Professional Documents
Culture Documents
2
uenika. Vrline, pored znanja i vjetina spadaju u svim dravama u centralne ciljeve
odgoja. Kao to se znanja mogu posredovati samo ako uitelj ima znanje, tako se i
moralni stavovi i dranja (ponaanje) mogu prenositi samo onda ako ih uitelj sam
posjeduje. Moralni odgoj moe uspjeti samo onda ako je uitelj vjerodostojan, ako su
njegovo ponaanje i rijei u suglasju.
Namjera uitelja da radi za dobro svojih uenika jo uvijek nije dostatna da bi se
utemeljio pedagoki autoritet. Za to je znantno vaniji uenikov doivljaj (iskustvo) da je
uitelj spreman angairati se za ostvarivanje postavljenog cilja (= punoljetnost,
samostalnost mladog ovjeka).
Jer, nesporno je da djeca i mladi trebaju odgoj, da su oni upueni na uitelje i
odgajatelje i da im ovi pomau u orijentiranju i traenju smisla egzistencije. Ali, to
zahtjeva ne samo kompetenciju i nadmonost, nego i SPREMNOST uitelja da se
angairaju za uenike. Stoga autoritet nije neto unaprijed dato, nego ga uitelj
postepeno stjee. Ali, autoritet se isto tako moe i izgubiti, ako uitelj nije vie dovoljno
spreman angairati se za uenika.
Autoritet je, kao i cjelokupni pedagoki odnos nepostojana veliina, koja ovisi o
brojnim imbenicima i ne moe izbjei kolebanjima i krizama, s kojima se, uostalom i
sam odgojni proces susree. Kvantitet i tempo uspostavljanja i ozbiljenja autoriteta u
korist sve vee samostalnosti i odgovornosti uenika moe se odrediti samo od sluaja
do
sluaja,
pojedinano.
Ukoliko
je
pedagoki
odnos
uspostavljen
ciljem
uzajamnoj iskrenosti i
istinoljubivosti.
Uiteljev autoritet se temelji upravo na zalaganju za unapreivanje uenikove
samostalnosti i odgovornosti , kao i kritikog i stvaralakog odnosa prema svijetu.
3
A konani cilj uspostave autoriteta jeste punoljetnost (socijalno-emocionalna tj. Moralna
zrelost) mladog ovjeka, koji vie nije upuen u donoenju ivotno vanih odluka I
temeljnom ivotnom orijentiranju na uitelja, nego moe samostalno donositi odluke I za
njih preuzeti odgovornost.
U suvremenoj se literaturi problematika autoriteta u nastavi obrauje pod
razliitim nazivima, a najee kao pitanje odgojnog odnosno nastavnog stila ili kao
pitanje tipa socijanih interakcija u nastavi.
literature, a takoer i umjetnikog ili literarnog pravca, kole, epohe; stil je povezan s
idejnim sadrajem djela, s nazorom na svijet umjetnika i sa razvitkom umjetnikog
smjera nastalog u stanovitim socijalno-ekonomskim i literarno-historijskim uvjetima;
(......) 2. nain pisanja nekog pisca (ili pismenog sastava: poslovni, slubeni stil; 3. nain,
metoda rada, igre, izvoenja; 4. preneseno: obiaj, navika, ponaanje, uglaenost,
profinjenost, otmjenost(....)
Iako mogu biti toliko razliita znaenja rijei stil u pojedinim podrujima, ipak
se mogu utvrditi neka obiljeja koja su zajednika svim znaenjima: stil nije neto brzo
prolazno, privremeno, nego relativno trajno; oznaava manje sam sadraj, a vie nain
njegova
kombinacijom. Ili drukije kazano: stil je relativno trajan, postojan nain ponaanja ili
izraavanja, koji se ostvaruje izborom razliitih mogunosti i sredstava, te njihovom
kombinacijom.
Stil odgoja je nain ponaanja uitelja, nastavnika ili odgajatelja. Ipak, pojedinani
postupci jo uvijek ne ine stil, nego njegovo dominantno, karakteristino, relativno
4
trajno ponaanje prema uenicima. Odgajatelj vri izbor iz mnogobrojnih mogunosti i
tim izborom sredstava odgoja (u najirem smilsu) vri istovremeno i izbor stila odgoja.
Stoga se
kako
5
demonstrirano je sa tri grupe mladih ljudi autokratsko, demokratsko i laisse-faire
ponaanje i pri tom su praene i biljeene reakcije uenika. Autokratsko ponaanje
voditelja opisano je u kategorijama: opomena, prijetnja, grdnja, kazna, zapovijed,
sramoenje, ukoravanje, izraeno odsustvo razumjevanja, omalovaavanje. Rezultati u
ponaanju lanova te grupe bili su: agresivnost, klonulost, obeshrabrenost, bezvoljnost,
strah, slaba koncentracija, odbijanje, sklonost ometanju, nepovjerenje.
Demokratski ili socijalno-integrativni stil ponaanja voditelja okarakteriziran je
kao: irokogrudost, ohrabrenost, suzdrljivost, prava distanca, strpljivost, izraavanje
potovanja, potvrda i povjerenje. Reakcija mladih je bila: radost, pouzdanost,
koncentriranost, rad bez straha, marljivost, naklonost, simpatija, tolerancija, povjerenje i
obazrivost.
Laisser-faire ponaanje je karakterizirala: ravnodunost, sloboda kretanja,
nedostatno voenje, nerazumjevanje, uvstvena hladnoa, neodlunost. Uinak kod
grupe je bila reakcija vrlo slina reakciji na autokratsko ponaanje; i ovdje se pokazala
rezignacija i agresivnost, obeshrabrenost i strah, odbijanje i nepovjerenje.
Kasnija sustavna empirijska istraivanja dala su nekolicinu vrlo interesantnih
rezultata, iako hipoteze i pojmovi, koji su u tim istraivanjima primjenjivani, jo uvijek ne
mogu ponuditi precizne diferencijacije; to naravno ni u kom sluaju ne umanjuje
znaenje tih rezultata. Lewinova osnovna podjela stilova je do danas ostala
nepromijenjena, a jedino se nastojalo upotpuniti njihove dimenzije i iznai adekvatnije
nazive, te se u literaturi za autoritarni stil koristi jo i termin "autokratski stil voenja", za
Lewinov "demokratski" koristi se naziv "socijalno-integrativni" ili "partnerski" stil voenja,
a za laissser-faire termini "anarhini" ili "ravnoduni" stil voenja.
Koja su temeljna obiljeja pojedinih stilova i kako se oni izraavaju u nastavi?
autoritarni i demokratski stil voenja opisat u koristei crno-bijelu tehniku, a za pustiti
slobodno , iako ga neki uitelji prakticiraju, mogu utvrditi samo jedno - pedagoki je
nedopustiv.
Stilovi su usporeivani glede niza kriterija i prikazani u tabeli:
7
D: preteno zadaje zadae javno i sa obrazloenjem smisla zadae, zahtjeve i naloge
izdaje u formi molbe, preporuke, norme-poeljno bi bilo i trebali bismo (naglasak na MI,
a ne na TI); izbjegava metode kanjavanja i pritiska, potie na solidarnost, suradnju,
uzajamno prijateljstvo; izrie JA poruke , kako bi i uenici razumjeli uitelja i kako se on
u odreenom momentu osjea; osvjetava odgovornost za grupu a ne samo za
individualno postignue;
kriterij: temeljni odgojni stav prema uenicima
A: dominira pesimistiki stav u odnosu na mogunosti odgojnog utjecaja (odluujue je
naslijee ili djeca su po prirodi loa); preteno nepovjerenje u djecu i mlade i miljenje
da oni ne ele nita znati; otuda je sva odgovornost na uitelju i to na "prisili" na uenje (
"uenici samostalno nita ne mogu"); tenja dugom dranju uenika u ovisnosti o
uitelju; nepovjerenje u sposobnost moralnog prosuivanja mladih ljudi i sl.
D: dominira optimistiki stav u odnosu na mogunosti razvoja mladih ljudi (odluujua je
pozitivna okolina i djeca su po prirodi dobra, naslijedje nije presudno iako se ne
potcjenjuje njegov udio); povjerenje u mogunosti mladih da samostalno ue; vjera u
njihovu elju za saznavanjem i u njihov socijalni impuls; orijentacija na grupno
postignue i odgovornost za kolektiv; povjerenje u mogunost moralne prosudbe; itd.
U ovim formama stilovi odgoja su samo misaone forme, tzv. "idealni tipovi", pri
emu "ideal" nije pozitivna vrijednost, nego ima funkciju opisa pojma. Isto tako, moe se
rei: ovi modeli su hipoteze, pomou kojih se pokuava istraiti odgojna zbilja. U
odgojnoj zbilji nalaze se injenino uitelji i uiteljice, kod kojih se manje ili vie izraeno
nalaze sve ili mnoge gore navedene oznake odgojnog stila. Jasno je i to da se u zbilji
susreu manja ili vea odstupanja od "idealnog tipa", kao to nema "istog" tipa ili je vrlo
rijedak. Zato se i govori o preteno autokratskom, preteno demokratskom stilu odgoja i
sl. Isto tako, prakticiranje odgojnog stila ovisi i o tipu situacije.U nekoj situaciji uitelj
koristi autoritarni odgojni stil i to je opravdano, a u drugoj je primjereniji demokratski
odgojni stil. Ipak, moe se govoriti o uiteljima koji su dominantno autokratski
8
orijentirani i o uiteljima koji su demokratski orijentirani. Naravno, u praksi postoje i
ravnoduni ili anarhini uitelji, iako je to ponaanje koje je u kolskoj praksi
nedopustivo i pedagoki nerelevantno (naalost I tetno).
Stil i ponaanje (samo) disciplina uenika
Drugo pitanje, radi kojeg se i bavimo opisivanjem tipinih stilova odgoja jeste
pitanje utjecajnosti pojedinih stilova ponaanja uitelja na uenikovu aktivnost i na
njegov razvoj.
Mogu li se empirijski utvrditi efekti razliitih NASTAVNIH stilova na ponaanje
uenika u nastavi I konano na uenikov uspjeh u uenju.
Odgovor glasi: Rezultati razliitih istraivanja su u neobino visokom stupnju suglasni;
oni jasno pokazuju da svaki stil odgoja ima empirijski provjerljive razliite posljedice. Mi
emo se ograniiti na utjecanje autokratskog i demokratskog stila i na najvanije
rezultate i prikazati ih na nain tipiziranih modela:
autokratski stil
1. On izaziva kod veine uenika preteno negativna iskustva, oni osjeaju da su pod
pritiskom i neslobodni, da su neshvaeni i da nisu uvaene njihove osobne elje i
interesi. Samo manji broj uenika (visoko socijabilni) se identificiraju s tim stilom i nakon
to su mu se prilagodili doivljavaju ga pozitivno.
2. Na autokratski stil uenici veinom odgovaraju poslunou i prilagodbom,
orijentacijom na radni zadatak ili otporom.
3.Uenici osjeaju veinom jasnu distancu izmeu sebe i uitelja.
4. Autokratski stil odgoja izolira pojedinog mladog ovjeka u odnosu sa drugim
uenicima, proizvodi ambiciozno/astoljubivo natjecanje izmeu pojedinaca i potie
stvaranje suprostavljenih (rivalskih) strana.
9
5. Autokratski stil dovodi unutar grupe esto do napetosti; uenici esto meusobno
reagiraju neutivou, prijetnjama, agresijom i sl.
6. Pod autokratskim stilom voenja, dodue, uenici bre izvravaju naloge, povode se
za ponudama ili zabranama svoga uitelja, ali to dranje se brzo izgubi, nakon to
prestane neposredna kontrola ili nazonost uitelja.
7. Putem autokratskog voenja se mogu postii visoki kolski uspjesi, ostvariti kognitivni
ciljevi nastave (stjecanje znanja i vjetina), te razviti
kognitivne i psihomotorike
10
5. Socijalno-integrativni stil odgoja ne sprijeava napetost meu djecom, ali on vodi
najee do rjeenja tih napetosti kroz diskusiju, dogovor, kompromise. Djeca postaju u
veoj mjeri, nego pod autokratskim voenjem kritika, ali svoj kritiki sud su nauili
argumentirano izloiti, kritika smjera na poboljanje postojeeg stanja stvari a ne na
omalovaavanje osoba, spremna su na pomo bez primjene sile.
6. Socijalno-integrativni stil voenja zahtjeva vie vremena, koliina nauenog ostaje
esto manja nego kod autokratskog voenja, ali ovdje su utjecaji veinom trajni, jer se tu
radi o promiljajnom (s uvidom) i dobrovoljnom usvajanju stavova. U velikoj mjeri je
iskazana duhovna samostalnost, a time i sposobnost kritike provjere predloenih
miljenja i sudova, sposobnost diferenciranog miljenja i vrednovanja.
Istaknimo:
1. Stil nastave je relativno trajan, postojan nain ponaanja uitelja, koje se ostvaruje
izborom razliitih mogunosti i sredstava odgoja i njihovom kombinacijom.
2. Stil nastave ima u odgojnom procesu veliko znaenje, jer o nainu ponaanja uitelja
ovisi aktivnost i motivacija uenika.
3. Izmeu stila nastave i tipinog naina ponaanja autoriteta u jednom drutvu
pretpostavljena je korelacija, koja moe ukljuiti mogunost individualne kao i drutvene
promjene.
4. Dosadanji rezultati djelovanja razliitih odgojnih stilova mogu se izraziti u
jednostavnoj formi:
Autokratski stil nastave izaziva preteno autokratske ili opozicione oblike
ponaanja i stavove kod mladih ljudi.
Socijalno-integrativni
stil
izaziva
preteno
socijalno-integrativne
odnosno
slobodu uenika da rade to god hoe i zato u kolskim uvjetima nije ostvariv.
5. U uinkovitosti pojedinih nastavnih stilova moe se uoiti stanovita pravilnost:
11
to su djeca starija ( dakle sa stupnjem zrelosti i samostalnosti) jaa uinkovitost
demokratskog stila glede rezultata uenja. A kad kaemo sa stupnjem samostalnosti,
znai da djeca koja su rasla u atmosferi koja je vie pogodovala njihovu
osamostaljivanju, koja je stvarala vie uvjeta za preuzimanje odgovornosti itd.
angairanija su u radu, jer je angairanost posljedica njihove unutarnje motiviranosti i
uvida u znaenje aktivnosti;
Demokratska atmosfera jaa odgovornost samog uenika za rezultat rada, dok
autokratski odnos stvara osjeaj ovisnosti uenikova uspjeha iskljuivo o angamanu
uitelja.
6. Uitelj svojim dominantnim stilom ponaanja utjee kako na radni angaman uenika i
na stil uenja tako i na socijalne odnose mou uenicima i na emocionalnu atmosferu u
razrednom odjelu, te se u razredu moe razlikovati preteno atmosfera natjecanja ili
atmosfera suradnje.
7. Stil nastave naelno je promjenljiv, iako je povezan s personalnim karakteristikama, s
karakterom i zato je ta promjena postepena i esto teka.
8. Sti nastave se ozbilji pod utjecajem brojnih imbenika. Kako jo uvijek jedva da ima
diferenciranih istraivanja o toj ovisnosti, to se mogu samo neki odreujui faktori
navesti. Tako moe stanovita forma vladavine u drutvu imati utjecaja na prakticirani
nastavni stil. Ali i osobne karakteristike uitelja su vaan imbenika. Posebno u koli
stanovitu ulogu ima I veliina grupe (razred/obrazovna grupa), kolska organizacija i
zahtjevi koji se postavljaju ueniku i uitelju. Za stil nastave znaajni su i prostorni
uvjeti.
Navedeni imbenici su potvreni I u dosadanjim istraivanjima djelovanja
nastavnih stilova na postignue I ponaanje uenika.
Razumije se da se pojedini stil odgoja ne moe odrediti u totalu: i u nasilju
postoji katkad socijalno-integrativni odgoj, a i pri zahtijevanju uspjeha uitelj ne mora
nuno biti autoritaran.
Radionica: analiza nastavnih situacija
12