PRIKAZ LANKA:DIJETE (UENIK) KAO PARTNER U

ODGOJU

Kritiki prikaz Dijete kao partneru u odgoju napisala je profesorica sa sveuilita u
Zadru s odjela za pedagogiju. Rad se sastoji od pet dijelova odnosno poglavlja. Kako navodi
sama autorica ovim se radom nastoji popuniti deficit rasprava o postmodernoj slici djeteta
kao socijalnog aktera te sukonstruktora vlastitog odgoja.
U prvom poglavlju naslovljenom Postmoderna slika djeteta i djetinstva autorica
radi svojevrsni uvod u problematiku. Postavlja pitanje na koji su nain djeca pod utjecajem
okoline i koliko ih to oblikuje. Spominje se konstruktivistiko shvaanje koje je zapravo i
donijelo razmiljanje o djetetu kao samostalnom subjektu u odgoju. Taj je postupak u
mnogoemu utjecao i na pedagogiju kao odgojnu znanost. Vanost takvom razmiljanju
pridonijela je i politika. Djeca su dobila svoja prava te su karakterizirana kao mladi graani
koji oblikuju ivot i svoju okolinu. Autorica u prvom dijelu spominje istraivanje iz djeje
perspektive. Navodi kako bi se istraivanje djejeg svijeta kvalitetnije odvijalo iz njihove
perspektive te bi rezultati bili mnogo bolji.
U drugom dijelu teksta naslovljenom Partnerstvo uitelj-uenik pojmovna analiza
navodi kako su uitelji profesionalni pomagai u uenju. Autorica spominje pojmove kojima
objanjava ovaj odnos. Poto je uitelj taj koji ui i postavlja odnos on i postavlja ciljeve
uenja. Zapravo se odnos temelji na partnerstvu. Partnerstvo se treba temeljiti na povjerenju
koje gradi jednak odnos izmeu sudionika, odnosno postavljaju isti nivo djece i odraslih.
Trei dio Granice primjene pojma pedagoki odnos u pedagokom kontekstu opisuje
jednaku mo uenika i uitelja. Uitelj pokuava ueniku omoguiti uenje i pri tom ga
pratiti, pomagati u nekim specifinim situacijama i razliitim metodama poticati uenikov
kvalitetan rad.
Zadae i odgovornosti uitelja / uenika etvrti su dio teksta. Autorica govori kako je
osnova orijentacija prema djetetu. Zanimljivo je da spominje kako su odgajatelji istraivai
vlastite prakse koji stjecanjem iskustva formiraju svoj odnos u kolskoj uionici. Uenika se
potie na samo razmiljanje i samoodreenje. Neki autori koji se spominju u ovom tekstu ne
zalau se za demokratski odnos jer smatraju da djeca ne mogu preuzeti odgovornost. Jednako
tako dolazi do mogunosti da dijete ne potiva hijerarhiju, a s time i profesora koji mu
predaje.
Zadnji do je zakljuak. Smatram da je autorica kvalitetno zakljuila ovaj tekst i prije
samog zakljuka pa u za kraj citirati njezine rijei te s njima zavriti svoj prikaz : Pozitivno
je to je postmoderno dijete dobilo puno vei prostor isprobavanja vlastitih mogunosti i
sudjelovanja u drutvenom ivotu, ali mu je nametnut i status socijalnog aktera i zahtjev
samostalnosti u djelovanju i odluivanju.

Karlo Mandi