i gloe nemogude snove a odblesak narandinog stabla po lampom ti tumai ranjavanja nekadanja i rane udvojene ti se spsava od uspomena tih vitkih ruku oseka i obala plavog straha s menljivim stazama oktopoda
a nod verna prijateljica
u isti dak da bi se smejali trpa predmete i vreme i itavu zemlju u tvoje grudi Podeli Navlaim dronje uz oronule tugujem domove eonima daleko od savrenog siromatva
SMRT GIJOMA APOLINERA
ne znamo mi nita
mi nita nismo znali o bolu
gorko godinje doba zime urezuje duge tragove po naim miicama on bi radije voleo radost pobede mudre pod tugom tihom u kavezu i ne modi uiniti nita ako je sneg padao gore i ako se sunce pelo kod nas za vreme nodi da bi nas ugrejalo i drveta visila sa svojim krunama - jedini pla ako su ptice bile izmeu nas da bi se ogledale u ogledalu mirnom iznad naih glava
Moglo bi se shvatiti smrt bi bila divno dugo putovanje i neogranieni odmor mesa organizma i kostiju Podeli Navlaim dronje uz oronule tugujem domove eonima daleko od savrenog siromatva ZA OBRAUN
u Arabiji sa tri podna
kule su sa elom od krokodila
u Arabiji tvoje nove koe
i turbana crnih snova
oganj zvecka u zvonima
blaga je re voda pod kljuem nodi lakih okovanih u srcu devojaka
oganj lie ogledala
njuke uspavanih ljudi bukte pod pogledom napuknutim koji se topi u pomorandi jutra
za te zemlje od jednog groa
prazni se sedanje uma za sneg i za plamen kojim se kite zvezde
pod grivom zasenjenom
prelede oganj nezasiden i ivi kristal izvora u vodama bududnosti