Suton nad Amerikom muharem bazdulj Sluam odnosno itam obojicu ve decenijama, ali nikad dosad me, bar

mi se u ovom trenutku, dok piem, tako ini, jedan ni po emu nije podsjetio na drugog. A udno je to, barem na prvi pogled. Zamalo da su vrnjaci; jedan je roen 1947, a drugi 1949. godine. Zamalo vrnjaci, a stvarno zemljaci, u zaviajnom smislu: obojica su, naime, roeni u saveznoj dravi Nju Derzi. Obojica umjetnici, obojica produktivni, obojica popularni, za mnoge sterilne elitiste ak i previe popularni. Ima ve valjda i vie od petnaest godina da im stariji publikuje knjigu urim da je proitam, da im mlai objavi album urim da ga ujem. Pisao sam o nekim od tih knjiga i o nekim od tih albuma (uglavnom, uostalom, ba na ovim stranicama). A opet mi se, eto, inilo da izmeu njih dvojice i njihovih djela nema nikakvih slinosti. Sve do neki dan, sve dok me prvo sluanje Springstinovog albumaWrecking Ball nije neim (atmosferom, gorinom, nostalginom rezignacijom, moda ak i autoreferencijalnou?) podsjetilo na Osterov roman Sanset Park. NAPUTENI DOMOVI: TaWrecking Ball iz naslovne pjesme albuma jest, naravno, ona kugla kojom se rue kue. (Sanset Park je zapravo roman o naputenim kuama.) Pisao je Springstin i ranije o naputenim domovima, dovoljno je sjetiti se onog prelijepog stiha iz pjesme Independence Day, ono kad kae da mnogi ljudi odlaze iz grada, naputaju svoje prijatelje i svoje domove, i noima tumaraju sasvim sami po pranjavim drumovima, no naputenost o kojoj govori Wrecking Ball je druga vrsta naputenosti. Ima ona puka mudrost po kojoj se dvaput umire: jednom kad se umre, a drugi put kad ovjeka zaborave. (Na tom tragu je ona blesava iekova analogija sa kojotom iz crtanog filma koji nakon to pree rub provalije nastavlja da hoda; on je, naravno, im pree rub ponora mrtav, no drugi put umire tek kad toga postane svjestan, te zato pada. Slini se motivi znaju razraivati i u filmovima o duhovima, pa i na nekim Svedenborgovim stranicama, ali to bi nas sada predaleko odvelo.) Wrecking Ball je album o drugoj smrti. Posluajmo, recimo, pjesmu Death To My Hometown, petu po redu na albumu. Ona, naravno, ve i naslovom priziva pjesmu My Hometown, sa albuma Born in the USA. (Mogao bi se itav esej napisati komparativno analizirajui albume Born in the USA iWrecking Ball.) My Hometown bila je intimna mikroistorijska freska o gradu koji propada. Narator u pjesmi (to se kae, lirski subjekt) s navrenih trideset pet godina ivota, na danteovskoj polovini ivotnog puta, naputa, sa svojom enom Kejt i malim sinom, rodni grad, ali prije nego ode, provoza sinia kolima kroz grad, onako kako je
1

otac neko vozio njega, da mu kae da je to njegov grad. Ima u tom epilogu neke utjehe. Nikakve utjehe nema u pjesmi Death To My Hometown. Nema u njoj ni intimistike lirike. To je tek naturalistika ilustracija unitenog grada, izgrienog iznutra. Njen najdirljiviji dio je adresa, obraanje, oslovljavanje, ono kad narator (to se kae, lirski subjekt) kae: So listen up,my Sonny boy, a slualac pomisli kako je adresat ili odrasli sini iz pjesme My Hometown ili ak siniev sin. DEPRESIJA: Ako bismo poredili albume Born in the USA i Wrecking Ball ne treba da poredimo naslovne pjesme. Pjesma Born in the USA ogleda se u We Take Care of Our Own, ne samo jer su obje prve na (svom) albumu. Obje su takoer i melodijske himnine, te se na prvo povrno sluanje nekima mogu uiniti kao skoro utilitarnojeftino patriotske. Postoji cijela istorija nesporazuma oko pjesme Born in the USA, a nije nemogue da neto slino eka i We Take Care of Our Own. Pjeva Springstin: Wherever this flag is flown/ We take care of our own, no teko je ne primijetiti ironiju. Varirajui izreku o dobrim namjerama i paklu, u jednom stihu ove pjesme Boss kae da je put dobrih namjera postao suh kao kost. Druga pjesma na albumu zove se Easy Money i s poetka moe da podsjeti na Atlantic City (drugu po redu pjesmu na albumu Nebraska). U obje mukarac zove en(sk)u da se sredi, pa da krenu da maznu neke pare. Ipak, Atlantic City je pjesma o kockanju, a Easy Money pjesma o pljaki. Loa su vremena, ne postoji luksuz preputanja sluaju i lutriji. Umjesto etona za rulet, tu su meci iz pitolja Smith & Wesson.38. Doi do lakih para neim tekim ko olovo, o tome tu pjeva Brus Springstin. Ve idua pjesma, meutim, govori o heroju radnike klase. Pjesma Shackled and Drawn je oda oznojenoj koulji. Kae Springstin: Sloboda to je prljava koulja, sine/ Sunce na mom licu i lopata sred praine (Freedom, son, is a dirty shirt/ The sun on my face and my shovel in the dirt). Pa malo kasnije nastavlja: Kockar baca kocke, proleter plaa raune(Gambling man rolls the dice, working man pays the bills). I jedan i drugi, meutim, u Springstinovom svijetu mogu biti pozitivci. Ako nita drugo, a ono barem nisu bankari. Oni su, naime, negativci; i u Shackled and Drawn, i u Jack Of All Trades, pjesmi to je jedan od dva-tri vrhunca ovog albuma. Pjesma isprva moe podsjetiti na Im Your ManLeonarda Koena; u obje pjesme muki lirski subjekt za svoju voljenu e uiniti sve. Ipak, kod Koena je to vie romantino hvastanje, kod Springstina sve to zvui realnije. Uostalom, i stvari koje on kae da e uiniti su praktinije: kosidba travnjaka, ienje lia, popravka krova. Biemo dobro, sve e biti u redu, tako nekako refrenski ponavlja Springstin, no ton podsjea na kraj pjesme Thunder Road sa zvaninog live albuma, ton, zapravo, sugerie da ni onaj koji pjeva ne vjeruje u ono to kae. Motiv debelih bankara vee ovu pjesmu za Shackled and Drawn, a motiv pitolja (If
2

I had me a gun/ Id find the bastards and shoot em on sight) za Easy Money. Pjesma This Depression ve se i preko naslova moe tumaiti (u najmanju ruku) dvosmisleno. Depresija moe biti lina melanholija, a moe biti i dijagnoza iz ekonomskog registra to se tie cijelog drutva. Skoro plakatski transparentno u ovoj pjesmi se iznose neki od lajtmotiva cijelog albuma: tuga, beznae, uzaludnost. Naslovna pjesma, Wrecking Ball, u melodijskoj liniji ima neeg to vue na You Can Take It Back Pink Floyda sa albuma Division Bell. Nakon nje ideYouve Got It, po mnogo emu tipina springstinovska pjesma, no opet liena ispraznog manirizma, zagrijana plamenom samosvrhovitosti. Prije kraja izvrtie se, uz ostale, i Land of Hope and Dreams te American Land. One se savreno uklapaju u cijeli niz Springstinovih pjesama s rjeju land, sa zemljom, u naslovu: The Promised Land, This Hard Land, This Land is Your Land. Pjesma American Land je posljednja na albumu i svojom himninou efektno zatvara krug otvoren sa We Take Care of Our Own. Kad u njoj pomene dijamante na trotoaru (diamonds in the sidewalk), ovaj se slualac sjeti narodne prie o tamnom vilajetu. Ne vee se fraza tamni vilajet uobiajeno za Ameriku; upravo suprotno, Amerika bi trebala biti kontrast svakom tamnom vilajetu. A opet, ba to je ono to Springstin radi na ovom albumu prikazuje Ameriku kao tamni vilajet, kao zemlju nad koju se spustio suton i mrak je neizbjean. Sliku tog sumraka nude pjesme sa ovog albuma. Kao kod Ostera u Sanset Parku, ljubav je zvjezdana svjetlost, jedina svjetlost u sumraku, ali je i ta svjetlost ili odlazei trag Sunca koje zalazi ili pak tek sjeanje na daleke zvijezde to su se jo davno ugasile, no njihova energija jo putuje do prvih oiju. VERNOST: Od zemlje koja je bila nainjena od tvari od koje su snovi tkani, nastala je zemlja u kojoj su komarci veliki kao avioni. Springstin je pjesnik te metamorfoze. Dok kugle za ruenje irom Amerike (i ne samo Amerike) ostavljaju za sobom tek brda izlomljenog kamena i prljavtine, Springstinova slika savremene Amerike ini se vjerodostojnom. U takvoj Americi, u takvom svijetu, nema previe ansi za iskupljenje. Ostaje tek mogunost da se bude vjeran samom sebi, kao Brus Springstin. Jer vjernost je jedna od Bossovih opsesivnih tema. Ona se potencira i u pjesmama sa ovog albuma. "ovjek je prvo vjeran, pa tek onda otkriva kome." kae Stanko Cerovi. Springstin je vjeran samom sebi, ali ne samo samom sebi. Ima taj obiaj u Bosni, i ne samo u Bosni, da se na porodicu i na najblie prijatelje referira samo (prisvojnim) pridjevom moji. Brus Springstin svojima smatra svu svoju publiku. I ako se slogan We take care of our ownmoe itati bez ironije, to je najsmislenije u autopoetikom kljuu. Springstin i njegov bend uvijek se (po)brinu za svoje. I to spada u vjernost, a dio te vjernosti je i album Wrecking Ball. U pjesmi Youve Got It ija poruka se poneto rimuje sa Walk On U2-a, Springstin
3

pjeva: No one ever found it/ Aint no school ever taught it/ No one ever made it/ Aint no one ever bought it// (...) Aint no one can break it/ There aint no one can steal it/ Aint no one can fake it/ You just know it when you feel it. To o emu Springstin tu pjeva, to neto, to se ne pronalazi, ne kupuje i ne prodaje, ne lomi, ne falsifikuje i ne krade, to je bezimeno i stvarnije od stvarnosti, on to ima. To neto se osjeti i na Wrecking Ballalbumu, ve i iz njegove forme, onako starinski albumske, forme koja ini da se meu susjednim pjesmama osjete neke tajanstvene veze, ali ponajvie iz pjesama samih, iz stihova i muzike, iz glasa onog koji te pjesme pjeva. Tom glasu se vjeruje. Kafka je neko u svom dnevniku zapisao kako je dobra knjiga ona koja lii na sjekiru za zamrznuto more u nama. Abdulah Sidran je cijeli svoj pjesniki svijet bazirao na metafori kue koja se rui. Dobre pjesme, ako ove dvije metafore spojimo, pa fuziju proitamo u Springstinovom kljuu, su poput kugle to e (simboliki) napokon sruiti kuu koja se jo odavno iznutra ionako rui. Od pjesme se i ne moe traiti vie. Delta bluz muharem bazdulj NAKON NASLOVNE PESME NA NOVOM SPRINGSTINOVOM ALBUMU SLEDI NAJBOLJA PESMA ALBUMA, PESMA KOJA JE U SKLADU S BIZARNIM NAVIKAMA NAEG VREMENA U GOTOVO SVIM RECENZIJAMA IZVREANA NA PASJA PRESKAKALA Put on my blue suede shoes And I boarded the plane Touched down in the land of the Delta Blues In the middle of the pouring rain Mark Kon, Walking in Memphis

Naslov novog Springstinovog albuma od prvog momenta kad je obznanjen dominantno jeitan u politikom kljuu. Springstinova gorljiva podrka Baraku Obami dobro je poznata, a Obamin ulazak u Bijelu kuu esto je proglaavan konanim ostvarenjem sna Martina Lutera Kinga iz famoznog I Have a Dream govora. Ta se vizija, meutim, ispostavlja kao pogrena; Working on a Dream je, naime, apolitian album.
4

Takvo to je zapravo i logino. Politiki albumi po pravilu plediraju za promjenu, a kad se eljena promjena desi stvara se prostor za drukije pjesme. KAO U VESTERNU: Working on a Dream u konanici je zbirka ljubavnih pjesama, makar ga otvaraju i zatvaraju pjesme koje nisu primarno ljubavne:Outlow Pete stihovana kombinacija nekog klasinog vesterna i romana kakvog bi mogao napisati Kormak Makarti, odnosno The Wrestler pjesma koja prati closing creditsistoimenog filma, savrena muzika podloga briljantnom filmu o "starim dobrim vremenima", o nainu na koji sjeanje na "stara dobra vremena" gazi sadanjost, o okrutnosti sadanjosti i poeziji sjeanja na mladost, o neprilagoenosti, nerazumijevanju, nemaru prema drugima i jo vie prema sebi, o strahu i nadi. Izmeu su, meutim, listom prave ljubavne pjesme: od My Lucky Day koja s refrenskim Honey youre my lucky day/ Baby youre my lucky day priziva Better Days preko one s ljubavlju u naslovu (What Love Can Do) do, recimo, veselice Surprise, Surprise koja zavrava sa Cmon open your eyes and let your love shine down. USRED KIE KOJA PADA: S muzike take gledita, album je generalno arolik i veseo. Djeluje zapravo kao ljubavno pismo upueno historiji rokenrola u najirem smislu, Prepoznaju se tu i eho Beach Boysa i oma Roju Orbisonu i klasini bluz iz delte Misisipija, uz standardne springstinovske manirizme. Postoji pjesma slavnija od svog autora, pjesma Walking in Memphis Marka Kona, u kojoj se referira na Brusa Springstina. Kae se, naime, da ljudi iz osiguranja nisu vidjeli (Now security they did not see him) Brusa Springstina dok se penjao preko zida Grejslenda da Elvisu preda svoju pjesmu. To je slavni susret Gazde i Kralja; tako su se sreli Boss i King. Najelvisovskija pjesma na ovom Springstinovom albumu je upravo ona naslovna, ona u kojoj su stihoviRain pourin down I swing my hammer/ My hands are rough from working on a dream. To je ista ona kia koja pada kod Marka Kona dok se avion sputa u Memfis, usred zemlje bluza u delti Misisipija (The plane/ Touched down in the land of the Delta Blues/In the middle of the pouring rain). BLAGAJNICA ELI II NA MORE: Nakon naslovne pjesme na novom Springstinovom albumu slijedi najbolja pjesma albuma, pjesma koja je u skladu s bizarnim navadama naeg vremena u gotovo svim recenzijama izvrijeana na pasja preskakala. Rije je o pjesmi Queen of the Supermarket za koju su u "Detroit njusu", recimo, napisali da je "najgora pjesma koju je Springstin ikad napisao", dok je po "ikago tribjunu" pak samo ova pjesma razlog zato oni ovaj album ne smatraju jednim
5

od najboljih u njegovoj karijeri. U moru podrugljivih komentara izdvaja se onaj iz "Orlando sentinela" u kojem se ova pjesma opisuje kao "nevjerovatno melodramatina" uz dodatak da "zvui kao neiji pokuaj da se napravi springstinovska parodija". U kontekstu u kojem su ruski formalisti govorili o parodiji, ovo i ne mora biti posve promaeno. Kad se neki model potroi, jedino to preostaje kao posljednja ansa za preivljavanje modela jest parodija, tako su nekako pisali ruski formalisti. Lirski monolog mukarca zaljubljenog u blagajnicu u ogromnom supermarketu, ljepoticu iju ljepotu niko osim njega ne vidi meu bezbrojnim policama sa hiljadama proizvoda, artikala i brendova, ljepoticu iji e osmijeh naposljetku raznijeti cijeli taj jebeni objekat i sve u njemu (Springstin, u svojim pjesmama inae nesklon psovci, doslovce kae: I turn back for a moment and catch a smile/ That blows this whole fucking place apart), biva u isto vrijeme i etida o naem materijalistikom vremenu i o neprepoznatoj ljepoti skrivenoj u svakodnevici. Radikalna i skoro paroksistika iskrenost bez truni ironije uz himninu muziku pratnju u takvom se vremenu nuno dominantno doivljava parodijski. Nadahnuta amerikim supermarketima, kapitalistikim maketama raja, a sluana u ovdanjim tranzicijama i sa iskustvom lokalnih socijalistikih samoposluga pretvorenih u razliite oping centre, pjesma se poinje bojiti posve specifinim valerima Delta bluza. I ovdanji supermarketi imaju svoje kraljice, blagajnice koje ele ii na more, samo to su te djevojke, to ponekad kao da su izile iz pjesama Godfrida Bena, velikoj veini ljudi jo vie neprimjetne. I nesretnije su, beznadnije, umornije, potplaenije, dosadnije im je; a jo i nema pjesnika koji e ih opjevati. Povratak, makar samo u pesmi muharem bazdulj U srcu se raa, kao prva trenja na stablu, Itaka; (Stanko Cerovi) udni su putevi Gospodnji, dobro je znano. No udni su i putevi teksta. Jedan prijatelj voli kazati da pravi tekst nae svog pravog (idealnog) itaoca, pa makar bio objavljen i u "eljeznikom listu" iz Bugojna. U Bugojnu nema eljeznice jo od ukidanja glasovite austro-ugarske uskotrane pruge, ali nema veze; to frazu samo ini efektnijom. Prije pet-est godina na internet sajtu izdavake kue Alexandria Press naiao sam na konkurs za kratku priu o posljednjoj deceniji dvadesetog stoljea. Napisao sam jednufaction priicu, od one sorte gdje je upliv izmiljanja (skoro) posve odsutan. Priu
6

sam nazvao arolija, a zbog jednog Springsteenovog stiha iz pjesme Thunder Road, ono kad kae: "Show a little faith, there's magic in the night." arolija je u noi, kae, dakle, Springsteen. Pria je prevedena na francuski i objavljena je u jednom asopisu iz Sent Nazera, no ne mislim da je to bilo njezino idealno itanje. arolija u vezi sa arolijomzbila se u Beogradu. Nekoliko godina nakon to sam napisao aroliju i nakon to se ona inkarnirila u virtualnom svijetu na sajtu Alexandrija Pressa, pria je objavljena kao uvodnik prvog broja asopisa "Pop Kult". Postoji u novinarstvu nekakva arolija uvodnika i lijepo je napisati uvodnik, ali zapravo je zaista arobna stvar napisati uvodnik za prvi broj nekog asopisa, a naroito kada to i ne zna. Moji beogradski prijatelji kojima se svidio "Pop Kult" mislili su da sam nekako ukljuen u pokretanje tog asopisa, dok ja nisam znao ni da "Pop Kult" postoji, a kamoli da sam ja napisao uvodnik za prvi broj. U intervjuu objavljenom u "Vremenu", glavni urednik "Pop Kulta" Dragan Jovanovi veli da od mene nije dobio dozvolu da objavi priu arolija i dodaje, kao da se opravdava, da on zapravo izdaje piratske novine, u najboljem smislu te rijei. Opravdanje mu, meutim, barem to se mene tie, nikada nije ni trebalo. Iz perspektive nekoga ko pie, teko je, naime, i zamisliti ljepi kompliment: neko je tvoju priu, i to bez tvoga znanja, uzeo za uvodnik prvog broja svog asopisa! emu ovdje ovo (poneto) egotripino prisjeanje? Nekako sam u isto vrijeme opetovano sluao novi Springsteenov album (Magic) i itao novu knjigu Stanka Cerovia (Drvoivota, plodovi smrti). Jedna Cerovieva reenica ("ta god da pokae pod nebom, dobar genealog e pronai vezu sa mnom bar u jednom voru moga genealokoga stabla to se grana do neba.") pomogla mi je jednoznano prevesti naziv novog Springsteenovog albuma. Da, Magic je arolija. Album Magic se, kako i treba, otvara najavnim singlom (Radio Nowhere), a najavni se singl otvara stihom I was tryin' to find my way home. Ovaj bi stih mogao stajati i kao moto cijelog albuma. U nekoliko pjesama se direktno referira na povratak kui, a jedna pjesma (i to upravo drugi singl) ve u naslovu govori o tome (Long Walk Home). Makabrinu varijaciju ovog motiva donosi Gypsy Biker, pjesma o vojniku poginulom u Iraku i povratku njegovog tijela u zaviaj, pjesma u kojoj se smijenjuju politiki angairani i dirljivo intimistiki stihovi; u uvodnom kupletu se najprije kae da su pekulanti zaradili na prolivenoj krvi poginulog vojnika, a zatim je tu slika vojnikove majke koja zanavijek skida arav sa sinovog kreveta. Gypsy Biker nije jedina pjesma o smrti na albumu. Magiczavrava Springsteenovim oprotajem s Terryjem Magovernom (Terry's Song): obraajui se mrtvom prijatelju, Boss kae da Titanik, Ajfelov toranj, egipatske piramide i Tad Mahal moda i jesu unikatni, no da je on Terry bio
7

jedinstven i da e takav i ostati, zato to su razbili kalup iz kojeg je "izliven", odnosno ako frazu pribliimo duhu naeg jezika zato to vie nema takve japije. "Ljubav je snaga jaa od smrti, ba kako vele pjesme i prie", kae Springsteen pred kraj ove kompozicije, himne o jedinstvenosti konkretnog ljudskog bia. Nije ovaj album lien svoje doze mraka. U pjesmi Your Own Worst Enemy kao u nekoj Poovoj prii, najgori dumanin, neprijatelj iz naslova, jeste onaj ije se lice odraava u izlozima i ogledalima. A opet ima i svjetla. Jedna se pjesma zove Girls in TheirSummer Clothes i podsjea u isto vrijeme na Czeslawa Milosza i na Darka Rundeka, odnosno Haustor. Naslov pjesme bi se, naime, gotovo doslovce mogao prevesti kaoDjevojke u ljetnjim haljinama volim; isto tako, Milosz je, kad je meseina, gledao ene u raznobojnim haljinama, dok Springsteenove djevojke u ljetnjim haljinama etaju kroz odsjaje veernjeg svjetla. I'll Work for Your Love je klasina springstinovska proleterska ljubavna pjesma. Tu su i neke skoro distopijske vizije (Livin in the Future), kao i poneto "politiki" inspirisane kompozicije (Last to Die). Kroz naslovnu se pjesmu (Magic) provlai slutnja apokalipse, slina, u nekom smislu, onoj iz Cohenove pjesme TheFuture. Muziki je album snano obiljeen zvukom E Street Banda. Ovo je prva Bossova saradnja sa E Street Bandom nakon albuma The Rising iz 2002. godine, posveenog rtvama teroristikih napada od jedanaestog septembra 2001. Album zapravo zvui kao pravi (u pozitivnom smislu starinski) Springsteenov album. Bez konceptualnosti Nebraske, bez genijalne inovativnosti Born to Run, bez prodornosti Born in the USA, album Magic dosee ono to je esto najtee dosegnuti potpunu pripadnost i uklopljenost u veliki autorski opus, i tematski i kvalitativno; poput nekog Eastwoodovog filma ili Updikeove knjige koji su uvijek amblematini, makar i ne bili prvi kojih se iz tih opusa sjetimo. arolija je, rekli smo, pria o povratku. Pravi je povratak uvijek povratak samom sebi. Hrabrost je u takvom povratku, makar i samo u pjesmi. Karakteristian znak naeg vremena je "panino bjekstvo od susreta sa samim sobom". Kljuni simbol Springsteenovog svijeta uvijek je, meutim, bila intimna hometown Itaka, s Penelopom kraeg "svetakog" imena (Mary, Kate, Theresa) i konkretnom geografijom jednog mikrosvijeta. Pod sumpornim svjetlima Nju Derzija, dok prolaze cure u ljetnjim haljinama, prolazi i ivot. S druge strane rijeke Hadson je Njujork, drugi svijet; sa one strane rijeke je Had.
8

Prie iz kara-tamne noi muharem bazdulj ALBUM THE RIVER PROZVAN JE, NARAVNO, PO PESMI THE RIVER, A BA JE TA PESMA, U VINILNOJ ERI SMETENA NA KRAJ B STRANE 1. PLOE DUA ALBUMA, PESMA KOJA I TEMOM I ATMOSFEROM I SVETONAZOROM I KOMPLEKSNOU SPAJA SVE PESME S DUPLE PLOE U JEDNO. OSIM PESME THE RIVER NA ALBUMU IH JE JO DEVETNAEST; NIJEDNA NIJE SLABA, VEINOM SU ODLINE, A NEKOLIKO NJIH SU ISTA REMEK-DELA Bila je nedjelja, peti juli 2009. godine, osam sati i osam minuta, elektronska iza, kako kau, osim to je bilo osam uvee, ne ujutro. (iza tako u Bosni zovu trenutak kad pogledavi na sat primijeti da su se poklopile mala i velika kazaljka; na digitronskim satovima, to bi, dakle, bio momenat kad isti broj pokazuje sate i minute.) Bio sam u Beu, u drugom becirku, na Ernst Hapel stadionu, na koncertu Brusa Springstina. Koncert je poeo solom na harmonici, s melodijom Na lijepom plavom Dunavu; taj oma Beu trajao je moda nepunu minutu, a zatim je krenula Jackson Cage. Pogledao sam na sat, bilo je osam i osam, tako da tano znam gdje sam i kada prvi put uivo uo neku Springstinovu pjesmu, neku pjesmu sa albuma The River. KRITINA MASA: Album The River, tanije reeno dupli albumThe River, objavljen je u oktobru mjesecu 1980. godine, prije trideset godina, dakle, neposredno nakon Springstinovog trideset prvog roendana (Springstin je roen 23. septembra 1949. godine). Prole su, dakle, dvadesete, stigao je zlatni poetak tridesetih, The River nastaje na onom posljednjem (isusovskom)pragu zrelosti. Proli su i divljanje inevinost (The Wild, The Innocent And The E Street Shuffle), ifatalistiki hedonizam i hedonistiki fatalizam (Born To Run), prolo je i nasluivanje nalija vjernosti mladalakim snovima, a u kljuu prokletstva, koje je ionako nalije izabranosti (Darkness On The Edge Of Town). Stigla je zrelost, kao rijeka; pjesnika, umjetnika zrelost. Album se, kao i zbirka pria uostalom, obino imenuje ili po jednoj konkretnoj pjesmi/prii ili po motivu/konceptu koji ga sjedinjuje u cjelinu. Ponekad se, meutim, da dva naela i spoje. Album The Riverprozvan je, naravno, po pjesmi The River, a ba je ta pjesma, u vinilnoj eri smjetena na kraj B strane 1. ploe dua albuma, pjesma koja i temom i atmosferom i svjetonazorom i kompleksnou spaja sve pjesme s duple ploe u jedno. Osim
9

pjesme The River na albumu ih je jo devetnaest; nijedna nije slaba, veinom su odline, a nekoliko njih su ista remek-djela; i pjesma The River je remek-djelo, ali na istoimenom albumu je i nalik detonatoru atomske bombe, ona svojom eksplozijom stvara kritinu masu. MOE LI SAN BITI LA: The River je pria o braku; o dvoje mladih koji su se zaljubili kao gimnazijalci, u malom gradu u dolini kojom tee rijeka, u kraju gdje se od djeaka oekuje da slijede stope svojih oeva. Njih dvoje se vjenavaju zbog neplanirane trudnoe. Umjesto fakultetskog indexa, on dobiva sindikalnu iskaznicu i zapoljava se na bauteli, no ekonomska kriza hara i posla je malo. Pjesma je, to se ne smije zaboraviti, formalno uobliena kao muka (iz)govorena ispovijest koju, oito, slua (to bi Krlea rekao) nepoznat netko, moda stranac sluajno zateen za ankom, u pjesmi nekoliko puta oslovljen vokativnim mister. Sve ono to se inilo toliko vanim, kae neznanom sagovorniku ovjek koji je s devetnaest godina oenio Meri, svoju ljubav iz gimnazije, nestalo je, gospodine, u zraku i sad se ja ponaam kao da se ne sjeam, a Meri, kao da je nije briga. Ovdje je, meutim, kljuna rije kao; jer on se zapravo sjea, sjea se kako su se kao klinci vozili u autu njegovog brata i sjea se njenog preplanulog tijela i kako bi cijelu no leao budan steui je u zagrljaju osjeajui njeno disanje. Ta sjeanja se vraaju i progone me/ progone me, ko sablast da me trai/ je li san to se ne ostvari la/ ili je neto i gore od lai (Now those memories come back to haunt me/ they haunt me like a curse/ Is a dream a lie if it dont come true/ Or is it something worse) kae on prije posljednjeg refrena. U refrenu se, naravno, govori o rijeci, na koju su stalno ili kao klinci u srednjoj koli, kao i u prvoj branoj noi, samo to se u posljednjem refrenu kae da je rijeka presuila. I kad na kraju kae da se vraa na rijeku, makar bila i suha, da se ponovo vozi tamo, sa svojom malom (my baby and I), slualac (i u pjesmi prisutninepoznat netko i svako od nas) ne moe zapravo biti do kraja siguran je li bejbe Meri ili moda ipak kerka. ZNANJE I ISKUSTVO: Jedna od karakteristika svakog pravog pjesnika jest da je njegovo znanje vee od iskustva. Makar je pjesnik Springstin napisao pjesmu The Riveru svojim ranim tridesetim te je tako zapravo stariji od njenog lirskog subjekta, teme pjesme nisu dio njegovog linog iskustva. The River je zapravo nadahnuta ivotnom priom Springstinove sestre i njenog mua koji su se vjenali jako mladi proavi neto kasnije kroz besparicu i branu krizu. Springstin je bio dirnut kad je naknadno saznao da njegov zet nije elio traiti novanu pomo ili pozajmicu u vrijeme dok nije imao posao. Moda upravo zbog tog porodinog linka u pjesmi The River nema apsolutnog mraka kao u pjesmama Jackson Cage ili Stolen Car. U doba objavljivanja albuma The River,
10

Springstin se (jo) nije enio, ali je jedna od njegovih dominantnih tema upravo brak u (prvoj) velikoj krizi, brak dvoje ljudi koji su jo (relativno) mladi, a za koje je "sve to se nekad inilo toliko vanim nestalo u zraku". Najmranija pjesma iz ovog registra jeStolen Car; u njoj se, na mnogo straniji nain, negoli u filmu American Beauty, recimo, opisuje kako su se dvoje ljudi koji su se nekad voljeli udaljili. Isprva sam mislio da je to samo nemir, ali se ispostavilo da je neto vee kae mukarac u pjesmi, a ena se itajui pisma koja joj je on pisao "dok im je ljubav bila mlada i hrabra" osjea kao da ima sto godina. To stanje, taj runi san (svake) brane noi, mukarac u pjesmi poredi sa vonjom ukradenih kola. Vozim ukradeno auto, kae, i nadam se da e me uhvatiti, ali me nikad ne uhvate; vozim ukradeno auto u noi, kae, i bojim se da me mrak ne proguta. Najstraniji stih ove strane pjesme je kratki stih u kojem se opisuje crnina noi gdje se kae: And Im driving a stolen car/ On a pitch black night. Jer "pitch black night" nije obina mrana no! U ostavtini Danila Kia pronaen je jedan od najljepih tekstova uopte o fatalnoj vjernosti vlastitom (u ovom sluaju naem) maternjem jeziku. Ne moe se na drugi jezik prevesti naa fraza kara-tamna no kae, izmeu ostalog, Ki "(...) jerkara-tamna no, sa ovim zvunim turcizmom, nije isto to i crna no, tamna no, jer tokara izaziva istorijske asocijacije, podrazumeva neku etnografsku, etnoloku, rekao bih nacionalnu, teku, gustu, pastuoznu tamu, tamu punu krikova i jauka, rzanja konja, plaa dece, kuknjavu majki, to je tama crna kao krv, kao gavran, kao dva vrana gavrana iz narodne epske pesme, gdje taj novi sinonim vran jeste ako ne nova boja, a ono nova nijansa crnog, nov pridev koji ide uz neke nove imenice, vrana je kosa devojaka, na primer, a to opet nije crna kosa, nije samo crna, nego crna kao zift ili tamna, kao to no moe biti tavna-tamna, i to vie nije ona ista turska, krvava no puna jauka i strave, nego no kad zae mesec, kad zamirie jorgovan, neka spokojna ... lirska no." Spingstinovapitch black night je zapravo kara-tamna no! ULICA: Genijalnost albuma The River, meutim, i ono to ga razlikuju od kasnijih Springstinovih albuma kao to su Nebraska ili Tunnel of Love jest mjeavina guste melanholije i prozrane prodorne radosti. Ona je najjaa i najprisutnija u pjesmi Out in the Streets, pjesmi koja poinje pozivom djevojci da obue najljepu haljinu i sredi kosu jer je te veeri zabava; onda Springstin kae da radi pet dana u sedmici, da na dokovima istovara sanduke, ali da ve od ponedjeljka ujutro misli samo na petak; im ujem zvidaljku, silazim na ulicu pa kod kue skidam radnu odjeu; kad sam na ulici, hodam kako hou, kad sam na ulici, priam kako hou kae se u refrenu. U najljepoj himniivota na ulici u amerikoj muzici, u pjesmi poneto netipinoj za Springstinov opus u kojem je mnogo pjesama o poeziji i slobodi koje simbolizira vonja automobilom, dalje se
11

kae: Kad sam na ulici, djevojko, nikad se ne osjeam usamljeno, kad sam na ulici, u gomili se osjeam kao kod kue, pa se kae da lijepe cure, i crnkinje i bjelkinje, hodaju ulicom, a onaj koji pjeva ih gleda krajikom oka. U naem iskustvu ima u ovoj pjesmi i neeg od EKVove Budi sam na ulici i neeg od Haustorove Djevojke u ljetnjim haljinama volim, ali je Out in the Streets vea pjesma. To je pjesma ovjeka kojem je u ivot ula radna knjiica, a da se jo nije oporavio ni od toga da mu je trebala aka (No Surrender); jer ta su i kola i posao, do glupi izgovori za spreavanje bivanja na ulici. Svi pedagozi i popravljai svijeta kao jednu od svojih glavnih misija nameu "odvajanje djece od ulice". Pjesma Out in the Streets je oda ulici i slobodi, ista muziko-adrenalinska radost, pjesma koju valjda i ne moe shvatiti ako nema iskustvo ponedjeljka ujutro u kojem misli jedino na petak. DVA SRCA: Nabrajanje remek-djela sa albuma The River nemogue je bez navoenja pjesama Point Blank i Independence Day. Upravo Point Blank otvara A stranu 2. ploe; a u CD eri slijedi nakon naslovne pjesme. Pjesma iz brazde springstinovskih ljubavnih tragedija, a opet drukija to je Point Blank. A Independence Day je opet jedna odnajepskijih Springstinovih pjesama, itav anrovski roman o odnosu oca i sina u dvije stotine i devedeset sekundi. Sin se za praznik vraa u roditeljsku kuu, u njezin mrak i mrak rodnog grada, tamo gdje shvata koliko je slian ocu, ocu kojeg u sitne sate upozorava da mu je vrijeme da ode spavati, kao u izvrnutom odjeku tipine scene iz djetinjstva kad otac sina alje na poinak. Motiv rodnog grada koji ovjeku lomi kosti i iz kojeg se moe samo pobjei, motiv prisutan u pjesmama Thunder Road i Born to Run(sa albuma Born to Run), varira se i ovdje, linije nego ikad, kao to se i nasluuje krupni plan srodan onom iz kasnije pjesme My Hometown. U kontekstu lajtmotiva, rijeka se, osim u pjesmi The River, javlja u jo dvije: The Price You Pay i Hungry Heart; u prvoj se priziva uz sliku obeane zemlje, a u potonjoj se, unutar pomalo osterovske prie o ovjeku koji u Baltimoru ima enu i djecu, pa ode da se provoza i ostavi ih zauvijek, kae: Kao rijeka koja ne zna kamo tee, pogreno sam skrenuo i samo nastavio ii. U refrenu se kae kako svi imamo gladno srce, no posljednji stih veli: Niko ne voli biti sam. PjesmaHungry Heart je vrlo pjevljiva, jedna od onih koju na koncertima publika ponekad skoro da sama otpjeva. Naslovom, pa i porukom iz posljednjeg stiha, Hungry Heart se rimujesa drugom najkraom pjesmom na albumu, jednom od rijetkih Sprinstinovih pjesama uopte koje su krae od tri minute. Two Hearts traje dvije minute i etrdeset pet sekundi te ako smo, kao to jesmo, i kao to kae Springstin, vie nauili iz tri minute dugih pjesama, nego to smo ikad nauili u koli, onda se i u manje od tri minute mogu rei stvari vee od ivota. Ponajbolja Springstinova biografija,
12

ona definitivna, koju je napisao Dejv Mar, ne zove se sluajno Two Hearts. Mnogo vie nego u drugi jezik, Springstinove pjesme su prevodive u druge forme, u prie, romane, filmove. Evo ipak jednog pokuaja da Two Hearts budu (i) Dva srca: Kad sam neki dan izio na ulicu Sreo sam jednu uplakanu curicu Tuna je, kae da voljet nee nikad vie Saekaj, mala, da vrijeme suze obrie I shvatie opet Dva srca od jednog su bolja S dva srca rijei se nevolja Dva srca od jednog su bolja Nekad sam i ja glumio zajebanog tipa I ivio u snovima iz djeijeg tripa Ali djeijim snovima kraj jednom mora do Da odraste kad e ponovo sanjat mo Ja napokon vjerujem Dva srca od jednog su bolja S dva srca rijei se nevolja Dva srca od jednog su bolja Nekad ti se ini kako sudbina hoe Da svijetom luta sa srcem praznim od samoe I makar te ivot ovrsne i uini hladnim Ima jedna stvar, gospodine, koju dobro znam Ako misli da srce ti je kameno I da si dovoljno grub da svijetom luta samotno, Kad si sam, drue, nema mira u dui Zato ja i dalje traim onu za me posebnu Dva srca od jednog su bolja S dva srca rijei se nevolja Dva srca od jednog su bolja

13

Gazda muharem bazdulj Kad sam kao mali doo u grad morao samsamom sebi dati nadimak, pjevao je neko Branimir tuli znan i kao Johnny. I zbilja je tako u rokerskom svijetu: bez nadimka skoro da si niko i nita. A oni najvei imaju najjae nadimke. Elvis Prisley je King Kralj, Paul Hewson je Bono Dobri, Bruce Springsteen je Boss Gazda. Agencija AFP javila je ovih dana: "Amerika rok legenda, 53-godinji Bruce Springsteen, oborio je svjetski rekord u prodaji karata za nastupe u jednom gradu. On je za deset nastupa u svom rodnom New Jerseyu, povodom promocije albuma The Rising, prodao gotovo nevjerovatnih 550.000 ulaznica, pri emu se oekuje da e ukupna zarada iznositi neto vie od 37 miliona dolara." to ree sam Gazda u jednom od svojih prvih hitova, pjesmi Rosalita sa svog drugog albuma, koju na ovoj turneji ponekad zasvira na samom kraju zavravajui drugi bis: 'Cos the record company, Rosie, just gave me a big advance. Niko nije prorok u svom selu, veli drevna latinska gnoma, no Gazda hara po svom kraju jednako kao i po cijelom svijetu. Upravo se vratio iz Evrope gdje je turneju po ovom kontinentu okonao ba na obodima nesretne bive SFRJ: u Beu i u Milanu. Prolo je trideset godina otkad je izdao svoj prvi album, ali je Gazda i danas gazda. Zato Boss ostaje the boss, zato je da iskoristim onu bosansku kolokvijalnu rimu Springsteen vazda gazda? Odgovor je jednostavan: zato to je dobar. Jasno, stvari su se mijenjale od davnih pozdrava iz Ashbury Parka do skoranjeg Risinga, no Springsteen je sve vrijeme ostao svoj. Nema umjetnika koji je bolje uhvatio ameriku malomiansku amotinju od Springsteena, nije mu u tome ravan ni Raymond Carver. No isto tako niko te gradove i gradie na beskrajnom amerikom zemljovidu nije toliko ni volio. Te beskrajno jednostavne pjesme, bolne i lijepe, stvaraju cijelu galaksiju sjete. Springsteen pjeva o gradovima koji upaju kosti, koji su smrtonosne stupice iz kojih mora pobjei dok si mlad (Born to Run), o dolinama u kojima te od malih nogu ue da radi isto to ti i otac radi (The River), o tridesetpetogodinjaku koji sa enom i djetetom naputa rodni grad, no no uoi odlaska stavlja sina u auto i kae mu istu stvar koju je njemu neko njegov otac rekao: Ovo je tvoj grad (My Hometown). U Gazdinim pjesmama smjenjuju se bolja prolost i loa beskonanost. Sve to vrijedi u ivotu desilo se neko davno, dok smo bili srednjokolci, no to je prolo tako brzo, u (to bi rekao Andri) okatrenuu curice
14

(GloryDays). A ipak, povrh svega, treba nam tako malo vjere, vjere u aroliju u noi, jer makar vie nismo tako mladi i makar su maturske oprave u prnjama, makar je prolo vrijeme kad smo bili kolske sportske zvijezde i lokalne ljepotice, nita jo nije nedostino (ThunderRoad). Gazda zna i da ljubavna enja moe biti takva da se ovjek budi u znojem natopljenim arafima i ini mu se da mu je neko noem probio duu (I'm On Fire); Gazda je u stanju da openhauerovsku filozofiju o nezasitnoj volji u etiri stiha socioloki same: siromah bi htio biti bogata, bogata bi htio biti kralj, a kralj nije zadovoljan dok ne bude kralj svega (Badlands); Gazda moli Boga za milost spram ovjeka koji sumnja u ono u ta je u stvari siguran (Brilliant Disguise); Gazda daruje svoj glas ovjeku iz one urbane legende koji izie da proeta i nikad se ne vrati (Hungry Heart); ali je svugdje uvijek prisutno ono to sam zove Human Touch. Springsteen je, meutim, esto i neshvaen. ak se i nekim muzikim kritiarima zna omaknuti blesava teza o utilitarnoj himninosti pjesme Born in the USA. A rije je, naravno, opet u tipinoj gorkoj sudbini malog amerikog ovjeka, tog valjda omiljenog Gazdinog lirskog subjekta. Postoji i ona manja skupina kvazirok elitista kojima je mrska Gazdina opa obljubljenost. Ali kako kae Nick Hornby: to to puno ljudi voli to to radi,ne mora znaiti da si lo. Naprotiv, ponekad to ak zn ai da si jako dobar. Posljednjih godina u cijeloj bivoj SFRJ ostaci urbane gerile lamentiraju nad poseljaenjem gradova, nad injenicom da se omladina masovno okree turbo-folku i slinom muzikom smeu. Obino za tu injenicu okrivljuju samu publiku. No, ta stvar tako frapantno podsjea na onu staru vadionu elnice HDZ-a kad je ova stranka izgubila izbore u Rijeci. Naime, na pitanje novinara zato je zakazao HDZ, gospoa je odgovorila:Nije zakazao HDZ, ve birai. Ovdanji rokeri priaju isto tako o zakazivanju publike, a zapravo su zakazali oni sami. Jer nije bilo Gazde koji bi pjevao o mladiima kojima je neko tutnuo puku u ruku, niti o etrdeset i jednom metku to deru ljudsku kou, niti o sruenim gradovima, niti o bilo emu relevantnom. Sreom, ima Springsteena, i ima CD plejera. I ima onih borhesovskih ganutljivih sutona kad se purpur sumraka stapa s ljubiastim dimom cigarete i kad led u ai s viskijem udara zvonko o staklo. I kad nita, ili gotovo nita, ne sjeda tako dobro kao najljepe Springsteenove pjesme.

15

Pleemo u mraku Ustajem uvee i nemam ta da kazem Ujutru dolazim kui odlazim na spavanje sa istim oseanjem Ne oseam nita sem umora ovee, samo sam umoran i dosadan samom sebi Hej ti tamo, duo dobro bi mi dolo malo pomoi Ne moe zapaliti vatru Ne moe zapaliti vatru bez varnice Ovaj pitolj je na iznajmljivanje ak i kada samo pleemo u mraku Poruka stalno postaje jasnija radio svira i ja se vrtim okolo pogledam se u ogledalo elim da promenim svoju odeu, svoju kosu, svoje lice ovee, ovo nigde ne vodi Ovako samo ivim u rupi Negde se neto dogaa duo ja sam u to siguran Ne moe zapaliti vatru Ne moe zapaliti vatru bez varnice Ovaj pitolj je na iznajmljivanje ak i kada samo pleemo u mraku ami tu i stari to je neki vic i to na moj raun Skinuu teret ovog sveta sa svojih lea hajde duo, ova je ala na moj raun Ako ostane na ulicama ovog grada i naravno da e te isei na komade Kau naravno da e ostati gladan hej duo ja noas skoro umirem od gladi Umirem za nekim deavanjem Muka mi je od ovog sedenja i pokuavanja da ovu knjigu napiem Treba mi ljubavna reakcija hajde sada duo pogledaj me samo jednom

16

Ne moe zapaliti vatru dok ami ovde, plaui nad slomljenim srcem Ovaj pitolj je na iznajmljivanje ak i kada samo pleemo u mraku Ne moe zapaliti vatru dok brine o svom malom svetu koji se raspada Ovaj pitolj je na iznajmljivanje ak i ako samo pleemo u mraku ak i ako samo pleemo u mraku ak i ako samo pleemo u mraku ak i ako samo pleemo u mraku Hej duo

17