Obina i atipina duktalna hiperplazija lanovi iste obitelji?

DEFINICIJA OBINE DUKTALNE HIPERPLAZIJE

Svjetska zdravstvena organizacija definirala je obinu duktalnu hiperplaziju kao benignu duktalnu
proliferativnu leziju koju karakterizira stvaranje lanih lumena i umnaanje stanica koje oblau
kanalide. Stanice su obino organizirane tako da tvore fenestrirani uzorak ali mogu tvoriti i puno
solidniju arhitekturu. Iako se najede kao lokalizacija navode terminalne duktulo lobularne jedinice,
lezija se moe javiti bilo gdje u duktalnom sustavu , katkad kao dio neke druge benigne lezije dojke
kao to je fibrocistina promjena, papilom, radijalni oiljak, adenom bradavice i slino.
OBINA DUKTALNA HIPERPLAZIJA NIJE PREKURSOR KARCINOMA DOJKE
Intraduktalne epitelne proliferacije su trenutno podijeljene u tri kategorije: obina duktalna
hiperplazija, atipina hiperplazija i duktalni karcinom in situ. Na HE bojenju, sve tri lezije dijele jednu
zajedniku karakteristiku a to je intraduktalna epitelna proliferacija to moe oteati dijagnostiku.
No, na temelju epidemiolokih podataka i drugih karakteristika danas je znano da je upravo obina
duktalna hiperplazija poetni korak.
Na temelju dijagnostikih podataka eljela se je utvrditi veza izmeu obine duktalne hiperplazije ,
duktalnog karcinoma in situ i karcinoma dojke.Pokazano je da DCIS i invazivni karcinom dojke
pokazuju znaajne i sline rekurentne genetike alteracije na kromosomima, no isto tako je pokazano
da obina duktalna hiperplazija ne pokazuje takve rekurentne promjene.Nadalje je pokazano da
genetike promjene u obinoj duktalnoj hiperplaziji nemaju nikakve prognostike vanosti. Na
temelju pokusa koji su polazili od injenica da je obina duktalna hiperplazija Ck(citokeratin) -5/14
pozitivna lezija, uoeno je da DCIS ipak pokazuje Ck8 i 18 glandularne markere. To znai da velika
vedina DCIS ipak ne evoluira iz obine duktalne hiperplazije. Keratin 8 se vrlo esto rabi zajedno s
keratinom 18 i to u svrhu
diferencijacije stanica epitela u
navedenim lezijama.

Na slici a) imamo normalno tkivo

dojke. Na slici b) imamo ODH kod
koje se moe uoiti proliferacije Ck
5/14 pozitivnih progenitornih
stanicaobiljeeno zelenom bojom,
dok na slici c) imamo DCIS sa
proliferacijom Ck8/18 koje su
obiljeene crvenom bojom.

ATIPINA DUKTALNA HIPERPLAZIJA

ADH je proliferativna bolest dojke koja pokazuje znaajan rizik od razvitka karcinoma dojke. Ova
studija je potvrdila prisustvo atipine proliferacije stanica koja je povezana s povienim rizikom i to 45 puta u populaciji od razvoja karcinoma.Zapravo, ovakav oblik hiperplazije je pravi prijelazni oblik
prema intraduktalnome karcinomu.
Stanice same lezije imaju okruglu hiperkromatsku jezgru i zatvaraju pravilne lumene kribriformnog
izgleda. Kako bi se ADH ipak odvojio donekle od DCIS-a, ADH je definiran kao lezija koja ukljuuje
atipine populacije stanica u 1 ili vie duktusa sa manje od 2 mm cijelokupnog promjera. No i dalje
nije u potpunosti jasno kako bi se ta dva entiteta trebala odvojiti i pravilno dijagnosticirati.
RAVNA EPITELNA ATIPIJA, ADH I DCIS NISKOG
GRADUSA SU FAZE ISTE BOLESTI
Nema znaajne razlike izmeu navedenih
entiteta u citoarhitekturi, imunofenotipu i
molekularnoj patologiji. Termin ravna epitelna
atipija se rabi kako bi se opisale promjene u
kojima imamo acinuse graene od jednog ili
vie slojeva monomorfnih atpinih stanica sa
povedanim krunim jezgrama. Takve lezije esto
koegzistiraju sa ADH-om, ( mikropapilarni,
kribriformni, solidni ...).
Glavna histoloka razlika izmeu ADH i DCIS
niskog gradusa je ekstenzija lezije, gdje je ADH
prvenstveno pozicioniran u lobulu za razliku od
DCIS-a koji je segmentalno rasprostranjen.Isto
tako , dokaz njihove povezanosti lei u
imunohistokemijskim pokazateljima.Oboje
pokazuju ekspresiju glandularnog CK 8 i 18 ali ne
acinuse graene od jednog ili vie slojeva
monomorfnih atpinih stanica sa povedanim
krunim jezgrama i visokomolekularni Ck 5 i
14.Pokazuju i ekspresiju nuklearnog
estrogenskog receptora, citoplazmatsku
ekspresiju BCL2 antigena i nisku proliferacijsku
aktivnost. Isto tako su oboje povezani sa
tubularnim karcinomom.
Vano je takoer istaknuti i da je ADH
donedavno bio opisivan kao unifokalan, no
pokazano je da je vrlo esto multifokalan te da
se dovodi u vezu sa lobularnom neoplazijom.

DRUGI TIPOVI ADH

Dananja definicija ADH se rabi za opis fokalnih lezija koje imaju citoloke i arhitekturne znaajke
DCIS niskog stupnja .No, postoje i neki oblici ADH koji se razlikuju po iregluarnosti nekih stanica,
jezgara i pozicijama sekundarnih lumena. Jedini nain da se ti oblici razlikuju jest CK
imunohistokemijska analiza. Jo jedna tema za raspravu jer razvoj iz DCIS maligniteta u benignu
proliferativnu leziju dojke kao to je sklerozirajuda adenoza, radijalni oiljak, papiloma, UDH,
fibroadenom i sl. Tada je jasno da definicija po kojoj je ADH lezija koja zahvada 2mm u dijametru tj 2
duktusa nevaeda.
TRETMAN ADH I DCIS NISKOG GRADUSA
Kod ovakvih lezija rabi se dijagnostika biopsija, mamografija za pradenje procesa. Ako su
intralobularni duktusi zahvadeni atipinim stanicama, to je sluaj u DCIS niskog gradusa, tada se rabe
terapeutske procedure. Preferira se ekscizija , pa ak i ablacija dojke.