Digitalni udbenik

M. Essert, J. Grilec
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
- zikalne osnove -
Katedra za strojarsku automatiku
Fakulteta strojarstva i brodogradnje
Zagreb, 2009.
Predgovor
Ovaj udbenik iz podru cja elektrotehnike, eli pomo ci studentima obnoviti sred-
njokolsko znanje elektrotehnike, koja se u ci u zici, kako bi lake svladali pred-
met ELEKTROTEHNIKAna studiju. Namijenjen je ponajprije studentima Fakulteta
strojarstva i brodogradnje, ali moe korisno posluiti i drugima.
Pojamelektrotehnika, uklju cuje usebi dva pojma. Prvi je upoznavanje osnovnih
zikalnihzakona oelektricitetui magnetizmu, a drugi njihovuprimjenuutehni ckoj
praksi. Upoznati zikalni zakon naj ce ce zna ci opisati posljedice njegova djelo-
vanja, dok nam uzrok i bit zakona ostaju skriveni. Matemati cki aparat kojim se u
teoriji sluimo i instrumenti kojima mjerimo ovise dakako o dubini naih prou ca-
vanja. Gradivo izneseno u ovom udbeniku koristi matemati cki aparat primjeren
srednjokolskoj matematici.
Elektrotehnika i strojarstvo dva su vrlo bliska znanstvena podru cja, cije se dis-
cipline znatno ispreple cu, od mjeriteljstva do automatskog vo denja proizvodnih
procesa. Budu ci da su mnoge tehnologije u strojarstvu usko vezane uz elektrote-
hniku, ovaj udbenik moe posluiti i strojarskim stru cnjacima u njihovoj svakod-
nevnoj praksi.
Gradivo je podijeljeno u pet poglavlja koji obuhva caju osnovna elektrotehni cka
podru cja:
1. elektrostatika
2. istosmjerna struja
3. magnetizam
4. prijelazne pojave
5. izmjeni cne struje
Udbenik koristi ve cinu gradiva obra denog u rasprodanom izdanju udbenika
M. Essert, Z. Valter: "Osnove elektrotehnike", SNL Liber 1991. god., a prakti cnu or-
jentaciju interaktivnimapplet-ima na CD-u zahvaljuje diplomskomradu Valentine
Frankovi c, prof. zike. Svako poglavlje uklju cuje i niz zadataka s rjeenjima, za
provjeru nau cenog gradiva.
Kvalitetan prijenos znanja trai danas i nove alate. Oni su prisutni ponajvie
zahvaljuju ci ra cunalima i razli citim edukacijskim programima. Temeljna zna cajka
takvih programa je interaktivnost i usmjerenost na zikalne modele. Ra cunala i
i
PREDGOVOR
programi omogu cuju da korisnik vie razmilja o tomu to i zato, nego o kako.
Sam izra cun - dobivanje numeri ckog ili gra ckog rezultata, u takvim je metodama,
programima, manje zna cajan. Java applet-i su popularni programi koji nude sve
nabrojeno i danas su zahvaljuju ci Internetu dostupni na mnogim sveu cilitima i
kolama. Pisani su u besplatnomJava okruenju pa su ve c od samih po cetaka (oko
1995.) postali osnovna nastavna pomagala.
Iako postoje applet-i za mnoga podru cja zike (i ne samo nje), u ovom radu
pokualo se prikupiti najbolje uzorke za podru cje zikalnih osnova elektrotehnike.
Potuju ci autorska prava, svi prikupljeni applet-i prilago deni su naim prilikama
(za slu caj da u nastavi nema mogu cnosti koritenja Interneta i/ili da korisnici ne
znaju engleski). Direktni linkovi na pojedina cne Java applete navedeni su u do-
datku, a obra deni i prilago deni appleti za ovaj udbenik moguse dohvatiti na adresi:
http://scriptrunner4.fsb.hr/EIM.
Na istomstroju, podScriptrunner sustavomnalazi se i digitalni oblik ovog udbe-
nika. Kako se s ovim sustavom provodi cjelokupna nastava iz nekoliko kolegija
na naem Fakultetu (od predavanja i vjebi, modeliranja, rada na daljinu, inter-
aktivnog citanja nastavnog sadraja, doma cih zada ca, preko kolokvija i ispita, do
studentskog kartona) zamiljeno je da ovo bude prvi od triju udbenika iz elek-
trotehnike. Idu ca dva odnose se na gradivo iz kolegija "Elektrotehnika" - prvi za
predavanja, a drugi za auditorne vjebe.
Prednost ovakve realizacije je mogu cnost dodavanja interaktivnog sadraja (ivi-
PDF udbenici, zahvaljuju ci Scriptrunner-u), smanjeni trokovi objavljivanja, be-
splatnodohva canje s web-a, ljepi viebojni izgledi na koncu, zatita okolia (manje
papira, vie uma). Nadamo se da ce studenti biti zadovoljni ovakvim pogledam i
jo vie ga podupirati. To nampak, s druge strane, omogu cuje trajno poboljavanje
objavljenog materijala, kakouispravljanjueventualnihpogreaka, takoi dodovanju
novog, kvalitetnijeg sadraja.
Elektri cne sheme i slike izradio je student Matija Kova ci c i to u TikZ/PGF gra-
ckom paketu koji je dio L
A
T
E
X programskog alata s kojim je sloen ovaj udbenik.
Njemu, a tako der i svim kolegama s Katedre za strojarsku automatiku Fakulteta
strojarstva i brodogradnje Sveu cilita u Zagrebu, koji su pogledali i komentirali ru-
kopis, najsrda cnije se zahvaljujemo.
Autori
ii
Sadraj
Predgovor i
Sadraj iii
Popis slika vii
1 ELEKTROSTATIKA 1
1.1 Struktura materije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1
1.1.1 Elementarni naboj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3
1.1.2 Elektri cna svojstva tvari . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
1.2 Elektri cno polje naboja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
1.2.1 Polarizacija i inuencija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
1.2.2 Gusto ca elektri cnog toka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
1.2.3 Coulombov zakon . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
1.3 Elektri cni potencijal . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12
1.4 Elektri cni kapacitet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
1.5 Kondenzator . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
1.5.1 Spojevi kondenzatora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
1.5.2 Energija nabijenog kondenzatora . . . . . . . . . . . . . . . . 21
1.5.3 Prirodni kondenzator . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22
1.6 Appleti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
1.6.1 Elektri cno polje naboja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
1.6.2 Test naboj u elektri cnom polju . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
1.6.3 Elektroskop . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
1.6.4 Kapacitet plo castog kondenzatora . . . . . . . . . . . . . . . . 26
1.6.5 Applet - prirodni kondenzator . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
1.7 Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
2 ISTOSMJERNA STRUJA 31
2.1 Elektri cni napon . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32
2.2 Elektri cni izvori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32
2.3 Elektri cna struja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
2.4 Elektri cni otpor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
2.4.1 Promjena otpora s temperaturom . . . . . . . . . . . . . . . . 35
2.5 Ohm-ov zakon . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37
iii
SADRAJ
2.6 Kirchhoff-ovi zakoni . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
2.6.1 I. Kirchhoff-ov zakon . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
2.6.2 II. Kirchhoff-ov zakon . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40
2.7 Elektri cni otpor u strujnom krugu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41
2.7.1 Serijski spoj otpornika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41
2.7.2 Paralelni spoj otpora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42
2.8 Elektri cna struja u ioniziranom plinu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44
2.9 Elektrokemijske pojave . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46
2.9.1 Faraday-evi zakoni elektrolize . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47
2.9.2 Primarni elementi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48
2.9.3 Sekundarni elementi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50
2.10 Jednostavni strujni krug . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52
2.11 Sloeni strujni krug . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54
2.12 Realni naponski izvori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56
2.12.1 Vanjska karakteristika realnih izvora . . . . . . . . . . . . . . 57
2.12.2 Spojevi elektri cnih izvora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
2.13 Mjerenje struje, napona i otpora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61
2.13.1 Mjerni instrumenti: voltmetar, ampermetar, ommetar . . . . 62
2.14 Rad i snaga istosmjerne struje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66
2.15 Appleti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67
2.15.1 Ohmov zakon . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67
2.15.2 Jednostavni strujni krug . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68
2.15.3 Mjerenje napona, struje i snage u strujnom krugu . . . . . . 69
2.15.4 Multimetar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70
2.15.5 Serijski spoj otpora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70
2.15.6 Paralelni spoj otpora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71
2.15.7 Kirchhoff-ovi zakoni . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72
2.16 Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73
3 MAGNETIZAM 77
3.1 Magnetsko polje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77
3.2 Zakon protjecanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78
3.2.1 Magnetsko polje ravnog vodi ca . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
3.3 Magnetske veli cine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80
3.4 Magnetska histereza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85
3.5 Magnetski krug . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87
3.6 Djelovanje magnetskog polja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89
3.6.1 Sila na gibljivi naboj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89
3.6.2 Sila na vodi c kojim te ce struja . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92
3.6.3 Sila izme du dva vodi ca kojima teku struje . . . . . . . . . . . 94
3.7 Elektromagnetska indukcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95
3.7.1 Lenz-ovo pravilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98
3.7.2 Samoindukcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98
3.8 Me duindukcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99
3.9 Energija magnetskog polja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101
3.9.1 Izmjeni cno magnetiziranje eljeza . . . . . . . . . . . . . . . 102
iv
3.9.2 Privla cna sila magneta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104
3.10 Appleti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105
3.10.1 Naboj u magnetskom polju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105
3.10.2 Lorentz-ova sila . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106
3.10.3 Faraday-ev zakon . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 107
3.10.4 Lennz-ovo pravilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108
3.11 Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109
4 PRIJELAZNE POJAVE 111
4.1 RC-krug . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111
4.1.1 Energija nabijenog kondenzatora . . . . . . . . . . . . . . . . 111
4.1.2 Energija na otporu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112
4.1.3 Nabijanje (punjenje) kondenzatora . . . . . . . . . . . . . . . 112
4.1.4 Izbijanje (pranjenje) kondenzatora . . . . . . . . . . . . . . . 113
4.2 RL-krug . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114
4.2.1 Energija zavojnice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114
4.2.2 Ukap canje RL - kruga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115
4.2.3 Iskap canje RL - kruga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116
4.3 Elektromagnetski osciliraju ci krug . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117
4.4 Elektromagnetski valovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119
4.5 Appleti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120
4.5.1 RC-krug . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121
4.5.2 RL-krug . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121
4.5.3 Elektromagnetski osciliraju ci krug . . . . . . . . . . . . . . . . 122
4.6 Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 124
5 IZMJENI

CNE STRUJE 125

5.1 Harmoni cki oblik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 126
5.1.1 Frekvencija i kruna frekvencija . . . . . . . . . . . . . . . . . 128
5.1.2 Srednja i efektivna vrijednost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 130
5.1.3 Faza i razlika faza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 133
5.2 Predo civanje izmjeni cnih veli cina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134
5.2.1 Prikazivanje rotiraju cim duinama i vektorima . . . . . . . . 135
5.2.2 Fazni pomak u vektorskom prikazu . . . . . . . . . . . . . . . 138
5.3 Jednostavni krug izmjeni cne struje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139
5.3.1 Otpor u krugu izmjeni cne struje . . . . . . . . . . . . . . . . . 139
5.3.2 Kapacitet u krugu izmjeni cne struje . . . . . . . . . . . . . . . 140
5.3.3 Induktivitet u krugu izmjeni cne struje . . . . . . . . . . . . . 142
5.4 Spojevi R, L i C u krugu izmjeni cne struje . . . . . . . . . . . . . . . . 144
5.4.1 Serijski RL - krug . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145
5.4.2 Serijski RC - krug . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146
5.4.3 Serijski RLC -krug . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147
5.4.4 Paralelni RL - krug . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149
5.4.5 Paralelni RC - krug . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 150
5.4.6 Paralelni RLC - krug . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151
5.5 Rezonancija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 152
v
SADRAJ
5.6 Snaga i faktor snage . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 154
5.6.1 Trokut snaga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155
5.7 Trofazni sustav . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157
5.7.1 Naponi i struje u spoju zvijezda . . . . . . . . . . . . . . . . . 157
5.7.2 Naponi i struje u spoju trokut . . . . . . . . . . . . . . . . . . 158
5.7.3 Snaga trofaznog sustava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 159
5.8 Appleti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 159
5.8.1 Elektri cni elementi u krugu izmjeni cne struje . . . . . . . . . 159
5.8.2 Sloeni R, L i C strujni krugovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . 160
5.9 Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 162
A WEB-adrese applet-a 165
Literatura 167
Indeks 169
vi
Popis slika
1.1 Sastav atoma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2
1.2 Modeli jednostavnih atoma (e-elektron, p-proton, n-neutron) . . . . . . 3
1.3 Ionizacija atoma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4
1.4 Elekti cna sila u okoliu nabijenog tijela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
1.5 Elektri cno polje jednog naboja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
1.6 Elektri cno polje dvaju naboja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
1.7 Homogeno elektri cno polje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
1.8 Polarizacija dielektrika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
1.9 Elektri cna inuencija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
1.10 Sila na naboj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
1.11 Ekvipotencijalne linije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
1.12 Elektri cno polje i potencijal kondenzatora . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
1.13 Simboli kondenzatora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
1.14 Serijski spoj triju kondenzatora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
1.15 Paralelni spoj kondenzatora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
1.16 Mjeoviti spoj kondenzatora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
1.17 Nabijanje kondenzatora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22
1.18 Prirodni kondenzator . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
1.19 Applet - elektri cno polje naboja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
1.20 Test naboj u elektri cnom polju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
1.21 Elektroskop - oznake . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26
1.22 Model elektroskopa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
1.23 Plo casti kondenzator . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
2.1 Istosmjerni izvori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
2.2 Ozna cavanje naponskih i strujnih veli cina . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
2.3 Simbol i oznaka elektri cnog otpora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
2.4 Ovisnost otpora i temperature . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37
2.5 I=f(V) u metalnom vodi cu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
2.6 I Kirchhoff-ov zakon . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40
2.7 Serijski spoj otpornika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41
2.8 Paralelni spoj otpornika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43
2.9 (V,I) karakteristika elektri cne struje u zraku . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
2.10 Proces elektrolize . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46
vii
POPIS SLIKA
2.11 Leclanch-ov element . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49
2.12 Element baterije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50
2.13 Olovni akumulator . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51
2.14 Jednostavni strujni krug . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52
2.15 Vanjska karakteristika realnog izvora napona . . . . . . . . . . . . . . . . 54
2.16 Realni jednostavni strujni krug . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54
2.17 Primjer primjene II. Kirchhoff-ova zakona u petlji elektri cne mree . . . 55
2.18 Sloeni strujni krug . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56
2.19 Realni naponski izvor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57
2.20 Vanjska karakteristika realnih izvora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
2.21 Serijski spoj realnih elektri cnih izvora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
2.22 Paralelni spoj realnih naponskih izvora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60
2.23 Pojedina cno mjerenje u jednostavnom strujnom krugu . . . . . . . . . . 61
2.24 Istodobno mjerenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62
2.25 Instrument s pomi cnim svitkom i permanentnim magnetom . . . . . . 63
2.26 Proirenje mjernog podru cja voltmetra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63
2.27 Proirenje mjernog podru cja ampermetra . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64
2.28 Nadomjesna shema ommmetra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65
2.29 Skala ommetra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65
2.30 Ommetar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67
2.31 Jednostavni strujni krug . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68
2.32 Jednostavni strujni krug - arulja svijetli punim sjajem . . . . . . . . . . 69
2.33 Mjerenje napona, struje i snage . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69
2.34 Multimetar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70
2.35 Serijski spoj otpora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71
2.36 Paralelni spoj otpora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71
2.37 Kirchhoff-ovi zakoni . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72
3.1 Magnetsko polje oko vodi ca kojim te ce struja . . . . . . . . . . . . . . . . 78
3.2 Primjer uz zakon protjecanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
3.3 Magnetsko polje ravnog vodi ca kroz koji te ce struja . . . . . . . . . . . . 80
3.4 Ovisnost H=f(r) ravnog vodi ca kroz koji te ce struja . . . . . . . . . . . . . 81
3.5 Magnetsko polje ravnog vodi ca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81
3.6 Magnetsko polje zavojnice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82
3.7 Magnetiziranje eljeza s pomo cu indukcije . . . . . . . . . . . . . . . . . 82
3.8 Magnetsko polje ravnog vodi ca, prstena i okvira . . . . . . . . . . . . . . 83
3.9 Magnetiziranje feromagnetskog materijala . . . . . . . . . . . . . . . . . 84
3.10 Magnetska histereza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86
3.11 Petlja histereze . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86
3.12 Magnetski materijali . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87
3.13 Magnetski krug . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 88
3.14 Djelovanje sile na naboj koji se giba u magnetskom polju pod kutem . . 90
3.15 Magnetsko polje naboja u gibanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91
3.16 Gibanje nabijene cestice u magnetskom polju . . . . . . . . . . . . . . . 91
3.17 Sila na vodi c kojim te ce struja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92
3.18 Dijelovi galvanometra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93
viii
3.19 Galvanometar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93
3.20 Sila izme du dva vodi ca protjecana strujom . . . . . . . . . . . . . . . . . 94
3.21 Denicija jedinice amper . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95
3.22 Faraday-ev pokus elektromagnetske indukcije . . . . . . . . . . . . . . . 95
3.23 Elektromagnetska indukcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96
3.24 Gibanje vodi ca po metalnom okviru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97
3.25 Samoindukcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98
3.26 Me duinduktivna veza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100
3.27 Transformator . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101
3.28 Izmjeni cno magnetiziranje feromagnetskog materijala . . . . . . . . . . 103
3.29 Razmagnetiziranje jezgre . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104
3.30 Privla cna sila magneta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105
3.31 Naboj u magnetskom polju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105
3.32 Lorentz-ova sila . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106
3.33 Faraday-ev zakon . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 107
3.34 Lennz-ovo pravilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108
4.1 RC krug . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112
4.2 v=f(t) u RC krugu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114
4.3 RL krug . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115
4.4 i=f(t) za uklju cenje RL kruga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115
4.5 i=f(t) za isklju cenje RL kruga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117
4.6 LC oscilator . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118
4.7 Elektromagnetski valovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120
4.8 RC-krug . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121
4.9 RL-krug . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122
4.10 Elektromagnetski osciliraju ci krug . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122
5.1 Istosmjerne struje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125
5.2 Izmjeni cna struja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 126
5.3 Periodi cke struje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 126
5.4 Periodi cka struja sa I
s
r 0 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127
5.5 Harmoni cka struja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127
5.6 Referentni smjer struje i pripadaju ci polaritet napona izvora . . . . . . . 128
5.7 Shematizirani prikazi generatora izmjeni cne struje . . . . . . . . . . . . 128
5.8 Srednje vrijednosti struja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131
5.9 Odre divanje efektivne vrijednosti struje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132
5.10 Izmjeni cna struja i njezina efektivna vrijednost . . . . . . . . . . . . . . . 132
5.11 Fazni pomaci napona i struje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134
5.12 Dobivanje sinusoide pomo cu rotiraju ce duine . . . . . . . . . . . . . . . 135
5.13 Prikaz sinusoida rotiraju cim duinama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136
5.14 Vektor koji rotira u koordinatnom sustavu . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136
5.15 Vektorski prikaz napona i struja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137
5.16 Zbroj dviju struja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138
5.17 Fazni pomak u vektorskom i vremenskom prikazu . . . . . . . . . . . . . 138
5.18 Radni otpor u strujnom krugu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139
ix
POPIS SLIKA
5.19 Napon i struja kroz radni otpor R . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 140
5.20 Kapacitet u strujnom krugu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141
5.21 Napon i struja kroz kondenzator kapaciteta C . . . . . . . . . . . . . . . . 142
5.22 Induktivitet u strujnom krugu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142
5.23 Napon i struja kroz zavojnicu induktiviteta L . . . . . . . . . . . . . . . . 144
5.24 Serijski RL-krug . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145
5.25 Vektorski dijagram serijskog RL-kruga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145
5.26 Trokuti napona i otpora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146
5.27 Serijski RC-krug . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146
5.28 Trokuti napona i otpora serijskog RC-kruga . . . . . . . . . . . . . . . . . 147
5.29 Serijski RLC-krug . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147
5.30 Vektorski dijagram serijskog RLC-kruga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148
5.31 Trokut otpora serijskog RLC-kruga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148
5.32 Paralelni RL-krug . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149
5.33 Dijagrami paralelnog RL-kruga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149
5.34 Paralelni RC-krug . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 150
5.35 Dijagrami paralelnog RL-kruga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151
5.36 Paralelni RLC-krug . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151
5.37 Dijagrami paralelnog RLC-kruga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 152
5.38 Trokuti otpora i snaga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155
5.39 Trokut snaga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 156
5.40 Krivulje trenutnih vrijednosti i vektorski prikaz . . . . . . . . . . . . . . . 157
5.41 Naponi i struje u spoju zvijezda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 158
5.42 Naponi i struje u spoju trokut . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 158
5.43 Elektri cni elementi u krugu izmjeni cne struje . . . . . . . . . . . . . . . . 160
5.44 Kombinacija R, L i C u krugu izmjeni cne struje . . . . . . . . . . . . . . . 161
x
1
POGLAVLJE
ELEKTROSTATIKA
Elektrotehnika kao znanost i ljudska djelatnost bavi se izu cavanjem i primjenom
elektri cnih i magnetskih pojava. Dio koji se bavi izu cavanjemodvo pripada prirod-
nim znanostima i cini njezinu zikalnu osnovu, a dio koji se bavi primjenom cini
nadgradnju i pripada tehni ckim znanostima.
U tuma cenju elektri cnih i magnetskih pojava polazi se od poznavanja struk-
ture materije i njezinih elektri cnih svojstava. Ta se svojstva pripisuju postojanju
elektri cnih naboja u osnovnoj strukturi svake tvari. Elektri cni naboji mogu se sma-
trati svojevrsnim elementarnim cesticama, djeli cima materije i nosiocima njezinih
elektri cnih svojstava. Spoznat ih se moe preko njihovih vanjskih manifestacija, a
to su elektri cne i magnetske sile. Djelovanje elektri cnih naboja ovisi i o zna cajkama
prostora oko njih.
Elektri cni naboji moguuprostorumirovati ili biti upokretu. Naboji umirovanju
nazivaju se stati cki naboji. Naboji u gibanju mogu imati razli cite smjerove, a oni u
usmjerenom gibanju cine elektri cnu struju.
Elektrostatika opisuje i objanjava pojave koje nastaju u prostoru oko miruju cih
elektri cnih naboja. Djelovanje naboja u prostoru tuma ci se elektri cnim poljem,
posebnim stanjem prostora, koje svaki naboj stvara u svom okoliu.
U prostoru oko stati ckih naboja zbivaju se elektri cne pojave, pa se to stanje
prostora naziva elektri cnim poljem. U prostoru oko naboja u gibanju odvijaju se
uz elektri cne i magnetske pojave. U njemu se pored elektri cnog javlja i magnetsko
polje, a zajedni cki se naziva elektromagnetskim poljem.
1.1 STRUKTURA MATERIJE
Poznato je da se materija sastoji od tvari u cistom stanju i od onih u obliku sm-
jesa.

Ciste tvari mogu biti jednostavne i sloene. Jednostavne se nazivaju kemi-
jskim elementima, jer se nikakvim kemijskim postupkom ne daju razloiti na jed-
nostavnije. Sloene pak tvari nastaju spajanjem elemenata, imaju potpuno nova
svojstva i nazivaju se spojevi. Smjese su sastavljene od razli citih elemenata i spo-
jeva.
1
1. ELEKTROSTATIKA
Najsitnije su cestice elementa koje jo predstavljaju element atomi. Danas je
poznato 105 elemenata, a time i 105 razli citih vrsta atoma. Najmanji me du njima
je atom vodika i moe ga se zamisliti kao kuglicu promjera 2 10
10
m, a najve ci je
atomcezija, promjera 5, 310
10
m. Veli cina svihostalihatoma kre ce se uspomenu-
tim granicama.
Svi atomi izgra deni su od elementarnih cestica, a njihovu gra du utvrdili su z-
i cari E. Rutherford i N. Bohr. Svaki atom sastavljen je od jezgre i omota ca (slika
1.1). U sreditu atoma na vrlo malom prostoru zgusnute su elementarne cestice
koje cine njegovu jezgru. To su protoni, neutroni i ostale cestice. Oko jezgre atoma
kre cu se velikim brzinama elektroni tako da cine omota c oko nje.
Elektroni suelementarne cestice koje posjedujunegativni elektri cni naboj. Masa
elektrona je oko 1836 puta manja od jedinice atomske mase, odnosno mase koju
ima najmanji atom, atom vodika.
Protoni su elementarne cestice koje posjeduju naboj jednak po veli cini naboju
elektrona, ali suprotnog predznaka. Masa protona priblino je jednaka jedinici
atomske mase.
atom
omota c elektroni (+ naboj)
jezgra
protoni (- naboj)
neutroni
ostale cestice
SLIKA 1.1: Sastav atoma
Koli cina naboja koju posjeduju elektron i proton naziva se elementarni naboj,
jer ga u prirodi nema manjeg.
Neutroni nemaju elektri cnog naboja, a masa im je priblino jednaka masi pro-
tona, odnosno jedinici atomske mase. Ostale cestice u jezgri kao npr. pozitron,
mezon, neutrino i hiperon pojavljuju se samo povremeno i brzo se raspadaju. Pri
raspadanju pretvaraju se jedne u druge i bez zna cenja su za elektri cne pojave.
U normalnim uvjetima broj elektrona u omota cu jednak je broju protona u jez-
gri, to zna ci da svaki atom sadri jednaku koli cinu pozitivnog i negativnog naboja
i promatrano izvana elektri cki je neutralan.
Dimenzije elektrona i protona nije mogu ce pouzdano odrediti, jer te cestice ne-
maju otre granice. Nije ih mogu ce ni vidjeti, ve c je mogu ce u odre denim uvjetima
vidjeti i snimiti tragove koje ostavljaju pri prolazu kroz odre dena sredstva. Iz tih
tragova mogu ce je odrediti njihovu brzinu, energiju, masu i naboj.
Izme du protona, neutrona i ostalih cestica u jezgri djeluju vrlo jake sile koje ih
dre na okupu. To su nuklearne sile. Izme du protona i elektrona, me dutim, postoje
elektri cne sile koje zajedno s nuklearnim dre atom jednom cjelinom.
Gibanje elektrona u atomu ima sloenkarakter, jer oni pored gibanja u omota cu
istovremeno rotiraju i oko vlastite osi. Ta rotacija naziva se elektronski spin. Uz to
2
Struktura materije
se mijenja i poloaj omota ca u odnosu na jezgru.
Atomi razli citih elemenata me dusobno se razlikuju po broju protona u jezgri i
broju elektrona u omota cu. Tako atom vodika kao najjednostavniji ima jedan pro-
ton u jezgri i jedan elektron u omota cu. Atom helija ima dva protona i dva elek-
trona, litija tri protona i tri elektrona itd.
Atomi istog elementa mogu se me dusobno razlikovati samo po broju neutrona.
Pritomimaju isti atomski broj jer posjeduju isti broj protona, ali se razlikuju u masi
zbog razli citog broja neutrona. Takvi atomi se nazivaju izotopi. Najsloeniji atomje
izotop urana U koji ima 146 neutrona, 92 protona i 92 elektrona. Neke jednostavnije
primjere modela atoma prikazuje slika 1.2.
Jedino je jezgra atoma obi cnog vodika bez neutrona, dok jezgre svih ostalih
atoma pored protona sadre i neutrone.
Svi elektroni uomota cunemajujednakuenergiju. S obziromna sadraj energije
pojedinih elektrona u atomu, elektroni se mogu u omota cu raspodjeliti u 7 ljusaka
ili ovojnica.
p
e
vodik
1
1
H
e
p
n
helij He
e
n
p
K
L
litij Li
SLIKA 1.2: Modeli jednostavnih atoma (e-elektron, p-proton, n-neutron)
Te se ljuske prema svojem redoslijedu ozna cavaju slovima K, L, M, N, O, P i
Q, pri cemu se ljuska najblia jezgri ozna cava s K, a najudaljenija s Q. Elektroni u
ljuskama bliim jezgri imaju energiju manju od onih u udaljenijim ljuskama. Vanj-
ska ljuska sadri najvie do 8 elektrona, a unutranje do 2 n
2
, gdje je n broj ljuske
ra cunaju ci od jezgre. Na slici 1.2 prva dva atoma imaju jednu, a tre ci dvije ljuske.
1.1.1 ELEMENTARNI NABOJ
U prirodi, dakle, postoje dvije vrste elementarnih naboja, jednima je dogovorno
pridodan naziv pozitivni (kod protona), a drugima negativni (kod elektrona).
Iakoje masa protona ve ca odmase elektrona, njihov naboj je poapsolutnomiznosu
jednak i iznosi:
Q
0
=1, 6 10
19
As
3
1. ELEKTROSTATIKA
Veli cinu elementarnog naboja utvrdio je 1917. god. zi car R. A. Millikan, a
izraava se u ampersekundama [As] ili kulonima [C].
Proton je cvrsto vezan u jezgri i pojavljuje se slobodan samo u reakcijama me du
jezgrama, nuklearnim reakcijama. U tim reakcijama dolazi do promjene sadraja
jezgre, a traju vrlo kratko.
Elektron u normalnim uvjetima postoji i slobodan, jer se u procesu ionizacije
atoma moe osloboditi veze s jezgrom. Njegovo sudjelovanje u elektri cnim po-
javama je stoga aktivnije.
Elektroni u atomu mogu posjedovati samo odre denu kona cnu koli cinu energije
i gibati se putanjama odre denimnjihovomenergijom. Oni nastoje zaposjesti putanje
koje odgovaraju najnioj energetskoj razini i popunjavaju ljuske blie atomskoj jez-
gri. Takav se atom nalazi u normalnom stanju.
Dovo denjem energije atomu u obliku npr. topline ili svjetlosti, postie se nje-
govo uzbu deno stanje, pri cemu elektroni mogu primiti toliko energije da mogu
promijeniti ljusku i prije ci u ljuske udaljenije od atomske jezgre.
Mogu se cak i osloboditi veze s jezgrom i napustiti atom. Obratno, elektroni
mogu izvana biti uba ceni u putanje oko jezgre. Postupak koji vodi do promjene
broja elektrona naziva se ionizacijom.
Ako elektron napusti atom, naruava se nabojska ravnotea atoma, jer ukupni
pozitivni naboj protona postane ve ci od ukupnog negativnog naboja preostalih
elektrona. Atom izvana vie nije neutralan, a zbog prevladavanja pozitivnih naboja
postaje pozitivni ion. Ako me dutim u atom u de jedan elektron i time ukupni neg-
ativni naboj elektrona postane ve ci od ukupnog pozitivnog naboja protona, atom
postaje negativni ion (slika 1.3).
atom atom e e
pozitivni ion negativni ion
SLIKA 1.3: Ionizacija atoma
Svaka kemijska veza temelji se na razmjeni elektrona me du atomima. Uskupini
atoma elektroni mogu istovremeno i u jednakoj mjeri pripadati svim atomima u
njoj. Kako i skupina atoma moe biti izvrgnuta procesu ionizacije, ionima se sma-
traju elektri cki nabijeni atomi ili njihove skupine.
Dok negativni naboj u normalnim uvjetima moe biti prisutan ili kao naboj
elektrona ili kao naboj negativnih iona, pozitivni naboj prisutan je samo kao naboj
pozitivnih iona.
1.1.2 ELEKTRI

CNA SVOJSTVA TVARI

4
Elektri cno polje naboja
Pokretljivost i gusto ca naboja nastalih ionizacijom, utje ce na osnovno elektri cno
svojstvo tvari - elektri cnu vodljivost.
Tvari koje se odlikuju velikom elektri cnom vodljivo cu nazivaju se vodi cima. U
njih se ponajprije ubrajaju metali i njihove legure. To su tvari s kristalnom struk-
turom, kojih se atomi me dusobno povezuju metalnom vezom. Pri tom vezivanju
javlja se veliki broj slobodnih elektrona koji se lako stavljaju u gibanje i pritom
nailaze na razmjerno mali otpor u kristalnoj reeci. To su kruti vodi ci.
Vodi cima tako der pripadajuelektroliti i vodljivi plinovi. Elektroliti susoli odnosno
krute tvari kristalne strukture s ionskom vezom me du atomima, te kiseline i luine
otopljene u vodi. Pri tom otapanju javlja se odre deni broj suprotno nabijenih iona.
Sli cno se stanje javlja i kod nekih plinova.
Elektrolite i vodljive plinove za razliku od metala odlikuje istovremena pokretlji-
vost i iona i elektrona. Pri gibanju iona javlja se i gibanje materije, cega pri gibanju
elektrona nema. Oni se stoga za razliku od krutih nazivaju ionskim vodi cima.
Uz vodi ce postoje i tvari koje se odlikuju vrlo malom ili gotovo nikakvom elek-
tri cnom vodljivo cu. Te se tvari nazivaju izolatorima ili dielektricima. U njih se
ubrajaju krute tvari s kristalnom strukturom, kojih se atomi me dusobno povezuju
kovalentnom vezom. U toj vezi elektroni su cvrsto vezani uz jezgre ksirane u
kristalnoj reeci. Pored krutih tvari s kristalnom strukturom u izolatore se ubra-
jaju i neke tvari nekristalne strukture kao npr. guma, papir, staklo, mineralna ulja,
cista voda i nevodljivi plinovi, te vakuum.
Me du tvarima s kristalnomstrukturomnalaze se i tvari u kojih veza me du atom-
ima moe biti bliska i kovalentnoj i ionskoj vezi. Te se tvari odlikuju znatno man-
jom vodljivo cu nego to je imaju vodi ci, ali ve com od one izolatora, pa se nazivaju
poluvodi cima. Vodljivost im je jako ovisna o vanjskim zi ckim i kemijskim utje-
cajima. Tu se ubrajaju npr. olovni suld i neki spojevi silicija, germanija i selena.
Slobodni elektroni u krutimvodi cima gibaju se u prostoru izme du atoma kaoti cno,
bez rezultatntnog smjera, to podsje ca na gibanje molekula plina. Pritom je nji-
hov statisti cki raspored takav da je vodi c, izvana promatrano, elektri cki neutralan.
Usmjereno gibanje slobodnih elektrona javlja se u vodi cu tek pod vanjskim utjeca-
jem, kojim se elektronu dodaje usmjerena komponenta. Srednja brzina kaoti cnog
gibanja elektrona u vodi cu reda je veli cine 10
6
m/s, a brzina njihova usmjerenog
gibanja 10
2
m/s.
Pri prolazu struje kroz pojedine tvari mogu se ostvariti toplinski, magnetski,
kemijski, svjetlosni i zioloki u cinci. Oni se mogu vrlo uspjeno koristiti i njima se
bavi tehni cki dio elektrotehnike. Toplinski u cinci koriste se u elektrotermiji, mag-
netski kod elektri cnih strojeva, kemijski u elektrolizi, a zioloki u djelovanju elek-
tri cne struje na ive organizme.
1.2 ELEKTRI

CNO POLJE NABOJA

Prou cavanje elektriciteta povijesnose bilozapo celoprou cavanjemsila koje se uo ca-
vajuizme dunabijenih, elektriziranihtijela. Najpoznatiji na cinelektriziranja (odvo-
5
1. ELEKTROSTATIKA
denja ili dovo denja naboja nekomtijelu) bio je trenjem. Analiza uo cenih sila dovela
je do zaklju cka da u elektri cnim pojavama postoje dvije elektri cne veli cine: naboj i
polje. Elektri cni naboj javlja se kao svojstvo cestica, a elektri cno polje se zamje cuje
kao polje sila oko nabijenih cestica, oko naboja.
A. Coulomb je jo 1785. godine uo cio i formulirao osnovni zakon o sili izme du
elektri cki nabijenih tijela. Coulombova sila oblikom se izraza podudara s Newto-
novomgravitacijskomsilom, samo to unjoj umjesto masa dolaze elektri cni naboji,
a s obziromda mogubiti i pozitivni i negativni, slijedi da se elektrizirana tijela mogu
i odbijati, a ne samo privla citi.
Zakon se moe eksperimentalno potvrditi samo za silu izme du vrlo malih elek-
tri cnih tijela, koja se mogu smatrati matemati ckim to ckama (tzv. to ckasti naboj ili
test-naboj; eksperimentalno: nabijena kuglica). Isto tako prilike postaju jednos-
tavne za prou cavanje i mjerenje kad se to ckasti naboj na de u okoliu velikog, na
primjer metalnog, nabijenog tijela (slika 1.4). Neka se pretpostavi da su i tijelo i
kuglica nabijeni pozitivnim elektri cnim nabojem. Pokusom se opaa da je sila na
nabijenu kuglicu to ve ca to je ve ci iznos Q naboja kojimje nabijena i to u bilo kojoj
to cki prostora.
+
+
+
+
+
+
+
+
+ +
2
P
3
P
1
P
SLIKA 1.4: Elekti cna sila u okoliu nabijenog tijela
Ako se pak, uz neizmjenjen naboj kuglice, mijenja njezin poloaj oko metalnog
tijela (P
1
, P
2
, P
3
,. . . ) sila na kuglicu imat ce op cenito razli citu veli cinu i smjer.
Sila ovisi dakle i o zikalnoj veli cini stvorenoj prisutno cu nabijenog tijela. Ta
se veli cina zove elektri cno polje nabijenog tijela i njen iznos ozna cuje se s E. Sila na
to ckasti naboj moe se prema tome izraziti umnokom dviju nezavisnih veli cina:
F =Q E [N] (1.1)
gdje su:
Q - naboj [As]
E - jakost elektri cnog polja [V/m]
Elektri cno polje zamje cuje se dakle, kao polje sila oko nabijenih cestica. Kad
se u okoliu nekog naboja nalazi vie drugih naboja, tada se ukupna sila na taj
6
Elektri cno polje naboja
naboj moe dobiti superpozicijom, tj. dodavanjem pojedinih sila svakog od okol-
nihnaboja po smjerui po iznosu(vektorski zbroj). Elektri cno polje je rezultat djelo-
vanja svih naboja koji se nalaze u nekom prostoru (unoenjem dodatnog naboja u
taj prostor mijenja se i polje).
Jakost elektri cnog polja E, u nekoj to cki jednaka je omjeru sile F na naboj (po-
stavljen u tu to cku) i veli cine naboja Q, a smjer polja jednak je smjeru koji bi imala
elektri cna sila na pozitivni naboj postavljen u tu to cku. J
Jakost polja u odre denoj to cki prostora moe se odrediti, poznavaju ci silu F na
naboj Q (doveden u tu to cku) s pomo cu jednadbe
E =
F
Q
[V /m]
Jedinica za jakost elektri cnog polja je volt po metru (V /m).
Silnice elektri cnog polja su linije po kojima bi se, pod djelovanjem elektri cne
sile u polju, gibao pozitivni naboj. Silnice izlaze (izviru) iz pozitivnih naboja i us-
mjerene su prema negativnim nabojima u kojima zavravaju (poniru). Gusto ca sil-
nica razmjerna je gusto ci elektri cnog polja.
Obi cno se pod pojmom elektri cno polje misli na jakost elektri cnog polja, tj.
na iznos vektora. Budu ci da se sila u svakoj to cki op cenito mijenja (po smjeru i/ili
iznosu), zna ci da se i polje mijenja. Odredi li se polje u svakoj to cki prostora, moe
se izravno iz izraza (1.1) izra cunati sila na bilo koji elektri cni naboj koji se dovede u
bilo koju to cku tog prostora. Odavde se razabire prakti cna korist elektri cnih polja,
koja se zbog toga i gra cki predo cuju.
Elektri cno polje nije rezultat samo nabijenog tijela, nego i svakog naboja pose-
bno. Budu ci da predstavlja polje sila, dakle vektorsko polje, moe se predo citi lin-
ijama polja ili silnicama. Smjer elektri cnog polja jednak je smjeru djelovanja elek-
tri cne sile na pozitivan naboj (slika 1.5), pa je u okoliu pozitivnog naboja suprotan
od onog u okoliu negativnog naboja. To se vidi po vektoru sile na test naboj koji je
doveden u njihov okoli.
a) elektrino polje pozitivnog naboja b) elektrino polje negativnog naboja
SLIKA 1.5: Elektri cno polje jednog naboja
7
1. ELEKTROSTATIKA
Elektri cno polje dvaju naboja prikazuje slika 1.6. Tu je polje u svakoj to cki vek-
torski zbroj polja iz slike 1.5. Tangenta u svakoj to cki silnice pokazuje pravac djelo-
vanja sile. I ovdje se ta sila zorno uo cava kao vektor sile test naboja.
Dugo vremena su polja bila shva cana kao matemati cke konstrukcije kojima su
se preglednomogle prikazati sile uokoliuelektri cnihnaboja. Realnimsusmatrane
samo sile i naboji. Zahvaljuju ci Maxwell-u i Faraday-u, polja dobivaju realna obil-
jeja, nita manje stvarna nego su vidljivi mehani cki predmeti koji nas okruuju.
Dokaze o opstojanju takvih polja iznijeli su prou cavanjem elektromagnetskih va-
lova.
a) naboji suprotnog polariteta
b) naboji istog polariteta
SLIKA 1.6: Elektri cno polje dvaju naboja
Tu naboji nemaju vie svoja primarna zna cenja, ve c polje. Naboji postaju samo
mjesta u prostoru u kojima izviru ili poniru elektri cne silnice. Za pozitivan naboj
kae se da je izvor, a za negativan da je ponor elektri cnog polja (slika 1.6).
Za elektri cno polje veli se da je homogeno ako u svakoj to cki ima jakost jednakog
inteziteta i smjera. Sila na dovedeni pozitivni naboj +Q u homogeno elektri cno
polje (slika 1.7) je u smjeru polja, a sila na negativni naboj Q suprotna je smjeru
polja. Budu ci da i dovedeni elektri cni naboj stvara vlastito elektri cno polje, redovito
se pretpostavlja da je iznos tog naboja malen, pa je njegovo djelovanje zanemarivo.
Polje oko elektroda, vodljivih tijela izoliranih od okoline, po cinje na pozitivnimi
zavrava na negativnim nabojima smjetenim na povrini. Budu ci da se naboji ko-
jim je elektroda nabijena (zbog istog polariteta) me dusobno odbijaju, sav se naboj
rasporedi po povrini, pa u unutranjosti elektrode nema elektri cnog polja. Svo-
jstvo elektri cnih polja da zavravaju na povrinama vodi ca koristi se kod zatite ti-
jela oddjelovanja elektri cnihpolja zastorima odmetalnihlimova ili metalnihmrea.
To je na celo tzv. Faraday-evog kaveza.
1.2.1 POLARIZACIJA I INFLUENCIJA
8
Elektri cno polje naboja
+
+
+
+
+
+

E
+

F, +Q
F, Q
SLIKA 1.7: Homogeno elektri cno polje
Kao neposredni rezultat djelovanja sile u elektri cnompolju uo cavaju se dvije vane
pojave: polarizacija dielektrika u izolatoru i inuencijski u cinci u vodljivim tije-
lima.
Stati cka elektri cna polja pri miruju cim nabojima mogu ca su samo u elektri cki
nevodljivim sredstvima, tj. izolatorima. Izolatori se stoga nazivaju i dielektrici
(gr cki: dia - kroz), jer kroz njih djeluju elektri cne sile.
U njima normalno nema slobodnih naboja. Ako se dielektrici unesu u elek-
tri cno polje, u njima moe do ci samo do odre denog razmjetanja naboja u atom-
ima i molekulama: pozitivni naboji se malo pomaknu u smjeru polja, negativni u
suprotnom, stvaraju ci tako dipole. Ta je pojava nazvana polarizacija (slika 1.8).
+
+
+
+
+
+

+

+

+

+
...

+

+

+

+
...

+

+

+

+
...
.
.
.
.
.
.
SLIKA 1.8: Polarizacija dielektrika
S druge pak strane, djelovanje polja na vodi ce, koji imaju slobodne naboje, ma-
nifestirat ce se u razdvajanju naboja suprotnog predznaka.
Ta se pojava zove inuencija (slika 1.9). Koli cina inuenciranog naboja (razdvo-
9
1. ELEKTROSTATIKA
jenog) jednaka je koli cini naboja koje je inuenciju izazvalo (slu caj a).
+
+
+
+
+
+

+
+
+
+
+
+
+
+
+
a) pod 90
o
+
+
+
+
+
+

+
+
+
+
+
+
+
+
+

b) pod 45
o
SLIKA 1.9: Elektri cna inuencija
Moe se pokazati da koli cina inuenciranog naboja ovisi i o povrini na koju
je polje djelovalo. Metalne plo cice postavljene u homogeno polje na slici 1.9 b)
pod kutem od 45
0
, zatim razdvojene u polju, pa izvu cene iz polja, primit ce svaka
otprilike 71% naboja u odnosu na pokus a).
1.2.2 GUSTO

CA ELEKTRI

CNOG TOKA
Sve silnice koje izlaze iz nekog naboja Q, cine u prostoru oko naboja elektri cni tok
. Radi lakeg prou cavanja pojava u polju pri razli citimdielektricima uvodi se nova
vektorska veli cina D. Istog je smjera kao i jakost polja, a iznos joj je jednak plonoj
gusto ci inuenciranog naboja koji bi se na vodi cu u toj to cki elektri cnog polja izd-
vojio, inducirao. Naziv tog vektora je gusto ca elektri cnog toka, dielektri cni pomak,
ili elektri cna indukcija.
Gusto ca elektri cnog toka D u nekoj to cki prostora razmjerna je jakosti polja E:
D = E (1.2)
Faktor razmjernosti , naziva se dielektri cnost (ili dielektri cna konstanta) i zna-
cajka je tvari u kojoj se elektri cno polje nalazi. Dielektri cnost vakuma je
0
=8, 85
10
12
[As/V m].
Dielektri cnost tvari iskazuje se pomo cudielektri cnosti vakuma i relativne dielek-
tri cnosti
r
:
=
0

r
10
Elektri cno polje naboja
Relativna dielektri cnost
r
je zna cajka pojedine tvari koja pokazuje koliko puta
je ve ca gusto ca elektri cnog toka u toj tvari, nego to bi, uz istu jakost polja, bila u
vakumu. Relativna dielektri cnost
r
je bezdimenzijski broj i za ve cinu materijala
manji je od 10 (3 za gumu, 6 za porculan, 2 4 za staklo), u nekim kerami ckim
masama do 100, a najve ce vijednosti idu cak i do 10000.
Poznavanjemnaboja, geometrije tijela i materijala u prostoru elektri cno je polje
u svakoj to cki potpuno odre deno.
Primjerice, uz naboj na jednoj plo ci Q i povrinu plo ce A, za gusto cu elektri cnog
toka D u homogenom polju, prema slici 1.7 vrijedi:
D =
Q
A
U slu caju kugle polumjera R
0
nabijene nabojem Q povrinska gusto ca naboja
je iz razloga simetrije istog iznosa u svakoj to cki povrine:
D =
Q
4R
0
2

_
C
m
2
_
(1.3)
1.2.3 COULOMBOV ZAKON
Sila F kojom elektri cno polje jakosti E stvoreno od naboja Q djeluje na to ckasti
naboj Q

(u to cki A, slika 1.10 a) jednaka je:

F =Q

E =Q

Q
4r
2
=k
Q Q

r
2
[N] (1.4)
gdje je k =
1
4
0

r
konstanta.
Izraz (1.4) zove se Coulombov zakon, a dobiven je povezivanjem izraza (1.1),
(1.2) i (1.3).

E,

F
A
+Q
r
+Q
A

E
2

E
1

E
1,2

E
rez

E
3
+Q
2
+Q
1
-Q
3
SLIKA 1.10: Sila na naboj
11
1. ELEKTROSTATIKA
Budu ci da je u nazivniku izraza (1.4), o cevidno je da se sila izme du dvaju
naboja smanjuje, ako se izolator zamijeni s nekim ve ce dielektri cnosti. Ovisnost
elektri cnih sila o prisutnosti materije jedan je od osnovnih utjecaja materije izola-
tora na prilike u elektri cnom polju.
Ako se u prostoru nalazi vie to ckastih naboja, kao na primjer +Q
1
, +Q
2
i Q
3
na slici 1.10, jakost polja u nekoj to cki A odre duje se vektorskom superpozicijom
jakosti polja svakog pojedinog naboja. Sila na neki naboj Q
A
u to cki A imala bi
iznos i smjer prema (1.4) jednak F =Q
A
E
rez
.
1.3 ELEKTRI

CNI POTENCIJAL
Odre divanje jakosti polja u nekoj to cki kao rezultat djelovanja vie polja pojedi-
na cnih naboja, na primjer naboja na elektrodama, zahtijeva dui ra cun zbog vek-
torske prirode polja. O cevidna je potreba za jednostavnijom, lako mjerljivom ska-
larnomveli cinom, koja bi ipak pruala bitne informacije o prilikama u elektri cnom
polju. Tu potrebu, osobito u pogledu energetskih odnosa, zadovoljava elektri cni
potencijal.
Kad se naboj na de u elektri cnom polju jakosti E, na njega djeluje sila F prema
(1.1). Ako se naboj giba po putanji s, sila ce na putu ds obavljati rad:
dW =F ds cos() =Q E ds cos() (1.5)
gdje je kut izme du putanje naboja i smjera polja (silnice) u promatranoj to cki.
Ako se naboj giba po silnici, kut = 0. Naboj se giba dok na njega djeluje sila, tj.
dok se nalazi pod djelovanjempolja. Sila i cezava i naboj se prestaje gibati tek u ,
gdje i polje poprima iznos 0. Ukupni rad kojeg naboj obavi gibaju ci se iz neke to cke
polja A do iznosi:
W =
_

0
Q E ds cos()
Rad koji naboj Q moe obaviti kre cu ci se do o cevidno je vana zna cajka te
to cke. Ako se taj rad podijeli s nabojemQ, dobiveni omjer ne ovisi o naboju, nego
predstavlja energetski potencijal neke to cke polja i naziva se elektri cni potencijal.
=
W
Q
=
_

A
E ds cos() =
_
A

E ds cos() =
_
E ds cos() (1.6)
Granice integracije isputaju se, jer A moe biti bilo koja to cka.
Jedinica za potencijal je volt [V ], a vane zna cajke potencijala su:
dvije su to cke na istom potencijalu ako izraz (1.5) daje za svaku isti iznos.
Takve to cke zovu se ekvipotencijalne to cke.
oblik putanje s od to cke polja A do ne utje ce na iznos (1.6) potencijala
12
Elektri cni potencijal
ako putanja ima istu po cetnu i zavrnu to cku, onda je obavljeni rad jednak
nuli, tj.
_
E ds =0
,
rad potreban za gibanje naboja po to ckama istog potencijala jednak je nuli
(=90
0
) (slika 1.11),
linije (plohe) koje cine to cke istog potencijala okomite su na silnice (smjer
polja),
potencijalna energija koju ima naboj u nekoj to cki polja iz (1.6) iznosi jed-
nostavno
W =Q =0
poznavaju ci potencijale bliskih to caka mogu ce je iz (1.6) izra cunati jakost
polja:
E =
d
ds cos()
=
d
dl
gdje je dl element silnica u smjeru polja
polje je uvijek usmjereno od to cke vieg potencijala prema to cki nieg poten-
cijala.
Analogne prilike postoje i u mehanici. Tijelima na istoj razini pripisuje se jed-
naka "potencijalna energija". Ako se tijelo spusti pod utjecajem gravitacijske sile,
na novoj razini pripisuje mu se energija nia za onoliko koliko se rada dobije kod
tog sputanja. Pomaci tijela po putu okomitom na smjer djelovanja sile ne mijen-
jaju razinu i ne daju rad.
Sli cno se i naboju u elektri cnom polju, a i samim to ckama u kojima se naboj
moe na ci, mogu pripisati razli cite potencijalne energije, odnosno energetske razi-
ne. Opravdano je po cetni nivo potencijalne energije uzeti ubeskona cnosti. Tamo je
jakost elektri cnog polja E jednaka 0 i nema sile na naboj, pa niti promjene energije
pri pomicanju. Ako se pozitivni naboj Q dovede iz beskona cnosti u neku to cku
elektri cnog polja izvreni rad jednak je elektrostatskoj potencijalnoj energiji u toj
to cki. Rad je pritom jednak nuli za elementarne pomake okomite na smjer polja.
Ako bi pak pozitivannaboj pod utjecajempolja bio odvedenu beskona cnost, na
tom putu bi se dobio (a ne utroio) rad. Omjer izme du rada potrebnog da se naboj
Q iz bskona cnosti dovede u neku to cku polja i naboja Q na kome je rad izvren zove
se elektri cni potencijal te to cke.
=
W
Q
=
_

A
Q E cos() ds =
Q
_

A
E cos() ds
Q
=
_
E cos() ds (1.7)
Potencijalna energija naboja Q u nekoj to cki elektri cnog polja lako se izraava
pomo cu potencijala te to cke i iznosa naboja:
W =Q [J]
13
1. ELEKTROSTATIKA
Prema tomu, ako se kod pomaka dl u smjeru djelovanja polja od bilo koje to cke
potencijala do bilo koje to cke potencijala
1
, potencijal promijeni za

1
=d=E dl (1.8)
onda iz gornjih izraza (1.7) i (1.8) slijedi i osnovni izraz za jakost polja izraen s
pomo cu potencijala:
E =
d
dl
(1.9)
Razlika potencijala dviju to caka u elektri cnompolju zove se napon i ozna cuje se
s V (ameri cka varijanta) ili s U(njema cka varijanta). Napon je jedan od najvanijih
pojmova u elektrotehnici i za razliku od E lako se mjeri.
Treba uo citi da bi rad izme du dviju to caka u elektri cnom polju E bio isti bez
obzira na krivulju s po kojoj bi se naboj gibao. Drugim rije cima, to zna ci da rad
ovisi samo o razlici potencijala, tj. naponu:
_
(s)
E
s
ds =
_
(s
1
)
E
s
ds =. . . =
1
=V
U posebnom slu caju, kad su izvorina i odredina to cka iste, tj. kad je krivulja
puta zatvorena, krivuljni integral vektora E po bilo kakvoj zatvorenoj krivulji imat
ce vrijednost nula:
_
E
s
ds =0 (1.10)
Isto tako, ako se gibanje izvodi po linijama istog potencijala (pa je razlika poten-
cijala izme du dviju to caka jednaka nuli), ne troi se (niti dobiva) rad. Linije istog
potencijala prema latinskom zovu se ekvipotencijalne linije,(slika 1.11).
a) jedan naboj b) dva istovrsna naboja c) dva razliita naboja
SLIKA 1.11: Ekvipotencijalne linije
S obzirom da je u realnosti prostiranje elektri cnog polja trodimenzionalano,
govori se o ekvipotencijalnimplohama. Budu ci da za gibanje naboja po ekvipoten-
14
Elektri cni kapacitet
cijalnoj plohi nije potreban rad, vektori jakosti elektri cnog polja (elektri cne silnice)
okomiti su na ekvipotencijalne plohe.
Ako primjerice u elektri cnom polju, zbog jednostavnosti homogenom, to cka A
ima potencijal
A
, a to cka B potenijal
B
i neka je
A
>
B
, polje E bit ce u smjeru
A B. Razlika potencijala iznosi

B
=
_
A

E dl +
_
B

E dl
=
_
B

E dl
_
A
B
E dl +
_
B

E dl
=
_
A
B
E dl
=V
AB
[V ]
Napon V
AB
je potencijal to cke A u odnosu na referentnu to cku B, a V
BA
je po-
tencijal to cke B u odnosu na referentnu to cku A. O cevidno vrijedi:
V
BA
=V
AB
Pozitivni naboj Q koji prolazi razliku potencijala V
AB
kre cu ci se od A prema B
obavlja rad
W =Q V
AB
(1.11)
Ako se naboj kre ce od to cke B prema A, giba se nasuprot polju i rad se treba
uloiti.
Napon se kao razlika potencijala dostupnih to caka mnogo koristi i lako se mjeri
voltmetrima.
1.4 ELEKTRI

CNI KAPACITET
Priklju ce li se plo caste elektrode na elektri cki izvor (npr. na bateriju ili akumu-
lator), na njima ce se pod utjecajem napona izvora V razdvojiti jednake koli cine
naboja suprotnog predznaka Q, koji ce u dielektriku me du plo cama stvoriti elek-
tri cno polje stalne jakosti E (slika 1.12).
Ako se za referentnu to cku izabere negativna elektroda s potencijalom 0, to cka
udaljena l od referentne imat ce potencijal
=
_
E dl =
_
(E) dl =E l (1.12)
dakle, potencijal linearnoraste. Za l =d razlika potencijala jednaka je priklju cenom
naponu =V , te slijedi
V =E d i l i E =
V
d
15
1. ELEKTROSTATIKA
Izraz (1.12) je u suglasju s (1.9) i omogu cuje lako nalaenje iznosa polja E.
U homogenom polju homogena je i elektri cna inuencija D = E s iznosom
jednakim plonoj gusto ci naboja D =
Q
A
. Naboj Q koji se izdvojio na elektrodama
jednak je
Q = A D = A E = A
V
d
=
A
d
V =C V
Faktor C sadri zna cajke materijalaa i geometrije izme du plo ca i naziva se ka-
pacitet. Kapacitet pokazuje sposobnost sustava elektroda da kodpriklju cenog naboja
pohranjuje naboj. Ako se djelovanjem napona u nekom sustavu pohranjuje razm-
jeran naboj, onda taj sustav posjeduje kapacitet
C =
Q
V
(1.13)
Oznaka za kapacitet je C, a jedinica farad (F).
Vrijedi uo citi da se nabijene elektrode mogu i odvojiti od izvora, a da se nita
ne mijenja: ostaje naboj na elektrodama i napon me du njima, te elektri cno polje u
dielektriku.
Ovdje se moe pokazati korist potencijala pri ra cunanju energije (rada). Ako
se (slika 1.12) pozitivni naboj Q pomi ce iz to cke M
1
u to cku M
2
, utroit ce se rad
jednak razlici potencijalnih energija
W =Q
1
Q
2
=Q(
1

2
) =Q V
12
Kako je
1
<
2
, tj. V
12
<0 i rad je negativan, jer je utroen na pomicanje naboja
suprotno silama polja.
1.5 KONDENZATOR
Elektri cni element koji e namijenjen ostvarivanju kapaciteta i kome je glavno svo-
jstvo kapacitet naziva se kondenzator. Tvore ga plo caste elektrode izme du kojih se
nalazi dielektrik. Izvedbe kondenzatora razlikuju se s obzirom na oblik elektroda
(plo casti, cilindri cni, kuglasti...) i vrstu izolatora (zra cni, kerami cki, elektrolitski,
. . . ).
Ako se nabijeni kondenzator priklju ci na izvor napona V , naboj iz izvora stru-
jat ce prema elektrodama dok se izme du njih ne uspostavi isti napon. Taj proces
naziva se nabijanje kondenzatora. Na svakoj elektrodi na ci ce se jednaka koli cina
naboja, samo suprotnog predznaka. Izolator izme du elektroda sprije cava da se
naboji ponite.
Kapacitet se mjeri u faradima F [As/V], a realne izvedbe kondenzatora imaju
kapacitete u iznosima F (10
6
F), nF (10
9
F) i pF (10
12
F).
S obzirom na stalnost kapaciteta razlikuju se nepromjenljivi i promjenljivi kon-
denzatori. Simboli kondenzatora prikazani su na slici (1.13).
Osnovna obiljeja kondenzatora su:
16
Kondenzator

+
+
+
+
+
+

E
Q
+
d
Q +Q
M
2
V
2
V
1
l
V
M
1
SLIKA 1.12: Elektri cno polje i potencijal kondenzatora
a) stalnog kapaciteta b) promjenljivog kapaciteta c) elektrolitski
SLIKA 1.13: Simboli kondenzatora
nazivni kapacitet C
n
u [F],
tolerancija (doputeno odstupanje od C
n
) u postocima,
doputeno temperaturno podru cje u
0
C,
nazivni radni napon [V ] i napon proboja
Vrijednosti kapaciteta standardizirane su u nizove.
Napon proboja proizlazi iz najve ceg iznosa jakosti polja koji dielektrik moe
podnijeti. Kod previsokih iznosa polja dolazi u dielektriku do lavinske ionizacije
popra cene lokalno ekstremnim temperaturama. Pojava traje kratke i zbog prom-
17
1. ELEKTROSTATIKA
jena u dielektriku redovito dovodi do neupotrebljivosti kondenzatora. Kvalitetniji
dielektrici posjeduju vie iznose probojnih polja.
1.5.1 SPOJEVI KONDENZATORA
Ako su u praksi potrebni kapaciteti cija vrijednost se ne nalazi u nizu raspoloivih,
mogu ce je razli citim spajanjem vie kondenzatora posti ci eljenu vrijednost ka-
paciteta. Spajanje dvaju kondenzatora mogu ce je na dva osnovna na cina: serijski i
paralelno. Sloeni ili mjeoviti spojevi dobiju se kombinacijom osnovnih na cina s
tri i vie kondenzatora.
Serijski spoj postie se spajanjemkondenztora u niz, tako da je svaki kondenza-
tor povezan sa susjednims pomo cu jedne svoje elektrode. Po cetna elektroda prvog
i zavrna zadnjeg serijski spojenog kondenzatora nemaju susjedni konedenzator i
predstavljaju izvode serijskog spoja.
U paralelnom spoju jedna elektroda svakog kondenzatora spaja se u jednu za-
jedni cku to cku, a druga u drugu zajedni cku to cku. Zajedni cke to cke predstavljaju
izvode paralelnog spoja.
1.5.1.1 Serijski spoj
Priklju ci li se serijski spoj triju kondenzatora na izvor napona V (slika 1.14), lijeva
plo ca kondenzatora C
1
i desna plo ca kondenzatora C
3
nabit ce se u kratkom vre-
menu nabojima istog iznosa i suprotnog predznaka.
Inuencijom ce se i na desnoj plo ci kondenzatora C
1
, kao i na lijevoj plo ci kon-
denzatora C
3
, pojaviti jednak naboj, dakako suprotnog predznaka. Lijeva plo ca
kondenzatora C
2
osiromaena odlaskomnegativnog naboja na desnu plo cuC
1
po-
staje pozitivna, a njegova druga plo ca s istog razloga negativna. Takose nakonnabi-
janja (prijelaznog procesa strujanja naboja) na svakom kondenzatoru nalazi jed-
nak iznos naboja, i to je ujedno ukupni naboj Q
s
serijskog spoja doveden iz izvora
napona V :
V
1
+
C
1

V
2
+
C
2

V
3
+
C
3

+
V
SLIKA 1.14: Serijski spoj triju kondenzatora
Q
1
=Q
2
=Q
3
=Q
s
(1.14)
18
Kondenzator
Onaj ekvivalentni C
s
koji bi poddjelovanjemistog naponaV
s
pohranioisti naboj
Q
s
je:
V =V
s
=
Q
s
C
s
(1.15)
o cevidno je identi can u nabojskom pogledu serijskom spoju. C
s
se naziva ka-
pacitet serijskog spoja kondenzatora.
Ukupna razlika potencijala jednaka je zbroju pojedina cnih:
V =V
1
=V
1
+V
2
+V
3
(1.16)
Iz (1.14) mora i za svaki kondenzator vrijediti:
V
1
=
Q
1
C
1
V
2
=
Q
2
C
2
V
3
=
Q
3
C
3
to zajedno s (1.15) i (1.16) daje za spoj na slici (1.14):
1
C
s
=
1
C
1
+
1
C
2
+
1
C
3
odnosno op cenito:
1
C
s
=

n
1
C
n
(1.17)
Kapacitet serijskog spoja dva kondenzatora prema (1.17) iznosi tako:
C
s
=
C
1
C
2
C
1
+C
2
a za n jednakih kondenzatora C
1
:
C
s
=
C
1
n
Kapacitet serijskog spoja C
s
manji je od najmanjeg kapaciteta serijsko spojenih
kondenzatora. Serijski se spoj cesto primjenjuje tamo gdje je doputeni napon
jednog kondenzatora manji od napona izvora V
s
.
1.5.1.2 Paralelni spoj
Priklju ce li se dva ili vie kondenzatora paralelno spojena na izvor napona V , kao
na slici (1.15), na svakom ce od njih postojati isti napon:
V =V
1
=V
1
=V
2
=V
3
(1.18)
a naboj na pojedinomkondenzatoru ovisit ce od veli cine njegova kapaciteta. Za
pojedine kondenzatore vrijedi:
Q
1
=C
1
V
1
Q
2
=C
2
V
2
Q
3
=C
3
V
3
(1.19)
19
1. ELEKTROSTATIKA
C
1
+
C
2
+
C
3
+

+
V
SLIKA 1.15: Paralelni spoj kondenzatora
Paralelni spoj kondenzatora bit ce nabojski ekvivalentankondenzatorukapaciteta
C
p
ako vrijedi:
Q
p
=C
p
V (1.20)
gdje je:
Q
p
=Q
1
+Q
2
+Q
3
Iz izraza (1.18), (1.19) i (1.20) slijedi da ekvivalentni kapacitet C
p
paralelno spo-
jenih kondenzatora jednak:
C
p
=C
1
+C
2
+C
3
odnosno op cenito:
C
p
=

n
C
n
Za paralelni spoj n kondenzatora jednakog kapaciteta C, ekvivalentni Cp jednak
je:
C
p
=n C
n
Kondenzatori se spajaju paralelno kad je kapacitet pojedina cnog nedostatan.
Kapacitet paralelnog spoja ve ci je od kapaciteta najve ceg paralelnog kondenzatora.
1.5.1.3 Mjeoviti spoj
Paralelnim spajanjem pove cava se ukupni kapacitet spoja, a serijskim smanjuje.
Kod serijskog spoja ukupni priklju ceni napon dijeli se na pojedine kondenzatore, a
kod paralelnog spoja je napon na svim kondenzatorima isti. Ponekad je potrebno
realizirati kapacitet cija vrijednost nije u standardiziranom nizu. U tu svrhu koriste
se razli citi mjeoviti spojevi, od kojih jedan prikazuje slika (1.16).
Moguse ostvariti razli cite kombinacije. Ukupni kapacitet mjeovitog spoja izra cu-
nava se postupnim odre divanjem kapaciteta pojedinih paralelnih i serijskih grupa.
Onmoe biti manji ili ve ci odkapaciteta pojedinog kondenzatora ili pojedine skupine
kondenzatora, ve c prema tome da li prevladava utjecaj serijskihili paralelnihskupina.
20
Kondenzator
C
1
C
2
C
3
C
4
C
5

+
V
C
23
=
C
2
C
3
C
2
+C
3
C
1
C
23
C
45

+
V
C
45
=
C
4
C
5
C
4
+C
5
C
1
C
P

+
V
C
p
=C
23
+C
45
C

+
V
C =
C
1
C
p
C
1
+C
p
SLIKA 1.16: Mjeoviti spoj kondenzatora
1.5.2 ENERGIJA NABIJENOG KONDENZATORA
Kad se prazan kondenzator priklju ci na izvor napona V , kao na slici (1.17), konden-
zatoruse dovodi naboj i time pove cava razlika potencijalaV me duplo cama. Nakon
odre denog kratkog vremena kondenzator se nabije nabojem Q = C V i poprimi
napon izvora V .
Tijekom nabijanja kondenzatora porast naboja za dq uzrokuje porast napona
za dv, prema:
dq =C dv
Malimslovima ozna cuju se trenutne vrijednosti pojedinih veli cina. Kod gibanja
naboja dq, elektri cno polje prema izrazu (1.11) obavlja rad:
dW =v dq =v Cdv =C v dv
21
1. ELEKTROSTATIKA
+

Q
C i

+
V
SLIKA 1.17: Nabijanje kondenzatora
Ovaj je rad utroen u stvaranje polja u dielektriku i pove canju energije konden-
zatora. Kondenzator se nabija na napon V , te je pohranjena energija:
dW =C
_
V
0
v dv =
C V
2
2
[J ]
S pomo cu izraza (1.13) slijede jo dva ekvivalentna izraza za energiju nabijenog
kondenzatora:
W =
C V
2
2
=
Q V
2
=
Q
2
2 C
(1.21)
Energija nabijenog kondenzatora sadrana je u izolatoru izme du plo ca (elek-
troda), kao energija elektri cnog polja. Kod izbijanja kondenzatora, elektri cno polje
u izolatoru se razgra duje. Ta se energija osloba da i moe se pretvoriti u neki drugi
oblik energije: toplinsku, svjetlosnu ili opet u elektri cnu. Pritom se nabijeni kon-
denzator moe izbiti u duem ili kra cem vremenu. Srednja snaga kod izbijanja,
ako se odvija u kratkom vremenu, moe biti velika. To se koristi kod elektronskih
bljeskalica, za paljenje stroboskopskih cijevi i sl. Kod pranjenja u zraku ili izo-
lacijskoj teku cini mogu nastati iskre, pa se na tome zasniva i na celo elektroerozijske
obrade metala.
Da je energija u kondenzatoru lokalizirana u izolatoru kao energija elektri cnog
polja, lako se vidi povezuju ci izraze (1.21) i (1.11):
W =
C V
2
2
=
A
2 d
V
2
=
A
2 d
E
2
d
2
=
E
2
2
A d =
E
2
2
V
ol
gdje je:
V
ol
- volumen kondenzatora.
1.5.3 PRIRODNI KONDENZATOR
Oblaci i zemlja se mogu usporediti s velikim kondenzatorom. Proces isparavanja i
kondenziranja vode u unutranjosti oblaka uzrokuje sudare izme du kapljica vode i
22
Appleti
razli citih cestica u oblacima (praina, ioni, fotoni). U tim sudarima elektroni izbi-
jeni iz cestica cine negativan naboj, koji se nakuplja u podnoju oblaka. Tako se
podnoje oblaka moe usporediti s negativnom plo com kondenzatora. Taj naboj
uzrokuje nakupljanje pozitivnog naboja na zemlji, koja se zbog toga moe uspored-
iti s pozitivnom plo com kondenzatora.
SLIKA 1.18: Prirodni kondenzator
Zrak izme du oblaka i zemlje postaje dielektrik prirodnog kondenzatora. Elek-
tri cno polje izme du oblaka i zemlje moe proizvesti ione i slobodne elektrone u
zraku. Razlika potencijala izme du oblaka i zemlje moe postati tako velika i polje
tako jako da se ostvari ionizacija u lavinskomobliku; kae se da je dolo do proboja
zra cnog dielektrika. Ioni i slobodni elektroni ostvarujusvojimgibanjemstrujuizme-
duoblaka i zemlje, toje popra cenoopti ckomi akusti cnompojavom(munja, grom).
Pritom se nastali prirodni kondenzator ispraznio (atmosfersko pranjenje).
1.6 APPLETI
1.6.1 ELEKTRI

CNO POLJE NABOJA

Ovaj applet omogu cuje promatranje elektri cnog polja dobivenog razli citim kom-
binacijama pozitivnih i negativnih naboja. uti krug predstavlja pozitivni naboj, a
plavi krug negativni naboj. Bijele krivulje oko njih su ekvipotencijalne linije (lin-
ije istog potencijala). Zelene strelice pokazuju vektore elektri cnog polja. Naboje
moemo pomicati po ekranu pomo cu mia.
Slijedi opis padaju ceg izbornika:
SETUP - prua mnogo mogu cnosti, od kojih je ovog casa zanimljivo samo elek-
tri cno polje naboja (pozitivnih i negativnih):
SINGLE CHARGE - jedan pozitivan naboj
23
1. ELEKTROSTATIKA
SLIKA 1.19: Applet - elektri cno polje naboja
DOUBLE CHARGE - dva pozitivna naboja
DIPOLE CHARGE - jedan pozitivan i jedan negativan naboj
MOUSE - odre duje to ce se doga dati lijevim click-om mia:
MOVE OBJECT - vuku se objekti po zaslonu
DELETE OBJECT - briu se objekti po zaslonu
ADD+ DRAGGABLE CHARGE - dodaju se pozitivni naboji na zaslon
ADD DRAGGABLE CHARGE - dodaju se negativni naboji na zaslon
CLEAR SQUARE - briemo pozadinu
SHOW - odre duje to ce biti prikazano na ekranu:
SHOW ELECTRIC FIELD (E) - bit ce prikazano elektri cno polje pomo cu stre-
lica. Strelice idu od tamno zelenih do svijetlozelenih, zatim postaju bijele,
kako polje postaje ja ce.
SHOW E LINES - bit ce prikazane linije elektri cnog polja. Boja linija ide od
tamno zelene do svijetlo zelene, zatim postaje bijela kako polje postaje ja ce.
Gusto ca linija se skoro ne mijenja, pa ako nas zanima ja cina polja trebamo
gledati boju linija, a ne njihovu gusto cu.
ACCURACY - odre duje se to cnost prikazivanja polja
Lijevim click-om na gumb CLEAR ALL brie se cijeli zaslon.
STOP CALCULATION - zaustavlja se izra cun polja
24
Appleti
ENABLE CURRENT - prikazuje se tok struje
DRAW EQUIPOTENTIALS - prikazuju se ekvipotencijalne linije
S pomo cu kliza ca:
RESOLUTION - namjeta se rezolucija
BRIGHTNESS - namjeta se osvjetljenje
EQUIPOTENTIAL COUNT- namjeta se broj ekvipotencijalnihlinija bez obzira
na osvjetljenje
1.6.2 TEST NABOJ U ELEKTRI

CNOM POLJU
Ovaj applet na slici 1.20 omogu cuje promatranje djelovanja elektri cnog polja na
test naboj. Elektri cno polja moe se stvoriti s jedinim ili dva naboja u razli citim
kombinacijama polariteta i iznosa. Mogu se prikazati ekvipotencijalne plohe, sil-
nice i vektori polja. Click-om na restart/play zapo cinje djelovanje polja, animacija,
na test naboj. Naboji se tako der mogu pomicati po ravnini.
SLIKA 1.20: Test naboj u elektri cnom polju
1.6.3 ELEKTROSKOP
Za model elektroskopa (1.22) sastavljenog oddvije kuglice jednakihmasa m i naboja
q, objeenih na klatno duljine L vrijede jednadbe:
25
1. ELEKTROSTATIKA
L
m, q
mg
T

SLIKA 1.21: Elektroskop - oznake

T cos() =m g T si n() =F
e
=
k q
2
r
2
r =2L si n()
to cno:
t an() si n
2
() =
k q
2
4m g L
2
ili priblino:

3
=
k q
2
4m g L
2
Ovaj applet (slika 1.22) omogu cuje animaciju elektroskopa za razli cite m, q i L.
1.6.4 KAPACITET PLO

CASTOG KONDENZATORA
DIELECTRIC (dielektrik) - bira se dielektrik izme du plo ca kondenzatora
PLATE AREA (povrina plo ca) - bira se povrina plo ca
DISTANCE (udaljenost) - bira se udaljenost izme du plo ca
Za odabrane vrijednosti (dielektri cnost), A (povrina plo ca) i d (udaljenost
plo ca), izra cunava se vrijednost kapaciteta kondenzatora (engl. capacitance).
Moe se zaklju citi sljede ce:
pove canjem povrine plo ca, pove cava se i kapacitet,
ako se pove ca udaljenost me du plo cama, kapacitet se smanjuje,
26
Appleti
SLIKA 1.22: Model elektroskopa
SLIKA 1.23: Plo casti kondenzator
dielektrik ve ce dielektri cnosti uzrokovat ce i ve ci kapacitet.
To zna ci da je kapacitet proporcionalan dielektri cnosti i povrini plo ca, a obr-
nuto proporcionalan razmaku izme du plo ca.
1.6.5 APPLET - PRIRODNI KONDENZATOR
Skupljanjem (gomilanjem) pozitivnog naboja na zemlji i negativnog u oblacima
(atmosferi) dolazi doprirodnog izbijanja naboja (munje), tose moe vidjeti uprirodi
ili na applet-u, slika 1.18.
27
1. ELEKTROSTATIKA
1.7 ZADACI
1.1 Dvije kuglice jednakih masa i polumjera objeene su na nitima tako da im
se povrine dodiruju. Potosmoihnabili nabojem510
9
C, one suse otklonile tako
da me dusobno zatvaraju kut 40
0
. Kolika je masa svake kuglice ako je udaljenost od
mjesta gdje je nit objeena do sredita kuglice 20 cm?
Rjeenje: 3, 364 10
6
kg
1.2 Atomvodika ima jedan proton u jezgri i jedan elektron koji krui oko jezgre.
Uz pretpostavku daje staza elektrona kruna, na dite:
a) silu kojom me dusobno djeluju proton i elektron ako je razmak izme du
tih dviju cestica 5, 3 10
11
m,
b) linearnu brzinu elektrona.
Rjeenje: a) 8, 202 10
8
N b) 2, 1844 10
6
m/s
1.3 Koliki rad moramo utroiti da u elektri cnom polju premjestimo naboj 10
9
C iz jedne to cke polja u drugu ako je razlika potencijala izme du tih to caka 200 V?
Rjeenje: 2 10
7
J
1.4 Dva naboja Q
1
=1, 5 10
9
C i Q
2
=6 10
8
C nalaze se u zraku i udaljeni su
me dusobno za r =70 cm. Kolika je jakost elektri cnog polja u sredini izme du njih?
Rjeenje: 4298 N/C
1.5 Dvije paralelne nabijene plo ce svaka s povrinom 1 m
2
nalaze se u vakumu
udaljene 2 cm. Izme du to caka A i B postoji razlika potencijala 5 V.
a) koliki je napon izme du plo ca
b) koliki je iznos plone gusto ce na plo cama
c) koliki je iznos vektora elektri cne indukcije u to cki A, a koliki u to cki B i
kojeg je smjera
d) koliki je iznos energije po jedinici volumena me du plo cama
e) ako naboj negativne plo ce cine elektroni, a naboj pozitivne se sastoji u
manjku elektrona, kolika je razlika u broju elektrona na plo cama.
Rjeenje: a) 10 V b) 4, 427 10
9
C/m
2
c) D je neovisan o to cki, iznosa D, smjer
A B d) 1, 101 10
6
J/m
3
e) 5, 534 10
10
[elektrona]
28
Zadaci
1.6 U homogeno elektri cno polje jakosti 4000 V/m uleti okomito na silnice
polja elektron brzinom 5, 7 10
3
km/s.
a) Koliko ce elektronskrenuti odsvojega po cetnog smjera poto upoljupri-
je de put od 8 cm?
b) Kakav oblik imastaza elektrona?
Rjeenje: a) 6.88 cm b) parabola (horizontalni hitac)
1.7 Na istosmjerni izvor stalnog napona E serijski su spojeni kondenzatori C
1
=
1 F i C
2
=3 F.
a) koliki je napon na C
1
ako je na C
2
napon V
2
=50 V,
b) koliki je napon izvora E,
c) kolika je energija pohranjena u spoju,
d) ako se paralelno kondenzatoru C
1
doda jo jedan istog kapaciteta, koliki
ce napon biti na njemu,
e) koliki naboj sadri tada C
1
?
Rjeenje: a)150 V b) 200 V c) 15 mJ d) 120 V e) 1, 2 10
4
C
1.8 Kondenzator kapaciteta C
1
= 0, 6 F nabijemo na napon 200 V i zatim ga
isklju cimo s izvora napona. Zatim paralelno kondenzatoru priklju cimo drugi kon-
denzator kapaciteta C
2
= 0, 4 uF. Odredite toplinske gubitke koji nastaju (energiju
iskre koja presko ci pri spajanju kondenzatora).
Rjeenje: 4, 8 mJ
29
2
POGLAVLJE
ISTOSMJERNA STRUJA
Elektri cnomstrujomnaziva se usmjereno gibanje elektri cnih naboja. Da bi gibanje
bilo mogu ce, nuna su dva uvjeta: postojanje slobodnog (pokretnog) naboja i pos-
tojanje elektri cnog polja.
Slobodan naboj je za razli cite tvari razli cit: u metalima i njihovimlegurama slo-
bodni naboj cine elektroni, u elektrolitskim otopinama to su pozitivni i negativni
ioni, kod poluvodi ca elektroni i upljine, a kod plinova elektroni i ioni. Zbog jed-
nostavnosti prikaza i tuma cenja promatrat ce se u nastavku djelovanje elektri cnog
polja na metalne vodi ce, a struji u elektrolitskimotopinama i plinovima posvetit ce
se posebna potpoglavlja.
Elektri cno polje je vektor, pa osim inteziteta (sile na naboj) ima i smjer. Ako se
smjer elektri cnog polja ne mijenja, ne mijenja se ni smjer gibanja naboja u vodi cu,
pa odatle naziv istosmjerna struja. Ako se uz to ni jakost polja ne mijenja, onda je
struja stalna ili konstantna istosmjerna struja.
U prakti cnoj primjeni izvori konstantnog elektri cnog polja naj ce ce su elek-
trokemijski izvori (ili galvanski elementi), tj. razli cite vrste baterija i akumulatora.
Takvi izvori pretvarajukemijskuenergijuuelektri cnui pritomna svojimstezaljkama
osiguravaju stalnu razliku potencijala. Svi slobodni elektroni unutar metalnog vo-
di ca konstantnog presjeka spojenog na takav izvor bit ce izloeni djelovanju sile
iste jakosti i smjera, pa ce kroz sve paralelne presjeke vodi ca istodobno prolaziti
isti broj elektrona. Brzina gibanja pojedina cnog naboja mnogo je manja od brzine
irenja elektri cnog efekta: iako arulja u New Yorku spojena preko transatlanskog
kabela zasvijetli gotovo istodobno s uklju cenjem izvora u Zagrebu, elektroni kroz
to vrijeme pro du neznatan put.
Smjer istosmjerne struje jednak je smjeru elektri cnog polja, dakle suprotan je
smjeru gibanja elektrona.
Gibanje naboja ima za posljedicunekolikorazli citihu cinaka: zagrijavanje vodi ca
(Jouleov efekt), stvaranje magnetskog polja u njegovu okoliu, prijenos tvari u elek-
troliti ckim otopinama, te emitiranje zra cenja pri vo denju u plinu. Ponekad tetne,
sve te pojave prakti cno se koriste u velikom broju troila, ure daja i procesa.
2.1 ELEKTRI

CNI NAPON
31
2. ISTOSMJERNA STRUJA
Energija koju naboj ima u elektri cnom polju naziva se elektri cna potencijalna en-
ergija [W]. Omjer te energije i veli cine naboja u nekoj to cki je stalan i predstavlja
svojstvo pojedine to cke elektri cnog polja, koje se zove elektri cni potencijal.
Elektri cni potencijal (prema izrazu (2.1)) ozna cuje se sa , a jedinica mu je volt
[V ].
=
W
Q
(2.1)
Razlika potencijala izme du dvije to cke naziva se napon. Napon izme du to caka
B i A, V
BA
, je pozitivan ako je to cka B na ve cem potencijalu od to cke A, a neg-
ativan je ako je obrnuto. Za uspostavljanje elektri cnog napona treba razdvojiti
raznoimene naboje, a za to je potrebno uloiti rad, tj. utroiti energiju.
Pozitivni i negativni naboji razdvajajuse uizvorima elektri cnog napona na ra cun
neke uloene energije (kemijske, mehani cke, . . . ). Zbog toga se priklju cnice izvora
ozna cuju sa + i i nazivaju se polovi naponskog izvora. Instrument za mjerenje
napona zove se voltmetar.
Postoje istosmjerni i izmjeni cni naponi. Istosmjerni naponstalnog je polariteta,
a kod izmjeni cnog, polaritet se izmjeni cno mijenja.
2.2 ELEKTRI

CNI IZVORI
Elektri cni izvor je ure daj koji na svojim stezaljkama trajno odrava razliku potenci-
jala kako bi mogao davati struju priklju cenom troilu.!
Troilo ce u na celu obavljati neki koristan rad. Izvor ima zadatak pretvoriti
jedan oblik energije (mehani cku, kemijsku, toplinsku i sl.) u elektri cnu, dok troilo
radi obrnut postupak. S obzirom na vrstu i na cin pretvorbe jednog oblika energije
u drugi, najvaniji tipovi elektri cnih izvora su :
Kemijski elektri cni izvori: pretvaraju kemijsku energiju u elektri cnu. Takav izvor
se (nazvan galvanski element u cast L. Galvaniu) sastoji una celu od dviju
elektroda i elektrolita. Na elektrodama se pojavljuje napon kao posljedica
kemijskog procesa u kojem sudjeluju tvari od kojih su elektrode napravljene
i elektrolitska otopina u koju su uronjene. Razlikuju se primarni i sekundarni
elementi. Za razliku od primarnih, u sekundarnima je kemijski proces reverz-
ibilan, to zna ci da se elektri cna energija dovedena iz drugog izvora moe u
izvoru koji je "ispranjen" opet povratiti u kemijsku. Kemijski izvori su uvijek
istosmjerni.
Fotonaponski elementi: izvori koji djelovanjemvidljivog svjetla stvarajuelektri cni
napon. Na temelju ponaanja poluvodi ca kao osnovni materijal koristi se
silicij i galijev arsenid. Vrlo ekasnim smatraju se silicijevi fotonaponski el-
ementi, koji danas pretvaraju do 20% dobivene svjetlosne energije u elek-
tri cnu. Napon takvog fotoelementa iznosi do 0, 6 V, a maksimalna postiziva
struja ovisi o materijalu, povrini i tehnologiji. Solarni silicijevi elementi daju
i do 180 W/m
2
ovisno o svjetlosnom zra cenju.
32
Elektri cni izvori
Termoelementi: izvori koji daju napon pretvorbom toplinske energije. U na celu
se za tu svrhu uzmu dvije ice razli citog materijala i na jednom kraju me du-
sobno spoje. Ako se spojno mjesto izloi vioj temperaturi, onda se na hlad-
nijim krajevima javlja istosmjerni napon. Veli cina tog napona ovisi o razlici
temperatura i vrsti upotrijebljenih materijala. Primjerice, kod para eljezo-
konstantan dobiva se prosje cno 52V/
0
C.
Generatori: strojevi koji mehani cku energiju (rotacija rotora) magnetskim putem
(indukcija) pretvaraju u (izmjeni cni) napon. Daleko najve ci dio u svijetu ko-
ritene elektri cne energije dobiva se danas putem generatora. Istosmjerni se
napon lako dobiva iz izmjeni cnog s pomo cu ispravlja ca.
Nuklearni izvori: atomska se energija sloenimpostupkomprekotoplinske i meha-
ni cke putem generatora (atomske centrale) pretvara u elektri cnu energiju.
Ekonomi cni i neopasni izvori s izravnim pretvaranjem nuklearne energije u
elektri cnu jo se o cekuju.
Elektri cni izvori dijele se na naponske i strujne. Zadatak naponskog izvora je da
na svojim stezaljkama (vanjskim priklju cnicama) daje konstantan napon, a stru-
jnog izvora da daje konstantnu struju, neovisno o optere cenju. Zbog uobi cajene
upotrebe ovdje se promatra samo ponaanje realnog naponskog izvora.
Istosmjerni naponski i strujni izvori uelektri cnimshemama obiljeavajuse sim-
bolom kao na slici (2.1. Elektroda na viem potencijalu ozna cuje se oznakom +.
E
+
a) naponski
I
+
b) strujni
SLIKA 2.1: Istosmjerni izvori
Ozna ci li se uspojnoj elektri cnoj shemi, prema slici (2.2), jedna to cka s oznakom
a, a druga s oznakom b (to mogu biti i elektrode, tzv. stezaljke izvora), onda je
napon izme du to caka a i b jednak razlici potencijala a i b, pa se dogovorno
ozna cuje indeksima:
V
ab
=V
a
V
b
Ako je algebarski iznos V
ab
pozitivan, onda je to cka koja odgovara prvom in-
deksu a pozitivna, odnosno, nalazi se na viem potencijalu od to cke drugog in-
deksa b. Za slu caj negativnog iznosa V to cka b ima vii potencijal od to cke a.
Dobro je uo citi da je V
ab
=V
ba
.
Uvedenim ozna civanjem potencijala odre den je i smjer struje koja u strujnom
krugu s takvim izvorom te ce izvan izvora. Smjer struje izvan izvora poklapa se s
33
2. ISTOSMJERNA STRUJA
a, +
V
ab
>0
I
b
a
V
ab
<0
I
b, +
SLIKA 2.2: Ozna cavanje naponskih i strujnih veli cina
orijentacijom od to cke vieg prema to cki nieg potencijala i u spojnim shemama
naj ce ce se ozna cuje strelicom (slika 2.2).
2.3 ELEKTRI

CNA STRUJA
Me du raznoimenim nabojima, razdvojenim na priklju cnicama izvora, vlada pri-
vla cna sila. Ako se priklju cnice izvora vodljivo spoje, izme du naboja se uspostavi
vodljivi put, kroz koji nastaje usmjereno gibanje naboja, koje se zove elektri cna
struja.
Uzrok struje je elektri cno polje, a smjer struje jednak je smjeru polja, dakle
smjeru kojimbi se gibali pozitivni naboji. Glavna zna cajka elektri cne struje je njena
jakost. Jakost struje jednaka je omjeru koli cine naboja koja pro de presjekomvodi ca
u nekom vremenu i tog vremena.
i =
dQ
dt
(2.2)
gdje je dQ diferencijal (djeli c) naboja, a dt diferencijal vremena. Mjerna je-
dinica jakosti struje je amper [A]. Za stalnu istosmjernu struju izraz (2.2) postaje:
I =
Q
t
Instrument za mjerenje jakosti struje zove se ampermetar. Kao i naponi, struje
mogu biti istosmjerne i izmjeni cne. Istosmjerna struja te ce stalno istim smjerom,
dok se kod izmjeni cne struje smjer s vremenom mijenja.
Gusto ca struje denirana je kaokvocijent iznosa struje i povrine okomitog pres-
jeka kroz koji te ce:
J =
I
A
[A/m
2
]
2.4 ELEKTRI

CNI OTPOR
34
Elektri cni otpor
Pri toku struje kroz metalnu icu (vodi c) slobodni elektroni nailaze na atome, koji
zbog topline titrajuokosvojihravnotenihpoloaja ukristalnoj reetki metala. Moe
se zamisliti da atomi tako prije ce slobodni put elektronima, to se o cituje kao opi-
ranje tvari protoku elektri cne struje.
Op cenito, naboji pri strujanju nailaze na otporna djelovanja, koja se nazivaju
elektri cni radni otpor (kra ce elektri cni otpor ili samo otpor). Oznaka za elektri cni
otpor je R, a jedinica .
Otpor vodi ca razmjeran je duljini vodi ca l , a obrnuto razmjeran njegovu pres-
jeku A. Faktor razmjernosti razli cit je za pojedini materijal i naziva se otpornost (ili
speci cni otpor) i ozna cava sa .
Prema tomu, otpor vodi ca ra cuna se prema:
R =
l
A
(2.3)
Recipro cna vrijednost otpora zove se vodljivost i ozna cuje s G:
G =
1
R
=
1

A
l
=
A
l
(2.4)
gdje je speci cna vodljivost:
=
1

[S/m]
Speci cni otpor ima jedinicu m, a zbog cestog izraavanja presjeka vodi ca u
mm
2
i duljine u m koristi se i mm
2
/m.
Jedinica elektri cnog otpora je om(), a elektri cne vodljivosti simens (S). Simbol
i oznaka elektri cnog otpora prikazuje slika (2.3).
R
SLIKA 2.3: Simbol i oznaka elektri cnog otpora
2.4.1 PROMJENA OTPORA S TEMPERATUROM
Pove canje temperature metalnih vodi ca izaziva ve cu amplitudu titranja kristalne
reetke. To uvjetuje pove canje broja sudara slobodnih elektrona, smanjenje nji-
hove rezultantne brzine i smanjenje gusto ce struje. Pad jakosti struje uz isti napon
odgovara pove canju otpora . Dakle, otpor vodi ca se kod ve cine materijala pove can-
jem temperature pove cava:
R

=R
20
+R (2.5)
gdje su:
35
2. ISTOSMJERNA STRUJA
R
20
- vrijednost otpora kod sobne temperature (20

C),
R - pove canje otpora s porastom temperature,
R

- vrijednost otpora na temperaturi .

Prirast otpora ovisi o materijalu (temperaturni koecijent otpora [1/
0
C], pri-
rastu temperature (=20

C) i po cetnoj vrijednosti otpora R

20
:
R = R
20
(2.6)
Uvrsti li se izraz (2.6) u izraz (2.5) dobiva se linarni model:
R

=R
20
(1+ ) =
l
A
[1+(20)] (2.7)
Lako se iz ovog izraza vidi da se kod pozitivnog a smanjivanjem temerature kod
istog materijala smanjuje i njegov otpor, tj. da je za temperature manje od 20

C
otpor R manji od R
20
.
TABLICA 2.1: Elektri cna svojstva metalnih vodi ca
Naziv Oznaka [mm
2
/m] [Sm/mm
2
] [1/
0
C]
Aluminij Al 0,0270 37 0,0040
Bakar (mek) Cu 0,0172 58 0,0039
Bronca Bc 0,0278 35,8 0,004
Kositar Sn 0,115 8,6 0,0042
Mjed Mj 0,075 13,3 0,0016
Nikal Ni 0,09 11 0,006
Olovo Pb 0,208 4,8 0,0043
Srebro Ag 0,0163 61,4 0,0041
eljezo Fe 0,098 10,1 0,0065
iva Hg 0,958 1,04 0,0009
Cekas 1,11 0,93 0,00019
Kanthal 1,45 0,7 0,000032
Manganin 0,48 2,14 0,000015
Konstantan 0,49 2,1 0,00005
Tablica 2.1 pokazuje metale i metalne legure s njihovim speci cnim otporom,
speci cnom vodljivosti i temperaturnim koecijentima. Treba napomenuti da je
temperaturni koecijent konstantansamoza uski temperaturni opseg. Za to cniju
temperaturnu ovisnost linearni model nije dovoljan, pa se proiruje s kvadrati cnim
koecijetnom i po cetak izraza (2.7) postaje:
R

=R
20
(1+ + []
2
)
Zanimljivo bi bilo izra cunati kod koje temperature otpor vodi ca postaje jednak
nuli. Iz izraza (2.7) uz pretpostavku konstantnog slijedi:
36
Ohm-ov zakon
R

=R
20
[1+(20)] =0
pa je
=
_
1

20
_
(2.8)
Primjer: Za bakar (=0, 00392) iz izraza (2.8) slijedi =235, 14
0
C. Me dutim,
mjerenja pokazuju da bezotporno stanje, tzv. supravodljivost, nastaje tek na tem-
peraturama oko apsolutne nule (0K = 273, 15
0
C). To ujedno potvr duje da ovis-
nost R = f () nije linearna.
Veza otpora i temperature moe se prikazati dijagramom prema slici 2.4. Pri
stanovitoj kriti cnoj temperaturi
K
(koja je, na primjer, za ivu 4, 12K, aluminij
1, 14K, cink 0, 79K) otpor naglo pada i priblino je jednak nuli.

K

R
SLIKA 2.4: Ovisnost otpora i temperature
Pojava supravodljivosti za budu cu elektrotehniku je od izuzetnog zna cenja. Us-
mjereno gibanje naboja u takvoj okolini ne nailazi na prepreke, pa nema toplinskih
gubitaka.
2.5 OHM-OV ZAKON
Jakost struje kroz vodi c ovisi samo o naponu na vodi cu i otporu vodi ca: raste s po-
rastom napona V, a opada s porastom otpora R. To je Ohm-ov zakon , koji napisan
u obliku jednadbe izgleda ovako:
I =
V
R
(2.9)
Iz gra ckog prikaza tog zakona (slika 2.5) predo cena linearnost izme du napona,
kao uzroka pojave, i njegove posljedice, elektri cne struje zna ci da je otpor R kon-
stantan. Elektri cni otpor R predo cuje kut nacrtanog pravca i jednak je kotan-
gensu tog kuta. Za ve ci otpor (pravac b) uz isti naponte ce manja struja (I
2
< I
1
). Ot-
por vodi ca moe se pove cati izraz (2.3) smanjenjem presjeka, pove canjem duljine
37
2. ISTOSMJERNA STRUJA
V V
I
I

I
1
I
2
a
b
SLIKA 2.5: I=f(V) u metalnom vodi cu
vodi ca ili uporabom materijala ve ceg speci cnog otpora. Jednakovrijedan gra cki
prikaz dobiva se me dusobnom zamjenom koordinatnih osi.
Ohmov zakon nije ograni cen materijalom. S obzirom na njihov speci cni ot-
por, materijale dijelimo na vodi ce (srebro, bakar, aluminij, eljezo, konstantan i dr.),
poluvodi ce (germanij, silicij) i izolatore (staklo, teon, kvarc i dr.).
2.6 KIRCHHOFF-OVI ZAKONI
Spajanjem dvaju ili vie elektri cnih elemenata dobiva se elektri cna mrea. Teori-
jsko prou cavanje elektri cnih mrea temelji se na teoriji grafova, jer se svaka realna
elektri cna mrea moe predo citi grafom. Osnovni elementi grafa sugrane i cvorita.
Svaka grana ima dva cvorita. Realni elektri cni elementi koji se ovdje spominju (ot-
pornik, kondenzator, zavojnica, izvor) imaju po dvije stezaljke ili priklju cnice. Re-
alnimstezaljkama odgovaraju apstraktna cvorita grafa, a realni elementi ozna cuju
se odgovaraju cim simbolima u granama (teorijski: oznakom grane).
Jednostavni strujni krug, npr. kondenzator spojen na naponski izvor, je tako der
elektri cna mrea, i to s dvije grane i dva cvorita. U jednoj grani je simbol napon-
skog izvora, a u drugoj, paralelno spojenoj, simbol kondenzatora.
U elektri cnim mreama vrijede tri temeljna zakona. Prva dva su Kirchhoff -ovi
zakoni i izri cu strujno-naponske prilike u mrei. Pritom je bitno samo kako su
elementi me dusobno spojeni (topologija mree), a nije bitan karakter (vrsta) ele-
menata. Tre ci zakon denira odnos struje i napona u pojedinoj grani, to dakako
ovisi o vrsti realnog elementa koji predstavlja tu granu. Za otpor, predstavljen ot-
pornikom, ovaj je odnos ve c izre cen u obliku Ohm-ova zakona.
2.6.1 I. KIRCHHOFF-OV ZAKON
38
Kirchhoff-ovi zakoni
Budu ci da je elektri cna mrea izoliran sustav, iz zakona o o cuvanju materije moe
se zaklju citi, a eksperimentalno potvrditi, da je zbroj jakosti struja koji u bilo koje
cvorite ulaze jednak zbroju jakosti struja koje iz tog cvorita izlaze. Struje koje
ulaze u cvorite imaju suprotan predznak od onih koje izlaze iz cvorita. Prvi Kirch-
hoff -ov zakon govori kako u elektri cnoj mrei ne postoji cvorite u kojem bi se
naboj gomilao, stvarao ili nestajao.
Op cenito vrijedi: zbroj struja koje ulaze u cvorite mree jednak je zbroju struja
koje iz te to cke ( cvorita) izlaze.
Prvi Kirchhoff -ov zakon izraen jednadbom, za bilo koje cvorite mree, dakle
glasi:
n

i =1
I
i
=0 (2.10)
gdje je n broj grana spojenih u promatrano cvorite.
Ako postoji neko cvorite u koje ulazi struja I , a iz tog cvorita izlaze struje I
1
, I
2
i I
3
, onda vrijedi:
I = I
1
+I
2
+I
3
Prebace li sve struje na lijevu stranu gornje jednadbe, dobiva se sljede ci izraz:
I I
1
I
2
I
3
=0
S lijeva strane jednadbe nalaze se (s razli citim predznacima) sve struje iz pro-
matranog cvorita. Pozitivan predznak pritom imaju struje koje ulaze u cvorite, a
negativan predznak koje iz cvorita izlaze.
To vrijedi za bilo kako sloeni elektri cni krug u kojem moemo odabrati bilo
koje cvorite s bilo kojim brojem grana. Kad se algebarski zbroje pojedine struje I
i
u svim granama promatranog cvorita (ulazne s pozitivnim, a izlazne s negativnim
predznakom, ili obratno), rezultat mora biti nula.
Ovoje lakoobjasniti imaju ci uviduda elektri cna struja pretstavlja protok naboja
u vremenu. Koliko naboja u de u neku to cku, toliko mora iz nje i iza ci.
Primjer: Za cvor na slici 2.6. po I. Kirchhoff -ovom zakonu vrijedi:
I
1
+I
2
+I
3
= I
4
+I
5
I
1
+I
2
+I
3
I
4
I
5
=0
Ako je mjerenjem utvr deno da su I
1
= I
2
= I
3
= 2A, a I
4
= 1A, onda se sigurno
zna (nesigurni neka provjere :), da je I
5
=5A.
Ako je uz iste vrijednosti struja I
1
, I
2
i I
3
izmjereno I
4
=10A, zna ci da je I
5
=4A,
ali ovog puta suprotnog smjera (struja I
5
utje ce u cvorite).
39
2. ISTOSMJERNA STRUJA
I
4
I
2
I
1
I
3
I
5
SLIKA 2.6: I Kirchhoff-ov zakon
2.6.2 II. KIRCHHOFF-OV ZAKON
Drugi Kirchhoff -ov zakon odnosi se na naponske prilike u mrei. Put po mrei
kojim se iz bilo kojeg cvorita, idu ci po uvijek novim granama mree, do de u isto
cvorite, zove se petlja.
Drugi Kirchhoff -ov zakon izri ce da je zbroj napona u bilo kojoj petlji u elek-
tri cnoj mrei jednak nuli. Budu ci da je napon u svakoj grani mree razlika poten-
cijala dvaju njezinih cvorita, taj zakon primjenjuje poznati izraz (1.10) iz elektro-
statike na prilike uelektri cnoj mrei. Zakonse obi cno formulira usljede cemobliku:
n

i =1
E
i
=
m

i =1
I
i
R
i
(2.11)
gdje je:
n - broj elektri cnih izvora u promatranoj petlji
m - broj otpora u ostalim granama iste petlje
Primjerice, ako se mrea sastoji od izvora napona E i dva serijski spojena otpora
na kojima postoje naponi V
1
i V
2
, za obilazak petlje po II. Kirchhoff -ovom zakonu
vrijedi:
E =V
1
+V
2
(2.12)
Prebace li se svi naponi na jednu stranu jednadbe (2.12), dobiva se:
E V
1
V
2
=0
S lijeve strane jednadbe nalaze se (s razli citim predznacima) svi naponi iz pro-
matrane petlje, to potvr duje op ci oblik da je algebarski zbroj napona uzdu (zatvo-
rene) petlje elektri cnog kruga jednak nuli, tj.
40
Elektri cni otpor u strujnom krugu
n

i =1
E
i

i =1
V
i
=0
Ovo vrijedi za bilo kako sloeni elektri cni krug u kojem moemo odabrati bilo
koju zatvorenu putanju (petlju) i obi ci je zbrajaju ci algebarski pojedine napone V
i
svakog elektri cnog elementa na tom putu. Rezultat uvijek mora biti nula.
To je lako objasniti gleda li se napon kao razlika potencijala: iz koje god to cke
kruga zapo celi obilazak, na kraju se vratimo na istu to cku, a to zna ci na isti poten-
cijal.
2.7 ELEKTRI

CNI OTPOR U STRUJNOM KRUGU

U bilo kojem dijelu strujnog kruga dva otpornika mogu biti me dusobno spojena
na dva na cina: serijski ili paralelno. Kombinacijom tih na cina dobivaju se razli cite
sloene sheme. Pri rjeavanju odnosa u strujnim krugovima cesta je potreba da se
spoj s vie otpora zamijeni ili izrazi ekvivalentnimotporom. Sljede ci primjeri, osim
rjeavanja tog zadatka, pokazuju i tehniku rjeavanja elektri cnih mrea, koriste ci
Ohm-ov zakon i Kirchhoff -ove zakone.
2.7.1 SERIJSKI SPOJ OTPORNIKA
Neka se spoje serijski dva otpornika u strujni krug, kao to prikazuje slika 2.7. Po I
Kirchhoff-ovom zakonu vrijedi da je struja kroz oba otpora ista (slika 2.7 a):
+
R
1
I
1
+
R
2
I
2
V
+
I
a) dva serijski spojena otpornika
+
R
S
I
V
+
b) ekvivalentan spoj
SLIKA 2.7: Serijski spoj otpornika
I
1
= I
2
= I (2.13)
a po II. Kirchhoff-ovom i Ohm-ovom zakonu da je:
V =V
1
+V
2
= I
1
R
1
+I
2
R
2
(2.14)
41
2. ISTOSMJERNA STRUJA
Za ekvivalentni strujni krug (slika 2.7 b) u kojem pod djelovanjem istog napona
te ce ista struja I kao u a) slu caju, vrijedi:
V = I R
s
(2.15)
Poveu li se sva tri izraza: (2.13), (2.14) i (2.15) dobiva se:
I R
s
= I R
1
+I R
2
odnosno:
R
s
=R
1
+R
2
Za vie serijski spojenih otpora, razmatranje bi bilo analogno, pa se moe za-
klju citi: ekvivalentni otpor serijski spojenih otpora jednak je njihovu zbroju:
R
s
=
n

i =1
R
i
(2.16)
Kroz serijski spojene elemente te ce ista struja. Zbog toga se intrument za mjerenje
struje - ampermetar, uvijek spaja serijski. Op cenito, za serijski spoj raznih otpora iz
uvjeta jednakosti struja dobiva se omjer napona:
I = I
1
= I
2
V
1
R
1
=
V
2
R
2
iz cega proizlazi:
V
1
V
2
=
R
1
R
2
(2.17)
Na serijskom spoju otpora napon se dijeli u omjeru veli cina otpora.
Ako se mijenjaju serijski spojeni otpori u strujnom krugu, zbroj napona na ot-
porima ne mijenja se i bit ce uvijek jednak ukupnom naponu izvora.
Kod serijskog spoja n jednakih otpora, ukupni otpor je n puta ve ci od pojedinog
otpora. Priklju cak serijskog spoja otpora na izvor optere cuje izvor isto kao jedan
otpor jednak ukupnom otporu tog serijskog spoja.
2.7.2 PARALELNI SPOJ OTPORA
Paralelno spojeni otpori imaju isti napon, jer imaju zajedni cka cvorita.
Ako su u strujnom krugu paralelno spojeni otpori R
1
i R
2
, naponi na njima V
1
i
V
2
, bit ce jednaki
V
1
=V
2
42
Elektri cni otpor u strujnom krugu
I
+
R
1
I
1
+
R
2
I
2
V
+
a) dva paralelno spojena otpornika
I
+
R
p V
+
b) ekvivalentan spoj
SLIKA 2.8: Paralelni spoj otpornika
Nakon primjene Ohm-ovog zakona (2.9)slijedi:
I
1
R
1
= I
2
R
2
Iz ovoga proizlazi sljede ci odnos struja kroz paralelno spojene otpore:
I
1
I
2
=
R
2
R
1
=
G
1
G
2
gdje su G
1
i G
2
vodljivosti.
Struja se dijeli na paralelne grane elektri cnog kruga tako da se jakosti struja u
granama odnose obrnutorazmjernootporima grana, a upravorazmjernovodljivos-
tima grana.
Ovo zna ci da u paralelnom spoju otpora ja ca struja te ce kroz manji otpor.
U krajnjem slu caju, ako bi u jednoj paralelnoj grani otpor bio jednak nuli, onda
bi sva struja paralelnog spoja tekla kroz kratki spoj.
Ako se strujni krug sastoji od izvora napona V i dva paralelno spojena otpora R
1
i R
2
, vrijedi Kirchhoff-ova jednadba za struje (2.10):
I = I
1
+I
2
Dijeljenjem obje strane jednadbe s naponom izvora dobiva se:
I
1
V
=
I
1
V
+
I
2
V
Omjer struje i napona jednak je recipro cnoj vrijednosti otpora ili elektri cnoj
vodljivosti G.
Na desnoj strani jednadbe su vodljivosti pojedinih paralelnih grana, dok lijeva
strana (omjer struje i napona izvora) pretstavlja ukupnu vodljivost kruga, to se
moe napisati kao:
G
p
=G
1
+G
2
Ukupna vodljivost paralelnog spoja otpora jednaka je zbroju vodljivosti paralel-
nih grana.
43
2. ISTOSMJERNA STRUJA
Za vie paralelno spojenih otpora razmatranje bi bilo analogno, pa se moe za-
klju citi: ekvivalentna vodljivost (vidi (2.4)) paralelno spojenih otpornika jednaka je
zbroju njihovih pojedina cnih vodljivosti:
G
p
=
n

i =1
G
i
(2.18)
odnosno
1
R
p
=
n

i =1
1
R
i
ili:
1
R
p
=
n

i =1
_
1
R
1
+
1
R
2
+. . . +
1
R
n
_
(2.19)
Na temelju ove jednadbe (2.19), otpor dvaju paralelno spojenih otpora R
1
i R
2
iznosi:
R
p
=
R
1
R
2
R
1
+R
2
Iz jednadbe za vodljivost (2.18) vidi se da pove canjembroja paralelno spojenih
otpora raste ukupna vodljivost, tj. smanjuje se ukupni otpor spoja R
p
.
Otpor paralelnog spoja n jednakih otpora R, n puta je manji od pojedinog ot-
pora, tj.
R
p
=
R
n
2.8 ELEKTRI

CNA STRUJA U IONIZIRANOM PLINU

Dok je u metalnim vodi cima struja mogu ca pod djelovanjem polja zahvaljuju ci
utvr denom postojanju slobodnih elektrona, unaprijed nije sigurno ima li u plino-
vima slobodnih naboja. Na prvi pogled nisu jasne okolnosti pod kojima struja nas-
taje i odrava se u plinu. Tako der je problemati cno da li struja moe te ci u vakuumu
(plinu pri tlaku 0) ili ne. Intenzivno eksperimentiranje strujom u plinu, ve c od sre-
dine 19. stolje ca, dovelo je do spoznaja koje se mogu saeti u nekoliko to caka:
1. Struja u plinu zna ci naboj u gibanju, za to su neophodni dakako naboji i
polje. Polje se odrava vanjskim izvorom priklju cenim na granice prostora s
plinom (elektrode).
2. Naboji mogu biti razli citog porijekla. U prvom slu caju jedna od elektroda
(katoda) arenjem isijava elektrone u plin (katodne zrake), a druga elektroda
(anoda) ih skuplja, a u drugom slu caju (hladna katoda), naboj se stvara ion-
izacijom atoma plina pomo cu stranog zra cenja i/ili djelovanjem polja.
44
Elektri cna struja u ioniziranom plinu
3. Na jakost struje uplinu, osimjakosti elektri cnog polja utje ce i vrsta koritenog
plina (helij, neon, argon, ivine i litijeve pare itd.) i njegov tlak. Plin vodi
struju kod normalnog tlaka (oko 100kPa), pri razrije denom plinu (izme du
100 i 1000Pa), te uz tehni cki vakuum (izme du 1 i 100mPa). Idealni vakuum
predstavlja savren izolator, koji to prestaje biti kada se u njega ubace naboji,
na primjer, elektroni.
4. Pove canjemnapona izme du elektroda raste brzina slobodnih naboja u plinu.
Oni sudarom s drugim cesticama plina generiraju nove slobodne ione i taj se
u cinak moe razviti poput lavine.
Na slici 2.9 prikazana je (V, I ) karakteristika zraka za normalni tlak uz razmak
elektroda od 1 mm. Pojedina su podru cja:
0 - A : vrijedi priblino Ohmov zakon - pove canjem napona struja raste, premda
izuzetno male jakosti. Me du 27 10
18
molekula po cm
3
zraka postoji samo
100 do 1000 ioniziranih.
A - B : podru cje zasi cenja. Kineti cka energija slobodnih elektrona tako je mala da
se ponitava prilikom sudara s molekulama plina, pa porastom napona ne
raste jakost struje. Protee se na naponima od nekoliko volta do nekoliko
desetaka volta.
B - C : udarna ionizacija. Pove canjemnapona elektroni dobivajudovoljnuenergiju
za ionizaciju plina, uslijed cega se broj nosilaca naboja (ioni i elektroni) po-
ve cava. U to cki C pojavljuje se tinjavi izboj - pojava svjetla izme du katode i
anode.
C - D: daljnjim pove canjem napona gusto ca struje na katodi raste, svjetlosni u ci-
nak se poja cava i u to cki D dolazi do lu cnog izboja. Za lu cni izboj karakteris-
ti cne su velike gusto ce struje (od 10
2
do 10
4
A/cm
2
) i smanjenje napona na
samo 15 do 55 V.
A B
C
D
V [V ]
I [A]
10
10
2
10
3
10
15
10
12
10
9
10
6
10
3
1
SLIKA 2.9: (V,I) karakteristika elektri cne struje u zraku
45
2. ISTOSMJERNA STRUJA
Premda pojedini slu caji struje u plinu imaju tetan karakter, kao na primjer
iskrenje na kontaktima ili pojava korone na dalekovodima visokog napona, ipak
elektri cna struja u plinu ima brojne primjene: razli cite svijetle ce cijevi (podru cje
C-D), zavarivanje (iznad to cke D), elektrolter, elektrostatsko lakiranje i sli cno.
2.9 ELEKTROKEMIJSKE POJAVE
Kad se u vodi ili nekomotapalu otope molekule soli, kiseline ili luine, dolazi do di-
jeljenja neutralnih molekula na pozitivno i negativno nabijene ione. Atomi vodika i
metala predaju svoje valentne elektrone ostalom dijelu molekule koja tako postaje
negativni ion. Urone li se elektrode u takvu otopinu (elektrolit) i na njih priklju ci
istosmjerni napon dolazi do elektrolize. Pozitivna elektroda (anoda) privla ci nega-
tivne ione, dok negativna elektroda (katoda) privla ci pozitivne ione. Gibanje iona -
molekula i/ili dijelova molekule zna ci prijenos tvari prema elektrodama, na kojima
su mogu ce i naknadne, sekundarne kemijske reakcije. Kao primjer moe se pro-
motriti proces elektrolize u vodenoj otopini srebrnog nitrata Ag NO
3
. Kao anoda
koristi se srebrena plo cica, a kao katoda neki metalni predmet, na primjer od bakra
(slika 2.10).
Ag
V

+A
AgNO
3
Cu
-K
Ag
SLIKA 2.10: Proces elektrolize
Ioni srebra koji su predali svoje valentne elektrone kiselinskom ostatku NO
3
postaju pozitivni, pa se taloe na bakrenoj katodi, dok se NO
3
lako spaja sa sre-
brom anode, daju ci opet AgNO
3
u otopinu. Koncentracija soli AgNO
3
ostaje tako
46
Elektrokemijske pojave
u otopini nepromijenjena i kona cni rezultat je da se srebro s plo ce, posredstvom
elektrolita i elektri cne struje, prenosi na katodu. To je jedan od brojnih postupaka
u galvanostegiji, gdje se na predmete zbog zatite od korozije ili zbog estetskih ra-
zloga elektri cnim putem nanosi sloj metala.
2.9.1 FARADAY-EVI ZAKONI ELEKTROLIZE
Prou cavaju ci elektroliti cke reakcije Faraday je uo cio i formulirao dva zakona. Prvi
izri ce da je koli cina izlu cenih cestica materije na elektrodama ovisna o vrsti tvari
koja se izlu cuje i koli cini protjecanog elektriciteta koji u elektrolizi djeluje. Ako se
sa m ozna ci masa izlu cene tvari, a s Q koli cina elektriciteta, onda vrijedi:
m=a Q (2.20)
Faktor razmjernosti a naziva se elektrokemijski ekvivalent i razlikuje se za po-
jedine tvari. To zna ci da ce za istu koli cinu elektriciteta koli cina izlu cene tvari za
razli cite tvari biti razli cita. Kako je Q = I t , isti se izraz moe napisati i kao:
m=a I t
Koli cina izlu cene tvari na elektrodama razmjerna je ukupnoj koli cini elektriciteta
koja je prola kroz elektrolit. Pritom svaki ion u elektrolitu u sebi nosi odre denu
koli cinu naboja (koja je za razli cite tvari razli cita, a za iste ista).
Drugi Faraday-ev zakon opisuje elektrokemijski ekvivalent elementa s obzirom
na njegovu atomsku strukturu, te me dusobne odnose elektrokemijskih ekvivale-
nata razli citih kemijskih elemenata.
Ako se s A ozna ci atomska masa, a s v valencija, onda za dva kemijska elementa
vrijedi:
a
1
: a
2
=
A
1
v
1
:
A
2
v
2
(2.21)
To zna ci da se elektrokemijski ekvivalenti dvaju elemenata odnose kao njihove
ekvivalentne mase (omjer atomske mase i valencije). Drugim rije cima: ioni ele-
menata kojih je valencija dva, tri, cetiri, ... puta ve ca u odnosu na vodik, prenose
dvostruku, trostruku, cetverostruku, ... koli cinu naboja.
Iz izraza (2.21) slijedi jo jedan zanimljiv rezultat:
A
1
a
1
v
1
=
A
2
a
2
v
2
=. . . =
A
a v
=Q
F
(2.22)
gdje je Q
F
=96, 48910
6
As/kg (Faraday-eva konstanta).
Elektrokemijski ekvivalent nije neka empirijska konstanta razmjernosti, kako bi
se to iz izraza (2.20) moglo pomisliti, nego egzaktna veli cina koja se za svaki ele-
ment moe unaprijed izra cunati (a = A/Q
F
v). Tako se povezuju ci oba izraza (I.
47
2. ISTOSMJERNA STRUJA
Faraday-ev zakon (2.20) i II. Faraday-ev zakon (2.22)) za masu izlu cene tvari kao
rezultat elektrolize dobije:
m=
A
v

1
Q
F
I t =
1
96, 48910
6

A
v
Q [kg]
i time elektroliti cki odnosi postaju potpuno odre deni.
2.9.2 PRIMARNI ELEMENTI
Do sada je bilo opisano ponaanje elektrolita pod djelovanjem elektri cnog napona
priklju cenog na elektrode uronjene u elektrolit. Druga zanimljiva pojava vezana je
uz elektrolitsku polarizaciju koja se doga da kad se u elektrolit urone dvije elektrode
razli citog kemijskog sastava. Izme du takvih dviju elektroda, bez vanjskog djelo-
vanja, pojavit ce se napon. Iznos napona osim o kemijskom sastavu elektroda ovisi
tako der i o elektrolitu. Tako su dobiveni prvi elektri cni izvori, nazvani galvanski
elementi. Na istim na celima, uz stanovita poboljanja u veli cini napona i vijeku
trajanja, ti elementi nalaze svoju iroku primjenu gotovo ve c dva stolje ca. (Prvi ele-
ment konstruirao je A.Volta 1800. godine.) Ne ulaze ci u kemijske promjene koje se
pritom doga daju vrijedno je napomenuti da se izmjenom kemijskog sastava (kako
elektroda tako i elektrolita) mijenja i potencijal pojedine elektrode. To se doga da
cak i kad je elektroda uronjena u otopinu vlastitih iona. Budu ci da se ne moe
mjeriti apsolutni potencijal jedne elektrode, ve c samo razlika potencijala izme du
dviju elektroda, dogovorno je utvr deno da se svi potencijali uspore duju s poten-
cijalom vodikove elektrode. Drugim rije cima, dogovorno je proglaen njezin po-
tencijal jednakim nuli. Kemijski elementi poredani po veli cini njihova potencijala
prema vodikovoj elektrodi tvore elektrokemijski naponski niz. U tablici 2.11 nave-
deni su potencijali nekih elemenata s obzirom na vodikovu elektrodu u elektrolit-
skoj otopini vodikovih iona.
Spoji li se galvanski element kao izvor napona u zatvoreni strujni krug, on ce,
ovisno o troilu i naponu izme du svojih elektroda, davati elektri cnu struju.
TABLICA 2.2: Elektrokemijski naponski niz
Elektroda Potencijal [V]
Li -3,02
K -2,92
Ca -2,87
Mn -1,05
48
Elektrokemijske pojave
Elektroda Potencijal [V]
Zn -0,76
Pb -0,13
Cu +0,52
Ag +0,79
Ona ce dakako, osim u vanjskom krugu, te ci i u samom izvoru: od katode preko
elektrolita do anode. Pritom ce se zbog elektrokemijskih procesa neutralizacije
iona elektrolita s molekulama elektroda doga dati promjene u kemijskom sastavu
elektroda, to ce smanjivati prvotni napon izme du njh.
Na primjer, ako se na anodi Voltina elementa Cu/H
2
SO
4
/Zn (prva elektroda-
/elektrolit/druga elektroda) vodik razvija bre nego to se moe ukloniti, dobiva se
novi element H
2
/H
2
SO
4
/Zn kojemje napon izme du elektroda puno manji nego pr-
votnom. To smanjenje napona zbog promjena na elektrodama zove se polarizacija.
Taj nepoeljni efekt nastojali su mnogi znanstvenici u prolomstolje cu (Daniel,
Meidinger, Bunsen, Leclanch) ponititi koritenjemtakozvanihdepolarizatora. De-
polarizatori slue da bi se naj ce ce oksidacijom uklonio vodik s pozitivnog pola. U
Leclanch-ovom elementu (slika 2.11) iz kojeg se razvio najve ci broj dananjih ba-
terija (slika 2.12) kao depolarizator slui MnO
2
kojim je obloena ugljikova anoda.
MnO
2
C
Zn
+
-
NH
4
Cl
SLIKA 2.11: Leclanch-ov element
Takve baterije koriste cinkovu limenu posudu kao negativnu elektrodu, dok je
ugljeni tapi c pozitivna elektroda obloena prakastimmanganovimsuperoksidom.
Napon jednog elementa je 1, 5 V, a serijskim spojem takvih elemenata dobivene su
plosnate baterije od 4, 5 V, cetvrtaste od 9 V i sl.
Spomenuta izvedba pripada baterijama s teku cim elektrolitom koji je pogod-
nim dodacima zgusnut (suhe baterije). U klasu suhih baterija ubrajaju se i ivine
baterije (odravaju razmjerno konstantan napon do potpunog iskoritenja), sre-
brno-kloridne (nizak napon i dug vijek trajanja), vanadijeve i druge.
Danas su sve vie u uporabi ivine (ivin oksid - cink), srebrene (srebrni oksid -
cink), magnezijeve i litijeve baterije, koje se odlikuju stabilnim naponom (od 1, 3V
49
2. ISTOSMJERNA STRUJA
MnO
2
C
+
-
Zn
SLIKA 2.12: Element baterije
do 3V), irokim podru cjem radnih temperatura, mehani ckom cvrsto com i dugim
vijekom skladitenja.
Postoje i baterije s krutim elektrolitom (malih dimenzija i naponom vrlo duga
vijeka, cak do 20 godina), zatim baterije koje se aktiviraju teku cinom (nalivne ba-
terije), plinomili grijanjem(termalne baterije). Sve one uglavnomslue za posebne
(vojne) svrhe.
Regeneracija, obnova primarnih elemenata nije mogu ca, pa su istroene bater-
ije neupotrebljive. Zahtjev za regeneracijom ostvaruje se kod akumulatora.
2.9.3 SEKUNDARNI ELEMENTI
Osnovno svojstvo akumulatora kao elektri cnog izvora u kojemse kemijska energija
pretvara u elektri cnu je njegova mogu cnost regeneracije. S obzirom da se radi o
reverzibilnomkemijskomprocesu, regeneracija se ostvaruje strujomiz stranog elek-
tri cnog izvora koji se na elektrode akumulatora priklju cuje tako da struja u elek-
trolitu te ce u suprotnom smjeru od onog kojim je tekla kad je akumulator davao
struju priklju cenom troilu ostvaruju ci suprotni kemijski proces. Prvi olovni aku-
mulator na cinio je G. Plante 1859. godine. Iako danas postoji vie razli citih vrsta
akumulatora, osnovna na cela izvedbe i rada u nastavku se prikazuju na olovnom
akumulatoru. Napon jedne celije olovnog akumulatora je oko 2 V, i obi cno se 6 ili
12 celija povezuje serijski, pa daju ukupni napon od 12 V, odnosno 24 V.
Jednu celijuakumulatora prikazuje slika 2.13. Elektrolit je razrije dena sumporna
kiselina, anoda je olovni superoksid, a katoda cisto olovo. Priklju ci li se troilo na
stezaljke napunjenog akumulatora, pote ci ce struja, koja ce u elektrolitu potaknuti
sljede cu kemijsku reakciju:
PbO
+
2
+Pb

+2H
2
SO
4
PbSO
+
4
+PbSO

4
+2H
2
O (2.23)
50
Elektrokemijske pojave
+,A
PbO
2
I
troilo
,K
Pb
H
2
SO
4
SLIKA 2.13: Olovni akumulator
Tozna ci da se obje elektrode postupnokemijski izjedna cujui pretvarajuuolovni
sulfat, to ce dakako smanjivati njihovu me dusobnu razliku potencijala. Iz kemi-
jske reakcije (2.23) vidljivo je jo neto: u elektrolitu se kiselina sve vie razrje duje
vodom, pa namuz naponske promjene i gusto ca kiseline moe posluiti kao kazalo
da li je akumulator pun ili prazan. Posebno izgra deni areometri za mjerenje gus-
to ce kiseline koriste se za takva mjerenja. Kad napon akumulatora padne ispod
90% nazivnog, potrebno je akumulator "napuniti". Izvor istosmjerne struje za re-
generaciju akumulatora treba sada spojiti tako da na anodu do de + pol, a na ka-
todu - pol izvora. To ce rezultirati odvijanjem suprotnog kemijskog procesa:
PbSO
+
4
+PbSO

4
+2H
2
O PbO
+
2
+Pb

+2H
2
SO
4
(2.24)
Za vrijeme punjenja, dakle, elektrode i elektrolit vra caju se po svom kemijskom
sastavu u prvotno stanje, koje osigurava i prvotne naponske prilike (usporedite
kemijske jednadbe (2.23) i (2.24)).
Postoje jo tri pojma koja je korisno poznavati u radu s akumulatorima: ka-
pacitet akumulatora, dobrota i korisnost.
Kapacitet akumulatora je umnoak struje i vremena u kojem tu struju akumu-
lator moe davati. Ozna cen je na izvedenim akumulatorima za nazivnu struju,
to zna ci da se akumulator kapaciteta 90 Ah i nazivne struje 10 A, moe njome
opteretiti 9 sati.
Kapacitet ipak nije konstanta akumulatora nego ovisi o uvjetima eksploatacije.
Za struje manje od nazivnih, za intermitiraju ci pogon, te pri viim temperaturama
kapacitet je ve ci. Za gornji primjer: strujomod 15 A isti akumulator ne bismo mogli
opteretiti 6 sati, nego manje. Omjer
=
Ah
pr anj enj a
Ah
punj enj a
51
2. ISTOSMJERNA STRUJA
zove se dobrota akumulatora. Punjenje ce trebati vie ampersati nego to se
dobiva pri pranjenju, pa je kod olovnih akumulatora dobrota oko 0, 95.
S obzirom da se prilikom punjenja privodi vii napon na stezaljke akumulatora
nego to je napon pranjenja, energetski omjer koji se zove korisnost
=
V
pr anj enj a
V
punj enj a
=
Wh
pr anj enj a
Wh
punj enj a
bit ce manji od , te za olovne akumulatore iznosi oko 0, 80. Osim olovnih pos-
toje i alkalijski eljezno-nikaljni (otporni na elektri cne i mehani cke udarce), ni-
kaljno-kadmijevi (najve ca brzina punjenja), srebreno-cin cani (mala teina i volu-
men) i drugi akumulatori.
2.10 JEDNOSTAVNI STRUJNI KRUG
Elektri cni strujni krug nastaje povezivanjem elektri cnog izvora s troilom. Vodljiva
veza izvora s troilom u elektroenergetici se naziva vod. Troilo ce primljenu en-
ergiju izvora u na celu pretvarati u koristan rad. Jednostavni strujni krug sastoji se
dakle od tri osnovna dijela: elektri cnog izvora, troila i dvoi cnog voda (slika 2.14).
U elektri cnom se izvoru djelovanjem neelektri cne sile razdvajaju raznoimeni
naboji i pove cava njihova potencijalna energija. To rezultira naponomna polovima
(stezaljkama) izvora ciji se najve ci mogu ci iznos zove elektromotorna sila izvora i
naj ce ce se ozna cuje s E ili EMS.
I
+
R
T E
+
a) bez instrumenata
I
A
+
R
T V E
+
b) s mjernim instrumentima
SLIKA 2.14: Jednostavni strujni krug
Ako se negativnoj stezaljki izvora pridjeli referentni potencijal iznosa 0, najve ci
potencijal bit ce na pozitivnom(+) polu, a onda ce u smjeru struje potencijal opa-
dati.
Iz elektrostatike je poznato (poglavlje 1, izraz 1.11) da gibanje naboja u prostoru
ukojemse elektri cni potencijal tog naboja mijenja predstavlja rad(W =QV ). Neka
se pretpostavi da susvi otpori strujnog kruga izraeni otporomR. Dakako, na njemu
vrijedi Ohm-ov zakon: struja ce uz isti napon biti manja ako je otpor ve ci, i obratno.
52
Jednostavni strujni krug
Op cenito, u prirodi postoje dva temeljna zakona: zakon o o cuvanju energije i
zakon o o cuvanju materije (moglo bi se u na celu govoriti o istom zakonu). Prvi
zakon izri ce da je energija u izoliranom sustavu (nezavisnom od svoje okolice) uvi-
jek konstantna. To zna ci da je u idealnom slu caju energija koju daje izvor jednaka
energiji koja se dobiva u troilu:
E Q
i
=V
T
Q
T
(2.25)
Prema drugomzakonukoli cina je naboja (materije) uizoliranomsustavutako der
konstantna, a to zna ci da je koli cina naboja koja iz izvora ode jednaka koli cini
naboja koja kroz troilo pro de i natrag se u izvor vrati (Q
i
= Q
T
). Budu ci da na
otporu troila vrijedi Ohm-ov zakon (V
T
= I R
T
), gornji izraz (2.25) sad izgleda:
E = I R
T
Iz dobivenog rezultata moe se zaklju citi sljede ce:
1. Napon V
T
na R (tzv. pad napona na troilu), jednak je elektromotornoj sili
izvora:
E =V
T
2. Struja koja u jednostavnom strujnom krugu te ce ovisi o naponu izvora i ot-
poru kruga:
I =
E
R
T
(2.26)
3. Jakost struje jednaka je u svakom dijelu jednostavnog strujnog kruga, samo
je smjer s obzirom na stezaljke u izvoru od - prema + polu, a kroz vanjski
strujni krug od + pola prema - polu.
Svi navedeni zaklju cci moguse provjeriti spajanjemmjernihinstrumenata (slika
2.14 b).
Jakost struje mjeri se ampermetrom. Ampermetar se u strujni krug priklju cuje
serijski (prekidom vodi ca i spajanjem instrumenta na prekinute priklju cke). Da bi
to manje utjecao na prilike u krugu, zahtijeva se da mu je otpor to manji.
Iznos napona mjeri se voltmetrom. Voltmetar mjeri razliku potencijala izme du
dviju to caka. Zato se priklju cuje paralelno izvoru ili troilu ciji napon elimo mjer-
iti. Da bi to manje utjecao na prilike u krugu, zahtijeva se da mu je otpor to
ve ci. Veliki otpor instrumenta paralelno spojenog manjem otporu troila ne mi-
jenja zna cajno ukupni otpor paralelnog spoja.
U realnom strujnom krugu pojave su neto sloenije u odnosu na opisani. Prije
svega elektri cni izvor ima svoje gubitke, pa dovedena energija (mehani cka, kemi-
jska, magnetska i sl.) nije jednaka odvedenoj elektri cnoj energiji. Nadalje, realni
izvor nema na svojim stezaljkama isti napon kad mu se priklju ci troilo i kad je
neoptere cen. Realno ponaanje takva izvora moe se prikazati dijagramom kao na
slici 2.15.
Da bi se takvo ponaanje uzelo u obzir, pretpostavlja se da u svakom realnom
izvoru postoji stanoviti otpor R
u
na kojem dolazi do pada napona, pa se u slu caju
53
2. ISTOSMJERNA STRUJA
I
V
SLIKA 2.15: Vanjska karakteristika realnog izvora napona
priklju cenog troila na vanjskim stezaljkama izvora pojavljuje napon jednak elek-
tromotornoj sili umanjenoj za taj pad napona. Zato se u realnom izvoru uz simbol
elektromotorne sile E crta i otpor R
u
, koji se zove unutarnji ili nutarnji otpor izvora
(slika 2.16).
Nadalje, vod ima svoj elektri cni otpor (ozna cuje se naj ce ce s R
v
), koji treba
uzeti u obzir, ako nije zanemariv prema otporu troila.
U novim okolnostima struja I vie ne ce zadovoljavati izraz (2.26) ve c ce biti
manja (zbog dodanih otpora izvora i otpora voda). Zbog manje struje je i napon
na troilu V
T
tako der manji od napona izvora E.
1
2
R
V
1
2
R
V
I
+
R
T
E
+
+
R
u
SLIKA 2.16: Realni jednostavni strujni krug
Dakako, u praksi se ni troilu dovedena elektri cna energija ne pretvara potpuno
u koristan rad. Sve tehni cke tvorevine rade s nekim stupnjem iskoritenja, tj. ko-
risni, dobiveni u cinak manji je od uloene energije.
2.11 SLOENI STRUJNI KRUG
Zadatak rjeavanja elektri cne mree je potpuno odrediti struje u svim granama (po
veli cini i smjeru) i razlike potencijala izme du cvorova. Svaki elektri cni element (ot-
pornik, kondenzator, izvor,. . . ) predo cen je u elektri ckoj mrei s vlastitom granom
54
Sloeni strujni krug
i to obi cno sa svojim simbolom, oznakom i iznosom zikalne veli cine koju pred-
stavlja. Za rjeavanje elektri cne mree razvijene su brojne metode (metoda napona
cvorova, metoda konturnih struja, metoda superpozicije, razli cite transguracije i
sli cno), te izvedeni brojni teoremi koji pomau u analizi elektri cnih mrea (Theve-
nen-ov teorem, Norton-ov teorem, Millman-ov teorem i drugi). Treba naglasiti da
sve metode i teoremi samo doprinose brzini i lako ci rjeavanja naponsko-strujnih
prilika u mrei, a da se temelji rjeavanja uvijek nalaze u Ohm-ovu zakonu i Kirch-
hoff -ovim zakonima.
Upostupkurjevanja mree treba najprije utvrditi toje zadano, a koje se nepoz-
nanice trae, te postaviti primjenom I. i II. Kirchhoff-ova zakona, toliko nezavisnih
jednadbi koliko ima nepoznanica. Primjena I. Kirchoff-ova zakona na cvorove,
razmjerno je jednostavna, ako se na po cetku deniraju smjerovi struja po granama.
U primjeni II. Kirchhoff-ova zakona treba biti pozorniji jer treba posebno voditi
ra cuna o strujama koje teku kroz iste grane koje pripadajaju razli citim petljama.
Tako na primjer za izdvojenu petlju u nekoj sloenoj mrei, kao na slici 2.17 da
bi se primijenio II. Kirchhoff-ov zakon potrebno je:
1. Denirati smjer obilaenja petlje. Po volji moemo odabrati u smjeru (kao na
slici, crtkano) ili suprotno od smjera kazaljke na satu.
2. Uo citi smjer djelovanja izvora elektromotorne sile. Smjer je onaj koji se do-
biva kretanjem kroz izvor od negativne prema pozitivnoj stezaljki.
3. Po volji odabrati smjerove struja u pojedinoj grani.
4. Primijeniti II. Kirchhoff-ov zakon.
I
3
I
2
I
1
R
2
R
1
R
3
E
2
E
1
SLIKA 2.17: Primjer primjene II. Kirchhoff-ova zakona u petlji elektri cne mree
Ako se smjer djelovanja EMS podudara sa smjeromobilaenja, onda se ta EMS
u jednadbi uzima s pozitivnim predznakom. Ako se smjer struje I kroz otpornik
R podudara sa smjerom obilaenja, onda se pad napona I R uzima s pozitivnim
predznakom. Za shemu na slici 2.17 vrijedi:
E
1
E
2
= I
1
R
1
I
2
R
2
+I
3
R
3
55
2. ISTOSMJERNA STRUJA
Na koncu treba osmisliti predznake dobivenih rezultata. Naime, ukoliko je nu-
meri cki rezultat za pojedinu struju negativan, zna ci da joj je stvaran smjer suprotan
pretpostavljenom.
Primjer: Na slici 2.18 prikazan je jedan sloen strujni krug:
R
2
I
2
+
E
2
I
+
R
3
E
1
+
R
1
I
1
SLIKA 2.18: Sloeni strujni krug
Zadane su vrijednosti otpora R
1
, R
2
i R, te naponskih izvora E
1
i E
2
. Treba
izra cunati struje po granama.
Prvo se ucrtaju i ozna ce struje po granama (proizvoljnog smjera). Zatim treba
postaviti 3 nezavisne jednadbe (3 nepoznanice) koriste ci Kirchhoff-ove zakone.
Iako postoje 2 cvora, I. Kirchhoff-ov zakon primjenjuje se na samo jednom, jer je za
drugi cvor jednadba ista. Od 3 mogu ce petlje za primjenu II. Kirchhoff-ova zakona
jedna je zavisna, dakle treba postaviit jednadbe za dvije petlje.
Vode ci ra cuna o prethodnom naputku mogu se napisati tri jednadbe:
I
1
+I
2
I =0
I
1
R
1
I
2
R
2
=E
1
E
2
I
2
R
2
+I R =E
2
Jednadbe su napisane tako da se uo ci mogu cnost matri cnog rjeavanja. Te
jednadbe za poznate vrijednosti otpora R, R
1
i R
2
, te naponskih izvora E
1
i E
2
,
daju rjeenja za struje I , I
1
i I
2
.
2.12 REALNI NAPONSKI IZVORI
Kako je ve c opisano, realni naponski izvor predo cuje se (slika 2.19) serijskim spo-
jem idealnog naponskog izvora elektromotorne sile E i nutarnjeg otpora Ru.
56
Realni naponski izvori
IZVOR
R
T
E
R
u
SLIKA 2.19: Realni naponski izvor
Priklju ci li se na izvor troilo otpora R
T
, strujnim krugom ce pote ci struja I cija
jakost iznosi (uz zanemarenje otpora voda, tj. uz pretpostavku R
v
=0):
I =
E
R
u
+R
T
(2.27)
(Ekvivalentna pretpostavka bila bi da su svi otpori izvan izvora obuhva ceni s R
T
).
Odavde je:
E = I R
u
+I R
T
(2.28)
Napon V (V = I R
T
) koji se moe mjeriti na stezaljkama izvora je prema gorn-
jem izrazu (2.28) jednak:
V =E I R
u
(2.29)
dakle, napon idealnog izvora elektromotorne sile E umanjen za pad napona na
nutarnjem otporu.
2.12.1 VANJSKA KARAKTERISTIKA REALNIH IZVORA
Izraz (2.29) vrlo je zna cajan i u obliku V = f (I ). Njegov gra cki prikaz ve c je dan
slikom 2.15, a ovdje se daje detaljnija analiza. Prva vana to cka vanjske karakter-
istike nalazi se pri I = 0, dakle otvorenom strujnom krugu (to odgovaa slu caju
R
T
=. Iz (2.29) slijedi da je napon na stezaljkama V jednak E. Takvo stanje kruga
i izvora naziva se prazni hod. U gra ckom prikazu to cka praznog hoda je na osi V
u vrijednosti E.
Druga ekstremna to cka vanjske karakteristike nastupa za R
T
= 0 i naziva se
kratki spoj izvora, jer se postie kad se stezaljke izvora spoje bez otpora.
Ako je R
T
=0, iz izraza (2.27) slijedi
I =
E
R
u
= I
k
57
2. ISTOSMJERNA STRUJA
koja se naziva struja kratkog spoja.
Struja I
k
redovitoje mnogoputa ve ca odnazivne, pa je kratki spoj izvora nepoel-
jan za izvor i vodi ce, jer ih moe otetiti. U gra ckom prikazu to cka kratkog spoja
je na sjecitu karakteristike s osi I u vrijednosti I
k
. Gra cki prikaz vanjske karakter-
istike daje slika 2.15. Vrijedi uo citi kako je izraz (2.29) linearna funkcija V = f (I ):
V =R
u
I +E
to gra cki predstavlja pravac s odsje ckom E na ordinati i nagibomR
u
.
Karakteristika jasno predo cuje da pove canjem struje iz izvora I opada napon
stezaljki V . Primjerice, za radnu to cku P pri struji I , napon na stezaljkama izvora
je V , a pad napona na nutarnjem otporu I R
u
. Zbroj napona V i pada napona na
nutarnjem otporu uvijek mora biti jednako E. Strmina vanjske karakteristike ovisi
o kutu ciji je tangens jednak R
u
.
E E
I
K
R

T
>R
T
R
T

I [A]
V [V ]
I
I

P V
E E
I
K I

K
R
T

I [A]
V [V ]
I
P
V
I

SLIKA 2.20: Vanjska karakteristika realnih izvora

U isti koordinatni sustav V I moe se ucrtati i V I karakteristika otpora R
T
(V = R
T
I ). Otpor R
T
jednak je tangensu kuta . Radna to cka P (par vrijednosti
V, I ) bit ce u sjecitu karakteristika. Lako se prate promjene: kad raste R
T
pove cava
se kut , kad raste R
u
pove cava se kut . Kad se mijenja E, vanjska karakteristika
pomi ce se paralelno samoj sebi.
Uidealnomnaponskomizvoru, u kojembi bio R
u
=0 vanjska karakteristika bio
bi horizontalanpravac u to cki E (=0), pa bi naponV bio stalanza sva optere cenja
(V =E), a struja kratkog spoja bila bi I
k
=.
2.12.2 SPOJEVI ELEKTRI

CNIH IZVORA
U slu caju da jedan izvor nema dovoljan napon ili ne moe dati dovoljnu struju
troilu, koriste se razli citi spojevi vie elektri cnih izvora.
58
Realni naponski izvori
Serijski spoj dvaju ili vie izvora ostvaruje se nizom izvora tako da stezaljku
jednog izvora spojimo sa stezaljkom drugog, pa slobodne stezaljke krajnjih izvora
postaju stezaljke novodobivenog izvora. Kod ovakvog spajanja imamo dakako dvije
mogu cnosti, to je za dva izvora prikazano na slici 2.21.
A
+
E
1
R
u1
+
E
2
R
u2
B
A
+
E
1
R
u1
E
2
+
R
u2
B
SLIKA 2.21: Serijski spoj realnih elektri cnih izvora
U prvom slu caju (slika 2.21 a) ukupni napon E
AB
= E
1
+E
2
, a u drugom, tzv.
protuspoju (slika 2.21 b) E
AB
= E
1
E
2
. Spoji li se novi izvor u strujni krug, kroz
njega ce pote ci ista struja kao kroz priklju ceno troilo. Stoga treba voditi ra cuna o
nazivnim (pretpostavljenim) strujama pojedinih izvora od kojih je novi izvor sas-
tavljen, te spoj izvora koristiti samo za takva troila koja ne ce uzimati struju ve cu
od najmanje pojedina cne nazivne struje. Poop cenje na vie serijski spojenih izvora
analogno je prije opisanomspoju. Ukupni naponEbit ce jednak zbrojunapona po-
jedina cnih izvora uz odgovaraju ci polaritet (negativan za protuspoj), a struja kroz
svaki izvor bit ce ista:
E =
n

i =1
E
i
I
1
= I
2
=. . . = I
Novodobiveni izvor ima ekvivalentan nutarnji otpor R
u
=

n
i =1
R
u
i
.
Ako se troilo otpora R
T
priklju ci u krug s vie serijski spojenih izvora, onda ce
struja I te ci kroz otpor i sve izvore u iznosu:
I =
E
1
+E
2
+. . . +E
n
R
1
+R
2
+. . . +R
n
+R
T
(2.30)
s odgovaraju cim predznakom elektromotorne sile svakog pojedina cnog izvora.
Spojimo li izvore jednakih elektromotornih sila E i nutarnjeg otpora R
u
gornja
jednadba (2.30) postaje:
I =
n E
n R
u
+R
T
Kod paralelnog spoja dvaju izvora imamo tako der dvije mogu cnosti, kako je
prikazano slikom 2.22.
Iz prakti cnihse razloga nikadne koristi protuspoj (slika 2.22 b)), osimpogrekom,
jer donosi nepotreban gubitak energije.
59
2. ISTOSMJERNA STRUJA
A
+
E
1
R
u1
+
+
E
2
R
u2
+
B
I
A
+
E
1
+
R
u1
E
2
+
R
u2
+
B
I
+
E
1
R
u1
+
+
R
u2
E
2
+
R
T
+ I
SLIKA 2.22: Paralelni spoj realnih naponskih izvora
Izvor ce u praznom hodu za slu caj na slici 2.22 a) na svojim stezaljkama imati
napon E jednak:
E
AB
=E
1
I R
u1
pa kako je:
I =
E
1
E
2
R
u1
+R
u2
slijedi:
E
AB
=E
1

(E
1
E
2
) R
u1
R
u1
+R
u2
(2.31)
Ako su E
1
i E
2
jednaki, iz izraza (2.31) slijedi E
AB
= E
1
= E
2
, to se u na celu od
takva izvora i trai. Ako naponi nisu jednaki, onda u samim izvorima te ce stalna
struja, koja moe biti i ve ca od nominalne pojedinog izvora, pa tako unititi sam
izvor.
Razlog uporabe paralelnog spoja dvaju ili vie izvora je u struji koju taj izvor
moe dati troilu. S obzirom da se radi o dvije ili vie grana spojenih u jednu to cku,
po I. Kirchhoff-ovu zakonu slijedi da ce takav izvor dati ukupnu struju jednaku
zbroju svih struja pojedinih grana u toj to cki (slika 2.22 c). Treba uo citi da na jakost
struje pojedine grane u slu caju istih elektromotornih sila presudnu ulogu ima nu-
tarnji otpor pojedinog izvora.
Paralelni spoj izvora omogu cuje dakle, uz isti napon, ve cu struju za troilo:
60
Mjerenje struje, napona i otpora
E =
n

i =1
I
i
E
1
=E
2
=. . . =E
Pri paralelnom spajanju n jednakih izvora, jednake elektromotorne sile E i jed-
nakih nutarnjih otpora R
u
struja kroz troilo bit ce jednaka:
I =
E
R
u
n
+R
T
2.13 MJERENJE STRUJE, NAPONA I OTPORA
Mjerni se instrumenti spajaju u strujni krug radi mjerenja eljenih veli cina: struje,
napona, otpora, snage. Spajanje bilo kojeg realnog instrumenta (ima kona cni ot-
por) u strujni krug mijenja prilike u krugu. Tako ce ampermetar sa svojim otporom
R
i A
utjecati da se, na primjer, struja u jednostavnom strujnom krugu (slika 2.23 a)
smanji, jer se ukupni otpor zbog instrumenta pove cava (serijski spoj otpornika).
I
A
+
R
i A
+
R
T
E
+
+
R
u
I
+
R
T
I I
i
V R
i V
E
+
+
R
u
SLIKA 2.23: Pojedina cno mjerenje u jednostavnom strujnom krugu
Dakako, pritom ce na ampermetru postojati pad napona (I R
i A
), pa ce i napon
na troilu biti manji s obzirom na prilike bez ampermetra. To je identi cno razma-
tranju da je uz manji I i pad napona na troilu (I R
T
) tako der manji. Zato se zahti-
jeva da otpor ampermetra bude to manji (idealno: jednak nuli) u odnosu na otpor
troila.
Sli cno razmatranje vrijedi i za voltmetar (slika 2.23 b), za koji se s obzirom na
njegovo paralelno spajanje trai da otpor bude jako velik (idealno: beskona can).
Samo beskona cno velik otpor spojen paralelno troilu ne mijenja prilike.
Ukolikose mjerenja vie elektri cnihveli cina izvode istodobno, potrebnoje prim-
ijeniti takve na cine spajanja, pri kojima se pogreke zbog instrumenata mogu zane-
mariti. Ako je pogreka ipak prevelika, onda je potrebna analiti cka korekcija. Od-
abir ispravnog spoja ovisi o zahtjevu koji se na mjerenje postavlja.
Neka se ampermetar i voltmetar spoje u strujni krug kao na slici 2.24. Prvi na cin
spajanja (slika 2.24 a) koristi se za mjerenje napona izvora i struje koja te ce kroz
61
2. ISTOSMJERNA STRUJA
troilo. (Struja kroz troilo jednaka je struji izvora umanjenoj za iznos struje koja
te ce kroz voltmetar).
I
V
+
R
i V
A
+
R
i A
+
R
T
E
+
+
R
u
a) struje troila i napona izvora
A
R
i A
V
+
R
i V
+
R
T
E
+
+
R
u
b) struje izvora i napona troila
SLIKA 2.24: Istodobno mjerenje
Ovim se spojem ne bi mogao to cno mjeriti napon na troilu, jer voltmetar isto-
dobno mjeri i pad napona na troilu i pad napona na ampermetru. Zato se za
mjerenje napona na troilu koristi spoj prikazan na slici 2.24 b). U tom pak slu caju
ampermetar mjeri struju koju daje izvor, a koja (zbog kona cnog otpora voltmetra)
ne te ce citava kroz troilo.
Za mjerenje otpora naj ce ce se koriste tri na cina: V/I metoda, ommetar i Wheat-
stone-ov most. Prvi na cin, temeljen na Ohm-ovu zakonu, sasvim je jednostavan:
nepoznati otpor jednak je kvocijentu izmjerenog napona i struje.
2.13.1 MJERNI INSTRUMENTI: VOLTMETAR, AMPERMETAR, OMMETAR
Postoje razli cite izvedbe mjernih instrumenata, temeljene na razli citim zikalnim
efektima, a ovdje se prikazuje samo izvedba vrlo poznatog i cesto koritenog instru-
menta s pomi cnim svitkom i permanentnim magnetom.
Ako kroz svitak smjeten unutar polova permanentnog magneta (kao na slici
2.25) prolazi struja, na svitak djeluje moment (u poglavlju o magnetizmu bit ce
to objanjeno) koji uzrokuje otklon kazaljke instrumenta. Ve ca jakost struje daje
ve ci moment, a ve ci moment ve ci otklon. Protumoment djelovanju elektri cnog
momenta ostvaruje se s pomo cu spiralne mehani cke opruge. Ovakvi instrumenti,
dakle, mjerila su jakosti istosmjerne struje (ampermetar). Me dutim, posredno ih
koristimo i za mjerenje napona (voltmetar) i za mjerenje otpora (ommetar).
Uz otpor instrumenta R
i A
(to je otpor ice svitka), jo je vano poznavati jakost
struje I
i
kod koje kazaljka pokazuje puni otklon. Ako je na primjer otpor instru-
menta R
i A
=50, a I
i
=2 mA, to zna ci da instrument moe mjeriti struju do 2 mA,
a napon do V
i
=R
i A
I
i
=0, 1 V.
62
Mjerenje struje, napona i otpora
Kako mjeriti ve ce napone i struje? Proirenje mjernog podru cja instrumenta ost-
varuje se prikladnim dodavanjem otpornika. Za mjerenje viih napona otpornike
treba spajati serijski sa Ri v, a za mjerenje ve cih struja - paralelno.
0
1
2
3
4
5
6
N S
SLIKA 2.25: Instrument s pomi cnim svitkom i permanentnim magnetom
Slika 2.26 prikazuje proirenje mjernog podru cja voltmetra dodavanjem seri-
jskog otpora R
s
.
Napon koji voltmetar mjeri pri punom otklonu je:
V = I
i
(R
i v
+R
s
) (2.32)
Potrebno je, dakle, prema izrazu 2.32, otpornik R
s
dimenzionirati kao:
R
s
=
V I
i
R
i v
I
i
=
V V
i
I
i
(2.33)
VOLTMETAR
+
I
i
V
+
R
i V
+
R
S

SLIKA 2.26: Proirenje mjernog podru cja voltmetra

Iz izraza (2.33) uz V V
i
(V puno ve ce od V
i
) slijedi:
63
2. ISTOSMJERNA STRUJA
R
s

=
V
I
i
Za mjerenje ve cih struja od I
i
(proirenje mjernog podru cja ampermetra) svitku
treba paralelno spojiti otpornik R
p
(slika 2.27), koji se naziva shunt ( citaj: ent), pa
vrijedi:
(I I
i
) R
p
= I
i
R
i A
odnosno:
R
p
=
I
i
R
i A
I I
i
=
V
i
I I
i
(2.34)
Uz I I
i
gornji izraz (2.34) postaje:
R
p

=
V
i
I
Dok je kod mjerenja napona V bilo nuno da otpornik R
s
ima ve cu vrijednost
od R
i v
priblino onoliko puta koliko puta je V ve ce od V
i
, kako bi na sebe preuzeo
ve ci dio mjerenog napona,
AMPERMETAR
+
I
I I
i
+
R
P
A
R
i A
I
i

SLIKA 2.27: Proirenje mjernog podru cja ampermetra

kod mjerenja struje (paralelnog spoja) R
p
je toliko puta manji od R
i A
koliko je
priblino eljena struja I puta ve ca od struje instrumenta I
i
(R
p
/R
i A
I
i
/I ).
Ampermetar se moe upotrijebiti i za mjerenje elektri cnih otpora, uz stanovite
prilagodbe, kako je to prikazano na slici 2.28, cime se dobiva ommetar. Priklju ci
li se na stezaljke A i B otpornik nepoznatog otpora R
x
struja koju ce ampermetar
pokazivati bit ce odre dena izrazom:
I =
E
R
u
+R
i A
+R
reg
+R
x
64
Mjerenje struje, napona i otpora
a nepoznata vrijednost otpornika R
x
je:
R
x
=
E
I
(R
u
+R
i A
+R
reg
)
A
+
R
x
B
+
R
reg
+
R
u
+
A
+
R
i A
I
SLIKA 2.28: Nadomjesna shema ommmetra
Struja ima najve cu vrijednost (kazaljka pokazuje maksimalni otklon), kad su
stezaljke ommetra AB kratko spojene (R
x
=0). Za prekid izme du stezaljki (R
x
=)
struja u strujnom krugu ne te ce, pa je otklon kazaljke nula. Za vrijednosti otpora
R
x
izme du tih krajnjih vrijednosti i otklon kazaljke bit ce odgovaraju ci. To zna ci
da je skala ommetra ozna cena tako da za otklon pri struji 0 ima oznaku , a za
struju punog otklona oznaku 0. Izme du tih dviju oznaka raspodijeljene su ostale
vrijednosti (slika 2.13.1).

1000
100
20
10
5 3
2
1
0
SLIKA 2.29: Skala ommetra
Umjeravanje (badarenje) ommetra prije svakog mjerenja izvodi se tako da se
stezaljke AB kratko spoje, a sa R
reg
namjesti se otklon kazaljke na oznaku 0 (R
AB
=
0). Takvimna cinomeliminira se utjecaj promjene napona izvora na mjerni rezultat
(npr. zbog starenja baterije).
2.14 RAD I SNAGA ISTOSMJERNE STRUJE
65
2. ISTOSMJERNA STRUJA
Oenergiji naboja u gibanju ve c je bilo govora u elektrostatici (poglavlje 1.) i jednos-
tavnom strujnom krugu (potpoglavlje 2.10). S obzirom da je struja naboj koji se u
vremenu giba (Q = I ), izraz za rad tj. energiju naboja: W =QV moe se pisati kao:
W =V I t [J] (2.35)
Jedinica za rad je J (joul). Izraena pomo cu osnovnih jedinica veli cina s desne
strane izraza (2.35) ona je jednaka. V As (volt - amper- sekunda) ili Ws (vatsekunda).
Primjenjen na otpor R uz koritenje Ohm-ovog zakona, izraz (2.35) moe se
pisati na jo dva na cina:
W = I
2
R t
i
W =
V
2
R
t
Isti se rad moe obaviti u duem ili kra cem vremenu, to ovisi o snazi P koja se
denira kao :
P =
W
t
[W] (2.36)
Iz izraza (2.35) i (2.36) proizlazi da je jedinica za snagu V A (volt-amper). Ona se
kra ce zove vat i ozna cuje sa W. Preko navedenih izraza (2.35) - (2.36) slijedi da je
snaga na otporniku:
P =V I = I
2
R =
V
2
R
Nazivna snaga troila (obi cno ozna cena na elektri cnimtroilima, na primjer 100
Warulja) je snaga za koju je troilo gra deno i koja se ostvaruje pri naponu za koji je
priklju cak troila predvi den(nazivni napon). Treba uo citi da stvarnu(trenutnu) vri-
jednost snage odre duje otpor tog troila i trenutna vrijednost priklju cenog napona
ili struje koja kroz njega te ce. Ono to troilo obi cno trajno posjeduje jest njegov
otpor (premda je u praksi uslijed vanjskih utjecaja: starenja, temperature, vlage,
ne cisto ce i sl., ipak promjenjiv).
Osim nazivne snage, za elektri cne ure daje zanimljiva je i njihova korisnost ili
stupanj djelovanja. Ukupna privedena energija W
u
nije u troilu u potpunosti isko-
ritena. Ako je W
g
gubitak energije, a W korisna energija, onda se korisnost nekog
ure daja denira kao:
=
W
W
u
=
W
W +W
g
Korisnost se za slu caj istog vremena t moe izraziti i s pomo cu omjera snaga (uz
iste oznake indeksa):
=
P
P +P
g
66
Appleti
Snaga se moe odrediti tako da se ampermetrom izmjeri struja, a voltmetrom
napon eljenog dijela strujnog kruga. Umnoak izmjerenih veli cina daje snagu
izraenu u vatima. Po tomna celu napravljeni su instrumenti, nazvani vatmetri, ko-
jima je skala ozna cena razmjerno umnoku mjerene struje i napona. Prilikom spa-
janja vatmetra potrebno je osobitu pozornost obratiti na ispravno spajanje strujnih
i naponskih stezaljki. Naponske stezaljke spajaju se paralelno mjerenom objektu
(kao voltmetar), a strujne serijski (kao ampermetar).
Za mjerenje elektri cne energije koriste se elektri cna brojila. Elektri cna energija
je W = P t (iz izraza (2.36), pa su ti instrumenti zapravo modicirani vatmetri.
Faktor vremena t uzima se u obzir time to ce moment koji bi u vatmetru djelo-
vao na otklon kazaljke instrumenta ovdje okretati okruglu plo cicu spojenu na bro-
j canik instrumenta. Uz istu snagu, kroz due vrijeme, instrument ce registrirati
ve ci broj okretaja (vie ce se puta plo cica okrenuti), a za ve cu snagu, u istom vre-
menu, tako der ce se registrirati ve ci broj okretaja (jer ce se plo cica bre okretati).
S obzirom da je jedinica vremena u tim ure dajima sat, a jedinica snage kilovat
(1kW =1000W), ti se instrumenti jo zovu kilovatsatna brojila.
2.15 APPLETI
2.15.1 OHMOV ZAKON
SLIKA 2.30: Ommetar
Pomo cu kliza ca mijenjamo :
RESISTANCE - vrijednost otpora od 2 do 10
VOLTAGE - vrijednost napona od 5 do 20 V
67
2. ISTOSMJERNA STRUJA
Ampermetar je priklju cen u strujni krug serijski sa otporom i mjeri struju koja
te ce krugom. Akopove cavamonapon, pove cavat ce se i struja, a smanjenjemnapona,
smanjit ce se i struja. Pove canjemotpora, uz isti napon, struja se smanjuje, a sman-
jenjem otpora struja se pove cava. Struja je razmjerna naponu i obrnuto razmjerna
otporu prema (2.9).
Neka se provjeri ova jednadba (Ohmov zakon) za R = 8 , V = 16V. Koliko je
I =?
I =
V
R
=
16V
8
=2A
2.15.2 JEDNOSTAVNI STRUJNI KRUG
SLIKA 2.31: Jednostavni strujni krug
Strujni krug se sastoji od cetiri dijela:
Baterija - click-om na bateriju eljenog napona, moemo je "dovu ci" u stru-
jni krug,
Otpor - click-om moemo "dovu ci" razli cite kombinacije otpornika u strujni
krug,
Sklopka - click-om na sklopku uklju cujemo i isklju cujemo strujni krug,
arulja - promatramo to se s njom doga da za razli cite kombinacije napona
i ukupnog otpora, kada uklju cimo strujni krug.
Zaklju cak:
Ako je otpor prevelik, kroz arulju te ce premala struja, pa ona ne svijetli. Ako
je otpor premali, aruljom ce pote ci prevelika struja, pa ce arulja pregorjeti (uz
uklju cene zvu cnike, na ra cunalu se cuje prasak).
arulja svijetli samo kada je iznos otpora dvostruko manji od iznosa napona. To
zna ci da je jakost struje potrebna da arulja svijetli 2A.
Mogu ce je pozvati applet tako da je jakost struje potrebna da arulje svijetli jed-
naka 3A.
68
Appleti
SLIKA 2.32: Jednostavni strujni krug - arulja svijetli punim sjajem
Zadatak je sloiti strujni krug tako da arulja svijetli. arulja ce svijetliti ako je
iznos napona tri puta ve ci od iznosa ekvivalentnog otpora.
2.15.3 MJERENJE NAPONA, STRUJE I SNAGE U STRUJNOM KRUGU
SLIKA 2.33: Mjerenje napona, struje i snage
Pomo cu kliza ca R mijenja se otpor u strujnom krugu s naponskim i strujnim
izvorom. Applet pokazuje serijsko uklju civanje ampermetra i paralelno priklju ci-
vanje voltmetra u strujni krug, te o citavanje mjernog rezultata na zaslonu instru-
menta. Kod toga je vano uo citi i odrediti polaritet napona i struje.
Umnoak napona i struje odre duje snagu, a snaga u vremenu elektri cku en-
ergiju.
2.15.4 MULTIMETAR
69
2. ISTOSMJERNA STRUJA
SLIKA 2.34: Multimetar
S pomo cu ovog applet-a mogu ce je razumjeti i nau citi (virtualno) mjerenje os-
novnih elektri cnih veli cina (napon, struja, otpor) s idealnim i realnim instrumen-
tom(R
m
- realni otpor instrumenta). Applet pokazuje nutarnjustrukturugalvanome-
tra i dodavanje odgovaraju cih (engl. shunt) otpornika za proirivanje mjernog po-
dru cja.
2.15.5 SERIJSKI SPOJ OTPORA
Pomo cu kliza ca R
1
, R
2
i V
s
podeavamo vrijednosti otpora serijski spojenih ot-
pornika R
1
i R
2
(od 2 do 49) i napon naponskog izvora V
s
(od 1 do 49 V ).
U krugu te ce struja I , koja je proporcionalna naponu izvora V
s
. Struju mjeri
ampermetar koji spojen serijski sa otporima R
1
i R
2
.
Prema (2.16) vrijednost ekvivalentnog (ukupnog) otpora jednaka je zbroju ot-
pora R
1
i R
2
.
R
uk
=R
1
+R
2
2.15.6 PARALELNI SPOJ OTPORA
70
Appleti
SLIKA 2.35: Serijski spoj otpora
SLIKA 2.36: Paralelni spoj otpora
Pomo cu kliza ca R
1
, R
2
i I
s
pdeavamo vrijednosti otpora paralelno spojenih ot-
pornika (od 2 do 99) i jakost struje strujnog izvora (od 1 do 19 A).
Voltmetar, koji je spojen paralelno strujnom izvoru (a time i otpornicima R
1
i
R
2
) mjeri napon na strujnom izvoru i na otpornicima.
Ekvivalentni (ukupni otpor) ra cunamo prema jednadbi (2.19)
71
2. ISTOSMJERNA STRUJA
R
uk
=
R
1
R
2
R
1
+R
2
i V = I R
uk
= I
R
1
R
2
R
1
+R
2
2.15.7 KIRCHHOFF-OVI ZAKONI
SLIKA 2.37: Kirchhoff-ovi zakoni
Pored izvora napona i otpornika u strujnom krugu napisane su njihove vrijed-
nosti u voltima odnosno ohmima.
Click-om mia (lijevi click) ispod ili iznad napisane vrijednosti, smanjujemo ili
pove cavamo te vrijednosti. Napon izvora moemo mijenjati od 10 do 10V, a ot-
pore na otpornicima od 1 do 10.
Mogu ce je s pomo cu mia dovu ci vodi c ili otpornik u strujni krug (prikazani su
s lijeve strane strujnog kruga) i smjestiti ih izme du to caka A i C, B i D, C i E ili D i
F. Isto tako mogu se maknuti (izbrisati) iz strujnog kruga s pomo cu brisala (engl.
eraser).
Iznad izvora strujnog kruga (u elipsi) upisana je jakost struje koju daje izvor.
U pravokutnicima mogu se o citati vrijednosti napona izme du pojedinih to caka
(V
AC
=V
BD
i V
CE
=V
DF
).
72
Zadaci
2.16 ZADACI
2.1 Odredite jakost elektri cnog polja u bakrenomvodi cu promjera 0, 5 mmkad
njime te ce struja jakosti 0, 3 A.
Rjeenje: 26, 7 mV/m
2.2 Pri elektrolizi neke srebrne otopine izlu cilo se za 3 sata 4, 55 g srebra. Kolika
je bila jakost struje pri elektrolizi?
Rjeenje: 0.377 A
2.3 Baterija od 6 jednakih paralelno spojenih clanaka od kojih svaka ima elek-
tromotornu silu E =1, 5V, daje struju od 4 A troilu ciji otpor iznosi 0, 25.
a) nacrtajte elektri cku shemu spoja,
b) koliki napon vlada na troilu,
c) koliki je unutranji otpor svakog clanka,
d) za koju snagu mora biti gra deno troilo,
e) koliki je iznos struje kratkog spoja baterije, a koliki pojedinog clanka?
Rjeenje: b) 1 V c) 0, 75 d) 4 W e) 12 A, 2 A
2.4

Cetiri jednaka istosmjerna izvora, spojena serijski imaju struju kratkog
spoja 1 A, a paralelno spojeni imaju napon praznog hoda 1 V.
a) nacrtajte shemu serijskog i paralelnog spoja i ozna cite elemente,
b) koliki je napon praznog hoda E svakog pojedina cnog izvora,
c) koliki je unutarnji otpor serijski spojenih izvora,
d) koliki je unutarnji otpor svakog pojedina cnog izvora,
e) koliki je napon na stezaljkama serijski spojenih izvora ako je otpor tereta
2?
Rjeenje: a) - b) 1 V c) 4 d) 1 e) 1, 333 V
2.5 Struja kratkog spoja izvora iznosi 120 A, a napon praznog hoda 2 V.
a) koliki je iznos struje kratkog spoja baterije sastavljene od 6 serijski spo-
jenih izvora,
73
2. ISTOSMJERNA STRUJA
b) koliko ce iznositi struja kratkog spoja baterije sastavljene od 6 paralelno
spojenih izvora,
c) koliku snagu ima troilo otpora 2priklju ceno na bateriju iz a)
d) koliki je faktor iskoristivosti spoja iz c),
e) koliku elektri cnu energiju mora razviti baterija iz c) za 1 sat?
Rjeenje: a) 120 A b) 720 A c) 65, 3 W d) 0, 9523 e) 0, 0653 kWh
2.6 Izvoru s E =36 V i nutarnjimotporom2priklju ci se troilo s oznakama 24
V, 15 W.
a) kolika struja te ce troilom,
b) kolika se energija troi za 24 sata na troilu,
c) kolika je korisnost spoja (otpor vodova se zanemaruje),
d) kako se promijeni korisnost ako se unutranji otpor udvostru ci,
e) kolika je u slu caju d)struja kratkog spoja izvora?
Rjeenje: a) 0, 891 A b) 731, 8 Wh c) 0, 95 d) 0, 906 e) 9 A
2.7 Na naponski izvor unutarnjeg otpora R
u
=3 spojeno je naponsko djelilo
(potenciometar)otpora R = 100. Na izlaze treba spojiti arulju s oznakama 12 V,
36 W tako da svijetli punim sjajem.
a) nacrtajte elektri cnu shemu spoja,
b) kolika struja te ce kroz arulju,
c) kako je podeen klizni kontakt djelitelja napona, ako izvor daje struju
jakosti 3, 3 A,
d) kolika je elektromotorna sila izvora,
e) ho ce li se struja iz izvora promijeniti ako arulju odspojimo i zato?
Rjeenje: a) - b) 3 A c) 60/40 d) 219, 9 V e) da, struja smanjuje zbog
porasta ukupnog otpora
2.8 Sklop prema slici spojen je na izvor 12 V.
a) ozna cite polaritete napona i smjerove struja,
b) koliku struju pokazuje idealni ampermetar, a koliki napon idealni volt-
metar prema shemi,
c) na kojuvrijednost se promijeni pokazivanje voltmetra, akose R
2
odspoji?
74
Zadaci
Rjeenje: a) - b) 0, 04 A, 8 V c) 6 V
2.9 Deset galvanskih clanaka elektromotornog napona 2 V spojeno je u dvije
paralelne grane s po pet serijski spojenih clanaka. Vanjski otpor kruga je 4, a kru-
gom te ce struja 1, 5 A. Koliki je nutarnji otpor svakog clanka? Nacrtajte shemu stru-
jnog kruga.
Rjeenje: 1, 067
2.10 Koliku jakost ima struja koja te ce tramvajskim motorom ako se kola mase
10 tona pokrenu iz stanja mirovanja i nakon 20 s postignu brzinu 36 km/h? Motor
je priklju cen na napon 600 V. Faktor trenja je 0, 02.
Rjeenje: 58 A
75
3
POGLAVLJE
MAGNETIZAM
Magnetizam opisuje i objanjava pojave koje nastaju u prostoru oko trajnih mag-
neta i gibljivih elektri cnih naboja. Djelovanje gibljivog naboja u prostoru tuma ci se
magnetskim poljem koje svaki gibljivi naboj stvara u svom okoliu.
3.1 MAGNETSKO POLJE
Prou cavanje magnetizma povijesno je prethodilo prou cavanju elektri cnih pojava
i temeljilo se na uo cavanju i mjerenju sila uzrokovanih permanentnim (trajnim)
magnetima koji se u prirodi nalaze naj ce ce u rudama eljeza, nikla i kobalta. Mag-
netizam je i dobio ime od minerala eljeznog oksida - magnetita.
Magnetsko djelovanje koncentrirano je na suprotnim krajevima magneta, koji
se nazivajusjeverni i juni pol. Istoimeni polovi me dusobnose odbijaju, a raznoimeni
privla ce. Njihova imena preuzeta su iz zemljovidne orijentacije. Naime, zemaljska
kugla, kao veliki prirodni magnet usmjerava sobodne magnetizirane igle u pravcu
sjever-jug, jer tako der ima svoje magnetske polove nedaleko geografskih polova.
Pol magnetske igle usmjeren na sjeverni geografski pol nazvan je sjevernim polom
magneta (N), a suprotan junim polom (S).
Djelovanje bilo kojeg pola magneta na sitne cestice eljezne piljevine stvara ge-
ometrijske oblike sli cne silnicama elektri cnog polja. Sve to vodi na izravnu poveza-
nost magnetizma i elektriciteta, no postoje i bitne razlike.

Cinjenica je da se pol magneta nikad ne pojavljuje samostalno. Ako se magnet-

ski tap presije ce na polovici, ne dobiva se na jednoj polovici sjeverni, a na drugoj
juni pol,ve c svaka polovica postaje magnet koji sadri oba svoja na svojimzavrec-
ima. To temeljno iskustvo ukazuje da ne postoji neki "magnetski naboj", ve c je po-
java magneta prouzrokovana na drugi na cin.
Godine 1820. H.C. rsted je otkrio da se u okoliu vodi ca kroz koji te ce elek-
tri cna struja stvara magnetsko polje. Tako je na dena veza izme du magnetizma
i elektriciteta, postavljena je hipoteza o elementarnim strujama u molekulama i
atomima pokojoj se objanjava postojanje permanentnog magneta. Zbog mogu cno-
sti stvaranja magnetskih polja s pomo cu elektri cne struje i dodatnih elektromag-
77
3. MAGNETIZAM
netskih pojava nastalih njihovompromjenom, to je otkri ce dobilo veliku vrijednost
u praksi.
Elektri cna struja proizvodi dakle oko sebe magnetsko polje. Njegovo postojanje
moe se ustvrditi uo cavanjem i mjerenjem sile na (male) magnete u blizini vodi ca
kojim elektri cna struja te ce (slika 3.1 a). Magnetsko polje je polje sila, pa se sli cno
kao elektri cno, moe prikazati linijama polja ili silnicama.

Cestice eljezne piljevine
u ravnini okomitoj na vodi c poredat ce se upravo po takvim linijama (slika 3.1 b).
I
a)
I
b)
SLIKA 3.1: Magnetsko polje oko vodi ca kojim te ce struja
Povezanost magnetskog polja i elektri cne struje nudi zgodnu mogu cnost da se
osnovne veli cine magnetskog polja upoznaju upravo na primjeru najjednostavni-
jeg polja koje u svojemokoliu stvara ravni, strujomprotjecani, vodi c. U koritenju
efekata magnetskih polja u praksi, polja koja su nastala protjecanjem struje daleko
su vanija i ce ca od onih koja su nastala djelovanjem trajnih magneta.
Smjer magnetskog polja dogovorno je deniran smjerom sjevernog pola mag-
netske igle. Smjer odgovara smjeru vrtnje desnog vijka, ako je smjer struje u pravcu
pomicanja vijka du njegove osi. Promjenom smjera struje mijenja se i smjer mag-
netskog polja. Jakost magnetskog polja koja se ozna cava s H ve ca je to je struja
ve ca (npr. dvaput ja ca struja daje dvaput ja ce magnetsko polje). Nadalje, jakost
polja pada s udaljenosti od vodi ca (npr. u dvostrukoj udaljenosti je polje dvostruko
slabije). Tako su se potpuno neo cekivano povezala dva dotada potpuno odijel-
jena podru cja: magnetizam i optika. Kasnije se ta veza teorijski i eksperimentalno
dokazala (Maxwell, Herz).
3.2 ZAKON PROTJECANJA
Temeljni zakonodnosa magnetskihpolja i struja koje proizvode polje danje s relacijom:
_
l

H

dl =

I (3.1)
78
Zakon protjecanja
koja se naziva zakonprotjecanja ili Amperov zakon. Potomzakonuintegral sklarnih
umnoaka jakosti polja koje na djeli cu puta djeluje i innitezimalne duljine tog
djeli ca puta po zatvorenoj krivulji l jednak je zbroju struja koje krivulja obuhva ca.
I
1
I
2
I
3
I
4
I
5
l
1
l
2
l
3
H
l
t
a
b
SLIKA 3.2: Primjer uz zakon protjecanja
Za slu caj na slici 3.2 primjena zakona protjecanja daje:
- za krivulju l
1
:

I = I
1
I
2
I
3
+I
4
- za krivulju l
2
:

I =I
3
+I
4
- za krivulju l
3
:

I =0
Dobro je uo citi da ce u slu caju istih jakosti struja I
3
i I
4
za krivulju l
2
rezultat
biti jednak nuli. Magnetski u cinak koji je stalan pratilac elektri cne struje ne moe
se izbje ci, ali se dakle, moe ponititi.
Struja I
5
koja nije obuhva cena krivuljama ne utje ce na vrijednost linijskog inte-
grala u navedenim slu cajima.
Po analogiji s elektrostatikom, umnoak H l odgovarao bi magnetskompoten-
cijalu V
m
.
3.2.1 MAGNETSKO POLJE RAVNOG VODI

CA
Primijeni li se zakon protjecanja (3.1) na ravni vodi c kojim te ce struja jakosti I , za
magnetsko polje na koncentri cnim krunicama (silnicama) oko vodi ca (slika 3.2.1)
vrijedi:
_
l

H

dl = I (3.2)
Razlono je pretpostaviti da je na svimto ckama koncentri cne krunice s polum-
jerom r jakost polja H jednakog iznosa, pa uz:
_
dl =l =2 r
79
3. MAGNETIZAM
slijedi:
H =
I
l
=
I
2 r
[A/m] (3.3)
Jakost magnetskog polja opada dakle, obrnuto razmjerno s udaljeno cu od osi
vodi ca.
r
H
I
SLIKA 3.3: Magnetsko polje ravnog vodi ca kroz koji te ce struja
Magnetsko polje ne nastaje samo u okoliu vodi ca protjecanog strujom I , nego
i u njemu samome. Nakon primjene zakona protjecanja na koncentri cnoj krunici
polumjera r unutar vodi ca (u kojoj te ce struja jakosti I

, to je dio ukupne jakosti

I ), slijedi da je jakost magnetskog polja u vodi cu krunog presjeka i polumjera R za
r R jednaka:
H =
I

2 r
=
I
2 R
2
r
Kako promjena jakosti polja H ovisi o udaljenosti r od osi vodi ca prikazuje slika
3.4 za nekoliko vrijednosti jakosti struja.
Ako se od vodi ca kroz koji te ce struja na cini zatvorena petlja (ili zavoj), onda ce
sve silnice prolaziti kroz povrinu koju zavoj okruuje (slika 3.2.1 a) i b) ).
Dobiveno magnetsko polje potpuno se podudara s magnetskimpoljemkratkog
magneta u obliku valjka (slika 3.2.1 c). Nizanjem vie magnetskih valjaka s istim
smjerompolja dobiobi se snaniji magnet (slika 3.2.1 a)), toje ekvivalentnopovezi-
vanju vie zavoja u tzv. svitak ili zavojnicu (slika 3.2.1 b)). Budu ci da je magnetsko
polje i ovdje identi cno, svitak protjecan strujom se zove jo i elektromagnet.
Umnoak broja zavoja i struje koja kroz njih te ce zove se magnetska uzbuda ili
magnetomotorna sila (MMS) i cesto se izraava u Az (amper-zavojima) kako bi se
istaknulo zna cenje broja zavoja (a ne samo jakosti struje) u stvaranju magnetskog
polja.
3.3 MAGNETSKE VELI

CINE
Magnetske silnice (silnica = linija sile) koje se prikazuju linijama koje izlaze iz sjev-
ernog pola (slika 3.2.1) (elektro)magneta i zavravaju na junom, uvijek se nasta-
80
Magnetske veli cine
SLIKA 3.4: Ovisnost H=f(r) ravnog vodi ca kroz koji te ce struja
N S
SLIKA 3.5: Magnetsko polje ravnog vodi ca
vljaju kroz tijelo (elektro)magneta od junog do sjevernog pola. Magnetske silnice
su dakle zatvorene linije. Skup svih silnica naziva se magnetski tok i ozna cuje sim-
bolom . Ja ce magnetsko polje ima ve ci tok nego slabije polje. Jedinica magnet-
skog toka mjeri se u Wb (Weber).
Gusto ca toka B izraava broj magnetskih silnica po jedinici povrine A okomite
na smjer magnetskog toka:
B =

A
[T] (3.4)
Jedinica gusto ce toka je T (Tesla).
Elektromagnetski utjecaj jednog tijela na drugo bez njihova zi ckog dodira, u
smislu promjene elektri cnog ili magnetskog stanja tijela na koji se djeluje, zove se
81
3. MAGNETIZAM
N S
SLIKA 3.6: Magnetsko polje zavojnice
indukcija. Na primjer, permanentni magnet inducira nemagnetizirano eljezo da i
ono postane magnet (slika 3.3).
Naime, molekularni magneti (tzv. magnetske domene ili magnetski dipoli) u
eljeznom uzorku djelovanjem magnetskog polja permanentnog magneta usmjer-
avaaju se iz svog dotad slu cajnog rasporeda tako, da sjeverni pol permanentnog
magneta privu ce juni pol molekularnih magneta uzorka.
S
S
N
N
Permanentni
magnet
eljezni uzorak
SLIKA 3.7: Magnetiziranje eljeza s pomo cu indukcije
Nemagnetizirano eljezo postaje magnet, pol tog magneta bit ce suprotan polu
koji ga je inducirao i eljezo - novi magnet bit ce privu ceno. Treba uo citi da je in-
ducirani pol uvijek suprotnog polariteta od pola koji ga je inducirao. To objanjava
cinjenicu zato bilo koji pol magneta privla ci magnetski materijal.
Magnetski materijali me dusobno se razlikuju s obzirom na indukciju. Sposob-
nost koncentriranja magnetskog toka zove se permeabilnost i ozna cuje se s . Svaki
materijal koji se lako magnetizira ima veliku permeabilnost i naziva se feromagnet-
ski. to je permeabilnost materijala ve ca, to je uz istu jakost magnetskog polja gus-
to ca silnica B u induciranom materijalu ve ca. Zato se gusto ca silnica naziva jo i
magnetska indukcija.
Jakost magnetskog polja H povezana je dakle, preko permabilnosti materijala,
s magnetskom indukcijom B pa vrijedi:
B = H [T] (3.5)
Ve ca indukcija postie se ili ve comjakosti polja ili/i koritenjemmaterijala ve ce
82
Magnetske veli cine
permeabilnosti. Naj ce ce se permeabilnost materijala izraava u relativnim je-
dinicama
r
u odnosu na permeabilnost vakuuma
0
, tako da je permeabilnost
=
0

r
(3.6)
a permeabilnost vakuuma potvr dena eksperimentalno iznosi:

0
=4 10
7
[V s/Am]
Vrijednosti relativne permeabilnosti
r
za feromagnetske materijale kre cu se
izme du 100 i 190.000.
Budu ci da je H vektor, a skalar, magnetska indukcija B moe se tako der sma-
trati vektorom. Magnetsko polje je homogeno ako je veli cina indukcije u svakoj
to cki promatranog prostora jednaka.
Zbog visoke permeabilnosti feromagnetski materijali koriste se kao jezgre elek-
tomagneta. Ista magnetska uzbuda u zatvorenoj ce jezgri stvoriti
r
puta ve cu gus-
to cu silnica nego u slu caju kad jezgre nema. To slijedi izravno iz izraza (3.5) i (3.6):
B =
0
H =
r

0
H
Polje unutar jezgre (slika 3.8 a) priblino je homogeno, a nije homogeno na kra-
jevima jezgre i izvan nje. Priblino homogeno polje du citave jezgre postie se
izvedbom feromagnetske jezgre u obliku prstena (slika 3.8 b) ili okvira (slika 3.8 c).
I

b)
I

c)

a)
I
SLIKA 3.8: Magnetsko polje ravnog vodi ca, prstena i okvira
Jezgre od neferomagnetskih materijala ponaaju se sli cno kao vakuum: njihova
relativna permeabilnost priblino je jednaka jedinici. Ipak, preciznija mjerenja
pokazuju da je za jednu grupu materijala tzv. diamagnetske materijale
r
<1, dok
83
3. MAGNETIZAM
je za drugu grupu, tzv. paramagnetske materijale
r
> 1. U tablici 3.1 napisane su
vrijednosti relativnih permeabilnosti nekih neferomagnetskih materijala.
TABLICA 3.1: Neferomagnetski materijali
Materijal

r
bizmut 0,99984
Diamagnetici srebro 0,9999736
voda 0,999991
vodik 0,9999999979
platina 1,00027
Paramagnetici aluminij 1,0000196
kisik 1,000000181
zrak 1,00000036
Permeabilnost vakuuma je konstantna veli cina i naziva se kao apsolutna perme-
abilnost. Permeabilnost feromagnetskih materijala nije pak konstantna veli cina,
ve c ovisi o prethodnom magnetiziranju materijala, iznosu polja H i temperaturi.
Slika 3.9 a) prikazuje krivulju magnetiziranja nekog feromagnetskog materijala.
Pove canjem struje magnetiziranja raste polje H, a s poljem i indukcija B, gotovo
linearno u po cetnom dijelu karakteristike.
Me dutim, nakon linearnog dijela, pove canjem uzbude krivulja postupno ulazi
u zasi cenje. Ta se pojava objanjava postavljanjemgotovo svih magnetskih dipola u
smjeru djeluju ceg polja, pa novi prirast uzbude vie ne doprinosi porastuindukcije.
1000 2000 3000 4000 5000
0.1
0.2
0.3
0.4
0.5
H[Az/m]
B[T]
a)
I
V
+
N
R
l
b)
SLIKA 3.9: Magnetiziranje feromagnetskog materijala
Primjer: Uz pretpostavku promjene napona od 20 V do 100 V, otpora zavojnice
od 10, te eljezne jezgre duge l = 0, 2 m u zavojnici s N = 100 zavoja (slika 3.9 b)
84
Magnetska histereza
sljede ca tablica 3.2 (uz mjereni B) pokazuje ponaanje feromagnetskog materijala
cija je krivulja magnetiziranja prikazana slikom 3.9 a).
TABLICA 3.2: Magnetiziranje eljezne jezgre
V [V] I [A] NI [Az]
H
[Az/m]
B [T]
r
20 2 200 1000 0,126 100
40 4 400 2000 0,252 100
60 6 600 3000 0,378 100
80 8 800 4000 0,428 85
100 10 1000 5000 0,441 70
Iz krivulje magnetiziranja kao i izra cunatih vrijednosti iz tablice 3.2 u primjeru
podvr duje se da relativna permeabilnost nije konstantna veli cina. U zasi cenju
r
pribliuje se vrijednosti 1, to je
r
za vakuum.
Sa slike 3.2 a) nije vidljivo kolika je magnetska indukcija uzorka kad je uzbuda
jednaka nuli. Ta veli cina ovisi o njegovoj dotadanjoj magnetiziranosti. Ako se pokus
magnetiziranja na cini s potpuno razmagnetiziranim feromagnetskim materijalom
(B =0 za H =0), onda se dobivena krivulja naziva krivulja prvog magnetiziranja.
Feromagnetici gube svoja magnetska svojstva kad im temperatura prije de sta-
novitu vrijednost (Curie-eva to cka), koja je za eljezo na 760
0
C, za nikal 360
0
C, a za
kobalt 1120
0
C.
3.4 MAGNETSKA HISTEREZA
Magnetska indukcija B mijenja se umagnetskommaterijalupromjenommagnetske
uzbude. Ako magnetski materijal nije magneti can, onda se pove canjem uzbude od
vrijednosti nula na vie dobiva se krivulja prvog magnetiziranja. Zanimljiva pojava
nastaje ako se kod neke maksimalne uzbude +H
max
(i postignute gusto ce +B
max
)
uzbuda po cne smanjivati. Magnetska gusto ca odupirat ce se promjeni - nastojat ce
zadrati prijanje stanje magneti cnosti (slika 3.4 a). To se o cituje u indukciji koja
pri opadanju uzbude ima ve ce vrijednosti od onih kad je uzbuda rasla. Kad uzbuda
padne na nulu, materijal ce jo zadrati stanovitu vrijednost indukcije, tzv. rema-
nentni magnetizamB
r
ili remanenciju. Remanentni magnetizamje glavno svojstvo
permanentnih magneta.
Taj se magnetizam moe ponititi samo uzbudnom strujom suprotnog predz-
naka. Vrijednost uzbude kod koje se to postie zove se koercitivnost ili koercitivna
sila H
c
(slika 3.4 b)).
Nastavi li se pove canje uzbude suprotnog smjera, stvara se magnetski tok i gus-
to ca suprotnog predznaka (promjena magnetskihpolova uzorka). Porast takve uzbu-
de tako der vodi do magnetskog zasi cenja B
max
uz H
max
. Sli cnim postupkom
(smanjivanje uzbude, tj. struje do nule i pove canjem do +H
max
) zatvara se ciklus,
a nastala krivulja zove se petlja histereze (slika 3.4).
85
3. MAGNETIZAM
B
r
+H [Az/m]
-H
+B [T]
-B
200 400 600 800 -200 -400
0.4
0.2
0.6
0.8
1.0
-0.4
-0.2
B
r
H
c
+H [Az/m] -H
+B [T]
-B
200 400 600 800 -200 -400 -600
0.4
0.2
0.6
0.8
1.0
-0.4
-0.2
SLIKA 3.10: Magnetska histereza
-0.8
0.4
-400
-H
c
-B
r
-H
+H [Az/m]
-B
+B [T]
200 400 600 800 -200 -600 -800
0.2
0.6
0.8
1.0
-1.0
-0.6
-0.4
-0.2
SLIKA 3.11: Petlja histereze
Magnetski materijali dijele se s obzirom na koercitivnost na meke i tvrde ma-
terijale. Meki materijali (slika 3.4 a) imaju malu koercitivnost, dakle usku petlju
histereze, i veliku relativnu permeabilnost. Takvo je na primjer cisto eljezo sa na-
jve cim
r
=180.000, legirani limovi sa 2 do 4%silicija, feriti i drugi. Treba istaknuti i
legurupermaloj (78, 5%Ni + 21, 5%Fe) sa najve cim
r
=85.000. Ti materijali koriste
se za jezgre transformatora, statore i rotore elektri cnih strojeva, releje i sl.
Tvrdi magnetski materijali imajuvelikukoercitivnost i velikuremanenciju, dakle
veliku petlju histereze (slika 3.4 b). Slue za izradu trajnih magneta, a proizvode se
od legura celika s dodatkom volframa, kobalta, nikla, aluminija i titana. Uglji cni
kaljeni celik ima na primjer H
c
=5.000 A/m i B
r
=0, 9 T.
3.5 MAGNETSKI KRUG
86
Magnetski krug
H H
B
B
B
r
B
r
H
c
H
c
SLIKA 3.12: Magnetski materijali
Koriste ci opisane magnetske veli cine mogu ce je, po analogiji s elektri cnimkrugom,
govoriti o magnetskom krugu. U elektri cnom krugu struja je veli cina koja zatvara
krug, u magnetskom krugu je to magnetski tok. Usmjeravanje magnetskog toka
ostvaruje se s pomo cu feromagnetskog materijala kruga. Rasipanje magnetskih
silnica u prostor oko takva kruga se zanemaruje - velika permeabilnost feromag-
netskog materijala cini da glavnina silnica prolazi kroz materijal (osim u slu caju
zra cnih raspora). Za jednostavni magnetski krug prikazan slikom 3.13 magnetski
tok jednak je:
=B A = H A =
N I
l
A =
N I
1

l
A
=
MMS
R
m
[Wb] (3.7)
gdje su R
m
tzv. "magnetski otpor", a MMS "magnetomotorna sila". Dobiveni izraz
sli can je izrazu za Ohm-ov zakon:
I =
E
1

l
A
=
EMS
R
(3.8)
pa se stoga izraz (3.8) naziva Ohm-ov zakon za magnetske krugove.
Tok odgovara elektri cnoj struji I , a magnetomotorna sila MMS elektromo-
tornoj sili EMS. Permeabilnost magnetskog materijala odgovara speci cnoj vodlji-
vosti metalnog vodi ca, pa se uz sli cnost odnosa duljine i presjeka, govori o magnet-
skom otporu R
m
, analogno elektri cnom otporu R.
Uslu caju sloenog magnetskog kruga, dobivenog na primjer zra cnimrasporom
(slika 3.13 b)) u jednostavnom magnetskom krugu, prilike se mijenjaju. Magnetski
otpor zra cnog raspora razlikuje se od magnetskog otpora feromagnetskog materi-
jala. S obzirom da je ukupni otpor pove can, slijedi da se magnetski tok smanjio (uz
konstantnu struju).
87
3. MAGNETIZAM
I
N

B
a) jednostavan
l
l
2
I
N

b) sloen
B
1
,
1
B
2
,
2
SLIKA 3.13: Magnetski krug
=
N I
1

l
1
A
1
+
1

l
2
A
2
=
MMS
R
m1
+R
m2
Ako bi se htjela odrati indukcija kao u slu caju bez zra cnog raspora, potrebno je
vie amper-zavoja uzbude. Dobro je uo citi da se i ovdje magnetski otpor serijskog
spoja magnetskih otpora dobiva njihovim zbrajanjem (kao to bi se magnetski ot-
por njihovog paralelnog spoja dobio kao recipro cna vrijednost zbroja pojedina cnih
recipro cnih vrijednosti). Iz izraza (3.13) slijedi:

A
1

l
1

1
+

A
2

l
2

2
=N I
odakle je:
B
1

l
1

1
+B
2

l
2

2
=N I
odnosno:
H
1
l
1
+H
2
l
2
=N I (3.9)
to je u skladu s ve c dobro poznatim zakonom protjecanja (3.1). U magnetskim
krugovima dakle zakon protjecanja odgovara drugomKirchhoff-ovu zakonu u elek-
tri cnim krugovima.
Najop cenitije gledaju ci zakon protjecanja moe se prikazati u obliku diskretnog
(pojedina cnog) zbroja:

i
H
i
l
i
=N I =

I (3.10)
88
Djelovanje magnetskog polja
gdje se svaki pojedina cni element magnetskog kruga moe razlikovati po bilo
kojoj magnetskoj ili geometrijskoj veli cini:
H
i
=
B
i

i
=

i
A
i

i
(3.11)
Ako se poveu izrazi (3.10) i (3.11) slijedi:
N I =

i
l
i
A
i

i
to za zatvoreni krug (bez grananja i rasipanja, dakle uz konstantni tok ) daje
ekvivalent II. Kirchhoff-ovog zakona za magnetski krug :
=
N I

i
1

l
i
A
i
3.6 DJELOVANJE MAGNETSKOG POLJA
Ve c je u uvodu o magnetizmu konstatirano da svaki gibljivi naboj stvara magnetsko
polje. Isto tako re ceno je da je magnetsko polje karakterizirano silom kojom se dva
pola magneta (ovisno o polaritetu) privla ce ili odbijaju. To zna ci da ce i na gibljivi
naboj u magnetskom polju djelovati sila.
Sila ce djelovati i na struju koja te ce kroz vodi c, ako se ovaj na de u magnetskom
polju, jer struja nije nita drugo nego niz naboja u gibanju. Pritom nije vano kako
nastaje magnetsko polje koje djeluje silom- je li to magnetsko polje permanentnog
magneta, elektromagneta ili jednostavno ice kojom struja te ce. To navodi na za-
klju cak da postoji sila i me du vodi cima kojima teku struje.
Svaki od tih slu caja razmatrat ce se posebno.
3.6.1 SILA NA GIBLJIVI NABOJ
Ako se naboj kre ce u magnetskom polju, na njega djeluje sila. Pokazuje se da je sila
razmjerna iznosu naboja, njegovoj brzini i indukciji magnetskog polja, a budu ci da
su sila, brzina i indukcija vektorske veli cine, slijedi:

F =Q (

v

B ) (3.12)
Izraz u zagradi predo cuje vanjski umnoak ("ex-produkt") vektora

v i

B . Sila
je okomita istodobno i na vektor brzine i na vektor indukcije, dakle na ravninu koju
odre duju vektori brzine i indukcije (slika 3.6.1). Iznos vektora (

v

B ) izra cunava
se prema:
89
3. MAGNETIZAM
B
F=QvB
v
+Q
+
+

F=QvB sin
v sin
B
Q
SLIKA 3.14: Djelovanje sile na naboj koji se giba u magnetskom polju pod kutem
a) a = 90 b) a < 90
F =Q v B sin() (3.13)
gdje je kut izme du vektora brzine i indukcije. Smjer vektora ima smjer napre-
dovanja vijka s desnim navojem kad rotira preko manjeg kuta od v u B (slika 3.6.1
b.
Djelovanje sile na gibljivi naboj objanjava se promjenama nastalim u magnet-
skom polju u kojem se naboj kre ce. Kako se vidi na slici 3.6.1 a), silnice magnet-
skog polja B
v
stvorenog gibanjem pozitivnog naboja u podru cju 1 podudaraju
se sa smjerom polja B
m
u kojem se naboj kre ce, dok im je u podru cju 2 smjer
suprotan. Rezultantno polje prikazano je na slici 3.6.1 b) sa smjerom sile od po-
dru cja s gu cim tokom, prema podru cju s manjom gusto com toka. Kae se da se
naboj istiskuje prema polju manje gusto ce. Okomit smjer od oka promatra ca na
povrinu ozna cuje se s krii cem, a suprotan smjer s to ckom.
Treba naglasiti da je smjer djelovanja sile za negativan naboj suprotan smjeru
sile na pozitivan naboj:

F
Q
=Q (

v

B ) =

F
+Q
(3.14)
a) zajedno sa poljem u kojem se naboj giba b) rezultantno polje
Primjer: Uleti li nabijena cestica u homogeno magnetsko polje indukcije B s
brzinom v okomitom na polje (slika 3.16), sila F jednaka (Q v B) djelovat ce na
cesticu u svakoj to cki.
Budu ci da je sila okomita na brzinu ne ce se mijenjati iznos te brzine, ve c samo
njezin smjer. Na slici 3.16 prikazani su vektori brzine i sile.

Cestica se dakle kre ce
pod djelovanjemsile koje je iznos konstantan, ali smjer je uvijek pod pravimkutem
na brzinu cestice.
90
Djelovanje magnetskog polja
F
B
m
B
v
2 1
SLIKA 3.15: Magnetsko polje naboja u gibanju
x x x x x x x x x
x x x x x x x x x
x x x x x x x x x
x x x x x x x x x
x x x x x x x x x
x x x x x x x x x
x x x x x x x x x
x x x x x x x x x
x x x x x x x x x
B B
R
F
v
Q
F
v
Q
F
v
Q
v
F
+Q
SLIKA 3.16: Gibanje nabijene cestice u magnetskom polju
Iz toga slijedi da je putanja cestice krunica, opisana s konstantnom tangenci-
jalnom brzinom v, a sila F je centripetalna sila. Budu ci da je centripetalna akcel-
eracija jednaka
v
2
r
, iz drugog Newton-ova zakona slijedi:
Q v B =m
v
2
r
pa je polumjer krune putanje nabijene cestice jednak:
r =
m v
Q B
(3.15)
Ako je poznata masa cestice m i njezin naboj Q, kao i indukcija B u kojoj se ces-
tica kre ce, moe se, koriste ci izraz (3.15), odrediti vrijeme jednog obilaska, odnosno
frekvencija kruenja cestice:
T =
1
f
=
l
v
=
2 r
v
=
2 m
Q B
91
3. MAGNETIZAM
Dobro je uo citi da frekvencija ne ovisi o polumjeru krune staze i da se pove can-
jem indukcije pove cava. Opisani primjer temelj je rada akceleratora cestica (cik-
lotrona) koji se koriste u nuklearnoj zici.
3.6.2 SILA NA VODI

C KOJIM TE

CE STRUJA
Magnetska sila na vodi c kojimte ce elektri cna struja posljedica je sile na svaki poje-
dini naboj koji se kre ce u magnetskom polju. Koritenjem izraza (3.12) za magnet-
sku silu na naboj dobiva se izraz za silu na vodi c kojim te ce struja (gibanje diferen-
cijala naboja brzinom v), a vodi c je postavljen okomito na magnetske silnice.
dF =B dQ v =B dQ
dl
dt
=B
dQ
dt
dl =B I dl (3.16)
pa je na duljini l ukupna sila prema gornjem izrazu (3.16)jednaka:
F =B I l (3.17)
Ako vodi c zatvara kut s magnetskom indukcijom, izraz (3.17) postaje:
F =B I l sin() ili vektorski

F = I (

l

B )
to je prikazano na slici 3.17.
x x x x x x x x x x x x x
x x x x x x x x x x x x x
x x x x x x x x x x x x x
x x x x x x x x x x x x x
x x x x x x x x x x x x x
x x x x x x x x x x x x x
x x x x x x x x x x x x x
x x x x x x x x x x x x x
x x x x x x x x x x x x x
l
I I
B B
F
SLIKA 3.17: Sila na vodi c kojim te ce struja
Primjer: Instrument s pomi cnim svitkom i permanentnim magnetom, naz-
van galvanometar, radi na na celu sile koja se javlja na vodi c kroz koji te ce struja u
magnetskom polju. Protumoment ovoj sili dri mehani cka spirala (slika 3.18 a). Na
svitak je namotano N zavoja tanke ice promjera zavoja d i duljine zavoja l (slika
3.18 b). Svitak je postavljen unutar polova permanentnog magneta. Zbog pregled-
nosti je nacrtan samo jedan zavoj.
92
Djelovanje magnetskog polja
N
-
+
l
d
a) b)
SLIKA 3.18: Dijelovi galvanometra
Kad kroz svitak pote ce struja, javlja se sila na svakoj strani svitka, kako se vidi na
slici 3.19. Elektri cni moment jednak je:
M
el
=B I l N d =k
e
I (3.18)
a mehani cki protumoment
M
meh
=k
m
(3.19)
gdje suk
e
i k
m
elektri cna i mehani cka konstanta razmjernosti, a otklonkazaljke
pri cvr cene na osovini svitka. Povezuju ci oba izraza (3.18) i (3.19) slijedi:
=
k
e
k
m
I =k I
Otklon je dakle razmjeran jakosti struje koja te ce svitkom, pa se galvanometar
ponajprije koristi za mjerenje struje (ampermetar), a posredno i kao voltmetar i
ommetar. Polovi magneta lu cno se proliraju kako bi se vodi ci i pri zakrenutom
svitku (i kazaljci) uvijek nalazili pod djelovanjem istog iznosa indukcije.
B
F
d F
SLIKA 3.19: Galvanometar
3.6.3 SILA IZMEU DVA VODI

CA KOJIMA TEKU STRUJE

93
3. MAGNETIZAM
Izme du dva vodi ca kroz koje teku struje javlja se sila. Zbog jednostavnosti izvoda
pretpostavlja se da su vodi ci ravni, dugi i me dusobno paralelni na udaljenosti d.
Iz slike 3.20 vidi se da ce sila F
1
, kojom magnetsko polje H
1
(nastalo strujom I
1
)
privla ci vodi c kroz koji te ce struja I
2
, biti jednaka:
F
1
=B

I
2
l =
0
H
1
I
2
l (3.20)
a jakost magnetskog polja:
H
1
=
I
1
2 d
(3.21)
Povezuju ci izraze (3.20) i (3.21) dobiva se:
F
1
=

0
I
1
I
2
l
2 d
[N] (3.22)
d
I
1
I
2
H
2
H
2
l
F
2
F
1
SLIKA 3.20: Sila izme du dva vodi ca protjecana strujom
Treba uo citi da i magnetsko polje struje I
2
djeluje istom silom na vodi c kojim
te ce struja I
1
. Takvo djelovanje dviju struja naziva se elektrodinami cko djelovanje.
Koriste ci pravilo za smjer sile, izraz (3.13), lako je zaklju citi da ce se dva par-
alelna vodi ca u kojima teku struje u istom smjeru me dusobno privla citi, dok ce se
u paralelnim vodi cima u kojima teku struje u razli citom smjeru me dusobno odbi-
jati. Razmatranja gusto ce silnica potvr duje ovaj zaklju cak: u podru cju izvanvodi ca,
polje je ja ce, jer se magnetska djelovanja oba vodi ca potpomau, a izme du vodi ca
polja djeluju suprotno. Sile nastoje istisnuti vodi ce prema podru cju sa slabijom
gusto com polja. Kod struja razli citih smjerova vodi ci se privla ce.
U SI sustavu jedinica deniran je amper (A) na temelju predo cenog elektrodi-
nami ckog djelovanja:
Elektri cna struja ima jakost jedan amper (A) ako prolaze ci kroz jako dugi i jako
tanki vodi c djeluje uvakuumuna istotakvuparalelnustrujuuudaljenosti odjednog
metra silom 2 10
7
njutna po jednom metru duljine vodi ca (slika 3.21).
Iznos sile slijedi iz izravnog uvrtavanja vrijednosti d =1 m, I
1
= I
2
=1 A, u izraz
(3.22), pa je:
F
1
=

0
1 1 1
2 1
=
4 10
7
2
=2 10
7
N
94
Elektromagnetska indukcija
1m
1m
F =2 10
7
N
1 A 1 A
SLIKA 3.21: Denicija jedinice amper
3.7 ELEKTROMAGNETSKA INDUKCIJA
Neposrednopretvaranje mehani cke energije uelektri cnuje mogu ce. Dotog izuzetnog
otkri ca dola su 1831. godine nezavisno i istodobno dva znanstvenika: M. Faraday
u Velikoj Britaniji i J. Henry u Americi. Dananja proizvodnja, prijenos i potronja
elektri cne energije nezamislive su bez tog otkri ca.
Svaka promjena, svako djelovanje u prirodi ima svoju posljedicu. Tako na prim-
jer gibanje naboja stvara magnetsko polje, koje prema (3.3) nestaje tek u beskon-
a cnosti. Gibanje naboja u magnetskom polju ne ostaje nazapaeno - na njega
djeluje sila. Postavlja se pitanje: moe li moda magnetsko polje pokretati elek-
tri cni naboj, uzrokovati struju? Odgovor je: Moe, ako se polje mijenja!
Faraday je u okoli magneta donio i cani zavoj (slika 3.7). Onda je naglo udaljio
magnet (ili zavoj, svejedno): u ici je potekla elektri cna struja!
B
r
+H [Az/m]
-H
+B [T]
-B
200 400 600 800 -200 -400
0.4
0.2
0.6
0.8
1.0
-0.4
-0.2
B
r
H
c
+H [Az/m] -H
+B [T]
-B
200 400 600 800 -200 -400 -600
0.4
0.2
0.6
0.8
1.0
-0.4
-0.2
SLIKA 3.22: Faraday-ev pokus elektromagnetske indukcije
Magnetski se zavoj nije nalazio u polju iste jakosti prije i poslije udaljavanja
95
3. MAGNETIZAM
(jakost polja i broj silnica koje kroz zavoj prolaze opada s udaljeno cu). Uzrok je
dakle promjena magnetskog toka. A posljedica svakako je elektri cno polje, jer bez
njega nema ni struje.
Opisanu pojavu vrijedno je poblie razmotriti. Ako se vodi c duljine l kre ce
u magnetskom polju brzinom v okomito na polje (prema slici 3.7 a) magnetske
silnice idu od oka promatra ca okomito na povrinu), onda na svaki naboj u tom
vodi cu djeluje sila F = Q v B, prema (3.12). No kako ta sila prema (3.14) ima
suprotan smjer za naboje razli citog polariteta, slijedi da ce se slobodan, negativan
naboj vodi ca pomaknuti na jednu, a pozitivan naboj na drugu stranu. Pokusom se
to moe provjeriti tako da se vodi c prilikom gibanja prepolovi. Svaka polovica bit
ce nabijena, i to nabojem suprotnog polariteta.
v
B
B
a
b
-
+
v
a) b)
SLIKA 3.23: Elektromagnetska indukcija
Na slici 3.7 b) prikazane su i silnice elektri cnog polja koje nastaje zbog prisut-
nosti nabijenih krajeva vodi ca. Ta se pojava naziva elektromagnetska indukcija,
dobiveni naboj inducirani naboj, a dobivena razlika potencijala inducirani napon.
Ako se to kretanje vodi ca ostvari na vodljivom okviru (slika 3.24), onda ce in-
ducirani naboj pote ci okvirom i struja ce te ci sve dok se vodi c po okviru giba. Ta se
struja naziva inducirana struja. Izraz za iznos induciranog naboja najlake se do-
biva preko energetskih odnosa. Naime, pomak naboja Q od to cke a do b zna ci rad
ostvaren silom F na putu l . Iznos sile je poznat (3.12), pa slijedi:
W =F l =Q l v B [J] (3.23)
No kako je prema (1.10)
e =
W
Q
(3.24)
iz (3.23) i (3.24) slijedi:
e =l v B (3.25)
96
Elektromagnetska indukcija
Inducirani naponovisi dakle o duljini i brzini vodi ca koji se kre ce umagnetskom
polju i iznosu magnetske indukcije tog vektora v i B.
Inducirani napon moe se promotriti i s druge to cke gledita. Za innitezimalni
pomak vodi ca u gibanju, povrina okvira abcd se pove ca (ako je pomak u desno, ili
smanji ako je pomak u lijevo), prema slici 3.24, za iznos:
d A =l ds
Budu ci da magnetski tok ovisi o povrini A, slijedi da ce se i on promijeniti:
d=B d A =B l ds (3.26)
Taj se pomak dogodio u innitezimalnom vremenu dt , pa (3.26) postaje:
d
dt
=l B
ds
dt
=l B v (3.27)
x x x x x x x x x x x x x
x x x x x x x x x x x x x
x x x x x x x x x x x x x
x x x x x x x x x x x x x
x x x x x x x x x x x x x
x x x x x x x x x x x x x
x x x x x x x x x x x x x
l
ds
SLIKA 3.24: Gibanje vodi ca po metalnom okviru
Budu ci da je (l B v) jednako induciranomnaponu slijedi da je trenutna vrijed-
nost napona numeri cki jednaka brzini promjene magnetskog toka, pa se iz (3.25) i
(3.27) dobiva:
e =
d
dt
(3.28)
Negativan predznak govori o smjeru induciranog napona koji je takav da izaziva
posljedice koje ce se suprostavljati promjeni polja. Izraz (3.28) poznat je kaoFaraday-
ev zakon elektromagnetske indukcije.
Faraday-ev zakon sadri mnogo vie nego to je bilo pokazano. Svejedno je
pomi ce li se magnet ili zavoj: napon se inducira ako se tok mijenja. tovie, ima
slu caja kad je i vodi c i polje (magnet) u mirovanju, a postoji vremenska promjena
polja - i onda se u vodi cu izloenom tim promjenama inducira napon. Vremenska
promjena toka d obi cno se ostvaruje ili promjenom efektivne povrine u stalnoj
magnetskoj indukciji B (npr. okretanjemili pomakomzavoja) ili izmjeni cnomstru-
jom koja stvara izmjeni cni tok.
97
3. MAGNETIZAM
3.7.1 LENZ-OVO PRAVILO
Njema ckomznanstvenikuF. E. Lenz-upripisuje se sljede ce korisnopraviloza pred-
vi danje smjera inducirane struje. Ono glasi: Djelovanje induciranih veli cina uvijek
se suprotstavlja ili opire uzroku induciranja.
Neka se u razmatranje uzme ve c opisani primjer sa slike 3.24. Inducirana struja
ce tako der, prema (3.3), stvarati oko gibanog vodi ca koncentri cno magnetsko polje,
koje se unutar okvira suprotstavlja poljuukojemse vodi c kre ce. Na slici 3.24 povrina
se pove cava, a s njom i magnetski tok i to je uzrok induciranja. Inducirana struja
pak smanjuje iznos toka (jer generira drugi tok suprotnog smjera).
Kad bi se vodi c kretao u suprotnom smjeru, i struja bi imala suprotan smjer od
prikazanog. U tom bi slu caju polje opadalo, a inducirana struja bi ga podravala
(uve cavala). Lezov se zakon o cituje i u tomu to sila na vodi c protjecan strujom u
magnetskom polju indukcije B ima smjer suprotan smjeru brzine vodi ca, to zan ci
da treba svladavti silu, tj. ulagati enegiju da bi se dolo do inducirane struje.
Lenzov zakon ima sli cnosti s mehani ckimna celominercije. Kad god pokuamo
promijeniti status quo prirodnog sustava, sustav ce u ciniti sve mogu ce da nas u
tome sprije ci. Uovomsmislunegativanpredznak Faraday-eva zakona (3.28) postaje
jasniji.
3.7.2 SAMOINDUKCIJA
Istosmjerna struja stvara stalni (konstantni) magnetski tok, a izmjeni cna izmjeni cni.
Svaki promjenljivi tok, a to zna ci i izmjeni cni, inducira napon. U zavojnici ko-
jomte ce izmjeni cna struja inducirat ce se dakle napon zbog promjena toka vlastite
struje (koja mijenja magnetski tok). Dakako, napon ce se inducirati, prema Faraday-
evuzakonu(3.28) kakogodse tok mijenja. Ta se pojava induciranja napona proizve-
denog od vlastitog promjenljivog toka zove samoindukcija.
Neka je idealna zavojnica s N zavoja smjetena na jezgru torusnog oblika kao
na slici 3.25.
N
e
s
i
d
d t
SLIKA 3.25: Samoindukcija
Napon samoindukcije e
s
ovisi o broju zavoja i brzini promjene toka, prema
98
Me duindukcija
(3.28) :
e =N
d
dt
(3.29)
Prema (3.7) za jednostavni magnetski krug vrijedi razmjernost promjene toka i
promjene struje:
d=
N A
l
di (3.30)
Uvrtenjem (3.30) u (3.29) dobiva se:
e
s
=N
N A
l
di
dt
odakle slijedi:
e
s
=N
N A
l

di
dt
=
N
2
A
l

di
dt
Koecijent
N
2
A
l
naziva se koecijent samoindukcije ili induktivitet zavoj-
nice i ozna cuje se s L. Jedinica mu je henri (H).
e
s
=L
di
dt
(3.31)
Henri je sloena jedinica koja se moe izraziti preko drugih jedinica:
[H] =
_
V s
A
_
=
_
Wb
A
_
Prema II. Kirchhoff-ovu zakonu mora vrijediti : e
s
+e =0.
3.8 MEUINDUKCIJA
Zanimljivo je promotriti utjecaj promjenljivog toka jednog svitka (zavojnice) na
drugi svitak koji obuhva ca citav ili dio promjenljivog toka. Neka se na istu jezgru
sa slike 3.25 namota nova zavojnica s N
2
zavoja, kako je prikazano na 3.26. Prom-
jenljiva struja u prvoj zavojnici stvara promjenljivi magnetski tok u jezgri. Zbog
samoindukcije u prvoj se zavojnici inducira napon:
e
1
=N
1

d
1
dt
(3.32)
Me dutim i druga zavojnica obuhva ca isti promjenljivi tok. Zato ce se i u njoj
inducirati napon, ovisno o broju njezinih zavoja:
e
2
=N
2

d
1
dt
(3.33)
99
3. MAGNETIZAM
N
1
e
1
, e
s N
2
e
2
i
1
d
d t
SLIKA 3.26: Me duinduktivna veza
Treba jo pogledati o cemu ovisi promjenljivi tok
1
, napisati uzrok njegove
promjene. Sli cno kao kod samindukcije iz (3.4), (3.5) i (3.7) slijedi:

1
=B A = H
1
A =
N
1
i
1
l
A
Uvrtenjem u (3.33) dobiva se:
e
2
=
N
1
N
2
A
l

di
1
dt
=M
di
1
dt
(3.34)
Koecijent M naziva se me duinduktivitet i ima istu jedinicu henri (H) kao i in-
duktivitet. Me duinduktivitet se moe izraziti i preko induktiviteta pojedinih svi-
taka. Budu ci da oba svitka obuhva caju istu jezgru, prema slici 3.26, za L
1
slijedi:
L
1
=
N
2
1
A
l
=
N
2
1
1

l
A
=
N
2
1
R
m
(3.35)
i potpuno analogno za L
2
:
L
2
=
N
2
2
A
l
=
N
2
2
1

l
A
=
N
2
2
R
m
Povezuju ci (3.32) sa (3.33) i (3.34) dobiva se:
M =
N
1
N
2
R
m
=

L
1
R
m

L
2
R
m
R
m
=
_
L
1
L
2
Ta je veza dobivena za slu caj potpunog magnetskog vezanja - sav tok od prve
zavojnice prolazi kroz drugu zavojnicu. Ako to nije slu caj, u prora cun me duinduk-
tiviteta treba uzeti i dodatni faktor k magnetskog vezanja.
M =k
_
L
1
L
2
100
Energija magnetskog polja
Primjer: Zanimljivo je pokazati vezu induciranog napona u drugoj zavojnici
(sekundar) s naponom prve zavojnice (primar). Ako se izraz (3.32) podijeli s izra-
zom (3.33) dobiva se:
e
1
e
2
=
N
1
N
2
(3.36)
iz cega slijedi napon sekundara:
e
2
=
N
2
N
1
e
1
(3.37)
Iz (3.36) vidi se da se naponi primara i sekundara odnose kao omjeri njihovih
brojeva zavoja. Izlazni napon moe se mijenjati promjenom omjera broja zavoja,
izraz (3.37). Na tom na celu radi transformator (slika 3.27).
i
1
e
1 N
1
e
2 N
2
SLIKA 3.27: Transformator
Treba imati na umu da je inducirani napon posljedica promjene toka, te je stoga
uvijek promjenljiv. Upraksi se izmjeni cni naponprimara transformira u izmjeni cni
napon eljenog iznosa na sekundaru.
Kod idealnog transformatora (bez gubitaka), snage na primarnoj i sekundarnoj
strani jednake su, to zna ci da je pri viem sekundarnom naponu (ve ci broj zavoja
sekundara), sekundarna struja manja. Dobiti ve ci napon na sekundarnoj strani
(pove canjem broja zavoja) mogu ce je samo uz smanjenje sekundarne struje.
Transformatori takoi slue pri prijenosuenergije na velike udaljenosti. Visokon-
aponski dalekovodi imaju vrlo visok napon, uz malu struju, cime se minimiziraju
gubici zbog zagrijavanja vodi ca (voda).
3.9 ENERGIJA MAGNETSKOG POLJA
Magnetsko polje, kao i elektri cno, posjeduje energiju. Iznos energije W pohran-
jene u zavojnici induktiviteta L jednak je radu koji se obavi pomicanjem naboja
protiv napona samoindukcije e
s
. U po cetku t =0, neka je i =0, a nakon toga neka
101
3. MAGNETIZAM
struja raste s prirastom di /dt . U vremenskom intervalu dt naboj koji kroz zavo-
jnicu pro de je prema (2.2):
dQ =i dt
a samoinducirani naponkoji spre cava gibanje naboja je prema izrazu(3.31) jednak:
e
s
=L
di
dt
Iz toga slijedi da je u cinjeni rad:
dW =e
s
dQ =L
di
dt
i dt =L i di
Ukupan rad W potreban za pove canje struje od nule do i je prema tomu:
W =
1
2
L i
2
(3.38)
Dok te ce struja zavojnica induktiviteta L posjeduje energiju sadranuu magnet-
skom polju.
Ako napon na zavojnici koji je struju prouzrokovao trenuta cno nestane, onda
ce ta energija spre cavati trenutni pad struje na nulu.
Zanimljivo je pogledati gdje je ova energija uskladitena (u elektri cnom polju
kondenzatora bila je u dielektriku izme du plo ca). Ako se u (3.38) uvrsti L iz (3.35) i
I iz (3.9) slijedi:
W =
1
2
L i
2
=
1
2

N
2
A
l
_
H l
N
_
2
=
H
2
2
A l
Budu ci da je A l =V
ol
moe se zaklju citi da je energija pohranjena u volumenu
V
ol
magnetskog polja koji zavojnica obuhva ca (npr. volumenu torusa kod torusne
zavojnice) i da ovisi o kvadratu jakosti magnetskog polja, odnosno indukcije koja
tu postoji.
W =
H
2
2
V
ol
=
B
2
2
V
ol
=
B H
2
V
ol
3.9.1 IZMJENI

CNO MAGNETIZIRANJE ELJEZA

Ako se feromagnetski materijal nalazi u magnetskom polju kojem se neprestano
mijenja smjer (na primjer, polje koje stvara izmjeni cna struja), onda ce promjena
jakosti polja mijenjati indukciju na na cin opisan u potpoglavlju 3.4.
Jednim periodom izmjeni cne struje opisat ce se jedna petlja histereze, a okre-
tanjemsmjera magnetskihdipola uferomagnetskommaterijalurazvijat ce se toplina.
Moe se zamisliti stanovito unutranje trenje prilikom njihova okretanja.
102
Energija magnetskog polja
Diferencijal utroene energije za porast struje i u vremenu dt koja uzrokuje
promjenu jakosti polja, a s njim i promjenu indukcije dB jednak je:
dW =e i dt =N
d
dt

H l
N
dt =d(B A) H l = H A l dB (3.39)
odakle slijedi uz V
ol
= A l
dW = H V
ol
dB
Ukupna energija dovedena u jednom periodu bit ce:
W =
_
dW =V
ol
_
H dB (3.40)
gdje je V
ol
- volumen koji zavojnica, odnosno torusna jezgra unutar zavojnice ima.
Integracijutreba dakle obaviti pozatvorenoj krivulji histereze, kaotoje toprikazano
na slici 3.28. Poteko ca je me dutim to H nije mogu ce izraziti kao jednostavnu
funkciju od B, pa se integral u izrazu (3.40) ne moe izra cunati analiti cki.
H
B
H
dB
SLIKA 3.28: Izmjeni cno magnetiziranje feromagnetskog materijala
Integracija pozatvorenoj krivulji rezultira povrinomkojuzatvara, pa kaoneposredni
zaklju cak slijedi da je utroena energija to ve ca to je povrina histereze ve ca. To
isto slijedi i za razvijenu toplinu, pa se toplinski gubici prilikom magnetiziranja i
zovugubici petlje histereze. Da bi se gubici energije zbog histereze smanjili, poeljno
je da njezina povrina bude to manja.
Osim gubitaka zbog histereze u jezgri postoje i gubici zbog tzv. vrtlonih struja.
Promjenljivo magnetsko polje ima za posljedicu ne samo induciranje napona u za-
vojnici oko jezgre nego i u feromagnetskoj jezgri kao vodi cu. Posljedica pak in-
duciranog napona u masivnom vodi cu su vrtlone struje. Toplinski gubici zbog
vrtlonih struja nisu zanemarivi. Zbog toga se dijelovi elektri ckih strojeva izloeni
izmjeni cnom magnetiziranju izra duju od me dusobno izoliranih limova kako bi se
vrtlone struje smanjile.
103
3. MAGNETIZAM
Ako se iznos izmjeni cne struje nakon svakog perioda smanji za odgovaraju ci
iznos, onda se i petlja histereze smanjuje, kako se vidi na slici 3.29 Nakon smanji-
vanja iznosa struje na nulu jezgra vie nema magnetska svojstva (B = 0 uz H = 0).
Taj se postupak zove razmagnetiziranje jezgre.
H
B
SLIKA 3.29: Razmagnetiziranje jezgre
3.9.2 PRIVLA

CNA SILA MAGNETA

Poznavaju ci energiju koju (elektro)magnet ima nije teko odrediti silu kojom mag-
net privla ci ili nosi feromagnetski uzorak. S obzirom da je energija, odnosno rad,
jednak sili na odre denom putu, prema slici 3.30 i izrazu (3.39) moe se pisati :
dW =
B
2
2
0
dV =
B
2
2
0
A dl (3.41)
i
dW =F dl (3.42)
pa je iz (3.42) i (3.41):
F =
B
2
2
0
A
Nosiva, odnosno privla cna sila magneta razmjerna je kvadratu magnetske in-
dukcije i efektivnoj (zajedni ckoj) povrini predmeta i magneta na kojoj ta indukcija
djeluje.
3.10 APPLETI
104
Appleti
SLIKA 3.30: Privla cna sila magneta
N
B
A
dl
F
3.10.1 NABOJ U MAGNETSKOM POLJU
SLIKA 3.31: Naboj u magnetskom polju
Pomo cu kliza ca namjeta se:
B (UPPER) - gusto cu magnetskog toka u gornjoj polovici prozora
105
3. MAGNETIZAM
B (LOWER) - gusto cu magnetskog toka u donjoj polovici prozora
MASS - masu naboja koji ulije ce u magnetsko polje
VELOCITY - brzinu s kojom naboj ulije ce u magnetsko polje
ANGLE - kut ulijetanja naboja click-om na gumb RESET vra camo simulaciju
na po cetak.
3.10.2 LORENTZ-OVA SILA
SLIKA 3.32: Lorentz-ova sila
Click-om na gumb:
ON/OFF - uklju cuje se i isklju cuje struja,
REVERSE CURRENT - mijenja se smjer struje,
TURN MAGNET - mijenja se smjer magnetskog polja.
Tri izborne ponude ispod posljednjeg gumba odre duju ho ce li se vidjeti smjer:
Struje - crvene strelice
Magnetskog polja - plave strelice
Lorentzove sile - crne strelice
106
Appleti
Oko vodi ca kojim te ce struja postoji magnetsko polje. Ako se taj vodi c nalazi u
vanjskom magnetskom polju, na njega ce djelovati sila, tako da ce ga gurati u po-
dru cje manje gusto ce silnica ukupnog magnetskog polja, koje se dobiva zbrajanjem
magnetskog polja vodi ca i vanjskog magnetskog polja. Ova sila zove se Lorentzova
sila. Prema (3.2) Iznos Lorenzove sile je
F =B I l
gdje su:
F - sila na vodi c
B - gusto ca magnetskog toka
l - duljina vodi ca
3.10.3 FARADAY-EV ZAKON
SLIKA 3.33: Faraday-ev zakon
Click-om na gumb:
START - pokre ce se simulacija,
STOP - zaustavlja se simulacija.
S pomo cu izbornih ponuda bira se da li ce se vidjeti smjer (strelice) za:
magnetsku silu,
magnetsko polje.
107
3. MAGNETIZAM
Kliza ci slue za namjetanje brzine promjene toka (engl. vary speed) i jakosti
magnetskog polja (engl. vary eld strenght).
Vertikalni tap se giba uzdu dva horizontalna vodi ca i zatvara strujni krug. U
krug je priklju cen ampermetar koji mjeri struju koja se inducira. Budu ci da je
inducirana struja proporcionalna induciranom naponu v
i
= B l v, pove canjem
brzine gibanja tapa i jakosti magnetskog toka struja ce rasti. Vertikalni tap moe
se vu ci s pomo cu mia lijevo i desno. O cevidno je kako smjer i brzina povla cenja
utje cu na induciranu struju, ciju jakost pokazuje ampermetar.
3.10.4 LENNZ-OVO PRAVILO
Povla cenjemmia uz pritisnutu lijevu tipku mia mogu ce je pribliavati i udaljavati
magnet od vodi ca (prstena).
SLIKA 3.34: Lennz-ovo pravilo
Kada se magnet pribliava vodi cu (prstenu), tok magnetskog polja kroz prsten
se pove cava. U prstenu se inducira napon i te ce struja. Smjer struje je takav da se
magnetsko polje oko vodi ca suprotstavlja pove canju magnetskog toka.
Kada se magnet udaljava, inducirana struja i magnetsko polje oko vodi ca ima
suprotan smjer od onog kad se magnet pribliava. U ovom se slu caju magnetsko
polje oko vodi ca suprotstavlja smanjenju magnetskog toka.
Lenzovo pravilo: Inducirani napon stvara struju takvog smjera da se ona svojim
djelovanjem suprotstavlja promjeni (magnetskog toka) koja ga je izazvala.
108
Zadaci
3.11 ZADACI
3.1 Na polovici radiusa jednog vodi ca krunog presjeka kroz koji te ce struja
konstantne gusto ce J postoji magnetsko polje H
1
.
a) koliki je iznos magnetskog polja na povrini vodi ca (izrazite ga pomo cu
H
1
),
b) ozna cite na presjeku vodi ca smjer magnetskog polja na povrini vodi ca
uz slobodno izabran smjer struje,
c) kako se mijenja iznos magnetskog polja od osi vodi ca prema povrini,
prikaite gra cki,
d) izvedite ovisnost c).
Rjeenje: a) 2H
1
b) 0, 75 d) 4 W d) 12 A, 2 A
3.2 Ravan vodi c duljine 1m, mase 0, 00784 kg, smjeten je u zraku okomito na
horizontalno magnetsko polje jakosti 6, 34 10
3
A/m. Na dite potrebnu jakost struje
da vodi c miruje u magnetskom polju .
Rjeenje: 9, 65 [A]
3.3 Elektron ubrzan razlikom potencijala 300V giba se usporedno s ravnini
vodi cem od njega udaljenim 4 mm. Kolika sila djeluje na elektron ako vodi cem
prolazi struja jakosti 5 A?
Rjeenje: b) 4, 12 10
16
N
3.4 Nabijena cestica uleti u homogeno magnetsko polje magnetske indukcije
0, 52 T brzinom 2 10
6
m/s. Koliki je speci cni naboj cestice ako je ona u polju
opisala luk polumjera 4 cm? Koja je to cestica?
Rjeenje: 0, 961 10
8
, proton
3.5 Na zatvorenueljeznujezgrusrednje duljine 0, 6 mi presjeka 5 cm
2
namotano
je 450 zavoja kroz koje te ce struja 8, 8 A i stvara magnetski tok 700 Wb.
a) kolika je indukcija,
b) koliki je iznos jakosti magnetskog polja,
c) koji je iznos relativne permeabilnosti eljeza,
d) koliki otpor ima zavojnica ako je na nju priklju cen napon 10 V,
e) uz kvadrati cni prol presjeka jezgre i jednoslojan namot, koliki je iznos
presjeka bakrene ice namotaja?
109
3. MAGNETIZAM
Rjeenje: a) 1, 4 T b) 6600 A/m c) 168, 8 Vs/Am d) 1, 136 e) 0, 623 mm
2
3.6 Kroz dva ravna usporedna vodi ca teku struje 5 A i 10 A. Kolika sila djeluje
me du vodi cima na duljinu 1m ako su oni me dusobno udaljeni 10 cm?
Rjeenje: 0, 0001 N
3.7 U homogeno magnetsko polje magnetske indukcije 2 10
4
smjeten je dugi
ravni vodi c okomito na silnice. Vodi cem te ce struja jakosti 50 A. Na di geometrijsko
mjesto to caka u kojima je magnetska indukcija jednaka nuli.
Rjeenje: 5 cm
3.8 Kroz 800 zavoja namotanih na nemagneti cno tijelo oblika torusa srednje
duine 0, 2 m i presjeka 50 cm
2
te ce struja I =10 A.
a) koliki je iznos jakosti magnetskog polja u zavojnici,
b) koliki je induktivitet zavojnice,
c) koliku magnetsku energiju sadri zavojnica?
Rjeenje: a) 12734 A/m b) 6.4 mH c) 0, 32 J
3.9 Koji se napon inducira u zavojnici sa 10 zavoja povrine 5 cm
2
ako tu zavo-
jnicu za 0, 005 s unesemo u magnetsko polje jakosti 8 10
4
A/m? Povrina zavojnice
okomita je na silnice.
Rjeenje: 0, 1 [V]
3.10 U zavojnici se za vrijeme 0, 2 s promijeni jakost struje od 15 A na 10 A.
Pritom se inducira napon 2 V. Koliki je induktivitet zavojnice?
Rjeenje: 0, 08 H
110
4
POGLAVLJE
PRIJELAZNE POJAVE
Elektri cki elementi koji moguuskladititi energijuelektri cnog (kondenzator) i mag-
netskog (zavojnica) polja, mogu se nalaziti u dva stacionarna stanja: sa i bez en-
ergije. Od interesa je upoznati pojave koje nastaju pri prijelazu iz jednog u drugo
stacionarno stanje, jer se njima obuhva ca preraspodjela energije u strujnim kru-
govima, to je cest slu caj u praksi. Skup svih doga daja pri tom prijelazu obuhva ca
naziv prijelazne pojave. Glavno pitanje koje se u sljede cim to ckama rjeava jest:
kako se mijenja napon i struja na kondenzatoru i zavojnici izme du dva stacionarna
stanja.
4.1 RC-KRUG
4.1.1 ENERGIJA NABIJENOG KONDENZATORA
Kad se prazan kondenzator priklju ci na izvor napona V , kondenzatoru se dovodi
naboj i time pove cava razlika potencijala v, izme du plo ca. Nakon dovoljno dugo
vremena kondenzator se nabije nabojem Q = C V , izraz 1.13, i poprimi napon
izvora V . Tijekom nabijanja, porastu napona kondenzatora v, za vrijednost dv,
uzrok je porast naboja dq:
dQ =C dv
Malimslovima ozna cujuse trenuta cne vrijednosti pojedinihveli cina. Kodgibanja
naboja dq , elektri cno polje obavlja rad (izraz 1.11):
dW =dq v
Ukupna energija koju do kraja nabijanja pohrani kondenzator, prema izrazu
1.21, iznosi:
W =C
_
V
0
v dv =
C V
2
2
=
Q V
2
=
Q
2
2 C
111
4. PRIJELAZNE POJAVE
Energija nabijenog kondenzatora sadrana je u izolatoru izme du plo ca (elek-
troda), kao energija elektri cnog polja.
Kod izbijanja kondenzatora, elektri cno polje u izolatoru se razgra duje. Ta se en-
ergija osloba da i moe se pretvoriti uneki drugi oblik energije (toplinsku, svjetlosnu
ili opet u elektri cnu).
4.1.2 ENERGIJA NA OTPORU
Moe se dokazati da kod nabijanja kondenzator dobije samo polovicu energije koju
daje izvor. Druga polovica energije izvora potroi se na otporu kruga R.
W
R
=W
i
W
C
=Q V Q
V
2
=Q
V
2
=W
C
Na otporu kruga potroi se do kraja nabijanja toliko energije koliko je dobije
kondenzator.
4.1.3 NABIJANJE (PUNJENJE) KONDENZATORA
Uklju cenjem po cetno praznog kondenzatora u strujni krug s otporom R koji zam-
jenjuje sve otpore kruga (radni otpor, otpor voda, nutarnji otpor izvora) (slika 4.1)
doga da se prijelazna pojava nabijanja kondenzatora dok mu napon ne poprimi vri-
jednost napona izvora. Struja nabijanja kondenzatora u po cetku je velika, a kako
naboj na plo cama raste, tako njezin iznos pada.
2

+
V
1
R
C
0 S
SLIKA 4.1: RC krug
Struja I u trenutku priklju cenja odre dena je samo naponomV i otporom kruga
R, tj. Ohm-ovim zakonom (I =V /R).
Kako nakon priklju cenja napon kondenzatora v
C
nabijanjem postupno raste,
tako se smanjuje napon na otporu v
R
(v
R
=V v
C
), a s njime i jakost struje u krugu
i (i =v
R
/R ).
112
RC-krug
Naponi se na po cetku nabijanja mijenjaju bre, a prema zavretku nabijanja sve
sporije. Trajanje nabijanja je dulje to su ve ci kapacitet C i otpor kruga R. Umnoak
vrijednosti kapaciteta i otpora tako der ima dimenziju vremena i zove se vremenska
konstanta:
=R C (4.1)
Nakon isteka jedne vremenske konstante kondenzator se nabije na 63% kon-
a cnog napona.
Naponkondenzatora raste sve sporije prema kona cnoj vrijednosti (napona izvo-
ra V , a uzima se da je kondenzator nabijen nakon vremena t =5 (tj. pet vremen-
skih konstanti). Struja tada prakti cki vie ne te ce iz izvora, pa se kae da je konden-
zator nabijen.
4.1.4 IZBIJANJE (PRANJENJE) KONDENZATORA
Nabijeni kondenzator odspojenod izvora sadri elektri cnu energiju. Vodljivimspa-
janjemnjegovih elektroda viak elektrona s negativne elektrode odlazi na pozitivnu
tvore ci tako struju kroz vodljivi spoj izme du elektroda.
Strujomkondenzator predaje energiju otporu, preko kojeg su elektrode vodljivo
spojene. Ovo predavanje energije popra ceno smanjenjem naboja i napona naziva
se izbijanje (ili pranjenje) kondenzatora.
Kod izbijanja, kondenzator se ponaa kao izvor kome se naponpostupno sman-
juje. Po cetna struja izbijanja I odre dena je naponom nabijenog kondenzatora V
C
i
otporom R vodljivog spoja izme du priklju cnica kondenzatora:
I =
V
C
R
Izbijanjemse smanjuje naboj, napon kondenzatora i struja. Proces je u po cetku
brz, a prema zavretku izbijanja sve sporiji. Usvakomtrenutku vrijedi Kirchhoff-ov
zakon za napone:
v
R
=v
C
U svakom trenutku napon na otporu v
R
jednak je naponu kondenzatora v
C
,
pa je time preko Ohm-ovog zakona u svakom trunutku odre dena i veza izme du
napona kondenzatora v
C
i struje izbijanja i jednaka:
i R =v
R
Na slici 4.2 prikazana je naponska funkcija nabijanja i izbijanja kondenzatora
v = f (t ).
4.2 RL-KRUG
113
4. PRIJELAZNE POJAVE

2 3 4 5
nabijanje
izbijanje
V
t
v
SLIKA 4.2: v=f(t) u RC krugu
4.2.1 ENERGIJA ZAVOJNICE
Porastom struje zavojnice od nule do neke vrijednosti I u svitku se stvara magnet-
sko polje. Energija tog polja pohranjuje se u svitku. Smanjenjem struje magnetsko
polje se razgra duje i svitak puteminduciranog napona energiju vra ca natrag u krug.
Snaga na zavojnici odre dena je u svakom trenutku umnokom struje i i induci-
ranog napona v
L
:
p
L
=i v
L
=i
L i
t
Energija svitka jednaka je umnoku snage i promjene vremena:
W
L
=p
L
t =i u
L
t =i L
i
t
t =i L i (4.2)
Ukupna energija svitka jednaka je zbroju svih diskretnih porasta energije W
L
pri porastustruje od0 do I , pa se ukupna energija svitka dobije zbrajanjem, odnosno
integriranjem jednadbe (4.2):
W =
l

0
i L i =L
I
2
2
gdje je:
W
L
- energija pohranjena u svitku
L - induktivitet svitka
I - struja svitka
to je identi cno ve c izvedenom izrazu u (3.38).
Energija svitka (stalnog induktiviteta) odre dena je njegovim induktivitetom i
jako cu struje. Promjena struje svitka zna ci promjenu njegove energije. Kako nije
mogu ca trenuta cna promjena energije, tako nije mogu ca ni trenuta cna promjena
struje svitka i on se tome opire svojim induciranim naponom.
Kod ukap canja i iskap canja strujnog kruga sa svitkom (RL - krug), stacionarno
stanje se zbog toga ne uspostavlja trenuta cno, nego se javlja prijelazno stanje u
kojem se postupno uspostavljaju kona cne veli cine struje i napona.
114
RL-krug
4.2.2 UKAP

CANJE RL - KRUGA
Svaka se realna zavojnica moe predo citi kao spoj radnog otpora R i induktiviteta
L. Dovede li se napon u strujni krug u koji je spojena realna zavojnica (spajanje
preklopke u poloaj 01 na slici 4.3) struja ce od po cetne vrijednosti i =0 do svoje
stacionarne vrijednosti i =V /R s vremenom mijenjati svoj iznos. Promjena struje
inducirat ce prema (3.31) napon samoindukcije, koji ce se po Lenz-ovu zakonu
suprotstavljati promjeni struje, tj. usporavat ce njezin porast.
2

+
V
1
R
L
0 S
SLIKA 4.3: RL krug
Jakost struje raste u zavojnici po eksponencijalnom zakonu. Za vrijeme jedne
vremenske konstante (t = ) struja postigne 63, 2% svoje kona cne vrijednosti. Vri-
jednost stacionarnog stanja prakti cki se postie ve c nakon vremena od 4 do 5 vre-
menskih konstanti. To se osobito zorno vidi na slici 4.4.

2 3 4 5
0.632I
I
t
i
SLIKA 4.4: i=f(t) za uklju cenje RL kruga
Suprotstavljaju ci se trenuta cnoj promjeni struje, na svitku se nakon ukap canja
javlja inducirani napon iznossa jednakog iznosu izvora.
Da bi struja neposredno nakon ukap canja bila ista kao u casu neposredno prije
toga, to jest nula, inducirani napon na svitku u trenutku ukap canja mora ponititi
napon izvora. Stoga, neposredno nakon ukap canja, inducirani napon na induk-
tivitetu po iznosu je jednak naponu izvora.
115
4. PRIJELAZNE POJAVE
Inducirani napon najve ci je u trenutku ukap canja, jer je tad najve ca promjena
magnetskog toka. Potom, kako se u svitku postepeno uspostavlja magnetski tok,
smanjuje se brzina njegove promjene. Time se postupno smanjuje i inducirani
napon v
L
.
Napon na otporu v
R
u svakom je casu jednak razlici napona izvora V i napona
na induktivitetu v
L
:
v
R
=V v
L
Kako se smanjuje napon v
L
tako raste napon na otporu v
R
, a isto tako postupno
raste struja:
i =
v
R
R
=
V
R

v
L
R
Struja raste od nule do kona cne vrijednosti:
i =
V
R
koja je odre dena samo naponom izvora i otporom kruga. To je veli cina struje u
stacionarnom stanju.
Porast struje je sporiji i prijelazno stanje traje dulje, to je ve ci omjer induk-
tiviteta i otpora kruga. Analogno slu caju kondenzatora, izraz 4.1, ovaj omjer oz-
na cava se s i naziva vremenska konstanta RL-kruga.
=
L
R
Jedinica za vremensku konstantu je sekunda.
Vremenska konstanta je vrijeme nakon ukap canja svitka, u kojem struja RL -
kruga poraste na 63% svoje kona cne vrijednosti. U istom vremenu napon na in-
duktivitetu padne na 37% svoje po cetne vrijednosti.
Struja se sve sporije pribliava svojoj kona cnoj vrijednosti I , a uzima se da je
realno dosee (te nastupa stacionarno stanje) nakon vremena:
T
uk
=5
4.2.3 ISKAP

CANJE RL - KRUGA
Drugi slu caj prijelazne pojave u RL-krugu jest prekidanje toka stacionarne struje
I , na primjer spajanjem preklopke u poloaj 02 u shemi na slici 4.3. U strujnom
krugu bez izvora struja mora pasti na nulu (utrnuti). Promjene struje neizbjene pri
smanjivanju stacionarne vrijednosti I na stacionarnu vrijednost i = 0 uzrokom su
napona samoindukcije, ciji je smjer po Lenz-ovomzakonu takav da se suprotstavlja
promjeni, tj. nastoji odrati dotadanju struju.
116
Elektromagnetski osciliraju ci krug

2 3 4 5
I
t
i
SLIKA 4.5: i=f(t) za isklju cenje RL kruga
Struja dakle eksponencijalno trne u beskona cnosti (prakti cki nakon 45). Brz-
ina pada opet ovisi o vremenskoj konstanti. Vidi se (slika 4.5) da zbog prisutnosti
induktiviteta L strujni krug pokazuje stanovitu tromost pri promjeni struje.
Kodiskap canja, suprostavljaju ci se padustruje, svitak djeluje kaonaponski izvor
koji nastoji i dalje tjerati struju u istom smjeru.
U trenutku prekida struje otvaranjem sklopke, na induktivitetu se javlja induci-
rani napon vrlo velikog iznosa (moe biti i nekoliko kilovolti). Veli cina induciranog
napona, moe se ograni citi tako da se svitak pritom kratko spoji.
Polaritet induciranog napona v
L
je takav da ondjeluje kaoizvor, nastoje ci odrati
strujukroz svitak i nakonodspajaanja izvora. Da bi struja u casuneposredno nakon
iskap canja bila jednaka I kao prije iskap canja, iznos induciranog napona u tom
casu jednak je umnoku veli cine struje prije iskap canja i otpora preko kojeg se svi-
tak kratko spaja. To je i najve ca vrijednost induciranog napona, koji potom pos-
tupno pada prema nuli.
Struja je kod iskap canja jednaka omjeru induciranog napona i otpora preko ko-
jeg je svitak kratko spojen. Ona, sli cno kao napon v
L
, s vremenom postupno pada
od po cetne vrijednosti I do nule. Pritom se potpuno razgradi magnetsko polje
svitka i potroi njegova energija.
Brzinu smanjivanja struje svitka, kao i trajanje prijelaznog stanja pri iskap canju
svitka, odre duje vremenska konstanta , koja je jednaka omjeru induktiviteta i ot-
pora iskap canja.
Struja, kaoi napon v
L
, nakonjedne vremenske konstante padne na 37%po cetne
vrijednosti, a nakon pet vremenskih konstanti prakti cno padne na nulu (t
i s
=5 ).
4.3 ELEKTROMAGNETSKI OSCILIRAJU

CI KRUG
Zanimljive pojave nastaju, ako se nabijeni kondenzator spoji u strujni krug sa za-
vojnicom. Kondenzator se nabije u strujnom krugu koji ima izvor istosmjernog
napona. Zatim se, pomo cu prikladne sklopke, zatvori krug u kojem se nalaze samo
kondenzator i zavojnica. Po cetno je zavojnica bez struje, dakle i bez energije, dok
je u kondenzatoru pohranjena energija Q
2
/2 C.
Tada se kondenzator po cinje izbijati preko zavojnice. Promjena toka naboja u
117
4. PRIJELAZNE POJAVE
zavojnici inducira napon i energija magnetskog polja raste, a elektri cno polje u ko-
nenzatoru pada. Nakon prijelaznog procesa, kondenzator je cijelu svoju potenci-
jalnu energiju Q
2
/2 C predao zavojnici, koja tako dobiva najve cu energiju L I
2
/2.
Ako nema gubitaka (npr. na otporu), ta energija jednaka je prvotnoj elektri cnoj.
Nakon toga slijedi ponovno nabijanje kondenzatora na ra cun magnetske energije
zavojnice. Moe se primjetiti da je polaritet suprotan prvotnom polaritetu.
Budu ci da se proces ponavlja, a struja, naboj i napon su harmoni ckog oblika,
govori se o elektri cnim oscilacijama. Ako je po cetna energija kruga bila Q
2
/2 C,
ukupna energija u bilo kojem vremenu izra cuna se iz:
q
2
2 C
+L
i
2
2
=
Q
2
2 C
gdje su q i i trenutne vrijednosti naboja, odnosno struje.
Rjeenjem te jednadbe slijedi da je frekvencija oscilacija f jednaka:
f =
1
T
=
1
2

L C
iz cega se vidi da je frekvencija (brzina promjene) to ve ca to su induktivitet i ka-
pacitet manji.
L
C
a
a
b
b
S
a
a
b
b
a
a
b
b
+
+
+
+
+
+
m
I
m
I

m
V
m
V
SLIKA 4.6: LC oscilator
Ono to je pritom zadivljuju ce jest povezanost sa sli cnim zikalnim veli cinama
mehani ckih oscilacija. Povezanost izme du elektri cnih i mehani ckih sustava je to-
liko velika da je mogu ce rijeiti sloene mehani cke ili akusti cke probleme postavl-
janjemanalognih elektri cnih krugova i mjerenjemna lak na cin napona i struja koje
odgovaraju mehani ckim i akusti ckim nepoznanicama. Ako je m masa tijela ob-
jeenog na spiralnoj opruzi krutosti k, onda ce kruna frekvencija toga sustava
biti
=
_
k
m
118
Elektromagnetski valovi
to odgovara elektri cnim oscilacijama:
=
_
1
L C
Budu ci da je sustav zatvoren, zbroj kineti cke i potecijalne (elasti cne) energije
je konstantan i jednak potencijalnoj energiji koju tijelo ima na maksimalnoj udal-
jenosti x
m
.
Usporedba nekih izraza koji vrijede za oba oscilacijska kruga, mehani ckog i
elektri cnog dana je u tablici 4.1.
Utjecaj otpora u oscilatorima je potroak energije u vidu topline. To odgovara
trenju u mehani ckom sustavu. Gubitak energije ima za posljedicu smanjenje am-
plituda oscilacija ili ga je potrebno nadokna divati iz stranog izvora energije.
Hertz je 1888. godine pokazao da oscilacijski krugovi (odailja ci) mogu poslati
energiju kroz prostor do sli cnog kruga (prijemnika). Osimpotvrde poznatih zakona
iz optike, Hertz-ovi pokusi dokazali sui Maxwell-ovuteorijuelektromagnetskihval-
ova, koja je sigurno jedan od najve cih uspjeha znanosti 19. stolje ca.
TABLICA 4.1: Usporedba mehani ckih i elektri ckih oscilacija
Masa na elasti cnoj opruzi LC krug
mv
2
2
+
kx
2
2
=
mx
2
m
2
Li
2
2
+
q
2
2C
=
Q
2
2C
v =
_
k
m
(x
2
m
x
2
) i =
_
1
LC
(Q
2
q
2
)
v =
dx
dt
i =
dq
dt
x =x
m
si nt q =Q si nt
4.4 ELEKTROMAGNETSKI VALOVI
Elektricitet i magnetizampo cetnosupromatrani i prou cavani kaorazli cita podru cja.
Me dutim, elektromagnetska indukcija pokazala je da gdje god postoji promjena u
magnetskompolju, da se tu stvara i elektri cno polje (3.28). Isto tako gibanje naboja,
tj. postojanje i promjena elektri cnog polja, stvara magnetsko polje kako je objan-
jeno u poglavlju 3. O cevidno, nemogu ce je postojanje jednog efekta bez pojave
drugog. Na tome je Maxwell gradio svoju teoriju o nerazdvojivosti elektri ckog i
magnetskog polja, te njihova irenja kroz prostor.
Godine 1864. uspio je postaviti zakone u op cem matemati ckom obliku. Ti za-
koni zajedno daju diferencijalne jednadbe irenja elektromagnetskih valova, elek-
tromagnetskih - zbog elektri cne (E) i magnetske (B) veli cine od koje su sastavljeni,
a valova - zbog njihove formalne podudarnosti s jednadbama irenja mehani ckih
valova.
Otkrivena veza elektri cnog i magnetskog polja moe se saeti u nekoliko vanih
cinjenica:
119
4. PRIJELAZNE POJAVE

Ovo nije ba dobra slika, ali se sjeam da je Stankovi jednom crtao
identinu pa bi to trebalo pronai
SLIKA 4.7: Elektromagnetski valovi
a) Sve promjene se istodobno doga daju u oba polja (elektri cnom i magnet-
skom), koje svoje minimalne i maksimalne vrijednosti imaju na istom
mjestu i u isto vrijeme.
b) Jakosti elektri cnog polja B i indukcije magnetskog polja E me dusobno su
okomiti vektori, istodobno okomiti na smjer irenja vala (slika 4.4).
c) Iznosi tih dvaju vektora povezani su s konstantom c:
E =c B
d) Elektromagnetski valovi nose energiju i njihovo irenje je tok energije
elektri cne gusto ce (

0
E
2
2
) i magnetske gusto ce (
B
2
2
0
).
e) Brzina irenja elektromagnetskih valova u vakuumu je:
c =
1

0

0
=3 10
8
m/s
Elektromagnetski valovi ire se, dakle, u vakuumu brzinom svjetlosti!
Izraena u strogom matemati ckom obliku Maxwell-ova teorija dovela je do za-
klju cka da je svjetlost elektromagnetski val. Hertz-ovi pokusi, kako je ve c re ceno,
potvrdili su ispravnost te teorije.
4.5 APPLETI
4.5.1 RC-KRUG
120
Appleti
SLIKA 4.8: RC-krug
Pomo cu tri padaju ca izbornika biraju se vrijednosti otpora, kapaciteta i napona.
Nakon svakog odabira mora se click-nuti na gumb UPDATE, da bi se odabrane vri-
jednosti upisale pored odgovaraju cih elemenata u strujnom krugu.
Napon se jo moe mijenjati clickom iznad baterije i povla cenjem gore ili dolje
naponskog stupca s pomo cumia (pritisnuta lijeva tipka mia). Taj stupac prikazuje
iznos napona baterije.
Click-omna crveni prekida c pokre ce se simulacija. Trenutne vrijednosti napona
na kondenzatoru i otporniku prikazane su pored tih elemenata. Crvena krivulja
prikazuje napon kao funkciju vremena, a plava struju, tako der kao funkciju vre-
mena.
Click-om na gumb RESET vra ca se vrijeme na nulu. Click-om na crveni preki-
da c mijenja se njegov poloaj, tj. zatvara se ve ci ili manji strujni krug.
Uve cemkrugupostoji izvor napona (baterija), pa se zatvaranjemtog kruga kon-
denzator puni. Ako se, nakon punjenja kondenzatora, zatvori manji strujni krug,
kondenzator ce se prazniti preko otpora R.
Simulacija se moemo zaustaviti dranjem pritisnute lijeve tipke mia, a kod
otputanja simulacija se nastavlja.
4.5.2 RL-KRUG
Click-om mia (lijevi click) na prekida c na appletu uklju cuje se, odnosno isklju cuje
strujni krug. S pomo cu kliza ca namjeta se otpor na reostatu (010) i induktivitet
121
4. PRIJELAZNE POJAVE
SLIKA 4.9: RL-krug
na zavojnici (02H).
Nakon zatvaranja strujnog kruga, iznad zavojnice se pojavljuju dvije strelice:
plava pokazuje smjer struje koja te ce krugom, a crvena pokazuje smjer induci-
rane struje u zavojnici. Ako se eli da na ekranu osciloskopa napon bude prikazan
krivuljom, treba se click-nuti na oznaku curve (hrv. krivulja).
4.5.3 ELEKTROMAGNETSKI OSCILIRAJU

CI KRUG
SLIKA 4.10: Elektromagnetski osciliraju ci krug
Click-om na gumb:
122
Appleti
a) RESET - kondenzator ce se spojiti na izvor napona, pa ce se na njemu
razdvojiti naboji. Gornja plo ca bit ce pozitivna, a donja negativna.
b) START - prekida c ce do ci u drugi poloaj i oscilacije ce zapo ceti. Nakon
toga isti gumb omogu cuje prekidanje (PAUSE) i nastavljanje simulacije
(RESUME).
c) Opcije SLOWMOTION omogu cuju 10 ili 100 puta sporiji prikaz oscilacija
od realnih.
U tekstovna polja upisuju se vrijednosti kapaciteta (CAPACITY: 1001000 F),
induktiviteta (INDUCTIVITY: 110 H), otpora (RESISTANCE: 01000) i napona
na izvoru (MAX. VOLTAGE).
Na lijevoj strani appleta pie vrijeme proteklo od po cetka oscilacija, a ispod pie
period oscilacija.
Mogu se odabrati jednu od dvije opcije u donjem desnom kutu:
a) VOLTAGE, AMPERAGE - u dijagramu ce biti prikazani napon V (plavo) i
jakost struje I (crveno) kao funkcije vremena.
b) ENERGY - gra cki ce biti prikazana transformacija energije (energija elek-
tri cnog polja kondenzatora - crveno, energija magnetskog polja zavo-
jnice - plavo i energija potroena na otporniku - crno)
123
4. PRIJELAZNE POJAVE
4.6 ZADACI
4.1 Kondenzator je sastavljen od dviju paralelnih plo ca od povrine 60 cm
2
koje su jedna od druge udaljene 3 mm. Me du njima je bakelit, kojemu je relativna
dielektri cnost 4. Kondenzator ima napon od 500 V. Kolika se energija oslobodi izbi-
janjem tog kondenzatora?
Rjeenje: 8, 85 J
4.2 Zavojnica ima otpor 5i induktivitet 100 mH. Ujednomspeci cnomtrenutku
nakon uklju civanja baterije, pote ce struja u zavojnici iznosa 2 A i promjene
i
t
=20
A/s. Odredite:
a) napon baterije,
b) vremenska konstanta kruga,
c) kona cnu vrijednost struje?
d) kona cnu vrijednost energije kondenzatora?
Rjeenje: a) 12 V b) 0, 02 s c) 2, 4 A c) 0, 288 J
4.3 Kondenzator ima kapacitet 15F, otpornik ima otpor 8M, a baterija napon
800 V. U jednom speci cnom trenutku nakon uklju civanja baterije te ce struja koja
puni kondenzator, a napon na njemu je 350 V. Kondenzator je u po cetku prazan.
Odredite:
a) brzina promjene napona na kondenzatoruuodabranomtrenutkunakon
uklju civanja,
b) vremensku konstanta kruga,
c) kona cnu vrijednost struje?
d) kona cnu vrijednost energije kondenzatora?
Rjeenje: a) 0, 375 V/s b) 120 s c) 0 A d) 4, 8 J
124
5
POGLAVLJE
IZMJENI

CNE STRUJE
Ve c pri prijelaznimpojavama ustrujnomkruguuo cene suelektri cne veli cine (struje,
naponi, elektromotorne sile) koje nisu vremenski konstantne. Njihove vrijednosti
poprimaju u svakom trenutku drugi iznos.
Op cenito se trenutna vrijednost, uzmimo struje, moe iskazati izrazom:
i = f (t ) (5.1)
Konstantna struja, istosmjerna bez promjene iznosa, kakva je prikazana na slici
5.1, gdje je i = I , tek je poseban slu caj gornjeg izraza. Ako struja i = f (t ) mijenja
samo iznos, a ne i predznak, ostaje istosmjerna (slika 5.1 b.).
a)
t
i
b)
t
i
SLIKA 5.1: Istosmjerne struje
Ako struja i = f (t ) uz iznos mijenja i predznak, naziva se izmjeni cna (slika 5.2).
Fizikalno to zna ci da ima vremenskih odsje caka u kojima se nosioci naboja gibaju
i u suprotnom smjeru. Obi cno se smjer gibanja pozitivnog naboja pridruuje pozi-
tivnim iznosima u izrazu i = f (t ), a smjer negativnog naboja negativnim.
Promjena struje moe biti periodi cka, to zna ci da se u izrazu i = f (t ) u kon-
stantnim vremenskim razmacima ponavljaju iste vrijednosti s istom derivacijom i
da to vrijedi za bilo koji trenutak. Minimalni vremenski razmak takvih to caka zove
se period T. Dva primjera periodi cki promjenljivih struja prikazuje slika 5.3. Na
slici 5.3 a. je istosmjerna, a na slici 5.3 b. izmjeni cna periodi cka struja.
Periodi cka struja prema tome zadovoljava izraz:
i (t ) = f (t +k T)
125
5. IZMJENI

CNE STRUJE
t
i
SLIKA 5.2: Izmjeni cna struja
T
a)
t
i
b)
t
i
T
SLIKA 5.3: Periodi cke struje
gdje je k =0, 1, 2, 3, . . . Ako je srednja vrijednost periodi cke struje i (t ), denirana
izrazom:
I
sr
=
1
T
_
T
0
i (t ) dt
jednaka nuli, struja i (t ) je cista izmjeni cna.
5.1 HARMONI

CKI OBLIK
Ako je dobivena srednja vrijednost I
sr
razli cita od nule, tada je ta periodi cka struja
sastavljena od dvije komponente: od konstantne istosmjerne iznosa I
sr
i ciste izm-
jeni cne, kako je za jedan slu caj prikazano na slici 5.4. Struja u lijevom dijagramu
jednaka je zbroju komponenata prikazanih na preostala dva dijagrama.
Me du cistimizmjeni cnimstrujama neki se oblici pojavljuju ce ce. Tako su ce ci
oblici u kojih je negativni dio iznosima jednak pozitivnom, a me du takvima najza-
stupljeniji je harmoni cki oblik (slika 5.5).
126
Harmoni cki oblik
t
i
I
SR
=
I
SR
t
i
+
t
i
SLIKA 5.4: Periodi cka struja sa I
s
r 0
Mnoge prirodne pojave cesto se odvijaju po harmoni ckoj promjeni. Vano je
njezino svojstvo da joj derivacija i integral ostaju harmoni cki uz vremenski pomak.
t
i
SLIKA 5.5: Harmoni cka struja
Najjednostavniji matemati cki opis harmoni ckog oblika je onaj pri kojem je u
vremenu t =0 iznos funkcije nula, uz pozitivnu derivaciju. Za struju to je izraz:
i (t ) = I
m
sin(t )
gdje je I
m
- amplituda, - konstanta, a t - kut.

Cesto se takav oblik jednostavno zove sinusnim ili sinusoidalnim.

Neharmoni cki periodi cki oblici mogu se primjenom Fourier-ove analize pre-
do citi kao zbroj harmoni ckih komponenata i jedne konstantne.
Unastavkuse podpojmomizmjeni cne struje podrazumijeva struja harmoni ckog
oblika, jednostavno zvana sinusoidalnomstrujom. Nju daje izvor napona istog ob-
lika.
Uobi cajeno je da se zi cki smjer struje u vodi cu kome pripadaju pozitivni iznosi
u izrazu i (t ) utvr duje kao referentni i ozna cuje strelicom u shemama strujnih kru-
gova (slika 5.6). Njemu pripada referentni polaritet napona izvora koji se moe oz-
na citi oznakama + i . Pri negativnim trenutnim vrijednostima i (t ) i v(t ) smjer
struje i polaritet napona su suprotni od nazna cenog.
5.1.1 FREKVENCIJA I KRUNA FREKVENCIJA
127
5. IZMJENI

CNE STRUJE
V

+
i
SLIKA 5.6: Referentni smjer struje i pripadaju ci polaritet napona izvora
U vremenu perioda T izmjeni cna struja izvri jedan potpuni titraj. Broj titraja N u
vremenu t naziva se frekvencijom:
f rekvenci j af =
br o j t i t r aj a N
vr i j eme t
[
1
s
] =[Hz]
Jedinica frekvencije je Hz (Herc). Ako se vrijeme promatranja iste pojave svede
na period t =T, broj titraja N je jedan, a frekvencija iznosi:
f =
1
t
[Hz]
Vrijeme trajanja jednog titraja ili period T recipro cno je vrijednosti frekvencije.
Frekvencija izmjeni cne struje koritene u elektroenergetskim sustavima ovisi o
brzini vrtnje i o broju magnetskih polova generatora u kojem se proizvodi, to se
moe prikazati slikom 5.7. Tu se nalaze shematizirani presjeci dvaju generatora s
jednim namotom na statoru i s magnetskim polovima na rotoru. Rotor na slici 5.7
a) ima dva, a na slici 5.7 b) cetiri magnetska pola. Broj pari polova p uprvomslu caju
je jedan, a u drugome dva.
N
S
p =1
a)
N
N
S
S
p =2
b)
SLIKA 5.7: Shematizirani prikazi generatora izmjeni cne struje
128
Harmoni cki oblik
Rotacijommagnetskihpolova ustatorskomnamotuinducira se izmjeni cni napon.
Ujednomokretaju rotora na slici 5.7 a) inducira se jedan titraj, a u jednomokretaju
rotora na slici 5.7 b) induciraju se dva titraja. Kod p pari polova u jednom okretaju
inducirat ce se p titraja.
Kod n broja okretaja u generatoru na slici 5.7 a) inducira se n titraja, u genera-
toru na slici 5.7 b) n 2 titraja, a u generatoru s p pari polova n p titraja. U jednoj
sekundi inducirat ce se op cenito:
f =n p [Hz]
titraja, ako je n broj okretaja u sekundi, ili:
f =
n p
60
[Hz]
ako je n broj okretaja u minuti.
Jednom titraju induciranog napona pripada kut
el
= 2. U istom vremenu
rotor generatora na slici 5.7 a) prije de kut
geom
= 2 , a rotor na slici 5.7 b) kut

geom
=2/2. Rotor s p pari polova prije ci ce u istom vremenu kut
geom
=2/p.
Elektri ckom kutu odgovara p puta manji geometrijski kut, pa je:

geom
=

el
p
Uz konstantnu kutnu brzinu vrtnje rotora
geom
vrijedi:

geom
=
geom
t
a uz konstantnu frekvenciju:

el
= t
gdje se naziva krunom frekvencijom.
Za
el
=2, t =T, pa je:
2 = T
i
=
2
T
[Hz]
Kruna frekvencija jednaka je kutnoj brzini generatora samo ako ovaj ima jedan
par polova, jer je tada elektri cki kut jednak geometrijskom. Uz f = 1/T slijedi
povezanost frekvencije i krune frekvencije:
=2 f
Primjer: Struja javne elektri cne mree ima frekvenciju50 Hz, pa trajanje jednog
perioda kod nje iznosi:
T =
1
f
=
1
50
=0, 02s =20ms
129
5. IZMJENI

CNE STRUJE
a kruna frekvencija:
=2 50 =314s
1
Ako se ona proizvodi npr. u generatorima s brojem pari polova p = 2, oni se
moraju vrtjeti brzinom:
n =
60 f
p
=
60 50
2
=1.500mi n
1
Izmjeni cne struje niskih frekvencija koriste se u prijenosu energije, a one sred-
njih i visokih frekvencija u prijenosu informacija. U elektroenergetskim sustavima
pored frekvencije od 50 Hz u nekim se zemljama susre cu i frekvencije od 60 Hz. U
prijenosu informacija koriste se frekvencije u vrlo irokom rasponu, od praga cu-
jnosti u iznosu od oko 15 Hz pa do nekoliko GHz (gigaherca).
5.1.2 SREDNJA I EFEKTIVNA VRIJEDNOST
Srednja i efektivna vrijednost statisti cke su veli cine, a slue za skra ceno i ekasno
opisivanje neke promjenjive veli cine koje se trenutne vrijednosti mijenjaju s vre-
menom. Srednja vrijednost je o cekivanje trenutnih vrijednosti, a efektivna njihovo
standardno odstupanje. U elektrotehnici se obje vrijednosti nairoko koriste, efek-
tivna osobito za struje i napone, a srednja i za snage. Srednja vrijednost struje zan-
imljiva je sa stanovita pretvorbe elektri cne u kemijsku ili mehani cku energiju kod
istosmjernih troila, a njezina efektivna vrijednost sa stanovita pretvorbe u toplin-
sku energiju i kod istosmjernih i kod izmjeni cnih troila.
Iz denicije srednje vrijednosti za kontinuirane varijable s periodom T:
F
sr
=
1
T
_
T
0
f (t ) dt
slijedi srednja vrijednost I
s
r struje i (t ) u periodu T:
I
sr
=
1
T
_
T
0
f (t ) dt
Integral odre duje povrinu ome denu krivuljom i (t ) i apscisom t i predstavlja
koli cinu elektri cnog naboja koji protekne u vremenu T. Dijeljenje s iznosom tog
vremena daje vrijednost konstantne istosmjerne struje po kojoj bi u istomvremenu
T protekla ista koli cina naboja.
Srednja vrijednost harmoni cke izmjeni cne struje:
i = I
m
sin(t )
u vremenskom intervalu struje perioda T, jednaka je nuli:
I
sr
=
1
T
_
T
0
sin(t ) dt =0
130
Harmoni cki oblik
jer je jednak nuli njezin integral (slika 5.8 a).
Vrijednost I
m
je maksimalna, vrna ili tjemena vrijednost koju struja poprima u
odre denom trenutku (T/4, 3T/4 itd), a krunu frekvenciju.
Srednja vrijednost struje zadrava isti iznos ako je vremenski interval u kojemse
odre duje viekratnik perioda T. Na isti na cin mogu se odrediti srednje vrijednosti
struja i napona sli cnih matemati ckih opisa. Tako npr. za struju prema slici 5.8 b),
koja se javlja kod poluvalnog ispravljanja i (t ) iznosi:
T
4
T
2
3T
2
T t
i
I
SR
=0
a)
T
4
T
2
3T
2
T t
i
b)
I
SR
=0.318I
m
SLIKA 5.8: Srednje vrijednosti struja
i = I
m
sin(t ) za 0 <t <
T
2
i =0 za
T
2
<t <T
(5.2)
a njezina srednja vrijednost u periodu ponavljanja T, jednaka je:
I
s
r =
1
T
_
T
0
i dt =
1
T
[
_T
2
0
I
m
sin(t ) +
_
T
T
2
0 dt ] =
I
m

=0, 318I
m
Efektivna vrijednost I struje i (t ) odre duje se usporedbom toplinskog u cinka
struje i (t ) i konstantne istosmjerne struje na jednakom otporu R u istom vremen-
skomintervaluT. Efektivna vrijednost izmjeni cne struje jednaka je onoj vrijednosti
konstantne istosmjerne struje I koja u otporu R za vrijeme perioda T proizvede istu
koli cinu topline Q kao i i (t ) u istom vremenu (slika 5.9):
Q
1
= I
2
R T =Q
2
=
_
T
0
i
2
(t ) R dt
pa slijedi:
I =
_
_
T
0
i
2
(t ) R dt
131
5. IZMJENI

CNE STRUJE
Efektivna vrijednost ozna cuje se kao istosmjerna struja, slovom I . Kod peri-
odi ckog oblika i (t ) vremenski interval T mora biti period ili njegov viekratnik.
R
Q
1
I
Q
1
=Q
2
=
R
Q
2
i
SLIKA 5.9: Odre divanje efektivne vrijednosti struje
Efektivna vrijednost harmoni cke struje:
i = I
m
I
m
sin(t )
jednaka je:
I =
_
1
T
_
T
0
I
2
m
sin
2
(t ) dt
Zamjenom kvadrata sinusa poznatim izrazom iz trigonometrije:
sin
2
(t ) =
1
2
(1cos(2t )) =
1
2
(1cos
4
T
t )
te integriranjem i uvrtavanjem granica integrala slijedi:
I =
I
m

2
=0, 707 I
m
Efektivna vrijednost struje ucrtana je u slici 5.10.
T
2
T t
i
I =0.707I
m
SLIKA 5.10: Izmjeni cna struja i njezina efektivna vrijednost
Na isti se na cinmoguodrediti efektivne vrijednosti struja i napona sli cnihmatem-
ati ckih opisa.
132
Harmoni cki oblik
Izmjeni cne veli cine vrlo se cesto izraavaju u svojim efektivnim vrijednostima,
pa se u njima naj ce ce ozna cavaju i skale instrumenata namijenjenih mjerenju
struja i napona.
5.1.3 FAZA I RAZLIKA FAZA
Pojmovi faza i razlika faza javljaju se kod harmoni ckih oblika. Fazom ili faznim
kutomnaziva se kut u matemati ckomizrazu harmoni cke izmjeni cne veli cine. Tako
je u izrazu za napon:
v =V
m
sin(t )
to kut t , a u izrazu za struju:
i = I
m
sin(t )
kut (t ). Razlikom faza ili faznim pomakom naziva se razlika kutova dviju
izmjeni cnih veli cina. Moe se sli cno kao i faza izraavati u radijanima ili stupnje-
vima. Za gore navedene napon i struju fazni pomak je:
t (t ) =
Istofazne su veli cine s = 0, a protufazne s faznim pomakom . Razlici faza
pripada vremenski pomak najbliih istovrsnih to caka (primjerice prolaz kroz nulu
s pozitivnom derivacijom ili pozitivno tjeme):
t =

Za odnos u pomaku kae se da prethodi ona veli cina koja pri manjim iznosima
kuta ili vremena prolazi kroz istovrsnu to cku. Veli cina koja ima ve ci kut ili vrijeme
u takvoj to cki uspore divanja zaostaje.
Razlika faza moe odre divati i odnos izme du dvaju napona ili dviju struja.
Zornija predodba faze i razlike faza dobije se prikazom izmjeni cnih veli cina u
vremenskom dijagramu, pri cemu se na vremensku os mogu nanositi vrijednosti
ili vremena ili faze. Ako za vrijeme trajanja perioda vrijeme t raste od 0 do T,
faza t rast ce linearno s vremenom od 0 do 2 postiu ci u vremenima T, 2T, 3T,
. . . vrijednosti 2 , 4, 6, . . .
Uz izbor bilo kojeg referentnog trenutka napon v = V
m
sin(t ) (slika 5.11 a) i
struja i = I
1m
sin(t
1
) dali bi gra cki prikaz na slici 5.11 b) Struja i
1
nema vri-
jednost nula s pozitivnomderivacijomu trenutku t =0, kao to to ima napon, nego
kada je njezina faza jednaka nuli (t
1
) =0, pa je t =
1
.
Izme du napona v i struje i
1
postoji razlika faza
1
, a struja zaostaje za naponom
za fazni kut
1
, odnosno za vremenski pomak:
t
1
=

1

133
5. IZMJENI

CNE STRUJE

2
T
2 T
t
V, i
a)

2
T
2 T
t
V, i
t
1

1
V
i
1
b)

2
T
2 T
t
V, i
t
2

2
V
i
2
c)

2
T
2 T
t
V, i
V
i
3
d)
SLIKA 5.11: Fazni pomaci napona i struje
Za neku drugu struju, na primjer i
2
= I
2m
sin(t +
2
), faza ce biti t +
2
), a
fazni pomak prema naponu
2
. Struja i
2
prethodi naponu za fazni kut 2, a ima
vrijednost nula s pozitivnom derivacijom u trenutku kada je njezina faza jednaka
nuli t +
2
) =0, pa je t =
2
(slika 5.11 c). Struja prethodi naponuza t
2
=
2
/
.
Struja i
3
= I
3m
sin(t ) i napon 5.11 imaju istu fazu i me du njima je fazni pomak
jednak nuli.
5.2 PREDO

CIVANJE IZMJENI

CNIH VELI

CINA
Izmjeni cne veli cine do sada su prikazivane ili algebarskim izrazima ili vremenskim
dijagramima. Radi jednostavnijeg ra cunanja, crtanja i tuma cenja odnosa u stru-
134
Predo civanje izmjeni cnih veli cina
jnim krugovima one se mogu prikazivati i rotiraju cim duinama, a s njima se moe
ra cunati i u Gauss-ovoj ravnini.
Ove metode prikazivanja i ra cunanja nazivaju se simboli ckim metodama.
5.2.1 PRIKAZIVANJE ROTIRAJU

CIM DUINAMA I VEKTORIMA

Prikazivanje izmjeni cnihveli cina rotiraju cimduinama zasniva se na gra ckoj kon-
strukciji sinusoide pomo cuduine koja rotira jednoli cnomkutnombrzinomiz po cetnog
horizontalnog poloaja. Tako se na primjer sinusoida napona v =V
m
sin(t ) moe
dobiti projekcijom rotiraju ce duine V
m
, kutne brzine = 2 f , na vertikalnu os
(slika 5.12).

t
V, I
x
y

I ()

SLIKA 5.12: Dobivanje sinusoide pomo cu rotiraju ce duine

Projekcija rotiraju ce duine V
m
na vertikalnu os za bilo koji kut =t jednaka
je trenutnoj vrijednosti napona v =V
m
sin(t ). Kada rotiraju ca duina opie puni
kut =2, sinusoida opie puni titraj.
Prikaz sinusoida napona v =V
m
sin(t ) i struje i = I
m
sin(t ) odgovaraju cim
rotiraju cim duinama daje slika 5.13.
Obje rotiraju istom kutnom brzinom jer su istih frekvencija, a razlika faza
o cituje se kao geometrijski kut. Duine su prikazane u poloaju koji zauzimaju u
trenutku t
1
. Izbor tog trenutka je slobodan, ali se u praksi naj ce ce poklapa s pro-
lazom kroz nulu ili /2 veli cine koja se smatra referentnom.
Prikazivanje istofrekvencijskihizmjeni cnihveli cina rotiraju cimduinama omogu cava
jednostavnije ra cunanje s njima, jer se gra cko zbrajanje i oduzimanje rotiraju cih
duina moe izvesti na isti na cin kao zbrajanje i oduzimanje planarnih vektora. To
opravdava postupak da se rotiraju ce duine zamijene miruju cim vektorima, cije
duine odgovaraju efektivnim vrijednostima prikazanih veli cina, a razlika faza o ci-
tuje se kao kut me du njima.
Uobi cajenoje da se pri crtanjuvie vektora jedanuzima kaoreferentni i postavlja
u pozitivni smjer osi apscisa ili ordinata, a ostali se, s odgovaraju cim faznim po-
135
5. IZMJENI

CNE STRUJE

t
V, i
x
y

V
i

SLIKA 5.13: Prikaz sinusoida rotiraju cim duinama

macima, crtaju prema njemu. Oni s pozitivnim kutovima prema referentnome
prethode mu, a oni s negativnim zaostaju.
t
V, I
x
y

0
t =0
SLIKA 5.14: Vektor koji rotira u koordinatnom sustavu
Vektor koji predstavlja napon, odnosno struju, rotira u koordinatnom sustavu
(sl. 5.14) stalnom kutnom brzinom , pa kut vektora stalno raste s vremenom.
Ako je po cetna vrijednost kuta =0 za t =0, kut je =t . Projekcija vektora na os
y mijenja se u vremenu po sinusnoj funkciji:
Y (A) = A sin(t )
Y (A) - uspravna koordinata vektora
A - vektor koji rotira
Vektor moe zapo ceti vrtnju iz po cetnog poloaja = 0 ili iz bilo kojeg drugog
poloaja odre denog nekim po cetnim kutem
0
(sl. 5.14 b). U tom drugom slu caju
vremenska promjena kuta vektora izraena je jednadbom:
=(t +
0
)
136
Predo civanje izmjeni cnih veli cina
pa vremenska promjena uspravne koordinate vektora ima oblik op ce sinusne
funkcije:
Y (A) = A sin(t +
0
)
Sinusoida se na ovaj na cin moe predstaviti rotiraju cim vektorom, pri cemu je
duljina vektora jednaka vrnoj vrijednosti sinusoide, kutna brzina vrtnje vektora
jednaka je krunoj frekvenciji sinusoide, a po cetni kut vektora jednak je po cetnom
kutu sinusoide.
Vektori izmjeni cnih veli cina mogu se nacrtati tako da se napon V uzme kao ref-
erentna veli cina i postavi u pozitivni smjer osi apscisa, a struje se crtaju pomaknute
prema njemu (slika 5.14).

1
V
I
3
I
2
I
1
SLIKA 5.15: Vektorski prikaz napona i struja
Duine tih vektora odgovaraju, u odre denom mjerilu, tjemenim, a posredno i
efektivnim vrijednostima prikazanih veli cina, a kutovi
1
i
2
faznim pomacima
prema naponu kao referentnoj veli cini. Vektor I
2
prethodi naponu za kut
2
, vektor
I
3
je s njime u fazi, a vektor I
1
zaostaje za njim za kut
1
.
Trebaju li se zbrojiti dvije izmjeni cne veli cine, npr. struje I
1
i I
2
iz slike 5.16, cije
su trenutne vrijednosti:
i
1
= I
1m
sin(t
1
)
i
i
2
= I
2m
sin(t
2
)
moe se to na ciniti gra cki (slika 5.16). Rezultat je novi vektor I koji predstavlja
efektivnu vrijednost zbroja struja i =i
1
+i
2
. Njegova faza je kut koji on zatvara s
vektorom napona, pa je:
i =i
1
+i
2
= I
m
sin(t )
Izmjeni cne veli cine nemaju svojstva vektora i nisu vektori, pa njihov vektorski
prikaz ima simboli cko zna cenje i slui samo za gra cko predo cavanje i jednos-
tavnije gra cke operacije zbrajanja i oduzimanja. Pritom se zbrajati i oduzimati
mogu samo iste zikalne veli cine.
137
5. IZMJENI

CNE STRUJE

V
I
2
I
1
I
SLIKA 5.16: Zbroj dviju struja
5.2.2 FAZNI POMAK U VEKTORSKOM PRIKAZU
Po cetni kut sinusode
0
, koji pokazuje pomak nulto cke sinusoide od ishodita,
odre den je vremenom t
0
za koje je nulto cka sinusoide pomaknuta od trenutka t =
0, tako da vrijedi
0
=t
0
(slika 5.17).
Ovaj pomak sinusoide od ishodita naziva se jo i fazni pomak.
t
0
V
m
V
m
t
V, i
x
y
V
m

0
SLIKA 5.17: Fazni pomak u vektorskom i vremenskom prikazu
U vektorskom prikazu fazni pomak odre den je po cetnim kutem koji vektor si-
nusne veli cine zatvara s pozitivnim dijelom osi x. Pozitivni po cetni kut pokazuje
pomak nulto cke sinusne funkcije ulijevoodishodita, tovremenski zna ci pretho denje
nulto cke trenutku t = 0. Negativni po cetni kut pokazuje pomak nulto cke sinusne
funkcije udesnoodishodita, a vremenski ozna cava kanjenje nulto cke iza trenutka
t =0.
U vektorskom prikazu pozitivni fazni pomak (pretho denje) zna ci zakret vektora
od osi +x u smjeru suprotnom okretanju kazaljki sata, dok negativni fazni pomak
(kanjenje) zna ci zakret vektora u suprotnom smjeru.
Fazni pomak moe se odrediti samo izme du harmonijskih veli cina jednakih
frekvencija. Fazni pomak izme du dviju sinusoida jednak je razlici njihovih po cet-
138
Jednostavni krug izmjeni cne struje
nih kuteva. Uvektorskomprikazu fazni pomak jednak je kutu izme du vektora dviju
veli cina. Kao fazni pomak uzima se manji (nutarnji) kut.
5.3 JEDNOSTAVNI KRUG IZMJENI

CNE STRUJE
Uistosmjernimkrugovima konstantnihstruja odnose izme dustruja i napona odre di-
vali su Ohm-ov i Kirchhoff-ovi zakoni. Kod prijelaznih pojava Kirchhoff-ovi zakoni
su vrijedili i dalje, dok je Ohm-ov zakon ostao mjerodavan samo za trenutne iznose
struja i napona na otporu R, ali ne i na induktivitetu L i kapacitetu C.
Sli cno vrijedi i kod izmjeni cnih struja. Prijelazne pojave iskazivane su trenut-
nim vrijednostima napona i struja. Isti tretman mora vrijediti i kod harmoni ckih
oblika. I tu moraju vrijediti oba Kirchhoff-ova zakona, a Ohm-ov samo za odnose
na otporuR. Kako je s trenutnimvrijednostima teko i analiti cki i gra cki manipuli-
rati, pogodnije je to ciniti s efektivnim, jer se na njih mogu primijeniti ranije nave-
deni na cini izraavanja i ra cunanja.
Postavlja se pitanje kako se kod efektivnih veli cina mogu primijeniti Ohm-ov i
Kirchhoff-ovi zakoni, ako su one fazno pomaknute. Najprije se to moe pogledati
na pojedinim elementima, a zatim dobivene odnose primijeniti u sloenim stru-
jnim krugovima.
5.3.1 OTPOR U KRUGU IZMJENI

CNE STRUJE
Kao i u krugu istosmjerne struje, tako su i u krugu izmjeni cne struje, struja i napon
na otporu povezani preko Ohm-ovog zakona (2.9).
R V
R V

+
i
SLIKA 5.18: Radni otpor u strujnom krugu
Trenutna vrijednost napona v(t ) na otporu R, kroz koji te ce izmjeni cna struja
oblika:
i (t ) = I
m
sin(t )
jednaka je u svakom trenutku umnoku otpora i trenutne vrijednosti struje:
v(t ) =R i (t ) =R I
m
sin(t )
139
5. IZMJENI

CNE STRUJE
To zna ci da sinusoida napona na otporu ima nule i maksimume istodobno kad
i sinusoida struje, tj. izme du struje i napona na otporu nema faznog pomaka: na
otporu su struja i napon u fazi.

2 t
V
V
R
i
R
V
R
i
R
=0
SLIKA 5.19: Napon i struja kroz radni otpor R
U gra ckom prikazu odre denog mjerila, sinusoide struje i napona na otporu
razlikuju se samo po vrnoj ili tjemenoj vrijednosti, pri cemu je vrna vrijednost
napona jednaka umnoku otpora i vrne vrijednosti struje:
V
m
=R I
m
Omjer vrnih (a time i efektivnih) vrijednosti vrijednosti napona i struje jednak
je otporu R:
V
m
I
m
=
V
I
=R
5.3.2 KAPACITET U KRUGU IZMJENI

CNE STRUJE
Dovede li se na kondenzator kapaciteta C izmjeni cni napon, zbog stalne promjene
polariteta napona, kondenzator se naizmjence nabija i izbija. Za trenutne vrijed-
nosti napona i struje prema slici 5.20 mora vrijediti:
i =i
C
i v =v
C
pri cemu izraz za struje odgovara prvom, a za napone drugom Kirchhoff-ovu
zakonu. Iz odnosa koji vrijede za kondenzator, gdje je:
dQ =C dv
C
i i
C
=
dq
dt
slijedi struja kondenzatora:
i
C
=C
dv
C
dt
140
Jednostavni krug izmjeni cne struje
C V
C V

+
i
SLIKA 5.20: Kapacitet u strujnom krugu
Uz v =v
C
=V
m
si n(t ), trenutna vrijednost struje kroz kondenzator kapaciteta
C slijedi iz:
i
C
=C
d
dt
(V
m
sin(t ))
i iznosi:
i
C
=V
m
C cos(t ) = I
Cm
sin(t +/2) (5.3)
Iz gornjeg izraza (5.3) vidljivo je da je vrna vrijednos I
Cm
jednaka:
I
Cm
=V
m
C (5.4)
a prema (5.4) to vrijedi i za efektivne vrijednosti:
I
C
=V C =
V
1
C
(5.5)
Ova relacija izraava Ohm-ov zakonza efektivne vrijednosti harmoni ckihnapona
i struja na kondenzatoru kapaciteta C, a njezin se nazivnik naziva kapacitivni jalovi
otpor i ozna cava se s X
C
. Uz:
X
C
=
1
C
=
1
2 f C
[]
izraz (5.5) moe se pisati kao:
I
C
=
V
X
C
to ukazuje da na kondenzatoru postoji cvrst odnos izme du efektivnih vrijed-
nosti napona i struje ovisan o kapacitetu C i frekvenciji f .
Za strujnu frekvenciju = 0 (istosmjerna struja) kapacitet predstavlja beskon-
a cni otpor. S porastom frekvencije kapacitivni se otpor smanjuje jer je obrnuto
razmjeran frekvenciji.
Kod nabijanja kondenzatora struja kondenzatora je najve ca u trenutku kad je
napon kondenzatora jednak nuli (kondenzator prazan), a jednaka je nuli kad je
napon najve ci (kondenzator nabijen). Sli cno tomu i sinusoida struje kroz kapacitet
ima maksimum kad je sinusoida napona na nuli, a jednaka je nuli kad sinusoida
141
5. IZMJENI

CNE STRUJE

2
3
2
t
V, i
V
C
i
C
V
C
i
C
=90
o
SLIKA 5.21: Napon i struja kroz kondenzator kapaciteta C
napona ima maksimum. Ovakav odnos sinusoida ukazuje na njihov fazni pomak
koji se moe prikazati i vektorski.
Struja i napon na kapacitetu nisu u fazi, nego su fazno pomaknuti za kut =
/2 =90
0
, to zna ci da struja na kapacitetu prethodi naponu za 90
0
.
5.3.3 INDUKTIVITET U KRUGU IZMJENI

CNE STRUJE
Te ce li kroz svitak induktiviteta L izmjeni cna struja, zbog njenog vremenskog mi-
jenjanja na induktivitetu se javlja napon samoindukcije.
Ako se na izvor izmjeni cnog napona v = V
m
sin(t ) priklju ci samo zavojnica
induktiviteta L zanemarivog radnog otpora R, energija koju daje izvor pretvara se
u njoj u magnetsku. Za trenutne vrijednosti napona i struje prema slici 5.22 mora
vrijediti :
i =i
L
i v =v
L
pri cemu izraz za struje odgovara prvom, a za napone drugom Kirchhoff-ovu
zakonu.
L V
L V

+
i
SLIKA 5.22: Induktivitet u strujnom krugu
Iz zakona o samoindukciji (3.31)):
142
Jednostavni krug izmjeni cne struje
e =L
di
dt
slijedi odnos izme du napona i struje na induktivitetu:
v
L
=e =L
di
dt
pa je:
v
L
=L
di
L
dt
odnosno:
di
L
=
1
L
v
L
dt
Uz v =V
m
sin(t ) slijedi trenutna vrijednost struje kroz zavojnicu induktiviteta
L:
i
L
=
_
1
L
V
m
sin(t ) dt =
V
m
L
(cos(t )) = I
Lm
sin(t

2
)
Ono to vrijedi za tjemene vrijednosti:
I
Lm
=
V
m
L
vrijedi i za efektivne:
I
L
=
V
L
Kako ovaj izraz s efektivnim vrijednostima napona i struje strukturom podsje ca
na Ohm-ov zakon, umnoak L mora imati jedinicu koja vrijedi i za otpore ( =
V /A), ozna cava se s X
L
i naziva se induktivni jalovi otpor. Uz:
X
L
= L =2 f L []
je:
I
L
=
V
X
L
to ukazuje da na zavojnici induktiviteta L pri frekvenciji f postoji cvrst odnos
izme du efektivnih vrijednosti napona i struje. Struja i
L
= I
Lm
sin(t /2) zaostaje
za naponom v =V
m
sin(t ) za kut /2 (slika 5.23).
Za frekvenciju jednaku nuli i induktivni otpor jednak je nuli, to zna ci da za
istosmjernu struju induktivitet predstavlja kratki spoj. S porastomfrekvencije raste
i induktivni otpor X
L
, tj. induktivni otpor je razmjeran frekvenciji.
Porast induktivnog otpora moe se pojasniti s pomo cu svojstva svitka da se
opire promjeni struje (koja zna ci promjenu energije magnetskog polja svitka). S
143
5. IZMJENI

CNE STRUJE

2
3
2
t
V, i
V
L
i
L
V
L
i
L
=90
o
SLIKA 5.23: Napon i struja kroz zavojnicu induktiviteta L
porastom frekvencije raste brzina promjene struje (a toj promjeni se induktivitet
opire), pa se stoga pove cava (induktivni) otpor svitka.
Napon samoindukcije razmjeran je brzini promjene struje u vremenu (i /t ),
koja je odre dena strminom sinusoide. Strmina sinusoide struje najve ca je u casu
kad je struja jednaka nuli. U tom casu inducirani napon ima najve ci iznos. U
trenutku kada struja dosegne najve ci iznos, tada prestaje rasti i u tom casu je in-
ducirani napon jednak nuli.
Sli cnokaokodkapaciteta, izme dustruje i napona postoji fazni pomak =/2 =
90
0
. Za razliku od kapaciteta, na induktivitetu napon prethodi struji za 90
0
.
5.4 SPOJEVI R, L I C U KRUGU IZMJENI

CNE STRUJE
Elementi obra deni u jednostavnim strujnim krugovima mogu u sloenim krugov-
ima biti spojeni serijski, paralelno i mjeovito. Na svakom elementu vrijede upravo
izvedeni odnosi izme dunapona i struje, a odnos izme dunapona i struje izvora ovisi
o broju i na cinu spajanja elemenata u sloenom spoju.
Ako izvor napona trenutne vrijednosti v i efektivne V napaja sloeni strujni
krug, te ce iz njega struja trenutnog iznosa i i efektivnog I . Fazni pomak me dunjima
ovisi o karakteru sloenog strujnog kruga. Za vremenski nepromjenjive parametre
u krugu efektivni iznosi napona V i struje I moraju biti razmjerni:
V = I Z (5.6)
Ovaj izraz ima strukturu Ohm-ova zakona, pa se Z izraava u i predstavlja
ekvivalentni otpor sloenog strujnog kruga, a naziva se prividni otpor ili impedan-
cija. Njegov iznos odre duje se iz iznosa pojedinih radnih i jalovih otpora ovisno o
na cinu njihova spajanja. Recipro cna vrijednost prividnog otpora je vodljiva vrijed-
nost ili admitancija:
144
Spojevi R, L i C u krugu izmjeni cne struje
Y [S] =
1
Z
[
1

]
s kojom se moe jednostavnije ra cunati kod paralelnih i mjeovitih spojeva.
5.4.1 SERIJSKI RL - KRUG
R
+
V
R

L, X
L
+
V
L

I
V
+
SLIKA 5.24: Serijski RL-krug
Kodserijskog spoja (slika 5.24) raznihvrsta otpora (ovdje suto radni otpor R i in-
duktivni otpor X
L
), naponi su me dusobno pomaknuti u fazi, pa se ne moe jednos-
tavno zbrojiti njihove efektivne vrijednosti, nego treba uzeti u obzir i njihov fazni
pomak. Utu svrhu se crta vektorski prikaz napona (vektorski dijagram), i naponi se
zbrajaju vektorski.
Vektorski dijagram (slika 5.25) zapo cinje se crtati sa zajedni ckom veli cinom, a
to je u serijskom spoju struja. Vektor struje I uzima se s po cetnim kutem 0, pa se
prema njemu postavljaju vektori napona na induktivitetu V
L
i napona na otporu
V
R
.

2
I
V
R
V
L
V
SLIKA 5.25: Vektorski dijagram serijskog RL-kruga
Naponna otporuV
R
ufazi je sa strujomI , dok naponna induktivitetuV
L
prethodi
struji za 90
0
. Vektor napona izvora V jednak je vektorskom zbroju napona na ot-
poru V
R
i induktivitetu V
L
. Ova tri napona cine pravokutni trokut, pa vrijedi:
V
2
=V
2
R
+V
2
L
Kut napona V prema struji je pozitivan, tj. ukupni napon prethodi struji za neki
kut (0 <<90
0
).
145
5. IZMJENI

CNE STRUJE
Dijeljenjemsvake stranice trokuta napona (slika 5.26 a) s I , dobiva se sli can pra-
vokutni trokut s katetama jednakimradnomotporuR i induktivnomotporu X
L
. On
se naziva trokut otpora (slika 5.26 b).
V
R
V
L
V

a)
R =
V
R
I
X
L
=
V
L
I
Z =
V
I

b)
SLIKA 5.26: Trokuti napona i otpora
Hipotenuza ovog trokuta jednaka je omjeru ukupnog napona V i struje I spo-
jato je jednako impedanciji Z iz izraza (5.6). Hipotenuza trokuta izraena nje-
govim katetama jednaka je:
Z
2
=R
2
+X
2
L
Kut (izme du R i Z) naziva se kut impedancije i identi can je kutu izme du
napona V
R
i V .
5.4.2 SERIJSKI RC - KRUG
R
+
V
R

C, X
C
+
V
C

I
V
+
SLIKA 5.27: Serijski RC-krug
U vektorskom dijagramu za serijski RC-spoj vektor struje I uzima se referent-
nim (s po cetnim kutem 0
0
). Napon na otporu V
R
u fazi je sa strujom, a napon na
kapacitetu V
C
zaostaje u fazi iza struje za 90
0
. Vektorski zbroj napona na otporu V
R
i napona na kapacitetu V
C
daje napon izvora V . Ovi naponi cine pravokutni trokut
iz kojeg proizlazi da je:
146
Spojevi R, L i C u krugu izmjeni cne struje
V
2
=V
2
R
+V
2
C
Ovdje je kut napona V prema struji negativan (slika 5.28 a), tj. naponV zaostaje
iza struje za kut (90
0
<<0
0
).
V
R
V
C
V

a)
R
X
C
Z

b)
SLIKA 5.28: Trokuti napona i otpora serijskog RC-kruga
U trokutu otpora (5.28 b), dobivenom iz trokuta napona, zbog negativnog kuta
kapacitivni otpor X
C
je ispod radnog otpora R (nasuprot induktivnog otpora X
L
u trokutu otpora RL-kruga). Prividni, radni i reaktivni (kapacitivni) otpor povezani
su i ovdje Pitagorinim pou ckom:
Z
2
=R
2
+X
2
C
5.4.3 SERIJSKI RLC -KRUG
R
+
V
R

L, X
L
+
V
L

C, X
C
+
V
C

I
V
+
SLIKA 5.29: Serijski RLC-krug
U serijskom RLC-krugu uz radni otpor R su induktivni otpor X
L
i kapacitivni
otpor X
C
(slika 5.29).
U vektorskom dijagramu (slika 5.30), vektor napona na otporu V
R
u fazi je s
vektorom struje I , koja se uzima kao referentna (s po cetnim kutem 0
0
). Napon na
147
5. IZMJENI

CNE STRUJE
induktivitetuV
L
prethodi struji za 90
0
, a naponna kapacitetuV
C
istodobnozaostaje
za strujom za 90
0
, pa je kut izme du ovih napona 180
0
.
U serijskom spoju, vektori napona na induktivitetu i kapacitetu suprotnog su
smjera. To zna ci da su ovi naponi u svakom casu suprotnih polariteta (kae se da
su naponi u protufazi).

|V
L
| |V
C
|
I
V
R
V
L
V
C
V
C
V
SLIKA 5.30: Vektorski dijagram serijskog RLC-kruga
Napon na serijskom spoju induktiviteta i kapaciteta iznosom je jednak razlici
napona V
L
i V
C
, a ima smjer ve ceg od ovih napona. Kad je V
L
=V
C
, tada je napon
na LC - spoju jednak nuli i sav napon izvora je na otporu R. U tom slu caju kaemo
da je u serijskom RLC - krugu dolo do rezonancije. Vektor ukupnog napona V jest
vektorski zbroj napona na otporu, induktivitetu i kapacitetu.
U slu caju prikazanom na slici 5.30 napon V
L
ve ci je od napona V
C
, pa ukupni
napon V prethodi struji za kut . U slu caju kad je V
C
ve ci od V
L
tad ukupni napon
zaostaje u fazi iza struje (<0
0
). Urezonanciji naponV je u fazi sa strujom(=0).
Iz trokuta napona proizlazi jednadba:
V
2
=V
2
R
+(V
L
V
C
)
2
Dijeljenjem ove jednadbe s I dobiva se izraz
(
V
I
)
2
=(
V
R
I
)
2
+(
V
L
I

V
C
I
)
2
Z
2
=R
2
+(X
L
X
C
)
2
=R
2
+X
2
(5.7)
Ova jednadba opisuje trokut otpora (slika 5.31) gdje je ukupni jalovi, reaktivni
otpor X jednak razlici induktivnog i kapacitivnog otpora (X = X
L
X
C
).
R
X = X
L
X
C
Z

SLIKA 5.31: Trokut otpora serijskog RLC-kruga

148
Spojevi R, L i C u krugu izmjeni cne struje
U rezonanciji je ukupni jalovi otpor X jednak nuli, pa je prividni otpor jednak
radnom (Z =R).
5.4.4 PARALELNI RL - KRUG
R G
I
R
L, X
L
B
L
I
L
V

+
SLIKA 5.32: Paralelni RL-krug
Kod paralelnog spoja otpora R i induktiviteta L (slika 5.32), napon je isti na oba
elementa, a ukupna struja je zbroj struja pojedinih elemenata. Pri zbrajanju treba
uzeti u obzir fazni pomak izme du struja.
U vektorskom prikazu vektor napona V (slika 5.33 a), zajedni cki za oba ele-
menta, uzima se kao referentan i crta s kutem jednakim nuli. Struja kroz otpor I
R
u
fazi je s naponom, a struja kroz induktivitet I
L
zaostaje za naponom za 90
0
. Vektor
struje I je zbroj vektora struja I
R
i I
L
. Ova tri vektora cine pravokutan trokut gdje je:
I
2
= I
2
R
+I
2
L
Dijeljenjem stranica trokuta struja s naponom V , dobiva se sli can pravokutni
trokut, cije su katete jednake recipro cnim vrijednostima radnog i induktivnog ot-
pora, tj. vodljivostima elemenata. Ove vodljivosti ozna cuju se s G =
I
R
V
=
1
R
(radna
vodljivost) i B
L
=
I
L
V
=
1
X
L
=
1
L
(induktivna vodljivost), a taj trokut naziva se trokut
vodljivosti (slika 5.33).
I
R
V
I
L
I
L
I

Y
a)
G =
I
R
V
B
L
=
I
L
V
Y =
I
V

Y
b)
SLIKA 5.33: Dijagrami paralelnog RL-kruga
149
5. IZMJENI

CNE STRUJE
Hipotenuza ovog trokuta, jednaka omjeru ukupne struje i napona (I /V ) naziva
se prividna vodljivost (ili admitancija) i ozna cava s Y . Pritom vrijedi:
Y
2
=G
2
+B
2
L
Admitancija Y je vodljivost cijelog spoja i jednaka je recipro cnoj vrijednosti
impedancije Z paralelnog RL-spoja (Y =1/Z).
Kut ukupne struje I prema naponuV naziva se kut admitancije i ozna cuje s
Y
.
On je po iznosu jednak, a predznakom suprotan kutu impedancije:

Y
=
Ukupna struja I ovdje zaostaje iza napona, pa je kut admitancije negativan
(90
0
<
Y
<0
0
). To zna ci da je kut impedancije pozitivan, to zna ci da napon V
prethodi struji I (to je op ce svojstvo induktivnog spoja).
5.4.5 PARALELNI RC - KRUG
R G
I
R
C, X
C
B
C
I
C
V

+
SLIKA 5.34: Paralelni RC-krug
Kod paralelnog spoja otpora R i kapaciteta C (sl. 5.34), napon V isti je na oba
elementa.
Struja kroz otpor I
R
u fazi je s naponom V , a struja kroz kapacitet I
C
prethodi
naponu za 90
0
. Vektor struje I je zbroj vektora struja I
R
i I
C
. Ova tri vektora cine
pravokutni trokut (slika 5.35 a), gdje je:
I
2
= I
2
R
+I
2
C
Dijeljenjemstranica trokuta struja s naponomV dobiva se sli can trokut nazvan
trokut vodljivosti (slika 5.35 b). Katete ovog trokuta jednake su radnoj vodljivosti
G (G =
I
R
V
=
1
R
) i kapacitivnoj vodljivosti (B
C
=
I
C
V
=
1
X
C
= C), a hipotenuza je
jednaka prividnoj vodljivosti spoja Y , gdje je
Y
2
=G
2
+B
2
C
Ukupna struja I ovdje prethodi naponu V , pa je kut admitancije pozitivan (0
0
<

Y
<90
0
). To zna ci da je kut impedancije negativan, to zna ci da napon zaostaje
za strujom (to je op ce svojstvo kapacitivnog spoja).
150
Spojevi R, L i C u krugu izmjeni cne struje
I
R V
I
C
I
C
I

Y
a)
G =
I
R
V
B
C
=
I
C
V
Y =
I
V

Y
b)
SLIKA 5.35: Dijagrami paralelnog RL-kruga
5.4.6 PARALELNI RLC - KRUG
R G
I
R
L, X
L
B
L
I
L
C, X
C
B
C
I
C
V

+
SLIKA 5.36: Paralelni RLC-krug
U paralelnom RLC-krugu (slika 5.36) uz radni otpor R paralelno su spojena i
oba tipa jalovih otpora, induktivni otpor X
L
i kapacitivni otpor X
C
.
U vektorskom dijagramu (slika 5.37 a), vektor struje kroz otpor I
R
u fazi je s
vektorom napona V , koji se uzima kao referentan (s po cetnim kutem 0
0
). Struja
kroz induktivitet I
L
prethodi naponu za 90
0
, dok struja kroz kapacitet I
C
zaostaje
iza napona za 90
0
, pa je kut izme du ovih struja 180
0
.
U paralelnom spoju, vektori struja kroz induktivitet i kapacitet suprotnog su
smjera.
Struja paralelnog spoja induktiviteta i kapaciteta iznosomje jednaka razlici struja
I
C
i I
L
, a ima smjer ve ce od tih struja. Kad je I
C
= I
L
, tad je ukupna struja LC-spoja
jednaka nuli i sva struja izvora te ce kroz otpor R. Tada se kae da je nastupila rezo-
nancija.
Vektor ukupne struje I jednak je vektorskom zbroju struja kroz otpor, induk-
tivitet i kapacitet. U slu caju prikazanom na slici 5.37 struja I
C
ve ca je od struje I
L
,
pa ukupna struja I prethodi naponu V za kut
Y
. U slu caju kad je I
L
ve ca od I
C
tada ukupna struja zaostaje u fazi za naponom (
Y
<0
0
). U rezonanciji struja I je
u fazi s naponom (
Y
=0
0
). Iznosi struja me dusobno su povezani jednadbom:
I
2
= I
2
R
+(I
C
I
L
)
2
151
5. IZMJENI

CNE STRUJE

Y
|I
C
| |I
L
|
V
I
R
I
C
I
L
I
L
I
a)
G =
I
R
V
B
Y =
I
V

Y
B =
I
C
I
L
V
=B
C
B
L
b)
SLIKA 5.37: Dijagrami paralelnog RLC-kruga
Dijeljenjem ove jednadbe sa V dobiva se izraz:
(
I
V
)
2
=(
I
R
V
)
2
+(
I
C
V

I
L
V
)
2
Y
2
=G
2
+(B
C
B
L
)
2
Ovaj izraz opisuje trokut vodljivosti (slika 5.37 b). Ukupna reaktivna vodljivost
B jednaka je razlici kapacitivne i induktivne vodljivosti (B =B
C
B
L
).
U rezonanciji je ukupna reaktivna vodljivost B =0 (otpor paralelnog spoja L i C
je beskona can), pa je prividna vodljivost jednaka radnoj (Y =G).
5.5 REZONANCIJA
Rezonancija je pojava koja se javlja u strujnomkrugu kada je induktivni jalovi otpor
jednak kapacitivnom:
X
L
= X
C
Ako su ovi otpori spojeni u seriju rezonancija se naziva serijskomili naponskom,
a ako su spojeni paralelno naziva se paralelnom ili strujnom.
Za prividni otpor u serijskom RLC spoju vrijedi:
Z =
_
R
2
+(X
L
X
C
)
2
pa je pri rezonanciji uz X
L
= X
C
on minimalan i jednak radnom:
Z =R
Struja izvora je maksimalna, jer je ovisna samo o radnom otporu:
152
Rezonancija
I =
V
Z
=
V
R
i u fazi je s naponom. Jednake su i efektivne vrijednosti napona na zavojnici i
kondenzatoru:
V
L
=V
C
jer je:
V
L
= X
L
I i V
C
= X
C
I
a me du njima je fazni pomak .
Kako je pri serijskoj rezonanciji struja izvora maksimalna, naponi na zavojnici i
kondenzatoru mogu biti znatno ve ci od napona izvora, to moe dovesti do njihova
proboja i ote cenja.
Za prividni otpor u paralelnom RLC spoju vrijedi:
Z =
1
_
(
1
R
)
2
+(
1
X
L

1
X
C
)
2
pa je pri rezonanciji uz X
L
= X
C
on maksimalan i jednak radnom:
Z =R
Struja izvora je stoga minimalna i jednaka:
I =
V
Z
=
V
R
i u fazi je s naponom.
Jednake su i efektivne vrijednosti struja kroz zavojnicu i kondenzator:
I
L
= I
C
jer je:
I
L
=
V
X
L
i I
C
=
V
X
C
a me du njima je fazni pomak .
Kako je pri paralelnoj rezonanciji struja izvora minimalna i jednaka struji kroz
radni otpor, struje kroz zavojnicu i kondenzator mogu biti znatno ve ce od struje
koju daje izvor, to moe dovesti do njihova ote cenja i razaranja.
Pri rezonanciji je X
L
= X
C
pa slijedi:
L =
1
C
iz cega proizlazi:
153
5. IZMJENI

CNE STRUJE
=
1

L C
Uz povezanost frekvencije i krune frekvencije:
f =

2
slijedi da pri rezonanciji iznosi induktiviteta i kapaciteta odre duju rezonantnu
ili vlastitu frekvenciju po izrazu:
f =
1
2

L C
[Hz]
To istodobno zna ci da ce rezonancija nastupiti u strujnom krugu s L i C i u
slu caju ako izvor struje ima frekvenciju jednaku vlastitoj frekvenciji toga kruga.
Rezonancija ima irokuprimjenuuradio-tehnici i komunikacijama, gdje se izm-
jenommagnetske energije zavojnice i elektri cne energije kondenzatora mogu emi-
tirati elektromagnetski valovi u okolni prostor. Oni se mogu iz okolnog prostora i
primati. Strujni krugovi koji sadre L i C te imaju tu funkciju nazivaju se antenski
krugovi. Prijemelektromagnetskih valova odre dene frekvencije odvija se tako da se
u prijemnom antenskom krugu, podeavanjem iznosa L ili C, vlastita frekvencija
strujnog kruga izjedna ci s frekvencijom tih valova.
5.6 SNAGA I FAKTOR SNAGE
Pri odre divanju snage i rada konstantne istosmjerne struje utvr deno je da je snaga
jednaka umnoku napona i struje, a rad umnoku napona, struje i vremena:
P =V I i W =P t =V I t
Za izmjeni cnu struju harmoni ckog oblika, s pomakom u fazi izme du napona
i struje, srednja snaga P, razvijena u vremenskom intervalu T, iznosi:
P =
1
T
_
T
0
p(t ) dt =
1
T
_
T
0
v i dt =
1
T
_
T
0
[V I cos() V I cos(2 t )]dt
Budu ci da je integral drugog dijela izraza jednak nuli, slijedi:
P =V I cos() [W]
a rad se ra cuna kao:
W =P T =V I cos() T [J]
Srednja snaga jednaka je umnoku efektivnih vrijednosti napona i struje i kos-
inusa njihova faznog pomaka. Izraz cos() stoga se naziva faktorom snage. Kako
154
Snaga i faktor snage
fazni pomak moe pri troenju energije poprimiti vrijednosti /2
Y
/2,
faktor snage kre ce se izme du 1 i 0 (0
0
cos() 1).
Ako je fazni pomak struje prema naponu /2, kao na induktivitetu L srednja
snaga je:
P =V I cos(

2
) =0
Ako je fazni pomak struje prema naponu /2, kao na kapacitetu C, srednja
snaga je:
P =V I cos

2
=0
5.6.1 TROKUT SNAGA
Izraz za srednju snagu P =V I cos() navodi na predodbu trokuta s hipotenuzom
V I i katetomV I cos(). Druga kateta odgovarala bi umnoku V I sin(). Time
su dobivene tri komponente snage koje gra cki tvore trokut.
Za svaki dio strujnog kruga koji se dade predo citi trokutom otpora mogu ce je
postaviti i trokut snaga. Radnom otporu pri tom odgovara radna ili srednja snaga,
jalovom jalova i prividnom prividna snaga (slika 5.38).
R
X
Z

a)
V I cos
V I sin
V I

b)
SLIKA 5.38: Trokuti otpora i snaga
Radna energija predstavlja korisno upotrebljivu energiju u troilu, jalova slui
za izgradnju magnetskog polja u zavojnici i elektri cnog u kondenzatoru, a prividna
je mjerodavna za dimenzioniranje izvora struje koji treba podmiriti potrebu za rad-
nom i jalovom.
Za svaku komponentu snage (energije u vremenu) koristi se uz drugu oznaku i
druga mjerna jedinica, pa je:
radna ili srednja snaga P =V I cos() [W]
jalova snaga P
Q
=V I sin() [V Ar ]
prividna snaga P
S
=V I [V A]
155
5. IZMJENI

CNE STRUJE
Jedinica V Ar cita se reaktivni voltamper. Za me dusobni odnos komponenata
snage vrijedi:
P
S
=
_
P
2
+P
2
Q
gdje su:
P =P
S
cos() i P
Q
=P
S
sin()
Za fazni pomak napona i struje jednak nuli je cos() =1, a radna snaga jednaka
je prividnoj.
Ako za neki dio strujnog kruga vrijedi da je X
L
> X
C
, onda u trokutu snaga za taj
dio prevladava induktivna jalova komponenta, pa trokut snage izgleda kao na slici
5.39 a). Ako pak vrijedi da je X
L
< X
C
, onda prevladava kapacitivna jalova kompo-
nenta, pa trokut snage izgleda kao na slici 5.39 b). U prvom slu caju kae dse a je
fazni pomak induktivan, a u drugom kapacitivan.
P
P
Q
P
S

i ndukt i van
a)
P
P
Q
P
S

kapaci t i van
b)
SLIKA 5.39: Trokut snaga
Za sloene strujne krugove trokuti snaga se mogu zbrajati. Zbrajanje se obavlja
tako da se algebarski zbroje radne i istoimene jalove (npr. induktivna i induktivna ili
kapacitivna i kapacitivna) komponente, a gra cki, povezivanjem njihovih vrhova,
dobije se rezultantna prividna snaga. Kod raznoimenih jalovih komponenata nji-
hovi iznosi se oduzimaju.
Ako je jalova snaga P
Q
na slici 5.39 a) jednaka:
P
Q
=P
QL
=V
L
I
L
onda moe jalova snaga P
Q
na slici 5.39 b) biti jednaka:
P
Q
=P
QC
=V
C
I
C
Ukupna jalova snaga npr. u serijskom spoju je onda:
P
Q
=P
QL
P
QC
156
Trofazni sustav
5.7 TROFAZNI SUSTAV
Akose umjestojednoga ustatorugeneratora nalaze tri me dusobnoodvojena namota,
onda ce se pri rotaciji magnetskog polja permanentnog magneta u njima induci-
rati naponi pomaknuti u fazi. Kako je geometrijski raspored namota kod trofaznog
sustava simetri can, bit ce simetri cni i inducirani naponi, jer su iznosom jednaki i
me dusobno jednako fazno pomaknuti za 2/3. Trenutne vrijednosti napona tro-
faznog sustava su:
v
1
=V
m
sin(t )
v
1
=V
m
sin(t
2
3
)
v
1
=V
m
sin(t
4
3
)
Krivulje trenutnih vrijednosti i vektorski prikaz efektivnih vrijednosti napona
prikazani su na slici 5.40.
2
3
4
3
2 t
V
V
1
V
2
V
3
2
3
2
3
2
3
V
1
V
2
V
3
SLIKA 5.40: Krivulje trenutnih vrijednosti i vektorski prikaz
Neovisnoona cinuspajanja kodtrofaznog sustava, razlikujuse dvije vrste veli cina:
fazne i linijske. Fazne se odnose na jednu fazu izvora ili troila, a linijske na vodi ce
linija koji spajajuizvor s troilom, te na priklju cke izvora i troila. Osnovne mogu cnosti
spoja izvora i troila su spoj u zvijezdu i spoj u trokut.
5.7.1 NAPONI I STRUJE U SPOJU ZVIJEZDA
Kod spoja u zvijezdu krajevi namota spajaju se u zajedni cku to cku koja se naziva
zvjezdite ili nul-to cka. Vodi c koji izlazi iz zvjezdita naziva se nul-vodi c, a ostali
krajevi namota su slobodni i slue za priklju cak na mreu.
157
5. IZMJENI

CNE STRUJE
2
3
4
3
2 t
V
V
1
V
2
V
3
2
3
2
3
2
3
V
1
V
2
V
3
SLIKA 5.41: Naponi i struje u spoju zvijezda
Kod spoja u zvijezdu postoji razlika izme du faznih i linijskih napona, a kako su
struje faza istovremeno struje koje teku kroz vodi ce izme du izvora i troila, fazne i
linijske struje su jednake, za sve tri faze. Stoga u zvijezda spoju vrijede izrazi:
I = I
f
V =

3 V
f
5.7.2 NAPONI I STRUJE U SPOJU TROKUT
Kod spoja u trokut spaja se kraj jednog namota s po cetkom susjednog, cime se do-
biju tri spojne to cke.
i
1
i
2
i
3
i
u
i
v
i
w
V
UV
V
VW
V
WU
Z
1
Z
3
Z
2
V
1
=V
f
V
2
V
3
I
U
= I
I
V
I
W
I
3
I
1
I
3
I
2
SLIKA 5.42: Naponi i struje u spoju trokut
Fazni i linijski naponi su jednaki, jer je napon jedne faze istovremeno i napon
158
Appleti
izme dudva vodi ca mree. Fazne i linijske struje me dusobnose razlikuju, pa uspoju
trokut vrijede izrazi:
V =V
f
I =

3 I
f
5.7.3 SNAGA TROFAZNOG SUSTAVA
Ukupna snaga simetri cnoga trofaznog sustava jednaka je zbroju snaga pojedinih
faza:
P =3 V
f
I
f
cos() [W]
Kada se naponi i struje izraze preko linijskih vrijednosti, tada je srednja snaga
za spoj trokut i spoj zvijezda opisana istim izrazom:
P =3 V
l
I
l
cos() [W]
Pored srednje (radne) snage, postoje jo kao i u jednofaznom sustavu: - jalova
snaga:
P
Q
=

3 V I sin() [V Ar ]
- prividna snaga:
P
S
=

3 V I [V A]
5.8 APPLETI
5.8.1 ELEKTRI

CNI ELEMENTI U KRUGU IZMJENI

CNE STRUJE
Ovaj applet prikazuje jednostavni krug izmjeni cne struje sa jednimelementom(ot-
por, kondenzator ili zavojnica).
U krug su uklju ceni ampermetar i voltmetar koji mjere jakost struje i napon.
Ispod strujnog kruga prikazane su oscilacije napona i struje, pomo cu vektora
(fazora) i sinusoida. Napon je prikazan plavom bojom, a struja crvenom.
Pomo cu prve tri mogu cnosti (desni gornji kut), odabiremo osnovni element
strujnog kruga (otpor, kondenzator ili zavojnica).
Lijevim click-om na gumb:
RESET - krug se vra ca u po cetni poloaj,
159
5. IZMJENI

CNE STRUJE
SLIKA 5.43: Elektri cni elementi u krugu izmjeni cne struje
START/PAUSE/RESUME - pokre ce se, zaustavlja i nastavlja simulacija,
SLOW MOTION - simulacija se moe usporiti pet puta.
Tri tekstovna polja u koja se upisuju eljene vrijednosti omogu cuju promjenu
frekvencije, tjemene vrijednosti ulaznog napona, te vrijenosti otpora, kapaciteta ili
induktiviteta. Za zadane vrijednosti u simulaciji se moe o citati tjemena vrijednost
struje i promatrati vremenski i vektorski V, I dijagram.
5.8.2 SLOENI R, L I C STRUJNI KRUGOVI
U prva dva tekstovna polja upisuje se iznos napona na izvoru (VOLTAGE) i frek-
vancija (FREQUENCY). Pomo cu padaju ceg izbornika izabire se element strujnog
kruga: otpornik (resistor), kondenzator (capacitor) ili zavojnica (inductor).
U idu ce tekstovno polje upisuje se iznos otpora (resistance), kapaciteta (capac-
itance) ili induktiviteta (inductivity), ovisno o tome koji je element odabran.
Lijevim click-om mia na gumb:
REPLACE - zamjenjuje se ozna ceni (naran castim pravokutnikom) element
(ili dio) strujnog kruga sa elementom koji je odabran iz padaju ceg izbornika,
ADD(INSERIES) - dodaje se odabrani element u seriju s ozna cenimelemen-
tom (dijelom) strujnog kruga,
ADD (IN PARALLEL) - dodaje se odabrani element u paralelu ozna cenom el-
ementu (dijelu) strujnog kruga,
160
Appleti
SLIKA 5.44: Kombinacija R, L i C u krugu izmjeni cne struje
REMOVE - vra ca se zadnje stanje strujnog kruga (brie se dodani element)
Lijevim click-om mia ozna cuju se elementi u strujnom krugu, kako bi se do-
davali novi ili brisali postoje ci.
Izborom:
VOLTAGE - priklju cuje se voltmetar, koji ce mjeriti napon na ozna cenom el-
ementu (dijelu),
AMPERAGE - priklju cuje se ampermetar, koji ce mjeriti jakost struje kroz oz-
na ceni element (dio) strujnog kruga.
Ispod strujnog kruga mogu se o citati vrijednosti napona (VOLTAGE), jakosti
struje (AMPERAGE), impedancije (IMPEDANCE) i faznog kuta (PHASEANGLE), koje
se odnose na ozna ceni (markirani) dio (ili element) strujnog kruga.
161
5. IZMJENI

CNE STRUJE
5.9 ZADACI
5.1 Odredite:
a) Ako je period neke pojave 2/3 sekunde, kolika je njena frekvencija,
b) kolika joj je kruna frekvencija ako je pojava harmoni cka,
c) izrazite pojavu analiti cki ako joj amplituda iznosi 1 volt, a u po cetku pro-
matranja ima pozitivni maksimum,
d) izrazite analiti cki napon iste amplitude i frekvencije koji onome iz c)
prethodi za /2,
e) kolika je efektivna vrijednost oba napona, a kolika im je srednja vrijed-
nost?
Rjeenje: a) 1, 5 Hz b) 3 rad/s c) cos(3t ) d) sin(3t ) e) v
e
f =1/

2 V ,
v
sr
=0 V
5.2 100 sin(200 t ) V je analiti cki izraen napon. Odredite:
a) kolika je efektivna vrijednost napona,
b) kolika mu je frekvencija,
c) koliko milisekundi mu traje period,
d) izrazite analiti cki struju koja te ce kroz kondenzator od 1 F na koji je
priklju cen na ovaj napon.
Rjeenje: a) 70, 71 V b) 31, 83 Hz c) 31, 4 ms d) 0, 02 sin(200t +/2) A
5.3 Na napon v =220

2sin(100t ) V spojena je preko voda otpora 6 arulja s

oznakom 150 W, 220 V. Odredite:
a) kolika efektivna struja te ce kroz troilo,
b) kolika je snaga na troilu,
c) koliki je gubitak snage na vodu,
d) koliki je stupanj djelovanja (korisnost) spoja,
e) kolika bi struja potekla da se arulja kratko spoji?
Rjeenje: a) 0, 67 A b) 144, 86 W c) 2, 693 W d) 0, 982 e) 36, 67 A
5.4 Kroz kondenzator priklju cen na linijski napon mree 220/380 V, 50 Hz te ce
struja 1 A. Odredite:
162
Zadaci
a) kolika je vrijednost kapaciteta kondenzatora,
b) kolika je jalova snaga na kondenzatoru,
c) skicirajte vektorski dijagram napona i struje,
d) nacrtajte i=f(t) i u=f(t) na istoj apscisi za vrijeme 0 t 0,04 s s potrebnim
oznakama,
e) koja veli cina prethodi.
Rjeenje: a) 8, 38 F b) 380 VAr e) struja prethodi naponu za 90
0
5.5 Zavojnica s omskim otporom ima radnu snagu 40 W, a prividnu 50 VA kad
je priklju cena na 220 V / 50 Hz. Odredite:
a) kolika struja te ce krugom,
b) koliki je omski otpor,
c) koliki je induktivitet zavojnice,
d) koliki je faktor snage,
e) kolika je snaga ako se priklju ci istosmjerni napon 220 V.
Rjeenje: a) 0, 2273 A b) 774, 2 c) 1, 849 H d) 0, 8 e) 62.5 W
5.6 Kad se realna zavojnica priklju ci na istosmjernih 12 V, te ce struja 0, 2 A. Ako
li se priklju ci na 220 V / 50 Hz, uzima struju 1, 4 A. Odredite:
a) koliki je induktivitet zavojnice,
b) koliki je faktor snage zavojnice,
c) kolika je njezina prividna snaga,
d) skicirajte u priblinom mjerilu trokut impedancije,
e) skicirajte pripadni vektorski dijagram.
Rjeenje: a) 0, 4623 H b) 0, 38 s c) 308 VA
5.7 Paralelni spoj otpora R i induktiviteta L priklju cenje na napon120 V. Odred-
ite:
a) ako je I
R
=15 A, I
L
=8 A i f =1 kHz koliki su R i L,
b) kolike ce biti struje u granama ako se frekvencija pove ca dvostruko,
c) vektorski skicirajte odnose pri a) i b),
d) da li ukupna struja prethodi ili zaostaje za naponom,
163
5. IZMJENI

CNE STRUJE
e) pri kojoj frekvenciji ce struje u granama biti jednakog iznosa?
Rjeenje: a) 8, 2, 39 mH b) I
L
=4[A], I
R
=15 A d) zaostaje e) 533 Hz
5.8 Serijski spoj omskog i jalovog otpora priklju ci se na napon v =220

2sin(100t )
V . Krugom te ce struja i =

2sin(100t /3) A. Odredite:

a) koliku efektivnu vrijednost ima struja,
b) nacrtajte elektri cnu shemu spoja i vektorski prikaz napona i struje,
c) odredite faktor snage,
d) kolike su vrijednosti elemenata,
e) kolika se energija pretvara u toplinu za 1 minutu?
Rjeenje: a) 1 A c) 0, 5 d) R =4, 5m, L =0, 6065 H e) 6600 J
5.9 Ukupna struja paralelnog spoja dva elementa priklju cenog na 220 V / 50 Hz
iznosi 10 A i zaostaje sa naponom 30
0
. Odredite:
a) o kojim je elementima rije c, skicirajte spoj,
b) nacrtajte pripadni vektorski dijagram,
c) izra cunajte impedanciju spoja,
d) izra cunajte radnu i jalovu snagu spoja,
e) koji element i kojeg iznosa treba dodati paralelno da ukupna struja do de
u fazu s naponom?
Rjeenje: a) otpornik, zavojnica c) 22 d) 1, 9 kW , 1, 1 kVAr e) kondenzator,
72, 3F
5.10 Kolike su fazna struja i snaga pe ci koja ima tri grija ca tijela od po 25
spojena u zvijezdu i priklju cena na napon 380/220 V ?
Rjeenje: 8, 8 A , 5, 81 kW
164
A
DODATAK
WEB-ADRESE APPLET-A
1. Elektrostatika
1. Elektri cno polje naboja: http://www.falstad.com/emstatic/
2. Kapacitet plo castog kondenzatora: http://micro.magnet.fsu.edu/electromag/
java/capacitance/index.html
3. Prirodni kondenzator: http://micro.magnet.fsu.edu/electromag/java/
lightning/index.html
2. Istosmjerna struja
1. Ohmov zakon: http://www.zaz.com.br/fisicanet/simulacoes/simulacoes/
lei_de_ohm.html
2. Jednostavni strujni krug: http://jersey.uoregon.edu/vlab/Voltage/index.
html
3. Mjerenje napona, struje i snage ustrujnomkrugu: http://people.clarkson.
edu/~svoboda/eta/ClickDevice/refdir.html
4. Serijski spoj otpora: http://people.clarkson.edu/~svoboda/eta/designLab/
SeriesRDesign.html
5. Paralelni spoj otpora: http://people.clarkson.edu/~svoboda/eta/designLab/
ParallelRDesign.html
6. Kirchhoffovi zakoni: http://webphysics.ph.msstate.edu/javamirror/
ipmj/java/resist4/index.html
3. Magnetizam
1. Naboj umagnetskompolju: http://surendranath.tripod.com/Applets/
Electricity/MovChgMag/MovChgMagApplet.html
2. Lorenz-ova sila http://www.walter-fendt.de/ph11e/lorentzforce.htm
165
A. WEB-ADRESE APPLET-A
3. Faraday-ev zakon: http://www.ngsir.netfirms.com/englishhtm/Induction.
htm
4. Lennz-ov zakonhttp://micro.magnet.fsu.edu/electromag/java/lenzlaw/
index.html
4. Prijelazne pojave
1. RC-krug: http://www.phy.ntnu.edu.tw/java/rc/rc.html
2. RL-krug: http://www.ngsir.netfirms.com/englishhtm/RL.htm
3. Elektromagnetski osciliraju ci krug: http://www.walter-fendt.de/ph14e/
osccirc.htm
5. Izmjeni cna struja
1. Elektri cni elementi ukruguizmjeni cne struje: http://www.walter-fendt.
de/ph14e/accircuit.htm
2. Kombinacija R, L i Cukruguizmjeni cne struje: http://www.walter-fendt.
de/ph14e/combrlc.htm
166
LITERATURA
[1] Mario Essert; Zdravko Valter, Osnove elektrotehnike, SNL Zagreb, 1991.
[2] H. Linse, Elektrotechnik f ur Maschinenbauer, B.G. Teubner, Stuttgart 1972.
[3] Josip Lon car, Osnovi elektrotehnike, knjiga prva i druga, Tehni cka knjiga Za-
greb, 1958.
[4] Antun Maleti c, Osnove elektrotehnike za studente strojarstva, Sveu cilite u
Splitu - FESB, Split 1987.
[5] Armin Pavi c, Osnove elektrotehnike, 1. dio, Element Zagreb, 1997.
[6] Armin Pavi c, Osnove elektrotehnike, 2. dio, Element Zagreb, 1997.
[7] Vladimir Pinter, Osnove elektrotehnike, knjiga prva i druga, Tehni cka knjiga Za-
greb, 1975.
[8] Edward M. Purcell, Elektricitet i magnetizam, Tehni cka knjiga Zagreb, 1988.
[9] J. A. Richards; F. W. Sears; M. R. Wehr; M. W. Zemansky, Modern University
Physics, Addison-Wesley, Massachusetts, USA, 1960.
[10] F. W. Sears, Electricity and Magnetism, Addison-Wesley, Massachusetts, USA,
1951.
[11] R. L. Sproull, Modern Physics, J. Wiley & Sons, New York, 1963.
[12] Ivan Supek, Nova zika, kolska knjiga Zagreb, 1966.
167
INDEKS
akumulator
dobrota, 52
kapacitet, 51
korisnost, 51
akumulatori - sekundarni elementi, 50
amper, [A], 94
ampermetar
proirenje mjernog podru cja, 64
atom, 2
ljuska, 3
neutron, 2
proton, 2
baterije - primarni elementi, 48
depolarizator, 49
efektivna vrijednost, 131
ekvipotencijalne to cke, 12
elektri cna
energija, 67
snaga, 66
vodljivost, 5, 35
elektri cna struja, 34
- u otopinama, 46
- u plinu, 44
smjer, 31
elektri cni
generator, 129
izvori, 32
fotonaponski, 32
generator, 33
kemijski, 32
termoelementi, 33
kapacitet, 16
naboj, 3
napon, 32
otpor vodi ca, 35
potencijal, 12
rad, 15, 66
elektri cni izvor
elektromotorna sila izvora, 52
nutarnji otpor, 54
vanjska karakteristika, 53
elektri cno
brojilo, 67
elektri cno polje, 6
homogeno, 8
jakost, 7
elektri cna struja, 31
elektrode
anoda, 46
katoda, 46
elektrodinami cko djelovanje, 94
elektrokemijski
elementi, 48
naponski niz, 48
elektroliza, 46
elektromagnetski valovi, 120
energija
nabijenog kondenzatora, 22, 111
potencijalna, 13
zavojnice, 114
Faraday
zakon elektromagnetske induk-
cije, 96
Faraday-evi zakoni elektrolize, 47
fazna razlika, 133
frekvencija, 128
kruna, 129
169
INDEKS
galvanometar, 92
histereza, 85
indukcija
(elektro)magnetska, 82
inuencija
dielektri cna, 9
instrumenti, 62
ampermetar, 34, 53
voltmetar, 32, 53
ion, 5
izmjeni cna struja
jalova snaga, 155
kondenzator, 140
otpor, 139
Paralelni RC - krug, 150
Paralelni RL - krug, 149
Paralelni RLC - krug, 151
prividna snaga, 156
radna snaga, 156
RC krug, 146
rezonancija, 148
RL krug, 145
RLC spoj, 144
Serijski RLC -krug, 147
snaga, 154
srednja snaga, 155
strujni krug, 139
trokut snaga, 155
zavojnica, 142
Kirchhoff-ovi zakoni, 39
kondenzator, 16
izbijanje, 113
nabijanje, 112
napon proboja, 17
prirodni, 23
spojevi, 18
krivulja magnetiziranja, 85
LC spoj - oscilator, 118
Lenzovo pravilo (zakon), 98
magnetizam
remanentni, 85
magnetomotorna sila, 87
magnetska
energija, 102
histereza, 102
me duindukcija, 99
permeabilnost, 82
privla cna sila, 104
samoindukcija, 98
magnetske
domene, 82
magnetski
akcelerator, 92
krug, 87
otpor, 87
tok, 81
magnetsko
razmagentiziranje jezgre, 103
magnetsko polje, 78
homogeno, 83
izvan vodi ca, 80
ravnog vodi ca, 80
sila, 89
sila na naboj u gibanju, 89
zavojnice, 80
materijali
feromagnetski, 84
magnetski, tvrdi i meki, 86
neferomagnetski, 84
napon, 14
naponski izvor
realni, 56
Ohm-ov zakon, 37
olovni akumulator, 50
oscilacijski, titrajni krug, 119
otpor
temperaturni koecijent, 36
polarizacija dialektrika, 9
RC krug, 112
rezonancija, 152
RL krug, 117
RL spoj, 114
sila na vodi c protjecan strujom, 92
spojevi
170
s otpornicima, 41
paraleleno, 42
serijski, 41
srednja vrijednost, 130
struja
istosmjerna, 125
izmjeni cna, 125
periodi cka, 126
sinusoidalna, 127
strujni krug
jednostavni, 52
sloeni, 55
supravodljivost, 37
transformator, 101
trofazni sustav, 157
snaga, 159
trokut spoj, 158
zvijezda spoj, 157
vektorski prikaz, 137
vodi c, 5
volt, 12
voltmetar
proirenje mjernog podru cja, 64
vremenska konstanta, 113
zavojnica
iskap canje, 116
ukap canje, 115
171