Elektrika I Magneti

FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE
SVEUILITA U ZAGREBU

Essert, Grilec, ili:

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM

- fizikalne osnove -

Ver. 1.0 priprava
(nije za objavljivanje)

Zagreb, 2006.
SADRAJ

1. ELEKTROSTATIKA ....................................................................................... 9
1.1. Struktura materije............................................................................................... 9
1.1.1. Elementarni naboj ...................................................................................................11
1.1.2. Elektrina svojstva tvari.................................................................................. 12
1.2. Elektrino polje naboja..................................................................................... 13
1.2.1. Polarizacija i influencija ................................................................................... 16
1.2.2. Gustoa elektrinog toka................................................................................. 18
1.2.3. Homogeno elektrino polje .............................................................................. 18
1.2.4. Coulombov zakon................................................................................................. 19
1.3. Elektrini potencijal .......................................................................................... 19
1.4. Elektrini kapacitet ........................................................................................... 21
1.5. Kondenzator ...................................................................................................... 22
1.5.1. Spojevi kondenzatora....................................................................................... 23
1.5.2. Serijski spoj....................................................................................................... 24
1.5.3. Paralelni spoj ...................................................................................................... 25
1.5.4. Mjeoviti spoj..................................................................................................... 26
1.5.5. Energija nabijenog kondenzatora.................................................................. 27
1.5.6. Prirodni kondenzator........................................................................................ 29
1.6. Appleti................................................................................................................ 30
1.6.1. Elektrino polje naboja ................................................................................... 30
1.6.2. Test naboj u elektrinom polju....................................................................... 31
1.6.3. Elektroskop ........................................................................................................ 32
1.6.4. Kapacitet ploastog kondenzatora................................................................ 32
1.6.5. Prirodni kondenzator........................................................................................ 33
1.7. Zadaci ................................................................................................................. 34

2. ISTOSMJERNA STRUJA............................................................................. 37
2.1. Elektrini napon................................................................................................ 37
2.2. Elektrini izvori................................................................................................. 38
2.3. Elektrina struja ................................................................................................ 40
2.4. Elektrini otpor ................................................................................................. 40
2.4.1. Promjena otpora s temperaturom.................................................................. 41
2.5. Ohm-ov zakon................................................................................................... 43
2.6. Kirchhoff-ovi zakoni ........................................................................................ 44
2.6.1. I. Kirchhoff-ov zakon....................................................................................... 45
2.6.2. II. Kirchhoff-ov zakon .................................................................................... 46
2.7. Spajanje elektrinog otpora u strujnom krugu............................................. 47
2.7.1. Serijski spoj otpora ......................................................................................... 47
2.7.2. Paralelni spoj otpora......................................................................................... 48
2.8. Elektrina struja u ioniziranom plinu............................................................ 50
2.9. Elektrokemijske pojave.................................................................................... 52
2.9.1. Faraday-evi zakoni elektrolize....................................................................... 52
2.9.2. Primarni elementi .............................................................................................. 53
2.9.3. Sekundarni elementi......................................................................................... 55
_______________________________________________________________________________
4
2.10. Jednostavni strujni krug.................................................................................. 57
2.11. Realni jednostavni strujni krug ...................................................................... 58
2.12. Sloeni strujni krug.......................................................................................... 59
2.13. Realni naponski izvori ..................................................................................... 61
2.13.1. Vanjska karakteristika realnih izvora .......................................................... 62
2.13.2. Spojevi elektrinih izvora............................................................................... 63
2.14. Mjerenje struje, napona i otpora..................................................................... 66
2.15. Mjerni instrumenti: voltmetar, ampermetar, ommetar .............................. 67
2.16. Rad i snaga istosmjerne struje ........................................................................ 70
2.17. Appleti ............................................................................................................... 73
2.17.1. Ohmov zakon ...................................................................................................... 73
2.17.2. Jednostavni strujni krug................................................................................. 73
2.17.3. Mjerenje napona, struje i snage u strujnom krugu ................................... 74
2.17.4. Multimetar.......................................................................................................... 75
2.17.5. Serijski spoj otpora.......................................................................................... 75
2.17.6. Paralelni spoj otpora......................................................................................... 76
2.17.7. Kirchhoff-ovi zakoni......................................................................................... 76
2.18. Zadaci................................................................................................................. 78

3. MAGNETIZAM.............................................................................................. 81
3.1. Magnetsko polje................................................................................................ 81
3.2. Zakon protjecanja............................................................................................. 82
3.2.1. Magnetsko polje ravnog vodia...................................................................... 83
3.3. Magnetske veliine........................................................................................... 85
3.4. Magnetska histereza ........................................................................................ 89
3.5. Magnetski krug................................................................................................. 90
3.6. Djelovanje magnetskog polja.......................................................................... 92
3.6.1. Sila na gibljivi naboj ......................................................................................... 92
3.6.2. Sila na vodi kojim tee struja...................................................................... 94
3.6.3. Sila izmeu dva vodia kroz koje tee struja............................................ 96
3.7. Elektromagnetska indukcija ........................................................................... 98
3.7.1. Lenz-ovo pravilo................................................................................................100
3.7.2. Samoindukcija ................................................................................................... 101
3.7.3. Meuindukcija...................................................................................................102
3.8. Energija magnetskog polja............................................................................ 104
3.8.1. Izmjenino magnetiziranje eljeza .............................................................105
3.8.2. Privlana sila magneta.....................................................................................106
3.9. Appleti ............................................................................................................. 108
3.9.1. Naboj u magnetskom polju .............................................................................108
3.9.2. Lorentz-ova sila ................................................................................................108
3.9.3. Faraday-ev zakon .............................................................................................109
3.9.4. Lennz-ovo pravilo.............................................................................................. 110
3.10. Zadaci............................................................................................................... 111

4. PRIJELAZNE POJAVE............................................................................... 113
4.1. RC-krug............................................................................................................ 113
Sadraj
________________________________________________________________________

5
4.1.1. Energija nabijenog kondenzatora................................................................. 113
4.1.2. Energija na otporu ........................................................................................... 113
4.1.3. Nabijanje (punjenje) kondenzatora............................................................. 114
4.1.4. Izbijanje (pranjenje) kondenzatora.......................................................... 115
4.2. RL-krug ............................................................................................................ 116
4.2.1. Energija svitka.................................................................................................. 116
4.2.2. Ukapanje RL kruga...................................................................................... 117
4.2.3. Iskapanje RL kruga..................................................................................... 118
4.3. Elektromagnetski oscilirajui krug .............................................................. 119
4.4. Elektromagnetski valovi ................................................................................ 121
4.5. Appleti.............................................................................................................. 123
4.5.1. RC-krug...............................................................................................................123
4.5.2. RL-krug...............................................................................................................124
4.5.3. Elektromagnetski oscilirajui krug ..............................................................124
4.6. Zadaci ............................................................................................................... 126

5. IZMJENINE STRUJE ............................................................................... 129
5.1. Harmonijski oblik........................................................................................... 130
5.1.1. Frekvencija i kruna frekvencija.................................................................. 131
5.1.2. Srednja i efektivna vrijednost .....................................................................134
5.1.3. Faza i razlika faza............................................................................................136
5.2. Predoavanje izmjeninih veliina............................................................... 138
5.2.1. Prikazivanje rotirajuim duinama i vektorima.........................................138
5.2.2. Fazni pomak u vektorskom prikazu .............................................................. 141
5.3. Jednostavni krug izmjenine struje.............................................................. 142
5.3.1. Otpor u krugu izmjenine struje..................................................................142
5.3.2. Kapacitet u krugu izmjenine struje...........................................................143
5.3.3. Induktivitet u krugu izmjenine struje......................................................145
5.4. Spojevi R, L i C u krugu izmjenine struje.................................................. 147
5.4.1. Serijski RL - krug.............................................................................................148
5.4.2. Serijski RC krug ............................................................................................149
5.4.3. Serijski RLC krug ...........................................................................................150
5.4.4. Paralelni RL krug............................................................................................152
5.4.5. Paralelni RC krug ...........................................................................................153
5.4.6. Paralelni RLC krug .........................................................................................154
5.5. Rezonancija...................................................................................................... 155
5.6. Snaga izmjenine struje i faktor snage......................................................... 157
5.6.1. Trokut snaga .....................................................................................................158
5.7. Trofazni sustav................................................................................................ 160
5.7.1. Naponi i struje u spoju zvijezda................................................................... 161
5.7.2. Naponi i struje u spoju trokut ...................................................................... 161
5.7.3. Snaga trofaznog sustava................................................................................162
5.8. Appleti.............................................................................................................. 163
5.8.1. Elektrini elementi u krugu izmjenine struje .........................................163
5.8.2. Kombinacija R, L i C u krugu izmjenine struje.........................................164
_______________________________________________________________________________
6
5.9. Zadaci............................................................................................................... 165

6. Dodatak - WEB-adrese applet-a ............................................................... 169
7. Literatura.................................................................................................... 171
8. Stvarno kazalo........................................................................................... 173

Sadraj
________________________________________________________________________

7

PREDGOVOR

Ovaj udbenik iz podruja elektrotehnike, eli pomoi studentima obnoviti
srednjokolsko znanje elektrotehnike, koja se ui u fizici, kako bi lake svladali
predmet ELEKTROTEHNIKA na studiju. Namijenjen je ponajprije studentima
Fakulteta strojarstva i brodogradnje, ali moe korisno posluiti i drugima.
Pojam elektrotehnika, ukljuuje u sebi dva pojma. Prvi je upoznavanje
osnovnih fizikalnih zakona o elektricitetu i magnetizmu, a drugi njihovu
primjenu u tehnikoj praksi. Upoznati fizikalni zakon najee znai opisati
posljedice njegova djelovanja, dok nam uzrok i bit zakona ostaju skriveni.
Matematiki aparat kojim se u teoriji sluimo i instrumenti kojima mjerimo ovise
dakako o dubini naih prouavanja. Gradivo izneseno u ovom udbeniku koristi
matematiki aparat primjeren srednjokolskoj matematici.
Elektrotehnika i strojarstvo dva su vrlo bliska znanstvena podruja, ije se
discipline znatno isprepleu, od mjeriteljstva do automatskog voenja
proizvodnih procesa. Budui da su mnoge tehnologije u strojarstvu usko vezane
uz elektrotehniku, ovaj udbenik moe posluiti i strojarskim strunjacima u
njihovoj svakodnevnoj praksi.
Gradivo je podijeljeno u pet poglavlja koji obuhvaaju osnovna
elektrotehnika podruja: elektrostatika, istosmjernu struju, magnetizam,
prijelazne pojave i izmjenine struje. Udbenik koristi veinu gradiva obraenog
u rasprodanom izdanju udbenika M. Essert, Z. Valter: "Osnove elektrotehnike",
SNL Liber 1991. god., a praktinu orjentaciju interaktivnim applet-ima na CD-u
zahvaljuje diplomskom radu Valentine Frankovi, prof. fizike. Svako poglavlje
ukljuuje i niz zadataka s rjeenjima, za provjeru nauenog gradiva.
Kvalitetan prijenos znanja trai danas i nove alate. Oni su prisutni
ponajvie zahvaljujui raunalima i razliitim edukacijskim programima.
Temeljna znaajka takvih programa je interaktivnost i usmjerenost na fizikalne
modele. Raunala i programi omoguuju da korisnik vie razmilja o tomu 'to' i
'zato', nego o 'kako'. Sam izraun - dobivanje numerikog ili grafikog rezultata,
u takvim je metodama, programima, manje znaajan.
Java applet-i su popularni programi koji nude sve nabrojeno i danas su
zahvaljujui Internetu dostupni na mnogim sveuilitima i kolama. Pisani su u
besplatnom Java okruenju pa su ve od samih poetaka (oko 1995.) postali
osnovna nastavna pomagala.
Iako postoje applet-i za mnoga podruja fizike (i ne samo nje), u ovom radu
pokualo se prikupiti najbolje uzorke za podruje fizikalnih osnova
elektrotehnike. Potujui autorska prava, svi prikupljeni applet-i prilagoeni su
naim prilikama (za sluaj da u nastavi nema mogunosti koritenja Interneta
i/ili da korisnici ne znaju engleski).

ELEKTROSTATIKA

Elektrotehnika kao znanost i ljudska djelatnost bavi se izuavanjem i
primjenom elektrinih i magnetskih pojava. Dio koji se bavi izuavanjem pripada
prirodnim znanostima i ini njezinu fizikalnu osnovu, a dio koji se bavi
primjenom u korisne i praktine svakodnevne svrhe ini nadgradnju i pripada
tehnikim znanostima.
U tumaenju elektrinih i magnetskih pojava polazi se od poznavanja
strukture materije i njezinih elektrinih svojstava. Ta se svojstva pripisuju
postojanju elektrinih naboja u osnovnoj strukturi svake tvari. Elektrini naboji
mogu se smatrati svojevrsnim elementarnim esticama, djeliima materije i
nosiocima njezinih elektrinih svojstava. Spoznat ih se moe preko njihovih
vanjskih manifestacija, a to su elektrine i magnetske sile.
Za cjelovitu spoznaju prisutnosti djelovanja elektrinih naboja pored
poloaja u strukturi materije potrebno je poznavati i osobitosti prostora oko njih,
prostora u kojem se izraavaju njihove manifestacije.
Elektrini naboji mogu u prostoru mirovati ili biti u pokretu. Naboji u
mirovanju nazivaju se statiki naboji. Naboji u gibanju mogu imati razliite
smjerove, a oni u usmjerenom gibanju nazivaju se elektrinom strujom.
U prostoru oko statikih naboja zbivaju se elektrine pojave, pa se to stanje
prostora naziva elektrinim poljem. U prostoru oko naboja u gibanju odvijaju se
uz elektrine i magnetske pojave. U njemu se pored elektrinog javlja i
magnetsko polje, a zajedniki se naziva elektromagnetskim poljem.
Elektrostatika opisuje i objanjava pojave koje nastaju u prostoru oko
mirujuih elektrinih naboja. Djelovanje naboja u prostoru tumai se elektrinim
poljem koje svaki naboj stvara u svom okoliu.

1.1. Struktura materije
Poznato je da se materija sastoji od tvari u istom stanju i od onih u obliku
smjesa. iste tvari mogu biti jednostavne i sloene. Jednostavne se nazivaju
kemijskim elementima, jer se nikakvim kemijskim postupkom ne daju razloiti
na jednostavnije. Sloene pak tvari nastaju spajanjem elemenata, imaju potpuno
nova svojstva i nazivaju se spojevi. Smjese su sastavljene od razliitih elemenata
i spojeva.
Najsitnije su estice elementa koje jo predstavljaju element atomi. Danas je
poznato 105 elemenata, a time i 105 razliitih vrsta atoma. Najmanji meu njima
je atom vodika i moe ga se zamisliti kao kuglicu promjera 2 10
-10
, a najvei je
atom cezija, promjera 5.3 10
-10
m. Veliina svih ostalih atoma kree se u
spomenutim granicama.
Svi atomi izgraeni su od elementarnih estica, a njihovu grau utvrdili su
fiziari E. Rutherford i N. Bohr. Svaki atom sastavljen je od jezgre i omotaa
(slika 1-1). U sreditu atoma na vrlo malom prostoru zgusnute su elementarne
estice koje ine njegovu jezgru. To su protoni, neutroni i ostale estice. Oko
jezgre atoma kreu se velikim brzinama elektroni tako da ine omota oko nje.
_______________________________________________________________________________
10
Elektroni su elementarne estice koje posjeduju negativni elektrini naboj.
Masa elektrona je oko 1836 puta manja od jedinice atomske mase, odnosno
mase koju ima najmanji atom, atom vodika.
Protoni su elementarne estice koje posjeduju naboj jednak po veliini
naboju elektrona, ali suprotnog predznaka. Masa protona priblino je jednaka
jedinici atomske mase.

atom
omota
jezgra
elektroni
neutroni
protoni
estice ostale
naboj
naboj

Slika 1-1. Sastav atoma

Koliina naboja koju posjeduje elektron i proton oznauje se kao
elementarni naboj, jer ga u prirodi nema manjeg.
Neutroni nemaju elektrinog naboja, a masa im je priblino jednaka masi
protona, odnosno jedinici atomske mase. Ostale estice u jezgri kao npr.
pozitron, mezon, neutrino i hiperon pojavljuju se samo povremeno, dosta su
nestabilne i brzo se raspadaju. Pri raspadanju pretvaraju se jedne u druge. Bez
znaenja su za elektrine pojave.
U normalnim uvjetima broj elektrona u omotau jednak je broju protona u
jezgri, to znai da svaki atom sadri jednaku koliinu pozitivnog i negativnog
naboja i promatrano izvana elektriki je neutralan.
Dimenzije elektrona i protona nije mogue pouzdano odrediti, jer te estice
nemaju otre granice. Nije ih mogue ni vidjeti, ve je mogue u odreenim
uvjetima vidjeti i snimiti trag koji one ostavljaju pri prolazu kroz odreena
sredstva. Iz tih tragova mogue je odrediti njihovu brzinu, energiju, masu i naboj.
Izmeu protona, neutrona i ostalih estica u jezgri djeluju vrlo jake sile koje
ih dre na okupu. To su nuklearne sile. Izmeu protona i elektrona, meutim,
vladaju elektrine sile koje zajedno s nuklearnim dre atom jednom cjelinom.
Gibanje elektrona u atomu ima sloen karakter, jer oni pored gibanja u
omotau istovremeno rotiraju i oko vlastite osi. Ta rotacija naziva se elektronski
spin. Uz to se mijenja i poloaj omotaa u odnosu na jezgru.
Atomi razliitih elemenata meusobno se razlikuju po broju protona u
jezgri, odnosno broju elektrona u omotau. Tako atom vodika kao
najjednostavniji ima jedan proton u jezgri i jedan elektron u omotau. Atom
helija ima dva protona i dva elektrona, litija tri protona i tri elektrona itd.
Atomi istog elementa mogu se meusobno razlikovati samo po broju
neutrona to ih sadri jezgra. Oni pritom imaju isti atomski broj jer posjeduju isti
broj protona, ali se razlikuju u masi zbog razliitog broja neutrona. Takvi atomi
se nazivaju izotopi. Najsloeniji atom je izotop urana U koji ima 146 neutrona,
92 protona i 92 elektrona. Neki jednostavniji primjeri modela atoma prikazani su
na slici 1-2.
Elektrostatika
________________________________________________________________________

11
Jedino je jezgra atoma obinog vodika bez neutrona, dok jezgre svih ostalih
atoma pored protona sadre i neutrone. Svi elektroni u omotau nemaju jednaku
energiju. S obzirom na sadraj energije pojedinih elektrona u atomu, elektroni se
mogu u omotau raspodjeliti u 7 ljusaka ili ovojnica.

H vodik
1
1
He helij Li litij
p
p
p
n n
n
p
L
K
e
e
e e

Slika 1-2 Modeli jednostavnih atoma
(e-elektron, p-proton, n-neutron)

Te se ljuske prema svojem redoslijedu oznaavaju slovima K, L, M, N, O, P i
Q, pri emu se ljuska najblia jezgri oznaava s K, a najudaljenija s Q. Elektroni
u ljuskama bliim jezgri imaju energiju manju od onih u udaljenijim ljuskama.
Vanjska ljuska sadri najvie do 8 elektrona, a unutranje do 2 n
2
, gdje je n broj
ljuske raunajui od jezgre. Na slici 1-2 prva dva atoma imaju jednu, a trei dvije
ljuske.

1.1.1. Elementarni naboj
U prirodi, dakle, postoje dvije vrste elementarnih naboja, jednima je
dogovorno pridodan naziv 'pozitivni' (kod protona), a drugima 'negativni' (kod
elektrona). Iako je masa protona vea od mase elektrona, njihov naboj je po
apsolutnom iznosu jednak i iznosi:
[ ] [ ] C ili As Q
19
0
10 6 , 1

=
Veliinu elementarnog naboja utvrdio je 1917. fiziar R.A.Millikan, a
izraava se u ampersekundama [As] ili kulonima [C].
Proton je vrsto vezan u jezgri i pojavljuje se slobodan samo u reakcijama
meu jezgrama, nuklearnim reakcijama. U tim reakcijama dolazi do fizike
transformacije jezgre, a traju vrlo kratko.
Elektron u normalnim uvjetima postoji i slobodan, jer se u procesu
ionizacije atoma moe osloboditi veze s jezgrom. Njegovo sudjelovanje u
elektrinim pojavama je stoga aktivnije.
Elektroni u atomu mogu posjedovati samo odreenu konanu koliinu
energije i gibati se putanjama odreenim njihovom energijom. Oni nastoje
zaposjesti putanje koje odgovaraju najnioj energetskoj razini i popunjavaju
ljuske blie atomskoj jezgri. Takav se atom nalazi u normalnom stanju.
_______________________________________________________________________________
12
Dovoenjem energije atomu izvana u obliku npr. topline ili svjetlosti, postie
se njegovo uzbueno stanje, pri emu elektroni mogu primiti toliko energije da
mogu promijeniti ljusku i prijei u ljuske dalje od atomske jezgre.
Mogu se i osloboditi veze s jezgrom i biti izbaeni izvan atoma. Ili obratno,
mogu izvana biti ubaeni u putanje oko jezgre. Takav postupak koji vodi do
promjene broja elektrona naziva se ionizacijom.
Ako iz atoma izleti jedan elektron, naruava se nabojska ravnotea atoma,
jer ukupni pozitivni naboj protona postane vei od ukupnog negativnog naboja
preostalih elektrona. Atom izvana vie nije neutralan, a zbog prevladavanja
pozitivnih naboja postaje pozitivni ion. Ako meutim u atom ue jedan elektron i
time ukupni negativni naboj elektrona postane vei od ukupnog pozitivnog
naboja protona, on postaje negativni ion (slika 1-3).

ion pozitivni ion negativni
e e atom atom

Slika 1-3 Ionizacija atoma

Svaka kemijska veza meu atomima osniva se na razmjeni elektrona meu
njima. U tako nastaloj skupini atoma elektroni mogu istovremeno i u jednakoj
mjeri pripadati svim atomima u njoj. Kako i skupina atoma moe biti izvrgnuta
procesu ionizacije, ionima se smatraju elektriki nabijeni atomi ili njihove
skupine.
Dok negativni naboj u normalnim uvjetima moe biti prisutan ili kao naboj
elektrona ili kao naboj negativnih iona, pozitivni naboj prisutan je samo kao
naboj pozitivnih iona.

1.1.2. Elektrina svojstva tvari
Pokretljivost elektrona, osloboenih ionizacijom, meu atomima ili
molekulama pojedinih tvari odreuje osnovno elektrino svojstvo tvari, elektrinu
vodljivost.
Tvari koje se odlikuju velikom elektrinom vodljivou nazivaju se vodiima.
U njih se ponajprije ubrajaju metali i njihove legure. To su tvari s kristalnom
strukturom, kojih se atomi meusobno povezuju metalnom vezom. Pri tom
vezivanju javlja se veliki broj slobodnih elektrona koji se lako stavljaju u gibanje i
pritom nailaze na razmjerno mali otpor u kristalnoj reeci. To su kruti vodii.
U vodie se uvrtavaju i elektroliti i vodljivi plinovi. Elektroliti su soli
odnosno krute tvari kristalne strukture s ionskom vezom meu atomima, te
Elektrostatika
________________________________________________________________________

13
kiseline i luine otopljene u vodi. Pri tom otapanju javlja se odreeni broj
suprotno nabijenih iona. Slino se stanje javlja i kod nekih plinova.
Elektrolite i vodljive plinove za razliku od metala odlikuje istovremena
pokretljivost i iona i elektrona. Pri gibanju iona javlja se i gibanje materije, ega
pri gibanju elektrona nema.
Oni se stoga za razliku od krutih nazivaju ionskim vodiima.
Pored vodia postoje i tvari koje se odlikuju vrlo malom ili gotovo nikakvom
elektrinom vodljivou. Te se tvari nazivaju izolatorima ili dielektricima. U njih se
ubrajaju krute tvari s kristalnom strukturom, kojih se atomi meusobno
povezuju kovalentnom vezom. U toj vezi elektroni su vrsto vezani uz jezgre
fiksirane u kristalnoj reeci. Pored krutih tvari s kristalnom strukturom u
izolatore se ubrajaju i neke tvari nekristalne strukture kao npr. guma, papir,
staklo, mineralna ulja, te uz njih ista voda, nevodljivi plinovi i vakuum.
Meu tvarima s kristalnom strukturom nalaze se i tvari u kojih veza meu
atomima moe biti bliska i kovalentnoj i ionskoj vezi. Te se tvari odlikuju znatno
manjom vodljivou nego to je imaju vodii, ali veom od one izolatora, pa se
nazivaju poluvodiima. Vodljivost im je jako ovisna o vanjskim fizikim i
kemijskim utjecajima. Tu se ubrajaju npr. olovni sulfid i neki spojevi silicija,
germanija i selena. Kod krutih vodia koji elektrinu struju vode slobodnim
elektronima javlja se njihovo kaotino gibanje izmeu atoma, koje podsjea na
gibanje molekula plina. Slobodni elektroni se pritom rasporede tako da je vodi
izvana promatrano elektriki neutralan. Usmjereno gibanje slobodnih elektrona
javlja se u vodiu tek pod vanjskim utjecajem, kojim se elektronu privodi
dodatna energija. Srednja brzina kaotinog gibanja elektrona u vodiu reda je
veliine 10
6
m/s, a brzina njihova usmjerenog gibanja 10
-2
m/s.
Pri prolazu struje kroz pojedine tvari opaaju se sljedei uinci: toplinski,
magnetski, kemijski, svjetlosni i fizioloki. Oni se mogu vrlo uspjeno koristiti i
njima se bavi tehniki dio elektrotehnike. Toplinski uinci koriste se u
elektrotermiji, magnetski kod elektrinih strojeva, kemijski u elektrolizi, a
fizioloki u utvrivanju korisnog i tetnog djelovanja elektrine struje na ive
organizme.

1.2. Elektrino polje naboja
Prouavanje elektriciteta povijesno se odvijalo prouavanjem sila koje se
uoavaju izmeu nabijenih, elektriziranih tijela. Najpoznatiji nain elektriziranja
(odvoenja ili dovoenja naboja nekom tijelu) bio je trenjem. Analiza uoenih sila
dovela je do zakljuka da u elektrinim pojavama postoje dvije elektrine veliine:
naboj i polje. Elektrini naboj javlja se kao svojstvo estica, a elektrino polje se
zamjeuje kao polje sila oko nabijenih estica, oko naboja.
A.Coulomb je jo 1785. godine uoio i formulirao osnovni zakon o sili
izmeu elektriki nabijenih tijela. Coulombova sila se oblikom izraza podudara s
Newtonovom gravitacijskom silom, samo to u njoj umjesto masa dolaze elektrini
naboji, a s obzirom da mogu biti i pozitivni i negativni, slijedi da se elektrizirana
tijela mogu i odbijati, a ne samo privlaiti.
Zakon se moe eksperimentalno potvrditi samo za silu izmeu vrlo malih
elektrinih tijela, koja se mogu smatrati matematikim tokama (tzv. tokasti
_______________________________________________________________________________
14
naboj ili test-naboj; eksperimentalno: nabijena kuglica). Isto tako prilike postaju
jednostavne za prouavanje i mjerenje kad se tokasti naboj nae u okoliu
velikog, na primjer metalnog, nabijenog tijela (slika 1-4). Neka se pretpostavi da
su i tijelo i kuglica nabijeni pozitivnim elektrinim nabojem. Pokusom se opaa
da je sila na nabijenu kuglicu to vea to je vei iznos naboja kojim je nabijena i
to u bilo kojoj toki prostora.
+
+
+
+
+
+
+
+
+ +
2
P
3
P
1
P

Slika 1-4 Elektrina sila u okoliu nabijenog tijela

Umjesto promjene naboja kuglice mogue je mijenjati njezin poloaj oko
metalnog tijela (P1, P2, P3, ...). U svakoj toki prostora sila na kuglicu imat e
openito razliitu veliinu i smjer.

Sila ovisi dakle i o fizikalnoj veliini stvorenoj prisutnou nabijenog tijela.
Ta se veliina zove elektrino polje nabijenog tijela i njen iznos oznauje se s E.
Sila na tokasti naboj moe se prema tome izraziti umnokom dviju nezavisnih
veliina:
[ ] F Q E N = (1.1)
gdje su:
Q - naboj [As],
E - jakost elektrinog polja [V/m].

Elektrino polje zamjeuje se dakle, kao polje sila oko nabijenih estica. Kad
se u okoliu nekog naboja nalazi vie drugih naboja, tada se ukupna sila na taj
naboj moe dobiti superpozicijom, tj. dodavanjem pojedinih sila svakog od
okolnih naboja po smjeru i po iznosu (vektorski zbroj). Elektrino polje je rezultat
djelovanja svih naboja koji se nalaze u nekom prostoru (unoenjem dodatnog
naboja u taj prostor mijenja se i polje).
Jakost elektrinog polja E, u nekoj toki (prije stavljanja naboja Q) jednaka
je omjeru sile F na naboj (postavljen u tu toku) i veliine naboja Q, a smjer polja
jednak je smjeru koji bi imala elektrina sila na pozitivni naboj postavljen u tu
toku.
Jakost polja u odreenoj toki prostora moe se odrediti, poznavajui silu F
na naboj Q (doveden u tu toku) pomou jednadbe
Elektrostatika
________________________________________________________________________

15
F
E
Q
= (1.2)
Jedinica za jakost elektrinog polja je volt po metru (V/m).
Silnice elektrinog polja su linije po kojima bi se, pod djelovanjem elektrine
sile u polju, gibao pozitivni naboj. Silnice izlaze (izviru) iz pozitivnih naboja i
usmjerene su prema negativnim nabojima u kojima zavravaju (poniru). Gustoa
silnica razmjerna je gustoi elektrinog polja.
Obino se pod pojmom "elektrino polje" misli na "jakost elektrinog polja",
tj. na iznos vektora. Budui da se sila u svakoj toki openito mijenja (po smjeru
i/ili iznosu), znai da se i polje mijenja. Odredi li se polje u svakoj toki prostora,
moe se izravno iz izraza (1.1) izraunati sila na bilo koji elektrini naboj koji se
dovede u bilo koju toku tog prostora. Odavde se razabire praktina korist
elektrinih polja, koja se zbog toga i grafiki predouju.
Elektrino polje nije rezultat samo nabijenog tijela, nego i svakog naboja
posebno. Budui da predstavlja polje sila, dakle vektorsko polje, moe se
predoiti linijama polja ili silnicama. Smjer elektrinog polja jednak je smjeru
djelovanja elektrine sile na pozitivan naboj (slika 1-5), pa je u okoliu pozitivnog
naboja suprotan od onog u okoliu negativnog naboja. To se vidi po vektoru sile
na test naboj koji je doveden u njihov okoli.

Slika 1-5 Elektrino polje naboja
a) pozitivnog b) negativnog

Elektrino polje dvaju naboja prikazano je na slici 1-6.
Tu je polje u svakoj toki vektorski zbroj polja iz slike 1-5. Tangenta u
svakoj toki silnice pokazuje pravac djelovanja sile. I ovdje se ta sila zorno
uoava kao vektor sile test naboja.
Dugo vremena su polja bila shvaana kao matematike konstrukcije kojima
su se pregledno mogle prikazati sile u okoliu elektrinih naboja. Realnim su
smatrane samo sile i naboji. Zahvaljujui Maxwell-u i Faraday-u, polja dobivaju
realna obiljeja, nita manje stvarna nego su vidljivi mehaniki predmeti koji nas
okruuju. Dokaze o opstojanju takvih polja iznijeli su prouavanjem
elektromagnetskih valova.
_______________________________________________________________________________
16

Slika 1-6 Elektrino polje dvaju naboja
a) suprotnog polariteta b) istog polariteta

Tu naboji nemaju vie svoja primarna znaenja, ve polje. Naboji postaju
samo mjesta u prostoru u kojima izviru ili poniru elektrine silnice. Za pozitivan
naboj kae se da je izvor, a za negativan da je ponor elektrinog polja (slika 1-6).
Za elektrino polje veli se da je homogeno ako u svakoj toki ima jakost
jednakog inteziteta i smjera. Sila na dovedeni pozitivni naboj +Q u homogeno
elektrino polje (slika 1-7) je u smjeru polja, a sila na negativni naboj -Q
suprotna je smjeru polja. Budui da i dovedeni elektrini naboj stvara vlastito
elektrino polje, redovito se pretpostavlja da je iznos tog naboja malen, pa je
njegovo djelovanje zanemarivo.
E
F Q
Q
F +
-

Slika 1-7 Homogeno elektrino polje

Polje oko elektroda, vodljivih tijela izoliranih od okoline, poinje i zavrava
na nabojima smjetenim na povrini. Budui da se naboji kojim je elektroda
nabijena (zbog istog polariteta) meusobno odbijaju, sav se naboj rasporedi po
povrini, pa u unutranjosti elektrode nema elektrinog polja. Svojstvo
elektrinih polja da zavravaju na povrinama vodia koristi se kod zatite tijela
od djelovanja elektrinih polja zastorima od metalnih limova ili metalnih mrea.
To je naelo tzv. Faraday-evog kaveza.

1.2.1. Polarizacija i influencija
Kao neposredni rezultat djelovanja sile u elektrinom polju uoavaju se
dvije vane pojave: polarizacija dielektrika u izolatoru i influencijski uinci u
vodljivim tijelima.
Statika elektrina polja pri mirujuim nabojima mogua su samo u
elektriki nevodljivim sredstvima, tj. izolatorima. Izolatori se stoga nazivaju i
dielektrici (grki: dia - kroz), jer kroz njih djeluju elektrine sile.
Elektrostatika
________________________________________________________________________

17
U njima normalno nema slobodnih naboja. Ako se takvi materijali unesu u
elektrino polje, u njima moe doi samo do odreenog razmjetanja naboja u
atomima i molekulama: pozitivni naboji se malo pomaknu u smjeru polja,
negativni u suprotnom, stvarajui tako dipole. Ta je pojava nazvana polarizacija
(slika 1-8).

Slika 1-8 Polarizacija dielektrika

S druge pak strane, djelovanje polja na vodie, koji imaju slobodne naboje,
manifestirat e se u razdvajanju naboja suprotnog predznaka.
Ta se pojava zove influencija (slika 1-9). Koliina influenciranog naboja
(razdvojenog) jednaka je koliini naboja koje je influenciju izazvalo (sluaj a).

E

E

a) pod 90
0
b) pod 45
0

Slika 1-9 Elektrina influencija

Moe se pokazati da koliina influenciranog naboja ovisi i o povrini na koju
je polje djelovalo. Metalne ploice postavljene u homogeno polje na slici 1-9 b)
pod kutem od 45, zatim razdvojene u polju, pa izvuene van, primit e svaka
otprilike 71 % naboja u odnosu na pokus a).
_______________________________________________________________________________
18

1.2.2. Gustoa elektrinog toka
Sve silnice koje izlaze iz nekog naboja Q, ine u prostoru oko naboja
elektrini tok . Radi lakeg prouavanja pojava u polju pri razliitim
dielektricima uvodi se nova vektorska veliina D . Istog je smjera kao i jakost
polja, a iznos joj je jednak gustoi influenciranog naboja koji bi se na vodiu u toj
toki elektrinog polja izdvojio, inducirao. Naziv tog vektora je gustoa elektrinog
toka, dielektrini pomak, ili elektrina indukcija.
Gustoa elektrinog toka D u nekoj toki prostora razmjerna je jakosti polja E :
D E = (1.3)
Faktor razmjernosti , naziva se dielektrinost (ili dielektrina konstanta) i
znaajka je tvari u kojoj je elektrino polje uspostavljeno. Dielektrinost vakuma
je
0
= 8,8510
-12
As/Vm.
Dielektrinost tvari iskazuje se pomou dielektrinosti vakuma i relativne
dielektrinosti
r

0 r
= (1.4)
Reletivna dielektrinost
r
je znaajka pojedine tvari, koja pokazuje koliko
puta je vea gustoa elektrinog toka u toj tvari nego to bi, uz istu jakost polja,
bila u vakumu. Relativna dielektrinost
r
je bezdimenzionalni broj i za veinu
materijala manji je od 10 (3 za gumu, 6 za porculan, 2-4 za staklo), u nekim
keramikim masama do 100, a najvee vijednosti idu ak i do 10000.
Poznavanjem naboja, geometrije tijela i materijala u prostoru elektrino je
polje u svakoj toki potpuno odreeno.
1.2.3. Homogeno elektrino polje
Polje je homogeno ako mu je gustoa silnica jednolika. Homogeno polje ima
u svakom dijelu prostora jednoliku gustou toka D i jednaku jakost E tj. za svaku
toku polja vrijedi
. D konst = i . E konst = (1.5)
Smjer homogenog polja svugdje je isti, a silnice su ravne, paralelne,
jednoliko razmaknute crte.
Uz naboj na jednoj ploi Q i povrinu ploe A, za gustou elektrinog toka D
u homogenom polju vrijedi jednadba
Q
D
A
= (1.6)
U sluaju nabijene kugle povrinska gustoa naboja je iz razloga simetrije
istog iznosa u svakoj toki povrine:
[ ]
2
2
0
/
4
m C
R
Q
D
=
(1.7)
Elektrostatika
________________________________________________________________________

19
gdje je R
0
polumjer kugle.
U homogenom polju napon ravnomjerno opada u smjeru polja. Jakost polja
moe se odrediti ako znamo napon V i udaljenost d izmeu ploa

1.2.4. Coulombov zakon
Sila F kojom elektrino polje jakosti E stvoreno od naboja Q djeluje na naboj
tokasti naboj Q' (u toki A, slika 1-10 a) jednaka je:
[ ]
2 2
4
Q Q Q
F Q E Q k N
r r

= = =

(1.8)

je konstanta.

Ovaj izraz (1.8) zove se Coulombov zakon, a dobiven je povezivanjem izraza
(1.1), (1.3) i (1.7).
Q + ' Q +
A
r

F E,
2 , 1
E
2
Q +
1
Q +
A
2
E
rez E
E
3
E
3
Q

Slika 1-10 Sila na naboj
Vidi se da se sila izmeu dvaju naboja smanjuje, ako izolator zamijenimo s
nekim vee dielektrinosti. Ovisnost elektrinih sila o prisutnosti materije jedan
je od osnovnih utjecaja materije izolatora na prilike u elektrinom polju.
Ako se u prostoru nalazi vie tokastih naboja, kao na primjer +Q
1
, +Q
2
i -
Q
3
na slici 1-10 b), jakost polja u nekoj toki A odreuje se vektorskom
superpozicijom jakosti polja svakog pojedinog naboja. Sila na neki naboj Q
A
u
toki A imala bi iznos i smjer prema (1.9) jednak F=Q
A
E
rez
.

1.3. Elektrini potencijal
Odreivanje jakosti polja u nekoj toki kao rezultat djelovanja vie polja
pojedinanih naboja, na primjer naboja na elektrodama, zahtijeva zbog svoje
vektorske prirode sloeni matematiki aparat i dui raun. Oita je potreba za
jednostavnijom, lako mjerljivom skalarnom veliinom, koja bi ipak pruala bitne
0
1
4
r
k

=
_______________________________________________________________________________
20
informacije o prilikama u elektrinom polju. Tu potrebu zadovoljava elektrini
potencijal.
Do pojma elektrinog potencijala moe se doi ako se elektrini naboj Q pod
utjecajem vektora jakosti polja E slobodno ili djelovanjem sile giba po nekoj stazi.
Analogne prilike postoje i u mehanici. Tijelima na istoj razini pripisuje se
jednaka "potencijalna energija". Ako se tijelo spusti pod utjecajem gravitacijske
sile, na novoj razini pripisuje mu se energija nia za onoliko koliko se rada dobije
kod tog sputanja. S druge pak strane pomaci tijela po putu okomitom na smjer
djelovanja sile ne daju rad.
Slino se i naboju u elektrinom polju, a i samim tokama u kojima se
naboj nalazi ili ga tamo zamiljamo, mogu pripisati razliite potencijalne energije,
odnosno energetske razine. Matematiki je najjednostavnije da se poetni nivo
potencijalne energije uzima u beskonanosti. Tamo je jakost elektrinog polja
jednaka 0 i nema sile na naboj, pa niti promjene energije pri pomicanju. Ako se
pozitivni naboj Q dovede iz beskonanosti u neku toku elektrinog polja izvreni
rad jednak je elektrostatskoj potencijalnoj energiji u toj toki. Rad je pritom
jednak nuli za elementarne pomake okomite na smjer polja.
Ako bi pak pozitivan naboj pod utjecajem polja bio odveden u beskonanost,
na tom putu bi se dobio (a ne utroio) rad.
Omjer izmeu rada i naboja na kome je rad izvren zove se elektrini
potencijal. Potencijal u nekoj toki polja je:
[ ] cos E ds E dl V = =

(1.9)
a potencijalna energija naboja Q u nekoj toki elektrinog polja bit e:
[ ] W Q J = (1.10)
Prema tome, ako se kod pomaka dl u smjeru djelovanja polja od bilo koje
toke potencijala do bilo koje toke potencijala
1
, potencijal promijeni za
1
d E dl = = (1.11)
onda iz gornjih izraza (1.9 i 1.11) slijedi i osnovni izraz za jakost polja izraen s pomou
potencijala:
d
E
dl
= (1.12)
Razlika potencijala dviju toaka u elektrinom polju zove se napon i
oznauje se s V. Napon je jedan od najvanijih pojmova u elektrotehnici i za
razliku od E lako se mjeri.
Treba uoiti da bi rad izmeu dviju toaka u elektrinom polju E bio isti bez
obzira na krivulju s (s
1
, ...) po kojoj bi se naboj gibao. Drugim rijeima, to znai
da rad ovisi samo o razlici potencijala, tj. naponu:
( ) ( )
1
1
...
s s
s s
E ds E ds V = = = =

(1.13)
U posebnom sluaju, kad su izvorina i odredina toka iste, tj. kad je
krivulja puta zatvorena, krivuljni integral vektora E po bilo kakvoj zatvorenoj
krivulji imat e vrijednost nula:
Elektrostatika
________________________________________________________________________

21
= 0 ds E
s
(1.14)
Isto tako, ako se gibanje izvodi po linijama istog potencijala (pa je razlika
potencijala izmeu dviju toaka jednaka nuli), ne troi se (niti dobiva) rad. Linije
istog potencijala prema latinskom zovu se ekvipotencijalne linije (slika 1-11).

Slika 1-11 Ekvipotencijalne linije

S obzirom da je prostiranje elektrinog polja trodimenzionalano, govorimo o
ekvipotencijalnim plohama. Budui da za gibanje naboja po ekvipotencijalnoj
plohi nije potreban rad, vektori jakosti elektrinog polja (elektrine silnice)
okomiti su na ekvipotencijalne plohe.

1.4. Elektrini kapacitet
Prikljuimo li ploaste elektrode na elektriki izvor (npr. na bateriju ili
akumulator), na njima e se pod utjecajem napona izvora razdvojiti jednake
koliine naboja suprotnog predznaka, koji e u dielektriku meu ploama stvoriti
elektrino polje.
Odspojimo li potom elektrode od izvora, razdvojeni naboji ostat e i dalje na
ploama vezani meusobno elektrinom silom, a odvojeni dielektrikom u kojem
stvaraju elektrino polje.
Na taj nain, u ovom sustavu vodljivih elektroda razdvojenih dielektrikom,
moe se pohraniti elektrini naboj. Koliina pohranjenog naboja Q pritom je
razmjerna naponu V izmeu elektroda.
To znai da je za odreeni sustav elektroda (i vrstu dielektrika) stalan omjer
pohranjenog naboja Q i napona V izmeu elektroda. Taj omjer naziva se
elektrini kapacitet sustava. Oznaka kapaciteta je C, a jedinica je farad (F).
Q
C
V
= (1.15)
Kapacitet pokazuje sposobnost tijela da se pod utjecajem napona
pohranjuje naboj. To sad moemo izvesti.
Izmeu ploastih, razliito nabijenih elektroda, paralelno razmaknutih za
udaljenost d, jakost elektrinog polja moe se odrediti s pomou izraza:
_______________________________________________________________________________
22
s
d
E
ds
= (1.16)
Kako je polje homogeno, svuda konstantnog iznosa, moe se uzeti da je
ds=d, a d =
a
-
b
= V, pa slijedi da je jakost polja unutar elektroda jednaka:
[ ] /
V
E V m
d
= (1.17)
Na slici 1-12 vidi se homogeno polje unutar elektroda i potencijal svake
toke izmeu njih. Rad utroen u pomaku pozitivnog naboja iz toke M
1
u toku
M
2
bit e:
( )
1 2 1 2 12
W Q Q Q Q V = = = (1.18)
Treba uoiti da je
1
<
2
, pa je V
12
<0, to daje negativan rezultat: rad je
utroen, a ne dobiven pomicanjem pozitivnog naboja.

E
Q Q +
Q
d
V
1
V
2
V
1
M 2
M
l

Slika 1-12 Elektrino polje i potencijal kondenzatora

1.5. Kondenzator
Ploaste elektrode izmeu kojih se nalazi izolator tvore kondenzator. Izvedbe
kondenzatora razlikuju se s obzirom na oblik elektroda (ploasti, cilindrini,
kuglasti...) i vrstu izolatora (zrani, keramiki, elektrolitski, ...).
Elektrostatika
________________________________________________________________________

23
Ako se kondenzator prikljui na izvor napona V, naboj iz izvora strujat e
prema elektrodama dok se izmeu njih ne uspostavi isti napon. Taj proces
zovemo nabijanje kondenzatora. Na svakoj elektrodi nai e se jednaka koliina
naboja, samo suprotnog predznaka. Izolator izmeu elektroda sprijeava da se
naboji ponite.
Polazei od povrinske gustoe naboja na ploama D=Q/A (izraz 1.6) i
njezine veze s jakou elektrinog polja D=E (izraz 1.3), te odnosa jakosti polja s
primijenjenim naponom E=V/d (izraz 1.17), slijedi:
V A
Q D A E A A V C V
d d
= = = = = (1.19)
Konstanta C zove se kapacitet kondenzatora, i ona za ploasti kondenzator,
kako se vidi iz izraza (2.27) ovisi o povrini ploa, razmaku ploa i dielektriku.
Kapacitet se mjeri u faradima F [As/V], a realne izvedbe kondenzatora
imaju kapacitete u iznosima F (10
-6
F), nF (10
-9
F) i pF(10
-12
F).
S obzirom na stalnost kapaciteta razlikuju se nepromjenljivi i promjenljivi
kondenzatori. Simboli kondenzatora prikazani su na slici 1-13.

a) stalnog kapaciteta b) promjenljivog c) elektrolitski

Slika 1-13 Simboli kondenzatora

Osnovna obiljeja kondenzatora su:
nazivni kapacitet C
n
u [F],
tolerancija (doputeno odstupanje od C
n
) u postocima,
doputeno temperaturno podruje u C,
nazivni radni napon [V] i napon proboja.
Vrijednosti kapaciteta standardizirane su u nizove.

1.5.1. Spojevi kondenzatora
Ako su u praksi potrebni kapaciteti ija vrijednost se ne nalazi u nizu
raspoloivih, mogue je razliitim spajanjem vie kondenzatora postii eljenu
vrijednost kapaciteta. Spajanje dvaju kondenzatora mogue je na dva osnovna
naina: serijski i paralelno. Sloeni ili mjeoviti spojevi dobiju se kombinacijom
osnovnih naina s tri i vie kondenzatora.
_______________________________________________________________________________
24
Serijski spoj postie se tako da se jedna stezaljka kondenzatora (jedna
elektroda) spoji s jednom stezaljkom drugog, a paralelni da se meusobno poveu
obje stezaljke. Paralelnim spajanjem kondenzatora poveava se kapacitet spoja, a
serijskim se smanjuje. S obzirom da kapacitet kondenzatora predstavlja vezu
dovedenog naboja i dobivenog napona na kondenzatoru, prema izrazu 1.20, za
razumijevanje spojeva kondenzatora potrebno je dva ili vie kondenzatora spojiti
(prikljuiti) na izvor napona.

1.5.2. Serijski spoj
Prikljui li se serijski spoj triju kondenzatora na izvor napona V (slika 1-14),
lijeva ploa kondenzatora C
1
i desna ploa kondenzatora C
3
nabit e se u
kratkom vremenu nabojima istog iznosa i suprotnog predznaka.
Influencijom e se i na desnoj ploi kondenzatora C
1
, kao i na lijevoj ploi
kondenzatora C
3
, pojaviti jednak naboj, dakako suprotnog predznaka. Lijeva
ploa kondenzatora C
2
osiromaena odlaskom negativnog naboja na desnu plou
C
1
postaje pozitivna, a njegova druga ploa s istog razloga negativna. Tako se
nakon nabijanja (prijelaznog procesa strujanja naboja) na svakom kondenzatoru
nalazi jednak iznos naboja, i to je ujedno ukupni naboj Q
s
serijskog spoja
doveden iz izvora napona V :
1
C
2
C
3
C
1
V
2
V
3
V
V +
+ + +

Slika 1-14 Serijski spoj triju kondenzatora

s
Q Q Q Q = = =
3 2 1
(1.20)
gdje je Q
s
oevidno onaj naboj kojim bi se i kondenzator ekvivalentnog kapaciteta
C
s
nabio na isti napon izvora V, prema:
s
s
s
Q
V V
C
= =
(1.21)
C
s
se naziva kapacitet serijskog spoja kondenzatora.
Ukupna razlika potencijala jednaka je zbroju pojedinanih:
1 2 3
V V V V = + + (1.22)
Iz (1.20) mora i za svaki kondenzator vrijediti:
Elektrostatika
________________________________________________________________________

25
3 1 2
1 2 3
1 2 3
Q Q Q
V V V
C C C
= = =
(1.23)
to zajedno s (1.21) i (1.22) daje za spoj na slici 1-14:
3 2 1
1 1 1 1
C C C C
s
+ + =
(1.24)
odnosno openito:
=
n n s
C C
1 1

(1.25)
Kapacitet serijskog spoja dva kondenzatora prema (1.25) iznosi tako:
2 1
2 1
C C
C C
C
s
+
=
(1.26)
a za n jednakih kondenzatora C
1
:
n
C
C
s
1
= (1.27)

1.5.3. Paralelni spoj
Prikljue li se dva ili vie kondenzatora paralelno spojena na izvor napona
V, kao na slici 1-15, na svakom e od njih postojati isti napon:
1 2 3
V V V V = = = (1.28)
a naboj na pojedinom kondenzatoru ovisit e od veliine njegova kapaciteta.
Za pojedine kondenzatore vrijedi:
1 1 1 2 2 2 3 3 3
Q C V Q C V Q C V = = = (1.29)

+ + +
V
+
1
C
2
C
3
C

Slika 1-15 Paralelni spoj kondenzatora
_______________________________________________________________________________
26

Za ekvivalentni kondenzator kapaciteta C
p
bilo bi:
p p
Q C V = (1.30)
S obzirom da je naboj paralelnog spoja zbroja naboja pojedinih
kondenzatora:
1 2 3 p
Q Q Q Q = + + (1.31)
iz izraza (1.28), (1.29) i (1.30) slijedi da ekvivalentni kapacitet C
p
paralelno
spojenih kondenzatora jednak:
1 2 3 p
C C C C = + + (1.32)
odnosno openito:
=
n
n p
C C
(1.33)
Za paralelni spoj n kondenzatora jednakog kapaciteta C, ekvivalentni C
p

jednak je:
nC C
p
= (1.34)

1.5.4. Mjeoviti spoj
Paralelnim spajanjem poveava se ukupni kapacitet spoja, a serijskim
smanjuje. Kod serijskog spoja ukupni prikljueni napon dijeli se na pojedine
kondenzatore, a kod paralelnog spoja je napon na svim kondenzatorima isti.
Ponekad je potrebno realizirati kapacitet ija vrijednost nije u standardiziranom
nizu. U tu svrhu koriste se razliiti mjeoviti spojevi, od kojih jedan prikazuje
slika 1-16.

Elektrostatika
________________________________________________________________________

27
3 2
3 2
23
C C
C C
C
+
=
1
C
2
C
3
C
4
C
5
C
V
1
C
23
C
45
C
V
5 4
5 4
45
C C
C C
C
+
=
45 23
C C C
p
+ =
p
p
C C
C C
C
+
=
1
1
1
C
P
C
V V
C

Slika 1-16 Mjeoviti spoj kondenzatora

Mogu se ostvariti razliite kombinacije. Ukupni kapacitet mjeovitog spoja
dobije se postupnim odreivanjem kapaciteta pojedinih paralelnih i serijskih
grupa. On moe biti manji ili vei od kapaciteta pojedinog kondenzatora ili
pojedine skupine kondenzatora, ve prema tome da li prevladava utjecaj serijskih
ili paralelnih skupina.

1.5.5. Energija nabijenog kondenzatora
Kad se prazan kondenzator prikljui na izvor napona V, kao na slici 1-17,
kondenzatoru se dovodi naboj i time poveava razlika potencijala V meu
ploama. Nakon odreenog kratkog vremena kondenzator se nabije nabojem
Q=CV, i poprimi napon izvora V.
_______________________________________________________________________________
28
+
C Q
V
+
i

Slika 1-17 Nabijanje kondenzatora

Tijekom nabijanja kondenzatora porast naboja za dq uzrokuje porast
napona za dv, prema:
dq C dv = (1.35)
Malim slovima oznauju se trenutne vrijednosti pojedinih veliina. Kod
gibanja naboja dq, elektrino polje prema izrazu (1.18) obavlja rad:
dW v dq v C dv C v dv = = = (1.36)
Ukupni obavljeni rad za vrijeme nabijanja kondenzatora je:
[ ]
2
0
2
V
C V
W C v dv J = =
(1.37)
S pomou izraza (1.19) slijede jo dva ekvivalentna izraza za energiju
nabijenog kondenzatora:
2 2
2 2 2
CV QV Q
W
C
= = =
(1.38)
Energija nabijenog kondenzatora sadrana je u izolatoru izmeu ploa
(elektroda), kao energija elektrinog polja. Kod izbijanja kondenzatora, elektrino
polje u izolatoru se razgrauje. Ta se energija oslobaa i moe se pretvoriti u neki
drugi oblik energije: toplinsku, svjetlosnu ili opet u elektrinu. Pritom se nabijeni
kondenzator moe izbiti u duem ili kraem vremenu. Srednja snaga kod
izbijanja, ako se odvija u kratkom vremenu, moe biti velika. To se koristi kod
elektronskih bljeskalica, za paljenje stroboskopskih cijevi i sl. Kod pranjenja u
zraku ili izolacijskoj tekuini mogu nastati iskre, pa se na tome zasniva i naelo
elektroerozijske obrade metala.
Da je energija u kondenzatoru lokalizirana u izolatoru kao energija
elektrinog polja, lako se vidi povezujui izraze (1.38), (1.19) i (1.17):
2 2 2
2 2 2
2 2 2 2 2
ol
CV A A E E
W V E d A d V
d d

= = = = =
(1.39)
gdje je: V
ol
- volumen kondenzatora.

Elektrostatika
________________________________________________________________________

29
1.5.6. Prirodni kondenzator
Oblaci i zemlja se mogu usporediti s velikim kondenzatorom. Proces
isparavanja i kondenziranja vode u unutranjosti oblaka uzrokuje sudare izmeu
kapljica vode i razliitih estica u oblacima (praina, ioni, fotoni). U tim sudarima
elektroni izbijeni iz estica ine negativan naboj, koji se nakuplja u podnoju
oblaka. Tako se podnoje oblaka moe usporediti s negativnom ploom
kondenzatora. Taj naboj uzrokuje nakupljanje pozitivnog naboja na zemlji, koja
se zbog toga moe usporediti s pozitivnom ploom kondenzatora.
Zrak izmeu oblaka i zemlje postaje dielektrik prirodnog kondenzatora.
Elektrino polje izmeu oblaka i zemlje moe proizvesti ione i slobodne elektrone
u zraku. Razlika potencijala izmeu oblaka i zemlje moe postati tako velika da
se zrani dielektrik poinje raspadati. Ioni i slobodni elektroni omoguuju kratki
spoj (struju) izmeu oblaka i zemlje. Tada se pojavljuju munje i svjetlost.
_______________________________________________________________________________
30

1.6. Appleti
1.6.1. Elektrino polje naboja

Ovaj applet omoguuje promatranje elektrinog polja dobivenog razliitim
kombinacijama pozitivnih i negativnih naboja. uti krug predstavlja pozitivni
naboj, a plavi krug negativni naboj. Bijele krivulje oko njih su ekvipotencijalne
linije (linije istog potencijala). Zelene strelice pokazuju vektore elektrinog polja.
Naboje moemo pomicati po ekranu pomou mia.
Slijedi opis padajueg izbornika:
SETUP prua mnogo mogunosti, od kojih je ovog asa zanimljivo samo
elektrino polje naboja (pozitivnih i negativnih):
SINGLE CHARGE jedan pozitivan naboj
DOUBLE CHARGE dva pozitivna naboja
DIPOLE CHARGE jedan pozitivan i jedan negativan naboj
MOUSE odreuje to e se dogaati lijevim click-om mia:
MOVE OBJECT vui emo objekte po ekranu
DELETE OBJECT briemo objekte sa ekrana
ADD +DRAGGABLE CHARGE dodajemo na ekran pozitivne naboje
ADD DRAGGABLE CHARGE dodajemo na ekran negativne naboje
CLEAR SQUARE briemo pozadinu
SHOW odreuje to e biti prikazano na ekranu:
SHOW ELECTRIC FIELD (E) bit e prikazano elektrino polje
pomou strelica. Strelice idu od tamno zelenih do svijetlozelenih,
zatim postaju bijele, kako polje postaje jae.
SHOW E LINES bit e prikazane linije elektrinog polja. Boja linija
ide od tamno zelene do svijetlo zelene, zatim postaje bijela kako polje
Elektrostatika
________________________________________________________________________

31
postaje jae. Gustoa linija se skoro ne mijenja, pa ako nas zanima
jaina polja trebamo gledati boju linija, a ne njihovu gustou.
ACCURACY odreuje tonost prikazivanja polja
Lijevim click-om na gumb CLEAR ALL briemo cijeli ekran.
Biranjem opcije:
STOP CALCULATION zaustavljamo raunanje polja
ENABLE CURRENT prikazan je tok struje
DRAW EQUIPOTENTIALS prikazane su ekvipotencijalne linije (linije
istog potencijala)
Pomou klizaa:
RESOLUTION podeavamo rezoluciju
BRIGHTNESS podeavamo osvjetljenje
EQUIPOTENTIAL COUNT podeavamo broj ekvipotencijalnih linija
bez obzira na osvjetljenje.

1.6.2. Test naboj u elektrinom polju
Ovaj applet omoguuje promatranje djelovanja elektrinog polja na test
naboj. Elektrino polja moe se stvoriti s jedinim ili dva naboja u razliitim
kombinacijama polariteta i iznosa. Mogu se prikazati ekvipotencijalne plohe,
silnice i vektori polja. Click-om na restart/play zapoinje djelovanje polja,
animacija, na test naboj. Naboji se takoer mogu pomicati po ravnini.

_______________________________________________________________________________
32
1.6.3. Elektroskop
Za model elektroskopa sastavljenog od dvije kuglice jednakih masa m i
naboja q, objeenih na klatno duljine L vrijede jednadbe:

g m T = cos
2
2
sin
r
q k
F T
e

= =
= sin 2 L r
2
2
2
4
sin tan
L g m
q k

=
2
2
3
4 L g m
q k

=
g m
T L

q m,

Ovaj applet omoguuje animaciju elektroskopa za razliite m, q i L.

1.6.4. Kapacitet ploastog kondenzatora

Elektrostatika
________________________________________________________________________

33
Otvaranjem padajueg izbornika (lijevi click):
DIELECTRIC (dielektrik), biramo dielektrik izmeu ploa
kondenzatora,
PLATE AREA ( povrina ploa), biramo povrinu ploa,
DISTANCE (udaljenost), biramo udaljenost izmeu ploa
Za odabrane vrijednosti (dielektrinost), S (povrina ploa) i d (udaljenost
ploa), dobit emo vrijednost kapaciteta kondenzatora (engl. capacitance).
ZAKLJUAK: Poveanjem povrine ploa, poveava se i kapacitet. Ako
poveavamo udaljenost meu ploama , kapacitet se smanjuje. Dielektrik vee
dielektrinosti uzrokovat e i vei kapacitet. To znai da je kapacitet
proporcionalan dielektrinosti i povrini ploa, a obrnuto proporcionalan
razmaku izmeu ploa.

1.6.5. Prirodni kondenzator

Skupljanjem (gomilanjem) pozitivnog naboja na zemlji i negativnog u
oblacima (atmosferi) dolazi do prirodnog izbijanja naboja (munje).

_______________________________________________________________________________
34

1.7. Zadaci

1. Dvije kuglice jednakih masa i polumjera objeene su na nitima tako da im se
povrine dodiruju. Poto smo ih nabili nabojem 510
-9
C, one su se otklonile tako
da meusobno zatvaraju kut 40. Kolika je masa svake kuglice ako je udaljenost
od mjesta gdje je nit objeena do sredita kuglice 20 cm?
Rjeenje: 3.36410
-6
[kg]

2. Atom vodika ima jedan proton u jezgri i jedan elektron koji krui oko jezgre.
Uz pretpostavku daje staza elektrona kruna, naite: a) silu kojom meusobno
djeluju proton i elektron ako je razmak izmeu tih dviju estica 5.310
-11
m, b)
linearnu brzinu elektrona.
Rjeenje: a) 8.20210
-8
[N]
b) 2.184410
6
[m/s]

3. Koliki rad moramo utroiti da u elektrinom polju premjestimo naboj 10
-9
C iz
jedne toke polja u drugu ako je razlika potencijala izmeu tih toaka 200 V?
Rjeenje: 210
-7
[J]

4. Dva naboja Q
1
= 1.5 10
-9
C i Q
2
= 6 10
-8
C nalaze se u zraku i udaljeni su
meusobno za r = 70 cm. Kolika je jakost elektrinog polja u sredini izmeu njih?
Rjeenje: 2498 [N/C]

5. Dvije paralelne nabijene ploe svaka s povrinom 1 m
2
nalaze se u vakumu
udaljene 2 cm. Izmeu toaka A i B postoji razlika potencijala 5 V.
a) koliki je napon izmeu ploa,
b) koliki je iznos plone gustoe na ploama,
c) koliki je iznos vektora elektrine indukcije u toki A, a koliki u toki B i
kojeg je smjera,
d) koliki je iznos energije po jedinici volumena meu ploama,
e) ako naboj negativne ploe ine elektroni, a naboj pozitivne se sastoji u
manjku elektrona, kolika je razlika u broju elektrona na ploama.

+

A B
5 5 mm 10
Elektrostatika
________________________________________________________________________

35
Rjeenje: a) 10 [V]
b) 4.42710
-9
[C/m^2]
c) D je neovisan o toki, iznosa D, smjer AB
d) 1.10110
-6
[J/m^3] e) 5.53410
10
[elektrona]

6. U homogeno elektrino polje jakosti 4 000 V/m uleti okomito na silnice polja
elektron brzinom 5.710
3
km/s.
a) Koliko e elektron skrenuti od svojega poetnog smjera poto u polju
prijee put od 8 cm?
b) Kakav oblik ima staza elektrona?
Rjeenje: a) 6.88 [cm]
b) parabola (horizontalni hitac)

7. Na istosmjerni izvor stalnog napona E serijski su spojeni kondenzatori C
1
=1F
i C
2
=3 F.
a) koliki je napon na C
1
ako je na C
2
napon E2=50 V,
b) koliki je napon izvora E,
c) kolika je energija pohranjena u spoju,
d) ako se paralelno kondenzatoru C
1
doda jo jedan istog kapaciteta, koliki e
napon biti na njemu,
e) koliki naboj sadri tada C
1
?
Rjeenje: a) 150 [V]
b) 200 [V]
c) 15 [mJ]
d) 120 [V]
e) 1.210
-4
[C]

8. Kondenzator kapaciteta 0.6 uF nabijemo na napon 200 V i zatim ga iskljuimo
s izvora napona. Zatim paralelno kondenzatoru prikljuimo drugi kondenzator
kapaciteta 0,4 uF. Odredi energiju iskre koja preskoi pri spajanju kondenzatora.

Rjeenje: a) 4.8 [m
2.0 ISTOSMJERNA STRUJA

Elektrinom strujom nazivamo usmjereno gibanje elektrinih naboja. Da bi
gibanje bilo mogue, nuna su dva uvjeta: postojanje slobodnog (pokretnog)
naboja i postojanje elektrinog polja.
Slobodan naboj je za razliite tvari razliit: u metalima i njihovim legurama
slobodni naboj ine elektroni, u elektrolitskim otopinama to su pozitivni i
negativni ioni, kod poluvodia elektroni i upljine, a kod plinova elektroni i ioni.
Zbog jednostavnosti prikaza i tumaenja promatrat e se u nastavku djelovanje
elektrinog polja na metalne vodie, a struji u elektrolitskim otopinama i
plinovima posvetit e se posebna potpoglavlja.
Elektrino polje je vektor, pa osim inteziteta (sile na naboj) ima i smjer. Ako
se smjer elektrinog polja ne mijenja, ne mijenja se ni smjer gibanja naboja u
vodiu, pa odatle naziv istosmjerna struja. Ako se uz to ni jakost polja ne mijenja,
onda je struja stalna ili konstantna istosmjerna struja.
U praktinoj primjeni izvori konstantnog elektrinog polja najee su
elektrokemijski izvori (ili galvanski elementi), tj. razliite vrste baterija i
akumulatora. Takvi izvori pretvaraju kemijsku energiju u elektrinu i pritom na
svojim stezaljkama osiguravaju stalnu razliku potencijala. Svi slobodni elektroni
unutar metalnog vodia konstantnog presjeka spojenog na takav izvor bit e
izloeni djelovanju sile iste jakosti i smjera, pa e kroz sve paralelne presjeke
vodia istodobno proi isti broj elektrona. Brzina gibanja pojedinanog naboja
mnogo je manja od brzine irenja elektrinog efekta: iako arulja u New Yorku
spojena preko transatlanskog kabela zasvijetli gotovo istodobno s ukljuenjem
izvora u Zagrebu, elektroni kroz to vrijeme prou neznatan put.
Smjer istosmjerne struje jednak je smjeru elektrinog polja, dakle suprotan
je smjeru gibanja elektrona.
Gibanje naboja ima za posljedicu nekoliko razliitih uinaka: zagrijavanje
vodia (Jouleov efekt), stvaranje magnetskog polja u njegovu okoliu, prijenos
tvari u elektrolitikim otopinama, te emitiranje zraenja pri voenju u plinu.
Ponekad tetne, sve te pojave praktino su iskoritene u velikom broju troila,
ureaja i procesa.

2.1 Elektrini napon
Energija koju tijelo ima zbog svojeg naboja nazivamo elektrina potencijalna
energija (W). Omjer te energije i veliine naboja u nekoj toki je stalan i
predstavlja svojstvo pojedine toke elektrinog polja, koje nazivamo elektrini
potencijal.
Elektrini potencijal (prema izrazu 1.10) oznaavamo sa , a jedinica mu je
volt (V).
W
Q
= (2.1)
Razlika potencijala izmeu dvije toke naziva se napon. Napon izmeu
toaka B i A, V
BA
, je pozitivan ako je toka B na veem potencijalu od toke A, a
_______________________________________________________________________________
38
negativan je ako je obrnuto. Za uspostavljanje elektrinog napona treba razdvojiti
raznoimene naboje, a za to je potrebno uloiti rad, tj. utroiti energiju.
Pozitivni i negativni naboji se razdvajaju u izvorima elektrinog napona.
Zbog toga se prikljunice napona oznaavaju sa + i i nazivaju se polovi
naponskog izvora. Instrument za mjerenje napona zove se voltmetar.
Napone dijelimo na istosmjerne i izmjenine. Istosmjerni napon stalnog je
polariteta, a kod izmjeninog, polaritet se izmjenino mijenja.

2.2 Elektrini izvori
Elektrini izvor je ureaj koji na svojim stezaljkama trajno odrava razliku
potencijala kako bi mogao davati struju prikljuenom troilu.
Troilo e u naelu obavljati neki koristan rad. Izvor ima zadatak pretvoriti
jedan oblik energije (mehaniku, kemijsku, toplinsku i sl.) u elektrinu, dok
troilo radi obrnut postupak. S obzirom na vrstu i nain pretvorbe jednog oblika
energije u drugi, najvaniji tipovi elektrinih izvora su :
Kemijski elektrini izvori: pretvaraju kemijsku energiju u elektrinu. Takav
izvor se (nazvan galvanski element u ast L. Galvaniu) sastoji u naelu od dviju
elektroda i elektrolita. Na elektrodama se pojavljuje napon kao posljedica
kemijskog procesa u kojem sudjeluju tvari od kojih su elektrode napravljene i
elektrolitska otopina u koju su one uronjene. Razlikujemo primarne i
sekundarne elemente. Za razliku od primarnih, u sekundarnima je kemijski
proces reverzibilan, to znai da se elektrina energija dovedena iz drugog izvora
moe u izvoru koji je "ispranjen" opet povratiti u kemijsku.
Fotonaponski elementi: izvori koji djelovanjem vidljivog svjetla stvaraju
elektrini napon. Na temelju ponaanja poluvodia kao osnovni materijal koristi
se silicij i galijev arsenid. Vrlo efikasnim smatraju se silicijevi fotonaponski
elementi, koji danas pretvaraju do 20 % dobivene svjetlosne energije u
elektrinu. Napon takvog fotoelementa iznosi do 0.6 V, a maksimalna postiziva
struja ovisi o materijalu, povrini i tehnologiji. Solarni silicijevi elementi daju i do
180 W/m
2
ovisno o svjetlosnom zraenju.
Termoelementi: izvori koji daju napon pretvorbom toplinske energije. U
naelu se za tu svrhu uzmu dvije ice razliitog materijala i na jednom kraju
meusobno spoje. Ako se spojno mjesto izloi vioj temperaturi, onda se na
hladnijim krajevima javlja istosmjerni napon. Veliina tog napona ovisi o razlici
temperatura i vrsti upotrijebljenih materijala. Primjerice, kod para eljezo-
konstantan dobiva se prosjeno 52 V/C.
Generatori: strojevi koji mehaniku energiju (rotacija rotora) magnetskim
putem (indukcija) pretvaraju u (izmjenini) napon. Daleko najvei dio elektrine
energije dobiva se danas putem generatora. Istosmjerni se napon lako dobiva iz
izmjeninog s pomou ispravljaa.
Nuklearni izvori : atomska se energija sloenim postupkom preko toplinske i
mehanike putem generatora (atomske centrale) pretvara u elektrinu energiju.
Ekonomini i neopasni izvori s izravnim pretvaranjem nuklearne energije u
elektrinu jo se oekuju.
Elektrine izvore dijelimo na naponske i strujne. Zadatak naponskog izvora
je da na svojim stezaljkama (vanjskim prikljunicama) daje konstantan napon, a
Istosmjerna struja
________________________________________________________________________

39
strujnog izvora da daje konstantnu struju, neovisno o optereenju. Zbog
uobiajenog koritenja promatrat e se samo ponaanje realnog naponskog
izvora.
Istosmjerni naponski i strujni izvori u elektrinim shemama obiljeavaju se
simbolom kao na slici 2-1. Elektroda na viem potencijalu oznauje se oznakom
"+". Oznai li se u spojnoj elektrinoj shemi jedna toka s oznakom "a", a druga s
oznakom "b" (to mogu biti i elektrode, tzv. stezaljke izvora), onda je napon izmeu
toaka "a" i "b" jednak razlici potencijala "a" i "b", pa se dogovorno

E I
+

a) naponski b) strujni
Slika 2-1 Istosmjerni izvori

oznauje indeksima:
ab a b
V V V = (2.2)
Ako je algebarski iznos V
ab
pozitivan, onda je toka koja odgovara prvom
indeksu (a) pozitivna, odnosno, nalazi se na viem potencijalu od toke drugog
indeksa (b). Za sluaj negativnog iznosa V toka "b" ima vii potencijal od toke
"a". Dobro je uoiti da je V
ab
=-V
ba
.
a a
b b
0 >
ab
V 0 <
ab
V
+
+
I I

Slika 2-2 Oznaavanje naponskih i strujnih veliina

Uvedenim oznaivanjem potencijala odreen je i smjer struje koja u
strujnom krugu s takvim izvorom tee izvan izvora. Smjer struje izvan izvora
poklapa se s orijentacijom od toke vieg prema toki nieg potencijala i u
spojnim shemama najee se oznauje strelicom (slika 2-2).

_______________________________________________________________________________
40
2.3 Elektrina struja
Meu raznoimenim nabojima, razdvojenim na prikljunicama izvora, vlada
privlana sila. Ako se prikljunice izvora vodljivo spoje, izmeu naboja se
uspostavi vodljivi put, kroz koji nastaje gibanje naboja, koje nazivamo elektrina
struja.
Elektrina struja je usmjereno gibanje naboja. Uzrok struje je napon. Kao
dogovorni smjer struje uzima se smjer kojim bi se gibali pozitivni naboji.
Glavna znaajka elektrine struje je njena jakost. Jakost struje jednaka je
koliini naboja koja proe presjekom vodia u jednoj sekundi. Oznaka za jakost
struje je I, a mjerna jedinica je amper (A). Jakost elektrine struje skalarna je
veliina definirana kao koliina naboja koja proe kroz jedinicu povrine u
jedinici vremena. Trenutna vrijednost jakosti struje opisana je izrazom:
dt
dQ
i = (2.3)
gdje je dQ diferencijal (djeli) naboja, a dt diferencijal vremena. Za stalnu
istosmjernu struju izraz (2.3) postaje:
Q
I
t
= (2.4)
Instrument za mjerenje jakosti struje zove se ampermetar. Kao i napone,
struje dijelimo na istosmjerne i izmjenine. Istosmjerna struja tee stalno istim
smjerom, dok se kod izmjenine struje smjer s vremenom periodiki mijenja.
Gustoa struje definirana je kao kvocijent iznosa struje i povrine okomitog
presjeka kroz koji tee:
[ ]
2
/ m A
A
I
J = (2.5)

2.4 Elektrini otpor
Pri toku struje kroz metalnu icu (vodi) slobodni elektroni nailaze na
atome, koji zbog topline titraju oko svojih ravnotenih poloaja u kristalnoj
reetki metala. Moemo zamisliti da atomi tako prijee slobodni put elektronima,
to se oituje kao opiranje tvari protoku elektrine struje.
Openito, naboji pri strujanju nailaze na otporna djelovanja, koja se
nazivaju elektrini radni otpor (krae elektrini otpor ili samo otpor). Oznaka za
elektrini otpor je R, a jedinica .
Otpor vodia proporcionalan je duljini vodia l, a obrnuto proporcionalan
njegovu presjeku A. Faktor proporcionalnosti razliit je za pojedini materijal i
predstavlja svojstvo tvari koje se naziva otpornost (ili specifini otpor) i oznaava
sa .
Prema tomu, otpor vodia rauna se kao:
Istosmjerna struja
________________________________________________________________________

41
l
R
A
= (2.6)
Reciprona vrijednost otpora zove se vodljivost i oznauje sa G:
1 1 A A
G
R l l
= = = (2.7)
Gdje je specifina vodljivost:
[ ]. /
1
m S
= (2.8)
Specifini otpor ima jedinicu m, a zbog estog izraavanja presjeka
vodia u mm
2
i duljine u m koristi se i mm
2
/m.
Jedinica elektrinog otpora je om (), a elektrine vodljivosti simens (S).
Simbol i oznaka elektrinog otpora prikazan je na slici 2-3.
R

Slika 2-3 Simbol i oznaka elektrinog otpora

2.4.1 Promjena otpora s temperaturom
Poveanje temperature metalnih vodia izaziva veu amplitudu titranja
kristalne reetke. To uvjetuje poveanje broja sudara slobodnih elektrona i
smanjenje gustoe struje, jer se smanjuje njihova rezultantna brzina. Pad jakosti
struje uz isti napon odgovara poveanju otpora . Dakle, otpor vodia se kod
veine materijala poveanjem temperature poveava:
R R R + =
20
(2.9)
gdje su:
R
20
- vrijednost otpora kod sobne temperature (20C),
R - poveanje otpora s porastom temperature,
R
- nova vrijednost otpora na temperaturi .

Prirast otpora ovisi o materijalu (temperaturni koeficijent otpora [1/C]),
prirastu temperature (
C
o
20 =
) i poetnoj vrijednosti otpora R
20
:
20
R R = (2.10)

_______________________________________________________________________________
42
Naziv Oznaka [ mm
2
/m] [Sm/mm
2
] [1/C
0
]
Aluminij Al 0,0270 37 0,0040
Bakar (mek) Cu 0,0172 58 0,0039
Bronca Bc 0,0278 35,8 0,004
Kositar Sn 0,115 8,6 0,0042
Mjed Mj 0,075 13,3 0,0016
Nikal Ni 0,09 11 0,006
Olovo Pb 0,208 4,8 0,0043
Srebro Ag 0,0163 61,4 0,0041
eljezo Fe 0,098 10,1 0,0065
iva Hg 0,958 1,04 0,0009
Cekas 1,11 0,93 0,00019
Kanthal 1,45 0,7 0,000032
Manganin 0,48 2,14 0,000015
Konstantan 0,49 2,1 0,00005

Tablica 2.1. Elektrina svojstva metalnih vodia

Tablica 2.1. pokazuje metale i metalne legure s njihovim specifinim
otporom, specifinom vodljivosti i temperaturnim koeficijentima.
Uvrsti li se izraz (2.10) u izraz (2.9) dobiva se:
( ) ( ) [ ] 20 1 1
20
+ = + =
A
l
R R (2.11)
Lako se iz ovog izraza vidi da se kod pozitivnog a smanjivanjem temerature
kod istog materijala smanjuje i njegov otpor, tj. da je za temperature manje od
20C otpor R
manji od R
20
.
Treba napomenuti da je temperaturni koeficijent konstantan samo za
uski temperaturni opseg. Za toniju temperaturnu ovisnost linearni model nije
dovoljan, pa se proiruje s kvadratinim koeficijetnom i poetak izraza (2.11)
postaje:
[ ] ( )
2
20
1
+ + = R R (2.12)
Zanimljivo bi bilo izraunati kod koje temperature otpor vodia postaje
jednak nuli. Iz izraza (2.11) uz pretpostavku konstantnog slijedi:
( )
20
1 20 0, R + =

(2.13)
pa je
= 20
1
(2.14)

Primjer: Za bakar (=0,00392) iz izraza (2.14) slijedi =-235,14C. Meutim,
mjerenja pokazuju da bezotporno stanje, tzv. supravodljivost, nastaje tek na
temperaturama oko apsolutne nule (0K = -273,15C). To ujedno potvruje da
ovisnost R=f() nije linearna.
Istosmjerna struja
________________________________________________________________________

43
Veza otpora i temperature moe se prikazati dijagramom kao na slici 2-4.
Pri stanovitoj kritinoj temperaturi
K
(koja je, na primjer, za ivu 4,12 K,
aluminij 1,14 K, cink 0,79 K) otpor naglo pada i priblino je jednak nuli.

R

Slika 2-4. Ovisnost otpora i temperature

Pojava supravodljivosti za buduu elektrotehniku je od izuzetnog znaenja.
Usmjereno gibanje naboja u takvoj okolini ne nailazi na prepreke, pa nema
toplinskih gubitaka.

2.5 Ohm-ov zakon
Jakost struje kroz otpornik ovisi samo o naponu na otporiniku i otporu
otpornika: raste s naponom V, a opada s porastom otpora R. To je Ohm-ov zakon,
koji napisan u obliku jednadbe izgleda ovako:
V
I
R
= (2.15)
Ohm-ov zakon openito se moe iskazati ovako: u zatvorenom strujnom
krugu jakost struje I razmjerna je prikljuenom naponu V, a obrnuto razmjerna
otporu kruga R.
I
I
V V
1
I
2
I
a
b

Slika 2-5 I=f(V) u metalnom vodiu

Jakost struje kroz vodi proporcionalna je naponu na krajevima vodia, a
obrnuto proporcionalna otporu vodia. Iz grafikog prikaza tog zakona (slika 2-5)
zorno je predoena linearnost izmeu napona, kao uzroka pojave, i njegove
_______________________________________________________________________________
44
posljedice, elektrine struje. I jo neto: elektrini otpor R u grafikom prikazu
predoen je kutem nacrtanog pravca, i jednak je kotangensu tog kuta. Za vei
otpor (pravac b) uz isti napon tee manja struja (I
2
<I
1
). Otpor vodia moe se
poveati (izraz 2.6) smanjenjem presjeka, poveanjem duljine vodia ili uporabom
materijala veeg specifinog otpora.
Iako pokazan na metalnom vodiu, Ohmov zakon nije ogranien
materijalom. U tablici 2-2. predoeni su iznosi veliina specifinih otpora
razliitih materijala pri sobnoj temperaturi, kako bi se to bolje istaknule podjele
materijala s obzirom na njihov specifini otpor.

Tip Materijal
[ ] m
srebro
8
10 6 , 1

bakar
8
10 7 , 1

vodii aluminij
8
10 9 , 2

eljezo
7
10 0 , 1

konstantan
7
10 0 , 5

germanij
6
10 0 , 6

poluvodii silicij
2
10 3 , 2

staklo
14 10
10 10 do
izolatori teflon
13
10
kvarc
15
10

Tablica 2-2. Specifini otpori razliitih materijala

2.6 Kirchhoff-ovi zakoni
Spajanjem dvaju ili vie elektrinih elemenata dobiva se elektrina mrea.
Teorijsko prouavanje elektrinih mrea temelji se na teoriji grafova, jer se svaka
realna elektrina mrea moe predoiti grafom. Osnovni elementi grafa su grane i
vorita. Svaka grana ima dva vorita. Realni elektrini elementi koji se ovdje
spominju (otpornik, kondenzator, zavojnica, izvor) imaju po dvije stezaljke ili
prikljunice. Stezaljkama odgovaraju vorita grafa, a elementi se oznauju
odgovarajuim simbolima u granama.
Opisani jednostavni strujni krug je takoer elektrina mrea, i to s dvije
grane i dva vorita. U jednoj grani je simbol naponskog izvora, a u drugoj,
paralelno spojenoj, simbol otpornika.
U elektrinim mreama vrijede tri zakona. Prva dva se zovu Kirchhoff-ovi
zakoni i izriu strujno-naponske prilike u mrei. Pritom je bitno samo kako su
elementi meusobno spojeni (topologija mree), a nije bitan karakter (vrsta)
elemenata. Trei zakon definira odnos struje i napona u pojedinoj grani, to
dakako ovisi o vrsti elementa. Za otpor je ovaj odnos ve izreen u obliku Ohm-
ova zakona.

Istosmjerna struja
________________________________________________________________________

45
2.6.1 I. Kirchhoff-ov zakon
Budui da je elektrina mrea izoliran sustav, iz zakona o ouvanju materije
moe se zakljuiti, a eksperimentalno potvrditi, da je zbroj jakosti struja koji u
bilo koje vorite ulaze jednak zbroju jakosti struja koje iz tog vorita izlaze.
Ulazak struje u vorite razlikuje se po predznaku od izlaska struje iz vorita. To
znai da se u strujnom krugu ne moe pojaviti toka (vorite) u kojoj bi se naboj
gomilao, nestajao ili stvarao.
Openito, za svaku toku dijeljenja struje vrijedi: zbroj struja koje ulaze u
toku (vorite mree) jednak je zbroju struja koje iz te toke (vorita) izlaze.
Prvi Kirchhoff-ov zakon izraen jednadbom, za bilo koje vorite mree,
dakle glasi:
=
=
n
i
i
I
1
0 (2.16)
gdje je n broj grana spojenih u promatrano vorite.
Ako imamo neko vorite u koje ulazi struja I, a iz tog vorita izlaze struje
I
1
, I
2
i I
3
, onda vrijedi:
1 2 3
I I I I = + + (2.17)
Prebacimo li sve struje na lijevu stranu gornje jednadbe dobivamo sljedei
izraz:
1 2 3
0 I I I I = (2.18)
S lijeva strane jednadbe nalaze se (s razliitim predznacima) sve struje iz
promatranog vorita. Pozitivan predznak pritom imaju struje koje ulaze u
vorite, a negativan predznak imaju one struje koje iz vorita izlaze.
To vrijedi za bilo kako sloeni elektrini krug u kojem moemo odabrati bilo
koje vorite s bilo kojim brojem grana. Kada algebarski zbrojimo pojedine struje
I
i
u svim granama promatranog vorita (ulazne s pozitivnim, a izlazne s
negativnim predznakom, ili obratno), rezultat mora biti nula.
Ovo je lako objasniti imajui u vidu da elektrina struja pretstavlja protok
naboja u vremenu. Koliko naboja ue u neku toku, toliko mora iz nje i izai.
Primjer: Za vor na slici 2-6. po I. Kirchhoff-ovom zakonu vrijedi:

0
5 4 3 2 1
5 4 3 2 1
= + +
+ = + +
I I I I I
I I I I I

_______________________________________________________________________________
46
2
I
1
I
3
I
4
I
5
I

Slika 2-6. I Kirchhoff-ov zakon

Ako je mjerenjem utvreno da su I
1
=I
2
=I
3
=2A, a I
4
=1A, onda se sigurno zna
(nesigurni neka provjere), da je I
5
=5A.
Ako je uz iste vrijednosti struja I
1
, I
2
i I
3
izmjereno I
4
=10 A, znai da je I
5
=4A,
ali ovog puta suprotnog smjera (struja I
5
utjee u vorite).

2.6.2 II. Kirchhoff-ov zakon
Drugi Kirchhoff-ov zakon odnosi se na naponske prilike u mrei. Put kojim
se iz bilo kojeg vorita, idui po uvijek novim granama mree, doe u isto
vorite, zove se petlja. Drugi Kirchhoffov zakon izrie da je zbroj napona u bilo
kojoj petlji u elektrinoj mrei jednak nuli. Budui da je napon u svakoj grani
mree razlika potencijala dvaju njezinih vorita, taj zakon ne govori nita drugo,
nego ve poznati izraz (1.15) iz elektrostatike, primijenjen na prilike u elektrinoj
mrei.
Zakon se obino formulira u sljedeem obliku:

= =
=
m
i
i i
n
i
i
R I E
1 1
(2.19)
gdje je:
n - broj elektrinih izvora u promatranoj petlji, a
m - broj otpora u ostalim granama iste petlje.

U serijskom krugu ukupni napon izvora jednak je ukupnom zbroju napona
na otporima.
Ako u strujnom krugu imamo izvor napona E, i dva otpora na kojima su
padovi napona V
1
i V
2
vrijedi
1 2
E V V = + (2.20)
Prebacimo li sve napone na jednu stranu gornje jednadbe, dobivamo
sljedei izraz:
Istosmjerna struja
________________________________________________________________________

47
1 2
0 E V V = (2.21)
S lijeve strane jednadbe nalaze se (s razliitim predznacima) svi naponi iz
promatrane petlje, to potvruje opi oblik da je algebarski zbroj napona uzdu
(zatvorene) petlje elektrinog kruga jednak nuli, tj.
1 1
0
n m
i i
i i
E V
= =
=

(2.22)
Ovo vrijedi za bilo kako sloeni elektrini krug u kojem moemo odabrati
bilo koju zatvorenu putanju (petlju) i obii je zbrajajui algebarski pojedine
napone V
i
svakog elektrinog elementa na tom putu. Rezultat uvijek mora biti
nula.
To je lako objasniti gledamo li napon kao razliku potencijala: iz koje god
toke kruga zapoeli obilazak, na kraju se vratimo na istu toku, a to znai na
isti potencijal.
2.7 Spajanje elektrinog otpora u strujnom krugu
U bilo kojem dijelu strujnog kruga dva otpornika mogu biti meusobno
spojena samo na dva naina: serijski ili paralelno. Kombinacijom tih naina
dobivaju se razliite sloene sheme. Pri rjeavanju odnosa u strujnim krugovima
esta je potreba da se spoj s vie otpora zamijeni ili izrazi ekvivalentnim otporom.
Sljedei primjeri, osim rjeavanja tog zadatka, pokazuju i tehniku rjeavanja
elektrinih mrea, koristei Ohm-ov zakon i Kirchhoff-ove zakone.

2.7.1 Serijski spoj otpora
Neka se spoje serijski dva otpornika u strujni krug, kao to prikazuje slika
2-7. Po I Kirchhoff-ovom zakonu vrijedi da je struja kroz oba otpora ista (slika 2-
7. a) :
I I I = =
2 1
(2.23)
a po II. Kirchhoff-ovom zakonu da je:
1 2 1 1 2 2
V V V I R I R = + = + (2.24)

2
R
1
R
1
I
2
I
I
V
S
R
I
V
+ + +

a) dva serijski spojena otpornika b) ekvivalentni nadomjesni spoj
Slika 2-7 Serijski spoj otpornika
_______________________________________________________________________________
48

Za ekvivalentni strujni krug (slika 2-7.b)) u kojem pod djelovanjem iste EMS
(elektromotorne sile, naponskog izvora E) tee ista struja I kao u a) sluaju,
vrijedi:
s
V IR = (2.25)
Poveu li se sva tri izraza: (2.23), (2.24) i (2.25) dobiva se:
2 1
IR IR IR
s
+ = (2.26)
odnosno:
2 1
R R R
s
+ = (2.27)
Za vie serijski spojenih otpora, razmatranje bi bilo analogno, pa se moe
zakljuiti: ekvivalentni otpor serijski spojenih otpora jednak je njihovu zbroju:
=
=
n
i
i s
R R
1
(2.28)
Kroz serijski spojene elemente tee ista struja. Zbog toga se ampermetar
uvijek spaja serijski. Openito, za serijski spoj raznih otpora omjer napona
dobiva se iz uvjeta jednakosti struja
1 2
1 2
1 2
I I I
V V
R R
= =
=
(2.29)
iz ega proizlazi:
1 1
2 2
V R
V R
=
(2.30)
Na serijskom spoju otpora napon se dakle, dijeli u omjeru veliina otpora.
Ako mijenjamo serijski spojene otpore u strujnom krugu, zbroj padova
napona na otporima nee se promijeniti i bit e uvijek jednak ukupnom naponu
izvora.
Kod serijskog spoja n jednakih otpora, ukupni otpor je n puta vei od
pojedinog otpora u spoju. Prikljuak na izvor serijskog spoja otpora optereuje
izvor isto tako kao jedan otpor koji bi bio jednak ukupnom otporu tog serijskog
spoja.

2.7.2 Paralelni spoj otpora
Paralelno spojeni otpori imaju isti napon, jer imaju zajednika vorita

Istosmjerna struja
________________________________________________________________________

49
1
R
2
R
1
I
2
I
I
p
R
I
+
+ +
+
+

Slika 2-8 Paralelni spoj otpornika
a) dva paralelno spojena otpornika b) ekvivalentni nadomjesni spoj

Ako u strujnom krugu imamo dva paralelno spojena otpora R
1
i R
2
, naponi
na njima V
1
i V
2
, bit e jednaki
1 2
V V = (2.31)
Iz Ohmovog zakona (2.15) slijedi:
1 1 2 2
I R I R = (2.32)
Iz ovoga proizlazi sljedei odnos struja kroz paralelno spojene otpore
1 1 2
2 2 1
I R G
I R G
= =
(2.33)
gdje su G
1
i G
2
vodljivosti.
Struja se dijeli na paralelne grane elektrinog kruga tako da se jakosti
struja u granama odnose obrnuto razmjerno otporima grana, to jest upravo
razmjerno vodljivostima grana.
Ovo znai da u paralelnom spoju otpora jaa struja tee kroz manji otpor.
U krajnjem sluaju, kad bismo paralelno nekom otporu imali kratki spoj
(otpor jednak nuli) tad bi sva struja tekla kroz kratki spoj.
Ako imamo strujni krug sa izvorom napona V i dva paralelno spojena otpora
R
1
i R
2
, vrijedi Kirchhoff-ova jednadba za struje (2.16)
1 2
I I I = + (2.34)
Dijeljenjem obje strane jednadbe s naponom izvora dobivamo
1 2
I I I
V V V
= + (2.35)
Omjer struje i napona jednak je recipronoj vrijednosti otpora ili elektrinoj
vodljivosti G.
Na desnoj strani jednadbe su vodljivosti pojedinih paralelnih grana, dok
lijeva strana (omjer struje i napona izvora) pretstavlja ukupnu vodljivost kruga,
to se moe napisati kao:
1 2 p
G G G = + (2.36)
_______________________________________________________________________________
50
Ukupna vodljivost paralelnog spoja otpora jednaka je zbroju vodljivosti
paralelnih grana.
Za vie paralelno spojenih otpora razmatranje bi bilo analogno, pa se moe
zakljuiti: ekvivalentna vodljivost (vidi 2.7) paralelno spojenih otpornika jednaka
je zbroju njihovih pojedinanih vodljivosti:
=
=
n
i
i p
G G
1
(2.37)
odnosno
=
=
n
i i p
R R
1
1 1

(2.38)
to se moe raspisati za otpor R
uk
paralelnog spoja n otpora: R
1
, R
2
, do R
n
:
1 2
1 1 1 1
...
uk n
R R R R
= + + +
(2.39)
Na temelju ove jednadbe (2.39), ukupni otpor dvaju paralelno spojenih
otpora R
1
i R
2
, rauna se kao
1 2
1 2
uk
R R
R
R R
=
+

(2.40)
Iz jednadbe za vodljivost (2.37) vidi se da poveanjem broja paralelno
spojenih otpora raste ukupna vodljivost, tj. smanjuje se ukupni otpor spoja.
Otpor paralelnog spoja n jednakih otpora R, n puta je manji od pojedinog
otpora, tj.
uk
R
R
n
= (2.41)

2.8 Elektrina struja u ioniziranom plinu
Dok je u metalnim vodiima struja mogua pod djelovanjem polja
zahvaljujui postojanju slobodnih elektrona, unaprijed nije sigurno da i u
plinovima ima slobodnih naboja. Na prvi pogled nisu jasne okolnosti pod kojima
struja nastaje i odrava se u plinu. Takoer je problematino da li struja moe
tei u vakuumu (plinu pri tlaku 0) ili ne. Intenzivno eksperimentiranje strujom u
plinu, ve od sredine 19. stoljea, dovelo je do spoznaja koje se mogu saeti u
nekoliko toaka:
1. Struja u plinu znai naboj u gibanju, za to su neophodni dakako
naboji i polje. Polje se odrava vanjskim izvorom prikljuenim na
granice prostora s plinom (elektrode).
2. Pojava struje u plinu ovisi o porijeklu naboja. U prvom sluaju jedna
od elektroda (katoda) arenjem isijava elektrone u plin (katodne
zrake), a druga elektroda (anoda) ih skuplja, a u drugom sluaju
Istosmjerna struja
________________________________________________________________________

51
(hladna katoda), naboj se stvara ionizacijom atoma plina preko
stranog zraenja i/ili djelovanjem polja.
3. Na jakost struje u plinu, osim jakosti elektrinog polja utjee i vrsta
koritenog plina (helij, neon, argon, ivine i litijeve pare itd.) i njegov
tlak. Plin vodi struju kod normalnog tlaka (oko 100 kPa), pri
razrijeenom plinu (izmeu 100 i 1000 Pa), te uz tehniki vakuum
(izmeu 1 i 100 mPa). Dakako, idealni vakuum predstavlja savren
izolator, koji to prestaje biti kada se u njega ubace, na primjer,
elektroni.
4. Poveanjem napona izmeu elektroda raste brzina slobodnih naboja
u plinu. Oni sudarom s drugim esticama plina generiraju nove
slobodne ione i taj se uinak razvija poput lavine.
Na slici 2-9. prikazana je (V, I) karakteristika zraka za normalni tlak uz
razmak elektroda od 1 mm. Slijedi kratak opis pojedinih podruja:
a) 0 - A : vrijedi Ohmov zakon - za vei napon imamo veu struju, premda
izuzetno male jakosti. Meu 2710
18
molekula po cm
2
zraka postoji samo 100 do
1000 ioniziranih molekula.
b) A - B : podruje zasienja. Kinetika energija slobodnih elektrona tako je
mala da se ponitava prilikom sudara s molekulama plina, pa porastom napona
ne raste jakost struje.
c) B - C : udarna ionizacija. Elektroni dobivaju poveanjem napona dovoljnu
energiju za ionizaciju plina, uslijed ega se broj nosilaca naboja (ioni i elektroni)
poveava. U toki C pojavljuje se tinjavi izboj - pojava svjetla izmeu katode i
anode.
[ ] V V
[ ] A I
A B
C
D
2
10
3
10
1
10
3
10
6
10
9
10
12
10
15
10

Slika 2-9 (V,I) karakteristika elektrine struje u zraku

d) C - D : daljnjim poveanjem napona gustoa struje na katodi raste,
svjetlosni uinak se pojaava i u toki D dolazi do lunog izboja. Za luni izboj
karakteristine su velike gustoe struje (od 10
2
do 10
4
A/cm
2
) i smanjenje
napona na samo 15 do 55 V.

Premda pojedini efekti imaju tetan karakter, kao na primjer iskrenje na
kontaktima ili pojava korone na dalekovodima visokog napona, ipak elektrina
struja u plinu ima brojne primjene: razliite svijetlee cijevi (podruje C-D),
zavarivanje (iznad toke D), elektrofilter, elektrostatsko lakiranje i slino.

_______________________________________________________________________________
52
2.9 Elektrokemijske pojave
Kad se u vodi ili nekom otapalu otope molekule soli, kiseline ili luine,
dolazi do dijeljenja neutralnih molekula na pozitivno i negativno nabijene ione.
Atomi vodika i metala predaju svoje valentne elektrone ostalom dijelu molekule
koja tako postaje negativni ion. Urone li se elektrode u takvu otopinu (elektrolit) i
na njih prikljui istosmjerni napon dolazi do elektrolize. Pozitivna elektroda
(anoda) privui e k sebi negativne ione, dok e negativna elektroda (katoda)
privui pozitivne ione. Gibanje iona - molekula i/ili dijelova molekule znai
prijenos tvari prema elektrodama, na kojima su mogue i naknadne, sekundarne
kemijske reakcije.
Kao primjer moe se promotriti proces elektrolize u vodenoj otopini srebrnog
nitrata AgNO
3
. Kao anoda koristi se srebrena ploica, a kao katoda neki metalni
predmet, na primjer od bakra (slika 2-10).
Cu Ag
3
AgNO
Ag
A + K
V

Slika 2-10 Proces elektrolize

Ioni srebra koji su predali svoje valentne elektrone kiselinskom ostatku NO
3

postaju pozitivni, pa se taloe na bakrenoj katodi, dok se NO
3
lako spaja sa
srebrom anode,dajui opet AgNO
3
u otopinu. Koncentracija soli AgNO
3
ostaje
tako u otopini nepromijenjena i konani rezultat je da se srebro s ploe,
posredstvom elektrolita i elektrine struje, prenijelo na katodu. To je jedan od
brojnih postupaka u galvanostegiji, gdje se na predmete zbog zatite od korozije
ili estetskih razloga elektrinim putem nanosi sloj metala.

2.9.1 Faraday-evi zakoni elektrolize
Prouavajui elektrolitike reakcije Faraday je uoio i formulirao dva
zakona. Prvi izrie da je koliina izluenih estica materije na elektrodama ovisna
o vrsti tvari koja se izluuje i koliini protjecanog elektriciteta koji u elektrolizi
djeluje.
Ako sa m oznaimo masu izluene tvari, a sa Q koliinu elektriciteta, onda
vrijedi:
Q a m = (2.42)
Faktor proporcionalnosti a nazvan je elektrokemijski ekvivalent i razlikuje se
za pojedine tvari. To znai da e za istu koliinu elektriciteta koliina izluene
tvari za razliite tvari biti razliita. Kako je Q=I t , isti se izraz moe napisati i kao:
Istosmjerna struja
________________________________________________________________________

53
t I a m = (2.43)
Koliina izluene tvari na elektrodama proporcionalna je ukupnoj koliini
elektriciteta koja je prola kroz elektrolit. Pritom svaki ion u elektrolitu u sebi
nosi odreenu koliinu naboja (koja je za razliite tvari razliita, a za iste ista).
Drugi Faraday-ev zakon opisuje elektrokemijski ekvivalent elementa s
obzirom na njegovu atomsku strukturu, te meusobne odnose elektrokemijskih
ekvivalenata razliitih kemijskih elemenata.
Ako se s A oznai atomsku masa, a s v valencija, onda za dva kemijska
elementa vrijedi:
2
2
1
1
2 1
: :
v
A
v
A
a a =
(2.44)
To znai da se elektrokemijski ekvivalenti dvaju elemenata odnose kao
njihove ekvivalentne mase (omjer atomske mase i valencije). Drugim rijeima:
ioni elemenata kojih je valencija dva, tri, etiri, ... puta vea u odnosu na vodik,
prenose dvostruku, trostruku, etverostruku, ... koliinu naboja.
Iz izraza (2.44) slijedi jo jedan zanimljiv rezultat:
F
Q
v a
A
v a
A
v a
A
=
= = = ...
2 2
2
1 1
1

(2.45)
gdje je Q
F
= 96.48910
6
As/kg (Faraday-eva konstanta).

Elektrokemijski ekvivalent nije neka empirijska konstanta proporcionalnosti,
kako bi se to iz izraza (2.42) moglo pomisliti, nego egzaktna veliina koja se za
svaki element moe unaprijed izraunati (a=A/Q
F
v). Tako se povezujui oba
izraza (I. Faraday-ev zakon (2.42) i II. Faraday-ev zakon (2.45)) za masu izluene
tvari kao rezultat elektrolize dobije:
[ ]
6
1 1
96.489 10
F
A A
m I t Q kg
v Q v
= =

(2.46)
i time elektrolitiki odnosi postaju potpuno odreeni.

2.9.2 Primarni elementi
Do sada je bilo opisano ponaanje elektrolita pod djelovanjem elektrinog
napona prikljuenog na elektrode uronjene u elektrolit. Druga zanimljiva pojava
vezana je uz elektrolitsku polarizaciju koja se dogaa kad se u elektrolit urone
dvije elektrode razliitog kemijskog sastava. Izmeu takvih dviju elektroda, bez
vanjskog djelovanja, pojavit e se napon. Iznos napona osim o kemijskom
sastavu elektroda ovisi takoer i o elektrolitu. Tako su dobiveni prvi elektrini
izvori, nazvani galvanski elementi. Na istim naelima, uz stanovita poboljanja u
veliini napona i vijeku trajanja, ti elementi nalaze svoju iroku primjenu gotovo
ve dva stoljea. (Prvi element konstruirao je A.Volta 1800. godine.)
Ne ulazei u kemijske promjene koje se pritom dogaaju vrijedno je
napomenuti da se izmjenom kemijskog sastava (kako elektroda tako i elektrolita)
_______________________________________________________________________________
54
mijenja i potencijal pojedine elektrode. To se dogaa ak i kad je elektroda
uronjena u otopinu vlastitih iona. Budui da se ne moe mjeriti apsolutni
potencijal jedne elektrode, ve samo razlika potencijala izmeu dviju elektroda,
dogovorno je utvreno da se svi potencijali usporeuju s potencijalom vodikove
elektrode. Drugim rijeima, dogovorno je proglaen njezin potencijal jednakim
nuli. Kemijski elementi poredani po veliini njihova potencijala prema vodikovoj
elektrodi tvore elektrokemijski naponski niz.
U tablici 2-3. navedeni su potencijali nekih elemenata s obzirom na
vodikovu elektrodu u elektrolitskoj otopini vodikovih iona.
Spoji li se galvanski element kao izvor napona u zatvoreni strujni krug, on
e, ovisno o troilu i naponu izmeu svojih elektroda, davati elektrinu struju.
Elektroda Potencijal [V]
Li -3,02
K -2,92
Ca -2,87
Mn -1,05
Zn -0,76
Pb -0,13
Cu +0,52
Ag +0,79

Tablica 2-3. Elektrokemijski naponski niz

Ona e dakako, osim u vanjskom krugu, tei i u samom izvoru: od katode
preko elektrolita do anode. Pritom e se zbog elektrokemijskih procesa
neutralizacije iona elektrolita s molekulama elektroda dogaati promjene u
kemijskom sastavu elektroda, to e smanjivati prvotni napon izmeu njh.
Na primjer, ako se na anodi Voltina elementa Cu/H
2
SO
4
/Zn (prva
elektroda/elektrolit/druga elektroda) vodik razvija bre nego to se moe ukloniti,
dobiva se novi element H
2
/H
2
SO
4
/Zn kojem je napon izmeu elektroda puno
manji nego prvotnom. To smanjenje napona zbog promjena na elektrodama zove
se polarizacija.
Taj nepoeljni efekt nastojali su mnogi znanstvenici u prolom stoljeu
(Daniel, Meidinger, Bunsen, Leclanche) ponititi koritenjem takozvanih
depolarizatora.Depolarizatori slue da bi se najee oksidacijom uklonio vodik s
pozitivnog pola.
U Leclanche-ovom elementu (slika 3.10) iz kojeg se razvio najvei broj
dananjih baterija (slika 3.11) kao depolarizator slui MnO
2
kojim je obloena
ugljikova anoda.
Istosmjerna struja
________________________________________________________________________

55
C Zn
2
MnO
Cl NH
4
Zn
C
2
MnO

Slika 2-11 Leclanche-ov element Slika 2-12 Element baterije

Takve baterije koriste cinkovu limenu posudu kao negativnu elektrodu, dok
je ugljeni tapi pozitivna elektroda obloena prakastim manganovim
superoksidom. Napon jednog elementa je 1.5 V, a serijskim spojem takvih
elemenata dobivene su plosnate baterije od 4.5 V, etvrtaste od 9 V i sl.
Spomenuta izvedba pripada baterijama s tekuim elektrolitom koji je
pogodnim dodacima zgusnut (suhe baterije). U klasu suhih baterija ubrajaju se i
ivine baterije (odravaju razmjerno konstantan napon do potpunog iskoritenja),
srebrno-kloridne (nizak napon i dug vijek trajanja), vanadijeve i druge.
Danas su sve vie u uporabi ivine (ivin oksid - cink), srebrene (srebrni
oksid - cink), magnezijeve i litijeve baterije, koje se odlikuju stabilnim naponom
(od 1.3V do 3V), irokim podrujem radnih temperatura, mehanikom vrstoom
i dugim vijekom skladitenja.
Postoje i baterije s krutim elektrolitom (malih dimenzija i naponom vrlo
duga vijeka, ak do 20 godina), zatim baterije koje se aktiviraju tekuinom
(nalivne baterije), plinom ili grijanjem (termalne baterije). Sve one uglavnom slue
za posebne (vojne) svrhe.
Regeneracija takvih elemenata nije mogua, pa su istroene baterije
neupotrebljive. Zahtjev za regeneracijom ostvaren je kod akumulatora.

2.9.3 Sekundarni elementi
Osnovno svojstvo akumulatora kao elektrinog izvora u kojem se kemijska
energija pretvara u elektrinu je njegova mogunost regeneracije. S obzirom da se
radi o reverzibilnom kemijskom procesu, regeneracija se ostvaruje strujom iz
stranog elektrinog izvora koji se na elektrode akumulatora prikljuuje tako da
struja u elektrolitu tee u suprotnom smjeru od onog kojim je tekla kad je
akumulator davao struju prikljuenom troilu.
Prvi olovni akumulator nainio je G. Plant'e 1859. godine. Iako danas
postoji vie razliitih vrsta akumulatora, osnovna naela izvedbe i rada bit e u
nastavku prikazana na olovnom akumulatoru. Napon jedne elije olovnog
akumulatora je oko 2 V, i obino se 6 ili 12 elija povezuje serijski, pa daju
ukupni napon od 12 V, odnosno 24 V. Jedna elija akumulatora prikazana je na
slici 2-13. Elektrolit je razrijeena sumporna kiselina, anoda je olovni
superoksid, a katoda isto olovo. Prikljui li se troilo na stezaljke napunjenog
_______________________________________________________________________________
56
akumulatora, potei e struja, koja e u elektrolitu potaknuti sljedeu kemijsku
reakciju:
O H PbSO PbSO SO H Pb PbO
2 4 4 4 2 2
2 2 + + + +
+ +
(2.47)

4 2
SO H
2
PbO
Pb
K A
+
troilo
I

Slika 2-13 Olovni akumulator

To znai da se obje elektrode postupno kemijski izjednauju i pretvaraju u
olovni sulfat, to e dakako smanjivati njihovu meusobnu razliku potencijala. Iz
kemijske reakcije (2.47) vidljivo je jo neto: u elektrolitu se kiselina sve vie
razrjeuje vodom, pa nam uz naponske promjene i gustoa kiseline moe
posluiti kao kazalo da li je akumulator pun ili prazan. Posebno izgraeni
areometri za mjerenje gustoe kiseline koriste se za takva mjerenja. Kad napon
akumulatora padne ispod 90% nazivnog, potrebno je akumulator "napuniti".
Izvor istosmjerne struje za regeneraciju akumulatora treba sada spojiti tako da
na anodu doe " + " pol, a na katodu " - " pol izvora. To e rezultirati odvijanjem
suprotnog kemijskog procesa:
4 2 2 2 4 4
2 2 SO H Pb PbO O H PbSO PbSO + + + +
+ +
(2.48)
Za vrijeme punjenja, dakle, elektrode i elektrolit vraaju se po svom
kemijskom sastavu u prvotno stanje, koje osigurava i prvotne naponske prilike
(usporedite kemijske jednadbe (2.47) i (2.48)).
Postoje jo tri pojma koja je korisno poznavati u radu s akumulatorima:
kapacitet akumulatora, dobrota i korisnost.
Kapacitet akumulatora je umnoak struje i vremena u kojem tu struju
akumulator moe davati. Oznaenje na izvedenim akumulatorima za nazivnu
struju, to znai da se akumulator kapaciteta 90 Ah i nazivne struje 10 A, moe
njome opteretiti 9 sati.
Kapacitet ipak nije konstanta akumulatora nego ovisi o uvjetima
eksploatacije. Za struje manje od nazivnih, za intermitirajui pogon, te pri viim
temperaturama kapacitet je vei. Za gornji primjer: strujom od 15 A isti
akumulator ne bismo mogli opteretiti 6 sati, nego manje.
Omjer
Ah praznjenja
Ah punjenja
=
(2.49)
zove se dobrota akumulatora. Punjenje e trebati vie ampersati nego to se
dobiva pri pranjenju, pa je kod olovnih akumulatora dobrota oko 0.95.
Istosmjerna struja
________________________________________________________________________

57
S obzirom da se prilikom punjenja privodi vii napon na stezaljke
akumulatora nego to je napon pranjenja, energetski omjer koji se zove
korisnost
punjenja Wh
praznjenja Wh
punjenja U
praznjenja U
= =
(2.50)
bit e manji od , te za olovne akumulatore iznosi oko 0.80. Osim olovnih postoje
i "alkalijski" eljezno-nikaljni (otporni na elektrine i mehanike udarce),
nikaljno-kadmijevi (najvea brzina punjenja), srebreno-cinani (mala teina i
volumen) i drugi akumulatori.

2.10 Jednostavni strujni krug
Elektrini strujni krug nastaje povezivanjem elektrinog izvora s troilom.
Vodljiva veza izvora s troilom zove se vod. Troilo e primljenu energiju izvora u
naelu pretvarati u koristan rad. Jednostavni strujni krug sastoji se dakle od tri
osnovna dijela: elektrinog izvora, troila i dvoinog voda (slika 2-14).
U elektrinom izvoru se djelovanjem neelektrine sile razdvajaju raznoimeni
naboji i poveava njihova potencijalna energija. To rezultira naponom na
polovima (stezaljkama) izvora iji se najvei mogui iznos zove elektromotorna sila
izvora i najee se oznauje s E ili EMS.
+
T
R
I
E
+
A
V
T
R
+
I
E

a) bez mjernih instrumenata b) s mjernim instrumentima

Slika 2-14 Jednostavni strujni krug

Najvei potencijal bit e na pozitivnom ("+") polu, a onda e u smjeru struje
potencijal opadati. Najmanji potencijal imat e negativna stezaljka.
Iz elektrostatike je poznato (poglavlje 1.) da gibanje naboja u prostoru u
kojem se elektrini potencijal tog naboja mijenja predstavlja rad (W=QV). Neka se
pretpostavi da su svi otpori strujnog kruga izraeni otporom R. Dakako, na
njemu vrijedi Ohm-ov zakon: struja e uz isti napon biti manja ako je otpor vei,
i obratno.
Openito, u prirodi postoje dva temeljna zakona: zakon o ouvanju energije
i zakon o ouvanju materije (moglo bi se u naelu govoriti o istom zakonu). Prvi
zakon izrie da je energija u izoliranom sustavu (nezavisnom od svoje okolice)
uvijek konstantna. To znai da je u idealnom sluaju energija koju daje izvor
jednaka energiji koja se dobiva u troilu:
_______________________________________________________________________________
58
i T T
E Q V Q = (2.51)
Prema drugom zakonu koliina je naboja (materije) u izoliranom sustavu
takoer konstantna, a to znai da je koliina naboja koja iz izvora ode jednaka
koliini naboja koja kroz troilo proe i natrag se u izvor vrati (Q
i
=Q
T
). Budui da
na otporu troila vrijedi Ohm-ov zakon (V
T
=IR
T
), gornji izraz (2.51) sad izgleda:
T
E I R = (2.52)
Iz dobivenog rezultata moe se zakljuiti sljedee:
1. Napon V
T
na R (tzv. pad napona na troilu), jednak je elektromotornoj sili
izvora:
T
E V = (2.53)
2. Struja koja u jednostavnom strujnom krugu tee ovisi o naponu izvora i
otporu kruga:
T
R
E
I =
(2.54)
3. Jakost struje jednaka je u svakom dijelu jednostavnog strujnog kruga,
samo je smjer s obzirom na stezaljke u izvoru od "-" prema "+" polu, a kroz
vanjski strujni krug od "+" pola prema "-" polu.
Svi navedeni zakljuci mogu se provjeriti spajanjem mjernih instrumenata
(slika 2-14. b).
Jakost struje mjeri se ampermetrom. Ampermetar se u strujni krug
prikljuuje serijski (prekidom vodia i spajanjem instrumenta na prekinute
prikljuke). Da bi to manje utjecao na prilike u krugu, zahtijeva se da mu je
otpor to manji.
Iznos napona mjeri se voltmetrom. Voltmetar mjeri razliku potencijala
izmeu dviju toaka. Zato se prikljuuje paralelno izvoru ili troilu iji napon
elimo mjeriti. Da bi to manje utjecao na prilike u krugu, zahtijeva se da mu je
otpor to vei. Veliki otpor instrumenta paralelno spojenog manjem otporu troila
ne mijenja znaajno ukupni otpor paralelnog spoja.

2.11 Realni jednostavni strujni krug
U realnom strujnom krugu pojave su neto sloenije u odnosu na idealni.
Prije svega elektrini izvor ima svoje gubitke, pa dovedena energija (mehanika,
kemijska, magnetska i sl.) nije jednaka odvedenoj elektrinoj energiji. Nadalje,
realni izvor nema na svojim stezaljkama isti napon kad ga prikljuimo na troilo i
kad je neoptereen. Realno ponaanje takva izvora moe se prikazati dijagramom
kao na slici 2.15.

Istosmjerna struja
________________________________________________________________________

59
0
I
U

Slika 2-15 Vanjska karakteristika realnog izvora napona

Da bi se takvo ponaanje uzelo u obzir, pretpostavlja se da u svakom
realnom izvoru postoji stanoviti otpor R
u
na kojem dolazi do pada napona, pa se
u sluaju prikljuenog troila na vanjskim stezaljkama izvora pojavljuje
elektromotorna sila umanjena za taj pad napona. Zato se u realnom izvoru uz
simbol elektromotorne sile E crta i otpor R
u
, koji se zove unutarnji ili nutarnji
otpor izvora (slika 2.16).
Isto tako, vod ima svoj elektrini otpor (oznauje se najee s R
v
), koji treba
uzeti u obzir, ako nije zanemariv prema otporu troila.
U novim okolnostima struja I vie nee zadovoljavati izraz (2.54) ve e biti
manja (zbog dodanih otpora izvora i otpora voda). Zbog manje struje je i napon
na troilu V
T
takoer manji od napona izvora E.
+
+
+
V
R
2
1
I
U
R
E
V
R
2
1
T
R

Slika 2-16 Realni jednostavni strujni krug

Dakako, u praksi se ni troilu dovedena elektrina energija ne pretvara
potpuno u koristan rad. Sve tehnike tvorevine rade s nekim stupnjem
iskoritenja, tj. korisni, dobiveni uinak manji je od uloene energije.

2.12 Sloeni strujni krug
Zadatak rjeavanja elektrine mree je potpuno odrediti struje u svim
granama (po veliini i smjeru) i razlike potencijala izmeu vorova. Svaki
elektriki element (otpornik, kondenzator, izvor,...) predoen je u elektrikoj
mrei s vlastitom granom i to obino sa svojim simbolom, oznakom i iznosom
fizikalne veliine koju predstavlja. Za rjeavanje elektrine mree razvijene su
_______________________________________________________________________________
60
brojne metode (metoda napona vorova, metoda konturnih struja, metoda
superpozicije, razliite transfiguracije i slino), te izvedeni brojni teoremi koji
pomau u analizi elektrinih mrea (Thevenen-ov teorem, Norton-ov teorem,
Millman-ov teorem i drugi). Treba naglasiti da sve metode i teoremi samo
doprinose brzini i lakoi rjeavanja naponsko-strujnih prilika u mrei, a da se
temelji rjeavanja uvijek nalaze u Ohm-ovu zakonu i Kirchhoff-ovim zakonima.
Tako na primjer za izdvojenu petlju u nekoj sloenoj mrei, kao na slici
2.17. da bi se primijenio II. Kirchhoff-ov zakon potrebno je:
1. Definirati smjer obilaenja petlje. Po volji moemo odabrati u smjeru (kao
na slici, crtkano) ili suprotno od smjera kazaljke na satu.
2. Uoiti smjer djelovanja izvora elektromotorne sile. Smjer je onaj koji se
dobiva kretanjem kroz izvor od negativne prema pozitivnoj stezaljki.
3. Po volji odabrati smjerove struja u pojedinoj grani.
4. Primijeniti II. Kirchhoff-ov zakon.
3
R
2
R
1
R
1
E
2
E
+
+
+
+
3
I
2
I
1
I

Slika 2-17 Primjer rjeavanja petlje u elektrinoj mrei

Ako se smjer djelovanja EMS podudara sa smjerom obilaenja, onda se ta
EMS u jednadbi uzima s pozitivnim predznakom. Ako se smjer struje I kroz
otpornik R podudara sa smjerom obilaenja, onda se pad napona IR uzima s
pozitivnim predznakom. Za shemu na slici 2-17. vrijedi:
3 3 2 2 1 1 2 1
R I R I R I E E + = (2.55)
Treba postaviti toliko nezavisnih jednadbi koliko je potrebno da se rijee
sve nepoznanice.
5. Osmisliti predznake dobivenih rezultata. Naime, ukoliko je numeriki
rezultat za pojedinu struju negativan, znai da joj je stvaran smjer suprotan
pretpostavljenom.

Primjer: Na slici 2-18. prikazan je jedan sloen strujni krug:
Istosmjerna struja
________________________________________________________________________

61
+ +
1
R
2
R
3
R
I
2
I
1
I
1
E
2
E
+

Slika 2-18 Sloeni strujni krug

Vodei rauna o prethodnom naputku mogu se napisati tri jednadbe:
(1) 0
2 1
= + I I I
(2)
2 1 2 2 1 1
E E R I R I =
(3)
2 2 2
E IR R I = +
(2.56)
Jednadbe su napisane tako da se uoi mogunost matrinog rjeavanja.
Jednadbe (2) i (3) napisane su po II. Kirchhoff-ovu zakonu, a (1) po I. Kirchhoff-
ovu zakonu. Te jednadbe za poznate vrijednosti otpora R, R
1
i R
2
, te naponskih
izvora E
1
i E
2
, daju rjeenja za struje I, I
1
i I
2
.

2.13 Realni naponski izvori
Kako je ve opisano, realni naponski izvor predouje se (slika 2-19) serijskim
spojem idealnog naponskog izvora elektromotorne sile E i nutarnjeg otpora R
u
.
T
R
U
R
E
V
IZVOR

Slika 2-19 Realni naponski izvor

_______________________________________________________________________________
62
Prikljui li se na izvor troilo otpora R
T
, strujnim krugom e potei struja I
ija jakost iznosi (uz zanemarenje otpora voda, tj. uz pretpostavku R
v
=0):
T u
R R
E
I
+
=
(2.57)
(Ekvivalentna pretpostavka bila bi da su svi otpori izvan izvora obuhvaeni s R
T
).
Odavde je:
u T
E I R I R = + (2.58)
Napon V (V=IR
T
) koji se moe mjeriti na stezaljkama izvora je prema
gornjem izrazu (2.58) jednak:
u
V E I R = (2.59)
dakle, napon idealnog izvora elektromotorne sile E umanjen za pad napona na
nutarnjem otporu.

2.13.1 Vanjska karakteristika realnih izvora
Zanimljivo je promotriti dva krajnja sluaja, kad je R
T
=0 i kad je R
T
=.
Prazni hod izvora je sluaj s R
T
=. Iz izraza (2.57) vidi se da e struja I biti
jednaka nuli, a iz (2.59) da e napon na stezaljkama izvora biti jednak
elektromotornoj sili E (jer je IR
u
=0, uz I=0).
Ako je R
T
=0, iz izraza (2.58) slijedi:
T
E I R = (2.60)
odnosno:
0
T
V I R = = (2.61)
Ovaj sluaj zove se kratki spoj izvora: na stezaljkama je 0 V, a krugom tee
maksimalna struja I
k
,
u
k
R
E
I =
(2.62)
Struja I
k
zove se struja kratkog spoja. Redovito je mnogo puta vea od
nazivne, pa je kratki spoj izvora nepoeljan za izvor i vodie, jer ih moe otetiti.
Izraz (2.59) moe se predoiti i grafiki, kao V=f(I), to je uinjeno na slici 2-
20. Uoite da izraz (2.59) preureen izgleda ovako:
u
V R I E = + (2.63)
to grafiki predstavlja pravac s odsjekom E na ordinati i nagibom -R
u
.

Istosmjerna struja
________________________________________________________________________

63
[ ] A I
K
I I ' I
E
T
R
T T
R R > '
E
' V
V
P
[ ] V V
' P
V
U
R I
E
[ ] A I
[ ] V V
T
R
E
K
I
K
I '
'
P
' P
V
' V
V
I ' I

Slika 2-20 Vanjska karakteristika naponskog izvora

Prikae li se otpor R
T
u istom koordinatnom (V,I ) sustavu, (prema slici 2-5.
R
T
odgovara tangensu kuta na slici 2-20.), onda na istom dijagramu moemo
pratiti sve mogue promjene.
Tako na primjer, ako otpor troila R
T
raste (slika 2-20. a), toka P se pomie
prema E, raste napon V na stezaljkama izvora, struja I se smanjuje (I' < I) i napon
na nutarnjem otporu pada.
Poraste li pak nutarnji otpor izvora (slika 2-20. b), onda se kut poveava,
toka I
k
primie se ishoditu, te uz isto troilo R
T
imamo i manju struju (I' < I) i
manji napon na stezaljkama izvora (V'<V).
U idealnom naponskom izvoru, u kojem bi bio R
u
=0 vanjska karakteristika
bio bi horizontalan pravac u toki E (=0), pa bi napon V bio stalan za sva
optereenja (V = E), a struja kratkog spoja bila bi I
k
=.

2.13.2 Spojevi elektrinih izvora
U sluaju da jedan izvor nema dovoljan napon ili ne moe dati dovoljnu
struju troilu, koriste se razliiti spojevi vie elektrinih izvora.
Serijski spoj dvaju izvora ostvaruje se tako da stezaljku jednog izvora
spojimo sa stezaljkom drugog, pa slobodne stezaljke postaju stezaljke
novodobivenog izvora. Kod ovakvog spajanja imamo dakako dvije mogunosti, to
je prikazano na slici 2-21.
1
E
1
E
2
E
2
E
+ +
+ +
A
A
B
B
1 U
R
2 U
R
1 U
R
2 U
R

Slika 2-21 Serijski spoj realnih elektrinih izvora

_______________________________________________________________________________
64
U prvom sluaju (slika 2-21.a)) ukupni napon E
AB
=E
1
+E
2
, a u drugom, tzv.
protuspoju (slika 2-21.b)) E
AB
=E
1
-E
2
. Spoji li se novi izvor u strujni krug, kroz
njega e potei ista struja kao kroz prikljueno troilo. Stoga treba voditi rauna
o nazivnim (pretpostavljenim) strujama pojedinih izvora od kojih je novi izvor
sastavljen, te spoj izvora koristiti samo za takva troila koja nee uzimati struju
veu od najmanje pojedinane nazivne struje. Poopenje na vie serijski spojenih
izvora analogno je prije opisanom spoju. Ukupni napon E bit e jednak zbroju
napona pojedinanih izvora uz odgovarajui polaritet (negativan za protuspoj), a
struja kroz svaki izvor bit e ista:
I I I E E
n
i
i
= = = =
=
... ,
2 1
1
(2.64)
Ako se troilo otpora R
T
prikljui u krug s vie serijski spojenih izvora, onda
e struja I tei kroz otpor i sve izvore u iznosu:
1 2
1 2
...
...
n
n T
E E E
I
R R R R
+ + +
=
+ + + +

(2.65)
s odgovarajuim predznakom EMS-a svakog pojedinanog izvora.
Spojimo li izvore jednakih EMS-a E i nutarnjeg otpora R
u
gornja jednadba
(2.65) postaje:
u T
n E
I
nR R
=
+

(2.66)

Kod paralelnog spoja dvaju izvora imamo takoer dvije mogunosti, kako je
prikazano slikom 2-22.
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
1 U
R
2 U
R
1 U
R
2 U
R
1 U
R
2 U
R
T
R
1
E
1
E
1
E
2
E
2
E
A B A B
I I
I

Slika 2-22 Paralelni spoj realnih naponskih izvora

Istosmjerna struja
________________________________________________________________________

65
Izvor e u praznom hodu za sluaj na slici 2-22 a) na svojim stezaljkama
imati napon E jednak:
1 1 u AB
R I E E = (2.67)
pa kako je:
+ +
+
+
+
1 U
R
2 U
R
T
R
1
E
2
E
I

2 1
2 1
u u
R R
E E
I
+
=
(2.68)
slijedi:
( )
2 1
1 2 1
1
u u
u
AB
R R
R E E
E E
+
=
(2.69)
Ako su E
1
i E
2
jednaki, iz izraza (2.69) slijedi E
AB
=E
1
=E
2
, to se u naelu od
takva izvora i trai. Ako naponi nisu jednaki, onda u samim izvorima tee stalna
struja, koja moe biti i vea od nominalne pojedinog izvora, pa tako unititi sam
izvor.
Razlog uporabe paralelnog spoja dvaju ili vie izvora je u struji koju taj izvor
moe dati troilu. S obzirom da se radi o dvije ili vie grana spojenih u jednu
toku, po I. Kirchhoff-ovu zakonu slijedi da e takav izvor dati ukupnu struju
jednaku zbroju svih struja pojedinih grana u toj toki (slika 2-22. c).Treba uoiti
da na jakost struje pojedine grane u sluaju istih elektromotornih sila presudnu
ulogu ima nutarnji otpor pojedinog izvora.
Paralelni spoj izvora omoguuje dakle, uz isti napon, veu struju za troilo:
E E E I I
n
i
i
= = = =
=
... ,
2 1
1
(2.70)
Pri paralelnom spajanju n jednakih izvora, jednake EMS-e E i jednakih
nutarnjih otpora R
u
struja kroz troilo bit e jednaka:
u
T
E
I
R
R
n
=
+

(2.71)

_______________________________________________________________________________
66
2.14 Mjerenje struje, napona i otpora
Mjerni se instrumenti spajaju u strujni krug radi mjerenja eljenih veliina:
struje, napona, otpora, snage. Spajanje bilo kojeg realnog instrumenta (ima
konani otpor) u strujni krug mijenja prilike u krugu. Tako e ampermetar sa
svojim otporom R
iA
utjecati da se, na primjer, struja u jednostavnom strujnom
krugu (slika 2-23. a) smanji, jer se ukupni otpor zbog instrumenta poveava
(serijski spoj otpornika).
A
T
R
+
I
U
R
E
+
+
iA
R
+
+
V
U
R
E
T
R
+
+
iV
R
i
I I

a) struje b) napona

Slika 2-23 Pojedinano mjerenje u jednostavnom strujnom krugu

Dakako, pritom e na ampermetru postojati pad napona (IR
iA
), pa e i
napon na troilu biti manji s obzirom na prilike bez ampermetra. To je identino
razmatranju da je uz manji I i pad napona na troilu (IR
T
) takoer manji. Zato se
zahtijeva da otpor ampermetra bude to manji (idealno: jednak nuli) u odnosu na
otpor troila.
Slino razmatranje vrijedi i za voltmetar (slika 2-23. b), za koji se s obzirom
na njegovo paralelno spajanje trai da otpor bude jako velik (idealno:
beskonaan). Samo beskonano velik otpor spojen paralelno troilu ne mijenja
vrijednost njegova otpora.
Ukoliko se mjerenja vie elektrinih veliina izvode istodobno, potrebno je
primijeniti takve naine spajanja, pri kojima se pogreke zbog instrumenata
mogu zanemariti. Ako je pogreka ipak prevelika, onda je potrebna analitika
korekcija. Odabir ispravnog spoja ovisi o zahtjevu koji se na mjerenje postavlja.
Neka se ampermetar i voltmetar spoje u strujni krug kao na slici 2-24. Prvi
nain spajanja (slika 2-24. a) koristi se za mjerenje napona izvora i struje koja
tee kroz troilo. (Struja kroz troilo jednaka je struji izvora umanjenoj za iznos
struje koja tee kroz voltmetar).

Istosmjerna struja
________________________________________________________________________

67
A
+
+
+
+
+
iV
R
E
U
R
T
R
iA
R
I
A
+
T
R
V V
+
+
+
iV
R
E
iA
R
V
R

a) struje troila i napona izvora b) struje izvora i napona troila
Slika 2-24 Istodobno mjerenje

Ovim se spojem ne bi mogao tono mjeriti napon na troilu, jer voltmetar
istodobno mjeri i pad napona na troilu i pad napona na ampermetru. Zato se za
mjerenje napona na troilu koristi spoj prikazan na slici 2-24. b). U tom pak
sluaju ampermetar mjeri struju koju daje izvor, a koja (zbog konanog otpora
voltmetra) ne tee itava kroz troilo.
Za mjerenje otpora najee se koriste tri naina: V/I metoda, ommetar i
Wheatstone-ov most. Prvi nain, temeljen na Ohm-ovu zakonu, sasvim je
jednostavan: nepoznati otpor odredi se kao kvocijent izmjerenog napona i struje.

2.15 Mjerni instrumenti: voltmetar, ampermetar, ommetar
Postoje razliite izvedbe mjernih instrumenata, temeljene na razliitim
fizikalnim efektima, a ovdje e biti spomenuta samo izvedba vrlo poznatog i esto
koritenog instrumenta s pominim svitkom i permanentnim magnetom.
Ako kroz svitak smjeten unutar polova permanentnog magneta (kao na
slici 2-25) prolazi struja, djelovat e na njega moment (u poglavlju o magnetizmu
bit e to objanjeno) koji uzrokuje otklon kazaljke instrumenta. Vea jakost
struje dat e vei moment, a vei moment vei otklon. Protumoment djelovanju
elektrinog momenta ostvaren je s pomou spiralne mehanike opruge. Ovakvi
instrumenti, dakle, mjerila su jakosti istosmjerne struje (ampermetar). Meutim,
posredno ih koristimo i za mjerenje napona (voltmetar) i za mjerenje otpora
(ommetar).
Uz otpor instrumenta R
iA
(to je otpor ice svitka), jo je vano poznavati
jakost struje I
i
kod koje kazaljka pokazuje puni otklon. Ako je na primjer otpor
instrumenta R
iA
= 50 , a I
i
= 2 mA, to znai da instrument moe mjeriti struju do
2 mA, a napon do V
i
= R
iA
I
i
= 0.1 V.
Kako mjeriti vee napone i struje? Proirenje mjernog podruja instrumenta
ostvaruje se dodavanjem otpornika. Za mjerenje viih napona otpornike treba
spajati serijski sa R
iv
, a za mjerenje veih struja - paralelno.
_______________________________________________________________________________
68

Slika 0-25 Instrument s pominim svitkom i permanentnim magnetom

Slika 2-26. prikazuje proirenje mjernog podruja voltmetra dodavanjem
serijskog otpora R
s
.
Napon koji voltmetar mjeri pri punom otklonu je:
( )
i iv s
V I R R = + (2.72)
Potrebno je, dakle, otpornik R
s
dimenzionirati prema:
i iv i
s
i i
V I R V V
R
I I

= =
(2.73)

V
i
V
V
+
S
R
+ +
iv
R
i
I
voltmetar

Slika 2-26 Proirenje mjernog podruja voltmetra

Iz izraza (2.73) uz V>>V
i
(V puno vee od V
i
) slijedi:
s
i
V
R
I
=
(2.74)
Istosmjerna struja
________________________________________________________________________

69
Za mjerenje veih struja od I
i
(proirenje mjernog podruja ampermetra)
svitku treba paralelno spojiti otpornik R
p
(slika 2-27.), koji se naziva shunt (itaj:
ent), pa vrijedi:
( )
i p i iA
I I R I R = (2.75)
odnosno:
i iA i
p
i i
I R V
R
I I I I
= =

(2.76)
Uz I >> I
i
gornji izraz (2.76) postaje:
i
p
V
R
I
= (2.77)
Dok je kod mjerenja napona (serijskog spoja) bilo nuno da otpornik R
s
ima
veu vrijednost od R
iv
puta), kako bi na sebe preuzeo vei dio mjerenog napona,

A
+
P
R
iA
R
+
i
I
i
I I
I
ampermetar

Slika 2-27 Proirenje mjernog podruja ampermetra

kod mjerenja struje (paralelnog spoja) R
p
je toliko puta manji od R
iA
koliko je
priblino eljena struja I puta vea od struje instrumenta I
i
(R
p
/R
iA
I
i
/I ).
Ampermetar se moe upotrijebiti i za mjerenje elektrinih otpora, uz
stanovite prilagodbe, kako je to prikazano na slici 2-28., ime se dobiva ommetar.
Prikljuimo li na stezaljke A i B otpornik nepoznatog otpora R
x
struja koju e
ampermetar pokazivati bit e odreena izrazom:
x reg iA u
R R R R
E
I
+ + +
=
(2.78)
a nepoznata vrijednost otpornika R
x
je dakle:
( )
reg iA u x
R R R
I
E
R + + = (2.79)

_______________________________________________________________________________
70
A
+
+
+
+
+
A B X
R
reg
R
u
R
iA
R
I

Slika 2-28 Nadomjesna shema ommmetra

Struja ima najveu vrijednost (kazaljka pokazuje maksimalni otklon), kad
su stezaljke ommetra AB kratko spojene (R
x
=0). Za prekid izmeu stezaljki (R
x
=)
struja u strujnom krugu ne tee, pa nema ni otklona kazaljke. Za vrijednosti
otpora R
x
izmeu tih krajnjih vrijednosti i otklon kazaljke bit e odgovarajui. To
znai da je skala ommetra oznaena tako da za otklon pri struji 0 ima oznaku
, a za struju punog otklona oznaku 0. Izmeu tih dviju oznaka raspodijeljene
su ostale vrijednosti (slika 2-29).

1000
100
20
10
5 3
2
1
0

Slika 2-29 Skala ommetra

Umjeravanje (badarenje) ommetra prije svakog mjerenja izvodi se tako da
stezaljke AB kratko spojimo, a sa R
reg
namjestimo otklon kazaljke na oznaku 0
(R
AB
=0). Tim otpornikom unose se takoer i korekcije zbog starenja naponskog
izvora (baterije).

2.16 Rad i snaga istosmjerne struje
O energiji naboja u gibanju ve je bilo govora u elektrostatici (poglavlje 1.) i
jednostavnom strujnom krugu (potpoglavlje 2.10.). S obzirom da je struja naboj
Istosmjerna struja
________________________________________________________________________

71
koji se u vremenu giba (Q = It ), izraz za rad tj. energiju naboja: W = QV moe se
pisati kao:
[ ]
W V I t J = (2.80)
Uvrste li se u desnu stranu gornjeg izraza pripadne mjerne jedinice, vidi se
da je mjerna jedinica za rad istosmjerne struje VAs (itaj: volt-amper-sekunda),
Ws (itaj: vatsekunda) ili J , joul (itaj: dul).
Ve je prije razmotrena (potpoglavlje 2.4.1.) temperaturna ovisnost otpora i
ustanovljeno da se prolazom struje kroz otpornik njegova temperatura poveava.
tovie, brojnim pokusima je dokazano da je na otporniku dobivena toplinska
energija (Jouleova toplina) izravno ovisna o naponu na njemu, struji kroz njega i
vremenu. Kako na otporniku vrijedi Ohm-ov zakon, izraz (2.80) moemo pisati na
jo dva naina:
2
W I R t =
(2.81)
i
2
V
W t
R
=
(2.82)
Isti se rad moe obaviti u duem ili kraem vremenu, to ovisi o snazi P koja
se definira kao :
[ ] W
t
W
P = (2.83)
Iz izraza (2.80) i (2.83) proizlazi da je jedinica za snagu VA (itaj: volt-
amper). Ona se krae zove vat i oznauje sa W.
Preko navedenih izraza (2.80) - (2.83) slijedi da je snaga na otporniku :
2
2
V
P V I I R
R
= = =
(2.84)
Nazivna snaga troila (obino je oznaena na elektrinim troilima, na
primjer 100 W arulja) definirana je s pomou nazivnog napona. Treba uoiti da
stvarnu (trenutnu) vrijednost snage odreuje otpor tog troila i trenutna
vrijednost prikljuenog napona ili struje koja kroz njega tee. Ono to troilo
trajno posjeduje jest njegov otpor (premda je u praksi uslijed vanjskih utjecaja:
starenja, temperature, vlage, neistoe i sl., ipak promjenjiv).
Osim nazivne snage, za elektrine ureaje zanimljiva je i njihova korisnost
ili stupanj djelovanja. Ukupna privedena energija W
u
nije u troilu u potpunosti
iskoritena. Ako je W
g
gubitak energije, a W korisna energija, onda se korisnost
nekog ureaja definira kao:
g u
W W
W
W
W
+
= =
(2.85)
Korisnost se za sluaj istog vremena t moe izraziti i s pomou omjera snaga
(uz iste oznake indeksa):
_______________________________________________________________________________
72
g
P P
P
+
=
(2.86)
Snaga se moe odrediti tako da se ampermetrom izmjeri struja, a
voltmetrom napon eljenog dijela strujnog kruga. Umnoak izmjerenih veliina
daje snagu izraenu u vatima. Po tom naelu napravljeni su instrumenti, nazvani
vatmetri, kojima je skala oznaena proporcionalno mjerenom umnoku struje i
napona. Prilikom spajanja vatmetra potrebno je osobitu pozornost obratiti na
ispravno spajanje strujnih i naponskih stezaljki. Naponske stezaljke spajaju se
paralelno mjerenom objektu (kao voltmetar), a strujne serijski (kao ampermetar).
Treba napomenuti da se vatmetri ipak najee koriste pri mjerenju izmjenine
snage (gdje mjerenje napona i struje nije dostatno, jer ne ukljuuje fazni pomak),
dok se u istosmjernim krugovima snaga lako odreuje kao umnoak izmjerene
struje i napona.
Za mjerenje elektrine energije koriste se elektrina brojila. Elektrina
energija je W = Pt (iz izraza 2.83), pa su ti instrumenti zapravo modificirani
vatmetri. Faktor vremena t uzima se u obzir time to e moment koji bi u
vatmetru djelovao na otklon kazaljke instrumenta ovdje okretati okruglu ploicu
spojenu na brojanik instrumenta. Uz istu snagu, kroz due vrijeme, instrument
e registrirati vei broj okretaja (vie e se puta ploica okrenuti), a za veu
snagu, u istom vremenu, takoer e se registrirati vei broj okretaja (jer e se
ploica bre okretati). S obzirom da je jedinica vremena u tim ureajima sat, a
jedinica snage kilovat (1 kW = 1000 W), ti se instrumenti jo zovu kilovatsatna
brojila.
Istosmjerna struja
________________________________________________________________________

73

2.17 Appleti

2.17.1 Ohmov zakon
Pomou klizaa mijenjamo :
RESISTANCE vrijednost otpora
od 2 do 10
VOLTAGE vrijednost napona
od 5 do 20 V

Ampermetar je prikljuen u strujni krug serijski sa otporom i mjeri struju
koja tee krugom. Ako poveavamo napon, poveavat e se i struja, a
smanjenjem napona, smanjit e se i struja. Poveanjem otpora, uz isti napon,
struja se smanjuje, a smanjenjem otpora struja se poveava. Struja je razmjerna
naponu i obrnuto razmjerna otporu prema (2.4). Provjerimo ovu jednadbu
(Ohmov zakon) za
R = 8, V = 16V, I = ?

2.17.2 Jednostavni strujni krug
Strujni krug se sastoji od etiri dijela:
Baterija click-om na bateriju eljenog napona, moemo je dovui
u strujni krug,
Otpor click-om moemo dovui razliite kombinacije otpornika u
strujni krug,
16
2
8
V V
I A
R
= = =
_______________________________________________________________________________
74
Sklopka clickom na sklopku ukljuujemo i iskljuujemo strujni
krug,
arulja promatramo to se s njom dogaa za razliite kombinacije
napona i ukupnog otpora, kada ukljuimo strujni krug.

Zakljuak:
Ako je otpor prevelik, kroz arulju tee premala struja, pa ona ne svijetli.
Ako je otpor premali, aruljom e potei prevelika struja, pa e arulja pregorjeti
(uz ukljuene zvunike, na raunalu se uje prasak).
arulja svijetli samo kada je iznos otpora dvostruko manji od iznosa
napona. To znai da je jakost struje potrebna da arulja svijetli 2A.
Mogue je pozvati applet tako da je jakost struje potrebna da arulje svijetli
jednaka 3A.

Zadatak je sloiti strujni krug tako da arulja svijetli.
arulja e svijetliti ako je iznos napona tri puta vei od iznosa ekvivalentnog
otpora.

2.17.3 Mjerenje napona, struje i snage u strujnom krugu
Pomou klizaa R mijenja se otpor u strujnom krugu s naponskim i
strujnim izvorom. Applet pokazuje serijsko ukljuivanje ampermetra i paralelno
prikljuivanje voltmetra u strujni krug, te oitavanje mjernog rezultata na
zaslonu instrumenta. Kod toga je vano uoiti i odrediti polaritet napona i struje.
Umnoak napona i struje odreuje snagu, a snaga u vremenu elektriku
energiju.
Istosmjerna struja
________________________________________________________________________

75
2.17.4 Multimetar
S pomou ovog applet-a mogue je razumjeti i nauiti mjerenje osnovnih
elektrinih veliina (napon, struja, otpor) s idealnim i realnim instrumentom (R
m

realni otpor instrumenta). Applet pokazuje nutarnju strukturu galvanometra i
dodavanje odgovarajuih (engl. shunt) otpornika za proirivanje mjernog
podruja.

2.17.5 Serijski spoj otpora
Pomou klizaa R
1
, R
2
i V
s
podeavamo vrijednosti otpora serijski spojenih
otpornika R
1
i R
2
(od 2 do 49 ) i napon naponskog izvora V
s
(od 1 do 49 V ).
U krugu tee struja I, koja je proporcionalna naponu izvora V
s
. Struju mjeri
ampermetar koji spojen serijski sa otporima R
1
i R
2
.
Prema (2.27) vrijednost ekvivalentnog (ukupnog) otpora jednaka je zbroju
otpora R
1
i R
2
.

1 2 uk
R R R = +

_______________________________________________________________________________
76
2.17.6 Paralelni spoj otpora

Pomou klizaa R
1
, R
2
, i I
s
pdeavamo vrijednosti otpora paralelno spojenih
otpornika (od 2 do 99 ) i jakost struje strujnog izvora (od 1 do 19 A ).
Voltmetar, koji je spojen paralelno strujnom izvoru (a time i otpornicima R
1
i
R
2
) mjeri napon na strujnom izvoru i na otpornicima.
Ekvivalentni (ukupni otpor) raunamo prema jednadbi (2.38)

1 2
1 2
uk
R R
R
R R
=
+

1 2
1 2
uk
R R
V I R I
R R
= =
+

2.17.7 Kirchhoff-ovi zakoni

Pored izvora napona i otpornika u strujnom krugu napisane su njihove
vrijednosti u voltima odnosno ohmima.
Istosmjerna struja
________________________________________________________________________

77
Click-om mia (lijevi click) ispod ili iznad napisane vrijednosti, smanjujemo
ili poveavamo te vrijednosti. Napon izvora moemo mijenjati od 10 do 10V, a
otpore na otpornicima od 1 do 10.
Mogue je s pomou mia u strujni krug dovui vodi ili otpornik (prikazani
su s lijeve strane strujnog kruga) i smjestiti ih izmeu toaka A i C, B i D, C i E
ili D i F. Isto tako oni se mogu maknuti (izbrisati) iz strujnog kruga s pomou
brisaa (engl. eraser).
Iznad izvora strujnog kruga (u elipsi) upisana je jakost struje koju daje
izvor. U pravokutnicima moemo oitati vrijednost napona izmeu pojedinih
toaka
V
AC
= V
BD
i V
CE
= V
DF
.

_______________________________________________________________________________
78

2.18 Zadaci
1. Odredite jakost elektrinog polja u bakrenom vodiu promjera 0.01 mm
kad njime tee struja jakosti 0.3 A.
Rjeenje:
64.93 [V/m]

2. Pri elektrolizi neke srebrne otopine izluilo se za 3 sata 4.55 g srebra.
Kolika je bila jakost struje pri elektrolizi?
Rjeenje:
0.377 [A]

3. Baterija od 6 jednakih paralelno spojenih lanaka od kojih svaka ima
elektromotornu silu E=1.5 V, daje struju od 4 A troilu iji otpor iznosi
0.25 .
a) nacrtajte elektriku shemu spoja,
b) koliki napon vlada na troilu,
c) koliki je unutranji otpor svakog lanka,
d) za koju snagu mora biti graeno troilo,
e) koliki je iznos struje kratkog spoja baterije, a koliki pojedinog lanka?
Rjeenje:
b) 1 [V] c) 0.75 [] d) 4 [W] e) 12 [A], 2 [A]

4. etiri jednaka istosmjerna izvora, spojena serijski imaju struju kratkog
spoja 1 A, a paralelno spojeni imaju napon praznog hoda 1 V.
a) nacrtajte shemu serijskog i paralelnog spoja i oznaite elemente,
b) koliki je napon praznog hoda E svakog pojedinanog izvora,
c) koliki je unutarnji otpor serijski spojenih izvora,
d) koliki je unutarnji otpor svakog pojedinanog izvora,
e) koliki je napon na stezaljkama serijski spojenih izvora ako je otpor
tereta 2 ?
Rjeenje:
b) 1 [V] c) 4 [] d) 1 [] e) 1.333 [V]

5. Struja kratkog spoja izvora iznosi 120 A, a napon praznog hoda 2 V.
a) koliki je iznos struje kratkog spoja baterije sastavljene od 6 serijski
spojenih izvora,
b) koliko e iznositi struja kratkog spoja baterije sastavljene od 6
paralelno spojenih izvora,
Istosmjerna struja
________________________________________________________________________

79
c) koliku snagu ima troilo otpora 2 prikljueno na bateriju iz a),
d) koliki je faktor iskoristivosti spoja iz c),
e) koliku elektrinu energiju mora razviti baterija iz c) za 1 sat?
Rjeenje:
a) 120 [A] b) 720 [A] c) 65.3 [W] d) 0.9523 e) 0.0653 [kWh]

6. Izvoru s EMS=36 V i nutarnjim otporom 2 prikljui se troilo s
oznakama 24 V, 15 W.
a) kolika struja tee troilom,
b) kolika se energija troi za 24 sata na troilu,
c) kolika je korisnost spoja (otpor vodova se zanemaruje),
d) kako se promijeni korisnost ako se unutranji otpor udvostrui,
e) kolika je u sluaju d) struja kratkog spoja izvora?
Rjeenje:
a) 0.891 [A] b) 731.8 [Wh] c) 0.95 d) 0.906 e) 9 [A]

7. Na naponski izvor unutarnjeg otpora R
u
=3 spojen je djelitelj napona
(potenciometar) otpora R=100 . Na djelitelj napona treba spojiti arulju s
oznakama 12 V, 36 W tako da svijetli punim sjajem.
a) nacrtajte elektrinu shemu spoja,
b) kolika struja tee kroz arulju,
c) kako je podeen klizni kontakt djelitelja napona, ako izvor daje struju
jakosti 3.3 A,
d) kolika je elektromotorna sila izvora,
e) hoe li se struja iz izvora promijeniti ako arulju odspojimo i zato?
Rjeenje:
b) 3 [A] c) 60 [] / 40 [] d) 219.9 [V] e) da, struja smanjuje zbog porasta
ukupnog otpora

8. Sklop prema slici spojen je na izvor 12 V.
a) oznaite polaritete napona i smjerove struja,
b) koliku struju pokazuje idealni ampermetar, a koliki napon idealni
voltmetar prema shemi,
c) na koju vrijednost se promijeni pokazivanje voltmetra, ako se R
2

odspoji?
_______________________________________________________________________________
80
A
V
V E 12 =
1
R
2
R
3
R
100
100 100

Rjeenje:
b) 0.04 [A], 8 [V] c) 6 [V]

9. Deset galvanskih lanaka elektromotornog napona 2 V spojeno je u
paralelne grane po pet serijski spojenih lanaka. Vanjski otpor kruga je 4
, a krugom tee struja 1.5 A. Koliki je nutarnji otpor svakog lanka?
Nacrtaj shemu kruga struje.
Rjeenje:
1.067 []

10. Koliku jakost ima struja koja tee tramvajskim motorom ako se kola mase
10 tona pokrenu iz stanja mirovanja i nakon 20 s postignu brzinu 36
km/h? Motor je prikljuen na napon 600 V. Faktor trenja je 0.02.
Rjeenje:
58 [A]

MAGNETIZAM

Magnetizam opisuje i objanjava pojave koje nastaju u prostoru oko
gibljivih elektrinih naboja. Djelovanje gibljivog naboja u prostoru tumai se
magnetskim poljem koje svaki gibljivi naboj stvara u svom okoliu.

2.19 Magnetsko polje
Prouavanje magnetizma povijesno je prethodilo prouavanju elektrinih
pojava i temeljilo se na uoavanju i mjerenju sila uzrokovanih permanentnim
(trajnim) magnetima koji se u prirodi nalaze najee u rudama eljeza, nikla i
kobalta. Magnetizam je i dobio ime od minerala eljeznog oksida - magnetita.
Magnetsko djelovanje koncentrirano je na suprotnim krajevima magneta,
koji se zovu sjeverni i juni pol. Istoimeni polovi meusobno se odbijaju, a
raznoimeni privlae. Njihova imena preuzeta su iz zemljovidne orijentacije.
Naime, zemaljska kugla, kao veliki prirodni magnet, takoer ima svoje magnetske
polove koji su koncentrirani (razlika je samo 15) uz geografski sjeverni i juni
pol: toke kojima prolazi zamiljena os zemljine rotacije. Pol magneta (kompasa)
koji pokazuje sjeverni pol zemaljske kugle nazvan je sjevernim polom (N - North),
a suprotan pol junim (S - South).
Djelovanje bilo kojeg pola magneta na sitne estice eljezne piljevine stvara
geometrijske oblike identine silnicama elektrinog polja. Sve to vodi na izravnu
povezanost magnetizma i elektriciteta.
Potpuno podudaranje ipak ne postoji, kako se to u prvi mah ini. injenica
je da se pol magneta nikad ne pojavljuje samostalno. Ako magnetski tap
presijeemo na polovici, onda nipoto ne dobivamo na jednoj polovici sjeverni, a
na drugoj juni pol. Obje polovice magneta opet pokazuju oba svoja pola na
svojim zavrecima. To temeljno iskustvo pokazivalo je da ne postoji neki
"magnetski naboj", ve je pojava magneta prouzrokovana na drugi nain.
Godine 1820. H.C. rsted je otkrio da se u okoliu vodia kroz koji tee
elektrina struja stvara magnetsko polje. Tako je naena veza izmeu
magnetizma i elektriciteta, postavljena je hipoteza o elementarnim strujama u
molekulama i atomima po kojoj se objanjava postojanje permanentnog magneta.
Zbog mogunosti stvaranja jakih magnetskih polja s pomou elektrine struje i
dodatnih elektromagnetskih pojava nastalih njihovom promjenom, to je otkrie
dobilo veliku vrijednost u praksi.
Elektrina struja proizvodi dakle oko sebe magnetsko polje. Njegovo
postojanje moe se ustvrditi uoavanjem i mjerenjem sile na (male) magnete u
blizini vodia kojim elektrina struja tee (slika 3-1. a). Magnetsko polje je polje
sila, pa se slino kao elektrino, moe prikazati linijama polja ili silnicama.
estice eljezne piljevine u ravnini okomitoj na vodi poredat e se upravo po
takvim linijama (slika 3-1. b).

_______________________________________________________________________________
82

Slika 0-1 Magnetsko polje oko vodia kojim tee struja
a) djelovanje sile na magnetsku iglu b) silnice magnetskog polja

Povezanost magnetskog polja i elektrine struje nudi zgodnu mogunost da
se osnovne veliine magnetskog polja upoznaju upravo na primjeru
najjednostavnijeg polja koje u svojem okoliu stvara ravni, strujom protjecani,
vodi. U koritenju efekata magnetskih polja u praksi, polja koja su nastala
protjecanjem struje daleko su vanija i ea od onih koja su nastala djelovanjem
trajnih magneta.
Smjer magnetskog polja definiran je smjerom sjevernog pola magnetske igle.
Smjer odgovara smjeru vrtnje desnog vijka, ako je smjer struje u pravcu
pomicanja vijka du njegove osi. Promjenom smjera struje promijenit e se i
smjer magnetskog polja. Jakost magnetskog polja koja se oznaava sa H vea je
to je struja vea (npr. dvaput jaa struja daje dvaput jae magnetsko polje).
Nadalje, jakost polja pada s udaljenosti od vodia (npr. u dvostrukoj udaljenosti
je polje dvostruko slabije). Tako su se potpuno neoekivano povezala dva dotada
potpuno odijeljena podruja: magnetizam i optika. Kasnije se ta veza teorijski i
eksperimentalno dokazala (Maxwell, Herz).

2.20 Zakon protjecanja
Temeljni zakon odnosa magnetskih polja i struja koja polje proizvode dan je
relacijom:
= I dl H
l

(3.1)
koja se zove zakon protjecanja ili Amperov zakon. Po tom zakonu integral
umnoaka jakosti polja koje na djeliu puta djeluje i infinitezimalne duljine tog
djelia puta po zatvorenoj krivulji l jednak je sumi struja koje krivulja obuhvaa.
Za sluaj prikazan slikom 3-2. po zakonu protjecanja linijski integral dat e:

Magnetizam
________________________________________________________________________

83

Slika 0-2 Primjer uz zakon protjecanja

- za krivulju l
1
: ,
4 3 2 1
I I I I I + =

- za krivulju l
2
: ,
4 3
I I I + =

- za krivulju l
3
: . 0 =
I

Dobro je uoiti da e u sluaju istih jakosti struja I
3
i I
4
za krivulju l
2

rezultat biti jednak nuli. Magnetski uinak koji je stalan pratilac elektrine struje
ne moe se izbjei, ali se dakle, moe ponititi.
Struja I
5
koja nije obuhvaena krivuljama ne utjee na vrijednost linijskog
integrala u navedenim sluajima.
Po analogiji s elektrostatikom, umnoak Hl odgovarao bi "magnetskom
potencijalu" V
m
.

2.20.1 Magnetsko polje ravnog vodia
Primijeni li se zakon protjecanja (3.1) na ravni vodi kojim tee struja jakosti
I, za magnetsko polje na koncentrinim krunicama (silnicama) oko vodia (slika
3-3) vrijedi:
I dl H
l
=

(3.2)
odakle uz H konstantno i:
= = r l dl 2 (3.3)
slijedi:
[ ] m A
r
I
l
I
H /
2
= =
(3.4)

_______________________________________________________________________________
84
Jakost magnetskog polja opada dakle, obrnuto proporcionalno s udaljenou od
osi vodia.

Slika 0-3 Magnetsko polje ravnog vodia kroz koji tee struja

Magnetsko polje ne nastaje samo u okoliu vodia protjecanog strujom I,
nego i u njemu samome (jakost struje jednog dijela I' ). Moe se pokazati da je
jakost magnetskog polja u vodiu (r R):
r
R
I
r
I
H
2
2 2
=
=
(3.5)
Promjena jakosti polja H u ovisnosti od udaljenosti r od osi vodia
prikazana je na slici 3-4 za nekoliko vrijednosti jakosti struja.

Slika 0-4 Ovisnost H=f(r) ravnog vodia kroz koji tee struja

Ako se od vodia kroz koji tee struja naini zatvorena petlja (ili zavoj), onda
e sve silnice prolaziti kroz povrinu koju zavoj okruuje (slika 3-5. a) i b) ).

Slika 0-5 Magnetsko polje
a) zavoja b) zavoja ( u presjeku ) c) magnetskog valjka
Magnetizam
________________________________________________________________________

85
Dobiveno magnetsko polje potpuno se podudara s magnetskim poljem
kratkog magneta u obliku valjka (slika 3-5. c). Nizanjem vie magnetskih valjaka
s istim smjerom polja dobio bi se snaniji magnet (slika 3-6. a), to je
ekvivalentno povezivanju vie zavoja u tzv. svitak ili zavojnicu (slika 3-6. b).
Budui da je magnetsko polje i ovdje identino, svitak protjecan strujom se zove
jo i elektromagnet.

a) magneta u obliku ipke b) elektromagneta

Umnoak broja zavoja i struje koja kroz njih tee zove se magnetska uzbuda ili
magnetomotorna sila (MMS) i esto se izraava u Az (amper zavojima) kako bi se
istaknulo znaenje broja zavoja (a ne samo jakosti struje) u stvaranju magnetskog polja.

2.21 Magnetske veliine
Magnetske silnice (silnica = linija sile) prikazane su linijama koje izlaze iz
sjevernog pola (slika 3-6.) (elektro)magneta i zavravaju na junom, ali se uvijek
nastavljaju kroz tijelo (elektro)magneta od junog do sjevernog pola. Magnetske
silnice su dakle zatvorene linije. Skup svih silnica zove se magnetski tok i
oznauje simbolom . Jae magnetsko polje ima vei tok nego slabije polje.
Magnetski tok mjeri se u Wb (itaj: Weber).
Gustoa toka B je broj magnetskih silnica po jedinici povrine A okomite na
smjer magnetskog toka:
[ ] T
A
B

= (3.6)
Gustoa toka mjeri se u T (itaj: Tesla).
Elektromagnetski utjecaj jednog tijela na drugi bez njihova fizikog dodira,
u smislu promjene elektrinog ili magnetskog stanja tijela na koji se djeluje, zove
se indukcija. Na primjer, permanentni magnet e inducirati nemagnetizirano
eljezo da i ono postane magnet (slika 3-7).
Naime, molekularni magneti (tzv. magnetske domene ili magnetski dipoli) u
eljeznom uzorku djelovanjem e se magnetskog polja permanentnog magneta
usmjeriti iz svog dotad sluajnog rasporeda tako da e sjeverni pol magneta
privui juni pol molekularnih magneta.
_______________________________________________________________________________
86

Slika 0-7 Magnetiziranje eljeza s pomou indukcije

Nemagnetizirano eljezo postat e magnet, pol tog magneta bit e suprotan
polu koji ga je inducirao i eljezo - novi magnet bit e privueno. Treba uoiti da
je inducirani pol uvijek suprotnog polariteta od pola koji ga je inducirao. To
objanjava injenicu zato bilo koji pol magneta privlai magnetski materijal.
Magnetski materijali meusobno se razlikuju s obzirom na indukciju.
Sposobnost koncentriranja magnetskog toka zove se permeabilnost i oznauje se
s . Svaki materijal koji se lako magnetizira ima veliku permeabilnost i naziva se
feromagnetski. to je permeabilnost materijala vea, to je uz istu jakost
magnetskog polja gustoa silnica B u induciranom materijalu vea. Zato se
gustoa silnica zove jo i magnetska indukcija.
Jakost magnetskog polja H povezana je dakle, preko permabilnosti
materijala, s magnetskom indukcijom B pa vrijedi:
[ ] B H T = (3.7)
Vea indukcija postie se ili veom jakosti polja ili/i koritenjem materijala
vee permeabilnosti. Najee se permeabilnost materijala izraava u relativnim
jedinicama
r
s obzirom na permeabilnost vakuuma
0
, tako da je permeabilnost
0 r
= (3.8)
a permeabilnost vakuuma eksperimentalno je dobivena kao:
[ ]
7
0
4 10 / Vs Am

= (3.9)
Vrijednosti relativne permeabilnosti
r
za feromagnetske materijale kreu se
izmeu 100 i 190000.
Budui da je H vektor, a skalar, magnetska indukcija B moe se takoer
smatrati vektorom. Magnetsko polje je homogeno ako je veliina indukcije u
svakoj toki promatranog prostora jednaka. Ako to nije ispunjeno, onda je polje
nehomogeno.
Zbog visoke permeabilnosti feromagnetski materijali se koriste kao jezgre
elektomagneta. Ista magnetska uzbuda e u zatvorenoj jezgri stvoriti
r
puta veu
gustou silnica nego u sluaju kad jezgre nema. To slijedi izravno iz izraza (3.7) i
(3.8):
0 r
B H H = = (3.10)

Magnetizam
________________________________________________________________________

87
Polje unutar jezgre je homogeno, a nije homogeno na krajevima jezgre i
izvan nje (slika 3-8. a). Homogeno polje du itave jezgre postie se izvedbom
feromagnetske jezgre u obliku prstena (slika 3-8. b) ili okvira (slika 3-8. c).

a) zavojnice s jezgrom b) zavojnice na torusnoj jezgri c) zavojnice na eljeznom okviru

Jezgre od neferomagnetskih materijala ponaaju se slino kao vakuum:
njihova relativna permeabilnost priblino je jednaka jedinici. Ipak, preciznija
mjerenja pokazuju da je za jednu grupu materijala tzv. diamagnetske materijale
r
< 1, dok je za drugu grupu, tzv. paramagnetske materijale
r
> 1.
U tablici 3.1. napisane su vrijednosti relativnih permeabilnosti nekih
neferomagnetskih materijala.

Materijal
r
bizmut 0,99984
Diamagnetici srebro 0,9999736
voda 0,999991
vodik 0,9999999979
platina 1,00027
Paramagnetici aluminij 1,0000196
kisik 1,000000181
zrak 1,00000036

Tablica 3.1. Neferomagnetski materijali

Permeabilnost vakuuma je konstantna veliina i oznauje se kao apsolutna
permeabilnost. Permeabilnost feromagnetskih materijala pak nije konstantna
veliina. Ona ovisi o prethodnom magnetiziranju materijala, iznosu polja H i
temperaturi.
Slika 3-9. a) prikazuje krivulju magnetiziranja nekog feromagnetskog
materijala. Poveanjem struje magnetiziranja raste polje H, a s poljem i indukcija
B, gotovo linearno u poetnom dijelu karakteristike.
Meutim, nakon linearnog dijela, poveanjem uzbude krivulja postupno
ulazi u zasienje. Ta se pojava objanjava postavljanjem gotovo svih magnetskih
_______________________________________________________________________________
88
dipola u smjeru djelujueg polja, pa novi prirast uzbude vie ne doprinosi
porastu indukcije.

Slika 0-9 Magnetiziranje feromagnetskog materijala
a) krivulja magnetiziranja b) strujni krug za magnetiziranje (uz primjer)

Primjer: Uz pretpostavku promjene napona od 20V do 100V, otpora zavojnice od
10 , te eljezne jezgre duge l=0.2 m u zavojnici sa N=100 zavoja (slika 3-9. b)
sljedea tablica 3.2. (uz mjereni B ) pokazuje ponaanje feromagnetskog
materijala ija je krivulja magnetiziranja prikazana slikom 3-9. a).

V [V] I [A] NI [Az] H [Az/m] B [T]
r
20 2 200 1000 0,126 100
40 4 400 2000 0,252 100
60 6 600 3000 0,378 100
80 8 800 4000 0,428 85
100 10 1000 5000 0,441 70

Tablica 3.2. Magnetiziranje eljezne jezgre

Iz krivulje magnetiziranja kao i izraunatih vrijednosti iz tablice 3.2. u
primjeru vidi se da relativna permeabilnost nije konstantna veliina. to krivulja
magnetiziranja prije postie zasienje, to
r
bre pada, pribliavajui se
vrijednosti apsolutne permeabilnosti vakuuma.
Sa slike 3-9. a) nije vidljivo kolika je magnetska indukcija uzorka kad je
uzbuda jednaka nuli. Ta veliina ovisi o njegovoj dotadanjoj magnetiziranosti.
Ako se pokus magnetiziranja naini s potpuno razmagnetiziranim
feromagnetskim materijalom (B=0 za H=0), onda se dobivena krivulja zove
krivulja prvog magnetiziranja.
Feromagnetici gube svoja magnetska svojstva kad im temperatura prijee
stanovitu vrijednost (Curieeva toka), koja je za eljezo jednaka 760C, za nikal
360C, a za kobalt 1120C.

Magnetizam
________________________________________________________________________

89
2.22 Magnetska histereza
Magnetska indukcija B mijenja se u magnetskom materijalu promjenom
magnetske uzbude. Ako magnetski materijal nije magnetian, onda se
poveanjem uzbude od vrijednosti nula na vie dobiva krivulja prvog
magnetiziranja. Zanimljiva pojava nastaje ako se kod neke maksimalne uzbude
+H
max
(i postignute gustoe +B
max
) uzbuda pone smanjivati. Magnetska gustoa
odupirat e se promjeni - nastojat e zadrati prijanje stanje magnetinosti
(slika 3-10 a). To se oituje u indukciji koja e za istu vrijednost uzbude koja
opada imati veu vrijednost u odnosu na onu kad je uzbuda rasla. Dapae,
nakon to uzbuda padne na nulu, materijal e jo zadrati stanovitu vrijednost
indukcije, tzv. remanentni magnetizam B
r
.
Permanentni magneti nisu dakle nita drugo nego feromagnetski materijal
sa zaostalim, remanentnim magnetizmom.

Slika 0-10 Magnetska histereza
a) Krivulja prvog magnetiziranja i remanentni magnetizam b) Koercitivnost

Taj se magnetizam moe ponititi samo uzbudnom strujom suprotnog
predznaka. Vrijednost uzbude kod koje se to postie zove se koercitivnost ili
koercitivna sila H (slika 3-10. b).
Nastavi li se poveanje uzbude suprotnog smjera, stvara se magnetski tok i
gustoa suprotnog predznaka (promjena magnetskih polova uzorka). Porast takve
uzbude takoer vodi do magnetskog zasienja -B
max
uz -H
max
. Slinim postupkom
(smanjivanje uzbude, tj. struje do nule i poveanjem do +H
max
) zatvara se ciklus,
a nastala krivulja zove se petlja histereze (slika 3-11).

Slika 0-11 Petlja histereze
_______________________________________________________________________________
90

Magnetski materijali dijele se s obzirom na koercitivnost na meke i tvrde
materijale. Meki materijali (slika 3-12. a) imaju malu koercitivnost, dakle usku
petlju histereze, i veliku relativnu permeabilnost. Takvo je na primjer isto eljezo
sa najveim
r
=180.000, legirani limovi sa 2 do 4% silicija, feriti i drugi. Treba
istaknuti i leguru permaloj (78,5% Ni + 21,5% Fe) sa najveim
r
=85.000. Ti
materijali koriste se za jezgre transformatora, statore i rotore elektrinih strojeva,
releje i sl.

a) meki b) tvrdi
Slika 0-12 Magnetski materijali

Tvrdi magnetski materijali imaju veliku koercitivnost i veliku remanenciju,
dakle veliku petlju histereze (slika 3-12 b). Slue za izradu trajnih magneta, a
proizvode se od legura elika s dodatkom volframa, kobalta, nikla, aluminija i
titana. Ugljini kaljeni elik ima na primjer H
c
=5000 A/m i B
r
= 0,9 T.

2.23 Magnetski krug
Koristei opisane magnetske veliine mogue je, po analogiji s elektrinim
krugom, govoriti o magnetskom krugu. Rasipanje magnetskih silnica u prostor
oko takva kruga se zanemaruje - velika permeabilnost feromagnetskog materijala
ini da sve silnice prolaze kroz materijal (osim u sluaju zranih raspora). Za
jednostavni magnetski krug prikazan slikom 3-13. magnetski tok jednak je:
[ ]
1
m
N I N I MMS
B A H A A Wb
l
l R
A

= = = = =

(3.11)
gdje su R
m
tzv. "magnetski otpor", a MMS "magnetomotorna sila".
Dobiveni izraz slian je izrazu za Ohmov zakon:
R
EMS
A
l
E
I =
1

(3.12)

Magnetizam
________________________________________________________________________

91
pa se stoga izraz (3.12) naziva Ohmov zakon za magnetske krugove.
a) jednostavan b) sloen
Slika 0-13 Magnetski krug

Tok odgovara elektrinoj struji I, a magnetomotorna sila MMS
elektromotornoj sili EMS. Permeabilnost magnetskog materijala odgovara
specifinoj vodljivosti metalnog vodia, pa se uz slinost odnosa duljine i
presjeka, govori o magnetskom otporu R
m
, analogno elektrinom otporu R.
U sluaju sloenog magnetskog kruga, dobivenog na primjer zranim
rasporom (slika 3-13. b) u jednostavnom magnetskom krugu, prilike se
mijenjaju. Magnetski otpor zranog raspora razlikuje se od magnetskog otpora
feromagnetskog materijala. S obzirom da ukupni otpor raste, slijedi da se
magnetski tok smanjuje (uz konstantnu struju) . To znai da je potrebno vie
amper-zavoja uzbude da bi se dobila ista indukcija kao u sluaju bez zranog
raspora:
1 2
1 2
1 1 2 2
1 1
m m
N I MMS
l l
R R
A A
= =
+
+

(3.13)
Dobro je uoiti da se i ovdje serijski spoj magnetskih otpora dobiva njihovim
zbrajanjem (kao to bi se njihov paralelan spoj dobio kao reciprona vrijednost
zbroja pojedinanih recipronih vrijednosti).
Iz izraza (3.13) slijedi:
1 2
1 1 2 2
l l
N I
A A

+ =
(3.14)
odakle je:
1 2
1 2
1 2
l l
B B N I

+ =
(3.15)
odnosno:
1 2 2 l
H l H l N I + = (3.16)
to je u skladu s ve dobro poznatim zakonom protjecanja (3.1). U magnetskim
krugovima dakle zakon protjecanja odgovara drugom Kirchhoffovu zakonu u
elektrinim krugovima.
Najopenitije gledajui zakon protjecanja moe se prikazati u obliku
diskretnog (pojedinanog) zbroja:
_______________________________________________________________________________
92
i i
i
H l N I I = =

(3.17)
gdje se svaki pojedinani element magnetskog kruga moe razlikovati po bilo
kojoj magnetskoj ili geometrijskoj veliini:
i i
i
i i i
B
H
A

= =

(3.18)
Ako se poveu izrazi (3.17) i (3.18) slijedi:
i i
i
i i
l
N I
A

(3.19)
to za zatvoreni krug (bez grananja i rasipanja, dakle uz konstantni tok ) daje
ekvivalent II. Kirchhoff-ova zakona za magnetski krug :
1
i
i i i
N I
l
A

(3.20)

2.24 Djelovanje magnetskog polja
Ve je u uvodu o magnetizmu konstatirano da svaki gibljivi naboj stvara
magnetsko polje. Isto tako reeno je da je magnetsko polje karakterizirano silom
kojom se dva pola magneta (ovisno o polaritetu) privlae ili odbijaju. To znai da
e i na gibljivi naboj u magnetskom polju djelovati sila.
Sila e djelovati i na struju koja tee kroz vodi, ako se ovaj nae u
magnetskom polju, jer struja nije nita drugo nego niz naboja u gibanju. Pritom
nije vano kako nastaje magnetsko polje koje djeluje silom - je li to magnetsko
polje permanentnog magneta, elektromagneta ili jednostavno ice kojom struja
tee. To navodi na zakljuak da postoji sila i meu vodiima kojima teku struje.
Svaki od tih sluaja razmatrat e se posebno.

2.24.1 Sila na gibljivi naboj
Ako se naboj kree u magnetskom polju, na njega djeluje sila. Veliine koje
karakteriziraju gibljivi naboj su iznos naboja i njegova brzina, a magnetskog polja
njegova indukcija. Sila e ovisiti o naboju, brzini i indukciji. Pokusom se
potvruje navedeni zakljuak, a budui da su sila, brzina i indukcija vektorske
veliine, slijedi:
( )
F Q v B =
ur r ur
(3.21)
Izraz u zagradi predouje vanjski umnoak ("ex-produkt") vektora v i B.
Smjer djelovanja sile odreen tim umnokom na magnetsko polje (njegovu
indukciju B), onda je sila okomita istodobno i na vektor brzine i na vektor
Magnetizam
________________________________________________________________________

93
indukcije. Ako vektor brzine pak zatvara bilo koji kut a s vektorom indukcije,
onda se iznos vektora (v x B) izraunava kao:

Slika 0-14 Djelovanje sile na naboj koji se giba u magnetskom polju pod kutem
a) a = 90 b) a < 90

sin F Q v B = (3.22)
a smjer vektora ima smjer napredovanja vijka s desnim navojem kad rotira preko
manjeg kuta od v u B (slika 3-14. b).
Djelovanjem sile na naboj objanjava se promjenama nastalim u
magnetskom polju u kojem se naboj kree. Kako se vidi na slici 3-15. a), silnice
magnetskog polja B
v
stvorenog gibanjem pozitivnog naboja u podruju -1-
podudaraju se sa smjerom polja B
m
u kojem se naboj kree, dok im je u podruju
-2- smjer suprotan. Rezultantno polje prikazano je na slici 3-15. b), iz ega
proizlazi i smjer sile. Okomit smjer od oka promatraa na povrinu oznauje se s
kriiem (x), a suprotan smjer s tokom (.).
Treba naglasiti da je smjer djelovanja sile za negativan naboj suprotan
smjeru sile na pozitivan naboj:
( )
Q
Q
F Q v B F
+
= =
ur r ur
(3.23)

Slika 0-15 Magnetsko polje naboja u gibanju
a) zajedno sa poljem u kojem se naboj giba b) rezultantno polje
_______________________________________________________________________________
94

Primjer: Uleti li nabijena estica u homogeno magnetsko polje indukcije B s
brzinom v okomitom na polje (slika 3.16), sila F jednaka (QvB) djelovat e na
esticu u svakoj toki.

Slika 0-16 Gibanje nabijene estice u magnetskom polju

Budui da je sila okomita na brzinu nee se mijenjati iznos te brzine, ve
samo njezin smjer. Na slici 3-16. prikazani su vektori brzine i sile. estica se
dakle kree pod djelovanjem sile koje je iznos konstantan, ali smjer je uvijek pod
pravim kutem na brzinu estice.
Iz toga slijedi da je putanja estice krunica, opisana s konstantnom
tangencijalnom brzinom v, a sila F je centripetalna sila. Budui da je
centripetalna akceleracija jednaka v
2
/r, iz drugog Newtonova zakona slijedi:
2
v
Q v B m
r
=
(3.24)
pa je polumjer krune putanje nabijene estice jednak:
m v
r
Q B
(3.25)
Ako je poznata masa estice m i njezin naboj Q, kao i indukcija B u kojoj se
estica kree, moe se, koristei izraz (3.25), odrediti vrijeme jednog obilaska,
odnosno frekvencija kruenja estice:
1 2 2 l r m
T
f v v Q B

= = = =
(3.26)
Dobro je uoiti da frekvencija ne ovisi o polumjeru krune staze i da se
poveanjem indukcije poveava. Opisani primjer temelj je rada akceleratora
estica (ciklotrona) koji se koriste u nuklearnim fizikalnim pokusima.

2.24.2 Sila na vodi kojim tee struja
Magnetska sila na vodi kojim tee elektrina struja posljedica je ve
opisane sile na svaki pojedini naboj koji se kree u magnetskom polju.
Koritenjem izraza (3.21) za magnetsku silu na naboj dobiva se izraz za silu na
Magnetizam
________________________________________________________________________

95
vodi kojim tee struja (gibanje diferencijala naboja brzinom v ), a vodi je
postavljen okomito na magnetske silnice.
dl dQ
dF B dQ v B dQ B dl B I dl
dt dt
= = = = (3.27)
pa je na duljini l ukupna sila prema (4.32) jednaka:
F B I l = (3.28)
Ako vodi zatvara kut s magnetskom indukcijom, izraz (3.28) postaje:
( )
sin F B I l ili vektorski F I l B = =
ur r ur
(3.29)
to je prikazano na slici 3-17.

Slika 0-17 Sila na vodi kojim tee struja

Primjer: Instrument s pominim svitkom i permanentnim magnetom, nazvan
galvanometar, radi na naelu opisane sile koja se javlja na vodi kroz koji tee
struja u magnetskom polju. Protumoment ovoj sili dri mehanika spirala na
kojoj je privrena kazaljka instrumenta (slika 3-18. a). Na svitak je namotano N
zavoja tanke ice promjera zavoja d i duljine zavoja l (slika 3-18. b). Svitak je
postavljen unutar polova

Slika 0-18 Dijelovi galvanometra
a) spiralna opruga s kazaljkom b) svitak s vie zavoja

permanentnog magneta (slika 3-19.). Zbog preglednosti je nacrtan samo jedan
zavoj. Kad kroz svitak potee struja, javlja se sila na svakoj strani svitka, kako se
vidi na slici 3-19. Elektrini moment jednak je:
_______________________________________________________________________________
96
el e
M B I l N d k I = = (3.30)
a mehaniki protumoment
meh m
M k = (3.31)
gdje su k
e
i k
m
elektrina i mehanika konstanta proporcionalnosti, a otklon
kazaljke. Povezujui oba izraza (3.30) i (3.31) slijedi:
e
m
k
I k I
k
= =
(3.32)
Otklon je dakle proporcionalan jakosti struje koja svitkom tee, pa se
galvanometar ponajprije koristi za mjerenje struje (ampermetar), a posredno i kao
voltmetar i ommetar.

Slika 0-19 Galvanometar

2.24.3 Sila izmeu dva vodia kroz koje tee struja
Izmeu dva vodia kroz koje teku struje javlja se sila. Zbog jednostavnosti
izvoda pretpostavlja se da su vodii ravni, dugi i meusobno paralelni na
udaljenosti d. Iz slike 3-20. vidi se da e sila F
1
, kojom magnetsko polje H
1

(nastalo strujom I
1
) privlai vodi kroz koji tee struja I
2
, biti jednaka:
1 1 2 0 1 2
F B I l H I l = = (3.33)
a jakost magnetskog polja:
1
1
2
I
H
d
=
(3.34)
Povezujui izraze (3.33) i (3.34) dobiva se:
[ ]
0 1 2
1
2
I I l
F N
d
(3.35)
Magnetizam
________________________________________________________________________

97

Slika 0-20 Sila izmeu dva vodia protjecana strujom

Treba uoiti da i magnetsko polje struje I
2
djeluje istom silom na vodi
kojim tee struja I
1
. Takvo djelovanje dviju struja naziva se elektrodinamiko
djelovanje.
Koristei pravilo za smjer sile, izraz (3.22), lako je zakljuiti da e se dva
paralelna vodia u kojima teku struje u istom smjeru meusobno privlaiti, dok
e se u paralelnim vodiima u kojima teku struje u razliitom smjeru meusobno
odbijati.
U internacionalnom SI sustavu jedinica definiran je amper (A) na temelju
predoenog elektrodinamikog djelovanja:
Elektrina struja ima jakost jedan amper (A) ako prolazei kroz jako dugi i
jako tanki vodi djeluje u vakuumu na isto takvu paralelnu struju u udaljenosti od
jednog metra silom 210
-7
njutna po jednom metru duljine vodia (slika 3-21.).

Slika 0-21 Definicija jedinice amper

Iznos sile slijedi iz izravnog uvrtavanja vrijednosti d=1 m, I
1
=I
2
=1 A, u izraz
(3.35), pa je:
[ ]
7
7 0
1 1 1 4 10
2 10
2 1 2
F N

= = =

(3.36)
_______________________________________________________________________________
98

2.25 Elektromagnetska indukcija
Neposredno pretvaranje mehanike energije u elektrinu je mogue. Do tog
izuzetnog otkria dola su 1831. godine nezavisno i istodobno dva znanstvenika:
M. Faraday u Velikoj Britaniji i J. Henry u Americi. Dananja proizvodnja,
prijenos i potronja elektrine energije nezamislive su bez tog otkria.
Svaka promjena, svako djelovanje u prirodi ima svoju posljedicu. Tako na
primjer gibanje naboja stvara magnetsko polje, koje prema (3.4) trne tek u
beskonanosti. Gibanje naboja u magnetskom polju ne ostaje nazapaeno - na
njega djeluje sila. Postavlja se pitanje: moe li moda magnetsko polje pokretati
elektrini naboj, uzrokovati struju? Odgovor je: Moe, ako se polje mijenja !
Faraday je u okoli magneta donio iani zavoj (slika 4.23). Onda je naglo
udaljio magnet (ili zavoj, svejedno): u ici je potekla elektrina struja !

Slika 0-22 Faraday-ev pokus elektromagnetske indukcije

Magnetski se zavoj nije nalazio u polju iste jakosti prije i poslije udaljavanja
(jakost polja i broj silnica koje kroz zavoj prolaze opada s udaljenou). Uzrok je
dakle promjena magnetskog toka. A posljedica svakako je elektrino polje, jer bez
njega nema ni struje.
Opisanu pojavu vrijedno je poblie razmotriti. Ako se vodi duljine l kree u
magnetskom polju brzinom v okomito na polje (prema slici 3-23. a. magnetske
silnice idu od oka promatraa okomito na povrinu), onda na svaki naboj u tom
vodiu djeluje sila F=QvB, prema (3.21). No kako ta sila prema (3.23) ima
suprotan smjer za naboje razliitog polariteta, slijedi da e se slobodan,
negativan naboj vodia pomaknuti na jednu, a pozitivan naboj na drugu stranu.
Pokusom se to moe provjeriti tako da se vodi prilikom gibanja prepolovi. Svaka
polovica bit e nabijena, i to nabojem suprotnog polariteta.

Magnetizam
________________________________________________________________________

99

a) gibanje vodia u magnetskom polju b) stvaranje naboja i elektrinog polja
Slika 0-23 Elektromagnetska indukcija

Na slici 3-23. b) prikazane su i silnice elektrinog polja koje nastaje zbog
prisutnosti nabijenih krajeva vodia. Ta se pojava naziva elektromagnetska
indukcija, a dobiveni naboj inducirani naboj.
Ako se to kretanje vodia ostvari na vodljivom okviru (slika 3-24), onda e
inducirani naboj potei okvirom i struja e tei sve dok se vodi po okviru giba.
Ta se struja naziva inducirana struja. Izraz za iznos induciranog naboja najlake
se dobiva preko energetskih odnosa. Naime, pomak naboja Q od toke a do b
znai rad ostvaren silom F na putu l. Iznos sile je poznat (3.21), pa slijedi:
[ ] W F l Q l v B J = = (3.37)
No kako je prema (1.10)
Q
W
e = (3.38)
iz (3.37) i (3.38) slijedi:
e l v B = (3.39)
Inducirani napon ovisi dakle o duljini i brzini vodia koji se kree u
magnetskom polju i iznosu magnetske indukcije tog vektora v i B.
Inducirani napon moe se promotriti i s druge toke gledita. Za
infinitezimalni pomak vodia u gibanju, povrina okvira abcd se povea (ako je
pomak u desno, ili smanji ako je pomak u lijevo), prema slici 3-24, za iznos
dA l ds = (3.40)
Budui da magnetski tok ovisi o povrini A, slijedi da e se i on promijeniti:
d B dA B l ds = = (3.41)
Taj se pomak dogodio u infinitezimalnom vremenu dt, pa (3.41) postaje:
d ds
l B l B v
dt dt
= = (3.42)
_______________________________________________________________________________
100

Slika 0-24 Gibanje vodia po metalnom okviru

Budui da je (lBv) jednako induciranom naponu slijedi da je trenutna
vrijednost napona numeriki jednaka brzini promjene magnetskog toka, pa se iz
(3.39) i (3.42) dobiva:
dt
d
e

= (3.43)
Negativan predznak govori o smjeru induciranog napona (koji e se
suprostavljati promjeni polja). Izraz (3.43) poznat je kao Faraday-ev zakon
elektromagnetske indukcije.
Faraday-ev zakon sadri mnogo vie nego to je bilo pokazano. Svejedno je
da li pomiemo magnet ili zavoj: napon se inducira kako god se tok mijenja.
tovie, ima sluaja kad je i vodi i polje (magnet) u mirovanju, a postoji
vremenska promjena polja - i onda se u vodiu obuhvaenom tim promjenama
inducira napon. Vremenska promjena toka d obino se ostvaruje ili promjenom
efektivne povrine u stalnoj magnetskoj indukciji B (npr. okretanjem ili pomakom
zavoja) ili izmjeninom strujom koja stvara izmjenini tok.

2.25.1 Lenz-ovo pravilo
Njemakom znanstveniku F.E. Lenz-u pripisuje se sljedee korisno pravilo
za predvianje smjera inducirane struje. Ono glasi: Smjer inducirane struje uvijek
je takav da se suprotstavlja ili opire uzroku koji ju je proizveo.
Neka se u razmatranje uzme ve opisani primjer sa slike 3-24. Inducirana
struja e takoer, prema (3.4), stvarati magnetsko polje. Po pravilu desnog vijka
njegov e se tok suprotstavljati polju u kojem se vodi kree. Na slici 3-24.
povrina se poveava, a s njom i magnetski tok. Inducirana struja pak smanjuje
iznos toka (jer generira drugi tok suprotnog smjera).
Kad bi se vodi kretao u suprotnom smjeru, i struja bi imala suprotan
smjer od prikazanog. U tom bi sluaju polje opadalo, a inducirana struja bi ga
podravala (uveavala).
To na stanovit nain predstavlja analogiju s mehanikim naelom inercije.
Kad god pokuamo promijeniti status quo prirodnog sustava, sustav e uiniti
sve mogue da nas u tome sprijei. U ovom smislu negativan predznak Faraday-
eva zakona (3-43) postaje jasniji.
Magnetizam
________________________________________________________________________

101

2.25.2 Samoindukcija
Istosmjerna struja stvara stalni (konstantni) magnetski tok, a izmjenina
izmjenini. Svaki promjenljivi tok, a to znai i izmjenini, inducira napon. U
zavojnici kojom tee izmjenina struja inducirat e se dakle napon zbog promjene
vlastite struje (koja mijenja magnetski tok). Dakako, napon e se inducirati,
prema Faraday-evu zakonu (3-43) kako god se tok mijenja. Ta se pojava
induciranja napona proizvedenog od vlastitog promjenljivog toka zove
samoindukcija.
Neka je idealna zavojnica s N zavoja smjetena na jezgru torusnog oblika
kao na slici 3-25.

Slika 0-25 Samoindukcija

Napon samoindukcije e
s
ovisi o broju zavoja i brzini promjene toka, prema
(3-43) :
s
d
e N
dt
= (3.44)
Prema (3.11) za jednostavni magnetski krug vrijedi proporcionalnost
promjene toka i promjene struje:
N A
d di
l

= (3.45)
Uvrtenjem (3.45) u (3.44) dobiva se:
s
N A
di
l
e N
dt

=
(3.46)
odakle slijedi:
2
s
N A di N A di
e N
l dt l dt

= =
(3.47)
Koeficijent N
2
A/l zove se koeficijent samoindukcije ili induktivitet zavojnice i
oznauje se s L, a izraunava u H (henri).
_______________________________________________________________________________
102
s
di
e L
dt
= (3.48)
Induktivitet od 1H znai da se za promjenu od 1A/s inducira napon u
zavojnici od 1V.
[ ] [ ] [ ] A Wb A Vs H / / = = (3.49)
Prema II. Kirchhoff-ovu zakonu mora vrijediti : e
s
+e=0.

2.25.3 Meuindukcija
Zanimljivo je promotriti utjecaj promjenljivog toka jednog svitka (zavojnice)
na drugi svitak koji obuhvaa itav ili dio promjenljivog toka. Neka se na istu
jezgru sa slike 3-25 namota nova zavojnica s N
2
zavoja, kako je prikazano na slici
3-26.
Promjenljiva struja u prvoj zavojnici stvara promjenljivo magnetsko polje
d
1
/dt koje prolazi jezgrom. Zbog samoindukcije u prvoj e se zavojnici inducirati
napon:
1
1 1
d
e N
dt
= (3.50)
Meutim i druga zavojnica obuhvaa isti promjenljivi tok. Zato e se i u njoj
inducirati napon, ovisno o broju njezinih zavoja
1
2 2
d
e N
dt
= (3.51)

Slika 0-26 Meuinduktivna veza

Treba jo pogledati o emu ovisi promjenljivi tok
1
, napisati uzrok njegove
promjene. Slino kao kod samindukcije iz (3.6), (3.7) i (3.11) slijedi:
1 1
1 1
N i
B A H A A
l

= = = (3.52)
Uvrtenjem u (3.51) dobiva se:
1 2 1 1
2
N N A di di
e M
l dt dt

= = (3.53)
Magnetizam
________________________________________________________________________

103
Koeficijent M zove se meuinduktivitet i ima istu dimenziju (H) kao
induktivitet. Meuinduktivitet se moe izraziti i preko induktiviteta pojedinih
svitaka. Budui da oba svitka obuhvaaju istu jezgru, prema slici 3-26, za L
1

slijedi:
2 2 2
1 1 1
1
1
m
N A N N
L
l
l R
A

= = =

(3.54)
i potpuno analogno za L
2
:
2 2 2
2 2 2
2
1
m
N A N N
L
l
l R
A

= = =

(3.55)
Povezujui (3.50) sa (3.51) i (3.53) dobiva se:
1 2
1 2
1 2
m m
m m
L R L R
N N
M odakle je
R R
M L L

= =
=
(3.56)
Ta je veza dobivena za sluaj potpunog magnetskog vezanja - sav tok od
prve zavojnice prolazi kroz drugu zavojnicu. Ako to nije sluaj, u proraun
meuinduktiviteta treba uzeti i dodatni faktor k magnetskog vezanja.
1 2
M k L L = (3.57)

Primjer: Zanimljivo je pokazati vezu induciranog napona u drugoj zavojnici
(sekundar) s naponom prve zavojnice (primar). Ako se izraz (3.50) podijeli s
izrazom (3.51) dobiva se:
2
1
2
1
N
N
e
e
=
(3.58)
iz ega slijedi napon sekundara:
2
2 1
1
N
e e
N
=
(3.59)
Iz (3.59) vidi se da se naponi primara i sekundara odnose kao omjeri
njihova broja zavoja. Izlazni napon se moe mijenjati (poveavati ili smanjivati) s
razliitim brojem zavoja, izraz (3.59). Na tom naelu radi transformator (slika 3-
27).

_______________________________________________________________________________
104
Slika 0-27 Transformator

Dobro je odmah uoiti da je inducirani napon takoer promjenljiv, to u
praksi znai da se izmjenini napon primara transformira u izmjenini napon
eljenog iznosa na sekundaru.
Kod idealnog transformatora (bez gubitaka), snage na primarnoj i
sekundarnoj strani su jednake, to znai da je pri viem sekundarnom naponu
(vei broj zavoja sekundara), sekundarna struja manja. Dobiti vei napon na
sekundarnoj strani (poveanjem broja zavoja) mogue je samo uz smanjenje
sekundarne struje.
Transformatori tako i slue pri prijenosu energije na velike udaljenosti.
Visokonaponski dalekovodi imaju vrlo visok napon, uz malu struju, ime se
minimiziraju gubici zbog zagrijavanja vodia (voda).

2.26 Energija magnetskog polja
Magnetsko polje, kao i elektrino, posjeduje energiju. Iznos energije W
pohranjene u zavojnici induktiviteta L jednak je radu koji se obavi pomicanjem
naboja protiv napona samoindukcije e
s
. U poetku t=0, neka je i=0, a nakon toga
neka struja raste s prirastom di/dt. U vremenskom intervalu dt naboj koji kroz
zavojnicu proe je prema (2.3)
dQ i dt = (3.60)
a samoinducirani napon koji spreava gibanje naboja je prema izrazu (3.48)
jednak:
s
di
e L
dt
= (3.61)
Iz toga slijedi da je uinjeni rad:
s
di
dW e dQ L i dt L i di
dt
= = = (3.62)
Ukupan rad W potreban za poveanje struje od poetne do konane
vrijednosti je prema tome:
2
1
.
2
W L i = (3.63)
Dok tee struja zavojnica induktiviteta L ima energiju.
Ako napon na zavojnici koji je struju prouzrokovao nestane, onda e ta
energija spreavati pad struje, pa njezin iznos nee trenutno pasti na nulu.
Zanimljivo je pogledati gdje je ova energija uskladitena (u elektrinom polju
kondenzatora bila je u dielektriku izmeu ploa). Ako se u (3.63) uvrsti L iz (3.54)
i I iz (3.16) slijedi:
Magnetizam
________________________________________________________________________

105
2
2 2
2
1 1
2 2 2
N A H l H
W L i A l
l N

= = =

(3.64)
Budui da je Al=V
ol
moe se zakljuiti da je energija pohranjena u
volumenu V
ol
koji zavojnica obuhvaa i da ovisi o kvadratu jakosti magnetskog
polja, odnosno indukcije koja tu postoji.
2 2
2 2 2
ol ol ol
H B B H
W V V V

= = = (3.65)

2.26.1 Izmjenino magnetiziranje eljeza
Ako se feromagnetski materijal nalazi u magnetskom polju kojem se
neprestano mijenja smjer (na primjer, polje koje stvara izmjenina struja), onda
e promjena jakosti polja mijenjati indukciju na nain opisan u potpoglavlju 3.4.
Periodu izmjenine struje odgovarat e jedna petlja histereze, a okretanjem
smjera magnetskih dipola u feromagnetskom materijalu razvijat e se toplina.
Govori se o stanovitoj vrsti "unutranjeg trenja" prilikom njihova okretanja.
Diferencijal utroene energije za porast struje i u vremenu dt koja uzrokuje
promjenu jakosti polja, a s njim i promjenu indukcije dB jednak je:
( )
d H l
dW e i dt N dt d B A H l H A l dB
dt N

= = = = (3.66)
odakle slijedi uz V
ol
=A l
ol
dW H V dB = (3.67)
Ukupna energija dovedena u jednom periodu bit e:
ol
W dW V H dB = =

(3.68)
gdje je V
ol
-volumen koji zavojnica, odnosno torusna jezgra unutar zavojnice ima.
Integraciju treba dakle obaviti po zatvorenoj krivulji histereze, kao to je to
prikazano na slici 3-28. Potekoa je meutim to H nije mogue izraziti kao
jednostavnu funkciju od B, pa se integral u izrazu (3.68) ne moe izraunati
analitiki.
_______________________________________________________________________________
106

Slika 0-28 Izmjenino magnetiziranje feromagnetskog materijala

Integracija po zatvorenoj krivulji rezultira povrinom koju zatvara, pa kao
neposredni zakljuak slijedi da je utroena energija to vea to je povrina
histereze vea. To isto slijedi i za razvijenu toplinu, pa se toplinski gubici
prilikom magnetiziranja i zovu gubici petlje histereze. Da bi se gubici energije
zbog histereze smanjili, poeljno je da njezina povrina bude to manja.
Osim gubitaka zbog histereze u jezgri postoje i gubici zbog tzv. vrtlonih
struja. Promjenljivo magnetsko polje ima za posljedicu ne samo induciranje
napona u zavojnici oko jezgre nego i u jezgri kao vodiu. Posljedica pak
induciranog napona su vrtlone struje. Toplinski gubici zbog vrtlonih struja nisu
zanemarivi. Zbog toga se dijelovi elektrikih strojeva izloeni izmjeninom
magnetiziranju izrauju od meusobno izoliranih limova kako bi se vrtlone
struje smanjile.
Ako se izmjenina struja nakon svakog perioda smanji za odgovarajui
iznos, onda se i petlja histereze smanjuje, kako se vidi na slici 3-29. Nakon
smanjivanja iznosa struje na nulu jezgra vie nema magnetska svojstva (B=0 uz
H=0). Taj se postupak zove razmagnetiziranje jezgre.

Slika 0-29 Razmagnetiziranje jezgre

2.26.2 Privlana sila magneta
Poznavajui energiju koju (elektro)magnet ima nije teko odrediti silu kojom
magnet privlai ili nosi feromognetski uzorak. S obzirom da je energija, odnosno
rad, jednak sili na odreenom putu, prema slici 3-30 i izrazu (3.66) moe se
pisati :
2 2
0 0
2 2
B B
dW dV A dl

= = (3.69)
i
dW F dl = (3.70)
pa je iz (3.70) i (3.69):
Magnetizam
________________________________________________________________________

107
[ ]
2
0
2
B
F A N
= (3.71)

Slika 0-30 Privlana sila magneta

Nosiva, odnosno privlana sila magneta proporcionalna je kvadratu
magnetske indukcije i efektivnoj povrini predmeta i magneta na kojoj ta
indukcija djeluje.

_______________________________________________________________________________
108

2.27 Appleti
2.27.1 Naboj u magnetskom polju

Pomou klizaa podeavamo:
B (UPPER) gustou magnetskog toka u gornjoj polovici prozora
B (LOWER) - gustou magnetskog toka u donjoj polovici prozora
MASS masu naboja koji ulijee u magnetsko polje
VELOCITY brzinu s kojom naboj ulijee u magnetsko polje
ANGLE kut ulijetanja naboja
Click-om na gumb RESET vraamo simulaciju na poetak.

2.27.2 Lorentz-ova sila

Click-om na gumb:
ON/OFF, ukljuujemo i iskljuujemo struju,
Magnetizam
________________________________________________________________________

109
REVERSE CURRENT, mijenjamo smjer struje,
TURN MAGNET, mijenjamo smjer magnetskog polja.
Na posljednje tri opcije biramo da li ce se vidjeti strelice koje pokazuju
smjer:
Struje (crvene strelice),
Magnetskog polja (plave strelice),
Lorentzove sile (crne strelice).

Oko vodia kojim tee struja postoji magnetsko polje. Ako se taj vodi nalazi
u vanjskom magnetskom polju, na njega e djelovati sila, tako da e ga gurati u
podruje manje gustoe silnica ukupnog magnetskog polja, koje se dobiva
zbrajanjem magnetskog polja vodia i vanjskog magnetskog polja. Ova sila zove
se Lorentzova sila. Prema (3.2) Iznos Lorenzove sile je
F B I l =
gdje su
F - sila na vodi
B - gustoa magnetskog toka
l - duljina vodia

2.27.3 Faraday-ev zakon

Click-om na gumb:
START pokreemo simulaciju,
STOP zaustavljamo simulaciju.
Pomou izbornih ponuda biramo da li e se vidjeti strelice koje pokazuju:
magnetsku silu
_______________________________________________________________________________
110
magnetsko polje.
Klizai slue za podeavanje brzine promjene toka (vary speed) i jakosti
magnetskog polja (vary field strenght).
Vertikalni tap (koji se pomie), na dva horizontalna tapa (koji su vodljivo
spojeni), zatvara strujni krug. U krug je prikljuen ampermetar koji mjeri struju
koja se inducira. Budui da je inducirana struja proporcionalna induciranom
naponu u
i
=Blv, poveanjem brzine i jaine magnetskog toka struja e rasti i
obrnuto.
Pomou mia moemo vui vertikalni tap lijevo desno i promatrati kako
smjer i brzina povlaenja utjeu na induciranu struju, iju jakost pokazuje
ampermetar.

2.27.4 Lennz-ovo pravilo
Pomou mia (lijevi click sputen) moemo pribliavati i udaljavati magnet
od vodia (prstena).

Kada magnet pribliavamo vodiu (prstenu), tok magnetskog polja kroz
prsten se poveava. U prstenu se inducira napon i potee struja. Smjer struje je
takav da se magnetsko polje oko vodia suprotstavlja poveanju magnetskog
toka.
Kada udaljavamo magnet, inducirana struja i magnetsko polje oko vodia
imat e suprotan smjer nego kad smo magnet pribliavali. U ovom se sluaju
magnetsko polje oko vodia suprotstavlja smanjenju magnetskog toka.
Lenzovo pravilo: Inducirani napon stvara struju takvog smjera da se ona
svojim djelovanjem suprotstavlja promjeni (magnetskog toka) koja ga je izazvala.
Magnetizam
________________________________________________________________________

111
2.28 Zadaci

1. Na polovici radiusa jednog vodia krunog presjeka kroz koji tee struja
konstantne gustoe J postoji magnetsko polje H
1
.
a) koliki je iznos magnetskog polja na povrini vodia (izrazite ga
pomou H
1
),
b) oznaite na presjeku vodia smjer magnetskog polja na povrini
vodia uz slobodno izabran smjer struje,
c) kako se mijenja iznos magnetskog polja od osi vodia prema povrini,
prikaite grafiki,
d) izvedite ovisnost c)?
Rjeenje:
a) 2H
1
d)
2
1
, , , 0
2 2
I I
H R r H r r R
r R
= =

2. Ravan vodi duljine 1m, mase 0.00784 kg, smjeten je u zraku okomito na
horizontalno magnetsko polje jakosti 6,3410
3
A/m. Nai jakost struje koju
moramo propustiti kroz vodi da on u magnetskom polju miruje.
Rjeenje:
9.65 [A]

3. Elektron ubrzan razlikom potencijala 300V giba se usporedno s ravnini
vodiem od njega udaljenim 4mm. Kolika sila djeluje na elektron ako vodiem
prolazi struja jakosti 5 A?

Rjeenje:
16
4.12 10
[N]

4. Nabijena estica uleti u homogeno magnetsko polje magnetske indukcije
0.52T brzinom 210
6
m/s. Koliki je specifini naboj estice ako je ona u polju
opisala luk polumjera 4 cm? Koja je to estica?
Rjeenje:
7
9.615 10 [C/kg], proton

5. Na zatvorenu eljeznu jezgru srednje duljine 0.6 m i presjeka 5 cm
2
namotano
je 450 zavoja kroz koje tee struja 8.8 A i stvara magnetski tok 700 Wb.
a) kolika je indukcija,
b) koliki je iznos jakosti magnetskog polja,
_______________________________________________________________________________
112
c) koji je iznos relativne permeabilnosti eljeza,
d) koliki otpor ima zavojnica ako je na nju prikljuen napon 10 V,
e) uz kvadratini profil presjeka jezgre i jednoslojan namot, koliki je iznos
presjeka bakrene ice namotaja?
Rjeenje:
a) 1.4 [T] b) 6600 [A/m] c) 168.8 [Vs/Am] d) 1.136 [] e) 0.623 [mm]

6. Kroz dva ravna usporedna vodia teku struje 5A i 10A. Kolika sila djeluje
meu vodiima na duljinu 1m ako su oni meusobno udaljeni 10 cm?
Rjeenje:
0.0001 [N]

7. U homogeno magnetsko polje magnetske indukcije 210
-4
smjeten je dugi
ravni vodi okomito na silnice. Vodiem tee struja jakosti 50A. Nai
geometrijsko mjesto toaka u kojima je magnetska indukcija jednaka nuli.

Rjeenje:
5 [cm]

8. Kroz 800 zavoja namotanih na nemagnetino tijelo oblika torusa srednje
duine 0.2 [m] i presjeka 50cm
2
tee struja I=10A.
a) koliki je iznos jakosti magnetskog polja u zavojnici,
b) koliki je induktivitet zavojnice,
c) koliku magnetsku energiju sadri zavojnica,
Rjeenje:
a) 12734 [A/m] b) 6.4 [mH] c) 0.32 [J]

9. Koji se napon inducira u zavojnici sa 10 zavoja povrine 5cm
2
ako tu zavojnicu
za 0.005s unesemo u magnetsko polje jakosti 810
4
A/m? Povrina zavojnice
okomita je na silnice.
Rjeenje:

0.1 [V]

10. U zavojnici se za vrijeme 0.2 s promijeni jakost struje od 15A na 10A. Pritom
se inducira napon 2V. Koliki je induktivitet zavojnice?

Rjeenje:
0.08 [H]
PRIJELAZNE POJAVE

Elektriki elementi koji mogu uskladititi energiju elektrinog (kondenzator)
i magnetskog (zavojnica) polja, mogu se nalaziti u dva stacionarna stanja: sa i
bez energije. Od interesa je upoznati pojave koje nastaju pri prijelazu iz jednog u
drugo stacionarno stanje, jer se njima obuhvaa preraspodjela energije u
strujnim krugovima, to je est sluaj u praksi. Skup svih dogaaja pri tom
prijelazu obuhvaa naziv "prijelazne pojave". Glavno pitanje koje se u sljedeim
tokama rjeava jest: kako se mijenja napon i struja na kondenzatoru i zavojnici
izmeu dva stacionarna stanja.

2.29 RC-krug
2.29.1 Energija nabijenog kondenzatora
Kad se prazan kondenzator prikljui na izvor napona E, kondenzatoru se
dovodi naboj i time poveava razlika potencijala v, izmeu ploa. Nakon
odreenog kratkog vremena kondenzator se nabije nabojem Q=CE, i poprimi
napon izvora E. Tijekom nabijanja, porastu napona kondenzatora v, za vrijednost
dv, uzrok je porast naboja dq:
dq C dv = (4.1)
Malim slovima oznauju se trenutane vrijednosti pojedinih veliina.
Kod gibanja naboja dq, elektrino polje obavlja rad:
dW dq v C v dv = = (4.2)
Ukupni obavljeni rad za vrijeme nabijanja kondenzatora je:
2 2
2 2 2
C V Q V Q
W C v dv
C

= = = =
(4.3)
Energija nabijenog kondenzatora sadrana je u izolatoru izmeu ploa
(elektroda), kao energija elektrinog polja.
Kod izbijanja kondenzatora, elektrino polje u izolatoru se razgrauje. Ta se
energija oslobaa i moe se pretvoriti u neki drugi oblik energije (toplinsku,
svjetlosnu ili opet u elektrinu).

2.29.2 Energija na otporu
Kod nabijanja kondenzator dobije samo polovicu energije izvora. Druga
polovica energije izvora potroi se na otporu kruga R.
_______________________________________________________________________________
114
2 2
R i C C
V V
W W W Q V Q Q W = = = = (4.4)
Na otporu kruga potroi se do kraja nabijanja toliko energije koliko je dobije
kondenzator.

2.29.3 Nabijanje (punjenje) kondenzatora
Ukljuenjem kondenzatora u strujni krug s otporom R (slika 4-1) dogaa se
prijelazna pojava nabijanja kondenzatora, dok mu napon ne poprimi vrijednost
napona izvora. Struja nabijanja kondenzatora u poetku je velika, a kako naboj
na ploama raste, tako njezin iznos pada (opiranje dotoku istovrsnog naboja).

Slika 0-1 RC krug

Struja u trenutku prikljuenja I odreena je samo naponom E i otporom
kruga R, tj. Ohm-ovim zakonom (I=E/R).
Kako nakon prikljuenja napon kondenzatora u
C
nabijanjem postupno
raste, tako se smanjuje napon na otporu u
R
(u
R
= Eu
C
), a s njime i jakost struje u
krugu i (i = v
R
/R ).
Naponi se na poetku nabijanja mijenjaju bre, a prema zavretku
nabijanja sve sporije. Trajanje nabijanja je dulje to su vei kapacitet C i otpor
kruga R.
Umnoak vrijednosti kapaciteta i otpora takoer ima dimenziju vremena i
zove se vremenska konstanta:
RC = (4.5)
Nakon isteka jedne vremenske konstante kondenzator se nabije na 63%
konanog napona.
Napon kondenzatora raste sve sporije prema konanoj vrijednosti (napona
izvora E, a uzima se da je kondenzator nabijen nakon vremena t = 5 (tj. pet
vremenskih konstanti).
Struja tada praktiki vie ne tee iz izvora, pa kaemo da je kondenzator
nabijen.

Prijelazne pojave
________________________________________________________________________

115
2.29.4 Izbijanje (pranjenje) kondenzatora
Nabijeni kondenzator odspojen od izvora sadri elektrinu energiju.
Vodljivim spajanjem njegovih elektroda viak elektrona s negativne elektrode
odlazi na pozitivnu tvorei tako struju kroz vodljivi spoj izmeu elektroda.
Strujom kondenzator predaje energiju otporu, preko kojeg su elektrode
vodljivo spojene. Ovo predavanje energije nazivamo izbijanje (ili pranjenje)
kondenzatora.
Kod izbijanja, kondenzator se ponaa kao izvor zanemarivo malog nutarnjeg
otpora. Stoga je poetna struja izbijanja I odreena samo naponom nabijenog
kondenzatora V
C
i otporom R vodljivog spoja izmeu prikljunica kondenzatora:
C
V
I
R
= (4.6)
Nabijeni kondenzator ponaa se kao naponski izvor samo u poetku
izbijanja. Kako ima ogranienu koliinu naboja, napon (a s njime i struja)
izbijanjem se smanjuje, u poetku brzo, a prema zavretku izbijanja sve sporije.
U svakom trenutku vrijedi Kirchhoff-ov zakon za napone tj.
R C
v v = (4.7)
U svakom trenutku je napon na otporu v
R
jednak naponu kondenzatora v
C
,
pa je time preko Ohm-ovog zakona u svakom trunutku odreena i veza izmeu
napona kondenzatora v
C
i struje izbijanja i kao:
R
i R v = (4.8)
Na slici 4-2. prikazana je naponska funkcija nabijanja i izbijanja
kondenzatora v=f(t).
Slika 0-2 v=f(t) u RC krugu

_______________________________________________________________________________
116
2.30 RL-krug

2.30.1 Energija zavojnice
Rastom struje zavojnice od nule do neke vrijednosti I u svitku se stvara
magnetsko polje. Energija tog polja pohranjuje se u svitku. Smanjenjem struje
magnetsko polje se razgrauje i svitak putem induciranog napona energiju vraa
natrag u krug.
Snaga na zavojnici odreena je u svakom trenutku umnokom struje i i
induciranog napona v
L
:
L L
L i
p i v i
t
= =
(4.9)
Energija svitka jednaka je umnoku snage i promjene vremena:
L L L
i
W p t i u t i L t i L i
t
= = = =
(4.10)
Ukupna energija svitka jednaka je zbroju svih diskretnih porasta energije
W
L
pri porastu struje od 0 do I, pa emo ukupnu energiju svitka dobiti
zbrajanje, odnosno integriranjem jednadbe (4.10):
L
W i L i =
2
0
2
I
I
W i L i L = =

(4.11)
gdje je
W
L
energija pohranjena u svitku
L induktivitet svitka
I struja svitka
to je identino ve izvedenom izrazu u (3.63).
Energija svitka (stalnog induktiviteta) odreena je njegovim induktivitetom i
jakou struje. Promjena struje svitka znai promjenu njegove energije. Kako nije
mogua trenutana promjena energije, tako nije mogua ni trenutana promjena
struje svitka i on se tome opire svojim induciranim naponom.
Kod ukapanja i iskapanja strujnog kruga sa svitkom (RL krug),
stacionarno stanje se zbog toga ne uspostavlja trenutano, nego se javlja
prijelazno stanje u kojem se postupno uspostavljaju konane veliine struje i
napona.

Prijelazne pojave
________________________________________________________________________

117
2.30.2 Ukapanje RL kruga
Svaka se realna zavojnica moe predoiti kao spoj radnog otpora R i
induktiviteta L. Dovede li se napon u strujni krug u koji je spojena realna
zavojnica (spajanje preklopke u poloaj 0-1 na slici 4-3) struja e od poetne
vrijednosti i = 0 do svoje stacionarne vrijednosti i = V/R s vremenom mijenjati
svoj iznos. Promjena struje inducirat e prema (3.48) napon samoindukcije, koji
e se po Lenz-ovu zakonu suprotstavljati promjeni struje, tj. usporavat e njezin
porast.

Slika 0-3 RL krug

Jakost struje raste u zavojnici po eksponencijalnom zakonu. Za vrijeme
jedne vremenske konstante (t=) struja postigne 63,2% svoje konane vrijednosti.
Vrijednost stacionarnog stanja praktiki se postie ve nakon vremena od 4 do 5
vremenskih konstanti. To se osobito zorno vidi na slici 4-4.

Slika 0-4 i=f(t) za ukljuenje RL kruga

Suprotstavljajui se trenutanoj promjeni struje, na svitku se nakon
ukapanja javlja inducirani napon polariteta suprotnog polaritetu izvora.
Da bi struja neposredno nakon ukapanja bila ista kao u asu neposredno
prije toga, a to jest nula, inducirani napon na svitku u trenutku ukapanja mora
ponititi napon izvora. Stoga, neposredno prije ukapanja, inducirani napon na
induktivitetu po iznosu je jednak naponu izvora.
Inducirani napon najvei je u trenutku ukapanja, jer je tad najvea
promjena magnetskog toka. Potom, kako se u svitku postepeno uspostavlja
magnetski tok, smanjuje se brzina njegove promjene. Time se postupno smanjuje
i inducirani napon v
L
.
Napon na otporu v
R
u svakom je asu jednak razlici napona izvora E i
napona na induktivitetu v
L

R L
v E v = (4.12)
_______________________________________________________________________________
118
Kako se smanjuje napon v
L
tako raste napon na otporu v
R
, a isto tako
postupno raste struja:
R L
v v E
i
R R R
= = (4.13)
Struja raste od nule do konane vrijednosti:
E
I
R
= (4.14)
koja je odreena samo naponom izvora i otporom kruga. To je veliina
struje u stacionarnom stanju.
Porast struje je sporiji i prijelazno stanje traje dulje, to je vei omjer
induktiviteta i otpora kruga. Ovaj omjer oznaava se s i naziva vremenska
konstanta RLkruga.
[ ]
L
R
s
s
= =
(4.15)
Jedinica za vremensku konstantu je sekunda.
Vremenska konstanta je vrijeme nakon ukapanja svitka, u kojem struja
RL kruga poraste na 63% svoje konane vrijednosti. U istom vremenu napon na
induktivitetu padne na 37% svoje poetne vrijednosti.
Struja se sve sporije pribliava svojoj konanoj vrijednosti I, a uzima se da
je realno dosee (te nastupa stacionarno stanje) nakon vremena
T
uk
= 5 (4.16)

2.30.3 Iskapanje RL kruga
Drugi sluaj prijelazne pojave u RL-krugu jest prekidanje toka stacionarne
struje I, na primjer spajanjem preklopke u poloaj 0-2 u shemi na slici 4-3. U
strujnom krugu bez izvora struja mora pasti na nulu (utrnuti). Promjene struje
neizbjene pri smanjivanju stacionarne vrijednosti I na stacionarnu vrijednost
i=0 uzrokom su napona samoindukcije, iji je smjer po Lenzovom zakonu takav
da se suprotstavlja promjeni, tj. nastoji odrati dotadanju struju.

Slika 0-5 i=f(t) za iskljuenje RL kruga
Prijelazne pojave
________________________________________________________________________

119

Struja dakle eksponencijalno trne u beskonanosti (praktiki nakon 4-5 ).
Brzina pada opet ovisi o vremenskoj konstanti. Vidi se (slika 4-5.) da zbog
prisutnosti induktiviteta L strujni krug pokazuje stanovitu tromost pri promjeni
struje.
Kod iskapanja, suprostavljajui se padu struje, svitak djeluje kao naponski
izvor koji nastoji i dalje tjerati struju u istom smjeru.
U trenutku prekida struje otvaranjem sklopke, na induktivitetu se javlja
inducirani napon vrlo velikog iznosa (moe biti i nekoliko kilovolti). Veliina
induciranog napona, moe se ograniiti tako da se svitak pritom kratko spoji.
Polaritet induciranog napona v
L
je takav da on djeluje kao izvor, nastojei
odrati struju kroz svitak i nakon iskapanja izvora. Da bi struja u asu
neposredno nakon iskapanja bila jenaka I kao prije iskapanja, iznos
induciranog napona u tom asu jednak je umnoku veliine struje prije
iskapanja i otpora preko kojeg se svitak kratko spaja. To je i najvea vrijednost
induciranog napona, koji potom postupno pada prema nuli.
Struja je kod iskapanja jednaka omjeru induciranog napona i otpora preko
kojeg je svitak kratko spojen. Ona, slino kao napon v
L
, s vremenom postupno
pada od poetne vrijednosti I do nule. Pri tom se potpuno razgradi magnetsko
polje svitka i potroi njegova energija.
Brzinu smanjivanja struje svitka, kao i trajanje prijelaznog stanja pri
iskapanju svitka, odreuje vremenska konstanta , koja je jednaka omjeru
induktiviteta i otpora iskapanja.
Struja, kao i napon v
L
, nakon jedne vremenske konstante padne na 37%
poetne vrijednosti, a nakon pet vremenskih konstanti praktino padne na nulu
(t
is
= 5).

2.31 Elektromagnetski oscilirajui krug
Zanimljive pojave nastaju, ako se nabijeni kondenzator spoji u strujni krug
sa zavojnicom. Kondenzator se nabije u strujnom krugu koji ima izvor
istosmjernog napona. Zatim se, pomou sklopke, zatvori krug u kojem se nalaze
samo kondenzator i zavojnica. Tada se kondenzator poinje izbijati preko
zavojnice. Promjena toka naboja u zavojnici inducira napon i energija
magnetskog polja raste. Nakon prijelaznog procesa, kad je kondenzator izgubio
svoju potencijalnu energiju Q
2
/(2C), zavojnica ima najveu energiju LI
2
/2, koja
je, ako nema gubitaka (npr. na otporu), jednaka prvotnoj elektrinoj. Tada slijedi
ponovno nabijanje kondenzatora na raun magnetske energije zavojnice. Moe se
primjetiti da je polaritet suprotan prvotnom polaritetu.
Budui da se proces ponavlja, a struja, naboj i napon su harmonikog
oblika, govori se o elektrinim oscilacijama. Ako je poetna energija kruga bila
Q
2
/(2C), ukupna energija u bilo kojem vremenu izrauna se iz:
2 2 2
2 2 2
q i Q
L
C C
+ = (4.17)
_______________________________________________________________________________
120
Gdje se q i i trenutne vrijednosti naboja, odnosno struje.
Rjeenjem te jednadbe slijedi da je frekvencija oscilacija f jednaka:
1 1
2
f
T L C
= =

(4.18)
iz ega se vidi da je frekvencija (brzina promjene) to vea to su induktivitet i
kapacitet manji.

Slika 0-6 LC oscilator

U trenutku kad se sklopka S zatvori, kondenzator se poinje izbijati preko
zavojnice. Promjena toka naboja u zavojnici inducira napon i energija
magnetskog polja raste. Nakon prijelaznog procesa, kad je kondenzator izgubio
svoju potencijalnu Q
2
/(2C) energiju, zavojnica ima najveu energiju LI
2
/2, koja je,
ako nema gubitaka, jednaka prvotnoj elektrikoj. Sada (slika 4-6) slijedi ponovno
nabijanje kondenzatora na raun magnetske energije zavojnice. Dobro je
primjetiti da je polaritet suprotan prvotnom polaritetu.
Ono to je pritom zadivljujue jest povezanost sa slinim fizikalnim
veliinama mehanikih oscilacija. Povezanost izmeu elektrinih i mehanikih
sustava je toliko velika da je mogue rijeiti sloene mehanike ili akustike
probleme postavljanjem analognih elektrinih krugova i mjerenjem na lak nain
napona i struja koje odgovaraju mehanikim i akustikim "nepoznanicama". Ako
je m masa tijela objeenog na spiralnoj opruzi krutosti k, onda e kruna
frekvencija toga sustava biti
m
k
=
(4.19)
to odgovara elektrinim oscilacijama:
1
L C
=

(4.20)
Budui da je sustav zatvoren, zbroj kinetike i potecijalne (elastine)
energije je konstantan i jednak potencijalnoj energiji koju tijelo ima na
maksimalnoj udaljenosti x
m
.
Usporedba nekih izraza koji vrijede za oba oscilacijska kruga, mehanikog i
elektrinog dana je u tablici 4.1.
Utjecaj otpora u oscilatorima je potroak energije u vidu topline. To
odgovara trenju u mehanikom sustavu.
Prijelazne pojave
________________________________________________________________________

121
Hertz je 1888. pokazao da oscilacijski krugovi (odailjai) mogu poslati
energiju kroz prostor do slinog kruga (prijemnika). Osim potvrde poznatih
zakona iz optike, Hertz-ovi pokusi dokazali su i Maxwell-ovu teoriju
elektromagnetskih valova, koja je sigurno jedan od najveih uspjeha znanosti 19.
stoljea.

Masa na elastinoj opruzi LC krug
2 2 2
2 2 2
m
kx kx mv
= +
C
Q
C
q Li
2 2 2
2 2 2
= +
2 2
x x
m
k
v
m
=
2 2
1
q Q
LC
i =
dt
dx
v =
dt
dq
i =
t x x
m
sin = t Q q sin =

Tablica 4.1. Usporedba mehanikih i elektrikih oscilacija

2.32 Elektromagnetski valovi
Elektricitet i magnetizam promatrani su i prouavani kao razliita podruja.
Meutim, elektromagnetska indukcija pokazala je da gdje god postoji promjena u
magnetskom polju, da se tu stvara i elektrino polje (3.43). Isto tako gibanje
naboja, tj. postojanje i promjena elektrinog polja, stvara magnetsko polje (3.1).
Oevidno, nemogue je postojanje jednog efekta bez pojave drugog. Na tome je
Maxwell gradio svoju teoriju o nerazdvojivosti elektrikog i magnetskog polja, te
njihova irenja kroz prostor.
Godine 1864. uspio je postaviti zakone u opem matematikom obliku. Ti
zakoni zajedno daju diferencijalne jednadbe irenja elektromagnetskih valova ,
elektromagnetskih - zbog elektrine (E) i magnetske (B) veliine od koje su
sastavljeni, a valova - zbog njihove formalne podudarnosti s jednadbama irenja
mehanikih valova.
Otkrivena veza elektrinog i magnetskog polja moe se saeti u nekoliko
vanih injenica:
a) Sve promjene se istodobno dogaaju u oba polja (elektrinom i
magnetskom), koje svoje minimalne i maksimalne vrijednosti imaju na istom
mjestu i u isto vrijeme.
b) Jakosti elektrinog polja B i indukcije magnetskog polja E meusobno su
okomiti vektori, istodobno okomiti na smjer irenja vala (slika 4-7).
_______________________________________________________________________________
122

Slika 0-7 Elektromagnetski valovi

c) Iznosi tih dvaju vektora povezani su s konstantom c:
E c B = (4.21)
d) Elektromagnetski valovi nose energiju i njihovo irenje je tok energije
elektrine gustoe (
0
E
2
/2) i magnetske gustoe (B
2
/2
0
).
e) Brzina irenja elektromagnetskih valova u vakuumu je
8
0 0
1
3 10 / c m s

= =

(4.22)
Elektromagnetski valovi ire se dakle u vakuumu brzinom svjetlosti !
Izraena u strogom matematikom obliku Maxwell-ova teorija dovela je do
zakljuka da je svjetlost elektromagnetski val. Hertz-ovi pokusi, kako je ve
reeno, potvrdili su ispravnost te teorije.
Prijelazne pojave
________________________________________________________________________

123

2.33 Appleti
2.33.1 RC-krug

Pomou tri padajua izbornika biramo vrijednosti otpora, kapaciteta i
napona. Nakon svakog odabira moramo clicknuti na gumb UPDATE , da bi se
odabrane vrijednosti upisale pored odgovarajuih elemenata u strujnom krugu.
Napon jo moemo mijenjati tako da clicknemo iznad baterije i vuemo
miem stupac, koji prikazuje napon baterije, gore ili dole.
Click-om na crveni prekida pokreemo simulaciju. Trenutne vrijednosti
napona na kondenzatoru i otporniku prikazane su pored tih elemenata.
Crvena krivulja prikazuje napon kao funkciju vremena, a plava struju,
takoer kao funkciju vremena.
Clickom na gumb RESET vraamo vrijeme na nulu. Clickom na crveni
prekida mijenjamo njegov poloaj, tj. zatvaramo vei ili manji strujni krug.
U veem krugu imamo izvor napona (bateriju), pa se zatvaranjem tog kruga
kondenzator puni. Ako, nakon to se kondenzator napuni, zatvorimo manji
strujni krug, kondenzator e se prazniti preko otpora R.
Simulaciju moemo zaustaviti dranjem pritisnute lijeve tipke mia, a kod
otputanja simulacija se nastavlja.

_______________________________________________________________________________
124
2.33.2 RL-krug

Click-om mia (lijevi click) na prekida ukljuujemo, odnosno iskljuujemo
strujni krug. S pomou klizaa podeavamo otpor na reostatu (010) i
induktivitet na zavojnici (02H).
Nakon zatvaranja strujnog kruga, iznad zavojnice se pojavljuju dvije
strelice: plava pokazuje smjer struje koja tee krugom, a crvena pokazuje smjer
inducirane struje u zavojnici. Ako elimo da na ekranu osciloskopa napon bude
prikazan krivuljom, trebamo clicknuti na oznaku curve (hrv. krivulja).

2.33.3 Elektromagnetski oscilirajui krug

Click-om na gumb:
RESET kondenzator e se spojiti na izvor napona, pa e se na
njemu razdvojiti naboji. Gornja ploa bit e pozitivna, a donja
negativna.
Prijelazne pojave
________________________________________________________________________

125
START prekida e doi u drugi poloaj i oscilacije e zapoeti.
Nakon toga isti gumb nam omoguuje prekidanje (PAUSE) i
nastavljanje simulacije (RESUME).
Opcije SLOW MOTION omoguuju 10 ili 100 puta sporiji prikaz oscilacija od
realnih.
U prozore upisujemo vrijednosti kapaciteta (CAPACITY: 1001000F),
induktiviteta (INDUCTIVITY: 110H), otpora (RESISTANCE: 01000) i napona na
izvoru (MAX. VOLTAGE).
Na lijevoj strani appleta pie vrijeme proteklo od poetka oscilacija, a ispod
pie period oscilacija.
Moemo odabrati jednu od dvije opcije u donjem desnom kutu:
VOLTAGE, AMPERAGE u dijagramu e biti prikazani napon V
(plavo) i jakost struje I (crveno) kao funkcije vremena.
ENERGY grafiki e biti prikazana transformacija energije (energija
elektrinog polja kondenzatora crveno, energija magnetskog polja
zavojnice plavo i energija potroena na otporniku crno)

_______________________________________________________________________________
126
2.34 Zadaci

1. Kondenzator je sastavljen od dviju paralelnih ploa od povrine 60 cm
2
koje su
jedna od druge udaljene 3 mm. Meu njima je bakelit, kojemu je relativna
dielektrinost 4. Kondenzator ima napon od 500 V. Kolika se energija oslobodi
izbijanjem tog kondenzatora?
Rjeenje:
8.85 [J]

2. Zavojnica ima otpor 5 i induktivitet 100 mH. U jednom specifinom trenutku
nakon ukljuivanja baterija, potee struja u zavojnici iznosa 2 A i promjene
20
i
t
A/s.

a) Koliki je napon baterije?
b) Koja je vremenska konstanta kruga?
c) Koja je konana vrijednost struje?
d) Kolika je konana vrijednost energije zavojnice?

Rjeenje:
a) 12 [V] b) 0.02 [s] c) 2.4 [A] d) 0.288 [J]

3. Kondenzator ima kapacitet 15 F, otpornik ima otpor 8 M, a baterija napon
800 V. U jednom specifinom trenutku nakon ukljuivanja baterije tee struja
koja puni kondenzator, a napon na njemu je 350 V. Kondenzator je u poetku
prazan.

Prijelazne pojave
________________________________________________________________________

127
a) Kolika je brzina promjene napona na kondenzatoru
C
U
t
u odabranom
trenutku nakon ukljuivanja?
b) Koja je vremenska konstanta kruga?
c) Koja je konana vrijednost struje?
d) Koja je konana vrijednost energije kondenzatora?

Rjeenje:
a) 0.375 [V/s] b) 120 [s] c) 0 [A] d) 4.8 [J]

IZMJENINE STRUJE

Ve pri prijelaznim pojavama u strujnom krugu uoene su elektrine
veliine (struje, naponi, elektromotorne sile) koje nisu vremenski konstantne.
Njihove vrijednosti poprimaju u svakom trenutku drugi iznos.
Openito se trenutna vrijednost, uzmimo struje, moe iskazati izrazom:
( ) t f i = (5.1)
Konstantna struja, istosmjerna bez promjene iznosa, kakva je prikazana na
slici 5-1a., gdje je i = I, tek je specijalni sluaj gornjeg izraza. Ako struja i = f(t)
mijenja samo iznos, a ne i predznak, ostaje istosmjerna (slika 5-1 b.).

Slika 0-1 Istosmjerne struje

Ako struja i = f(t) uz iznos mijenja i predznak, zove se izmjenina (slika 5-2).
Fizikalno to znai da ima vremenskih odsjeaka u kojima se nosioci naboja
gibaju i u suprotnom smjeru. Obino se smjer gibanja pozitivnog naboja
pridruuje pozitivnim iznosima u izrazu i = f(t), a smjer negativnog naboja
negativnim.

Slika 0-2 Izmjenina struja

Promjena struje moe biti periodika, to znai da se u izrazu i = f(t) u
konstantnim vremenskim razmacima ponavljaju iste vrijednosti s istom
derivacijom i da to vrijedi za bilo koji trenutak. Minimalni vremenski razmak
takvih toaka zove se period T. Dva primjera periodiki promjenljivih struja
prikazuje slika 5-3. Na slici 5-3 a. je istosmjerna, a na slici 5-3 b. izmjenina
periodika struja.

_______________________________________________________________________________
130

a) b)

Slika 0-3 Periodike struje

Periodika struja prema tome zadovoljava izraz:
( ) ( ) kT t f t i + = (5.2)
gdje je k = 0, 1, 2, 3,...
Ako je srednja vrijednost periodike struje i(t), definirana izrazom:
( )
0
1
T
sr
I i t dt
T
=
(5.3)
jednaka nuli, struja i(t) je ista izmjenina.

2.35 Harmonijski oblik
Ako je dobivena srednja vrijednost I
sr
razliita od nule, tada je ta periodika
struja sastavljena od dvije komponente: od konstantne istosmjerne iznosa I
sr
i
iste izmjenine, kako je za jedan sluaj prikazano na slici 5-4. Struja u lijevom
dijagramu jednaka je zbroju komponenata prikazanih na preostala dva
dijagrama.

Slika 0-4 Periodika struja sa I
sr
0

Meu istim izmjeninim strujama neki se oblici pojavljuju ee. Tako su
ei oblici u kojih je negativni dio iznosima jednak pozitivnom, a meu takvima
najzastupljeniji je harmoniki oblik (slika 5-5).
Mnoge prirodne pojave esto se odvijaju po harmonikoj promjeni. Vano je
njezino svojstvo da joj derivacija i integral ostaju harmoniki uz vremenski
pomak.
Izmjenina struja
________________________________________________________________________

131

Slika 0-5 Harmonika struja

Najjednostavniji matematiki opis harmonikog oblika je onaj pri kojem je u
vremenu t = 0 iznos funkcije nula, uz pozitivnu derivaciju. Za struju to je izraz:
( ) sin
m
i t I t = (5.4)
gdje je I
m
- amplituda, - konstanta, a t - kut.
esto se takav oblik jednostavno zove sinusnim ili sinusoidalnim.
Neharmoniki periodiki oblici mogu se primjenom Fourier-ove analize
predoiti kao zbroj harmonikih komponenata i jedne konstantne.
U nastavku se pod pojmom izmjenine struje podrazumijeva struja
harmonikog oblika, jednostavno zvana sinusoidalnom strujom. Nju daje izvor
napona istog oblika.
Uobiajeno je da se fiziki smjer struje u vodiu kome pripadaju pozitivni
iznosi u izrazu i(t) utvruje kao referentni i oznauje strelicom u shemama
strujnih krugova (slika 5.6). Njemu pripada referentni polaritet napona izvora
koji se moe oznaiti oznakama + i -. Pri negativnim trenutnim vrijednostima i(t) i
v(t) smjer struje i polaritet napona su suprotni od naznaenog.

Slika 0-6 Referentni smjer struje i pripadajui polaritet napona izvora

2.35.1 Frekvencija i kruna frekvencija

Za vrijeme jednog perioda T izmjenina struja izvri jedan potpuni titraj.
Broj titraja N u vremenu t naziva se frekvencijom:
[ ].
1
Hz
s t vrijeme
N titraja broj
f a frekvencij =
= (5.5)

_______________________________________________________________________________
132
Jedinica frekvencije je Hz (Herc).
Ako se vrijeme promatranja iste pojave svede na period t=T, broj titraja N
je jedan, a frekvencija iznosi:
[ ] Hz
T
f
1
= (5.6)
Vrijeme trajanja jednog titraja ili period T reciprono je vrijednosti
frekvencije. Frekvencija izmjenine struje ovisi o brzini vrtnje i o broju
magnetskih polova generatora u kojem se proizvodi, to se moe prikazati slikom
5-7. Tu se nalaze shematizirani presjeci dvaju generatora s jednim namotom na
statoru i s magnetskim polovima na rotoru. Rotor na slici 5-7. a) ima dva, a na
slici 5-7. b) etiri magnetska pola. Broj pari polova p u prvom sluaju je jedan, a
u drugome dva.

Slika 0-7 Shematizirani prikazi generatora izmjenine struje

Rotacijom magnetskih polova u statorskom namotu se inducira izmjenini
napon. U jednom okretaju rotora na slici 5-7 a) inducira se jedan titraj, a u
jednom okretaju rotora na slici 5-7 b) induciraju se dva titraja. Kod p pari polova
u jednom okretaju inducirat e se p titraja.
Kod n broja okretaja u generatoru na slici 5-7 a) inducira se n titraja, u
generatoru na slici 5-7 b) n2 titraja, a u generatoru s p pari polova np titraja. U
jednoj sekundi inducirat e se openito titraja:
[ ] f n p Hz = (5.7)
uz n u [s
-1
], ili
[ ]
60
n p
f Hz
= (5.8)
uz n u [min
-1
].
Jednom titraju induciranog napona pripada kut
el
=2. U istom vremenu
rotor generatora na slici 5-7 a) prijee kut
geom
=2, a rotor na slici 5-7 b) kut
geom
=2/2. Rotor s p pari polova prijei e u istom vremenu kut
geom
=2/p.
Elektrikom kutu odgovara p puta manji geometrijski kut, pa je:
Izmjenina struja
________________________________________________________________________

133
p
el
geom

= (5.9)
Uz konstantnu kutnu brzinu vrtnje rotora
geom
vrijedi:
t
geom geom
= (5.10)
a uz konstantnu frekvenciju:
t
el
= (5.11)
gdje se naziva krunom frekvencijom.
Za
el
=2, t=T, pa je:
T = 2 (5.12)
i
[ ] Hz
T
2
= (5.13)
Kruna frekvencija jednaka je kutnoj brzini generatora samo ako ovaj ima
jedan par polova, jer je tada elektriki kut jednak geometrijskom.
Uz f=1/T slijedi povezanost frekvencije i krune frekvencije:
f 2 = (5.14)

Primjer: Struja javne elektrine mree ima frekvenciju 50 Hz, pa trajanje jednog
perioda kod nje iznosi:
ms s
f
T 20 02 , 0
50
1 1
= = = =
a kruna frekvencija:

1
314 50 2

= = s

Ako se ona proizvodi npr. u generatorima s brojem pari polova p=2, oni se moraju
vrtjeti brzinom:
. min 1500
2
50 60 60
1
=
=
p
f
n

Izmjenine struje niskih frekvencija koriste se u prijenosu energije, a one
srednjih i visokih frekvencija u prijenosu informacija. U prijenosu energije pored
frekvencije od 50 Hz u nekih zemalja susreu se i frekvencije od 60 Hz. U
prijenosu informacija koriste se frekvencije u vrlo irokom rasponu, od praga
ujnosti u iznosu od oko 15 Hz pa do nekoliko GHz (gigaherca).

_______________________________________________________________________________
134
2.35.2 Srednja i efektivna vrijednost
Srednja i efektivna vrijednost su statistike veliine, a slue za skraeno i
efikasno opisivanje neke promjenjive veliine koje se trenutne vrijednosti
mijenjaju s vremenom. Srednja vrijednost je oekivanje trenutnih vrijednosti, a
efektivna njihovo standardno odstupanje. Obje se vrijednosti odreuju za sve
vremenski promjenjive elektrine veliine. Efektivna osobito za struje i napone, a
srednja i za snage. Srednja vrijednost struje zanimljiva je sa stanovita pretvorbe
elektrine u kemijsku ili mehaniku energiju kod istosmjernih troila, a njezina
efektivna vrijednost sa stanovita pretvorbe u toplinsku energiju i kod
istosmjernih i kod izmjeninih troila.
Iz definicije srednje vrijednosti za kontinuirane sluajne varijable s
periodom T:
( )
0
1
T
sr
F f t dt
T
=
(5.15)
slijedi srednja vrijednost I
sr
struje i(t) u periodu T:
( )
0
1
T
sr
I i t dt
T
=
(5.16)
Integral odreuje povrinu omeenu krivuljom i(t) i apscisom t i predstavlja
koliinu elektrinog naboja koji protekne u vremenu T. Dijeljenje s iznosom tog
vremena daje vrijednost konstantne istosmjerne struje kojoj odgovara ista
koliina naboja.
Srednja vrijednost izmjenine struje matematikog opisa:
sin
m
i I t = (5.17)
u vremenskom intervalu koji odgovara periodu struje T, jednaka je nuli:
0
1
sin 0
T
sr m
I I t dt
T
= =
(5.18)
jer je jednak nuli njezin integral (slika 5-8 a).
U matematikom opisu te struje oznaka I
m
predstavlja maksimalnu, vrnu
ili tjemenu vrijednost koju ona poprima u odreenom trenutku (T/4, 3T/4 itd), a
krunu frekvenciju.
Srednja vrijednost struje zadrava isti iznos ako je vremenski interval u
kojem se odreuje viekratnik perioda T. Na isti nain mogu se odrediti srednje
vrijednosti struja i napona slinih matematikih opisa. Tako npr. za srednju
vrijednost struje (slika 5-8 b), koja se javlja kod poluvalnog ispravljanja, vrijedi
da je:

Izmjenina struja
________________________________________________________________________

135

Slika 0-8 Srednje vrijednosti struja

T t
T
za i
T
t za t I i
m
< < =
< < =
2
0
2
0 sin
(5.19)
u vremenskom intervalu koji odgovara periodu T, jednaka je:
/ 2
0 0 / 2
1 1
sin 0
0.318
T T T
sr m
T
m
sr m
I i dt I t dt dt
T T
I
I I

= = +

= =

(5.20)
Efektivna vrijednost I struje i(t) odreuje se na temelju usporedbe toplinskog
uinka struje i(t) i konstantne istosmjerne struje na jednakom otporu R u istom
vremenskom intervalu T. Jednaka je onoj vrijednosti konstantne istosmjerne
struje I koja u otporu R za vrijeme perioda T proizvede istu koliinu topline Q
(slika 5-9):
( )
= = =
T
dt R t i Q T R I Q
0
2
2
2
1
(5.21)
pa slijedi:
( )
=
T
dt t i
T
I
0
2
1
(5.22)
Oznaava se kao i istosmjerna struja, slovom I. Kod periodikog oblika i(t)
vremenski interval T mora biti period ili njegov viekratnik.

Slika 0-9 Odreivanje efektivne vrijednosti struje
_______________________________________________________________________________
136

Efektivna vrijednost izmjenine struje:
sin
m
i I t = (5.23)
jednaka je:
2 2
0
1
sin .
T
m
I I t dt
T
=
(5.24)
Zamjenom kvadrata sinusa poznatim izrazom iz trigonometrije:

( )

= = t
T
t t

4
cos 1
2
1
2 cos 1
2
1
sin
2

te integriranjem i uvrtavanjem granica integrala slijedi:
0.707
2
m
m
I
I I = = (5.25)
Efektivna vrijednost struje ucrtana je u slici 5-10.

Slika 0-10 Izmjenina struja i njezina efektivna vrijednost

Na isti se nain mogu odrediti efektivne vrijednosti struja i napona slinih
matematikih opisa.
Izmjenine veliine vrlo se esto izraavaju u svojim efektivnim
vrijednostima, pa se u njima najee oznaavaju i skale instrumenata
namijenjenih mjerenju struja i napona.

2.35.3 Faza i razlika faza
Pojmovi faza i razlika faza javljaju se kod istofrekventnih harmonikih
oblika, a time i kod istofrekventnih izmjeninih struja i napona.
Fazom ili faznim kutom naziva se kut u matematikom izrazu izmjenine
veliine. Tako je u izrazu za napon:
sin
m
v V t = (5.26)
Izmjenina struja
________________________________________________________________________

137
to kut t, a u izrazu za struju:
( ) sin
m
i I t = (5.27)
kut (t ).
Razlikom faza ili faznim pomakom naziva se razlika kutova dviju izmjeninih
veliina. Moe se slino kao i faza izraavati u radijanima ili stupnjevima. Za gore
navedene napon i struju fazni pomak je:
( ) t t = (5.28)
Istofazne su veliine s =0, a protufazne s faznim pomakom .
Razlici faza pripada vremenski pomak najbliih istovrsnih toaka
(primjerice prolaz kroz nulu s pozitivnom derivacijom ili pozitivno tjeme):
= t (5.29)
Za odnos u pomaku kae se da prethodi ona veliina koja pri manjim
iznosima kuta ili vremena prolazi kroz istovrsnu toku. Veliina koja ima vei kut
ili vrijeme u takvoj toki usporeivanja zaostaje.
Razlika faza moe odreivati i odnos izmeu dvaju napona ili dviju struja.
Zornija predodba faze i razlike faza dobije se prikazom izmjeninih veliina
u vremenskom dijagramu, pri emu se na vremensku os mogu nanositi
vrijednosti ili vremena ili faze. Ako za vrijeme trajanja perioda vrijeme t raste od 0
do T, faza t rast e linearno s vremenom od 0 do 2 postiui u vremenima T,
2T, 3T,... vrijednosti 2, 4, 6...

Slika 0-11 Fazni pomaci napona i struje
_______________________________________________________________________________
138
Uz izbor bilo kojeg referentnog trenutka napon v = V
m
sin t (slika 5-11 a) i
struja i=I
1m
sin(t-
1
) dali bi grafiki prikaz na slici 5-11 b) Struja i
1
nema
vrijednost nula s pozitivnom derivacijom u trenutku t=0, kao to to ima napon,
nego kada je njezina faza jednaka nuli (t-
1
)=0, pa je t=
1
.
Izmeu napona v i struje i
1
postoji razlika faza
1
, a struja zaostaje za
naponom za fazni kut
1
, odnosno za vremenski pomak
. /
1 1
= t (5.30)
Za neku drugu struju, na primjer i
2
=I
2m
sin (t+
2
), faza e biti (t+
2
), a
fazni pomak prema naponu
2
. Struja i
2
prethodi naponu za fazni kut
2
, a ima
vrijednost nula s pozitivnom derivacijom u trenutku kada je njezina faza jednaka
nuli (t+
2
)=0, pa je t=-
2
(slika 5-11 c). Struja prethodi naponu za t
2
=
2
/.
Struja i
3
=I
3m
sin t i napon (slika 5-11 d) imaju istu fazu i meu njima je
fazni pomak nula.

2.36 Predoavanje izmjeninih veliina
Izmjenine veliine do sada su prikazivane ili algebarskim izrazima ili
vremenskim dijagramima. Radi jednostavnijeg raunanja, crtanja i tumaenja
odnosa u strujnim krugovima one se mogu prikazivati i rotirajuim duinama, a
s njima se moe raunati i u Gauss-ovoj ravnini.
Ove metode prikazivanja i raunanja nazivaju se simbolikim metodama.

2.36.1 Prikazivanje rotirajuim duinama i vektorima
Prikazivanje izmjeninih veliina rotirajuim duinama zasniva se na
grafikoj konstrukciji sinusoide pomou duine koja rotira jednolinom kutnom
brzinom iz poetnog horizontalnog poloaja. Tako se na primjer sinusoida napona
v=V
m
sin t moe dobiti projekcijom rotirajue duine V
m
, kutne brzine =2f, na
vertikalnu os (slika 5.12).

Slika 0-12 Dobivanje sinusoide pomou rotirajue duine

Projekcija rotirajue duine V
m
na vertikalnu os za bilo koji kut =t
jednaka je trenutnoj vrijednosti napona v=V
m
sin t. Kada rotirajua duina opie
puni kut =2, sinusoida opie puni titraj.
Izmjenina struja
________________________________________________________________________

139
Prikaz sinusoida napona v=V
m
sin t i struje i=I
m
sin (t-) odgovarajuim
rotirajuim duinama daje slika 5.13.
Obje rotiraju istom kutnom brzinom jer su istih frekvencija, a razlika faza
oituje se kao geometrijski kut. Duine su prikazane u poloaju koji zauzimaju u
trenutku t
1
. Izbor tog trenutka je slobodan, ali se u praksi najee poklapa s
prolazom kroz nulu ili /2 veliine koja se smatra referentnom.

Slika 0-13 Prikaz sinusoida rotirajuim duinama

Prikazivanje istofrekventnih izmjeninih veliina rotirajuim duinama
omoguava jednostavnije raunanje s njima, jer se grafiko zbrajanje i
oduzimanje rotirajuih duina moe izvesti na isti nain kao zbrajanje i
oduzimanje planarnih vektora. To opravdava postupak da se rotirajue duine
zamijene mirujuim vektorima, ije duine odgovaraju efektivnim vrijednostima
prikazanih veliina, a razlika faza oituje se kao kut meu njima.
Uobiajeno je da se pri crtanju vie vektora jedan uzima kao referentni i
postavlja u pozitivni smjer osi apscisa ili ordinata, a ostali se, s odgovarajuim
faznim pomacima, crtaju prema njemu. Oni s pozitivnim kutovima prema
referentnome prethode mu, a oni s negativnim zaostaju.

Slika 0-14 Vektor koji rotira u koordinatnom sustavu

Vektor koji predstavlja napon, odnosno struju, rotira u koordinatnom
sustavu (sl.5.1). Kut tog vektora raste s vremenom t od nule (stalnom kutnom
brzinom ), tako da je =t, pa se pri tom projekcija vektora na os y, tj.
uspravna koordinata vektora mijenja u vremenu po sinusnoj funkciji:
( ) sin ( ) Y A A t = (5.31)

_______________________________________________________________________________
140
Y{A} - uspravna koordinata vektora
A vektor koji rotira

Vektor moe zapoeti vrtnju iz poetnog poloaja (=0) ili iz bilo kojeg
drugog poloaja odreenog nekim poetnim kutem
0
(sl.5-2 b). U tom sluaju
vremenska promjena kuta vektora, izraena je jednadbom
0
( ) t = + (5.32)
pa vremenska promjena uspravne koordinate vektora ima oblik ope sinusne
funkcije
0
( ) sin ( ) Y A A t = + (5.33)
Sinusoida se na ovaj nain moe predstaviti rotirajuim vektorom, pri emu
je duljina vektora jednaka vrnoj vrijednosti sinusoide, kutna brzina vrtnje
vektora jednaka je krunoj frekvenciji sinusoide, a poetni kut vektora jednak je
poetnom kutu sinusoide.
Vektori izmjeninih veliina mogu se nacrtati tako da se napon V uzme kao
referentna veliina i postavi u pozitivni smjer osi apscisa, a struje se crtaju
pomaknute prema njemu (slika 5-14).

Slika 0-15 Vektorski prikaz napona i struja

Duine tih vektora odgovaraju, u odreenom mjerilu, tjemenim, a posredno
i efektivnim vrijednostima prikazanih veliina, a kutovi
1
i
2
faznim pomacima
prema naponu kao referentnoj veliini. Vektor I
2
prethodi naponu za kut
2
,
vektor I
3
je s njime u fazi, a vektor I
1
zaostaje za njim za kut
1
.
Trebaju li se zbrojiti dvije izmjenine veliine, npr. struje I
1
i I
2
iz slike 5-16,
ije su trenutne vrijednosti:
( )
1 1 1
sin = t I i
m
(5.34)
i
( )
2 2 2
sin = t I i
m
(5.35)
moe se to nainiti grafiki (slika 5-16). Rezultat je novi vektor I koji predstavlja
efektivnu vrijednost zbroja struja i=i
1
+i
2
. Njegova faza je kut koji on zatvara s
vektorom napona, pa je:
( )
1 2
sin
m
i i i I t = + = (5.36)
Izmjenina struja
________________________________________________________________________

141

Slika 0-16 Zbroj dviju struja

Izmjenine veliine nemaju svojstva vektora i nisu vektori, pa njihov
vektorski prikaz ima simboliko znaenje i slui samo za grafiko predoavanje i
jednostavnije grafike operacije zbrajanja i oduzimanja. Pritom se zbrajati i
oduzimati mogu samo iste fizikalne veliine.

2.36.2 Fazni pomak u vektorskom prikazu
Poetni kut sinusode
0
, koji pokazuje pomak nultoke sinusoide od
ishodita, odreen je vremenom t
0
za koje je nultoka sinusoide pomaknuta od
trenutka t=0, tako da vrijedi
0
= t
0
(slika 5-17).
Ovaj pomak sinusoide od ishodita naziva se jo i fazni pomak.

Slika 0-17 Fazni pomak u vektorskom i vremenskom prikazu

U vektorskom prikazu fazni pomak odreen je poetnim kutem koji vektor
sinusne veliine zatvara s pozitivnim dijelom osi x.
Pozitivni poetni kut pokazuje pomak nultoke sinusne funkcije ulijevo od
ishodita, to vremenski znai prethoenje nultoke trenutku t=0.
Negativni poetni kut pokazuje pomak nultoke sinusne funkcije udesno od
ishodita, a vremenski oznaava kanjenje nultoke iza trenutka t=0.
U vektorskom prikazu pozitivni fazni pomak (prethoenje) znai zakret
vektora od osi +x u smjeru suprotnom okretanju kazaljki sata, dok negativni
fazni pomak (kanjenje) znai zakret vektora u suprotnom smjeru.
_______________________________________________________________________________
142
Fazni pomak moe se odrediti samo izmeu harmonijskih veliina jednakih
frekvencija. Fazni pomak izmeu dviju sinusoida jednak je razlici njihovih
poetnih kuteva. U vektorskom prikazu fazni pomak jednak je kutu izmeu
vektora dviju veliina. Kao fazni pomak uzima se manji (nutarnji) kut.

2.37 Jednostavni krug izmjenine struje
U istosmjernim krugovima konstantnih struja odnose izmeu struja i
napona odreivali su Ohm-ov i Kirchhoff-ovi zakoni. Kod prijelaznih pojava
Kirchhoff-ovi zakoni su vrijedili i dalje, dok je Ohm-ov zakon ostao mjerodavan
samo za trenutne iznose struja i napona na otporu R, ali ne i na induktivitetu L i
kapacitetu C u njihovom specifinom impedancijskom obliku. Slino vrijedi i kod
izmjeninih struja.
Prijelazne pojave iskazivane su trenutnim vrijednostima napona i struja. Isti
tretman mora vrijediti i kod harmonikih oblika. I tu moraju vrijediti oba
Kirchhoff-ova zakona, a Ohm-ov samo za odnose na otporu R. Kako je s
trenutnim vrijednostima teko i analitiki i grafiki manipulirati, pogodnije je to
initi s efektivnim, jer se na njih mogu primijeniti ranije navedeni naini
izraavanja i raunanja.
Postavlja se pitanje kako se kod efektivnih veliina mogu primijeniti Ohm-ov
i Kirchhoff-ovi zakoni, ako su one fazno pomaknute. Najprije se to moe
pogledati na pojedinim elementima, a zatim dobivene odnose primijeniti u
sloenim strujnim krugovima.

2.37.1 Otpor u krugu izmjenine struje
Kao i u krugu istosmjerne struje, tako su i u krugu izmjenine struje, struja
i napon na otporu povezani preko Ohm-ovog zakona (2.15).

Slika 0-18 Radni otpor u strujnom krugu

Trenutana vrijednost napona v(t) na otporu R, kroz koji tee izmjenina
struja oblika
( ) sin ( )
m
i t I t = (5.37)
jednaka je u svakom trenutku umnoku otpora i trenutne vrijednosti struje:
Izmjenina struja
________________________________________________________________________

143
( ) ( ) sin ( )
m
v t R i t R I t = = (5.38)
To znai da sinusoida napona na otporu ima nule i maksimume istodobno
kad i sinusoida struje, tj. izmeu struje i napona na otporu nema faznog
pomaka: na otporu su struja i napon u fazi.

Slika 0-19 Napon i struja kroz radni otpor R

U grafikom prikazu odreenog mjerila, sinusoide struje i napona na otporu
razlikuju se samo po vrnoj ili tjemenoj vrijednosti, pri emu je vrna vrijednost
napona jednaka umnoku otpora i vrne vrijednosti struje
m m
V R I = (5.39)
Omjer vrnih (a time i efektivnih) vrijednosti vrijednosti napona i struje
jednak je otporu R:
m
m
V U
R
I I
= =
(5.40)

2.37.2 Kapacitet u krugu izmjenine struje
Dovede li se na kondenzator kapaciteta C izmjenini napon, zbog stalne
promjene polariteta napona, kondenzator se naizmjence nabija i izbija, energija
koju daje izvor pretvara se u njemu u elektrinu.
Za trenutne vrijednosti napona i struje prema slici 5.20. mora vrijediti:
C C
i i i v v = = (5.41)
pri emu izraz za struje odgovara prvom, a za napone drugom Kirchhoff-ovu
zakonu. Iz odnosa koji vrijede za kondenzator, gdje je:
C C
dq
dq C dv i i
dt
= = (5.42)
slijedi struja kondenzatora:

_______________________________________________________________________________
144

Slika 0-20 Kapacitet u strujnom krugu

C
C
dv
i C
dt
= (5.43)
Uz v=v
C
=V
m
sin t, trenutna vrijednost struje kroz kondenzator kapaciteta C
slijedi iz:
( ) sin
C m
d
i C V t
dt
= (5.44)
i iznosi:
( ) cos sin / 2 .
C m Cm
i V C t I t = = + (5.44)
Iz gornjeg izraza (5.44) vidljivo je da je vrna vrijednos I
Cm
jednaka:
Cm m
I V C = (5.45)
a prema (5.25) to vrijedi i za efektivne vrijednosti:
1
C
V
I V C
C
= =

(5.46)
Kako ova relacija izraava Ohm-ov zakon za efektivne vrijednosti
harmonikih napona i struja na kondenzatoru kapaciteta C, njezin se nazivnik
naziva kapacitivni jalovi otpor i oznaava se s X
C
.
Uz:
[ ]
1 1
2
C
X
C f C
= =

(5.47)
izraz (5.46) moe se pisati kao:
,
C
C
V
I
X
=
(5.48)
to ukazuje da na kondenzatoru postoji vrst odnos izmeu efektivnih vrijednosti
napona i struje ovisan o kapacitetu C i frekvenciji f.

Izmjenina struja
________________________________________________________________________

145

Slika 0-21 Napon i struja kroz kondenzator kapaciteta C

Za strujnu frekvenciju =0 (istosmjerna struja) kapacitet pretstavlja
beskonani otpor. S porastom frekvencije kapacitivni otpor se smanjuje.
Kapacitivni otpor obrnuto je razmjeran frekvenciji.
Kod nabijanja kondenzatora struja kondenzatora je najvea u trenutku kad
je napon kondenzatora jednak nuli (kondenzator prazan), a jednaka je nuli kad je
napon najvei (kondenzator nabijen). Slino tomu i sinusoida struje kroz
kapacitet ima maksimum kad je sinusoida napona na nuli, a jednaka je nuli kad
sinusoida napona ima maksimum. Ovakav odnos sinusoida ukazuje na njihov
fazni pomak koji se moe prikazati i vektorski.
Struja i napon na kapacitetu nisu u fazi, nego su fazno pomaknuti za kut
=/2=90, to znai da struja na kapacitetu prethodi naponu za 90.

2.37.3 Induktivitet u krugu izmjenine struje
Tee li kroz svitak induktiviteta L izmjenina struja, zbog njenog
vremenskog mijenjanja na induktivitetu se javlja napon samoindukcije.
Ako se na izvor izmjeninog napona v=V
m
sin t prikljui samo zavojnica
induktiviteta L zanemarivog radnog otpora R, energija koju daje izvor pretvara se
u njoj u magnetsku. Za trenutne vrijednosti napona i struje prema slici 5.22.
mora vrijediti:
L L
i i i v v = = (5.49)
pri emu izraz za struje odgovara prvom, a za napone drugom Kirchhoffovu
zakonu.

Slika 0-22 Induktivitet u strujnom krugu
_______________________________________________________________________________
146

Iz zakona o samoindukciji (3.48):
dt
di
L e = (5.50)
slijedi odnos izmeu napona i struje na induktivitetu:
L
di
v e L
dt
= = (5.51)
pa je:
L
L
di
v L
dt
= (5.52)
odnosno:
1
L L
di v dt
L
= (5.53)
Uz v=V
m
sin t slijedi trenutna vrijednost struje kroz zavojnicu induktiviteta
L:
( )
1
sin cos
sin .
2
m
L m
Lm
V
i V t dt t
L L
I t

= = =
(5.54)
Ono to vrijedi za tjemene vrijednosti:
m
Lm
V
I
L
=
(5.55)
vrijedi i za efektivne:
.
L
V
I
L
= (5.56)
Kako ovaj izraz s efektivnim vrijednostima napona i struje strukturom
podsjea na Ohm-ov zakon, umnoak L mora imati jedinicu koja vrijedi i za
otpore (=V/A), oznaava se s X
L
i naziva se induktivni jalovi otpor. Uz:
[ ]
2
L
X L f L = = (5.57)
je:
.
L
L
V
I
X
=
(5.58)
to ukazuje da na zavojnici induktiviteta L pri frekvenciji f postoji vrst odnos
izmeu efektivnih vrijednosti napona i struje. Struja i
L
=I
Lm
sin (t-/2) zaostaje za
naponom v=V
m
sin t za kut /2 (slika 5-23).
Izmjenina struja
________________________________________________________________________

147

Slika 0-23 Napon i struja kroz zavojnicu induktiviteta L

Za frekvenciju jednaku nuli i induktivni otpor jednak je nuli, to znai da za
istosmjernu struju induktivitet predstavlja kratki spoj. S porastom frekvencije
raste i induktivni otpor X
L
, tj. induktivni otpor je razmjeran frekvenciji.
Porast induktivnog otpora moe se objasniti pomou svojstva svitka da se
opire promjeni struje (koja znai promjenu energije magnetskog polja svitka). S
porastom frekvencije raste brzina promjene struje (a toj promjeni se induktivitet
opire), pa se stoga poveava (induktivni) otpor svitka.
Napon samoindukcije razmjeran je brzini promjene struje u vremenu
(i/t), koja je odreena strminom sinusoide. Strmina sinusoide struje najvea je
u asu kad je struja jednaka nuli. U tom asu inducirani napon ima najvei
iznos. U trenutku kada struja dosegne najvei iznos, tada prestaje rasti i u tom
asu je inducirani napon jednak nuli.
Slino kao kod kapaciteta, izmeu struje i napona postoji fazni pomak
=/2 =90. Za razliku od kapaciteta, na induktivitetu napon prethodi struji za
90.

2.38 Spojevi R, L i C u krugu izmjenine struje
Elementi obraeni u jednostavnim strujnim krugovima mogu u sloenim
krugovima biti spojeni serijski, paralelno i mjeovito. Na svakom elementu vrijede
upravo izvedeni odnosi izmeu napona i struje, a odnos izmeu napona i struje
izvora ovisi o nainu njihova spajanja.
Ako izvor napona trenutne vrijednosti v i efektivne V napaja sloeni strujni
krug, tee iz njega struja trenutnog iznosa i i efektivnog I. Fazni pomak meu
njima ovisi o karakteru sloenog strujnog kruga. Za vremenski nepromjenjive
parametre u krugu efektivni iznosi napona V i struje I moraju biti proporcionalni:
V I Z = (5.59)
Ovaj izraz ima strukturu Ohm-ova zakona, pa se Z izraava u i
predstavlja 'ekvivalentni otpor' sloenog strujnog kruga, a naziva se prividni otpor
ili impedancija. Njegov iznos odreuje se iz iznosa pojedinih radnih i jalovih
_______________________________________________________________________________
148
otpora ovisno o nainu njihova spajanja. Reciprona vrijednost prividnog otpora
je vodljiva vrijednost ili admitancija:
[ ]

=
1 1
Z
S Y (5.60)
s kojom se moe jednostavnije raunati kod paralelnih i mjeovitih spojeva.

2.38.1 Serijski RL - krug

Slika 0-24 Serijski RL-krug

Kod serijskog spoja (slika 5-24) raznih vrsta otpora (ovdje su to radni otpor
R i induktivni otpor X
L
), naponi su meusobno pomaknuti u fazi, pa se ne moe
jednostavno zbrojiti njihove efektivne vrijednosti, nego treba uzeti u obzir i njihov
fazni pomak. U tu svrhu se crta vektorski prikaz napona (vektorski dijagram), i
naponi se zbrajaju vektorski.
Vektorski dijagram (slika 5-25) zapoinjemo crtati sa zajednikom
veliinom, a to je u serijskom spoju struja. Vektor struje I uzima se s poetnim
kutem 0, pa se prema njemu postavljaju vektori napona na induktivitetu V
L
i
napona na otporu V
R
.

Slika 0-25 Vektorski dijagram serijskog RL-kruga

Napon na otporu V
R
u fazi je sa strujom I, dok napon na induktivitetu V
L

prethodi struji za 90. Vektor napona izvora V jednak je vektorskom zbroju
napona na otporu V
R
i induktivitetu V
L
. Ova tri napona ine pravokutni trokut,
pa vrijedi
2 2 2
R L
V V V = + (5.61)
Izmjenina struja
________________________________________________________________________

149
Kut napona V prema struji je pozitivan, tj. ukupni napon prethodi struji za
neki kut (0<<90).
Dijeljenjem svake stranice trokuta napona (slika 5-24 a) s I, dobiva se slian
pravokutni trokut s katetama jednakim radnom otporu R i induktivnom otporu
X
L
. On se naziva trokut otpora (slika 5-26 b).

a) b)
Slika 0-26 a)Trokut napona, b)trokut otpora

Hipotenuza ovog trokuta jednaka je omjeru ukupnog napona V i struje I
spoja. Taj omjer ne predstavlja nikakav stvarni otpor, pa se naziva prividni otpor
(ili impedancija) i oznaava sa Z.
2 2 2
L
Z R X = + (5.62)
Kut (izmeu R i Z ) naziva se kut impedancije.

2.38.2 Serijski RC krug

Slika 0-27 Serijski RC-krug

U vektorskom dijagramu za serijski RC-spoj vektor struje I uzimamo
referentnim (s poetnim kutem 0). Napon na otporu V
R
u fazi je sa strujom, a
napon na kapacitetu V
C
zaostaje u fazi iza struje za 90. Vektorski zbroj napona
na otporu V
R
i napona na kapacitetu V
C
daje napon izvora V. Ovi naponi ine
pravokutni trokut iz kojeg proizlazi da je
2 2 2
R C
V V V = + (5.63)
_______________________________________________________________________________
150
Ovdje je kut napona V prema struji negativan (slika 5-28 a), tj. napon V
zaostaje iza struje za kut (90<<0).

a) b)
Slika 0-28 Trokuti a)napona b)otpora serijskog RC-kruga

U trokutu otpora (5-26 b), dobivenom iz trokuta napona, zbog negativnog
kuta kapacitivni otpor X
C
je ispod radnog otpora R (nasuprot induktivnog
otpora X
L
u trokutu otpora RL kruga). Prividni, radni i reaktivni (kapacitivni)
otpor povezani su i ovdje Pitagorinim poukom
2 2 2
C
Z R X = + (5.64)

2.38.3 Serijski RLC krug

Slika 0-29 Serijski RLC-krug

U serijskom RLC-krugu uz radni otpor R su induktivni otpor X
L
i kapacitivni
otpor X
C
(slika 5-29).
U vektorskom dijagramu (slika 5-30), vektor napona na otporu V
R
u fazi je s
vektorom struje I, koju uzimamo kao referentnu (s poetnim kutem 0). Napon na
induktivitetu V
L
prethodi struji za 90, a napon na kapacitetu V
C
istodobno
zaostaje za strujom za 90, pa je kut izmeu ovih napona 180.
U serijskom spoju, vektori napona na induktivitetu i kapacitetu suprotnog
su smjera. To znai da su ovi naponi u svakom asu suprotnih polariteta
(kaemo da su naponi u protufazi).

Izmjenina struja
________________________________________________________________________

151

Slika 0-30 Vektorski dijagram serijskog RLC-kruga

Napon na serijskom spoju induktiviteta i kapaciteta iznosom je jednak
razlici napona V
L
i V
C
, a ima smjer veeg od ovih napona. Kad je V
L
= V
C
, tad je
napon na LC spoju jednak nuli i sav napon izvora je na otporu R. U tom
sluaju kaemo da je u serijskom RLC krugu dolo do rezonancije.
Vektor ukupnog napona V jest vektorski zbroj napona na otporu,
induktivitetu i kapacitetu.
U sluaju prikazanom na slici 5-29 napon V
L
vei je od napona V
C
, pa
ukupni napon V prethodi struji za kut . U sluaju kad je V
C
vei od V
L
tad
ukupni napon zaostaje u fazi iza struje ( < 0). U rezonanciji napon V je u fazi sa
strujom ( = 0).
Iz trokuta napona proizlazi jednadba:
2 2 2
( )
R L C
V V V V = + (5.65)
Dijeljenjem ove jednadbe s I dobiva se izraz
2 2 2
C R L
V V V V
I I I I

= +

( )
2
2 2 2 2
L C
Z R X X R X = + = +
(5.66)
Ova jednadba opisuje trokut otpora (slika 5-31) gdje je ukupni reaktivni
otpor X jednak razlici induktivnog i kapacitivnog otpora (X = X
L
X
C
).

Slika 0-31 Trokut otpora serijskog RLC-kruga

_______________________________________________________________________________
152
U rezonanciji je ukupni reaktivni otpor X jednak nuli, pa je prividni otpor
jednak radnom (Z = R).

2.38.4 Paralelni RL krug

Slika 0-32 Paralelni RL-krug

Kod paralelnog spoja otpora R i induktiviteta L (slika 5-32), napon je isti na
oba elementa, a ukupna struja je zbroj struja pojedinih elemenata. Pri zbrajanju
treba uzeti u obzir fazni pomak izmeu struja.
U vektorskom prikazu vektor napona V (slika 5-30 a), zajedniki za oba
elementa, uzimamo kao referentan i crtamo s kutem jednakim nuli. Struja kroz
otpor I
R
u fazi je s naponom, a struja kroz induktivitet I
L
zaostaje za naponom za
90. Vektor struje I je zbroj vektora struja I
R
i I
L
. Ova tri vektora ine pravokutan
trokut gdje je:
2 2 2
R L
I I I = +

(5.67)
Dijeljenjem stranica trokuta struja s naponom I, dobivamo slian
pravokutni trokut, ije su katete jednake recipronim vrijednostima radnog i
induktivnog otpora, tj. vodljivostima elemenata. Oznaavamo ih s G=I
R
/V=1/R
(radna vodljivost) i B
L
= I
L
/V = 1/X
L
= 1/L (induktivna vodljivost), a taj trokut
nazivamo trokut vodljivosti (slika 5-33).
a) b)
Slika 0-33 Grafiki prikaz paralelnog RL-kruga: a)trokut struja, b)trokut vodljivosti

Hipotenuza ovog trokuta, jednaka omjeru ukupne struje i napona (I/V), ne
predstavlja vodljivost nijednog elementa, pa se naziva prividna vodljivost (ili
admitancija) i oznaava s Y.
Izmjenina struja
________________________________________________________________________

153
Pritom vrijedi:
2 2 2
L
Y G B = + (5.68)
Admitancija Y pretpostavlja vodljivost cijelog spoja i jednaka je recipronoj
vrijednosti impedancije Z paralelnog RL spoja (Y=1/Z).
Kut ukupne struje I prema naponu V naziva se kut admitancije i oznaava s
Y
. On je po iznosu jednak, a predznakom suprotan kutu impedancije:
Y
= (5.69)
Ukupna struja I ovdje zaostaje iza napona, pa je kut admitancije negativan
(90<
Y
<0). To znai da je kut impedancije pozitivan, to znai da napon V
prethodi struji I (to je ope svojstvo induktivnog spoja).

2.38.5 Paralelni RC krug

Slika 0-34 Paralelni RC-krug

Kod paralelnog spoja otpora R i kapaciteta C (sl.5.14), napon V isti je na oba
elementa.
Struja kroz otpor I
R
u fazi je s naponom V, a struja kroz kapacitet I
C

prethodi naponu za 90. Vektor struje I je zbroj vektora struja I
R
i I
C
. Ova tri
vektora ine pravokutni trokut (slika 5-35 a), gdje je
2 2 2
R C
I I I = + (5.70)
Dijeljenjem stranica trokuta struja s naponom V dobiva se slian trokut
nazvan trokut vodljivosti (slika 5-35 b). Katete ovog trokuta jednake su radnoj
vodljivosti G (G=I
R
/V=1/R) i kapacitivnoj vodljivosti (B
C
=I
L
/V=1/X
C
=C), a
hipotenuza je jednaka prividnoj vodljivosti spoja Y, gdje je
2 2 2
C
Y G B = + (5.71)

_______________________________________________________________________________
154
a) b)
Slika 0-35 Grafiki prikaz paralelnog RC-kruga: a)trokut struja, b)trokut vodljivosti

Ukupna struja I ovdje prethodi naponu V, pa je kut admitancije pozitivan
(0<
Y
<90). To znai da je kut impedancije negativan, to znai da napon
zaostaje za strujom (to je ope svojstvo kapacitivnog spoja).

2.38.6 Paralelni RLC krug

Slika 0-36 Paralelni RLC-krug

U paralelnom RLC-krugu (slika 5-36) uz radni otpor R paralelno su spojena
i oba tipa reaktivnih otpora, induktivni otpor X
L
i kapacitivni otpor X
C
.
U vektorskom dijagramu (slika 5-37 a), vektor struje kroz otpor I
R
u fazi je s
vektorom napona V, koji uzimamo kao referentan (s poetnim kutem 0). Struja
kroz induktivitet I
L
prethodi naponi za 90, dok struja kroz kapacitet I
C
zaostaje
iza napona za 90, pa je kut izmeu ovih struja 180.
U paralelnom spoju, vektori struja kroz induktivitet i kapacitet suprotnog
su smjera. Kaemo da su ove struje u protufazi.
Struja paralelnog spoja induktiviteta i kapaciteta iznosom je jednaka razlici
struja I
C
i I
L
, a ima smjer vee od tih struja. Kad je I
C
=I
L
, tad je ukupna struja LC-
spoja jednaka nuli i sva struja izvora tee kroz otpor R. Tada kaemo da je
nastupila rezonancija.

Izmjenina struja
________________________________________________________________________

155

Slika 0-37 Grafiki prikaz paralelnog RLC-kruga a)vektorski dijagram, b)trokut vodljivosti

Vektor ukupne struje I jednak je vektorskom zbroju struja kroz otpor,
induktivitet i kapacitet. U sluaju prikazanom na slici 5-37 struja I
C
vea je od
struje I
L
, pa ukupna struja I prethodi naponu V za kut
Y
. U sluaju kad je I
L

vea od I
C
tada ukupna struja zaostaje u fazi za naponom (
Y
<0). U rezonanciji
struja I je u fazi s naponom (
Y
= 0).
Iznosi struja meusobno su povezani jednadbom:
2 2 2
( )
R C L
I I I I = +

(5.72)
Dijeljenjem ove jednadbe sa V dobiva se izraz:
2 2 2
C R L
I I I I
V V V V

= +

2 2 2
( )
C L
Y G B B = +
(5.73)
Ovaj izraz opisuje trokut vodljivosti (slika 5-37 b). Ukupna reaktivna
vodljivost B jednaka je razlici kapacitivne i induktivne vodljivosti (B=B
C
B
L
).
U rezonanciji je ukupna reaktivna vodljivost B=0 (otpor paralelnog spoja L i
C je beskonaan), pa je prividna vodljivost jednaka radnoj (Y=G).

2.39 Rezonancija
Rezonancija je pojava koja se javlja u strujnom krugu kada je induktivni
jalovi otpor jednak kapacitivnom:
C L
X X = (5.74)
Ako su ovi otpori spojeni u seriju rezonancija se naziva serijskom ili
naponskom, a ako su spojeni paralelno naziva se paralelnom ili strujnom.
Za prividni otpor u serijskom RLC spoju vrijedi:
_______________________________________________________________________________
156
( )
2 2
C L
X X R Z + =

(5.75)
pa je pri rezonanciji uz X
L
=X
C
on minimalan i jednak radnom:
. R Z =

(5.76)
Struja izvora je maksimalna, jer je ovisna samo o radnom otporu:
V V
I
Z R
= = (5.77)
i u fazi je s naponom.
Jednake su i efektivne vrijednosti napona na zavojnici i kondenzatoru:
L C
V V = (5.78)
jer je:
L L C C
V X I i V X I = = (5.79)
a meu njima je fazni pomak .
Kako je pri serijskoj rezonanciji struja izvora maksimalna, naponi na
zavojnici i kondenzatoru mogu biti znatno vei od napona izvora, to moe
dovesti do njihova proboja i oteenja.
Za prividni otpor u paralelnom RLC spoju vrijedi:
2
2
1 1 1
1
=
C L
X X R
Z

(5.80)
pa je pri rezonanciji uz X
L
=X
C
on maksimalan i jednak radnom:
. R Z =

(5.81)
Struja izvora je stoga minimalna i jednaka:
V V
I
Z R
= = (5.82)
i u fazi je s naponom.
Jednake su i efektivne vrijednosti struja kroz zavojnicu i kondenzator:
C L
I I =

(5.83)
jer je:
L C
L C
V V
I i I
X X
= =
(5.84)
a meu njima je fazni pomak .
Izmjenina struja
________________________________________________________________________

157
Kako je pri paralelnoj rezonanciji struja izvora minimalna i jednaka struji
kroz radni otpor, struje kroz zavojnicu i kondenzator mogu biti znatno vee od
struje koju daje izvor, to moe dovesti do njihova oteenja i razaranja.
Pri rezonanciji je uz X
L
=X
C
jednako i:
C
L
1
=

(5.85)
pa je:
1
.
L C
=
(5.86)
Uz povezanost frekvencije i krune frekvencije:
2
= f

(5.87)
slijedi da pri rezonanciji iznosi induktiviteta i kapaciteta odreuju rezonantnu ili
vlastitu frekvenciju po izrazu:
[ ]
1
.
2
f Hz
L C
=
(5.89)
To istovremeno znai da e rezonancija nastupiti u strujnom krugu s L i C i
u sluaju ako izvor struje ima frekvenciju jednaku vlastitoj frekvenciji toga
kruga.
Rezonancija ima primjenu u radio-tehnici, gdje se izmjenom magnetske
energije zavojnice i elektrine energije kondenzatora mogu emitirati
elektromagnetski valovi u okolni prostor. Oni se mogu iz okolnog prostora i
primati. Strujni krugovi koji sadre L i C te imaju tu funkciju nazivaju se
antenski krugovi. Prijem elektromagnetskih valova odreene frekvencije odvija se
tako da se u prijemnom antenskom krugu, podeavanjem iznosa L ili C, vlastita
frekvencija strujnog kruga izjednai s frekvencijom tih valova.

2.40 Snaga izmjenine struje i faktor snage
Pri odreivanju snage i rada konstantne istosmjerne struje utvreno je da je
snaga jednaka umnoku napona i struje, a rad umnoku napona, struje i
vremena:
. P V I i W P t V I t = = = (5.90)
Srednja snaga P, razvijena u vremenskom intervalu T, iznosi:
_______________________________________________________________________________
158
( )
( )
0 0
0
1 1
1
cos cos 2
T T
T
P p t dt vi dt
T T
VI VI t dt
T

= = =
=

(5.91)
Kako je integral drugog dijela izraza jednak nuli, onda je:
[ ]
cos P V I W = (5.92)
a rad:
[ ]
cos W P T V I T J = = (5.93)
Srednja snaga jednaka je umnoku efektivnih vrijednosti napona i struje s
kosinusom njihova faznog pomaka. Izraz cos stoga se naziva faktorom snage.
Kako fazni pomak moe pri troenju energije poprimiti vrijednosti -/2/2,
faktor snage kree se izmeu 1 i 0 (0cos 1).
Ako je fazni pomak struje prema naponu -/2, kao na induktivitetu L
srednja snaga je:
cos 0
2
P V I

= =

(5.94)
Ako je fazni pomak struje prema naponu /2, kao na kapacitetu C, srednja
snaga je:
cos 0
2
P V I

= = (5.95)

2.40.1 Trokut snaga
Izraz za srednju snagu P=VIcos navodi na predodbu trokuta s
hipotenuzom VI i katetom VIcos. Druga kateta odgovarala bi umnoku
VIsin. Time su dobivene tri komponente snage koje grafiki tvore trokut.
Za svaki dio strujnog kruga koji se dade predoiti trokutom otpora mogue
je postaviti i trokut snaga. Radnom otporu pri tom odgovara radna ili srednja
snaga, jalovom jalova i prividnom prividna snaga (slika 5-38).

Slika 0-38 Trokuti otpora i snaga
Izmjenina struja
________________________________________________________________________

159
Radna snaga predstavlja korisno upotrebljivu snagu u troilu, jalova slui
za izgradnju magnetskog polja u zavojnici i elektrinog u kondenzatoru, a
prividna snaga je mjerodavna za dimenzioniranje izvora struje koji treba
podmiriti potrebu za radnom i jalovom snagom.
Za svaku komponentu snage koristi se uz drugu oznaku i druga jedinica, pa
je:
- radna ili srednja snaga P=VIcos [W]
- jalova snaga P
Q
=VIsin [VAr]
- prividna snaga P
S
=VI [VA]

Jedinica VAr ita se 'reaktivni voltamper'.
Za meusobni odnos komponenata snage vrijedi:
2 2
Q S
P P P + =

(5.96)
gdje su:
sin cos
S Q S
P P i P P = =

(5.97)
Za fazni pomak napona i struje jednak nuli je cos =1, a radna snaga
jednaka je prividnoj.
Ako za neki dio strujnog kruga vrijedi da je X
L
>X
C
, onda u trokutu snaga za
taj dio prevladava induktivna jalova komponenta pa trokut izgleda kao na slici 5-
37 a). Ako vrijedi da je X
L
<X
C
, onda prevladava kapacitivna jalova komponenta pa
trokut snaga izgleda kao na slici 5-37 b). U prvom sluaju se kae da je fazni
pomak induktivan, a u drugom kapacitivan.

Slika 0-39 Trokut snaga

Za sloene strujne krugove trokuti snaga se mogu zbrajati. Zbrajanje se
obavlja tako da se algebarski zbroje radne i istoimene jalove (npr. induktivna i
induktivna ili kapacitivna i kapacitivna) komponente, a grafiki, povezivanjem
njihovih vrhova, dobije se rezultantna prividna snaga. Kod raznoimenih jalovih
komponenata njihovi iznosi se oduzimaju.
Ako je jalova snaga P
Q
na slici 5-39 a) jednaka
,
Q QL L L
P P V I = = (5.98)
_______________________________________________________________________________
160
onda moe jalova snaga P
Q
na slici 5-39 b) biti jednaka:
.
Q QC C C
P P V I = = (5.99)
Ukupna jalova snaga npr. u serijskom spoju je onda:
.
QC QL Q
P P P =

(5.100)

2.41 Trofazni sustav
Ako se umjesto jednoga u statoru generatora nalaze tri meusobno
odvojena namota, onda e se pri rotaciji magnetskog polja permanentnog
magneta u njima inducirati naponi pomaknuti u fazi. Kako je geometrijski
raspored namota kod trofaznog sustava simetrian, bit e simetrini i inducirani
naponi, jer su iznosom jednaki i meusobno jednako fazno pomaknuti za 2/3.
Trenutne vrijednosti napona trofaznog sustava su:
1
2
3
sin
sin ( 2 / 3)
sin ( 4 / 3)
m
m
m
v V t
v V t
v V t

=
=
=
(5.100)
Krivulje trenutnih vrijednosti i vektorski prikaz efektivnih vrijednosti
napona prikazani su na slici 5-40.

Slika 0-40 Krivulje trenutnih vrijednosti i vektorski prikaz

Neovisno o nainu spajanja kod trofaznog sustava, razlikuju se dvije vrste
veliina: fazne i linijske. Fazne se odnose na jednu fazu izvora ili troila, a linijske
na vodie koji spajaju izvor s troilom, te na prikljuke izvora i troila.

Izmjenina struja
________________________________________________________________________

161
2.41.1 Naponi i struje u spoju zvijezda
Kod spoja u zvijezdu krajevi namota spajaju se u zajedniku toku koja se
naziva zvjezdite ili nul-toka. Vodi koji izlazi iz zvjezdita naziva se nul-vodi, a
ostali krajevi namota su slobodni i slue za prikljuak na mreu.

Slika 0-41 Naponi i struje u spoju zvijezda

Kod spoja u zvijezdu postoji razlika izmeu faznih i linijskih napona, a kako
su struje faza istovremeno struje koje teku kroz vodie izmeu izvora i troila,
fazne i linijske struje su jednake, za sve tri faze. Stoga u zvijezda spoju vrijede
izrazi:
3
f
f
I I
V V
=
=
(5.101)

2.41.2 Naponi i struje u spoju trokut
Kod spoja u trokut spaja se kraj jednog namota s poetkom susjednog, ime
se dobiju tri spojne toke.

Slika 0-42 Naponi i struje u spoju trokut

Fazni i linijski naponi su jednaki, jer je napon jedne faze istovremeno i
napon izmeu dva vodia mree. Fazne i linijske struje meusobno se razlikuju,
pa u spoju trokut vrijede izrazi:
_______________________________________________________________________________
162
3
f
f
V V
I I
=
=
(5.102)

2.41.3 Snaga trofaznog sustava
Ukupna trenutna snaga simetrinoga trofaznog sustava jednaka je zbroju
snaga pojedinih faza:
[ ]
3 cos
f f
P V I W = (5.103)
Kada se naponi i struje izraze preko linijskih vrijednosti, tada je srednja
snaga za spoj trokut i spoj zvijezda opisana istim izrazom:
[ ]
3 cos
l l
P V I W = (5.104)
Pored srednje (radne) snage, postoje jo kao i u jednofaznom sustavu:
- jalova snaga:
[ ]
3 sin
Q
P V I VAr = (5.105)
- prividna snaga:
[ ]
3
Q
P V I VA = (5.106)
Izmjenina struja
________________________________________________________________________

163

2.42 Appleti
2.42.1 Elektrini elementi u krugu izmjenine struje
Ovaj applet prikazuje jednostavni krug izmjenine struje sa jednim
elementom (otpor, kondenzator ili zavojnica).
U krug su ukljueni ampermetar i voltmetar koji mjere jakost struje i
napon.

Ispod strujnog kruga prikazane su oscilacije napona i struje, pomou
vektora (fazora) i sinusoida. Napon je prikazan plavom bojom, a struja crvenom.
Pomou prve tri mogunosti (desni gornji kut), odabiremo osnovni element
strujnog kruga (otpor, kondenzator ili zavojnica).
Clickom na gumb:
RESET, vraamo krug u poetni poloaj,
START/PAUSE/RESUME, pokreemo, zaustavljamo i nastavljamo
simulaciju.
Pomou opcije SLOW MOTION, moemo usporiti simulaciju pet puta.
Moemo mijenjati vrijednosti frekvencije, maksimalnog napona i otpora,
odnosno kapaciteta ili induktiviteta. To nam omoguuju tri prozora u koja
upisujemo eljene vrijednosti.
Za odabrane vrijednosti moemo oitati maksimalnu jakost struje.

_______________________________________________________________________________
164
2.42.2 Kombinacija R, L i C u krugu izmjenine struje

U prva dva prozora upisujemo iznos napona na izvoru (VOLTAGE) i
frekvanciju (FREQUENCY).
Pomou padajueg izbornika odabiremo element strujnog kruga: otpornik
(resistor), kondenzator (capacitor) ili zavojnicu (inductor). Ispod, u prozor
upisujemo iznos otpora (resistance), kapaciteta (capacitance) ili induktiviteta
(inductivity), ovisno o tome koji smo element odabrali.
Click-om mia (lijevi click) na gumb:
REPLACE zamjenjujemo oznaeni (naranastim pravokutnikom)
element (ili dio) strujnog kruga sa elementom koji smo odabrali iz
padajueg izbornika,
ADD (IN SERIES) dodajemo odabrani element u seriju sa
oznaenim elementom (dijelom) strujnog kruga,
ADD (IN PARALLEL) dodajemo odabrani element u paralelu
oznaenom elementu (dijelu) strujnog kruga,
REMOVE vraamo se korak nazad,
Lijevim click-om mia oznaujemo elemente u strujnom krugu.
Izborom:
VOLTAGE prikljuujemo voltmetar, koji e mjeriti napon na
oznaenom elementu (dijelu),
AMPERAGE prikljuujemo ampermetar, koji e mjeriti jakost struje
kroz oznaeni element (dio) strujnog kruga.
Ispod strujnog kruga moemo oitati vrijednosti napona (VOLTAGE),
jakosti struje (AMPERAGE), impedancije (IMPEDANCE) i faznog kuta (PHASE
ANGLE), koje se odnose na oznaeni dio (ili element) strujnog kruga.

Izmjenina struja
________________________________________________________________________

165
2.43 Zadaci

1.
a) Ako je period neke pojave 2/3 sekunde, kolika je njena frekvencija,
b) kolika joj je kruna frekvencija ako je pojava harmonika,
c) izrazite pojavu analitiki ako joj amplituda iznosi 1 volt, a u poetku
promatranja ima pozitivni maksimum,
d) izrazite analitiki napon iste amplitude i frekvencije koji onome iz c)
prethodi za /2,
e) kolika je efektivna vrijednost oba napona, a kolika im je srednja
vrijednost?

Rjeenje:
a) 1.5 [Hz] b) 3 [rad/s] c) cos(3t) d) -sin(3t) e)
1
2
[V], 0 [V]

2.
100 sin (200 t) [V] je analitiki izraen napon.
a) kolika je efektivna vrijednost napona,
b) kolika mu je frekvencija,
c) koliko milisekundi mu traje period,
d) izrazite analitiki struju koja tee kroz kondenzator od 1 F na koji je
prikljuen ovaj napon.

Rjeenje:
a) 70.71 [V] b) 31.83 [Hz] c) 31.4 [ms] d) 0.02 sin(200 )
2
t

+

3. Na napon u=220
2
sin 100 t [V] spojena je preko voda otpora 6 arulja s oznakama
150 W 220 V.
e) kolika efektivna struja tee kroz troilo,
f) kolika je snaga na troilu,
g) koliki je gubitak snage na vodu,
h) koliki je stupanj djelovanja (korisnost) spoja,
i) kolika bi struja potekla da se arulja kratko spoji?

Rjeenje:
a) 0.67 [A] b) 144.86 [W] c) 2.693 [W] d) 0.982 e)36.67 [A]

_______________________________________________________________________________
166
4. Kroz kondenzator prikljuen na linijski napon mree 220/380 V, 50 Hz tee
struja 1 A.
a) kolika je vrijednost kapaciteta kondenzatora,
b) kolika je jalova snaga na kondenzatoru,
c) skicirajte vektorski dijagram napona i struje,
d) nacrtajte i=f(t) i u=f(t) na istoj apscisi za vrijeme 0t0,04 [s] s
potrebnim oznakama,
e) koja veliina prethodi.

Rjeenje:
a) 8.38 [F] b) 380 [VAr] e) struja prethodi naponu za 90

5. Zavojnica s omskim otporom ima radnu snagu 40 W, a prividnu 50 VA kad je
prikljuena na 220 V/50 Hz.
a) kolika struja tee krugom,
b) koliki je omski otpor,
c) koliki je induktivitet zavojnice,
d) koliki je faktor snage,
e) kolika je snaga ako se prikljui istosmjerni napon 220 V.

Rjeenje:
a) 0.2273 [A] b) 774.2 [] c) 1.849 [H] d) 0.8 e) 62.5 [W]

6. Kad se realna zavojnica prikljui na istosmjernih 12 V, tee struja 0,2 A. Ako
li se prikljui na 220 V, 50 Hz, uzima struju 1,4 A.
a) koliki je induktivitet zavojnice,
b) koliki je faktor snage zavojnice,
c) kolika je njezina prividna snaga,
d) skicirajte u priblinom mjerilu trokut impedancije,
e) skicirajte pripadni vektorski dijagram.

Rjeenje:
a) 0.4623 [H] b) 0.38 c) 308 [VA]

7. Paralelni spoj otpora R i induktiviteta L prikljuen je na napon 120 V.
a) ako je I
R
=15 A, I
L
=8 A i f=1 kHz koliki su R i L,
b) kolike e biti struje u granama ako se frekvencija povea dvostruko,
c) vektorski skicirajte odnose pri a) i b),
d) da li ukupna struja prethodi ili zaostaje za naponom,
Izmjenina struja
________________________________________________________________________

167
e) pri kojoj frekvenciji e struje u granama biti jednakog iznosa?

Rjeenje:
a) 8 [] , 2.39 [mH] b) I
L
= 4 [A] , I
R
=15 [A] d) zaostaje e) 533 [Hz]

8. Serijski spoj omskog i jalovog otpora prikljui se na napon u=220 2 sin(100t) [V].
Krugom tee struja [ ] 2 sin 100 .
3
i t A

=

a) koliku efektivnu vrijednost ima struja,
b) nacrtajte elektrinu shemu spoja i vektorski prikaz napona i struje,
c) odredite faktor snage,
d) kolike su vrijednosti elemenata,
e) kolika se energija pretvara u toplinu za 1 minutu?

Rjeenje:
a) 1 [A] c) 0.5 d) R=4.5 [m] , L=0.6065 [H] e) 6600 [J]

9. Ukupna struja paralelnog spoja dva elementa prikljuenog na 220 V/50 Hz
iznosi 10 A i zaostaje sa naponom 30.
a) o kojim je elementima rije, skicirajte spoj,
b) nacrtajte pripadni vektorski dijagram,
c) izraunajte impedanciju spoja,
d) izraunajte radnu i jalovu snagu spoja,
e) koji elenemt i kojeg iznosa treba dodati paralelno da ukupna struja
doe u fazu s naponom?

Rjeenje:
a) otpornik, zavojnica c) 22 [] d) 1.9 [kW] , 1.1 [kVAr] e) kondenzator, 72.3 [F]

10. Kolike su fazna struja i snaga pei koja ima tri grijaa tijela od po 25
spojena u zvijezdu i prikljuena na napon 380/220 V ?

Rjeenje:
8.8 [A] , 5.81 [kW]

Dodatak - WEB-adrese applet-a

1. Elektrostatika
01.) Elektrino polje naboja http://www.falstad.com/emstatic/
02.) Kapacitet ploastog kondenzatora
http://micro.magnet.fsu.edu/electromag/java/capacitance/index.html
03.) Prirodni kondenzator
http://micro.magnet.fsu.edu/electromag/java/lightning/index.html

2. Istosmjerna struja
04.) Ohmov zakon
http://www.zaz.com.br/fisicanet/simulacoes/simulacoes/lei_de_ohm.html
05.) Jednostavni strujni krug http://jersey.uoregon.edu/vlab/Voltage/index.html
06.) Mjerenje napona, struje i snage u strujnom krugu
http://people.clarkson.edu/~svoboda/eta/ClickDevice/refdir.html
07.) Serijski spoj otpora
http://people.clarkson.edu/~svoboda/eta/designLab/SeriesRDesign.html
08.) Paralelni spoj otpora
http://people.clarkson.edu/~svoboda/eta/designLab/ParallelRDesign.html
09.) Kirchhoffovi zakoni
http://webphysics.ph.msstate.edu/javamirror/ipmj/java/resist4/index.html

3. Magnetizam
10.) Naboj u magnetskom polju
http://surendranath.tripod.com/Applets/Electricity/MovChgMag/MovChgMagApplet.
html
11.) Lorenz-ova sila http://www.walter-fendt.de/ph11e/lorentzforce.htm
_______________________________________________________________________________
170
12.) Faraday-ev zakon
http://www.ngsir.netfirms.com/englishhtm/Induction.htm
13.) Lennz-ov zakon
http://micro.magnet.fsu.edu/electromag/java/lenzlaw/index.html

4. Prijelazne pojave
16.) RC-krug http://www.phy.ntnu.edu.tw/java/rc/rc.html
17.) RL-krug http://www.ngsir.netfirms.com/englishhtm/RL.htm
18.) Elektromagnetski oscilirajui krug
http://www.walter-fendt.de/ph14e/osccirc.htm

5. Izmjenina struja
19.) Elektrini elementi u krugu izmjenine struje
http://www.walter-fendt.de/ph14e/accircuit.htm
20.) Kombinacija R, L i C u krugu izmjenine struje
http://www.walter-fendt.de/ph14e/combrlc.htm

Literatura

1. M. Essert, Z. Valter, Osnove elektrotehnike, SNL Zagreb, 1991.
2. Edward M. Purcell, Elektricitet i magnetizam, Tehnika knjiga Zagreb, 1988.
3. Armin Pavi, Osnove elektrotehnike, 1. dio, Element Zagreb, 1997.
4. Armin Pavi, Osnove elektrotehnike, 2.dio, Element Zagreb, 1999.

Stvarno kazalo

A
admitancija 145
akumulator 53
dobrota 54
kapacitet 54
korisnost 54
amper 38, 93
ampermetar 38, 63
Amperov zakon 78
atom 9
elektronski spin 10
ion 12
ljuska 11
neutron 10
B
broj pari polova 128
C
ciklotron 91
Coulombov zakon 18
Curieeva toka 84
D
depolarizator 52
diamagnetici 83
dielektrinost 17
E
ekvipotencijalne linije 20
elektrina energija
korisnost 68
elektrina struja 35
Elektrini izvor 36
elektrini naboj 9
Elektron 10
Protoni 10
elektrini potencijal 19
elektrino brojilo 68
elektrino polje 14
gustoa elektrinog toka 17
homogeno 16, 18
jakost 14
silnice 14
elektrodinamiko djelovanje 93
elektrokemijske pojave 49
elektrokemijski ekvivalent 51
elektrokemijski naponski niz 51
elektromagnet 81
elektromagnetska indukcija 95
elektromagnetski valovi 119
elektromotorna sila 55
elektrotehnika 9
F
faktor snage 155
farad 21, 22
Faraday 15, 94
kavez 16
konstanta 51
zakoni elektrolize 50
fazne veliine 157
fazni kut 132
fazni pomak 138
frekvencija 127
G
galvanometar 91
galvanski elementi 51
generator 128
H
harmoniki oblik 126
Henry 94
I
impedancija 145
inducirana struja 95
induktivitet 98
u izmjeninom krugu 142
influencija 17
istosmjerna struja
rad 67
snaga 68
izolator 13
izvor
paralelni spoj 61
serijski spoj 61
_______________________________________________________________________________
174
J
jalova snaga 156
K
kapacitet
Kapacitet 21
Kirchhoff-ov zakon
drugi 44
prvi 43
Kirchhoff-ovi zakoni 42
koercitivnost 85
kondenzator 22
energija 26, 111
izbijanje 113
mjeoviti spoj 26
nabijanje 112
paralelni spoj 25
prirodni 27
serijski spoj 23
krivulja histereze 102
krivulja prvog magnetiziranja 84
L
LC-oscilator 118
Lenz-ovo pravilo 96
linijske veliine 157
M
magnetomotorna sila 86
magnetska indukcija 81, 82
magnetski dipol 81
magnetski krug 86
Ohm-ov zakon 87
magnetski tok 81, 86
magnetsko polje 77
energija 100
homogeno 82
jakost 78
ravni vodi 79
sila 88
Maxwell 15
meuinduktivitet 99
mjerni instrumenti 63
N
napon 20, 36
naponski izvor 37
realni 59
nutarnji otpor izvora 56
O
Ohm-ov zakon 41
om 39
ommetar 66
otpor 38
induktivni jalovi 143
kapacitivni jalovi 141
paralelni spoj 46
serijski spoj 45
otpornost 38
P
paramagnetici 83
permeabilnost 83
petlja histereze 85
gubici 102
polarizacija 16
poluvodi 13
povrinska gustoa 18
prijelazne pojave 111
prijelazno stanje 114
prividna snaga 156
privlana sila magneta 103
proirenje mjernog podruja 64
R
razmagnetiziranje jezgre 102
RC-spoj
paralelni 150
serijski 146
realni izvor
vanjska karakteristika 59
remanentni magnetizam 85
rezonancija 148, 152
RLC-krug
paralelni 151
serijski 147
RL-krug
iskapanje 116
RLkrug
ukapanje 116
RLspoj
serijski 150
S
samoindukcija 97
samoindukcija, 116
simbolike metode 134
snaga
trofaznog sustava 159
spoj u trokut 158
spoj u zvijezdu 158
srednja snaga 154
struja
efektivna vrijednost 132
izmjenina 125
Stvarno kazalo
________________________________________________________________________

175
periodika 125
srednja vrijednost 130
u plinu 48
struja kratkog spoja 60
strujni krug 55, 56
supravodljivost 40
T
temperaturni koeficijent otpora 39
transformator 100
trofazni sustava 157
trokut otpora 146
V
vodi 12
voltmetar 63
vremenska konstanta 112
vrtlone struje 102
Z
zavojnica 81
energija 114
zvjezdite 158

Elektrika I Magneti

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Elektrika I Magneti

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE

- nova vrijednost otpora na temperaturi .

You might also like