Nasilje je sklizak koncept – nelinearno, produktivno, destruktivno i reproduktivno; mimetičko je, „slično

proizvodi slično“, nasilje rađa samo sebe

-lanci, spirale i ogledala nasilja – kontinuum nasilja – zlostavljači žena i seksualni zlostavljači su i sami bili
zlostavljani. Represivni politički režimi osnovani na teroru/strahu/mučenju često mimetički
reproduciraju isti revolucionarni militanti koji ih svrgavaju
-strukturno nasilje – nasilje siromaštva, gladi, društvenog isključenja i poniženja se neizbježno
preobražava u nasilje u obitelji
-politički motivirano mučenje ojačava simboličko nasilje koje se s njime javlja, pri čemu prisiljava one koji
su bili mučeni da osjećaju sram zbog vlastite slabosti jer su izdali drugove
-oni koji preživjeli silovanje postaju živući mrtvaci, ne žele govoriti o tome i često ih zajednica ili srodstvo
odbacuje
-nasilje nije samo fizičko – može biti i napad na osobnost, dignitet, osjećaj vrijednosti žrtve
-socijalna i kulturna dimenzija nasilja daju mu moć i značenje

-svakodnevno nasilje smrtnosti novorođenčadi, polaganog izgladnjivanja, bolesti, očaja i poniženja koji
uništavaju društveno marginalizirane jlude s većom učestalošću su često nevidljivi i neprepoznati

-umjesto sui generis, nasilje je u očima promatrača – što čini nasilje je uvijek posredovano izraženom ili
implicitnom dihotomijom između legitimnih/nelegitimnih, dopuštenih i zabranjenih činova – „legitimno“
nasilje militarizirane države vs nelegitimno svjetine ili revolucionara
-nasilje je dio ljudskog stanja

-kulture, društvene strukture, ideje i ideologije oblikuju sve dimenzije nasilje, i u njegovim ekspresijama i
represijama; mučenje i ubijanje jednako su kulturni kao i njegovanje bolesnih i ranjenih i pokapanje
mrtvaca
-ljudsko lice nasilja; većina nasilja nije „besmisleno“

-strukturne nejednakosti i odnosi moći u velikoj mjeri naturaliziraju naše kategorije i koncepcije o tome
što nasilje zaista jest
-nasilni činovi su i dio normativnog tkiva društvenog i političkog života – strukturno nasilje je nevidljivo
jer je dio rutine svakodnevnog života i transformirano u izraze moralne vrijednosti
-često se nasilni činovi sastoje od ponašanja koje je društvo dopušta, potiče ili nalaže kao moralno pravo
ili dužnost. Većina nasilje nije devijantno ponašanje, ne osuđuje se, već naprotiv se prikazuje kao čestito
djelovanje u službi općenito slavljenih konvencionalnih društvenih, ekonomskih i političkih normi
-rutinsko, uobičajeno i normativno nasilje svakodnevnog života („terror as usual“)

-hotentotska venera i mozak zadnjek Yahi Indijanca – neprepoznati činovi nasilja koji sugeriraju
genocidalan impuls – uništiti, prisojiti i prikazati „urođeničke“ ostatke u ime znanosti – Kurtz sa
smežuranim glavama

-holokaust kao vanjska granica, ekstremni pol na kontinuumu koji se proteže od etničkog nasilja,
masovnih ubojstava i nestanaka do strukturnog nasilja, uključujući javne politike zatvaranja i silovanja i
nasilno maskulini i zavaravajuće tehniči jezik istraživača nuklearnog oružja

-Foucault analizira rasno potaknuto masovno ubojstvo kao djelovanje ultimativne logike biomoći – vlade
koriste znanstvene i moralne diskurse kako bi upravljali biološkom kvalitetom i „sojem“ građana time što
pročišćavaju populaciju kako bi eliminirali „onečišćujuće“ elemente – Nacisti i židovi u svrhu drutšvene
higijene i moralnog reda

-baumanova teza da je masovno ubojstvo na industrijskoj razini proizvod modernističke učinkovitosti,

inženjeringa i moralnosti
-Holokaust kao ludi trijumf racionalne učinkovitosti, izobličeni krajnji proizvod sve veće racionalizacije
kasne modenrosti; Eichmann kao plitka i jednostavna duša, čovjek koji se prvenstveno brinuo da dobro
obavlja svoj posao, da se uklopi, ne ističe, promovira birokratsku učinkovitost, i napreduje u firmi;
Eichmann je samo htio promaknuće – prototip banalnosti zla
-Agamben – nacistički koncentracijski logor kao prototip biopolitike kasne moderne u svom stvaranju
populacije živih mrtvaca – u logorima znanim kao „muselmanner“ ili muslimani – ljudi čija tijela i živote
država može uzeti kad god poželi, kako joj se prohtije, ni za (religijsku) žrtvu ni za počinjene zločine
(smrtna kazna), već samo zbog njihove dostupnosti za pogubljenje

-holokaust je pogrešno ime - događanja u logorima nemaju veze s ljudskom žrvtom i žrtvom paljenicom
da se umiloste razljućeni bogovi – genocid židova (Agamben) je imao veze s aktualiziranjem
„spremnosti“ određenih ranjivih i ciljanih populacija da ih se ubije
-„muselmann“ koji je odustao od nade i zadnjih komadića vlastite čovječnosti i živio samo kao
„teturajuće truplo, snop fizičkih funkcija u svojim posljednjim konvulzijaam“ – muselmanneri su
svjedočili „totalnom trijumfu moći nad ljudskim bićem“ – njihovo strahovito reducirano stanje dovelo je
do toga da su ih napustili ostali u logorima

Siva zona
-Primo Levijev koncept, sličnost s Taussigovim „prostorom smrti“ – moralno dvosmislen prostor
uzajamne izdaje i surađivanja s neprijateljem u zamjenu i za najmanju osobnu prednost. Sivu zonu
nastanjuju „tisuće zapečaćenih monada“ koji se uključuju u „očajnu, potajnu i kontinuiranu borbu“ da
prežive

-prisilna kolaboracija u sivoj zoni – Sonderkommando – židovi koji su dobili odgovornost da održavaju i
primjenjuju plinske komore – predstavljaju ultimativne kolaboratore koji spajaju žrtve i krvnike.