FILOZOFIJA

ODREENJE POJMA FILOZOFIJE

- nema openito prihvaene definicije, no ona traga za smislom, obrauje pitanja o bitku, svijetu i istini, ona je nazor o svijetu i ivotu (izraz nastojanja ljudskog uma da spozna cjelinu svijeta) - u sreditu je ovjek (smisao ivota, po emu je ovjek ovjek, vrijednosti!!!) - izvorno zna i "ljubav spram mudrosti" (#rci su tako nazivali nastojanje i djelatnost onih koji su teili za mudrou), a sam pojam su u stalnu uporabu oveli $okrat i %laton - izvori filozofije su uenje, sumnja, potresenost i komunikacija - samom zna enju te rije i sadran je smisao traenja jer je bit filozofije traganje za istinom, dok kod religije ili mita je istina ve poznata i nije ju potrebno dokazivati (zato se u gr koj filozofiji i pojavila kriza u sukobu mita i filozofije) - filozofija je posao traganja i bitno dijalog, a od religije i mita se razlikuje upravo u dokazanou i metodi nou svojih spoznaja - filozofija je jedan od moguih na ina da se postave pitanja o ivotu i svijetu i da se na njih odgovori i ona je domilje i zaokruen sustav misli, sustavna cjelina, logi na, kriti na, dosljedna koju odlikuje visoki stupanj apsktrakcije, tendencija sintezi i sustavnosti - djelo kriti kog spekulativnog miljenja u najviem smislu (raa se tek kad se uzdrmaju pretpostavke koje su odreene naivno razvijenim predznanstvenim miljenjem) Immanuel Kant& postavlja osnovna pitanja koja zaokupljuju um ovjeka, osnovna pitanja na koje filozofi trae odgovore! %itanja su to na koja je vrlo teko odgovoriti i koja su vrlo kompleksna, te da bi se na njih odgovorilo potrebno je mnogo razmiljanja i intelektualne djelatnosti - zavrava sa pitanjem to je ovjek Platon, Obrana Sokratova& kritika 'tenjana u obrani $okrata koji mare samo za materijalisti ke entitete, te za slavu i ast, a za razbor, duu i istinu ih nije briga, te da e one koji kau da mare propitkivati i grditi ako treba, te da nee nita drugo raditi u ivotu! (tkriva to je za njega smisao filozofije kroz kritiku 'tenjana i otkriva ciljeve filozofije& briga za boljitak razbora, due i istine! (bjanjava svoju ulogu filozofa i nastojanje u otkrivanju istine te kritiku onih koji ele zatakati istinu i nemaju sustav vrijednosti u svom ivotu! )akoer govori da dobar filozof treba biti dosljedan u svom naumu, uporan i unato imbenicima koji ga spre avaju! Karl Jas ers, !vo" u #$lo%o#$&u& tenja ovjeka da ivi na filozofski na in izvire iz mraka u kojem se on nalazi ako nema u ivotu ljubavi ili je prezauzet poslovima, a kad se nalazi na rubu svojih mogunosti postavlja si filozofska pitanja! %oticaj tomu samozaboravu je tehni ki svijet koji ovjeka ini da se osjea kao dio stroja, a sklonost tomu lei i u samom ovjeku! (d takvog na ina ivota se trebamo otrgnuti i filozofija je upravo bijeg iz takvog na ina ivota koja nam omoguuje da shvatimo tko smo i da naemo put do samog sebe - u usamljenosti kroz meditaciju (osvjeivanje) i s ljudima kroz komunikaciju (uzajamno sporazumijevanje)! *judi u dananjem modernom svijetu su previe zaokupljeni poslom i obavezama i jedini na ine da ne postaju emocionalno prazni strojevi jest da shvatimo tko smo, i da uvidimo svoje mogunosti kao ljudska bia! Ma' S()eler& komentar %latonove tvrdnje da mnotvo nikada nee biti filozof, kae da to vrijedi i danas jer ljudi dobivaju ve gotove svjetonazore od masa i to od malena, no onaj tko tei folozofski utemeljenom svjetonazoru, mora se osloniti na svoj vlastiti um i da bi ih priznao mora posumnjati u sve te naslijeene svjetonazore i osobno ih spoznati! $umnja je glavni pokreta intelektualne djelatnosti, koja je opet glavni kreator naih pogleda, no ponekad je nemogue sve propitati i spoznati, a potrebno je prihvatiti da bi se moglo ivjeti! Ernst *lo()& "#lupan nikada ne primjeuje da sve ima dvije strane", ljudi svoju primitivnost i glupost manifestiraju na ograni enosti u dijalogu i racionalnom promiljaju, ne priznavajui tua miljenja i ne dovodei mogunost da postoji i druga strana medalje!

ODNOS FILOZOFIJE I ZNANOS+I

- odnos je veoma sloen i dijalekti an - isprva u #r koj je filozofija bila isto to i znanost (bitno znanje), a tek kasnije, nakon 'ristotelove sinteze znanja, zapo inje osamostaljivanje pojedinih podru ja kao samostalnih traganja - filozofija kao opa metodologija istrauje ope metode znanosti i njihove prve pretpostavke - znanost se specijalizira u uskim podru jima i u njima dovodi do uspjeha, ali ne moe dati zaokruenu sliku svijeta (ona ne postavlja pitanja o bitku niti ne iscrpljuje bie u svoj njegovoj raznolikosti), dok filozofija tei spoznaji cjeline svijeta i odreenju ciljeva ivota - znanost svoje krajnje pretpostavke ne provjerava (ako to i ini, kree se u grani nim podru jima znanosti i filozofije), dok filozofija uvijek kriti ki prou ava svoje pretpostavke, a pita i o svrsi

znanosti (utoliko je s jedne strane upuena na rezultate posebnih znanosti, a s druge strane ona je njihova pretpostavka) - prednosti filozofije su upravljenost cjelini, izvorna kriti ka svijest o pretpostavkama (tj! spoznaja bitnih izvora i uzroka bia) i humanisti ka vizija smisla - tradicionalna novovjekovna prirodna znanost sebe shvaa objektivnom spoznajom svijeta, koji je strogo determiniran apsolutnom kauzalnou prirodnih zakona, no suvremena znanost takav model smatra neprimjerenim zbog novih dostignua, posebice u fizici i biologiji i zato naputa strogo deterministi ko poimanje svijeta - u naem vremenu naglaeno je pitanje razdora izmeu humanisti ke svrhe znanosti (tj! njena odnosa prema ovjeku i drutvu) i njene pragmati ke svrhe (u daljnjem razvitku znanosti javljaju se pitanja filozofske prirode) - )heodore +uhn, "$truktura znanstvenih revolucija"& razvitak znanosti nije izoliran od opeg duha vremena, nego je izraz cjelokupne povijesti epohe, a nove spoznaje ne dogaaju se postupno, nego iznenadno

ON+OLO,IJA
- metafizika istrauje ono to je prvo i ono to je posljednje, tj! ono to je s one strane fizi kog, tj! ono to biima pripada po njihovoj biti (svoju prvu filozofiju 'ristotel odreuje kao "u enje o prvim izvorima i uzrocima bia i svrstana je iza fizike - meta ta fizika) i za razliku o fizike, koja je u enje o prirodi, ona pita za bie u njegovom bitku - dijeli se na ontologiju, kozmologiju, antropologiju i teologiju - pojmovi& - bie je sve ono o emu se moe rei da "jest", bez obzira na na in na koji jest - bit jest ono po emu neto jest ba to to jest i ona sadrava postojanu prirodu ne ega, njegova bitna svojstva, ono definira neku stvar (ako se mijenja bit ne ega, to zna i da neto prestaje biti ono to je bilo i postaje neto drugo) - bitak je bit bia kao bia, dakle to je ono po emu jest sve to jest, tj! ono po emu su bia upravo bia ()ales se to pitao i zaklju uje da je to voda - stvara filozofiju kao razumsko skupljanje znanja) - ontologija ili opa metafizika je u enje o bitku - pitanja o bitku& - monizam u i da je sve u svojoj osnovi jedno i svu raznolikost svodi na jedno na elo ili supstanciju - dualizam u i da postoje dva meusobno samostalna i razli ita na ela svega, nastala je u ,-! stoljeu i to .escartes - protena ili materijalna i misaona ili apstraktna supstancija - pluralizam pretpostavlja vie na ela ili supstancija (/mpedoklo - etiri elementa - voda, vatra, zrak i zemlja) - prema temeljnom odreenju bitka& - materijalizam u i da je bitak materijalan, tj! da je materija primarna, a da su duh, svijest i miljenje sekundarni (da su to samo oblici postojanja materije) - materija je ono to postoji u prostoru i vremenu, neovisno o subjektu i to moe djelovati na naa osjetila izazivajui osjete - idealizam u i da je pravi bitak i osnova svega ideja ili misao, duh, svijest, volja, bog, a da su pojavna bia izvedena - dijeli se na objektivni i subjektivni Ar$stotel, Meta#$%$ka& govori se o prapo elu, o filozofima koji su smatrali da je po elo svih stvari pratvar, ono od ega su sva bia, od ega nastaju i u to se raspadaju! )a tvar ne prestaje i ne propada te zbog toga i misle da nita ne prestaje i ne propada jer mora postojati nekakva narav (priroda) iz koje sve nastaje, a ona sama ostaje! #ovori i o )alesovom shvaanju da je po elo voda (jer je hrana vlana, toplina nastaje iz vlage -0 1emlja pluta na vodi) -erakl$t, Fra.ment$& govori da svijet nije stvorio niti bog niti ovjek, vee da je on uvijek postojao i da e uvijek biti i da je "vatra vje no iva, koja se s mjerom pali i s mjerom gasi"! (tvara u ono vrijeme tabu temu nezaslunosti boanstava za stvaranje svijeta i odbacuje mitologiju, tvrdei da je svijet vje an i promjenjiv kao vatra, no ta promjenjivost ima svoj red po kojoj se mijenja

AN+ROPOLO,IJA
- filozofska antropologija je filozofija ovjeka i ona prou ava osebujnu bit ljudskog bia (u potpunosti je odrediti je nemogue), posebno s obzirom na uvijek isti zadatak ovjeka& da u svim prilikama ozbilji svoje ljudske mogunosti i bude ovjekom -0 kako je ovjek od po etka bio osnovni filozofski problem, antropologija se smatra temeljnom filozofskom disciplinom - nastaje paralelno sa krizom moderna ovjeka (,! svj rat), najistaknutiji mislioci su 2a3 $cheler, 4elmuth %lessner i 'rnold #ehlen

- ovjek se od ivotinje razlikuje razumom, svijeu, govorom, drutvenou, pravljenjem orua itd!, no time nije iskazana bit ovjeka - ovjek je aktivno suprotstavljen svijetu (nije u njemu, nego naspram njega) te se oni uzajamno uvjetuju -0 ovjek mijenja svijet i prilagoava ga sebi, no pri tome mijenja i sam sebe i sa injava sebe kao ovjeka (tako razvija svoja osjetila i duhovne sposobnosti) -0 njegova sudbina je u njegovim rukama, pa sam stvara svoju povijest, ali je i sam proizvod te povijesti, jedino je bie koje ima povijest i budunost - ovjek je slobodno stvarala ko bie, on nije nikad dovren dokraja i on je toliko ovjek koliko tei da ostvari neto vie od ve postignutoga (5aspers& "6iti ovjek zna i postajati ovjekom"), ne smije biti zadovoljan postojeim, nego teiti da ga kriti ki prevlada -0 u sadanjici, a na temelju vrijednosti prolosti, on treba teiti budunosti -0 ovjek je stvaralac, on ini novo, svjesno mijenja i stvara svoj ivot, daje svoje obiljeje svemu to ini - bit ovjeka o ituje se u ostvarenju vrijednosnog ideala, po kojem pojedinac dobiva svoju vrijednost i dostojantsvo u zajednici - sloboda je bit ovjeka i njegovo temeljno odreenje (to je autonomija) i on se upravo po tome razlikuje od svih ostalih bia -0 nije odreen nunou prirodne i drutvene sredine, nije puki proizvod sila, ve sam sebe aktivno mijenja i on nije samo ono to jest, ve bie mogunosti koje se neprestano mijenja - uz slobodu dolazi i odgovornost, te sama sloboda je ovjeku zadana (on je "osuen na slobodu"), ali joj se moe izmaknuti (bijeg - pasivno prihvaanje postojeega) - 0 ovjek je ovjek u onoj mjeri u kojoj je slobodan - postoji sloboda za (samoodreenje, stvaralatvo i odgovornost, preuzimanje slobode i odgovornosti, svojstvena samo ovjeku), sloboda od (sloboda od ograni enja da ovjek ini ovo ili ono) i sloboda izbora (mogunost biranja) - priroda je svukupnost svega to jest, pa tako obuhvaa i ovjeka (drugi ih odvajaju), pa je i on dijelom podvrgnut prirodnim zakonima, ali time nije odreen u svojoj biti no sadri i mogunost za neto novo, jer on prevladava prirodu (i po tome je ovjek ovjek) - kod novovjekovnog ovjeka dolazi do sukoba i otuenja od prirode, te se javlja izrabljiva ki odnos (trae se solucije za pomirenje ovjeka i prirode jer je to preduvjet ovjekova opstanka) Albert /amus, M$t o S$%$#u& u prvom dijelu govori se o odnosu ovjeka i vremena, te da ovjek ivi od budunosti, da mu je vrijeme najgori neprijatelj, a da shvaanjem prolaznosti ovjek odreuje svoje mjesto na krivulji vremena, a takoer i spominje apsurd u kojem se ovjek stalno poziva na budunost, a zapravo bi trebao eljeti da vrijeme stoji! 7 drugom dijelu teksta govori nam o apurdnoj ovjekovoj prirodi koja je sli na $izifovoj - ovjek, kao i $izif, svakodnevno radi na poslovima koji ne pokazuju neke rezultate, ali smatra da ovjek postaje tragi an tak kad to shvati (dok ga vodi nada za uspjeh, nema muke)! 2eutim, 8amus govori da $izifa treba predstaviti kao sretnog9 on je, naime, zbog prezira prema bogovima, mrnje prema smrti i strasti za ivotom dobio te muke, no on u i vioj vjernosti koja negira bogove i u svakom komadu tvari vidi jedan novi svijet! 7pravo sama borba da vri svoju muku i uzaludan posao ostaje "dovoljna da ispuni ljudsko srce" jer pokazuje da unato pritiscima i mu enju ostaje se dosljedan sebi i svojim vjerovanjima! Fr$e"r$() N$et%s()e, +ako &e .ovor$o Zaratustra & 1aratustra dolazi u grad na trg gdje je okupljeno puno ljudi i govori im o nad ovjeku! :ovjek je neto to treba biti prevladano i sva su bia ve stvorila neto iznad sebe, a ljudi su preli put od crva do ovjeka no mnogo toga je u nama jo uvijek crv! +ako je majmun za ovjeka podsmijeh, tako treba biti i ovjek za nad ovjeka! ;iti najmudriji nisu od njih nadljudi, ve mjeavina biljke i sablasti! $misao zemlje je nad ovjek i njihova volja im kae neka nad ovjek bude smisao zemlje!

,NOSEOLO,IJA $l$ EPIS+EMOLO,IJA

- istrauje podrijetlo, izvjesnost i doseg ljudske spoznaje te pitanje istine, osnovao ju je 5! *ocke u ,-! stoljeu - dakle, to je spoznajna teorija (dolazi od gr ! gnosis - spoznaja i episteme - znanje) - spoznaja je djelatnost utvrivanje istine i rezultat (znanje) te djelatnosti i ona je jedna od osnovnih svojstava ovjeka kao ovjeka - u njoj je sadrano nastojanje da se otkrije neto to vai objektivno (znanje) - izvori spoznaje& - empirizam (5! *ocke)& u i da je iskustvo izvor svega naega znanja (dakle, duh je tabula rasa) i precjenjuje ulogu eksperimenta i osjeta - senzualizam& krajnje empiristi ko gledite (samo je osjetno iskustvo gl! izvor spoznaje) - racionalizam (<! .escartes)& do bitnih spoznaja se dolazi istim razmiljanjem (prava osnova spoznaje je razum, um), a pritom ne mora odricati svaku ulogu iskustva i eksperimenta - kriticizam (=! +ant)& kriti ka sinteza empirizma i racionalizma, spoznaja je sinteza sadraja i oblika (objekt spoznaje daje spoznaji njen sadraj, a subjekt koji spoznaje njen oblik) - intuicionizam (4! 6ergson)& do najdubljih i najvanijih spoznaja dolazimo intuicijom, neposrednim gledanjem, bez posredovanja ra lanjujueg miljenja, bez izvoda, dedukcije!!!

- iracionalizam& opre an racionalizmu, glavni izvori spoznaje su neracionalni izvori (neto to je razli ito ili kontradiktorno od razuma) - dijeli se na voluntarizam (sv! 'ugustin, volja je vanija od razuma i glavni je izvor spoznaje) i misticizam (%lotin, glavna spoznajna mo u ekstazi) - po vrijednosti i dosegu spoznaje razlikujemo& - dogmatizam& mogua je sigurna spoznaja istine, odnosno da se svijet i stvari spoznajemo kakvi su o sebi (on zna i i svako prihvaanje nekih temeljnih istina, a da one nisu provjerene) - skepticizam& nije mogue spoznati objektivnu istinu, pa je mudro suzdravati se od izricanja tvrdnji - istina& - teorija korespodencije ili adekvacije ('ristotel)& klasi na teorija istine koja kae da je istina slaganje misli i stvarnosti - istina je u samom sudu& u o evidnosti suda vidi se istina i to je unutranje svojstvo suda i ne sastoji se od slaganja suda sa stvarnou - istina je slaganje misli jednih s drugima, odnosno sa zakonima miljenja - istina je u prakti noj korisnosti& slaganje ideja i potreba, pa je istinito ono to je ivotno korisno, to unapreuje ivot pojedinca i vrste - vrijednost neke ideje ovisi o njenom u inku, odnosno vrijedi toliko koliko je korisna -erakl$t& ovjek pomou svojih osjetila percipira stvarnost i dobiva sliku okoline u kojoj se nalazi i svijeta uope! )ada e ovjek tu sliku tuma iti na svoj na in, svojstven samo njemu jer ovisi upravo o karakteru ovjeka, o njegovoj dui! 'ko mu je dua barbarska, primjeivat e i percipirati samo loe stvrai ili e dobre stvari shvaati na lo na in i tada e mu odista i ui i o i biti zli svjedoci! Kant, Prole.omena %a svaku bu"u0u meta#$%$ku& govori kako su nam stvari dane kao predmeti naih osjetila i upravo tako mi percipiramo okolinu oko sebe& uo avamo samo one karakteristike koje naa osjetila mogu prepoznati! 2i spoznajemo samo njihove pojave, tj! predodbe koje one u nama proizvode kada aficiraju naa osjetila -0 dakle, mi ne znamo doista to su te stvari same o sebi, nego samo neke njene osobine -0 mi smo nesavreni kao i naa spoznaja, dakle ne postoji apsolutna spoznaja i nikad ne moemo znati i spoznati sve

E+IKA
- moral je skup nepisanih pravila i obi aja koji odreuju meuljudske odnose, na ine ponaanja i odreeni oblik ivota u nekoj drutvenoj zajednici, i to prije svega s obzirom na pitanja dobra i zla moral je neto objektivno (iako razlikujemo objektivnu i subjektivnu stranu morala)& jedan od oblika drutvene svijesti, kao drutvena institucija, sustav obi aja, navika i normi (sadri i odreeno htijenje), no i subjektivno - svjesno i slobodno pirhvaanje normi i pravila, dio osobnosti koji se o ituje u svijesti i savjesti -0 oni ne moraju biti u skladu (unutarnji i vanjski moral) - drutveno - povijesno je uvjetovan, pa prema tome postoje i razli ite vrste morala ( ini se da ne postoji jedinstveni moral), za sve njih (osim onih fanati nih) karakteristi no je potovanje ljudskog dostojanstva, zajednitvo, snoljivost, te odricanje prisile i nasilja - sredinje vrednote su dobro, ispravno i pravedno - stje e se odgojem i ivljenjem u odreenoj sredini - oslanja se na savjest i svijest pojedinca - u drutvu se potvruje idealnim sankcijama (pohvala i prijekor, za razliku od prava i zakona, koji se odravaju dravnom silom i prijetnjom materijalne kazne -0 pravo i moral se isprepliu jer se pravo poziva na vanjskost ina, a moral na namjeru) - prosuivanje moralnosti nekog ina u domeni je savjesti i ona je upravo osjeaj moralne odgovornosti, tj! skup na ela moralnog procjenjivanja, odnosno sposobnost prosuivanja moralnih postupaka kao dobrih ili loih - oblikuje se prihvaanjem moralnih normi (zato ima i razli itih savjesti, kao i razli itih poremeaja istoga) - nepotkupljiva je, a savjest kao i karakter oblikuju se i izgrauju tijekom cijeloga ivota - nikakav vanjski autoritet ne moe nam nametnuti moralnu obvezu osim nae savjesti i to je samozakonodavstvo (autonomija) savjesti, umni pojedinac djeluje iz svoje slobode -0 odgovornost zna i sposobnost moralne prosudbe, zna i i odgovoriti sebi a onda i drugima s obzirom na sve mogue posljedice nekog stava ili postupka - etika je filozofija morala, ispituje podrijetlo, svrhu, motive i norme moralnog djelovanja - ona je teorija morala, ali i prakti na filozofijska disciplina koja uklju uje prakti no usmjeravajue djelovanje - pitanje moralnosti nekog ina je pitanje u domeni nas samih, odnosno nae savjesti, a prosuivanje eti nosti predmet je rasprave i obrazlaganja (dakle, moralni stav jo nije eti ki promiljen stav) - izvor moralnog djelovanja& - heteronomna etika& izvor morala je izvan ovjeka - autonomna etika& izvor morala je u ovjeku samom - svrha moralnog djelovanja, tj! gdje je "klju dobra"&

- eudaimonizam ('ristotel)& srea, blaenstvo i radost (to doseemo tako da dosegnemo intelektualni plafon) - hedonizam (+irenska kola)& uitak, ugoda, naslada -0 uivanje u ivotu - utilitarizam& najvea mogua korist najveeg broj ljudi - perfekcionizam ($okrat)& usavravanje, tj! smanjivanje savrenstva - kriticizam (+ant)& kategori ki imperativ& autonomija etika -0 ovjek moe sam doi do spoznaje dobra i zla (za razliku od heteronomije etika) - udoredno dobro je ono to odgovara biti ovjeka, to pristaje ovjeku - ovjek se prema sebi niti prema ikom drugom ovjeku ne smije odnositi kao pukom sredstvu, ve kao prema krajnoj svrsi samoj po sebi -0 dakle, ovjek je svrha ovjekovog djelovanja -0 ovje nost je dunost (svoje savrenstvo ovjek moe postii samo u suradnji s drugima, a uljudnost je uvjet dobrog ivota sa drugim ljudskim biima kao osobama), a za to se valja izboriti, trebamo se "popravljati" dostojanstvo osobe sastoji se u samoodreenju djelovanja te osobe (sloboda i odgovornost) te u priznavanju dostojanstva svim drugim ljudima - +antov kategori ki imperativ& +ant smatra da svaki ovjek i bez filozofije zna to je dobro, a to zlo te to treba initi da bi bio dobar i poten, tj! svatko ve u sebi nosi na elo djelovanja, a u savjesti se temelji njihova sigurnost - moralni zahtjevi trae bezuvjetno vaenje jer su tu uvijek u pitanju i interesi drugih ljudi (zahtjevi oko malih ciljeva su uvjetni), a jedino dobro bez ograni enja je dobra volja, koja je dobra sama po sebi i to je ona volja koja sebi ne moe proturje iti ni kada postane opi zakon te ona nosi svrhu u sebi, a to je ispunjenje dunosti (osjeaj obveznosti da se djeluje onako kako to zahtijeva moralno na elo) --0 radi tako da moe htjeti da svi djeluju tako kao to ti djeluje - ovjek u sebi nosi moralni zakon, on je autonomni zakonodavac svega ljudskog djelovanja - +ant smatra da ovjek pripada svijetu prirode, a kao bie slobode, on pripada umnom svijetu Kant1 usporeuje svoj moralni zakon sa zvjezdanim nebom i govori da to se vie bavi razmiljanjem o tim dvjema stvarima to mu duu ispunjavaju sve veim divljenjem i strahopotovanjem! 7 svakom ovjeku postoji moralni zakon koji je beskrajan i divan kao i zvjezdano nebo i ulijeva strahopotovanje (od nepoznatih krajeva, veli ine i nepredvidljivosti), te samo o osobi ovisi hoe li potivati taj zakon! N$et%s()e1 povijest borbe morala protiv osnovnih instikata ivota najvei je nemoral za koji je ikada znao svijet! >eli rei da je moral, stvoren kao nepisana pravila, pokuavao i pokuava potisnuti i ograni iti nae osnovne instinkte ivota (ubijanje da bi se preivjelo, rtvovanje nie vrste za spas vie!!!) i da je upravo to nemoralno u smislu ograni avanja ljudske prirode i samog ivota! Kant 2kate.or$3k$ $m erat$v41 kae da treba djelovati po onoj ideji za koju moemo htjeti da postane i opi zakon, dakle da ne djelujemo samo kad nama pae, ve da to djelovanje bude primjenjivo u svakoj prilici i na sve ljude! )akoer, kae da treba djelovati tako da nae i tue ovje anstvo treba uzimati kao svrhu a nikada sam kao sredstvo, tj! da treba nae djelovanje usmjeriti ovjeku i ovje anstvu, a nikada ne iskoritavati ljude kao sredstva, dakle raditi u smislu dobra koje odgovara biti ovjeka

ES+E+IKA
- to je filozofija lijepog i umjetnosti, raspravlja o lijepom u umjetnosti i prirodi, ispituje bit, uvjete i kriterije stvaranja, doivljavanja i prosuivanja lijepog odnosno umjetnosti - postoje dva tipa& - estetika odozgo (%laton)& ne cijeni umjetnost i smatra da neka druga podru ja vrijede vie, npr! filozofija, a najvie matematika (njegova filozofska kola se zove 'cademia), mogue je razviti metafiziku lijepog - estetika odozdo ('ristotel)& izuzetno cijeni umjetnost, a osobito tragediju (teorija katarze), estetske norme se izvode iz same umjetnosti - umjetnosti (najblia je filozofiji) i filozofiji zajedni ko je da izraavaju nazor o svijetu i ivotu, te da im je u sreditu ovjekova ljudskost te povjesnost, a razlikuju se u tome to umjetnost svijet i ivot prikazuje pomou mate i osjeaja, a filozofija ima kriti ki stav pri prikazivanju K$erke.aar"& govori da, kad bi smio neto zaeljeti, ne bi zaeljeo ni bogatstvo ni mo, nego strast za moguim i oko vje no mlado koje gori od elje da to vidi! $anjarska izjava o postojeem svijetu koji je toliko lijep i da je ta ljepota upravo najvia za poeljeti, a ona se moe spoznati u pravom smislu tek mladim okom, sposobnim za ljepotu i strasu za tim, moguim, lijepim! Ar$stotel, O &esn$3ko& um&etnost$& govori o estetici pjesnitva i tragedije! %jesnitvo se smatra vie filozofskom disciplinom od historiografije jer se bavi opim dok historiografija prikazuje ono pojedina no! )ragedija ima visoku estetsku vrijednost jer izaziva osjeaje saaljenja i straha i pro iuje ih (katarza), ima otmjen i poesban govor, ozbiljna radnja, lica koja djeluju a ne pripovijedaju

FILOZOFIJA POLI+IKE
- politika u svom izvornom zna enju (poltikos - graanski, dravni, javni) upuuje na javnu djelatnost, na brigu za ono to je zajedni ko, dravno, to se ti e sviju - to je svo teorijsko i prakti no djelovanje usmjereno organiziranju i upravljanju te odravanju i unapreivanju drave kao zajednice slobodnih graana - zoon politikon ('ristotel)& ovjek je po prirodi politi ko i drutveno bie, jer nam je svima vano kako funkcionira drava - tek u zajednici sa drugim ljudima moe ispuniti svoju svrhu - totalitarizam je suprotnost politici i demokraciji, potpuna vlast drave nad pojedincima i grupama, diktatura drave na svim podru jima ivota - utopija je politi ki model naizgled neostvariv, dok je antiutopija ne zatsupanje, ve kritiziranje onoga to prikazuju da upozore ovje anstvo na mogunost da se to i pojavi - cilj politike& - ope dobro ('ristotel) - mo i vlast (2achiavelli)& politika je usmjerena ja anju vlasti i ostvarenju odreenih interesa - drava je uvijek sila iznad drutva odvojena od drutva - tip ovjeka u postojeim sistemu (4orkheimer)& - pokorni tip& nastoji se uklju iti u postojei poredak i u njemu opstati to lagodnije - tip otpora& onaj koji ivi ivotom sukoba i ne pokorava se vladajuim standardima Rousseau1 zakonodavna i izvrna vlast trebaju biti odvojene, kako bi se osigurala demokracija i sprije ila kakva apsolutisti ka djelatnost ili tendencija D5ubran& cilj politike je okoristiti se i takav koji je od politike napravio zanimanje, a nije nikada napravio ikakva korisna posla, taj onda donosi propast svome narodu N$et%s()e& drava ne radi u korist svoga naroda, ali uvjerava u suprotno, ona je hladna neman jer nema osjeaja za narod ve samo gleda kako bi se okoristila - "ja, drava, ja sam narod" je isto la jer kad bi bila narod, brinula bi se za njega Rousseau, Dru6tven$ u.ovor& :ovjek se raa slobodan, a ipak je svagdje u okovima - ovjek se raa slobodan u duhovnom smislu i ima onu viu slobodu, no naglaava restrikciju i ograni enja koja drava namee pojedincu - kritika kontrole drave

PO7IJES+ FILOZOFIJE
- filozofija proizlazi iz ivota, i svaka je filozofija izraz duha svoga vremena, ali ona ima i svoju unutranju logiku samorazvitka filozofske problematike - u filozofiji nema pozitivnih rezultata u onom smislu u kojem ih nalazimo u egzaktnim prirodnim znanostima, a nema ni kona nih zabluda, i zauvijek odba enih i nezainteresiranih teza koje bi se moglo zaboraviti - ona uvijek postavlja ista nerijeena pitanja, ali se u tom ponavljanju problema i rjeenja pokazuje njihova neizvjenost i tako nunost i opravdanost filozofije - u povijesti filozofije postoji razvoj, ali, kao i u umjetnosti, nema napretka u smislu da bi vremenski starije ideje prevladale one novije - njen zadatak je vrednovanje napretka ljudske misli, a kriterij tog vrednovanja osnovni je problem povijesti filozofije -0 pri tom vrednovanju neprihvatljiva je kritika izvana (tj! onostrana prosudba), a opravdana jedino imanentna kritika (prosudba iznutra) koja prosuuje logi ku dosljednost kakve filozofije - kriterij povijesnog vrednovanja procjenjuje koju vrijednost ima neko filozofsko u enje za razvoj filozofije uope, odnosno koliko je ono ishodite novih pothvata - svaki novi pothvat mogu je tek na temelju poznavanja povijesti filozofije i uvijek predstavlja neku vrstu kriti kog obra una sa filozofskim naslijeem - da bi se moglo stvarala ki filozofirati, potrebno je poznavanje povijesti filozofije, pa ona sama postoji i kao filozofski problem