You are on page 1of 1

Ne mogu da se oslobodim tog utiska

Znate li onaj oseaj kada vam se krv sledi, a miii zgre od straha? Taj strah vam ostaje
urezan u dui, i ne moete ga se tek tako osloboditi. to vie elite da ga zaboravite, to vas
vie proganja i prati, ak i pri nekom bezazlenom dogaaju, poput nestanka struje, on je tu.
Te noi koraala sam dugom stazom koja je vodila dublje, dalje, ni sama ne znam gde.
Negde gde se spaja mata sa realnou. I taman kada sam pomislila da sam se izgubila,
traak nade se probudio u meni, kada sam ugledala kuu izmedju dva trula hrasta. to sam
se vie pribliavala, utisak se menjao, i to na gore.
Kuica je bila jeziva. Krov je od silnih vetrova poeo da se raspada, a ivice kue su bile
obavijene odvratnim puzavicama i raznim trnjem. Odluila sam da uem unutra, jer u tom
trenutku nisam imala drugog izbora.
Hladna ruka nesigurno je krenula put starih tronih vrata. Cijuk arke stvorio je u meni
dodatnu jezu.
Iako je strah jedino oseanje koje je tada postojalo u meni, neka sila me je terala da
napravim sledei korak. Nisam znala ta da oekujem. Da li moda nekog niskog starca sa
dugom, belom bradom, koji e mi pruiti utoiste ili neto sasvim tree ???
Nita od toga nije bilo tano. Prostorija je bila prazna. Meseina koja se jedva probijala kroz
trulu tavanicu davala mi je taman toliko svetlosti da mogu da vidim ta se tu nalazi.
Pod, kao i sve ostalo u sobi, bilo je prekriveno prainom koja se tu taloila godinama.
Panju mi je privukao zid pun ordenja, diploma i ostalih priznanja. Kakvu li prolost uvaju ti
predmeti ? Nije mi bilo potrebno dugo da shvatim ko je u stvari vlasnik kue. Sve ove
nagrade pripadale su lovcu koji se godinama ovde skrivao od hladnoe i raznih zveri.
Od svih tih oseanja koja su se u trenutku pojavila u meni, srea, strah i mnoga druga koja
nisam mogla da opiem, odjednom je prekinulo pitanje? Gde je on sad?
Nedugo posle postavljenog pitanja, nala sam i odgovor. Ustajao miris dolazio je iz sobe
koju ranije nisam primetila. Radoznalost ini uda.
Vie se nisam plaila, i bez trunke oklevanja sam ula. Zatekla sam samo stari krevet, i
neto to u svako vee imati u mislima: Beivotno telo starog lovca...
Nikola 10.33 1

You might also like