Zato je rat neophodan?

Rat je neophodan - on osigurava zdravlje naroda, i on ohrabruje one ratnike vrline koje su
osnovne za civilizaciju.
Kada narod, nacija ili rasa budu desetljeima bez ikakvog uea u ratu koji angauje sve ili
bar veinu zajednice takvog naroda, nacije ili rase, onda takav narod, nacija ili rasa kreu ka
dekadenciji - sa kukavikim ljamom koji isplivava na povrinu, mladi postaju mekuci
i nedisciplinovani, a drutvo u osnovi propada. Rat podhranjuje i otkriva karakter - u borbi,
gdje nema gdje sakriti. U njemu se ili vri svoja dunost, s hrabrou i moda sa heroizmom ili se uope ta dunost ne obavlja. Rat je test za ovjeka. Rat je prirodna selekcija u akciji Sudbina odluuje tko e preivjeti, tko e biti nepovrijeen i tko e biti slavljen kao heroj. Rat
tjera pojedince da potuju Sudbinu i tako zadobiju pravu mudrost - svjesnost dunosti i
odgovornosti.
Pacifizam, i tenja za mirom kao ciljem, su dekadencija - manifestacija kukavica i
dekadenata, i naroda i drutva kojim vladaju kukavice i dekadent. Naravno da rat stvara i
donosi patnju, stradanje i tekoe - ali je teka realnost da su takve stvari neophodne. Bez
takvih stvari nema prave mudrosti, nema pravog individualnog karaktera, nema pravog
razumijevanja - nema svjesnosti Sudbine, onih snaga koje su izvan individue i koje individua
nemoe kontrolirati. Bez ovih stvari nema nikakve perspektive - i ono to je zaista vano u
vezi ivota i ivljenja se gubi u sebinosti i tupavom tenjom materijalizma. Ipak, iznad svega
ostalog, rat uzgaja plemenitost. On ini vrijednosti plemenitosti - ast, odanost i dunost idealima prema kojima treba teiti i tako ohrabruje civilizirano ponaanje meu pojedincima i
civilizirano drutvo za pojedince u kome ive. Plemenita individua je neko ko je spreman da
se bori, i ako je neophodno da umre, za svoj narod, rasu ili naciju. Miroljubivo drutvo posveeno miru, sebinosti, i materijalizmu koji idu uz to - ohrabruje i stvara nezdravo,
kriminalno drutvo prepuno agresivnih pojedinaca koji koriste tu agresiju za ostvarivanje
njihovih jadnih, egoistikih namjera.
Rat kanalie prirodnu i zdravu agresivnost omladine i mladih mukaraca na koristan i
produktivan nain. Zagovornici pacifizma i "miroljubivog drutva" vjeruju u njihovoj zaludnoj
aroganciji da njihove apstraktne, neprirodne i intelektualne ideje mogu promijeniti ono to oni
vide kao "ljudsku narav" - oni vjeruju da ako se prui dovoljno "obrazovanja" (itaj "ispiranje
mozga") i dovoljno socijalnih shema, da ova agresivnost i pouda za bitkom moe biti
uklonjena ili udesno transformirana u neto zata oni glupavo vjeruju da je pozitivnije. Ono
to ovi produkti dekadencije iz kasnog dvadesetog stoljea nemogu razumjeti u svojoj
intelektualnoj aroganciji, je to da se individualna narav jedino i uvijek mijenja pravim,
praktinim iskustvom ivljenja i nikada uz pomo ideja ili nekakvog dovoljnog "kolovanja" i
socijalnih shema. Kakve god da su male promjene od takvih stvari kao to su ideje, uenje,
"vjera" i socijalne sheme, one su uvijek i jedino varka - gluma; a to znai da bilo kakvu
promjenu ovakve stvari izazivaju u pojedincu, takve promjene nisu prave - one nezadiru
duboko, one nisu fundamentalne, pozitivne promjene. Sve ovo znai upravo ovo: ako stavite
rame-uz-rame pored ratnog veterana jednog od ovih intelektualaca pacifista / "socijalnih
radnika", tipova koje moderno drutvo masovno proizvodi, onda je oito svakome tko je pri
zdravoj pameti da je ratni veteran bolja osoba, vie u dodiru sa realnou ivota, vie
civilizovan i da je vie u mogunosti da se izbori sa ivotom i svakom promjenom koju ivot

donosi. To je jedino svilenkasti, konforni urbani ivot koji omoguava tipu "socijalnog radnika"
da procvjeta - i ovakav slatkasti urbani stil ivota postoji u svakoj civilizaciji samo u kratkom
periodu, zato to on nosi unutar sebe sjeme svog vlastitog unitenja. Ovo sjeme su meke
individue koje ovakav ivotni stil uzgaja. Civilizacije se stvaraju i odravaju od strane
karakternih pojedinaca - od strane ratnika, onih iskusnih u ratu - one se nikada ne stvaraju i
nikada odravaju uz pomo ideja, birokratskih tipova, politiara, pomou socijalnih shema i
"obrazovanja". Svako ko vjeruje da civilizacija ovisi od pametnih, pomodnih ideja i onih koji
ire takve ideje ili se izdravaju od njih je, sasvim jednostavno, vrlo naivan. Kazna za ovaku
rairenu naivnost, kao to Zapadna drutva sada pate od nje, je polagano i sigurno vraanje u
barbarizam koje je ve otpoelo.
Realnost pacifizma i ostalih apstraktnih neprirodnih ideja je u tome da one potkopavaju i na
kraju unitavaju taj osobni i individualni karakter koji je osnovan za civilizaciju. Osobni
karakter koji je osnova za civilizaciju i civilizirani nain ivota, jedino se i uvijek stvara borbom
- osobnim ratnim iskustvom.
Zdravo drutvo prihvaa rat i priprema se za njega. Zdravo drutvo ohrabruje ratnike vrline i
obuava svoj narod za borbu. Zdravo drutvo uzdie ratnog heroja kao svoj najvei ideal kao netko kome se divi i tei. Zdravo drutvo nagrauje one koji su se dokazali u borbi i
prihvaa takve pojedince, i samo takve pojedince, kao voe. U zdravom drutvu, mlad ovjek
se unaprijed raduje bitci.
Na suprot od ovoga, nezdravo ili bolesno drutvo tei da stvori "heroje" od takvih nitaka kao
to su "zabavljai", politiari i uspjeni poslovni ljudi. Ukratko, bolesno drutvo uzdie tip ljudi
koje ratni veterani preziru - zaludne, egoistine ljude zaokupljene mahom sa materijalizmom i
bolesnim, pretencioznim (esto sociolokim) "idejama".
Potrebno je stalno potvrivati da su rat i civilizacija nerazdvojivi. da bi bio civiliziran, rat mora
biti zbog neke plemenite svrhe - i ta svrha moe biti jedino osiguranje opstanka, prosperiteta i
jaanja odreenog naroda, nacije ili rase. Rat za dekadentnu stvar - poput osiguranja "mira" je samo-poraavajui i proizvodi jedino degeneraciju i propast, zato to takva dekadentna
svrha slabi takvu borbu i proizvodi jedno jadno, slabo drutvo posveeno neprirodnim idejama
koje prave narod psihiki nesposobnim. Znai, svaki rat koji ima za cilj jaanje odreenog
naroda, nacije ili rase je dobar: svaki rat koji se vodi iz nekih drugih razloga - kao to je
apstraktna ideja "mira" - je lo. Dobar rat stvara, pomae i odrava civilizaciju. Lo rat
unitava civilizaciju.
Dobar rat je moralno ispravan - on je dunost. On je neophodnost. Dobar rat osigurava
zdravlje i vitalnost odreenog naroda, nacije ili rase - i tako stvara zdravo, vitalno
drutvo. Ono to imamo danas - u uvjetima civiliziranog ivota i konfora koji ide sa njime - je
rezultat rata. Ono to smo izgubili i to gubimo - ast, duh zajednice, plemeniti karakter,
vitalnost, svrhu - je rezultat mira.
Suvie ve dugo pacifisti, kukavice, dekadent i zagovarai sebinih, materijalnih ciljeva su bili
bez izazova. Mi koji vjerujemo u rat - koji znamo njegovu vrijednost i njegovu svrhu - smo i
suvie dugo utjeli. Potrebno nam je da opet ponosno i prkosno pjevamo pohvale ratu!