Analiziram skulpturu Marije Juri Zagorke hrvatskog kipara Stjepana Graana, nastale

1991.godine. Prikazuje hrvatsku spisateljicu Mariju Juri Zagorku. Skulptura je

(3D, vizualan i
taktilni doivljaj), i
statua je
, to vidimo po tome to je to samostalan volumen, samostalno
oblikovan i postavljen u prostoru, nije vezan za podlogu osim, naravno, postolja. Statua je
figurativna, svjetovna, sastoji se od lika ene u odjei sa suncobranom. Prosjene je
veliineodrasle ene, moda malo vea. Odnos volumena i prostora je aktivan, moemo rei
da je
uzajaman jer prostor prodire u volumen (npr. suncobran) ali i volumen prodire u
prostor (nabori na tkanini). Na aktivan odnos volumena i prostora
ukazuje i ralanjenost (jezgru ini
tijelo a
krakovi su ruke sa suncobranom te noge (pod haljinom). Za ovu statuu moemo reida je
dinamina, na to ukazuju ralanjenost a i sam poloaj tijela (ena je zaustavljena uhodu). Po
poloaju nogu i ruku vidimo da je ovo trenutak mirovanja u pokretu, pa
mogu
zakljuiti da se radi o kontrapostu. Ploha je ralanjena, zategnuta na nekim mjestima, a
nanekim mjestima neujednaena i naborana i to sve upravo zbog tkanine, tj. njenom poloaju
natijelu. Na suncobranu moemo primijetiti laganu izlomljenost ploh
e. Tkanina je oblikovanadraperijom, na rukama i suncobranu. Materijal je negiran
, ne detaljizira se previe, i moemo
vidjeti da se pobijaju osnovna svojstva materijala (patinirane bronce). Vidimo stiliziranost
ustiliziranoj kosi. Linija je obrisna, prati plohu, kontinuirana i stalna, a sve zapravo ovisi o
mjestu gledita. Povrina je blago hrapava i kvrgava, naborana, dok su dijelovi glatki,
modazbog vanjskih utjecaja kroz vrijeme. Boja nije posebno mijenjana, ve je cijela
skulptura u
boji materijala bronce.