Dr.

Stephen Etches

KOMPARATIVNE RELIGIJE

PDF by
Kranska baptistika crkva
Novi Travnik, 2008.

www.kbcnt.net
1

SADRAJ
UVOD 3
ANIMIZAM 6
SOTONIZAM 11
HINDUIZAM 15
HARE KRISHNA 27
BUDIZAM 29
TEOZOFIJA 35
SCIJENTOLOGIJA 36
NEW AGE 37
INTOIZAM 44
KONFUCIJANIZAM 48
ZOROASTRIZAM 55
ISLAM 56
BAHAJ 72
JUDAIZAM 73
KRANSTVO 79
SEKTE 97
MORMONIZAM 98
ADVENTISTI 103
JEHOVINI SVJEDOCI 106
KRANSKA ZNANOST 109
CRKVA UJEDINJENJA ILI MOONIJEVCI 110
HERBERT W. ARMSTRONG I SVEOPA BOIJA CRKVA 113
KRISTOVA CRKVA 114
UNITARIJANSTVO 116
ROSICRUCIANIZAM 118
RASTAFARIJANIZAM 119
BOJA DJECA 120

UVOD
Na poetku, nakon to su se rasprili svi narodi mora da su zadrali neku
svijest o pravom Bogu iako se ona s vremenom sve vie gubila. Zadrali su
iskrivljenu predaju o Potopu i rasprivanju iz Babilona. Mutno sjeanje
Bojeg obeanja da e poslati otkupitelja bilo je iskrivljeno u razliite sisteme prinoenja ivotinjskih, pa ak i ljudskih rtava da bi zadobili
naklonost duhova koji su, kako se inilo, upravljali njihovim svakodnevnim
ivotom. Postupno su ti duhovi sve vie bili poistovjeivani sa silama
prirode u zatvorenom svemirskom sistemu.
Prvotni Bog-Stvoritelj Arijaca bio je poznat svim indoeuropskim narodima.
Njegovo je pravo ime bilo Dyaus Pitar ("boanski otac") to je isto kao i
grki Zeus Pater, latinski Jupiter ili Deus, ranogermanski Tiu ili Ziu, i
norveki Tyr. Drugo mu je ime bilo "nebeski" (sanskrtu varuna, grki
ouranos) ili "prijatelj" (na sanskrtu mitra, perzijski mithra). Druga su imena
dodavana metaforom i poretkom. Boga su nazivali "suncem", "monim",
"uvarom reda". Sveta vatra (na sanskrtu agni, latinski ignis, grki hagnos)
zajednika svim ranim rtvenim tovanjima, imala je posebnu dra i uskoro
je obdarena boanskim kvalitetama.
Postepeno su pripovjedai uljepali svoje prie ljubavlju i ljubomorom,
ratom i pijanstvom i tako je nastala mitologija. Zemlja je postala bojom
nevjestom, navukla na sebe tovanje kao "kraljica neba", dodala je jo i spol
u svojim kultovima plodnosti. (lanak Izvori religije, str. 36)
Druga struja u evoluciji pretpovijesne religije je bila oboavanje junaka i
razvitak babilonskog sistema organiziranog poganstva koje se djelatno
proirilo. U ovom razvitku Nimrod, sin Kua iz prapovijesti igra vanu
ulogu.
Ovaj ovjek je posebno spomenut u Bibliji: bio je vaan lovac i osniva
velikih gradova prototip velikih asirsko-babilonskih carstva kasnije. Prema
antici, ena Nimroda bila je Semiramida, a njihov sin Horus. Nakon to je
Nimrod umro nesretnim sluajem za vrijeme lova, ona je poela tvrditi da je
njen mu u svojoj smrti ispunio obeanje iz Post 3,15 i da je uskrsnut u
osobi njegovog sina Horusa. Prema tome odgovaralo je da Semiramida i
njen sin Horus budu tovani. Ovo je bit tajnog kulta Babilona, Sotonskog
lanog evanelja, to je prototip poganstva u svim njegovim kasnijim

razliitim oblicima definitivno alternativnog sistema nasuprot tovanja

Boga. Feniani su bili ti koji su prihvatili ovaj kult i proirili ga gdje god bi
ili: Atara i Tamuz u Kanaanu, Izida i Horus u Egiptu, Afrodita i Eros u
Grkoj te Venera i Amor u Rimu. Kada je Evanelje dolo u Egipat,
Babilonska boica i njen sin su bili jednostavno preinaeni u djevicu Mariju
i njenog sina Isusa. Ovaj poganski kult zajednikog porijekla odnosi se na
starozavjetne navode iz: Suci 2,11-12; 1 Kralj 11,33; Jer 44,15-19.
Nimrod je, ini se, bio najmlai sin Kua i moda je osjetio neto od
moralnog srodstva sa njegovim ujakom Kanaanom, koji je bio najmlai sin
Hama i posebno obiljeen Noinim prokletstvom. Ku, kao Hamov najstariji
sin, ini se da je s vremenom bio sve vie ogoren zbog tog prokletstva. Do
Nimrodovog roenja ovo je prokletstvo postalo tako jako da je dao svome
sinu ime Hajdemo se pobuniti. Moemo zakljuiti da je Ku od ranog
djetinjstva obuavao Nimroda za vou planirane i organizirane pobune
protiv Bojih namjera za ovjeanstvo. Nimrod je brzo imao uz sebe sve
hamite, a mogue i vei dio emite i jafetite pod svojim utjecajem i
vodstvom.
Konano su se nastanili u plodnim ravnicama inaru (ime, vjerojatno,
kasnije poznato kao Sumer). Tako nije posluao boanski nalog da se rasiju
(po zemlji) te se nasluuje da je osnivanje velikih gradova (civilizacija) bilo
suprotno Bojoj volji. Nimrod je postao moan tiranin ili lovac. Bio je
lovac, u smislu da je bio nenadmaiv u traganju i uvjeravanje ljudi da
posluaju njegovu volju kao i lovac na zvijeri, kao to to Jeruzalemski
Targum naznauje: bio je silan u lovu i zlu, jer je bio lovac sinova ovjeanstva (tj. ljudi). Udaljite se od savjeta Bojeg prionite uz savjet
Nimroda! Ovim se on postavio kao neka vrsta spasitelja ljudi, kao realna
alternativa nasuprot Boga. U vezi s ovim, treba imati na umu sljedee
faktore:
a) Gradnje babilonske kule je, ini se, bila povezana sa tovanjem zvijezda i
planeta. Ovo je priznato u namjerama Babilonskih zigurata (hramskih
tornjeva).
b) Ovo tovanje je, u stvari, usmjereno prema davno palim anelima i demonima.
c) To je ukljuilo stvaranje sveenike kaste i prouavanje zvijezda i
astrologije, te voenje naroda u njihovoj pobonosti i rtvovanjima. Ovi su
narodi potom postajali misionari drugim narodima.

Na temelju nedavnog istraivanja uvidjelo se da su ovi misionari porijeklom

iz Babilona, ili tonije, iz Sumera, a odgovorni su za gradnju neolitskih
spomenika koji su blisko vezani sa tovanjem zvijezda. Takvi spomenici su
pronaeni danas u Skandinaviji, kotskoj, Turskoj i Engleskoj. Keltska
legenda tvrdi da je Tuatha De Danaan (to znai: narod bogu Danu ili Anu)
utemeljio ovu kulturu prije oko 5000 godina. Tvrdi se da ona dolazi od
Ahaje (vjerojatnije iskrivljeno ime Akad) u kojoj danas moemo vidjeti
spomenike u mjestima kao to su Stonehenge (u Engleskoj) i Carnac (u
pokrajini Britaniji, Francuska). Ovaj je narod bio podijeljen u dvije klase.
Znanstvenici ili intelektualci (smatrani od strane drevnih Britona, bogovima)
i vjeti obrtnici, koji su im pomagali u njihovoj gradnji. Ova slika prilino
dobro pristaje uz povijest Plodnog Polumjeseca, naroda (mogue Tuatha)
koji je bio protjeran iznenadnim upadom aramejaca iz Sirijskog gorja u
Akad (sjeverne provincije Sumera). Pretpostavlja se da su oni pouili narod
Plodnog Polumjeseca u mudrosti (kasnije razvijene u odreeni oblik
gnosticizma), izraz koji se bez sumnje odnosio na astrologiju i tovanje
zvijezda. Od tamo su oni vjerojatno migrirali dalje u Skandinaviju,
Englesku, Francusku itd. Ova avolska religija (Babilonska bludnica)
zahvatila je sjeverne narode posredstvom ovih uenih ljudi. Ova je postala
religija druida (keltskih sveenika) koji su drali istu tradiciju, sa slinim
izopaenostima, kao to je provoenje djeteta kroz oganj da bi ih prinijeli
kao rtvu "nebeskoj vojsci" (u stvari, demonskim silama).
Trea struja u evoluciji pretpovijesne religije je bila kult plodnosti. Mali
kipovi prikazuju majku i dijete, to kasnije postaje omiljeni motiv egipatske
religije ak i kranstva. Zmija je u povijesnim vremenima bila simbol
plodnosti u Europi i u Kini (kao zmaj). Kult bika je bio takoer simbol
plodnosti. Borbe s bikovima u panjolskoj najvjerojatnije su ostaci starih
obreda u oboavanju kulta bika.

ANIMIZAM
Religije primitivnih drutava su vrlo raznovrsne: neke su politeistike, kako
bi se moglo i oekivati, neke su monoteistike. Uzaludno je traiti protopoliteizam: to je ve niz sloenih sistema. Popularna ideja da se politeizam
razvio u monoteizam, jednostavno se ne slae s injenicama. Animisti broje
2-3 stotine milijuna ljudi koji ive u tisuama plemenskih grupa.
OBILJEJE ANIMIZMA:
1. Nema podjele izmeu svetog i svjetskog. ovjek ivi u prisnom odnosu
sa svojom okolinom (prirodom) i sa svojim plemenom. U tim sferama njime
vlada strogi kodeks pravila. Ovo se vidi u injenici da ivi u velikoj obitelj,
u koju su ukljueni i preminuli preci. ivot animiste je mjeavina
strahopotovanja i strave s jedne, te osjeaja jedinstva i zadovoljstva, s
druge strane.
Moderni ovjek pati od suprotnog: otuenja, tj. od neravnotee u drugom
smjeru.
2. ivotom dominira svijet duhova. Svaki se dogaaj poima kao ishod
neega duhovnog, a ne fizikog. Ako se pojavi bolest, automatski se
pretpostavlja da je to posljedica neijeg aranja, ili uvrijede nekog od
predaka. Ako se sklad duhova ponovno ne uspostavi, slijedi smrt. Svatko
ivi u svijetu koji je nastanjen s bezbroj raznih duhova. Mi tvrdimo da
ivimo u mehanikom svemiru, a oni odlaze u drugu krajnost, u kojoj su
opsjednuti duhovima.
Oni koji upravljaju tim duhovnim silama zauzimaju najvanija mjesta
njihovog drutva: gatari, vraevi, vidioci i sakralnog kralja. Upravljaju
crnom i bijelom magijom. Crna magija eli povrijediti nekoga, dok bijela
eli manipulirati duhovima za dobrobit drutva: zazivanje kie, izraivanje
amaneta i sl.
3. ivotom dominira strah: Postoji strah od nonih duhova: nitko sam
nou ne izlazi van. Postoji strah od vraa i njegovih arolija, strah od smrti.
Uasan strah da se ne povrijedi predak ili neki duh koji je nestalan.

4. Vanost mita: svako primitivno drutvo vjeruje u zlatno doba vrijeme

kada je sve bilo savreno. Kada je nebo bilo pristupano ovjeku i on je
hodao s Bogom. Mit je ponovno doivljavanje nekog dogaaja (stvaranja,
raanja, odnosa sa Bogom, smrti) koji se dogodio u to zlatno doba. To se
ostvaruje u ritualu (pantomime, pjesme ili plesa) za vrijeme kojeg su, oni
koji sudjeluju, odvedeni izvan tog vremena u vjenu sferu. Mi bismo rekli
da je veina od tih rituala barbarska, nemoralna ili perverzna (npr. rituala
klanjanja kada kralj umre, ljudsko rtvovanje, kanibalizam, seksualna
izopaenost, itd). Sve ovo upuuje na boga ili bogove koji su amoralni (usp.
religiju u kojoj se najvaniji dogaaji odvijaju u svemiru, van vremena i
prostora, gdje je Bog moralan i predvidljiv i vidjet ete te velike razlike).
5. Provoenje rituala: Povezani su sa crtama ivota: brak, rat, bolest,
razvod, smrt itd., ali isto tako s onim to mi nazivamo obinim dogaajima
poput: kuhanja, dolazaka, odlazaka itd. Cilj je odravanje sklada postojanja.
Sve ima veze s praznovjerjem (smirivanjem duhova). Ali, najvaniji od ovih
rituala su rituali plodnosti, koji ukljuuju i oponaajuu magiju. Bogovi i
duhovi, su nestabilna bia, na koja se ne mogu osloniti u pribavljanju
odgovarajueg dobrog vremena, te se moraju umilostiviti ili podmititi.
6. Vrijeme je cikliko i ritmino: Animisti nemaju pojam linearnog
vremena. Godinja doba su njihovi vremenski dijelovi, sa suncem,
mjesecom i zvijezdama kao tokama mjerenja. Dogaaji se odvijaju redovito i ritmiki. Bitno je da oni pravilno odgovore na te stalne dogaaje od
kojih ovisi ivot plemena. Nema urbe, nema rokova kojih se moraju drati.
Uhvaeni su u zaaranom krugu neprekidnog ponavljanja dogaaja.

OKVIRI POZIVANJA ANIMISTE

1. NEVIDLJIVI SVIJET:
a) Mana: ovim svijetom dominira neto to se zove sila (mana) ili snaga.
Moe se sabrati u odreene stvari kao to su: kamenje, biljke, drvee,
ivotinje i ljude, sa razliitim stupnjem intenziteta. Uspjeh ovisi o koliini
koju se moe akumulirati ili stei. Manipulacija tom silom je glavna funkcija religioznih strunjaka (usp. pojam sakramenata kontroliranog od
sveenstva).
b) Najvie bie: Ono se javlja kao nezainteresiran promatra. Ono je
stvoritelj, ali njega se ne slavi. Njega se zaziva samo da intervenira kada sve
ostalo zakae. I ne voli da ga se smeta. Obino se mnogo sigurnije obratiti

precima, manjim boanstvima i manipulirati manom (usp. pozivanje na

Mariju i svece).
c) Manji bogovi: To su obino duhovi: zemlje, sunca, mjeseca, groma,
munje, vode, mora, planina, rijeka itd. Oni se moraju umiriti raznim ritualima (usp. s New Ageovim svjetonazorom). Bumani pustinje Kalahari
imaju samo jedno boanstvo, pored najvieg Boga: Sotonu koji se suprotstavlja Bogu i eli sve poremetiti.
d) Duhovi: Animisti vjeruju da postoje dobri duhovi ili duhovi varalice
mrtvih. Oni su nastanjeni na raznim mjestima kao to su: drvee, stijene,
peine, perivoji. Zato to su tako nepredvidljivi, moraju se umiriti putem
rtava hrane itd. Zatim demoni koji uzimaju razliite oblike da bi zastraili
ljude. Kao i zatitniki duhovi plemena.
e) Duhovi potomaka ili ivi mrtvaci. Poto su mrtvaci skloni tome da se
vrate i prouzrokuju zlo, postoje razraene pogrebne ceremonije kako bi ih se
sa sigurnou odstranilo iz prethodnog postojanja. Nitko, tko je bio povezan
sa preminulim, nije mogao ostati iv. Zato su ubijani njegova ena, sluge,
pokopavana njegova imovina itd. To je trebalo biti od koristi preminulom u
zemlji mrtvih, koja se razliito shvaala (kao mjesto poput eola ili sretna
lovita kod Indijanci).
2. VIDLJIVI SVIJET: ovjek ivi u svijetu u koji se udomaio i u iji ritam
pripada. Ali je takoer u svijetu koji donosi teror i strah. Da bi mogao
uivati dobar i dug ivot, mnogo djece, mnogo hrane i zdravlja, veliko
potovanje i uvanje od zla (bolesti, neplodnosti ene, poasti skakavaca,
nepotovanje od mladih, arolija) ovjek mora znati tajnu sila, i biti u stanju
savjetovati se s onima koji imaju posebnu obdarenost u manipulaciji s
dobrim i zlom.
a) Tabu: ovjek mora drati odstojanje od svijeta svetih i potivati ga
(svetih osoba, mrtvih, procesa raanja, procesa reprodukcije, rata, bolesti,
svetita).
Moramo se uvati od tumaenja starozavjetnog materijala na poganski
nain. To su iskrivljene verzije prave stvari. Ovo je problem s mnogim
liberalnim teolozima.
b) Sveta mjesta: to su mjesta, za koja se vjeruje da su boanske sile po-

sebno prisutne i pristupane. To mogu biti lugovi (grupa drvea) ili neobini
kamen, voda.
c) Svete stvari: Misli se da neko kamenje sadri mo. Zemlja je sveta jer je
dio majke zemlje. Tamo gdje se pojavljuju likovi, misli se da boanstvo
prebiva u liku, i prema tome je prikladno dati potovanje i ast boanskoj
fizikoj prisutnosti.
d) Sveta djela: vrhunac svetih djela je tovanje: rtvovanje ivotinja,
davanje slave i iznoenje pronji. Tome se nekada pridodaje ritualno
rtvovanje i kanibalizam. Ljudsko rtvovanje se uglavnom koristilo u
poljoprivrednim zajednicama da bi se osigurao uspjeh etve ili za vrijeme
nacionalne nevolje. Uoavanje odreene ivotinje moe prouzrokovati da se
poduhvat odgodi (npr. crna maka). Takoer se prakticiralo gatanje. Nebo se
promatralo zbog znamenja. Zvijea se smatrala projekcijama iz podzemlje,
porukama od bogova koji su ivjeli tamo. U stvari na poetku zvijea su
nosila Boji put spasenja.
e) Svete rijei: zakletve, proklinjanje i blagoslovi su bile najvanije: sve je
bilo ispunjeno svetom silom, naroito ako je bilo priopeno od nekoga
vanog. Za takve rijei se smatralo da posjeduju mo kojom se provodila
elje govornika (usp. starozavjetnim blagoslovima).
f) Svete osobe: to su posrednici izmeu vidljivog i nevidljivog svijeta, dobra
i zla. Na prvom mjestu su vraevi, proroci i sveenici. Na drugom je sveti
kralj, a na treem aman. Pored njih postoje neke vrste sveenika i gataoca
koji lijee bolesti, upravljaju ceremonijalom rtvovanja i ispraaju due
mrtvih u drugi svijet. U stanju su napustiti tijelo i promatrati dogaaje na
udaljenim mjestima. Sveti kralj, kojeg nalazimo u nekim afrikim
plemenima, je predstavnik Boga na zemlji i od nekih smatran boanstvom.
g) Grijeh, moralnost i nadgrobni ivot: Grijeh je definiran kao ono to
teti dobrobiti zajednice ili prijeti zdravlju lanova. Gledite na grijeh je
usmjereno prije svega ovjeku, a ne Bogu (usp. s izrazom nikada nikomu
nisam nita skrivio). ovjekovo vladanje na ovom podruju ne utjee na
njegovu vjenu sudbinu. Ona mnogo ovisi o panji i potovanju koje je
pokazano od strane rodbine preminulog (usp. s istilitem).
Meutim, ako je osoba obeastila pleme, nju se moe izbrisati sa registra

preminulih. Vidimo da ivi ljudi imaju mo odluiti sudbinu onih koji su

ve umrli. (usp. s molitvama za mrtve).
ANIMIZAM U HRVATSKOJ: HRANA ZA DUICE: Za Boi prije
polnoke, Meimurci prije odlaska na groblje za dan Svih svetih ostavljaju
na stolu hranu kako bi se "nahranile gladne duice". Pojedinci tada u
hladionike spremaju samo najnunije, a hrana ponekad ostaje na obiteljskom
stolu do drugog dana.
KRANSKA VARIJANTA ANIMIZMA: teritorijalni duhovi
U nekim kranskim krugovima ueno je da trebamo:
1. Suoavati se s lokalnim zlim duhovima kada ulazimo u neko podruje
govoriti Evanelje.
2. Zahtijevati od demona da nam otkriju svoju teritorijalnu hijerarhiju.
3. Vjerovati ili poduavati o dojavama koje dolaze od strane demona.
4. Uiti da prije ulaska u neko podruje ili grad treba razbiti demonsku vlast
nad tim podrujem prije nego to se proklamira Evanelje.
Biblija, bez sumnje, govori o duhovnoj borbi koju moramo uzimati vrlo
ozbiljno (Ef 6,12). Usprkos ovoga, kranima se ne savjetuje da se nepotrebno zanimaju za demone, ali ako nam se oni suprotstave u irenju
Evanelja, moramo im se suprotstaviti, prekoriti ih i odagnati. Mi vidimo
ovaj redoslijed u Isusovoj slubi (Mk 1,21-28) i u Pavlovoj slubi (Dj 16,
16-18). Ne postoji garancija u ovom podruju za nepromiljeno i ekstremno
koje ide iznad onoga to Biblija preporuuje.
Treba spomenuti da je pojava March for Jesus bazirana na pojmu teritorijalnih duhova.

10

SOTONIZAM
Veina ljudi koji danas tvrde da su ukljueni u sotonizam to ine iz pobune
prema drutvu. Ukljueni su zbog osobnog dobitka; njihov krajnji cilj je
pronalaenje osobnog ispunjenja. Mnogi od njih ak nijeu postojanje i
Boga i Sotone, a sotonizam prihvaaju kao in hrabrosti pred drutvom.
Njihov je moto: "Ja sam svoj vlastiti otkupitelj." Veina onih koji su u to
ukljueni su mladi ljudi (13-30), u pitanju je individualni pothvat te nije
rije ni o kakvoj gigantskoj uroti.
Razvoj: Pravi sotonizam je s vremenom poeo predstavljati ostatke poganstva u razliitim zemljama, kako su se oni odvijali u raznim lokalnim,
poganskim kultovima. avola se poelo opisivati izrazima koji su karakterizirali lokalna poganska boanstva.
Poganstvo je imalo sklonost tomu da preivljava kroz vrijeme pod krinkom
raznih obiaja, od kojih je neke prihvatila i sama crkva. Toga se vie moe
pronai na selu nego u gradovima (otud i naziv: poganski = koji se odnosi na
seosko). Neki od tih obiaja su: prosipanje soli iza lea za sreu; krianje
prstiju; obavezno govorenje "Bog te blagoslovio" kada netko kihne. Ovaj
zadnji obiaj je nastao jer se smatralo da bi avao mogao ui u osobu dok su
joj usta otvorena! Svaki od ovih navedenih obiaja je prvobitno predstavljao
mjere opreza od aranja. Mjere opreza protiv aranja su se poduzimale i u
veini crkava. Reetke ispred crkava nisu tamo stajale samo zato da bi
prijeile ulaz stoci; vjerovalo se da eljezo, kao i sol i krv, dre vjetice na
udaljenosti. Konjske potkove su danas samo simbol za sreu, ali, kao i
metalne pokrivae za krtionicu, prvotno su se stavljali na gornje grede u
uvjerenju da vjetice ne mogu proi kroz eljezo. Neki seoski ljudi jo
uvijek nose kovaeve avle sa sobom kao amajlije za sreu. Kucnuti o drvo
je, takoer, originalno predstavljalo mjeru zatite od aranja. Ako bi netko,
u predreformacijsko vrijeme, proao pokraj ene koja je glasila kao vjetica,
otrao bi kui i dodirnuo drveni kri koji je visio na zidovima veine kua.
Kada su, u vrijeme reformacije, krievi nestali, ljudi su samo dodirivali drvo
("kucnuli bi o drvo"). Vjerojatno najdrevnije praznovjerje koje se zasniva na
aranju je okretanje novca za vrijeme mlaaka. enska druica
pretkranskog glavnog Boga (kod vjetica) je bila Boginja Mjeseca.
Okrenuti novac je znailo potvrditi njeno ponovno pojavljivanje svakog

11

mjeseca. ak i nakon to je kranstvo dolo u europske zemlje, mnogi od

naih predaka su nastavili vriti neke od obiaja stare religije, kao neku
vrstu duhovne police osiguranja.
avola se poelo opisivati izrazima koji su karakterizirali poganska boanstva. Crkvi se svidjelo portretirati rogatog boga kao biblijskog avla.
Glavni simbol drevnog aranja bio je poluovjek, polukoza, na raznim
mjestima poznat kao Puck (San Ivanjske noi), Pan (grka mitologija),
Herne, Stari Hornie (horn = rog) ili Zeleni ovjek. Ne zna se u kojem je
periodu dvorogi kult uao u Britaniju. Pogodno vrijeme za to je bila
1208.god. kada je Papa na deset godina iskljuio Englesku iz sakramenata i
bogosluja, a Kralj Ivan uputio poslanstvo u Maroko, sa tajnim obeanjima
da e se obratiti na muslimanstvo. Danas imamo mnogo podsjetnik na
Zelenog ovjeka na znakovima pubova (gostionica). Obino to oznaava da
je aranje postojalo kao organizirani kult u tom podruju.
Rije vjetica (witch) potjee od anglosaksonske rijei wicca, "arobnjak
koji oslabljuje avolsku mo", te se dralo da ove "sile zla" moe prepoznati
i oslabiti samo sveenik. Vjetice su se potajno sastajale u umovitim
predjelima. ene su imale jednaku ulogu u plesanju, pjevanju i goenju kao
i mukarci. Svaki krug se sastojao od est parova koji su bili ili mu i ena
ili zarueni parovi, plus slubujua sveenica. Svi su hodali goli. Ispiti
hrabrosti pod bievanjem i stranim opasnostima, prizivanje duhova,
mijeanje kotla, kaenje tamjanom, ljubavne gozbe, kruni plesovi koji su se
plesali lea o lea, sluili su jednoj glavnoj svrsi, a ta je bila postizanje
ekstatikog stanja u kojem bi magnetska snaga cijelog kruga bila usmjerena
na neki jednoglasno odabrani objekt. Tada bi se meu njima doivljavale
neobine pojave; kako kau, vizije prolosti i budunosti. Da bi se ova
snaga koncentrirala, rituali su se izvravali u maginom krugu urezanom u
ledinu.
U to vrijeme su objesili na tisue vjetica: veinu je optubi potakao strah,
zloba, osveta, elja za dobitkom ili isti fanatizam. Ba kao i u vrijeme rata,
na pijune moe svugdje naii.
Kralj James I je osobno intervenirao na suenju Vjetica iz Sjevernog
Berwicka, koje su priznale da su pokuale unititi njegov brod, bacajui
krtenu maku u more. Ovo je uvrijedilo kraljev zdrav razum, te je povikao
da lau. Agnes Sampson, voditeljica kruga, tiho je odgovorila da ne eli da

12

ju on smatra laljivicom. Odvela je Jamesa na stranu i ponovila mu, rije po

rije, razgovor koji je vodio u krevetu sa danskom kraljicom na njihovu prvu
branu no. Takav oiti dokaz natprirodnih moi ispunio ga je strahom, a
vjetice su objeene.
Moderni sotonizam. Temelji modernog sotonizma nalaze se u antireligijskom odbacivanju Prosvjetiteljstva. (Posebno) U aristokratskim krugovima postalo je popularno pljuvati na crkvu i na moralnost koju je
zastupala. Rabelais je prototip renesansnog ovjeka koji odbacuje religiju u
korist ini-kako-ti-volja filozofije. On je ak i nadahnuo zajednicu koja se
nazivala Redovnicima Medmenhama. To je bila udruga europskih aristokrata
sedamnaestog stoljea, koji su se sastajali da bi kockali, gostili se, pili i
igrali seksualne igre. U 18. i 19. stoljeu, u Engleskoj su se osnivali klubovi
zvani Hell-fire (Paklenska vatra).
Prema tome, sotonizam je, u biti, religija hedonizma i udovoljavanja samome sebi. Iza suvremenog sotonizma se nalaze tri ovjeka:
1. Aleister Crowley (1875-1947), 2. Gerald Gardner, i 3. Anton Sandor
LaVey, od kojih je ovaj zadnji osnovao sotonistiku crkvu za koju je vjerovao da je ona krajnji doseg "kontrakulture".
Anton LaVey je napisao djelo koje je nazvao Sotonistikom Biblijom. Ta
knjiga ima dvije karakteristike:
To je otvoreno izrugivanje kranstvu koje privlai mnoge ljude koji su
odbacili tu religiju.
To je izjava nadmoi od strane skupine osoba koje za sebe dre da su iznad
ostatka ovjeanstva.
Moderni sotonizam se esto brka sa:
1) aranjem:
a) koji vjeruje u boanstvo svega; dualizam ili pluralizam i relativne moralne vrijednosti.
b) Svaka grupa obino nosi ime nekog boga ili boginje. Danas je najpopularnija grupa Wicca.
c) Veina suvremenih skupina vjetica su matrijarhalne i naglaavaju enski
aspekt stvarnosti. Ovo se sueljava sa drevnim poganskim sustavima; to nije
bila religija ena, ali je bila slubena religija drutava u kojima su
prevladavali mukarci.

13

Suvremeno aranje je obino miroljubivo, bavi se oboavanjem prirode i

ak je i vegetarijansko. Suvremena vjetica eli biti jedno sa svijetom (ba
kao i mnogi sotonisti), eli nadii svijet i iskoristiti za samoudovoljavanje.
Jedan razlog za ovu zbrku izmeu sotonizma i aranja je taj da su obje
pojave snano antikranske.
2) Poganstvom, politeizmom i idolopoklonstvom. Sotonizam nije ukljuen
ni u jedan od ovih obiaja.
3) Duhovnim pojavama, New Ageom i istom Magijom (tj. arolijom).
Posebno prouavanje: SRA (Sotonsko ritualno zlostavljanje Satanic
ritual abuse). Ovo je neto to je vrlo popularno u Americi i to se othranilo
na senzacionalnim priama. To je metoda savjetovanja koja uzroke mentalnim poremeajima nalazi u sotonskim izvorima ili traumama koje su se
dogodile u prolosti. Osmislile su se razliite terapije kako bi se osobu
osposobilo da otkrije svoje "sjeanje", tako da bi se uzrok problema mogao
pronai u roditeljskom (ili ak i od strane djeda i bake) sudjelovanju u
sotonskim ritualima, ubojstvu, seksualnom muenju, incestu ili zvjerstvu.
rtva je obino ena, bjelkinja, izmeu 25 i 45 godina, na koju je vrlo lako
utjecati, inteligentna, kreativna i dobro obrazovana.
Problem se esto pojavljuje nakon to netko zatrai lijeenje za neto to
naizgled nema nikakve veze sa stvarnim problemom, poput: problemi sa
snom ili hranom, depresija, brani problemi. Takva vrsta lijeenja ohrabruje
obnovu potisnutih sjeanja. rtvu se potie da ponovno proivi traumatino
sjeanje, kako bi se izlijeila od traume. Oblici sotonskih ceremonija kao to
su Crne Mise, ljudske rtve, ispijanje krvi i sotonski simboli su uobiajeni,
mada se svega toga rtve teko prisjeaju.
Problem ovog lijeenja je u tome to se stvari previe uopavaju. Nesumnjivo je da se neki sluajevi mogu otkriti iz gore navedenih izvora, ali, ipak,
opasno je pretpostaviti da svi imaju isti izvor.
Suvremena kranska psihologija moe se podijeliti na sljedee kole:
1. Larry Crabbe, pokuava spojiti Bibliju i psihologiju.
knjige: Basis of Biblical Counselling; Inside Out.
2. Jay Adams, koji odbacuje psihologiju.
knjige: Christian Counsellors manual; Theology of Christian Counselling.
3. Kenneth McGrath, koji temelji svoju tezu na posebnom tumaenju nasljeivanja. SRA, ini se, pripada ovoj kategoriji.
knjige: Healing the family tree.

14

HINDUIZAM
Budui da velike indijske rijeke izviru u Himalaji, odakle utjeu u Indiju,
nije iznenaujue da su stanovnici dobro zalijevanih ravnica gledali sa
strahopotovanjem ogromne i daleke Himalaje te vjerovali da se u njima
nalazi nebeska domovina velikog i stranog boga ive, kao i da su one
centar svijeta. Vjerovali su da je Ganges, jedna od 4 rijeka koje teku od
mitske gore Keilas, nadnaravnog podrijetla. To bi moglo biti i iskrivljeno
sjeanje na 4 rijeke koje su izvirale iz Edena.
Kao to samo ime kae, hinduizam je, uglavnom, religija Indije (rije hindu
je iskrivljeni oblik Sindu, imena podruja koje je opskrbljivano vodom iz
rijeke Indus).
Hinduizam je poeo invazijom Dravida u drugoj polovici drugog tisuljea
prije Krista; ono je bila religija pripadnike predarijevske civilizacije, koji su
ivjela u Indiji, a koji su se do 2500. godine urbanizirali i bili suvremenici
mezopotamskoj civilizaciji onoga vremena. Njihova je religija bila
okarakterizirana pravilima plodnosti u kojima su muki i enski simboli, lik
penisa i boica majka, bili dominantni. Kada se ova religija spojila s onom
arijevaca, ta su se dva simbola ponovno pojavila kao bog iva, i njegova
supruga Kali (ili Durga). Ostali likovi podrazumijevaju znanje o jogi, koja
takoer postaje oblije hinduizma.
Arijevci, koji su 1750. prije Krista izvrili invaziju, donijeli su religiju koja
se sastojala od tovanja odreenog broja bogova koji su personificirali sile
prirode. Arijevci su imali tri razine bogova: one u nebesima, u atmosferi i
zemlji, a koji su u odnosu sa tri velika drutvena razreda: sveenicima,
ratnicima, i seljacima. Ovima su dodali i etvrti razred: sluge i robove, da
predstavljaju glavni predarijevski narod.
Razdoblje ved: Hinduizam poinje ovim razdobljem, za vrijeme kojeg su
arijevci slavili svoje bogove, ali su svoje arolije zadrali za sebe. Tajne
informacije su sadrani u Vedi, koja je napisana kasnije.
Povremenom sintezom arijevske i nearijevske religije, religija Veda se
razvijala u ritualnu vrstu. tovanje bogova Vede je postao razraeni rtveni
ritual ija je uinkovitost ovisila o ispravnom izvoenju od strane

15

profesionalnih sveenika. tovanje je bilo vrhunac toga. Sveenik (brahmin)

je imao taj magian pjev (mantra), koji je posjedovao mo nad voljom
bogova. To je bilo razdoblje brahman. Pojednostavljen je prethodni
politeizam, koji je bio zamijenjen s naglaskom na vanjski oblik rtvenih
obreda.
Izgleda da je religija Ved bila pokuaj sa strane arijevaca da dominiraju
nad drugim stanovnicima indijskog poluotoka putem sistemom tajnih
formula. Stvaranje kastinskog sistema (kasta = varna = boja) svakako je
pokuaj nametanja primitivnog sistema rasne diskriminacije.
Razdoblje upaniada. Ono je bilo reakcija na ranija pravila i rtve, a
izraavalo se preokupiranou filozofijom. umarske kole su poele cvasti,
a pustinjaci su eznuli za nutarnjim i simbolinim znaenjem rtava. Ljudi
su htjeli otkriti princip ujedinjena svemira. Osobine tih razliitih bogova su
postale malo vie od imena tog bia. U upaniadama, politeizam veda je
spojen sa panteistikim monizmom. To se vidi i u stvaranju himni o RgVedi. Ljudska dua (atman) se sastoji od istih osobina kao to je zemlja
univerzuma (brahman). Znanje (jnana) je preuzelo mjesto rtve (jajna) kao
puta do Boga. Karmi (zakonu uzroka i posljedice) dano je ire znaenje,
vee od onog u obredu, i proces samsare (reinkarnacije) se razvio od toga.
Nevedska ideja o odricanju i asketizmu otvorila je put za klasino
razumijevanje o moki (osloboenju), upasana (meditiranju) i ahimsa
(nenasilju).
Doba moraliteta i odricanja: U 6. stoljeu prije Krista javio se val pobune
protiv sveenike religije i intelektualnih pekulacija drevnog svijeta.
Zoroaster (628-551), Buda (563-483), Mahavira (599-527), osnivatelj
ainizma, i Konfucije (551-497), bili su veliki proroci onoga razdoblja.
Njihova reakcija je bila etika, usredotoena na moralitet, odricanja, dobra
djela i potovanje prema svemu ivome.
U Indiji, razdoblje je bilo oznaeno pojavom budizma i ainizma.
BUDIZAM: Budizam je potomak hinduizma. Buda je bio vjerski reformator
i protivnik brahmanskih kasta. Prema budizmu, krajnji cilj ivota i stanje
najvieg savrenstva je nirvana (nitavilo), negacija svih elja i svake volje.
AINIZAM: je nastao unutar hinduistikog tora. Bio je stariji i konzervativniji nego budizam. Odbacivao je autoritet Veda i vjerovanje u osobnog

16

Boga, te sistem kasta. Odravao je strogu etiku ahimsa (neubijanja). Druge

prisege su ukljuivale obvezu da se nee govoriti neistina, da se nee krasti,
suzdravanje i odricanja od svjetovnih uitaka. Veoma je poznat po strogosti
i surovom asketizmu.
Oba pokreta pojavila su se u sjevernoj Indiji kao povratak na primitivnu
religiju koja je postojala prije dolaska arijevaca.
Razdoblja hinduistikog obnovljenja. Ovo je razdoblje nastupilo kao
reakcija budizmu. Poveana je sinteza arijevske i nearijevske kulture.
Bogovi i boice, tovani od obinih ljudi, prihvaeni su u hinduistiko
mnogobotvo i konano personificirani kao najvii bog. Teistiki pokret
bakti-kulta je imao podrijetlo u nevedskim kulturama. Kljuni knjievni
izraz ove renesanse je Bhagavadgita (pjesma uzvienoga). U konceptu joge
proiren je na cijeli duhovni ivot, i jajna (rtva) je tumaena na etiki, a ne
obredni nain. Karma je tumaena kao nesebino djelo. Spasenje dolazi po
jnana (znanju ili prosvjetljenju), bakti (posveenje osobnom bogu) i karmi
(djelu). Ukratko, to je pokuaj moderniziranja i prilagodbe hinduizma
kultiviranom drutvu. Naglasak na moralnosti, a ne na obredu.
Pokreti koji su nastali unutar hinduizma su uglavnom pokuavali formirati
sinkretistiki oblik hinduizma i islama (sikizam), hinduizma i kranstva
(bramo-samaj), popularizirati kultove bakti (hare-krna), i zapadnjake
hinduistike filozofije (teozofija).
Suvremeni gurui su pokuali dati hinduizmu popularnu privlanost nastojei
ga povezati s potrebama modernog ovjeka. Moderni ovjek uavi u slijepu
ulicu mehanikog svemira i prirodnih ideologija, trai alternativu. Okree se
razliitim oblicima mistikog iskustva, jogi, drogi, okultizmu i seksu.
Moderni hinduistiki gurui su vjeto iskoristili ovu prazninu.
Moemo ih podijeliti u vie kategorija:
a) Oni koji nude svojim sljedbenicima razliita duevna iskustva.
b) Oni koji nude svojim uenicima dostignue nadsvijesti kroz prakticiranje
golotinje i seksualnih iskustava. To se inilo pomou starih tehnika u
postizanju nadsvijesti.
c) Oni koji nude postignue mentalnog mira, odmora i moi pomou
transcendentalne meditacije. Ova tehnika ukljuuje tihu meditaciju mantre
(pomou rijei s jednim slogom). Za vrijeme 20-minutnog razdoblja
meditacije, meditator doivljava duboki odmor nakon to je prestao sa svim

17

fizikim i umnim aktivnostima. Svi su oni, u stvari, tragali za izvjesnim

vjetinama preuzetnih iz hinduizma, da ugode eljama modernog ovjeka za
uicima. Meutim, to je takoer bilo sredstvo prilagoavanja hinduizmu. U
Bengaliju, Kaitanja je preokrenuo kult Krine u moan religiozan pokret.
Njegovo intenzivno emocionalno posveenje Krini popraeno kirtan
(zajednikim pjevanjem) stvorilo je nadahnue za kult Hare Krina.
OSNOVI POJMOVI HINDUIZMA
Postoje dvije osnovne vrste hinduizma, duhovna i popularna, i meu njima
postoji veliki jaz u kome se mogu nai monoteisti, politeisti i filozofi. Od
svih zemalja svijeta, Indija jo uvijek sadri najvei broj ljudi koji ive
asketski (1/80 stanovnika). Oni shvaaju religiju vrlo ozbiljno i ateizam je
stran indijskom umu. to obino imaju zajedniko?
1. Brahman, Bog i stvorenje: Traganje za Brahmom, vjenim biem, je
glavna preokupacija hinduistikog uma. Za neke kole, to je vjera u osobnog
Boga koji je nazvan konanom stvarnou. Prema Upaniadama sva
stvarnost je aspekt brahme. Fiziki svijet, s oiglednom raznolikou, nije ni
stvaran niti nestvaran: to je puka iluzija (maja). Sama misao je stvarna.
Veina Hindusa, ukljuujui one koji vjeruju u razne bogove, imaju
predodbu o sveispunjenom Bogu.
Ali Bog, iako definiran u hinduizmu, nikada nije stvoritelj svemira: on
uvijek stvara iz neega ili iz samog sebe, nikad iz neega to nikad nije
postojalo. U kranstvu, stvaranje je jedinstveno, razliito od Boga i ima
moralni razlog.
Filozofija sankare, gledite manjine, vjeruje da je materija vjena i zla, i
tako stavlja boga i materiju u vjenu opoziciju.
2. Karma, samsara i moka: karma je djelatnost ili radnja, i zasniva se na
ideji uzroka i posljedice. Ono to ovjek posije, to e i ponjeti. Svaka
odvojena radnja odluuje o buduem ivotu. Pokajanje je nemogue i nema
opratanja grijeha putem boanstvenog oprotenja. Samsara je ciklus
ponovnog raanja. ovjek je u biti zbir svoje prolosti. Karma odluuje
djela prikladna svakom sluaju. to moe biti pravo za mene, moe biti
pogreno za druge. Zatim, pojam dobra i zla je odreen putem strukture
ljudskog drutva, a ne putem moralnih atributa osobnog boga. Cilj svih
Hindusa je da pobjegnu krugu samsare i od same karme. Moka znai
pobjei krugu reinkarnacije (roenja, smrti, ponovnog roenja), svemiru
vremena i prostora.

18

3. Grijeh, dua i spasenje: Dua (ono to mi nazivamo duh) je zatvorena

u neistoama konanog postojanja, ali sama po sebi odvojena od osobnih
iskustava fizikog iskustvenog ja (dua i tijelo). Dua (tj. duh) ne djeluje,
tako da nije posrednik grijeha. To je upravo ono to su gnostici vjerovali. U
kranstvu, milost otkazuje djela zakona, ali u hinduizmu ono ubrzava
proces oslobaanja od stege karme i kruga ponovnog raanja (istilita).
Izraz bakti (asketska praksa u monasticizmu) znai uinjeno predanje s
izgledom na zasluge milosti boje.
Sav grijeh je iluzija, zlo nije stvarno. Iluzja ne znai da ne postoji ve da je
drugorazredno u poredbi sa svijetom ideja. Razlog ljudske bijede i patnje je
neznanje. ovjek misli da je stvaran i odvojen od Brahme. Grijeh i patnje u
ovom ivotu su moda razlog zlodjela u prolom. Tako nitko nije moralno
odgovoran.
4. Joga: dolazi od rijei jug, a znai ujediniti ili ujarmiti. Prvenstveno je
znaila spajanje cjelokupne ovjekove energije koncentracijom, da bi se
postigao duhovni cilj. Kasnije, bakti jogist koristi ovaj izraz da bi ujedinio
ovjeka s Bogom u predanju. Cilj joge je proizvesti radikalnu promjenu u
ljudskoj svijesti kako bi se prekorailo vrijeme i prostor.
Postoje razne vrste joge: Jnana joga (put znanja), put filozofa, bakti joga
(odanost posebnom boanstvu, kao Vinu ili jednoj od njegovih inkarnacija), karma joga (put djela) koja je masovno slijeena.
Joga sadri rtvovanje bogovima, pravila i ceremonije (npr. kupanje u rijeci
Ganges). Uglavnom, sve su ovo putovi spasenja (spasenje znai bijeg od
zakona karme i kruga reinkarnacije).
5. rtva nije predstavljala pomirenje grijeha, nego je sluila da bi ojaala
izmorene bogove. ak se smatrala i sredstvom dobivanja nadmoi nad
bogovima, potpuno suprotno moralnim razmiljanjima. U biti, znanje je put
do spasenja: ne spasenje od bezbonosti i zlih djela, ve spasenje od
neznanja. Od trenutka kada ovjek spozna da je jedno sa Atman-Brahmom,
on je osloboen. Ali, ovdje nema nikakvog otkria moralnog obnovljenja.
Biti mudar je vanije nego biti dobar, jer dobro i zlo izgleda da pripadaju
sferi iluzije, od koje nas mudrost oslobaa.
6. Reinkarnacija: naziva se jo i seljenje due ili metempsihoza, i znai
da ljudska (ili ivotinjska) dua prolazi kroz vie od jednog tjelesnog
postojanja na ovom svijetu. Zakon reinkarnacije je nazvan ventil
sigurnosti: ako ne uspije prvi put, uvijek moe imati jo jednu ansu. To

19

jako podsjea na katoliku doktrinu istilita. Svi koji odu tamo, na kraju e
ipak otii na nebo. Reinkarnacija se potom shvaa kao suenje iji je cilj
spasenja, a to znai pobjei iz tijela u izvrsno nita (nirvanu).
To se ne slae sa idovsko-kranskom doktrinom o uskrsnuu tijela, niti o
vjenom ivotu ili propasti. U kranskom vjerovanju, tijelo je integralni dio
karaktera, koje je kod smrti (koja se vidi kao odvajanje, i ishod grijeha)
samo privremeno odvojeno od nevidljivog dijela ovjeka. I tijelu i dui je
odreeno da se ujedine kod uskrsnua, kad tijelo postane besmrtno (znai,
nije vie podloeno grijehu i smrti), osposobljavajui tako vjernika, dok nije
ogranien vremenom i prostorom, da ivi u vremenskom prostoru svemira,
ako on to eli. Nevjernici su uskrsnuli da bi se osudili za pakao, gdje odlaze
u svojem tijelu. U kranstvu se na ovjeka gleda kao na psihosomatsku
cjelinu (ne kao raskomadan duh) stvorenu da ivi u materijalnom okruju.
7. Kastinski sustav: Tijekom najranijeg razdoblja, s drutvom podijeljenim
u etiri kaste, religijom su ovladali brahmani, sveenstvo. Brahmani su bili
na vrhu kastinskog sustava, pod njima su bili ratnici, katrije, trgovci i
zemljoradnici, vaiije, te prosjace i sluge, udre. Jo i danas je upitno da li
se daleko sloeniji kastinski sustav, jati, razvio iz ovoga. (Bowker).
Unutar hinduizma postoje neke suprotne ideje:
1) Ako je materija (te reinkarnacija) smatrana loom, teko je razumjeti
kako moe postojati avatar (inkarnacija posebnih Bogova). Mi smo prisiljeni zakljuiti da avatar mora znaiti neto drugo (neto kao materijalizacija).
2) S jedne strane hinduizam prihvaa pojam neizbjenosti sudbine prouzroene od prolog ivota, a s druge strane mogunost izbjegavanja sudbine
kroz injenje dobrih djela i asketizam.
HINDUISTIKA PISMA: Dijele se u dvije kategorije: sruti (to se uje
vjena istina), to odgovara naem kanonskom Pismu, i smriti (ono to je
zapameno: drugorazredni autoritet).
Sruti je ishod onog to su drevni nadvidovnjaci (riji) vidjeli ili uli, i
sadrana su u Vedi.
Veda: 1500-1000 pr. Kr (Joua do Salomona)
Smriti je, u biti, proirenje principa u Vedi, a koji su sadrani u svim ostalim
sakralnim knjigama. Ove su:
Upaniada: 1000-600 pr. Kr. (Salomon do babilonskog izgnanstva)
Gita: srednji vijek (popularni moderni hinduizam).

20

Vede (znaenje korijena: znati = znanje ili prenoena mudrost) to je zbir

himni, molitvi i maginih formula. Postoji etiri: Rg-Veda, Sama-Veda,
Jajur-Veda i Atarva-Veda.
Svaka se sastoji od dva dijela: mantre (himne za slavljenje bogova), i
brahmana, koja su vodii za prinoenje rtvenih rituala kojima se ugaa
bogovima.
Vede su kultivirani proizvod visokog sveenstva, a nikako narodna poezija.
Kasniji narataji su nazvali ove himne sruti ili otkrivenje, ono to se ve
ulo. Meutim, kako se veina njih sastojala od lirskih obraanja viim
boanstvima naroda kojeg se to ticalo, teko se moglo vidjeti to otkrivaju.
Kada se to ubrzo shvatilo prirunici i alegorike interpretacije su
ozakonjenje.
Zatim upaniade, koje su filozofske pekulacije i mistini govori o duhovnim istinama. Rije upaniad znai sjesti do nekoga i predati mu tajno
uenje. Uenje osnovano na upaniadama zove se vedanta.
PROCJENA
Kod hinduizma nema:
1. osobnog spasitelja od grijeha
2. pomirenja za grijehe
3. spasenja kao besplatan Boji dar
4. otkupljenja koje uzrokuje promjenu kroz Svetoga Duha.
SAETAK
HINDUIZAM: suvremeni oblik brahmanizma to prevladava u dananjoj
Indiji
Brahmanizam: panteistiki vjerski sistem starih Indijaca, razvio se oko
1.000-600 i imao kastinski karakter.
Panteizam: nauavanje, po kojem su svijet i bog isto, jer je bog imanentan
cjelokupnoj stvarnosti.
RAZVOJ HINDUIZMA
Primitivno razdoblje: andamani i australoidi
3000-2500: prva civilizacija: dravidi (u jugu) i harappa (u dolini Inda)
1750: arijevska invazija: arijevci (indo-iranska grupa). Oni su tvorci
brahmanizma i kastinskog drutva

21

1500-1000 PRVA EPOHA: Veda (sansk. znanje), naziv za najstarije

indijske knjievne spomenike indoevr. razdoblje. Postoje 4 zbirke vedskih
tekstova: Rg-Veda, Sama-Veda, Yajur-Veda i Atharva-Veda. Prva sadrava
svete pjesme, druga melodije i nain recitiranja, trea propise rtvenih
obreda, etvrta popularnu mudrost i magiju.
900 DRUGA EPOHA: Brahmanas: razdoblje liturgijskog ekstremizma.
REAKCIJA PROTIV LITURGIJE
800-600 TREA EPOHA: Upaniade (sansk. tajni nauk), staro-ind.
filozofsko-relig. rasprave; oslanjaju se na Vede; sadravaju pred-budistiko
nauavanje o brahmanu, atmanu, karmi, spasenju itd. Najstarije iz 9. i 7. st.
Vedanta, naziv za filoz. indijsko uenje koje se temelji na upaniadskoj
metafizici.
600 Budizam i ainizam
REAKCIJA PROTIV INTELEKTUALIZMA
250 ETVRTA EPOHA: Bakti (odanost individualnih bogova)
Bhagavadgita: (pjesma uzvienoga) relig. filoz. poema unesena u 6. knjigu
Mahabharate.
150 dolazak kranstva: osnovanje crkvi Mar-Toma
500 nestorijanski misionari
700 penetracija Arapa i islama
1500 Sikhi i Rada-Krina (bakti pokreti)
1600 Istonoindijska kompanija: Englezi, protestanski misionari.
INDIJSKI BOGOVI
Bogovi vedskog razdoblja
AGNI ivotna snaga prirode. Bog vatre i rtvovanja.
INDRA Bog neba i rata
VARUNA Branitelj kozmikog reda s vlau da kazni ili nagradi.
Kasniji bogovi:
BRAHMA stvoritelj Gospodar svih stvorenja. On je iznad i on kraj

22

tovanja i vjerojatno mu nije posveen nijedan hram.

Sarasvati: Brahmina ena. Boica znanja, uenja i istine.
VINU odravatelj nadglednik ljudske sudbine. Pribliava se ovjeanstvu u deset inkarnacija (avatari). On je uglavnom dobroduan.
Lakmi ena boga Vinu. Boica sree i ljepote.
IVA razaratelj izvor i dobra i zla. Razaratelj ivota i onaj koji ponovo
stvara novi ivot.
Kali (Durga) Givina ena. Velika majka. Ona je simbol suda i smrti.
Deset avatara boga Vinu:
1. Matsya Riba. Pojavila se u vrijeme velikog potopa da bi upozorila
ovjeanstvo.
2. Kurma Kornjaa. Spasila je blaga od poplave.
3. Varaha. Vepar. Izdigao je zemlju iz poplave.
4. Nara-Simha. ovjek-lav. Pobijedio je zle demone.
5. Vamana. Patuljak. Pobijedio je zle demone.
6. Parua-Rama. Rama sa sjekirom. On je unitio pripadnike katrija,
ratnike kaste koji su prijetili da e osvojiti svijet.
7. Rama-andra. Junak epa Ramayana. Bio je plemenit junak koji borio
protiv zla u svijetu. On je zbir vrlina.
8. Krna. Kao to je avatar boga Vinu. Krna je i bog, najpopularniji od
svih bogova. On je i junak mnogih mitova, prikazan kao ljubavnik, ratnik i
kralj.
9. Buda. Prosvijetljen. Deveti avatar je Gotam Buda, osniva budizma.
10. Kalki. Deseti avatar tek treba doi.
VANI IZRAZI
ahimsa: nenasilje, nevrijeanje
atman: ljudska dua
advaita: monizam
avatar: utjelovljenje boanstva na zemlji (u ovjeku ili ivotinji)
bagava: gospodin
bakti: odanost
brahman: vjeno bivstvo, krajna realnost, temelj svemira
brahmin: hinduistiki sveenik
darma: dunost (u budizmu: zakon svemira)
gita: pjesma
jajna: rtva

23

jnana: znanje
joga: (put do) jedinstva s boanstvom
jogi: ovjek koji trai jedinstvo s boanstvom
karma: zakon uzroka i posljedica, ukupnost osobne prolosti
maja: iluzija (koja obmanjuje ljude da je materijalni svijet jedini koji
postoji).
mantra: magine formule, vraanje, molitva
moka: osloboenje, spasenje
nirvana: apsorpcija u boanstvo
prakrit: jezik obinih ljudi
samsara: ciklus ponovnog raanja
sanskrit: aristokratski jezik
sik: uenik
upasana: meditacije
varna: kasta, boja
veda: znanje, prenoena mudrost
vedanta: uenje upaniada
SLABE TOKE HINDUIZMA:
1. Stvorenje se smatra loim. Ovo je i pogled Sotone.
2. Prua ovjeku spasenje putem izbjegavanja tijela i znanjem dobrog i
loeg (tj. stanje nad moralnosti biti svoji vlastiti bogovi).
3. Omalovaavanje grijeha i neprijekorljivost ovjeka.
4. Podrazumijeva ukinue identiteta ovjeka nakon reintegracije u svemirski
duh. Hinduizam je blizu hegelijanizma i marksizma.
Sikizam je osnovao Nanak (1469-1538) i predstavlja pokuaj usklaivanja
Islama (uglavnom sufizma) i Hinduizma (bhakti). Zemljopisno je smjeten u
Punjabi gdje ve postoji tradicija mistinih pokreta. Nakon poetnog
prihvaanja od strane Islama, kasnije su bili napadnuti neprijateljskim
islamskim pravilima te su se organizirali u vojnu zajednicu. Nanak je
organizirao svoje uenike (pod imenom sikti) u uskom zajednicu, a sebe je
postavio za gurua ili uitelja. Njegovih devet nasljednika takoer su bili
prepoznati kao izvori boanske objave. Posljednji guru umro je na poetku
18. st. Peti guru je sagradio zlatni hram na Amaritsi. Od tada, sveta knjiga
Siktha (koja sadri njihovo pjesnitvo) Adi-Granth je postala jedini autoritet
pokreta. Spasenje, koje se vidi u terminima mistinog jedinstva s Onim koji
nema oblik, se postie iskljuivo uz mo bhakti. Sveto ime (nad kojim
meditiraju) i guru imaju ulogu posrednika. To je jedina bhakti sekta koja se

24

odvojila od Hinduizma.
TEMELJNE RAZLIKE IZMEU HINDUIZMA I KRANSTVA
1. Hinduizam je panteistiko vjerovanje dok je kranstvo monoteistiko.
Hinduizam tvrdi da je ivotni princip u stvorenom svijetu (ne u neivoj
materiji) projekcija (ili izbijanje) Boga, te time i dio Boga zbog toga se
sve to je ivo smatra boanskim. Kranstvo tvrdi da je Bog stvorio svemir
i da je odvojen od njega To znai da tjelesna bia i druga duhovna bia nisu
boanski ve su bili stvoreni.
2. Hinduizam tvrdi da je ovaj svijet (materija, ne duh) lo. Nekako se dogodilo da se duhovno ispreplelo sa materijom (koja je loa i stvara kod
ovjeka privid: ini ga da misli da nije dio boga, da nije boanski). Potpunu
sliku dobijemo kada pogledamo na gnostiko uenje o Stvoritelju: Vrhovno
Bie je proizvelo (a ne stvorilo) niz duhovnih bia, ali je kasnije jedno od tih
bia (demijurg = majstor ili gnostiki ekvivalent Logosa) koje je bilo jako
udaljeno od Vrhovnog Bia, u neemu pogrijeilo i stvorilo materijalni
svijet. Stvoreni svijet je tako bio rezultat grene neovisnosti (pokuaj
bjeanja od duhovnog jedinstva svemira). Gnostici su smatrali da je zmija
bila simbol suprotstavljanja zlom bogu stvorenog svijeta. Na taj nain avao
se smatra dobrim jer on radi na spasenju ovjeanstva (na povratku istom
duhovnom stanju).
Kranstvo tvrdi da je svijet dobar (tj. materija), ali da je pokvaren zbog
ovjekovog buntovnitva. Moralnost nije rezultat pada nego odraz Bojeg
karaktera. Ono tvrdi da e Bog obnoviti dananji svijet da bi napravio nova
nebesa i novu zemlju.
3. Hinduizam tvrdi da je rjeenje ovjekove dileme u bijegu od stvorenog
svijeta i spoznaji svoje boanske prirode ime e biti ponovno upijen u
Boga. Kranstvo tvrdi da odgovor lei u prihvaanju Bojeg rjeenja (Isus
je postao ovjekom da bi umro za nae grijehe i platio cijenu naeg
spasenja) i u preobliivanju u sliku svog Stvoritelja, da bi se On vratio na
ovaj svijet (preko uskrsnua) u proslavljenom tijelu koje e zauvijek biti van
dosega smrti i grijeha, kako bi ivjeli sa Bogom (u osobi Isusa Krist) u
nanovo stvorenom svemiru.
Po kranskom vjerovanju na tijelo se gleda kao na neodvojivi dio osobnosti
koji se kod smrti (na koju se gleda kao na odstupanje sa puta i rezultat

25

grijeha) samo privremeno odvaja od nevidljivog dijela ovjeka. Sudbina

tijela i due je da se opet ujedine kod uskrsnua, kada tijelo postaje
besmrtno (to znai da vie nije podloeno grijehu i smrti) tako
osposobljavajui vjernika da ivi u svemiru prostora i vremena, iako nije
njime ogranien. Nevjernici se uskrisuju da bi bili osueni na pakao, u koji
idu u svom tijelu. U kranskoj misli na ovjeka se gleda kao na psihosomatsko jedinstvo (a ne bestjelesan duh) koji je stvoren za ivot u
materijalnom okruenju.
Hinduizam je podosta slian gnostikim herezama na koje je nailazila rana
crkva u 1. stoljeu i koje su osuivane kroz mnoge od poslanica. Apostol
Ivan osuuje nijekanje utjelovljenja i kae da takvo miljenje dolazi od
Antikrista. Gnostici su tvrdili da Isus nije bio pravi ovjek samo se inio
takvim. Boanski duh je siao na Isusa pri krtenju, ali je i otiao od Njega
prije kria.

26

HARE KRISHNA
Pokret zvan Hare Krishna mora se sagledati u kontekstu bakti pokreta unutar
Hinduizma.
Puno ime pokreta je International Society for Krishna Consciousness
(ISKON) Internacionalno drutvo za Krna svijest. Kao to ime kae, oni
tvrde da su istinski sljedbenici Krne, jednog od Hindu bogova koji je, po
njihovom miljenju, bio zanemarivan u hinduizmu. Pripada Hindu sekti
Vinuizma, koja vjeruje da se Vinu, vrhovni bog, jednom manifestirao kao
Krna. Kaytanya je doktrinu izvrnuo naopake govorei da je Krna bio
vrhovni bog koji se jednom manifestirao kao Vishnu. Usredotouje se na
tovanje Krine kojeg se smatra bogom sveg svemira. To je dakle, pokuaj
univerzalizacije hinduizma. Krna verzija Pavla bi danas mogao rei:
nepoznatog boga kojeg tujete u neznanju, mi vam navijetamo: on se
otkrio (u avatar = prerueni bog) kao Vishnu. Zato je to na neki nain
krivotvorena verzija kranstva. Slinost sa kranstvom je ipak vrlo, vrlo
povrna jer su hinduistiki i judeo-kranski svjetonazori veoma razliiti. To
je, dakle, izvozna verzija hinduizma, usklaena sa zapadnjakim ukusom.
Doktrina ISKON-a je dovedena u SAD preko izvjesnog gurua koji mu je
ostao voom sve do svoje smrti 1977. god. Danas organizacijom upravljaju
dvije razliite grupe: grupa od 11 ljudi koja upravlja duhovnim poslovima i
upravljako vijee koje je na elu administrativnih poslova.
Danas pristae ISKON-a vie ne hodaju u naranastim haljinama a elavost
skrivaju nosei vlasulje. Jedina stvar po kojoj ih sada moemo razlikovati je
upadljivi asopis kojeg prodaju. To je imuna organizacija sa 10.000
lanova u SAD-u , koja veinu novca dobivaju ili od pronje ili od prodaje
svog asopisa.
Osnovna uenja:
1. Krna je vrhovni bog i Isus je samo jedna od njegovih mnogih manifestacija. U ovom smislu, Isusa se moe nazvati Krninim sinom, ali poto
je on samo jedan meu mnogim manifestacijama, nije jedinstven i nije
mogao postaviti iskljuive tvrdnje. Vano je primijetiti da Isus nije
utjelovljenje Krne jer se na utjelovljenje gleda kao na neto loe (kao na
kaznu), poto je sva materija zla. Takoer su vjerovali da se Isus zalagao za
tovanje Krne. Zato je poruka ISKON-a: Napusti sve vrste religija predaj
se meni.

27

2. Put spasenja, prema ISKON-u, je, u osnovi, ovo: Voli Boga (Krnu)
dovoljno i bit e spaen.
KAKO MOE POKAZATI PREDANOST KRNI?
1. Pjevajui njegovo ime, to ti omoguava da se probije do duhovnog i da
se oslobodi materijalnog. Osnova ovoj ideji je misao da ovaj svijet ne
predstavlja konanu stvarnost: on je zapravo zao i samo zamagljuje osjetila
onih koji su u njega zapleteni. Pjevajui ovu mantru, dovodi se u
promijenjeno stanje svijesti. Svaki Krnin sljedbenik ima set od 108 perlica.
Za svaku od perlica moraju pjevati Hare Krna pjesme 16 puta, to
sveukupno iznosi 1728 pjesama dnevno. Pjesma ide ovako: "Hare Krna,
Hare Krna, Krna, Krna, Hare, Hare, Hare Rama, Hare Rama, Rama,
Rama, Hare, Hare."
2. Meditirajui nad boanskom predstavom i djelima Krne.
3. Ukljuujui se u rituale i ceremonije tovanja Krne. Ovo ukljuuje
rtvovanje vode, rie i cvijea bogu. inei to, tovatelji se iste od grenih
reakcija i nakratko osjete vjenu sferu.
4. Na kraju neijeg ivota, posljednja misao mu mora biti Krna, jer e u
tom stanju provesti vjenost.
U osnovi hinduistike ideje spasenja skriva se ideja o izvedbi i zasluzi.
Dobra djela mogu nadoknaditi loa. Uz to, ono to oni smatraju spasenjem
je: bijeg od karme (neiji proli grijesi) i od materije openito (ili tonije od
kruga reinkarnacije tj. zatoenosti u materiji, to se naziva samsara) to
ukljuuje moralnost i svijet prostora i vremena, te stapanje sa svjetskim
duhom Krnom (Brahma). Ako voli Krnu, moe to uiniti osloboditi se
gravitacijskog stiska ovoga svijeta i otploviti u svemir.
Sotona je upleten u imitiranje Bojeg Plana Spasenja od samog poetka.
Hare Krna je samo moderna izvozna verzija hinduizma koju nudi Sotona,
koji se jo uvijek prikazuje kao aneo svjetlosti. Kada ujemo poziv:
Napusti sve vrste religija i predaj se meni sjeamo se Sotoninih rijei
upuenih Isusu: Sve u ti ovo dati ako padne niice te mi se pokloni".
avao je takoer rekao Adamu i Evi: Pridruite se mojoj pobuni (jedite s
drveta) i bit ete kao bogovi koji razluuju dobro od zloga bit ete izvan
dobra i zla. Naravno, avao je vrhunski laac koji eli da mu se to vie
ljudi pridrui u paklu i sasvim je spreman iskoristiti religije u tu svrhu.

28

BUDIZAM
Utemeljitelj je Siddartha Gautama iz plemena Sakja. Njemu se pripisuju i
poasni naslovi kao buda (prosvijetljeni) ili tatagata (onaj koji se pokorava), ili jednostavno bagava (gospod). Roen je 563. na granici Nepala. Svoj rani ivot je proveo kao oputeni aristokrat, gotovo bez ikakva
dodira s vanjskim svijetom. Kada je dolo do tog dodira (u obliku smrti i
patnje) u 29-toj godini, odrekao se svoje obitelji i krenuo traiti prosvjetljenje glede ivota. Uio je pod nadzorom dvojice poznatih brahmanskih pustinjaka. Zatim je uzeo pet pratilaca i posvetio je ivot potpunom
asketizmu u dungli. Kako je uskoro shvatio da usredotoenje na fiziki
asketizam je djelovalo suprotno, poeo je ivjeti jednostavnim ivotom
intenzivne mentalne aktivnosti. Konano je, kao kulminaciju produljene
meditacije, sjedei ispod smokve kod Uruvele (poznate kao Bo, ili drvo
mudrosti) postigao svoje prosvjetljenje, to je bio drugi vaan preokret u
njegovu ivotu.
Budizam poinje s tzv. etiri plemenite istine:
1) Patnja (dukha) je bit ovoga ivota, 2) Razlog patnje je elja za posjedovanjem i sebinim uitkom (samudaja), ali naroito elja za odvojenim,
individualnim postojanjem; 3) Patnja nestaje kada elja nestaje, kada je ta
sebina slast za ivotom suzbijena (nirodha). 4) Stanje potpunog mira se
moe nai samo kada je ljudska elja potpuno ugaena (magga).
Prema budizmu, postoji osmerostruki put koji vodi do prestanka patnji a
konani ishod je u moralnoj perfekciji. To su elje koje nas veu za kota
beskrajne reinkarnacije. Prema tome, moramo se otkvaiti, ili odvojiti od
ovih elja putem programa ukoene meditacije koja vodi ka osloboenju
due od tijela i iezavanju u nirvani (nitavilo), tj. u stanje nestvorenog. Put
ovom savrenom odvojenju je poznat kao Srednji Put, jer izbjegava dva
ekstrema: samouitak i samoponitenje. Oba je otkrio Gautama i bez ikakve
su koristi.
Osmerostruki put, koji je praktiki budistiki put spasenja, je vrsta sveobuhvatnog teaja u discipliniranom samopopravljanju a koji vodi do
gaenja ljudske nezasitne elje i ima ishod u moralnoj perfekciji. Tih osam
puteva su: 1) Ispravna gledita (prihvaanje 4 istina), 2) Ispravne elje, 3)
Ispravni govor, 4) Ispravno ponaanje (suzdravanje od ubijanja bilo ega
ivoga, od krae, od nezakonitog seksualnog odnosa, 5) Ispravan nain

29

ivota (ivot bez luksuza, bez ozljeivanja ivih bia, zanatsko zaposlenje),
6) Ispravan napor (uvijek ii dalje i nikada ne odustati: izbjegavati lou
sredinu, pobjeivati zlo, razvijati odvojenje i meditaciju, postii uzaae,
univerzalnu ljubav, 7) Ispravna svjesnost (razmatranje prolazne odvratnosti
tijela, potpuno usavravanje mentalnih procesa), 8) Ispravna meditativna
sabranost (koncentracija na jedan jedini predmet, to dovodi do transa i
prosvjetljenja i najvieg mogueg stupnja savrenstva).
Hod osmerostrukim putem ukljuuje prolaenje kroz etiri razine, pri emu
su raskida deset spona. To je, u neku ruku, ispiranje mozga. Na prvoj razini
se raskidaju tri spone: zabluujue vjerovanje da je sam pojedinac realan,
sumnja u istinu koja je uena, i sigurnost u efikasnost religioznih rituala i
ceremonija. Razine 2 i 3 ukljuuju raskidanje spona putenosti i drskosti.
Posljednja razina ukljuuje pobjeivanje zadnjih 5 prepreka: elja za
odvojenim ivotom u ovom i u nadgrobnog svijetu, duhovni ponos, samopravednost, i neznanje. Cijeli teaj je tako zahtjevan da e potrajati nekoliko
utjelovljenja da se zavri (usp. Watchman Nee: Oslobaanje Duha).
Budizam nije stvarna religija, ve metoda bjeanja iz ovoga svijeta:
moralna filozofija. Ona je neteistika, etika disciplina, ovjekolik sistem
pouke koji naglaava etiku i umnu kulturu do iskljuenja teologije. Budizam
pouavan od utemeljitelja ni u kojem smislu nije sistem vjere i tovanja.
Buda niti je nudio otkupljenje, oprotenje, niti nebo: on nije upozorio na
osudu i na pakao. U teologiji, Buda je ostao agnostik.
BUDIZAM U POVJESNOM KONTEKSTU: Buda je rastao kao hinduist
u vrijeme kada je pokret upaniada imao prve plodove. Budizam potie od
hinduizma. Dok je islam nastao 600 godina poslije Krista, budizam je nastao
gotovo 600 godina prije Krista. S vremenom je izmicao iz Indije te je
eksportiran u druge zemlje, da bi postao glavna religija Dalekog Istoka.
Zato je, ako je Buda bio hinduist, budizam postao izoliran meunarodni
pokret? S jednog gledita, budizam je hinduizam, povean i lien socijalnog
i ustavnog okvira (kasta i ritualnog rtvovanje), i tako prireen za izvoz.
Hinduizam u klasinom obliku nikada nije imao ansu jer je ovisio o
dominantnosti kastinskog brahmanizma kao nasljednike, duhovna
aristokracija, i tako je bio vezan za zemlju od koje potie. Budizam nije
tendirao koristi kod laika i povukao se (tako da nije bio popularan pokret,
ve elitistiki). Konano, muslimanska invazija je unitila budistike
samostane u Indiji i masakriranjem njihovih stanovnika nije ostao praktiki
nitko da bi nastavio irenje i uenje budista.

30

VRSTE BUDIZMA: Danas budizam obuhvaa veliki spektar vjerovanja i

prakse. Uglavnom postoje dvije vrste:
1) Teravada budizam: (uenje starjeina) je najstarije i klasini oblik.
Karakteristian je po konzervativnom, legalistikom uenju koji ukljuujui
uzak i strog put duhovnom prosvjetljenju. Njihova sveta knjiga je Tripitaka
(Tri Koare). Preivio je uglavnom u: Burmi, Sri-Lanki, Tajlandu,
Kambodi i Laosu, a naziva se juni budizam. Put spasenja: treba se odrei
svijeta, postati kaluer, i odrei se sebine udnje.
Bodhisattva: (Teravada) je onaj koji je na putu do prosvjetljenja (postanja
bude).
2) Mahayana budizam (velika kola = u velikim kolima svatko moe biti
spaen): Kako se budizam razvijao, postao je vrlo otvoren za prihvaanje
ideja drugih filozofija i popularnih praznovjerja. Mahayana je tipian sluaj,
jer se sastoji od smjese budizma i stranih dodataka koja su proizvela neto
sasvim razliito od ideala utemeljitelja. Praktiki potie iz Kini odakle je
izvoen u Japan. Pored toga to ima svoje pismo, ima i odreene inovacije
koje ih dovode do klasinog hinduizma: i) pojam krajne realnosti, ii)
panteistiki svjetonazor, iii) poznavanje individualne due koja preivi smrt
i moe proi kroz neko stanje putem do konane sree. Spasenje je za sve
ljude: ne zavisi od individualnog truda, ve moe dolazit iznenada i
nezasluno. U Mahayana budizmu neki slave Budu kao boanstvo. Postoje
kuna svetita i hramovi gdje se Buda slavi. Veina budista pripadaju koli
Mahayana, a nalaze se u: Kini, Japanu, Tibetu, Mongoliji, Koreji,
Vijetnamu i Nepalu. Ova vrsta se naziva sjeverni budizam.
Bodhisattva: (Mahajana) je onaj koji odgaa postignua nirvane, da bi
mogao neogranieno raditi za dobro drugih, dakle on je neka vrsta budistikog spasitelja. Na taj nain zasluga se moe izmijeniti milou ili
vjerom, pa se tako ovjekova karma mijenja.
DRUGE VRSTE BUDIZMA SE NALAZE UGLAVNOM U JAPANU:
Japanske sekte, stvorene spajanjem budistikih ideja s idejama tradicionalnog intoizma, mnogobrojne su i razliite. Do uvoenja budizma u Japan
od 621.g, povijest biljei mnogo religijskih izraza, pobuenih dijelom
kineskim utjecajem, a dijelom tradicionalnom japanskom kulturom.
Tendai budizam: vraa se kineskom modelu a osnovana je 805.g. a pripada

31

eklektinoj (sveobuhvatnoj) koli. Utemeljitelj pokreta, Saio (767-822),

koji je studirao Tien-tai u Kini, nauavao spajanje meditacije i moralne
istoe. Usredotouje se na ohrabrivanja svakog da krene putem da postane
Buda. Pokret prima sva budistika Pisma ali vjeruje da one dostignu
kulminaciju u Lopoevom Pismu gdje se posebno potvruje doktrina o
identitetu krajne realnosti kao i povijesna, utjelovljenja buda. Na neki nain
svemir ima udjela u sveprisutnom, kozmikom budi. Put do prosvjetljenja je
kroz mistiko upoznavanje, tihu meditaciju i jedno-stavnu vjeru. Ova
jednostavna vjera moe biti u Budu, druge bude te ak i u nebudistike
bogove. Od vjernika se oekuje da ivi u svjetlu priznanja da je dio svemira.
ingon budizam: osnovana 807.g. mistiki je orijentirana: naglaava
meditaciju (ingon je japanski prijevod sanskritske mantre). Svemir se
identificira s tijelom vrhovnog bude. intoistiki bogovi su ukljueni u ovu
japansku varijantu. Jedinstvo ovjeka sa svemirom se nauava putem
mistikih tehnika: stava tijela, gestikulacije ruku, ritualnih izjava, i
metodama koncentracije.
Jodo (Amida) budizam: veoma je udaljen od tradicionalnog budizma.
Genku, kaluer iz 12.st. osnovao je sektu jodo koja vjeruje da samo kroz
Budu Amidu (japanski naziv za sanskritsko Amitabha) moe pojedinac biti
iskupljen i ui u "istu zemlju". Pokret nauava spasenje vjerom (a ne
vlastitim naporima), jednostavnom recitacijom formule koja izraava vjeru u
Amidu Budu. Ovo je laki put prosvjeivanja. Oekuje se da e slijediti
ivot pun radosti i zahvalnosti, okarakteriziran dobrim djelima.
Put spasenja: treba staviti vjeru u svemonu samilost Amide Buda.
Zen Budizam: nastao je u Kini pod imenom an, to je kineska rije za
meditaciju. U neku ruku to je povratak izvornom budizmu, ali samo kao
tehnika umne vjebe. Ne postoje nikakva pisma ili literatura. Ne postoje
tovanje Bude. ovjek sam, kae se, posjeduje narav Bude a otkrie koje
treba doi je; da sam ja dio Savrenstva.
Da bi stigla do ovog stupnja prosvjetljenja (satori), osoba mora slijediti
sloeni sistem vjebi usmjeren da donese tijelo i um u pravo stanje, naroito
putem lopoevog poloaja (prekrienih nogu, tako da je svaka noga na
suprotnom bedru). Osim sjedee meditacije (zazen), vana je i zagonetka
(koan). Ta pitanja, na koja se ne moe odgovoriti, slue radikalnom
mijenjanju naina miljenja zen studenata; ona su pomo za meditaciju. Kad

32

nadvladava iluziju individualnog postojanja, dobiva intuitivnu spoznaju da

je sve jedno, bez razlike; Buda je sve i ja sam Buda. ovjek sebe gleda
kroz lanu sliku kao nedovreno i greno, i budi se stvarnost njegove
uroene istoe i cjelovitosti.
Fiziki izrazi zen-duha vidljivi su u takvim vjebama kao to su ceremonije
aja, dudo ikebana umjetnost slaganja cvijea, slikanje pejzaa, pisanje,
streljatvo i maevanje. Stroga pravila, po kojima se prakticira meditacija,
su naroito cijenili samuraji-ratnici kao put do samo-discipline.
Put spasenja: praksa meditacije po strogim pravilima.
Niiren budizam: je ekskluzivistian i netolerantan. On optui sve ostale
vrste budizma kao iskvarenost. Utemeljitelj, Niiren (kaluer iz 13. st.) je
bio formiran u Tendai koli, ali se pobunio protiv nje. Tvrdi da je samo
Lopoevo Pismo nadahnuto. Pristai ovog pokreta intoniraju Lopoevu
sutru, tuju pred svitkom Niiren mandala (koji se sastoji od kineskih imena
indijskih i japanskih bogova) i ponavljaju svetu formulu daimoku (Zdravo,
Lopoevo Pismo). Ova vjeba, ini se, ujedinjuje ovjekovu duu s vjenom
duom Bude. Neke podrunice se sastaju po malim grupama kod kue gdje
se podijele osobiti problemi. Ova religija koja ima sredite na obronku gore
Fuji Jama, je vrlo revna u evangelizaciji.
Put spasenja: treba intonirati Lopoevo Pismo.
Postoji i politika varijanta koja se zove Soka Gakkai (drutvo koje stvara
vrijednost). Pokret ima danas oko 20 milijuna pripadnika.
Tibetski budizam: najraniji izvjetaji budizma u Tibetu datiraju sve do 7.
st. poslije. Kr. kad je Sonsten Gamp unificirao Tibet u jedinstven narod i
postao je prvi kralj 625 g. Prije toga, Tibet je bio zemlja odvojenih plemena
i prevladavajua religija je bila Bon mjeavina amanizma, magije i
primitivnog tovanja prirode. Na poetku tibetanci nisu eljeli primiti
budizam. Tek kad je budizam u Tibetu apsorbirao neke od okultnih
karakteristike Bona, tibetanci su prisvojili tu religiju. Na taj su se nain sinkretizam drevne religije Bon, doktrina Mahayana budizma i tantrika praksa
Padmasamvave razvijale u tibetsku varijantu budizma koja se zove
Vajrajana ili tantriki budizam.
Posebna karakteristika ove varijante se zove aktizam, gdje se tuje ena
posebnog boga. Tibetski bogovi su postali simbol upaje upaja je ljubav,
aktivni, muki princip, dok su tibetske boginje postale simbol prajne

33

prajna je znanje, pasivni enski princip. Njihovo ujedinjenje postaje duhovni simbol postignua nirvane. Neki su razumjeli ovo doslovno i tvrde da
spolno openje izmeu mukarca i ene tijekom svetih rituala ubrzava
postignue savrenstva.
Druga karakteristika tibetskog budizma je lamaizam: U 11 st. Tibet je
postao teokratska drava s dalaj-lamon na elu. Prema ovoj doktrini, prvi
lama, Gedun Truppa, koji je dostignuo do budinstva (tj. oslobodio se od
reinkarnacije) stanuje u svakom uzastopnom dalaj-lami.
Put spasenja: treba se baviti ezoterikim, duhovnim tehnikama za dobivanje
breg spasenja.
RAZLIKE IZMEU BUDIZMA I HINDUIZMA
Treba imati na umu da je budizam subjektivna i univerzalna verzija
hinduizma, osloboena od okvira indijskog narodnog identiteta:
1. Uenje o reinkarnaciji: prema budizmu ovo to preivi smrt i reinkarnira
se, nije osoba nego njegov karma (ukupnost dobrih i loih djela). Budizam
ne priznaje hinduistiki pojam pojedinca (tj. atman).
2. U hinduizmu dharma oznaava "dunost", a u budizmu "zakon svemira".
3. Nirvana u hinduizmu oznaava "apsorpciju u boanstvo" (brahman), a u
budizmu "izbavljenje od patnje i dostignue novog oblika svjesnosti". Samo
u Mahayana budizmu, nirvana oznaava "raj".
4. U Mahayana budizmu postoji pojam bodhishattve. Na temelju toga zasluga se moe izmijeniti milou ili vjerom, pa se tako ovjekova karma
mijenja.
5. Hinduistika Sveta Pisma (Veda) i kastinski sistem su odbaene.
6. Nema sistema sveenika, ve postoje samo kalueri.
7. U budizmu (ak i u varijanti "mahayana") nema stvarnog rtvenog sistema, nego samo rtve u obliku darova donesene pred kip Bude.

34

TEOZOFIJA
Ovaj pokret (koji ima mnogo toga zajednikog s hinduizmom i budizmom)
osnovala je ena koja je osjeala duboku mrnju prema kranstvu. Ona se
zvala Helena Petrovna Blavatsky (1831-1891). Ona je veoma vana osoba
jer je bila popularizator hinduistikih ideja, te jedna od osoba koje su
osnovale moderni New Age pokret. Njena nasljednica, Annie Besant, se
takoer smatra osobom koja je dala smjernice New Age pokretu. Osnovna
tvrdnja ge. Blavatsky je ta da postoje djelii istine u svim religijama;
hinduizam je religija iz koje sve druge potjeu, a sve druge religije su tek
iskrivljene ili promijenjene verzije hinduizma. Kranstvo je mrzila zbog
njegovih iskljuivih postavki, te je postala vei hinduist od samih hindusa!
Vjerovanja teozofije:
1) Bog: odbacila je ideju o osobnom Bogu (koja je slina ideji Brahmana u
hinduizmu). Rekla je: "Mi vjerujemo u univerzalni, boanski princip,
korijen svega, iz ega sve nastaje i u to e sve biti upijeno na kraju velikog
ciklusa postojanja".
2) ovjek: ovjek se sastoji od sedam dijelova (ne dva ili tri) koji takoer
predstavljaju nekoliko reinkarnacija kroz koje netko mora proi da bi
postigao nirvanu: 1. tijelo, 2. vitalnost, 3. astralno tijelo, 4. ivotinjska dua,
5. ljudska dua, 6. duhovna dua i 7. duh. Spasenje se postie kada se
dosegne sedmo stanje. Ovo je slino hinduistikoj doktrini karme.
3) Isus: Krist je "boanski princip u svakom ljudskom biu".Teko je pojmiti
kako ona dolazi do ovakvog zakljuka (osim ako Isusa ne stavlja u poloaj
bodhisattve onoga koji odgaa apsolutno savrenstvo kako bi pomogao
drugima da tamo stignu). Rije Krist znai Mesija; to je naziv, a ne osoba
razliita od Isusa.
4) Reinkarnacija predstavlja temelj njenom sustavu razmiljanja: ideja da
ljudi moraju proi kroz seriju ivota da bi izmirili svoje grijehe.
U njenom sustavu raj i pakao nemaju nikakvu vanost, te prema tome i ne
postoje. Svrha ivota je postizanje nirvane, odnosno spajanje s boanskim
duhom od kojeg smo prvobitno i doli.
5) Biblija se smatra manje vrijednom od hinduistikih zapisa i smatra se
blijedim odrazom originala, tj. Veda.
Zakljuak kojemu ne moemo izbjei je taj da teozofija nema nikakve veze
sa judeo-kranskom objavom.

35

SCIJENTOLOGIJA
Scientologija je kombinacija ideja budizma, hinduizma, znanstvene
fantastike i psihologije, a izmislio ju je knjievnik Ron Hubbard u
Kaliforniji 1953. Scijentolozi iste svoje due kako bi dosegli stanje
potpune istoe i na taj nain kontroliraju misli, energiju i vrijeme.
Sljedbenici vjeruju da sve negativne misli i bolesti proizlaze iz naeg tijela,
jer su se u njima nastanile due izvanzemljana koji su ubijeni na Zemlji prije
nekoliko tisua godina. Razmiljajui o prolosti, pokuavaju se osloboditi
uljeza u svom tijelu i izlijeiti se.
Poetnici se najprije moraju dobro natrpati dozama vitamina B3 koji tijelo
isti od kolesterola i potie circulaciju, ali svi su drugi lijekovi zabranjeni.
Seanse, kao i u kabali, stoje cijelo bogatstvo. Scijentolozi tvrde kako
posjeduju najuspelije tretmane protiv ovisnoti, disleksije, pa ak i raka.

36

NEW AGE
Izraz New Age dolazi od astrolokog vjerovanja da se oko svakih 2000
godina proljetni ekvinocij dogaa u novom znaku zodijaka. Oko 2000.
sunce naputa znak Ribe, poinje i ulazi u znak Vodenjaka, te tako poinje
nova doba. Staro doba Ribe je bilo ispunjeno napetostima, nevoljama i ratovima, ali novo doba e biti doba mira i sree. To podrazumijeva da je staro
doba bilo kransko i da je nadmaeno nekranstvom. U ovom dobu ovjek
e imati osoban pristup kozmikoj energiji koja izlazi iz srca svemira.
ovjeka se ohrabruje da proiri svoju svjesnost da bi bio sposoban povezati
se sa izvorom te energiji pomou koje ovjek postaje nadovjek. Taj proces
je simboliziran dugom. Drugim rijeima, ovjek moe biti svoj vlastiti bog i
na taj nain ponavlja Sotonino obeanje Evi u knjizi Postanka.
Na New Age je takoer izvrio utjecaj svojim idejama Karl Gustav Jung i
Teilhard de Chardin. Dobro je poznato da je Jung bio duboko povezan sa
spiritizmom. Posjeivao je spiritistike seanse sa svojim roakom kojeg je
kasnije spomenuo u svojoj disertaciji. esto je doivljavao spiritistiki
fenomene. Priznaje da je bio pod utjecajem njegovog demona, Filemona, u
mnogim njegovim spisima. Teilhard de Chardin je bio pod utjecajem
panteizma i njegovo uenje je utjecalo na Karl Rahnera. Profesor Theo
Herbertz, sa sveuilita u Aachenu, glede Teilhard de Chardin je rekao
sljedee: Teilhardove hipoteze su toliko nespojive sa sadanjim teorijama
fizike i kemije, kao i s kranskim vjerovanjem. Njegovo razmiljanje nije
kransko, nego proizlazi iz materijalistikog panteizma. Ono je okarakterizirano novim razmiljanjima.
Po Fritjofu duhovno iskustvo je smatrano odluujuim. To je iskustvo gurua, a ne obinog ovjeka. Za njega ne postoje apsoluti. Iskustvo je sve. to on
misli to eli nainiti apsolutom. Postavlja se pitanje: ije duhovno iskustvo
je normativno? Problem je kako njegova iskustva kao gurua mogu postati
apsolutni za ostale ljude.
Po njemu, Bog je ivotni princip svemira, nije osoba. Tvrdi da smo svi dio
Boga, to je tipini panteizam, koji je uvijek na neki nain bio atrakcija za
njemaki um (usp. Von Weizcker). To je stari poganizam, obuen u
respektabilnu odoru 20. stoljea, da bi postao prihvatljiv. Problem je u tome

37

da su mnoge istine postale iskrivljene.

Prethodnica tog pokreta je bilo 17.000 grupa po cijelom svijetu, ukljuujui
pokret hipija 60-tih godina, neomarksistike grupe, ekoloke pokrete,
feministiki pokret, ljude iz svijeta droga koji naginju prema psihodelinim
iskustvima, spiritizmu i sotonizmu. Veoma je vano da sve ove pokrete
karakterizira odbacivanje tradicionalnih ideja autoriteta, a to Biblija naziva
bezakonje.
Ali, odakle dolaze sve ove ideje i zato su one postale tako popularne u
okviru New Age-a?
KORJENJE POKRETA: Vano je ispitati korijene pokreta New Age-a da
bismo znali o emu je rije.
Sve poinje s gospoom Blavatsky koja je osnovala teozofijsko drutvo u
New York-u 1875 godine. Na nju je izvren utjecaj rosenkreuzera (pripadnika tajnih drutava, predanih okultnim znanostima), i djela iz indijskih,
egipatskih i afrikih religija. Tvrdi da joj je knjige koje je napisala diktirao
sam majstor tj. demonski duh. Njezina nasljednica, Alice Bailey
(1880-1949), je zapoela drugi stadij razvoja New Age filozofije. Bila je
poznata kao spiritistiki medij (u okultizmu osoba preko koje se navodno
javljaju nadnaravna bia, pokojnici i sl.) i tvrdi da je primila daljnje uenje
koje se odnosilo na utemeljenje novog, okultnog svjetskog pokreta. Obje su
bile poznate po mrnji prema tradicionalnom kranstvu i upletenosti u
istonjake religije. Bailey je tvrdila da e se Isus vratiti (ili se vratio) kao
jedan guru da ui narod kako da se otkupi.
Danas unapreuju toke od New age vjerovanja po rairenosti istonih
religija i po istaknutim osobama u zabavljakoj industriji kao to su Shirley
MacLaine i Tina Turner. Mnogi pripisuju svoj uspjeh duhovnim voditeljima. Napisane su neke knjige pod utjecajem takvih duhovnih voditelja,
usp. knjigu Richarda Bacha: Galeb Jonathan Livingston.
TOKE VJEROVANJA KOD NEW AGE:
One se mogu pregledno svrstati pod pet naslova:
1. Panteizam: Bog je sve i sve je Bog. Bog je bezlian, a ovjek je dio Boga.
Iako je ovjek neupuen u to, on to treba doznati tako da moe postati
svjestan i ostvarivati svoju potpunu mogunost.
2. Isus je samo jedan guru (vjerouitelj duhovnog prosvjeivanja) te su
prava kranska Pisma gnostika.

38

3. Znaaj osobnog prosvjeivanja, budui da je ovjek neupuen o svojoj

boanskoj naravi.
4. Ovo prosvjeivanje se moe postii na razne naine kao to su stanja
izmijenjene svijesti (meditacija, droge, glazba i dr.) i dodir s duhovima.
5. Drutveno i politiko zalaganje je nuno za angairanje (kao mrea);
istomiljenici rade jedan ujedinjeni svijet.
Moralne posljedice ovog vjerovanja su dalekosene. Na zlo se gleda kao na
obmanu; vjerovanje u apsolutno udoree se smatra neispravnim, jer se
smatra kao umanjivanje i neljudsko (tj. to podsjea ovjeka na njegovu
ovisnost, slinost s drugim stvorovima i uraunljivost!).
Kada osoba shvati da je ona Bog, onda je to to ini po definiciji dobro, ak
ako je to zlo. Nema razlike izmeu demonskog i boanskog: dobro i zlo su
jedno te isto.
Okarakterizirano je bezakonjem, tj. odbacivanjem osobnog Boga i Njegovih
pravila. U principu, pokret spaja to Biblija razdvaja: stvoritelja i tvorevinu,
muko i ensko. Ue da ovjek moe postati bog, i da spolovi potjeu od
biseksualnih bia. Zbog toga, da bi se vratili na podrijetlo, muko i ensko
su zbunjeni (homoseksualnost, lezbijanizm, biseksualizam, unisex-duani
itd.). Neke od kljunih rijei koje se upotrebljavaju su: globalno selo,
cjelovito razmiljanje, grupna terapija, suvisnost. New Age tvrdi da je
postao model za budunost i da mu je osnovno obiljeje povezanost pseudoznanosti i gnosticizma.
Drugi pogled New Age pokreta je njegova glazba koja je u sutini ponovno
otkrie drevne istonjake glazbe. Ona je nekada bila kultska, povezana sa
tovanjem idola, s ciljem da iskljui um, tako da bi um bio pojaan, to e
rei da bi bio povezan s drugom valnom duinom, tj. demonskom. Joga
pripada istom sistemu. To je skup vjebi usmjeren da otvori um za duhovni
(tj. spiritistiki) svijet.
NEW AGE JE DJELATNO SUDJELOVANJE U DEMONSKOM:
Mnogim ljudima je New age privlano i uzbudljivo, jer ukljuuje takve
stvari kao to su odbijanje apsolutnog udorea, vjerovanje u reinkarnaciju,
dodir s duhovima i upuivanje (neki tvrde da su napisali itave knjige pod
utjecajem nekog duhovnog voditelja), upotrebu kristala, gatanje i psihiki
razvoj. Ljudi koji u potrazi za prosvjeivanjem i psihikom silom prave
pokuse s okultnim praksama i otkrivaju da duhovi za uzvrat ovjekove
panje dodjeljuju blagoslove u obliku uzbudljivih objava, ushienih

39

iskustava, ljubavnih susreta, izvjesne pomoi i ohrabrenja, zatite od

opasnosti te neprestanih uvjerenja o njihovu vlastitom boanstvu (ne
spominjui njihovu potrebu pokajanja i vjeru u biblijskog Isusa, Mesiju).
Tuna strana svega ovoga je suvremeno demonsko opsjednue: strane i
neoekivane psihike sile, privienja, naglo opsjednue duhovnim biima,
psihiki napadi i uestalo nesavladive i bolne spolne pobude, teka potitenost i tenje za samoubojstvom. Demonski duhovi e osobu gnjaviti
esto puta umjesto da je napuste.
Dakle, krani i drugi, koji usporavaju postupak koji vodi u jedinstvo
ovjeanstva, moraju biti iskorijenjeni!
Odbacivanje zapadnog materijalizma: ovjek se umorio od znanosti (i
materijalizma) i trai neto uzbudljivije to e ga uvesti u jednu dimenziju
koja je do sada bila nedostupna za njega. U popularnim se tjednicima sve
vie naglaava astrologija (horoskopi) i duevni fenomeni. Sve svjedoi da
je to reakcija protiv racionalizma.
Fritjof Capra je europski prorok New Age pokreta. Lijenik, roen u Beu
1939. Njegov angaman u New Age filozofiji je poeo kada se pripojio hipipokretu. Imao je odluujuu viziju: tvrdi da je vidio energiju u pokretu, koju
on poistovjeuje s plesom hinduistikog boga ive. Capra je pokuao spojiti
modernu fiziku i istone religije. Dogme istonih religija je vidio
prilagoene modernoj fizici. On uzima iz moderne fizike ono to mu se
svia, a zanemaruje sve ostalo to mu ne odgovara, da bi to prilagodio
unaprijed zamiljenim pojmovima.
On predstavlja panteistiko motrite pri emu mu je glavni cilj da ovjek
pronae sebe u svemiru od kojeg je bio otuen. Tu se ne radi o pitanju
odnosa izmeu dva bia, Boga i ovjeka, nego o gubitku identiteta u
kozmikom procesu. On potie intuiciju umjesto racionalizma, sintezu
umjesto analize, cjelinu umjesto redukcionizma. To je, u stvari, sinkretiki
sustav. On optuuje Descartesa i Newtona za formiranje nae sadanje
materijalistike civilizacije.
ISTINSKA STRANA NOVOG DOBA: Po Marylin Ferguson koja je napisala knjigu Njena Urota: dogaaji koji su prije bili izolirani, sada se
povezuju u jedan pokret. Doba Ribe je nadmaeno dobom Vodenjaka.
Nastupa doba ljubavi i svjetla, kada e duh biti osloboen i dolazak Majstora ponovno oekivan. Znaajno je da Biblija govori o dolasku Antikrista,
koji e prevariti one koji odbacuju Boga putem sotonskih prijevara. Jedno
od imena Antikrista je bezakonik. Biblija nam veli da e na kraju vremena

40

doi do porasta bezakonja, a to je otvoreno suprotstavljanje Bojem autoritetu. Takoer je znaajno da je ovjekova umijeanost u okultizam bila
direktno povezana s Bojim neprijateljem Sotonom, koji je ubrzao dolazak
velikog potopa (Post 6,1-8). Na isti nain povezano je dananje otvoreno
ukljuivanje u okultizam, koje e vjerojatno ubrzati Dan Gospodnji, kada e
Bog kazniti zemlju s ognjem.
KRITIKA: Zatitnici New Age-a tvrde da:
1. Njihov sustav pokazuje rezultat (kao alternativna medicina), zato mora
biti istinit. To se osniva na zamisli: sve to je korisno, dobro je. Ali, to nije
neizbjeno. Bit e mi od koristi ako laem o poslu da bi dobio bolji posao:
Ali moje izjave nisu istinite. Pored toga, izvor poboljanja moe biti i
Sotona: nije sve to je duhovno od Boga.
2. Pisma gnostika su ispravna, a bila su potisnuta kada je crkva postala
dravnom religijom pod carem Teodozijem. Tvrdi se da ona prednjae
drugim Pismima. Ali, to se moe opovrgnuti ranim crkvenim dokumentima,
koji pripadaju prethodnom razdoblju.
Zatitnici pokreta New Age-a trae dokaze u gnostikim i esenskim pismima
od Nag Hammadia do Kumrana, da bi dali sliku o kranstvu drukiju od
prihvaenih gledita crkvenih povjesniara. Oni ak tvrde da kranstvo
potie iz gnosticizma a da je potom potisnulo svoje gnostike korijene. Ali
idovstvo ranog kranstva pokazuje da je to obina la.
3. Zatitnici New Age-a pokuavaju Isusa prikazati kao gnostika. Tvrde da
postoje zapisi, koji se uvaju u samostanu na Himalajima, koji opisuju
Isusovo putovanje kroz Indiju i njegovo uenje o budizmu za vrijeme
izgubljenih 18 godina ivota. Pokuaji da se pronau spisi bili su
bezuspjeni, a niti postoji Tibeanin koji bi znao o njihovom postojanju.
IZAZOV NEW AGE-A JE DVOSTRUK:
1. New Age openito ugroava i slabi drutvo odbacivanjem kranskih
ideja i infiltracijom hinduistikog svjetonazora. To se ini putem priprema
ljudskih umova, osobito u kolama. Djeca su esta meta, npr. kod crtia s
jasnom porukom New Age-a: moe imati nadnaravnu mo i biti dobar bez
Isusa. Doimlje se modernim i uzbudljivim, ali u biti odvodi od Boga. Djeca
su pod dojmom da je kranstvo nepotrebno i staromodno.
2. Ljudi su namamljeni u New Age: npr. okultni svjetonazor putem raznih
sredstava. Ukljuivanje se razvija u vie etapa:

41

a) Osoba ima problem, ili se pravi zainteresirana, ili iz dosade poinje uiti
o promatranju viska, karti za gatanje, ili meditaciji. Problem kao da nestaje.
b) Osoba sada eli saznati zato i kako sistem radi, tako poinje itati knjige
na tu temu itd.
c) Nakon toga osoba postaje presvjedoeni ovisnik i redovito meditira,
koristi njihalo, karte za gatanje i konzultira se s horoskopima.
d) I na kraju osoba postaje promicateljem sistema, dobar je i zbilja ovisan o
okultnom (npr. sotonskom) sistemu.
3. Biblijske rijei dobivaju drugaije znaenje:
a) Bog vie ne znai Bog Biblije, ve boanska energija koja se nalazi u
ovjeku kao iskra koja se mora osloboditi u svemiru.
b) Krist nije vie unikatni otkupitelj, nego zaetnik jedne religije meu
mnogima, od kojih je svaka valjana koliko ona doputa, ali ne daje potpuni
odgovor.
c) Otkupljenje vie ne znai sloboda od osude i sile grijeha plaanjem neke
cijene, ve samootkup, npr. osloboenje due od tijela putem niza tehnika
joge, tako da se moe spojiti sa boanskim silama.
d) Molitva vie nije razgovor s Bogom, ve razgovor sa samim sobom, npr.
meditacija s ciljem postizanja visoke svijesti.
e) Obraenje vie ne znai obraenje Bogu, ve obraenje razmiljanju New
Age-a.
KRANSKI ODGOVOR: Biblija ui da ovjekov glavni problem nije
njegova otuenost od svemira (i njegova tijela), ve njegova odvojenost od
Boga. Grijeh je pobuna protiv Boga, a ne samo neprihvaenost od drutva.
On se ne moe spasiti od vrtloga grijeha u koji je upao. Mora se pokajati i
pomiriti s Bogom, po vjeri u Krista, i pokazati odanost Njemu kao svojem
zastupniku za grijeh. Samo tada moe dobiti snagu kojom postaje nova
osoba i nasljeuje sve to Bog ima za njega. Drugim rijeima, rjeenje za
ovjekovu dilemu je; postati novi ovjek, ne nadovjek (nadpobunjenik).
Njemu (ovjeku) se ne smije dopustiti da ubere plod sa stabla koje daje
ivot, pojede i ivi zauvijek (Post 3,22). Zato je Bog izbacio prvog ovjeka
iz vrta. On nije htio proslaviti pobunjenike. Ova se promjena smjera
ispoljava u svim fazama ivota.
Istone religije su potpuno drugaije od Biblije. One predstavljaju put
spasenja izmiljen od Sotone (duhovnost bez Boga) putem kojeg je ovjeku
priopeno da moe sam postati svojim Bogom. Njihov propust je u tome to
se ne suoavaju s problemom zla i kako se ono moe savladati. tovie,

42

kranstvo ima za cilj obnoviti um, a ne iskljuiti ga.

Ako postoji bilo kakav New Age (Novo Doba) na dohvat ruke, onda je to
Milenij: 1000godinja vladavina Krista sa svojom crkvom sa sreditem u
Izraelu. Ali, prije nego li se to dogodi, pojaviti e se lani Mesija (Antikrist),
koji e koristiti okultnu silu da zavede ljude, a potom slijedi sudnji dan.
New Age pokret je u biti stara gnostika hereza koja se skriva pod novim
oblikom.
Moda je od vanosti da je gnosticizam bio prva velika hereza s kojom se
Crkva suoila. Vjerojatno e biti i zadnja, to znai da se pribliavamo
kraju. To je kao da smo zavrili kruno putovanje i apostol Ivan nam
ponovno govori: Moja djeco, kraj je blizu! Reeno vam je da e Antikrist
doi: a sada mnogi antikristi su se ve pojavili, i tako znamo da je kraj tu (1
Iv 2,18). Za Ivana bi kraj bio karakteriziran dolaskom Antikrista, pa tako i
onih nadahnutih istim duhom, to ukazuje da je odbrojavanje poelo.
Antroposofisti koji su se odvojili od teozofista, rekli su 1910 g.: Nama ne
treba vie utjelovljeni Mesija, jer moemo imati izravnu viziju o Bogu.
Znaajno je, da Ivan ree da znak antikrista je odbacivanje utjelovljenja (1
Iv 4,2).

43

INTOIZAM
intoizam je nacionalna religija Japana i zbog toga esto isprepletena sa
japanskim nacionalizmom i odanou caru kojega se smatra boanstvom;
potomkom boga Sunca. Sukladno tome, smatra se da su japanski otoci i ljudi
boanskog porijekla, a japanski carevi koji su potomci boice sunca vladaju
postavljeni od samog boga. Pokoravanje viem autoritetu se smatra stazom
ka kreposti. Tako to, u stvari, nije osobna vjera nego ponavljanje zajednike
tradicije. intoizam je izrazito nejasan i nema dobro definiranu doktrinu ili
ustanovljena pravila ponaanja. Ne postoji nikakav panteon bogova ili
vrhovni bog, nego se tuje bilo kakva (prirodna) sila ili objekt koji je
postigao status kami-ja, a to znai boanski, tajanstven ili zadivljujui.
Primjeri toga su: sunce, vjetar, grmljavina, planine, rijeke, drvea, stijene,
vukovi, zmije, lisice, ogledala, perlice, maevi (ovo zadnje troje se uvaju u
velikim nacionalnim svetitima), udnovati ljudi, poglavice i mudraci,
duhovi predaka, duhovi uvari, zli duhovi (tj. bilo to iz animistikog svijeta
Japanaca). Moramo se sjetiti da Japan zemljopisno lei izmeu animistikih
naroda tihooceanskih otoja i animistikih naroda Sibira. Ovi predmeti se
tuju u lokalnim svetitima. To je, u biti, nacionalno poganstvo koje se
razvijalo tijekom stoljea i mnogi Japanci uope ne znaju objasniti zato
rade odreene stvari. Unato tako irokoj definiciji, intoizam se moe
podijeliti na sljedee kategorije:
Narodni intoizam obiaji povezani sa vanjskim krajolikom. Druga
krajnost je...
Sektaki intoizam ovo se odnosi na organizirane grupe, od kojih neke
imaju povijesne osnivae, kanonizirane zapise, organizirano lanstvo,
sistematiziranu doktrinu i posebne rituale. Ima ih trinaest i one predstavljaju
one sekte koje su slubeno priznate kada je intoizam postao dravna religija
sredinom 19. stoljea. Mnoge od njih sadre elemente posuene iz drugih
religija (ak i kranstva). Kada je intoizmu oduzet poloaj dravne
religije, mnoge su se grupe razile tvrdei da nikad nisu ni bile intoistike.
intoizam svetita ovo se odnosi na obiaje povezane sa razliitim
svetitima diljem Japana i moglo bi se nazvati tipinim intoizmom (kada se
kae intoizam misli se na ovaj oblik). Podvrsta ovoga mogla bi se nazvati
Kunim intoizmom i odnosi se na rituale koji se izvode u kuama.
intoizam carskog dvora odnosi se na ritual kojeg izvodi carski dvor u
svetitima unutar carske palae. S tim je usko povezan dravni ili nacionalni

44

intoizam to predstavlja dravni kult kakav je bio prakticiran za vrijeme II

svjetskog rata. Ovo je ukljuivalo dravnu kontrolu, ovinistika uenja i
prisilna odravanja rituala.
Japanci sebe smatraju golemim klanom. Ipak, prije kulturne invazije sa
kineskog kopna, intoizam nije bio poznat kao intoizam ve se sastojao od
veoma razliitih poganskih obiaja koji su se uvelike razlikovali od klana do
klana; od podruja do podruja. Japan je sklon injenju prirodnih sila
boanskim zato jer se sastoji od prekrasnih otoka i klime koja se neprestano
mijenja, no isto nalazimo i na mjestima gdje sile prirode znaju biti veoma
nasilne (zemljotresi, vulkanske erupcije, tajfuni, itd.). Ipak, kada je kineski
nain(tj. budizam ili konfucijanizam) doveden sa kopna, to je prisililo
Japance da ouvaju svoje nacionalno naslijee, to su i uinili tako to su
pokuavali proizvesti sistematiniju verziju religioznih obiaja svojih
predaka, to je se onda nazvalo into ili Put Kami-ja (kami = boanski). To
je vjera u kami, u njegovim raznim manifestacijama; plemenski nain ivota
sa carskom obitelji na elu i u sreditu.
Kao rezultat kineske kulturne revolucije, Japanci su usvojili istu abecedu.
Prva od dva slova iz kineske abecede koja su bila odabrana da predstavljaju
rije into, u sebi podrazumijevaju da to izraava prvobitni ili univerzalni
duh. Drugo slovo znai Put. Iz toga proizlazi da se into izvodi slijeenjem
uma kami-ja (boanskog) i ivljenjem u skladu sa voljom kami-ja.
intoistike knjige: Prva od njih je Kojiki ili Zapisi o drevnim stvarima, a
druga je Nihon Shoki ili Japanske kronike. Postoje razne druge knjige koje
se tuju kao Ljetopisi japanskog naroda, ali ih se ne dri kanonskima u
smislu da podupiru intoizam. Kojiki je najstarija i u mitolokim terminima
povezana je sa najranijom japanskom povijeu sa njenim junacima i
njihovim djelima. Pomijeano sa ovom, nesumnjivo, povijesnom osnovom
je pozadinsko shvaanje koje potjee iz animizma: stvaranje kroz raanje
(bogovi su rodili druge bogove ili predmete). Prvi japanski car je, navodno,
bio rezultat jednog takvog seksualnog ujedinjenja. Neki su pratili razvoj
intoizma kroz:
1) primitivno oboavanje prirode (gdje se oboavaju sami objekti),
2) polidemonizam (gdje se vjeruje da nadnaravni duhovi nastanjuju fizike
objekte),
3) politeizam (gdje dolazi do prave personifikacije, zbog ega moemo
govoriti o bogovima i boicama),

45

4) tovanje duhova predaka koji su originalno bili lokalni poglavari ili neke
velike nacionalne linosti,
5) odravanje plemenskih, ceremonijalnih tradicija za dobro zajednice
6) s vremenom Japan postaje ujedinjen pod Jamato plemenom, iji poglavica postaje carem.
Moralnost: ne bazira se na klasinim kranskim idejama dobra i zla
(odnosno, nije vano odgovara li boanskoj volji i karakteru ili ne) ve je u
svojoj osnovi estetska i animistika.
a) Dobro se poistovjeuje sa onim to posjeduje ljepotu ili je u vezi s njom,
sa skladom, sa plodnou. Ovo objanjava zato su japanski vojnici u II svj.
ratu napravili ruglo od enevske konvencije (koja se bazirala na kranskim
vrijednostima) i ostali pri tome da je smrt neto lijepo.
b) ovjek je u osnovi dobar (i sadri boanski dio u sebi) i moe postati
kami. Moe postati neist ako doe u dodir sa krvlju, boleu ili smru (to se
sve smatra djelom zlih duhova), to se naziva obrednim okaljanjem, koje se
mora ukloniti ritualom oienja: ne postoji shvaanje unutarnjeg ienja.
Svetita i tovanje u intoizmu: into svetita (ili hramovi) su mjesta gdje
se tuje kami. Nalaze se ili u podruju gdje je priroda izrazito lijepa ili na
mjestu gdje su se, navodno, dogodila izljeenja ili gdje se tuje lokalni bog
koji je prvobitno bio zatitnik plemenskog podruja. U najveim svetitima
se nalaze odreeni kami predmeti kao to su ogledala, perlice ili ma. U
Tokiju postoji svetite gdje se tuju duhovi palih boraca.
Kada se izgradi svetite izvodi se ritual, u pokuaju da se otjeraju zli duhovi
i prizove pomo dobrih duhova.
Sama svetita se grade po prilino standardnom obrascu: postoji prilaz koji
vodi do svetita, uzdu kojeg se podiu drveni lukovi koji slue da bi oistili
tovatelje. Do svetita se nalazi mala graevina u kojoj se moe oistiti
kupanjem, pranjem ruku i ispiranjem usta. tovatelj nikada ne pristupa u
unutranje svetite, nego ostaje u vanjskom svetitu gdje se moli time to se
klanja ili dvaput pljee rukama. Takoer tuje time to stavlja novac u
kutiju za milodare (u kunim svetitima daje se hrana). Od drugih graevina
mogu se nai sveenika kua, spremite i dvorana gdje miko plesaice
izvode obredni ples (po molbi tovatelja) i to zato da bi se osnailo tovanje.
Moe se uzeti i sveto jelo, kako bi se simboliziralo zajednitvo s kamijem.
Izrezbareni tapii sa komadima papira na sebi slue da bi naznaili
kamijevo prisustvo. Ljudi koji se nalaze u stanju ritualne neistoe (koji su

46

bolesni, ranjeni ili u alosti) ne mogu sudjelovati u tovanju. Obino jednom

godinje postoji velika proslava (esto u isto vrijeme sa etvom) kada se
odrava pomno razraena sluba tovanja: glazba, sveto plesanje (kagura),
molitva (norito), prinoenje darova kamiju.
Zatim postoje dvije nacionalne ceremonije koje, u posebnom svetitu unutar
palae, izvodi sam car: to su Festival etve (Niinemesai) i obred velikog
oienja (Oharai) koji se izvodi dvaput godinje, u lipnju i prosincu. Iako
je intoizmu kao dravnom kultu 1945. god. oduzet slubeni poloaj, car jo
uvijek predvodi ove obrede (donekle slino kao i idovski visoki sveenik).
Veina ovih elemenata moe se nai u izraelskom Starozavjetnom tovanju.
Liberalni teolozi bi rekli da je ovo jo jedan pokazatelj globalnog politeizma
koji se razvio u monoteizam, dok bi krani rekli da SZ obiaji predstavljaju
istinitu i originalnu varijantu, a da su sve to drugo kopije ili iskrivljene
verzije. injenica da su ovi razni rituali sukladni globalnom modelu trai
objanjenje nisu se svi mogli spontano razviti nego mora da su inaice
prvobitnog modela. To pokazuje da svi ljudi imaju zajedniko podrijetlo i da
su prvobitno svi bili upoznati sa istinom. Biblija upravo to i govori.
Budizam, konfucijanizam i intoizam: zbog kineskog utjecaja, u Japan je
uvezen budizam koji je dostigao najvei utjecaj u 8. stoljeu. Kasnije
(794-1185) su nainjeni mnogi pokuaji stapanja budizma sa intoizmom. I
Tendai i ingon kola budizma su vidjele kamija kao manifestaciju duha
bude, te su budistiki redovnici u into svetitima itali iz budistikih zapisa.
U kasnijem periodu (1600-1868) proizvedena je mjeavina intoizma i
konfucijanizma. U 18. stoljeu je uslijedila nacionalna reakcija koja je
traila da se vrati na intoizam i da se odbace bilo kakvi strani utjecaji.
1868. godine, car koji je doao na tron proglaen je boanskim to je dovelo
do ekstremnog nacionalizma: japanski narod se smatrao boanskim, car je
bio boji potomak i boanska misija Japana je bila da zavlada cijelim
svijetom. intoizam vie nije smatran religijom nego dravnim kultom.
Takvo stanje stvari potrajalo je do kraja II svj. rata kada je ukinut intoizam
kao slubena dravna religija od strane saveznike administracije koja je
preuzela vlast 1945. godine. Iako se cara vie ne smatra bogom, on i dalje
obnaa dunosti visokog sveenika intoizma. Prema popisu stanovnitva
provedenom 1969.god., dvije treine Japanaca se smatraju sljedbenicima
intoizma. U skorije vrijeme bilo je pokuaja da se ponovno oivi
nacionalna vanost intoizma.

47

KONFUCIJANIZAM
Konfucijanizam kae Dr. Lin Yu-Tang za razliku od kranstva, je zemaljski, od zemlje roen. Strogo govorei, to uope nije religija: ono ima
odreene osjeaje prema ivotu i svemiru koji granie sa religioznim
osjeajima, ali ipak nije religija. Konfucije je prvenstveno bio moralist koji
je elio dovesti do trajne drutvene reformacije u Kini.
On je za religiju bio zainteresiran samo onoliko koliko mu je ona mogla
posluiti za njegove ciljeve. Uobiajeno je govoriti o tri kineske religije,
pri emu su taoizam i konfucijanizam domae religije, a budizam doveden iz
Indije. U stvarnosti ne postoje tri religije, nego tri kole miljenja ili tri
elementa u jednom religijskom sklopu. Taoistiki misticizam je u suprotnosti sa konfucijskom pounou i ondje gdje ovo dvoje ne zadovoljava
kineski duh, uskoio je budizam i popunio potrebe. Ipak, kineski narod ne
spada meu najreligioznije narode na svijetu. Veina puka su praznovjerni
animisti, a ne budisti. Oni pronalaze svoje najdublje duhovne vrijednosti u
etikim sistemima koji kontroliraju ponaanje bez da se naglaavaju bogovi
ili zagrobni ivot. Kinezi ne povezuju Konfucija sa religijom, ve govore o
koli ili Uenju. Njegova osobnost i karakter imali su presudan utjecaj
na kineski nain razmiljanja i moralne ideale, dok su njegova knjievna
djela kineskoj etici dala autoritativni i klasini oblik. Iako sadraj ovih djela
po svom smislu nije ba bio religiozan, prema njima se ipak, sve do ovog
stoljea, odnosilo sa dubokim religioznim tovanjem. Konfucije bi bio
uasnut da je znao da e ga se godinama nakon njegove smrti htjeti
proglasiti bogom, da e se graditi hramovi u njegovu ast i da e se rtve
prinositi na njegov grob.
tovanje Konfucija nipoto nije ogranieno na Kinu. Konfucijeva klasina
djela se isto tako visoko cijene u Koreji i Japanu kao i u Kini, i njihova
uenja su duboko utjecala na korejski i japanski drutveni ivot isto kao i na
kineski. Tek nakon dodira sa Kinom je Japan poeo uviati potrebu za
uvrijeenim pravilima morala. Najvei utjecaj, u tom smislu, su imali
budizam, a onda konfucijsko uenje. U Japanu su konfucijski ideali ipak bili
poneto promijenjeni. Kult neupitne odanosti caru je uinjen vanijim od
bilo koje druge vrline, pa ak i od sinovske pobonosti. Jedna sekta unutar
intoizma je poznata pod nazivom Konfucijski intoizam. Poznata

48

Bushido ideja o vitetvu (junatvu, asti) jednako je nastala od Konfucija

kao i od Zen-budizma.
Vijetnam takoer ima svoju snanu sektu koja se trudi ouvati i prakticirati
etiku Velikog Mudraca. Tako vidimo da konfucijanizam nastavlja imati
veliki utjecaj, poto je ujedno i orijentalan i skladan sa zapadnjakim
svjetovnim pogledom na svijet.
Konfucije osoba: Kung Fu-tzu ili Kung Mudrac (ime koje je latinizirano i
dano Konfuciju od strane ranih jezuitskih misionara), roen je 551. god. pr.
Kr. Znai, bio je suvremenik Gotame, osnivaa budizma, i ivio je malo
prije vremena Sokrata i Platona. U to vrijeme, kineskim carstvom vladala je
dinastija ou, koja je bila sastavljena od mnotva malih poluneovisnih
feudalnih dravica, koje su esto bile u ratu jedna s drugom. To je bilo
nevoljno vrijeme ugnjetavanja, bogatstva i poude. Ali nasuprot ovakvoj
pozadini, to je takoer bilo i vrijeme snane intelektualne aktivnosti,
klasino razdoblje kineske literature. Sam je Konfucije potjecao iz
aristokratske, ali i osiromaene obitelji pod upravom Lu-a u provinciji koja
je danas poznata pod imenom antung. Sa petnaest godina sav se predao
uenju. Sa devetnaest godina se oenio, ali izgleda da nije bio ono to bi se
nazvalo obiteljskim ovjekom. Razveo se od svoje supruge i odravao
udaljene odnose sa sinom i kerkom. Sa dvadeset dvije godine postao je
uiteljem; sa trideset je vrsto stajao i imao oblikovana miljenja, dok sa
etrdeset nije imao sumnji. U meuvremenu, u tridesetim godinama svog
ivota, iao je u Dvor ou-a kako bi prouavao ceremonije koje su tada bile
u upotrebi. Dok je bio u glavnom gradu, kau da je sreo starijeg gospodina
Lao-tzu-a, ili Laocija, osnivaa taoistike religije. Laocije, koji je vjerovao u
jedinstvo i sklad svemira zastupao je postignue jedinstva sa Taom (Tao =
Put) preko povratka prirodi i spontanog samoizraavanja. On je bio pun
prezira prema mladom nadobudnom ovjeku koji je htio upravljati ivotom
strogim pravilima ponaanja. Kad se vratio kui, Konfucije je, nezastraen,
okupio oko sebe uenike od kojih je trideset i estoro identificirano.
Njegov je ugled postao tako velik da ga je princ od Lua, njegove domicilne
drave, 500. god. pr. Kr. postavio na mjesto glavnog gradskog suca i kasnije,
kada mu je bilo pedeset godina, na mjesto Ministra Pravde.
Konano se smirio i dao se na prouavanje drevne povijesti, pjesnitva i
rituala. U osobnim navikama bio je jednostavan, ali precizan i izbirljiv,
inzistirajui na prikladnoj odjei za odreenu priliku i na odgovarajuem
umaku za svako jelo. Zadnjih pet godina njegovog ivota bile su posveene
pisanju. Jo uvijek moemo vidjeti hram u uefou, pokrajina antung, koji

49

oznaava mjesto gdje je on ivio i umro 479. god. pr. Kr.

2. Njegova knjievna djela
Poznate Konfucijeve Tri knjige su Razgovori, Uzviena nauka, i Zlatna
sredina. Prva od ovih je zbirka Konfucijevih izreka, pa time i vjerodostojan
pregled njegovih zanimanja i miljenja. Pet klasika koji se uvijek povezuju
sa etiri knjige, sadre Knjigu promjena, Knjige pjesnitva i Knjigu povijesti, sve starije zapise koje je konfucijska kola uzela kao autoritet:
Proljetne i jesenske anale koje je, prema tradiciji, napisao sam Konfucije;
Knjigu obiaja, zbirku kasnijih konfucijskih zapisa koji se tiu obreda, a
ukljuuju izreke i prie o Konfuciju.
3. Konfucijska etika
Mudraeva uenja su ouvana u Odabranim odlomcima, koja se sastoje od
pitanja njegovih uenika i pripadajuih odgovora. To ni u kom sluaju nije
religijsko djelo nego izraavanje gledita pragmatikog moraliste koji je
zainteresiran za religiju sve dok njeno prouavanje doprinosi ugledu.
Njegov uzvieni ovjek bio je, u modernom izraavanju, savreni
gospodin, kojega je obiljeavala ljubaznost, iskrenost, milosre, odanost i
poricanje sebe. Naglaava vanost vrline, ispravnosti i pravilnog rituala,
prihvaajui postojea religiozna vjerovanja u nebo (tien) i u duhove,
mada je njegov savjet bio da se treba drati podalje od duhovnih
bia (shen) o kojima je odbio izraziti miljenje. Njegova spominjanja
boanstva su uvijek u neosobnim terminima, ali je on tu neosobnu snagu
priznavao kao odobrenje za moralno dranje.
Njega je vie zanimao ovaj svijet, negoli sljedei, iako je pokazivao djeje
uivanje u religioznim ritualima. Kao i veina kineskih filozofa, vjerojatno
je vjerovao u uroenu dobrotu ovjeka, mada je tu doktrinu prvi utvrdio
Mencije. Priroena ovjeja grenost kakva se ui u Bibliji je doktrina koju
bi kineski tradicionalisti teko prihvatili. Konfucije je rekao da svaki ovjek
moe biti krepostan, samo se treba na to odluiti. to ne elim da drugi
meni rade, to isto ja njima ne elim je njegova poznata interpretacija jen
dobrote ili milostinje veoma razliit stav od pozitivnog Zlatnog pravila
Propovijedi na gori, koja se dogodila pet stoljea kasnije. Ali, Konfucije
ipak naglaava pomaganje drugima na pozitivan nain: na primjer, Ako
eli stajati, pomozi drugima da stoje. Njegova filozofija je bila vrlo

50

jednostavna: ukratko, krepost je temelj sree.

Konfucije nije nimalo rasvijetlio ivotne probleme, bio je nesiguran u
pogledu Boga i nije mu bilo stalo to nije znao nita o ivotu nakon smrti.
Zanimalo ga je ivljenje u Drutvu i kada su se njegovi cijeloivotni
pokuaji da doe do trajne drutvene reformacije u njegovoj dravi
izjalovili, proveo je zadnje dane ivota u oblaku razoaranja.
Nakon Konfucijeve smrti, njegova se moralna filozofija razvila u nekim
odreenim pravcima. Prvo ju je razvio Mencije, a onda je upila utjecaje
kineskog oboavanja predaka i taoistike filozofije.
Daljnji razvoj: Mencije
Meng-tzu ili Mencije (371-289 pr. Kr.), Platonov i Aristotelov suvremenik,
je bio ak i manje zainteresiran za religiju od svog uitelja. Nije niim
pokuao od Konfucijevih uenja napraviti religioznu poruku i jo je vie od
Konfucija naglaavao uroenu ljudsku dobrotu. Njegova djela daju
konfucijskoj etici pekulativniji (nejasniji) oblik. ovjekova priroda je
dobra kao to voda tee prema dolje. Izvod iz ovoga je taj da kao to voda
moe tei uzbrdo jedino ako ju se prisili, tako ovjek ini zlo samo protiv
svoje (dobre) prirode. Takva pretpostavka, koja je toliko u suprotnosti sa
kranskom doktrinom o prvotnom grijehu, je imala neizmjeran uinak u
cijepljenju kineske obrazovane klase protiv prihvaanja kranskog uenja.
Kada je Mencije pokuao poduiti vladare kako da mudro vladaju, samo su
ga njegovi uenici sluali, te je on postao jednako razoaran kao i
Konfucije.
Kasniji konfucijanizam.
1. Njegov utjecaj na dravu: Kult Konfucija je nadivio sve suparnike
filozofije i dobro uvjebani konfucijanisti su bili jedini ljudi koji su bili
sposobni nositi se sa javnim poslovima. Ova klasa uenjaka je bila ta koja je
konfucijanizam uinila dravnim kultom. Nakon 631. god. posl. Kr. jedina
kvalifikacija za obnaanje javne dravne dunosti je bila uspjeno poloen
ispit iz konfucijskih klasika. Tako su Kinom do nedavno vladali uenjaci i
dentlmeni, a ne profesionalni politiari i vojnici. Oni su ti koji stoje iza
snanog konzervativizma i otpora prema napretku koji je bio tipian za Kinu
prije revolucije 1911. S padom carstva 1911. god., konfucijanizam je
doivio veliki udarac. Stari ispitni sistem je bio ukinut i kult cara je prestao.
Unato povremenim pokuajima da se ponovo uspostave konfucijske
moralne vrijednosti, to se nije dogodilo i komunisti javno igou

51

konfucijanizam kao isti feudalizam i time prepreku napretku. ak su

pokuali razbiti i izraajnu obiteljsku odanost koju je Konfucije utuvio u
glavu i pritom imao mnogo uspjeha.
2. Kult predaka: Ovaj se kult u Kini i Japanu razvio kao nigdje drugdje.
Korijene tomu moemo nai daleko u antici i Konfucije to zasigurno nije
izmislio. Ali, shvaajui vanost sinovske pobonosti radi stabilnosti drutva, on je ovo potivanje prenio mrtvima isto kao i ivima. Rekao je da djeca
trebaju provesti tri godine u alosti za preminulim roditeljima i ponovno je
oivio razraeni ritual tovanja mrtvih, koji je, bar do prispijea
komunizma, prakticirao svaki odani sin, esto uz cijenu koju si nije mogao
priutiti, a koja ga je nekad ostavljala u dugu za cijeli ivot. Mencije je
izjavio: Jedan od tri velika grijeha je biti bez potomstva, jer onda se nitko
ne moe skrbiti za duhove predaka.
Brak je, stoga, bio dunost, a divlji brakovi neizbjeni kad god zakonska
ena ne bi imala mukog potomka.
Nakon smrti, najvanija stvar bi bila postavljanje ploice za preminulog u
ormaru u gostinskoj sobi zajedno sa svim ostalim ploicama bliskih predaka.
Takav je bio kuni oltar oko kojeg bi se odvijao obiteljski ritual paljenje
mirisa, papirnati novac i prinoenje hrane precima. Svakog proljea, kada bi
bilo veliko obiteljsko okupljanje, kod grobova su prinoene rtve, za vrijeme
Proljetnog festivala. Ranije su se dvorane predaka gradile za upotrebu
cijelog klana koji je nosio zajedniko ime. Ovdje bi se postavljale starije
ploice, dok bi se kod kue zamjenjivale sa ploicama nedavno preminulih.
Dvorane su se koristile za sastanke voa klana, redovna obiteljska
okupljanja i gozbe, te za ceremonije posveene preminulima koje su voene
sa puno potovanja. Profesor K. S. Latourette kae: Obredi za preminule
sainjavaju jedno od najistaknutijih obiljeja kineske kulture.
Dr. Lin Yu-tang je izjavio da je tovanje predaka jedina prava kineska religija, i da kao takva predstavlja najveu prepreku napretku kranstva.
Kada stariji sin postane kranin, on vie ne moe biti ukljuen u tovanje
predaka, te je prirodno da njegovi bezboni roditelji kao to je u Maleziji
danas osjeaju da su se tradicija i duga linija obiteljskog tovanja razbili
na komadie i to od strane neke strane vjere posebno od kranstva. U
Japanu, gdje se kult ne smatra idolopoklonskim, ponekad bi se napravio
kompromis kako bi se kranima omoguilo da odre svoja tradicionalna
tovanja obiteljskih predaka.

52

U 17.st. Matteo Ricci, jezuitski misionar i uenjak, elei nai zajedniki

jezik s kineskom kulturom, pomno je prouavao konfucijske obiaje i
zakljuio da nisu idolopoklonski, te da ih se kranin moe savjesno pridravati. Franjevci i Dominikanci nisu se sloili i bio je to gorak sukob. Car
Kang Hsi podravao je Mattea Riccia, ali je papa stao na suparniku stranu.
Kao posljedica toga, jezuitski i franjevaki misionari bili su izbaeni iz
Kine.
3. Taoizam filozofija dualizma i komplementarnosti (dopunjavanja).
Vano stajalite kineske filozofije je vjerovanje da svemirom vladaju dvije
suprotstavljene sile yin i yang. Yin predstavlja enstvenost, materinstvo,
zemlju, hladnou, tamu, slabost i smrt; on je negativan i pasivan; on je
sjever. Yang predstavlja muevnost, oinstvo, nebo, toplinu, svjetlo, snagu i
ivot; on je pozitivan i aktivan; on je jug. Yin sila saima, skuplja, dok Yang
sila proiruje.
Porijekla ovog temeljnog dualistikog shvaanja nisu sigurna i moda nisu
ranija od 4. st. pr. Kr. Sistem su konano razradili i konfucijanisti i taoisti, i
oblik koji je dovren za vrijeme Sung dinastije (960-1217 posl. Kr.) je bio
neokonfucijanizam. To je bio pokuaj da se izraze fenomeni prirode. Pod
taoistima je postao vie od nagaajue teorije o poretku svemira; postao je
znanost koja se primjenjivala u geomantiji (feng shui) i u medicini, alkemiji,
itd.
Simbol ovog sistema je pa kua (osam trigrama), to potjee iz dodataka iz
Knjige promjena i pripisuje se Konfuciju, ali je mogue da je i novijeg
datuma od toga. Trigrami su sastavljeni od kombinacija dugih crtica (yang) i
dvije kratke crtice (yin). Nebo, na primjer, je potpuno muko sa tri dugake
crtice, dok je zemlja potpuno enska sa est kratkih crtica. Ostalih est
trigrama predstavlja vodu, vatru, vjetar, grmljavinu, paru i planine. Ovi su
rasporeeni okolo sredinjeg simbola dvije ribe (yin i yang) to je bilo
dodano za vrijeme Sung dinastije. Ribe dopunjavaju jedna drugu i
predstavljaju Tai chi (prvobitnu tvar). Jedna verzija toga je sluajno
uvrtena u korejsku zastavu.
Dok je Konfucije povijesna stvarnost, Laocije je mutna i moda i mitska
linost o komu se nita ne zna osim da je on navodni autor klasinih
taoistikih djela, Tao-te Ching ili Klasika principa puta i morala. Dok je
konfucijanizam prilino prizeman, taoizam je apstraktna filozofija koja bi se

53

mogla svidjeti modernim bitnicima ili hipijima. Zastupala je nemijeanje u

prirodne tokove i ivot osloboen od svih sputavanja koja je postavio
ovjek. Za taoista nita nije uvreno niti miruje. Zbog toga ne postoje
nepromjenjivi standardi i ustaljena pravila.
Izraz Tao po kojem je religija dobila ime je ista rije koja se koristi da bi se
prevela Rije u prvom poglavlju i Put u etrnaestom poglavlju Ivanovog
evanelja. Taj naziv je od velike vanosti za kineski nain razmiljanja. U
prvom redu on oznaava put ili cestu i onda i put svemira. To predstavlja
prvi princip, koji je ak prethodan Bogu univerzalna kozmika energija
iza prirodnog poretka. No, toliko je tajanstven da oni koji znaju ne odaju i
oni koji odaju ne znaju. ovjek prati zakone zemlje, zemlja prati zakone
neba, nebo prati zakone Tao-a i Tao prati zakone spontanosti (prirodnosti).
Tako prvobitna vladavina Tao-a predstavlja idealno stanje nedirnutog
savrenstva kada je ovjek djelovao spontano u skladu sa zakonima Tao-a i
nije se znalo za dobro i zlo. Znai, taoist tei povratku u ovaj sretni raj
putem Prilagoavanja Vrlini (Te) samopraznine, traei, kao voda, najnie
mjesto i putem vraanja apsolutno jednostavnom ivotu prirode.
Taoistika poezija izraava ovo mistino zajednitvo s neiskvarenom
prirodom. Njena tihost i pasivnost su utjecali na umove mnogih Kineza i ona
se naziva jednim od najboljih sastojaka kineske kulture.
uang-Tzu (r. 330. pr. Kr.), Laocijev uenik, bio je Mencijev suvremenik i
jedan od najbriljantnijih pisaca antike. On je takoer naglaavao
beskorisnost pukog osjetilnog znanja, sutinsko jedinstvo svega stvorenog i
govorio je o ponitavajuem jedinstvu tao-a. ovjek se moe vratiti svojoj
primitivnoj nevinosti samo ako odbaci svu hvalisavu mudrost i umjetan
nain ivljenja. U ovome je Taoizam srodniji misaonom budizmu nego
konfucijanizmu. Chuang-Tzu je ponekad citirao Tao-Te ing , ali je njegova
verzija taoizma na neke naine originalna. Taoizam se s vremenom iskvario
u odnosu na svoju ranu jednostavnost i to uvoenjem magijske strane
filozofije. Sljedbenici su krenuli u potragu za eliksirom besmrtnosti i
upustili se u spiritizam. Tako je taoizam degenerirao u ono to je i danas
mnogoboki sistem spiritizma, demonizma i praznovjerja.
Falun-gong je mjeavina taoizma, budizma i qigonga tj. umne i tjelesne
vjebe koje se fokusiraju na pritjecanje vitalnih energija (qi ili ti). Ovaj
pokret je utemeljio Li Hongzhi 1992 g. a bavi se prakticiranjem zhen-shanren, tj. istinitosti, dobrohotnosti i uzdravanja.

54

ZOROASTRIZAM
Zoroaster ili Zaratustra je bio obnovitelj mazdaizma (zervanizma) u Perziji.
To je bila dualistika religija: svijet predstavlja scenu na kojoj se bore
naelo Zla (Ahriman ili Angra-Mainyul) i naelo Dobra (Ormuzd ili AhuraMazda), ali e na kraju Dobro pobijediti. Kada se to bude dogodilo, dogoditi
e se i konani sud. To e podrazumijevati uskrsnue mrtvih i zatoenje zlih
u podruja gdje e biti mueni.
Sveta knjiga mazdaizma je Avesta. Ona, kao i Vede, sadri pjesme, molitve i
uputstva za rituale. Ova je knjiga postala temeljem kulta kojim je upravljao
Magi (od ega potjee naa rije "magija"). Glavni dio tovanja je bio
smjeten oko vatrenog oltara. U stvari, izgleda da su bili opsjednuti vatrom,
a u kasnijem razdoblju ovo je bila srednjovjekovna misao.
Zoroastrizam je potakao nastanak mitraizma i manihejizma, ali je iznenada
prestao postojati za vrijeme muslimanske najezde. Ipak, oko 100 000
lanova kulta uspjelo je pobjei u zemlju koju danas poznajemo pod
nazivom Pakistana i Indije, gdje i sada postoje pod imenom Parsee (to
znai: perzijski) zajednica. Zaratustrina se obnova sastojala od odbacivanja
bogova poznate religije i promicanja tovanja jednog boga, Duha Dobra,
Ahure-Mazde. On je pokuao nacionalno poganstvo pretvoriti u univerzalnu
religiju. Prema tradiciji, Zoroaster je bio sin trgovca devama i odrastao je u
vrijeme kada su njegovi Perzijanci oboavali mnoge bogove. Za svoje
mladosti pokazao je duboko zanimanje za religiju, a kad mu je bilo trideset
godina tvrdio je da je imao odluujue otkrivenje: nalazio je se na obali
rijeke Daitye kada mu se ukazao veliki lik . Ovaj ga je "aneo" odveo u
prisustvo Ahure-Mazde koji ga je onda uputio u pravu religiju. Prvih deset
godina, pokret je imao malo sljedbenika, ali je do toke preokreta dolo
kada je uspio obratiti lokalnog kneza zvanog Vishtaspa, koji mu je potom
pomagao u propagiranju nove vjere. Otada se zoroastrizam brzo proirio i
bio je uzrokom dvaju "vjerskih ratova", a u drugom od njih Zoroaster je i
poginuo. Kasnije je postao objektom oboavanja i bio je tovan zajedno sa
Ahurom-Mazdom.
Poto zoroastrizam sadri elemente koji su srodni judaizmu i kranstvu,
neki su smatrali da se u njemu nalazi polazna toka za te religije. Ovo je,

55

meutim, nemogue i to iz dva razloga:

Zoroaster je vjerojatno djelovao oko 600.god.pr.Kr. (mada neki znanstvenici
daju mnogo raniji datum oko 1500.g.pr.Kr.) to je otprilike isto razdoblje
kada su idovi bili izgnani u Babiloniju, koja je kasnije postala dijelom
Perzijskog carstva. To bi znailo da je on svoje ideje o uskrsnuu dobrih i
zlih preuzeo od idova.
Neki dijelovi njegove religije su prilino nespojivi sa biblijskom objavom:
dualizam, spasenje dobrim djelima.
Uzimanje opijata (haoma), koje ih je onda dovodilo u halucinogena stanja,
je sredinji ritual u zoroastrijanskom tovanju.
U 3. st. po Krista pod novom dinastijom Sasanida, dominacija sveenstva
dovela je do novog tumaenja vjere, Zurvana, za koji se tvrdilo da je
ortodoksan, a u njemu negirala tradicionalna uenja o slobodi ovjeka i
postavljalo pitanje postoji li osnova dobrota svijeta. To je dovela do
nastanka osobe koji se zove Mani i njegova pokreta, manihejizma, vrste
gnosticizma.
Sljedbenici Zaratustre vjerska su manjina u Iranu. Ve stoljeima suorni su
s represijom. U Iranu trenutno ivi oko 40 tisua zoroasterijanaca. No veliki
ih broj svake godine naputa Iran i odlazi u SAD i Kanadu kako bi se mogli
kolovati.

56

ISLAM
Islam broji danas nekih 900 milijuna sljedbenika u cijelom svijetu (tj. 17%
stanovnitva svijeta, dok je 33% kransko), ali s koncentracijom u bivem
arapskom carstvu. Zemlje koje je od tada islam izgubio, sada su na popisu
onih koje se trebaju ponovno zadobiti (ponajprije Izrael). Islam ima
misionarsku revnost: preko 1000 misionara svake godine naputaju Egipat
da bi poislamili afriki kontinent. No na popisu su i udaljena mjesta, kao to
je Engleska.
Zadnjih godina se opaa porast islamskog fundamentalizma, uglavnom kao
reakcija protiv zapadnjakog utjecaja. Postao je snana ideologija i, s padom
komunizma, najozbiljniji izazov kranskom Zapadu. Kao to su mnogi
komunisti bili na visokim poloajima zato to su bili eljni moi, alosna je
injenica da mnogi smatraju islamski fundamentalizam nainom dolaska do
politike moi i njenog ouvanja. Kao to se za vrijeme komunizma, svijet
dijelio u dva podruja: gdje vlada mir (komunizam) i gdje vlada rat
(kapitalizam, tj. klasna borba), tako se i u islamu svijet dijeli na podruje
koje je ve islamsko (dar al islam) i podruje koje je preostalo islamu za
osvajanje (dar al harb).
Prema tome, to je politiki izazov. Islamski fundamentalisti (puristi) ele
nametnuti zakon aria na sve islamske zemlje i obnoviti kalifat (tj. islamsko
carstvo), a to uzrokuje trenje unutar islama.
Ali da li je to religiozni izazov? Da, svakako. To je suparnika religija kranstvu (doista ozbiljna konkurencija to se tie Afrike). Neki su otili
daleko u tvrdnjama da je islam zadnje i najvee idovsko-kransko krivovjere. Ako se s time sloimo, moemo vidjeti da je islam vjet konkurent, jer
sadri elemente iz obje religije judaizma i kranstva. Krivovjere je
naroito opasno, jer sadri mnoge ideje matinog tijela. Da bi cijenili religiozni izazov islama, trebamo pogledati njegovo podrijetlo, a naroito
osnivaa i njegove tvrdnje.
MUHAMED: Roen je 570. a umro 632. godine. Nije bio uenjak niti
filozof (bio je ak nepismen), ali uglavnom je bio vizionar. Roen je u Meki
u plemenu Koreji, ali je vrlo mlad ostao siroe te ga je odgojio stric, Abu
Taliba. U ranim godinama postao je sluga vlasnice karavana. Vlasnica

57

Khadija kasnije postaje njegovom enom, u 40-toj, dok je njemu bilo 25

godina. Ona je imala vrlo veliki utjecaj na njega. Meutim, tek u srednjim
godinama poeo je razmiljati o religiji. U karavanskom poslovanju imao je
priliku putovati i vidjeti dosta svijeta. Naroito je imao izvrsnu priliku
upoznati religije iz prve ruke. Kranska crkva u bizantskom carstvu je, na
alost, bila vrlo iskvarena. Takoer se susretao mnogo sa idovskim
uenjem.
Kranstvo se irilo juno, na inicijativu egipatske monofizitske crkve, koje
se proirila uz rijeku Nil do Etiopije. Juni Jemen (Saba ili eba) je
preplavljen Etiopljanima 350. i dran pod okupacijom sve do 375. godine.
Za to vrijeme cijelo je podruje bilo efikasno kranizirano. Kada je 523.
idovski kralj (Du Nuvas) poeo progoniti krane, Etiopija je ponovo
preplavila to podruje i ovoga je puta okupacija trajala sve do 628., kada je
juni Jemen osvojen od Muhameda. Sirijski monofiziti su se proirili juno i
istono u Arabiji, gdje se Muhamed kasnije susreo s njima kada se islam
pojavio 622. godine.
Religija je u Arabiju u 7. stoljeu bila politeistika. Na elu panteona je bio
Allah, bog Mjeseca, koji je imao imao tri keri: Allat (svod), Manat
(sudbina) i Uzzah (jutarnja zvijezda). Poganski arapi su tovali ovog boga
Mjeseca time da su se molili prema Meki vie puta dnevno, hodoastili do
Meke, bjeali okolo hrama boga mjeseca zvanog Kaaba, poljubili crni
kamen, ubili ivotinju kao rtvu posveenu bogu mjeseca, bacili kameni na
avla, postili u mjesecu koji poinje i zavrava pojavom polumjeseca, davali
su milostinju sirotinji itd.
Iako je Muhamed odbacio politeizam, njegovo rjeenje problema je bilo
promoviranje boga mjeseca do statusa jedinog boga. Podrijetlo islama se
vid jasno u simbolu ove religije (polumjesec). Stoga je islam u biti tovanje
boga mjeseca, iji je kult predvladao u starozavjetnom razdoblju u Bliskom
Istoku.
Muhamed je sve promatrao u svjetlu monoteistikog judaizma. Moda je u
tom trenutku zbilja traio istinu. Ali nakon njegovog kritinog iskustva
pokuao je s presvjedoenjem, a kasnije i silom.
to je bio ishod religiozne krize, i kakva je bila narav njegovog obraenja?
Najvjerojatnije je to bilo ishod meditacije na planini Hira (izvan Meke).

58

Pripadao je grupi agnostika, tzv. hanife (tragai za istinom) koji su

prakticirali meditaciju. Vidio je u snu kako mu neki lik donosi komad
svilenog brokata sa rijeima na njemu. Reeno mu je da recitira rijei anela
Dibrila (Gabrijela), i na kraju je popustio. Njegovo propovijedanje se
sastojalo od vrstog izraavanja, od kojih se svaka misao, kada se zapisala,
nazvala sura (poglavlje).
Kada je imao vizije imao je greve, pjenilo mu se iz usta i budio se sa
stranom glavoboljom. Njegova ena, koja je bila nominalna kranka,
mislila je da je aneo Gabrijel govorio s njim. Na najmanje 11 mjesta Kuran
pokuava obraniti Muhameda od osuda da je bio opsjednut demonima, to
dokazuje da su barem neki suvremenici nasluivali najgore. Apostol Ivan
nam nalae da ispitujemo duhove da li su od Boga. To nije proizvoljno, jer
se tvrdnje moraju slagati ne samo s NZ, ve i s onim to kae SZ.
Iako je pridobio obraenike iz svoje vlastite obitelji i time bio ohrabren,
uskoro se suoio s opozicijom. Otvoreno je nijekao arapski politeizam.
Vlastito ga je pleme pokualo uutkali, jer je upravljalo velikim crnim
kamenom Kaabom. Pobjegao je u Etiopiju, koja je bila nominalno kranska. On ak nije znao ni pisati, ali je uo priu o Isusu. Konano mu je
bilo dozvoljen povratak u Meku pod uvjetom da govori samo strancima.
Njegovi sljedbenici su nali utoiste u Jatribu i u Medini. Zatim dolazi
njegov bijeg iz Meke u Medini 622. godine. Taj se bijeg zove hagira (ili
hidra), i svi muslimanski datumi uzimaju svoju polazni toku od tada.
Veina je stanovnika prihvatila Muhameda kao poslanika i sloila se da s
doseljenicima iz Meke osnuje jednu zajednicu ili savez. Moda su bili
spremniji prihvatiti Muhameda zato to su uli od mjesnih idovskih obitelji
da se oekuje Mesija. Muhamed je stavio Medinu pod svoju upravu i postao
moan vladar. Sagradio je damiju sa ivotnim prostorom za svoju obitelj.
Odobrio je izbjeglicama iz Meke da pljakaju karavane za preivljavanje.
Vodio je niz bitki koje su uvrstili njegovu vlast.
Napad na mekansku karavanu je bio izvren u svetom mjesecu, kada je rat
bio zabranjen u Arabiji. Time zapoinje pojam jihada (sveti rat), bez
sumnje izvorno zaet da bi javno opravdao njegove nelegalne postupke.
Dobiva se dojam da su i mnoge njegove nadahnute izjave izmiljene
upravo da bi opravdale takvo ponaanje.
Njegov prvi pohod bio je protiv 1000 stanovnika Meke, koje je poslao u

59

Basr, kada je izabrao pogodno tlo na kojem bi vodio bitku. idovi su bili
ukljueni u to. Sve do tada favorizirao je idove, ali tada je pokazao svoje
nezadovoljstvo njima. Meani su poduzeli odmazdu, napali Medinu i
porazili Muhameda i druinu. Onda su se povukli, nakon to su zadovoljili
ast. Muhamed je bio ranjen, ali se zavjetovao na osvetu i kasnije napao s
brojnom vojskom. Stanovnici Meke su poraeni. Ubrzo nakon bitke napao je
idove. Iako su se predali oko 800 njih je masakrirano. Preuzeo je Meku,
sredite religioznog tovanja, gdje je ukinuo svako idolopoklonstvo osim
crnog kamena. Nastavio je politiki dominirati Arapskim poluotokom, i
uspostavio je religiozni monopol.
Umro je 632. godine, ali nije postavio nasljednika. Pod Umarom (jedan od
njegovih obraenika) Abu Bakr je bio odreen za nasljednika. Od 632-634.
islam se proirio do S. Afrike i Pakistana. Pod Utmanom (644-656) se
proirio do plodnog polumjeseca. Svi su djelovali pod maem i
polumjesecom. Muhamedovi nasljednici su se nazvali kalifi (politiki) ili
imami (religiozni). Nakon Utman-a, Ali i Ajea (njegova ena) doli su na
vlast. Ali nakon Alijeva ubojstva, islam se poeo cijepati na sekte.
EKONOMSKA I POLITINA POZADINA: U Meki, gdje je Muhamed
odrastao, trgovci su se prilagoavali novim uvjetima koje je donijela
perzijska okupacija Jemena. Arapski poluotok je bio scena sukobljenih
interesa izmeu bizantskog i perzijskog carstva, pod dinastijom Sasanida.
Gotovo od 4. st. Perzijanci su imali utjecaj na Jemen. Oko 570. poslali su
pomorsku silu da okupira podruje i postepeno pokua razviti trgovinu od
Jemena, kopnenim putem preko Iraka, koji je prolazio kroz Meku. U ovom
gradu trgovina se irila, a mo i ugled trgovaca je rastao. Trgovina je porasla
do te mjere da je Meka postala sredite velikih drutvenih promjena:
pastirsko-nomadska zajednica se transformirala u trgovinsku. To je
prouzrokovalo poremeaj u svakom obliku ivota, ukljuujui i religiju. U
Meki je plemenska solidarnost zamijenjena individualizmom. Veletrgovci su
stavljali poslovne interese iznad svega, ukljuujui vjernost klanu i religiji.
Raspad plemena ili klana vodio je tlaenju slabijih lanova drutva, kao to
su siroad i udovice. S ovim raspadom plemstva ili srodstvene grupe,
raspalo se i javno miljenje koje je pomagalo primjeni nomadskih moralnih
kodeksa, a s raspadom morala i proputenog javnog miljenja bilo je
povezano propadanje religioznog ivota Meana. Ljudi su prestali misliti o
asti i samo su razmiljali kako proiriti bogatstvo i snagu. Kuran u biti
djeluje kao ispravlja svega toga, da bi doveo ljude natrag nomadskom

60

idealu. Muhamed je bio potreban ujedinjujui faktor koji je bio religiozne,

gospodarske i politike naravi.
Kuran pokuava ispraviti ove zloupotrebe na sljedei nain:
a) Poziva ljude da priznaju snagu i dobrotu boga, i tako su zanijekali svemo
bogatih. ovjekov ivot je znaajan samo ako je ispravan (a ne trgovaki
uspjean). Najvii cilj u ivotu nije ivjeti asno ili poveati nekome
bogatstvo bez obzira na kasniji ivot, ve ivjeti ispravno, tako da bi postigli
radost raja.
b) To vodi nekim praktikim zakljucima: ljudi trebaju biti velikoduni,
naroito prema siroadi i siromanima.
c) Poziv na ivot pun vrlina dobiva snane sankcije u doktrini o sudnjem
danu, kada e Bog nagraditi ili kazniti ljude prema njihovim djelima. Prema
tome, Muhamedov naglasak na sudnji dan: to je sredstvo zaustavljanja.
d) U temeljnim stvarima: zabrana ubojstva, krae ili preljuba; postupalo se
tradicionalno, a posebno za krvnu osvetu.
A to se tie ostalog, reeno je da je Kuran odsjaj sukoba ideja izmeu
Muhameda i njegovih protivnika do kraja njegova ivota u Meki. Njegov
sukob s idovima i nearapsko-govornim protivnicima su karakteristini
sluajevi. Izgleda da je Muhamed imao duboka uvjerenja da su Arapi, poput
idova i krana, trebali glasnika i knjigu, i tako je eznuo da bude poaen
otkrivenjem koje bi ga uinilo njihovim prorokom. Muhamed je htio
zapoeti panarapsku religiju koja bi pojednostavila njihovo prethodno
poganstvo i ujedinila ih. Da bi ova religija irila jedinstvo, mora biti
monoteistika. Prema tome, on je posudio ideje od dviju monoteistikih
religija s kojima je imao kontakt: kranstva i judaizma.
U islamu je prepoznato nekoliko najveih proroka: Adam (Adem), Abraham
(Ibrahim), Mojsije (Musa), Isus (Isa vjerojatno iskrivljena forma Ezre!) i
Muhamed. Ali Muhamed tvrdi za sebe da je zamijenio sve prethodne!
irenje islama bilo je omogueno sljedeim faktorima:
1. Muhamedovom spremnou da spoji elemente starog poganstva, kranstva i judaizma. On je tvrdio da je ponovno otkrio prvotnu religiju
Abrahama, koju su judaizam i kranstvo pokvarili.
2. Bizantinci i Perzijanci su bili vrlo oslabljeni meusobnim ratovima.
3. Mnogi izmatiari, poput monofizitske crkve, koji su imali potekoe pod
Bizantom, izrazili su dobrodolicu muslimanima kao osloboditeljima. To se

61

moe rei i za mnoge Arape na arapskom poluotoku, koji su preli na Islam;

da je to posljedica kranske hereze.
ISLAMSKA VJERA: est stupova ortodoksnog islama su: 1) ispovijedanje
vjere (kalima), 2) Molitve u 8 poza (namaz), 3) Post, ukljuujui ramazan,
4) dijeljenje milostinje (zaka), 5) hodoaa (umra obine, i had posebne, u Meku), 6) sveti rat (dihad) militantna obrana islama.
Budui da dihad se smatra brzim putem do neba, ova praksa se popularizirala meu fundamentalista kao vahabiti ovih dana.
Svakako, veina muslimana ne prakticiraju svih est stupova i esto su vie
zainteresirani za religiozne djelatnosti, to poprijeko gledaju voe damija.
tovanje svetih ljudi, posjeivanje svetita, odnosno grobovi svetih,
koritenje arolije i konsultacije medija i horoskopa, su uobiajeni putovi u
kojima muslimani u biti prakticiraju svoju vjeru.
ISLAMSKA PISMA:
Kuran je sveta knjiga muslimana, nastala prikupljanjem Muhamedovih
izreka; dijeli se na 114 sura (poglavlja) i razliite retke (ajat). Muslimani
tvrde da postoji samo jedna verzija Kurana, koja nikad nije bila
promijenjena. Svakako, jasno je da je Kuran sastavljen poslije Muhamedove
smrti. Devetnaest godina nakon njegove smrti, trei kalif, Utman, proglasio
je svoju verziju slubenom i mjerodavnom, zahtijevajui unitenje svih
drugih izdanja. To se dogodilo zbog prepirke izmeu razliitih grupa
muslimana glede ispravnog teksta Kurana: svaka grupa je imala razliitu
verziju. Kasnije je Utman spalio bez problema originalni primjerak koji je
pripadao jednoj od Muhamedovih pratilja.
Najstariji rukopis koji se uvaava datiran je oko 150 g. nakon smrti Muhameda. Ovi rukopisi se zovu samarkandski kodeks, koji se nalazi u
Takentu. Drugi kodeks se nalazi u topkapijskom muzeju u Istanbulu. Ovo
je potvreno ispitivanjem pisma koje se koristilo u rukopisima.
Sure Kurana su napisane u obliku stihova, to je bez sumnje zahtijevalo
vrijeme, razmiljanje i trud. Kako to da su ljudi vjerovali da je Kuran doao
gotov, od strane aneoskog posjetitelja? Teko je vjerovati da je sav
materijal doao kao posljedica izravne objave.
Hadis: (arap. hadit = predaje) predajom su sauvani (od 8. st. zapisivani)

62

podaci o ivotu i izrekama Muhameda i njegovih drugova. Hadis daje

povijesni kontekst izreka Muhameda.
Sunna islamske zakonodavstvo, bazirano na Muhamedove izreke i djela,
ali ne napisano od njega. ijiti ne prihvaaju ovu knjigu.
Ijima: ope miljenje imama.
Qiyas: analogija (znanstvenici trebaju otkriti analogijom ono to bi rekao
Muhamed).
Optuba iskrivljenja: Muslimani tvrde da je Biblija iskrivljena verzija
Kurana. Muhamedova optuba da su idovi i krani neovlateno promijenili Pismo proizlazi od odbijanja Pisma. Ova optuba se ne nalazi u
Kuranu, ve samo u jednom hadisu. Njegova verzija biblijskih saopenja (za
koju je tvrdio da je primio boanstveno otkrivenje) toliko se razlikuje od
Pisma da su ga idovi otvoreno ismijavali. Na to bi on uzvraao izrekama da
su idovi bili ti koji su iskrivili Pismo.
Doktrina ukinua: prema ovoj doktrini, Bog je dao kasnije sure (poglavlja) u
Kuranu koje bi zamijenile prethodne. Postoje preko 200 poglavlja u Kuranu
koja ukidaju prethodna. Bogati meanski trgovci nagodili su se s Muhamedom da e mu se prestati suprotstavljati ako prizna neke drugorazredne
bogove ijim svetitima su oni upravljali (Aluzat, Manat i Lat). Isprva je to i
uinio, ali je kasnije obezvrijedio te retke s isprikom da ga je Sotona
potaknuo na to. Ove sure (An-Naim 53) su jo uvijek dio Kurana.
Neki od Muhamedovih osobnih problema su nekad bili rjeavani putem
boanskog otkrivenja najprikladnije vrste. Dano mu je pravo, drugaije od
drugih vjernika, da ima vie od etiri ene, i osloboen je od uobiajenih
obveza da podijeli jednako vrijeme meu njima. Izbjegavao je kritiku kada
se protivio arapskim obiajima. Oenio je razvedenu enu svojeg usvojenog
sina.
Muhamed je znanje biblijskih pojmova openito (za razliku od detalja nekih
pria) naslijedio od intelektualne sredine Meke, a ne itanjem ili
razgovorom s pojedincima. Osim toga, jedna od njegovih ena bila je
idovka, a druga kranka iz Etiopije. Ako veina arapskih kranina u
podruju u kome se kretao Muhamed nije posjedovala Pismo, nije udo da
je on reproducirao iskrivljene izvjetaje!
itanje Kurana takoer otkriva oite krivovjerne utjecaje:

63

1) Biblijske prie u Kuranu toliko su iskrivljene, i nedostaju im autentini

detalji, da se mora zakljuiti da ih je Muhamed uo od kranskih ili idovskih otpadnika, kojima Pismo nije bilo izravno dostupno.
2) Stroga upotreba zamjenice mi za boanstvo, i stalno spominjanje tajnih
dogaaja i tumaenja tajni, veoma je slino nainu na koji su napisana
gnostika djela. ovjek dobiva dojam da Muhamed prihvaa gnostiko
stajalite da bi uvjerio svoje suvremenike.
3) Spominjanje Isusovog propovijedanja, kad je bio jo u kolijevci, i govorenje o tome kako je udahnuo duh u glinenu pticu kako bi je uinio ivom,
ukazuje na povrno poznavanje (vjerojatno putem krivovjerja) apokrifnih
evanelja (Tominog evanelja).
4) Nepriznavanje Isusove smrti na kriu bit je doketizma (hereze koja je
potekla iz gnosticizma u prvom i drugom stoljeu), a protiv kojeg je Ivan
napisao svoju prvu poslanicu.
5) Krane optuuje da djinn (demone) smatraju ravnima Alahu iako ih je
on stvorio. Ovo kao da mirie na Origenov novoplatonizam: prapostojanje
dua, od kojih je jedna postala Rije.
to se idovskih utjecaja tie, Muhamedu je kao izvor sluilo otpadniko
idovstvo. Veliki dio njegova uenja iz talmudskih je izvora. Muhamed je
tvrdio da idovi Ezru smatraju Alahovim sinom.
Ima dovoljno dokaza koji upuuju na to da je Muhamed uveo mnoge obiaje
u islam kako bi se suprotstavio kranskim i idovskim obiajima.
a) Sama rije Kuran znai ono to se deklamira (tj. javno itanje) Ova
rije, po svemu sudei, dolazi od sirijske rijei qeryana, koja se odnosi na
javno itanje iz Pisma, koje su krani itali ili deklamirali prilikom javnog
bogosluenja. Stoga zapovijed da se deklamira kao da upuuje na to da se
javno bogosluenje mora vriti po uzoru na krane koji govore sirijski, i da
se umjesto javnog itanja iz Biblije mora deklamirati objava dana
Muhamedu.
b) Dan kada se ide u damiju je petak, a ne subota ili nedjelja.
Islam stoga, u izvjesnom smislu, pripada idovsko-kranskoj tradiciji jer je
nastao u sredini koja je bila proeta biblijskim mislima.
Dodatni utjecaj koji je stvorio islam jest pokuaj da se nae rjeenje za loe
drutvene prilike u Meki, a ne toliko elja za osobnom pobonou. Drugim
rijeima, islam je arapska verzija monoteizma, podeenog novom arapskom
drutvenom stanju.

64

SEKTE ISLAMA
Kad je Ali, jedini muki nasljednik Muhameda, postao kalifom, dolo je do
rascijepa izmeu onih koji su favorizirali nasljedniki slijed ili ia (ijiti) i
onih koji su bili pristae tradicije ili sunna (suniti) kao mjerodavne. Ovaj
rascjep traje do danas u dva teoloko natjecateljska sustava. ijiti su
odbacili ope miljenje vjernika i zamijenili ga doktrinom o postojanju
bezgrenog imama u svakom vijeku, kome sam bog povjerava vodstvo
njegovih slugu. Oni ue da odani moraju vjerovati u sve to imami kau, a
posebno imam njihova vremena (kao papa danas). Gledite koje ide u
krajnost tvrdi da su imami manjevie utjelovljenje Muhameda. Prava razlika
izmeu sunna i ia je da su sunni zasnovani crkveno na opem miljenju
vjernika, dok je ia autoritativna crkva. ijiti se mogu promatrati kao
perzijska reakcija na bahatost arapa, koji su bili, po njihovom miljenju,
izdajnici islama. ijiti se ubrzo raspala u vee sekte.
Veina muslimana su suniti i temelje svoje vjerovanje na Kuranu, uenju
prvih etiri kalifa i zbirci tradicije (hadit). Danas ima oko 682 miljuna
sunita, a samo 126 milijuna ijita. Varijanta ijiskog pojma dinastije nepogreivih imama je ideja osobe koji se zove Mahdi: jedan od imama koji
mora vratiti nadnaravno kao vrsta Mesije. Iranski voa Ahmadinejad vjeruje
da priprema put pojavljivanja Mahdi, lika spasitelja u ijitskom islamskom
uenju koji e se ponovno pojaviti na kraju ovog doba, u vrijeme velikih
nemira na zemlji i nametnuti Islam na cijeli svijet. Poraavanje Izraela bi
bila kljuna priprema za taj dogaaj. Hezbollah je militantno krilo ijita u
Libanonu i prvenstveno je formirao da bi pruilo otpor Izraelskoj okupaciji.
Takoer mata o preobrazbi libanonske multi-vjerske drave, u jednu
iransko-islamsku dravu, mada je ova ideja kasnije odbaena u korist jedne
vie ukljuujue varijante koja je opstala do dananjega dana. Meutim to je
vjerojatno jo uvijek njihov naum. Glasnogovornik njihove stranke takoer
poziva na unitenje Izraelske drave. Smatra cijelu Palestinu okupiranom
muslimanskom zemljom i tvrde da Izrael nema pravo postojanja.
Druge sekte su nastajale zbog problema nasljedstva, i zbog mjera po kojima
treba tovati Alijeve roditelje ili imama, a ima i sekti koje naglaavaju
povratak do izvora. Meu njima treba spomenuti vahabite koji prihvaaju
jedino autoritet Kurana i Sune. Ovaj puritanski pokret ima velik utjecaj u
Saudijskoj Arabiji. Sljedbenici zastupaju ideju vraanja islama probitnom
obliku i teokratskom rgimu u kojem Osama bin Laden nalazi svoje duhovne
smjernice. Oni su najradikalniji i najopasniji meu muslimanima, jer

65

svakoga tko ne misli kao oni smatraju neprijateljem islama i pokuavaju ga

probratiti na svoju vjeru, a ako ne uspiju, uzimaju si pravo i da ga ubiju.
Vahabiti imaju svoju verziju Kurana, kojoj su dodali (u samom tekstu) svoju
anti-idovsku i anti-kransku interpretaciju.
Vaan aspekt islama je misticizam. Njega predstavlja pokret sufi, koji tvrdi
da je spasenje mogue mistikim jedinstvom s Bogom, i da su Kuran i dobra
djela bez korist u tom pogledu. Sufiti su bili nemilitantna varijanta kharijita
koji su bili anti-sunni. Izraz Sufi znai vuna, zbog toga to su prvi lanovi
pokreta nosili ogrtaa od vune, kako bi imitirali proroka, a posebno Isusa,
Marijina sina (Tsa ibn mariam): ivjeli su u gorskih komunama pod
vodstvom religijskih voa (ajk ili pir) u Anatoliji. Pokret pokazuje utjecaj
kranskih pustinjskih mistiara, novoplatonizma i hinduizma. Al Gazali je
bio najpoznatiji voa pokreta.
Ovoj grupi pripadaju dervii koji pokuavaju dostii vii nivo svijesti (tj.
trans, ekstazu) vrtnjom u krug. Drugi trae jedinstvo s Bogom, drogama ili
meditacijom. Oni su, prije svega, panteisti pod utjecajem gnosticizma. Ovo
je reakcija protiv transcendentalnosti ortodoksnog islama. Poznat uenik
pokreta, Hallaj, je bio razapet zbog svojih asketskih praksa; vrio je hullul
(stalna prisutnost boga u vjerniku), pa je logian zakljuak njegova izjava:
Slava meni!, jer je tvrdio da je dostignuo ujedinjenje s boanstvom!
Sufizm je posebno proiren u Bosni, Albaniji (bektaizam) i meu kurda.
KARAKTERISTIKE ISLAMA:
a) Bog nije stvarna osoba: njega sa poima na razliite naine (npr. pravednost i svetost) umnoeni beskrajnou. To je posljedica nijekanja trojstva, pojam u kojem se nalazi izvor osobnosti, jer pojam osobnosti ovisi od
odnosa izmeu osoba. Islam nema pojam osobnog odnosa s Bogom. Molitva
je samo recitiranje boanskih atributa, a ne razgovor s Bogom.
b) Grijeh je podcijenjen. Odabran je srednji put. Trudi se i ini to je u
tvojoj moi, ali nemoj se razoarati ako ne uspije, jer Allah je milosrdan.
No, nije nam reeno na osnovu ega Allah moe biti milostiv, jer on mora
biti dosljedan svom pravednom karakteru. Islam je religija stvorena za
ljudske, a ne boanske potrebe.
c) Nedostaje pomirenje. Kako se moe greni ovjek pribliiti svetom Bogu?
d) Doktrina zasluga igra vanu ulogu u spasenju. Biblija iskljuuje ovu
doktrinu.
e) Islam stavlja naglasak na fatalizam i podcjenjuje ulogu slobodne o-

66

vjekove volje (tj. njegove osobnosti) i injenicu da je ovjek odgovorna

jedinka).
KRANSKA PROCIJENA ISLAMA
1. To je pokuaj osnivanja nove arapske varijante kranstva ali s dvije bitne
razlike:
a) Muhamed je u sreditu: prema tome Krist mora biti uklonjen. Nije uzalud
da on sebe naziva prorokom (mesijanski naslov). Moramo se upitati tko je
istinski Mesija: Isus ili Muhamed, jer je vrlo jasno da nema mjesta za
obojicu. Nije prikladno rei da je Isus Spasitelj krana, a Muhamed je
spasitelj Arapa. Zahtjevi pravog Mesije su univerzalni i iskljuivi.
- Muhamed nije imao boanstvene potvrde da je prorok jer nije mogao initi
uda (prema Kuranu). Ima aluzije do toga, ali samo u hajetama (hadit),
napisane nekoliko stoljea poslije Muhameda).
- On nije dao proroanstva o budunosti.
- Nije bio prorican niti u SZ niti u NZ.
Nasuprot njemu stoji Isus:
- Ozdravljao je bolesne, podizao mrtve, utiao buru, udesno nahranio 5.000
ljudi, oivio je nakon to su ga razapeli na kriu.
Proricao je unitenje hrama u Izraelu otprilike 40 godina prije nego to se
dogodilo.
- ispunio je proroanstva o Mesiji iz SZ.
b) Sunni-islam je u biti arapski, i prema tome je povezan s interesima Arapa,
dok je ia-islam povezan s interesima perzijanaca.
2. Islam je u biti religija imitiranja, koja pokuava zamijeniti kranstvo i
idovstvo, ali nikada ne uspijeva.. Postoje razlozi za ovakvu tvrdnju:
a) Kada ga usporeujemo sa idovstvom, ono se ne moe suprotstaviti
boanskom odabiru idovskog naroda, niti unikatnosti Pisma. Kada stavimo
islam nasuprot idovsko-kranskom otkrivenju, moe se vidjeti samo
odugovlaenje borbe izmeu Izaka i Imaela, Jakova i Ezava: jedan je bio
izabran, a drug nije, i togod oni uinili, oni to ne mogu promijeniti.
b) Kada ga usporedimo s kranstvom, nedostaju dvije vane stvari:
i. Kri kao rtva pomirenja za grijehe cijeloga svijeta, to je samo mogue
ako boanska osoba nudi tu rtvu, i ako je druga osoba Trojstva.
ii. Duh Sveti koji ini ljude novim, budui je on Boji Duh.
3. Islam je religija koju je izmislio ovjek. On mijea put spasenja sa si-

67

stemom ljudskih zasluga, to je suprotno milosti. Ako je Alah potpuno

pravedan, kako on moe biti milosrdan i ujedno ostati vjeran svome liku? U
islamu nema osnove za milost, ali ona postoji u kranstvu: to je kri.
4. Islam se osjea ugroenim od strane Izraela. Prema Kuranu, Izrael kao
narod ne postoji, a idovi su prezreni ljudi. S druge strane, Biblija obeava
obnovljen i stvaran Izrael. Vraanje izraelskog naroda u svoju zemlju je
dokaz da je Biblija istinita dok uenje Kurana nije. Osim toga, Izrael se
nalazi u srcu biveg arapskog carstva.
injenica da na mjesto hrama stoje dvije damije, dokazuje (prema muslimanima) da je islam u pravu i da je upravo islam nasljednik judaizma. Ako
potres srui ove dvije damije i ako idovi ponovo izgrade hram, to bi bio
jo vei izazov islamu.
ISLAM I ISUS
U tzv. hajetama (hadit), ili Muhamedovim sabranim izrekama, mogu se
pronai brojni opisi Isusa. Jedan od najzanimljivijih potjee od Muhameda
Ibn-Ishaqa, jednoga od prvih biografa Proroka, autora "ivot Bojega
glasnika". U svome poznatome "Nonome putu na nebo" Muhamed, prema
zapisima, a prije svoga susreta s Bogom, upoznaje Abrahama, Mojsija i
Isusa. Kasnije, kada se od njega trai da opie vanjski izgled tih velikih
proroka, Muhamed odgovara da "mu je Abraham od svih ljudi najsliniji,
Mojsije puca od zdravoga crvenila u licu, visok je te ima kovravu kosu i
povinut nos. Isus je ri, srednje veliine s licem prepunim piknjica."
Kuran iznosi sljedee tvrdnje:
1. Isusa se opisuje kao proroka (nabi) i apostola (rasul), jednoga od mnogih
Bojih glasnika iji je dugi niz zapoeo s Adamom i zavrio s Muhamedom
(5:75).
2. Isusovo nadnaravno roenje je prorokovano Mariji prilikom objave
anela da ju je Bog izabrao (3:42).
3. Marija, kao djevica, raa Isusa ispod palminoga drveta koje udesno raa
datuljama.
4. Isus, kao nedonoe, progovara iz svoje kolijevke kazujui za sebe da je
Boji prorok i sluga.
5. Isusa se opisuje kao Mesiju, titulom koja se ne koristi ni za Muhameda,
niti za bilo kojega drugoga proroka.

68

6. S Bojim doputenjem, Isus ini mnoga uda vraajui slijepcima vid,

lijeei gubavce i podiui mrtve natrag u ivot.
7. Kao odgovor na Isusov zahtjev Bog alje, s neba, stol s jelima i piima
kao "blagdan za sve generacije" njegovih uenika (5:112-114).
8. Isus najavljuje svoju smrt i uskrsnue. Iako, a to emo naknadno vidjeti,
muslimani ne vjeruju da se ijedan od ta dva dogaaja odigrao tijekom
Isusova boravka na zemlji, njihovo je vjerovanje da e se isti dogoditi
prilikom njegova drugoga dolaska. Namjerno su zamijenili redosljed tih
dogaa da bi izbjegli implikacijama Isusove slube.
to bismo trebali zakljuiti o Isusu na temelju izreenih tvrdnji? Kao krani
odmah primjeujemo ono to je zanijekano, zapetljano ili, jednostavno,
izostavljeno. Iako se Isusa naziva prorokom i Mesijom, njegovo je
postojanje prije njegovog ivota na zemlji, kao i njegovo utjelovljenje, u
Kuranu izriito zanijekano: "Nezamislivo je da bi sm Bog imao
dijete." (19:36).
ak se i najei kritiari kranstva slau oko sljedee injenice: Isus je
muen pod Poncijem Pilatom, razapet je, umro i sahranjen. Ipak, muslimani,
nijeui Isusove patnje i smrt na kriu, nijeu one dvije injenice bez kojih
kranstvo ne postoji. No, isto tako, prihvaanjem tih dviju injenica pobili
bi istinitost i vjerodostojnost samoga islama. Uvaeni islamski uenjak
Seyyed Hossein Nasr saeo je ovo rekavi da je neraspinjanje Isusa "ona
nepobitna injenica koja razdvaja kranstvo i islam, postavljena
zahvaljujui Bojoj providnosti kako bi se sprijeilo mijeanje dviju
religija." Muslimani se slau s kranima da se razapinjanje dogodilo u
petak poslijepodne u Jeruzalemu i da je isprva itav dogaaj organiziran
zbog Isusa. No isto tako, prema njihovom vjerovanju, trenutak prije nego to
e ga pribiti na kri, uplie se Bog koji spaava Isusa doputajui da netko
drugi umjesto njega bude raspet (kasnija predaja imenuje Judu kao
zamjenu). itava ova pria temelji se na jednome kljunome retku u Kuranu
koji je predmet beskrajnog niza komentara i rasprava.
"...i zbog njihove tvrdnje: "Ubili smo zaista Krista, Isusa, Marijina sina,
izaslanika Bojega." A doista ga nisu ni ubili, niti raspeli; samo im se priinilo. A oni koji su o ovome raspravljali nesigurni su o tome: nemaju
nikakvih vrstih saznanja pa tek slijede pretpostavke, a nisu ga sigurno ubili.
Ve ga je Bog podigao sebi, a Bog je moan i mudar." (4:157,158)

69

Sama ideja da osoba koja je raspeta na Golgoti nije Isus, ve netko drugi, po
prvi puta je isplivala na povrinu kod gnostiko-heretikih uitelja u prvoj
crkvi. No za razliku od gnostikih tekstova, u Kuranu se ne nijee Isusova
ovjenost.
I od same rasprave o stvarnim dogaajima na Veliki petak, postoji dublja
bojazan. Ukoliko je Isus bio pravi prorok i izabrani Mesija, kako bi Bog
uope mogao dopustiti da proe kroz patnje tako sramotne smrti? U
Getsemanskom vrtu Isus se moli Ocu: "Ako je mogue, neka me mimoie
ovaj kale". Muslimani ne mogu zamisliti da bi Boji odgovor mogao biti
bilo to drugo od Isusova izbavljenja od napadaa koji hrle na njega. Osim
toga, islam predouje proroke iz Staroga zavjeta Nou, Abrahama, Mojsija
i Davida kao pobjednike nad svojim neprijateljima. Stoga, Bog izbavlja
Isusa, kako to muslimani govore, na jo spektakularniji nain. Uzima ga sebi
na nebo doputajui mu da zaobie sramnu i stranu bol, patnju i smrti na
kriu.
Islamska eshatologija: Islam posjeduje ivopisnu eshatologiju pa e se
Isus, prema narodnoj predaji, vrativi se na zemlju pojaviti ili kod Velike
damije Al Aksa ili kod Omarove damije u Jeruzalemu. Tada e unititi sve
krieve kako bi pokazao da ga krani ne bi smjeli slaviti. Zaklat e odreen
broj svinja, koje islam smatra neistim ivotinjama, ubiti Antikrista i otvoriti
svoju etrdesetogodinju mesijansku vladavinu. U tom e se razdoblju
oeniti i tako zasnovati svoju obitelj. Po svojoj smrti bit e pokopan kraj
Muhameda u Medini. Zatim e uskrsnuti ispunjavajui proroanstvo iz
Kurana 19:33.
Ustvari muslimani su namjerno izmijenili redosljed dogaaja Isusovog
ivota, da bi opravdali da Isus nije umro i nije uskrsnuo.
RAZVOJ ISLAMA
Muhamed (570-632)
goni deva u karavanama
trgovac u rodnom gradu Meki
Poeo propovijedati monoteistiku religiju
622
630

oavi u sukob s vladajuom klasom Meke, prebjegao u

Jatrib (Medina). Taj bjeg hidra oznaava poetak
islamske ere.
zauzeo i Meku, koja postaje vjersko sredite arapskog svijeta.

70

632-34
634-44
644-56
656-61

661-750

Muhamed je proveo vjersko i politiko sjedinjenje Arapa i

stvorio bazu za njihovu ekspanziju.
Abu Bakr
Omar. Pod njegovom vladavinom pada bizantsko i
perzijsko carstvo.
Utman
Ali Ali protiv Ajea u borbi kod Basra. Trojica su
ubijena.
Nakon prvih etiriju kalifa (zamjenika) u Medini, vlast
kalifa (kalifat) prela je na:
Dinastiju Omejida u Damasku.
Njihov bizantski karakter ublaava islama. Muawiya se eni
krankom. Neznaboci imenovani na visoka mjesta. Sjajna
kultura
Napredak do Kabula, Bukhara, Sj. Afrike i u Francuske.
Karlo Martel: pobjedom kod Poitiers (732) suzbio invaziju
Arapa u Z. Europi.
Pobunama se u Africi, Perziji i Aziji zavrilo vladanje Omejida.

750-1258 Dinastija Abaside u Bagdadu. Perzijska kultura. Meutim,

umayadi jo vladaju panjolskom. Vrlo mala ekspanzija
pod Abasidama.
RASPADANJE ISLAMSKOG SVIJETA U SUPARNIKE KALIFATE:
1258-1517

1336-1405
1517-1924

Dinastiju Abaside (Fatimidi) u Kairu, s protukalifatom u

Crdobi (756-1031). Idrisidi u Maroku. Afganistan slui
kao odskona daska za mongolsko-tatarske invazije.
Mahmud nadvladava podruje od Kaspijskog mora do rijeke
Ganges u Indiji. Seluci kod Togrul Bega osvajaju Bagdad
(1055)
Timur Lenk (gl. grad Samarkand) osvojio Iran, Irak i
Indiju
Mameluci pobjeuju mongole
Turski sultani nose naslov kalifa. Suleiman pobjeuje
Madare, ali je otjeran od Jan Sobieskog kod Bea.
Mongoli napadaju Indiju.

71

BAHAJ
Bahaj pripada nekim modernim pokretima koji su poeli unutar islama, ali
koji su se pod izlikom reformiranja islama na kraju razvili u sasvim nove
religije. 1844 g. Sajid Ali Muhamed iz iraza u Perziji proglasio se bab ili
putom koji vodi do boanske istine. On je pretendirao biti posrednikom
Mahdia. Mahdi je, prema ijitskom uenju, Alijev sin i posljednji prorok
koji e se pojaviti na kraju svijeta, da istrijebi nevjernike na pravu
Muhamedovu vjeru. Mahdi se poistovjeuje s Muhammadom al-Mahdijem,
koji je nestao 880. g. i vjeruje se do svojeg ponovnog pojavljivanja. da se
sakriva
U sutini ovaj pokret je krajnje, suvremeno razvijanje nekih ijitskih pogleda. Veina njegovih pripadnika su priznali njegovog nasljednika, Baha
Allaha, koji je razvio modificiranu formu nauavanja njegovog majstora, i
iji sljedbenici se zove Bahaiti. Umalo je priznat kao Mesija (izvor objave)
za ovu eru. Bahaj pretendira biti univerzalna religija, ije usvajanje bi
dovelo do univerzalnog mira. Bahaj nauava dunost nenasilja nikome,
podnoenje nepravde bez otpiranja, pokornosti i izljeenja bolesnih. Nema
sveenstva, ceremonijala i ne dozvoljava asketsku praksu. Dakle, povrno
ciljevi Bahaja izgledaju vrlo nekodljivi i hvalevrijedni. Ali treba uzeti u
obzir da glavna nauka Bahaja jeste da je to kulminacija svih religija, koje
trai ispuniti. Ovo naravno pretpostavlja da sve religije nauavaju istu stvar.

72

JUDAIZAM
Judaizam je vie nego to se nalazi u SZ. Od tada mnogo toga je dodano, to
je pro izvodio rabinski judaizam - tj. Sveto Pismo interpretirano od gledita
rabina. Talmud, koji je riznica idovskog miljenja od onda ima autoritet
zajedno sa SZ. Uglavnom je to monoteistika religija koja nema mjesta za
Trojstvo ili nekoga tko tvrdi da je boanski. Isto tvrdi da je jedan odreen
narod bio izabran, zato je idov uglavnom rasistiki izraz: onaj koji je roen
od majke idovke (usp. trenutno ogranienje za stjecanje prava na izraelsko
dravljanstvo). Ne moe biti pravi idov, ako nisi roen kao
idov (Apostol Pavao bi rekao: ako nisi nanovo roen).
Judaizam je patio od dvije reakcije: reakcije na izgnanstvo i, kasnije, na
kranstvo.
1) Reakcija na izgnanstvo: U izgnanstvu je dolo do razvoja sinagoge kao
mjesta tovanja bez sveenika ili hrama. Poziv za povratak u Izrael pod
Kirom dobiva ogranien odaziv i veina idova je nastavila ivjeti u
Babilonu, koji je kasnije postao centar idovskog uenja, tako konkurirajui
Jeruzalemu, a kasnije i Aleksandriji.
U vremenu izmeu Aleksandrovih osvajanja i kranske ere vidimo porast
rabinskog judaizma. Skupina je ljudi zakljuila da je jedina mogunost
izraelskog opstanka da postanu ljudi Knjige (tj. Biblije), uz najstroe potivanje oba zakona pisanog i usmenog. Sve do danas, oni su odvojeni od
ostalih. Ovi separatisti (ili farizeji) su poeli dominirati idovskim ivotom.
Nastale su dvije kole rabina, jedna pod Hillelom (umjerena) od babilonske
dijaspore, i jedna pod ammaiom (stroga) iz Jeruzalema. Nasuprot njima
bili su saduceji, koji su se zadovoljavali suradnjom s okupatorskom silom,
vjerojatno da bi zadrali steene poloaje.
Farizeji, kod kojih nisu svi bili licemjeri, su razvili doktrinu besmrtnosti i
preveli su Pismo na aramejski (Targumim). Zastupali su i gradnju sinagoga
gdjegod se dijaspora nalazila. Posljedica izgnanstva je bila razvijanje legalizma: spasenje po djelima, zanemarivanje Mesije i vanosti rtava.
2) Reakcija na kranstvo: Za vrijeme Aleksandra Velikog, idovi su se

73

rairili po cijelom rimskom carstvom i Aleksandrija je postala treim

sreditem idovstva. Kada je Jeruzalem pao 70 g. poslije Krista, rabin Johanan Ben-Zakai uspostavio je veliku sinagogu (tj. glavni koncil) u Jamniji
(sada Javne, predgrae Tel-Aviva). Osnovno idovsko vjerovanje bilo je
starozavjetno Pismo, ali su postojali razliiti prijevodi. Masoretski tekst bio
je proglaen jedinim prihvatljivim hebrejskim tekstom na koncilu u Jamniji
(90. g), a svi ostali hebrejski tekstovi, kao i grka Septuaginta, bili su
zabranjeni. idovi zapadne dijaspore koristili su prijevod SZ na grki, tzv.
Septuagintu. Ovaj je prijevod bio omiljena verzija krana koji su potekli iz
idovske pozadine. Krani su rado iz njega navodili citate koji su
dokazivali da je Isus Mesija. To je idovima s vremenom postala
nepremostiva prepreka i prihvatili su nove grke prijevode koji su tada
potisnuli i zamijenili Septuagintu (npr. izdanja od Simaha, Teodicija i
Akvile). idovi su namjerno izbacivali Izaiju 52,13-15 i 53 iz tiva koje su
itali u sinagogama, zbog toga to su krani veoma dobro interpretirali ovu
poruku. To je dio poduzetog skrivenog pothvata koji je zapravo otpor na
kranstvo. Drugi dijelovi ovog pothvata su bili: a) interpretacja Sluge
Patnika u terminima Izraela koji pati za ispaanje grijeha pogana, b) tvrdnje
da idovi nikada nisu ekali boanskog Mesiju. Uz to, za vrijeme rimskog
progonstva krana, idovi su esto igrali vodeu ulogu u izdaji krana
Rimljanima. Ovo je dalo povoda antisemitizmu meu nekim kranima, iako
se to ne moe usporediti s Hitlerovom praksom, koja je bazirana na
rasistikoj interpretaciji teorije evolucije. Padom Jeruzalema, hram i
saduceji su nestali, ostavljajui prostora farizejima koji su dalje razvijali
idovska sveta pisama. Usmeni zakon je protumaen kao boanska
inspiracija i tako je izraz Tora proiren kako bi ukljuivao i taj usmeni
zakon.
IDOVSKA PISMA: Knjievnici (hebr: oferim) su bili uvari, prepisivai
i tumai Zakona (Tore). Posjedovali su usmenu predaju (predaju Starjeina)
koja je konano, u 3. stoljeu poslije Krista, i zapisana, nazvana Mina
(tumaenje Zakona: dodatni kanonski materijal koji je, kako su tvrdili, bio
komuniciran Mojsiju) i uvrtena u Talmud (uenje). Kasnije, izmeu 200. i
500. godine., idovi su dodali daljnji dio Talmudu, koji su zvali Gmara
(dosl: Dopuna, Dovretak), a sastojao se od komentara na Minu. tivo je
bilo podijeljeno u halaka (zakon = hodanje, nain ivota) i hagada (koja
sadri legende i folklor kao ilustracije etikog i moralnog uenja).
Talmud je bio podijeljen na est dijelova:

74

a) Poljoprivredni zakoni, b) Zakoni o odravanju raznih idovskih blagdana,

c) Zakoni o enama i razvodu, d) Graansko zakonodavstvo i zakoni o
trgovini i trgovakim poslovima, e) Zakoni o prinoenju raznih rtava u
Hramu; hramske odredbe i zakoni o tome to je isto, a to neisto (to je ono
to ini ovjeka sposobnim da ide u Boju nazonost hram i to ga ini
nesposobnim da to ini), f) Zakoni za sveenike u Hramu. Nezadovoljni
onim to je SZ govorio o ovim pitanjima, oni su odluili dalje razraditi
Zakon kako bi bili na sigurnoj strani. U stvari, centralna teza Talmuda
(knjiga koja je vrlo mnogo reflektirala farizejski nain razmiljanja), bila je
da je Mojsijev zakon trebao biti prilagoen promjenjivim uvjetima ivota
izraelskog naroda.
Torinih 613 zapovijedi su podijeljene na 248 pozitivnih naloga i 365 zabrana. Tora se smatra kao sredstvo posveenja, dok je to kod kranina Duh
Sveti koji prebiva u vjerniku. Tako je judaizam postao religija Knjige, a ne
Duha, dok bi trebalo biti oboje, no Knjiga bi trebala biti samo Biblija.
Nasuprot doktrini o izvornom grijehu, judaizam stavlja naglasak na izvornu
vrlinu i pravednost, koja je prema doktrini o zaslugama oeva, nasljedstvo
svakog lana zajednice Izraela. Kada se ne uzimaju u obzir Hram i njegove
rtve, judaizam je prisiljen staviti naglasak na zasluge postignute dranjem
zakona (doktrinu koju Pavao napada u Rimljanima i Galaanima). Iz toga
moemo vidjeti da je rabinski judaizam ostavio svoj peat na
rimokatolianstvu.
Veliko pitanje koje moramo postaviti judaizmu je: Gdje je krv koja je
prolivena za ispatanje grijeha?
MODERNO DOBA: U modernom judaizmu doktrina o osobnom Mesiji je
izblijedila i znai samo optimistinu vjeru u dolazak mesijanske ere ili
uspostavljanja politikog carstva istine, pravde i mira. Rije mesijansko,
koju idovi danas koriste, ima samo ovu konotaciju, a zasigurno nema veze
s Jahvinim Slugom u Izaiji 53, na koga se gleda kao na kolektivni Izrael
otkupljen njegovim patnjama za grijehe ovjeka.
Takav pristup je bio vrlo atraktivna za kranske liberalne teologe. Znaajno
je da je ovo tumaenje istog poglavlja postalo vrlo popularno nakon poetka
kranske ere. Pojam tjelesnog uskrsnua je zanijekala reformirana sinagoga
i razvodnjen je od mnogih konzervativaca koji su tvrdili da to znai samo
opstanak due. Ortodoksni su jedina iznimka.

75

idovi nastavljaju vjerovati da e se spasiti zato to su idovi, ak i ako

postaju ateistima, ali je ovo pobijeno od Ivana Krstitelja, Isusa i Pavla.
Svaki pokuaj da se podcijeni njihova posebnost (npr. dozvolom poganima
da pristupe idovskoj zajednici), odmah je odbacivan.
Sekularizacija je nainila otar prodor u judaizam, toliko da su mnogi
prisvojili idovsku kulturu. Obraanje mnogih mladih idova kranstvu je
takoer izvor ozbiljne zabrinutosti idovstva.
VJEROVANJA: Mojsije Majmonid je zapisao u 12. st. saetak Talmuda:
1) Vjera u postojanje tvorca i providnost. 2,3,4) Vjera u Njegovo jedinstvo,
bestjelesnost i vjenost. 5) Vjera da se samo Njega treba slaviti. 6) Vjera u
rijei proroka, 7) Vjera da je Mojsije bio najvei prorok, 8) Vjera u Boje
objavljenje Mojsiju na Sinaju. 9)Vjera u nepromjenljivost objavljenog
zakona, 10) Vjera da je Bog sveznajui, 11) Vjera u osudu i osvetu u ovom
svijetu i u onom to ima doi. 12) Vjera u dolazak Mesije, 13) Vjera u
uskrsnue mrtvih.
Zahtjevi i zabrane za prozelite (Noanizam)
1) bogohula, 2) idolopoklonstvo, 3) seksualni nemoral, 4) ubojstva, 5) krae,
6) jesti krvi. 7) Podupiranje administrativne pravde.
U 19. st. dr. Ehrlich je postavio zahtjeve za vjerovanje idova ili sinova
Saveza (Bne Brit):
1) Ahavat Jisrael (ljubav za Izrael), 2) Ahavat Tora (ljubav za Zakon), 3)
Ahavat Erec Israel (ljubav za izraelsku zemlju), 4) Ahavat berijot (ljubav za
ovjeanstvo), 5) Ahavat Adonai (ljubav za Gospoda).
BOGOSLUBE: Postoje tri bogoslube na sabat koje se slau s tri sata
rtvovanja u Hramu. Postoje tri glavni prazniki koje odgovoraju trima
dogaajima u godini, kada je za idove bio obavezan odlazak u Hram.
Ovima su idovi jo dodali Purim i Hanuku. Postoji ceremonija Bar-Micvar
i isto Bat-Micvar. Mukarci se mole pokrivenih glava, iako nema nita u
Pismu to bi to potkrijepilo: obiaj se vjerojatno vraa na vrijeme kada su
idovi ivjeli pod islamskim jarmom. Niti jedan molitveni skup, sluba u
sinagogi ili ceremonija, ne moe se odrati sve dok nema kvoruma od 10
mukaraca (ene se ne ubrajaju!).
VRSTE JUDAIZMA: Postoje: Ortodoksni, Reformirani i Konzervativni
judaizam.

76

Ortodoksni: Nastojao je sauvati tradicionalni judaizam nasuprot novonastalom reformiranom pokretu u istonoj Europi. Svaki aspekt ortodoksnog
idovskog ivota mora biti voen zapovijedima (micvot). Rijei Tore su
smatrane boanskim i time potpuno mjerodavnima.
Reformirani: pod utjecajem prosvjetiteljstva znanstvenik ne moe vie
prihvaati objavljenje Tore kao zbilju i obvezu. Stoga su promicani promjene u obredima i bogosluju. Zakoni o hrani su naputeni.
Konzervativni: reakcija protiv promjena koje su uvedene od strane
reformiranih.
Nastojao je istai pozitivne povijesne elemente idovske tradicije.
Postoji i hasidizam, od kojeg je Ljubavi pokret (pod visokim rabinom ili
rebe-om Schneerson-om) najnoviji razvitak: teio je pobjei suhoparnom
legalizmu ka vie emocionalnoj vrsti religije. Bit hasidizma je ostala odanost
Bogu, izraena u zanesenoj molitvi, pjevanju i plesu. Zatim postoji
sionizam: religiozni sionisti i sekularni sionisti. Ortodoksni ne priznaju
dravu Izrael kao ispunjenje starozavjetnog proroanstva. Primjerice,
Teodor Herzl, osniva izraelske drave, kao i Ben Gurion, su bili ateisti.
Judaizam je u potrazi za identitetom. Nijedan duhovni voa se nije pojavio u
Izraelu. Da li je to u vezi s antikristom? Isus je rekao: Kada on doe, njega
ete primiti. Znaajno, da ovih dana se obnovio sinhedrion (nakon 2.000
godina) - sabor koji mora odluiti u sluaju mesijanskog pretendiranja.
Postoji i kabala (predaja, tradicija) koja, u irem smislu obuhvaa sve
mistine pokrete u idovstvu. Glavna knjiga tog pokreta zove se Zohar i
sadrava vrlo spekulativni komentar prvih poglavlja Biblije. Ima i meditiranje imena Boga, i simbolika objanjenja brojeva i hebrejske abecede.
Zohar sadri i astrologiju: svaki je dan pod utjecajem jednog od deset
Sefira. Izravno iz novoplatonizma izvire ideja o tome kako se Bog odnosi na
svijet. U Kabali Bog je poznat kao "bezgranian" (En Sof). Iz njega je
proizalo deset aspekata Boga (Sefirot), naina po kojima se oituje ili
objavljuje. To su "emanacije" Boga, posrednici izmeu En Sofa i svijeta
(vidi novoplatonizam). Iako je pokret poeo za vrijeme drugog Hrama,
kabala je postala popularan tek u 12. st. po. Krista. Na poetku je pokret bio
ogranien na talmudske studente, ali se proirio na opu zajednicu nakon
izgnanstva idova iz panjolskoj 1492 g. Safed, u Galileji, postao je njegov
sredite. Tamo 1572 g. Rabbi Isaac Luria razvija kabalu. U sljedeem
stoljeu neki od lanova pokretu proglasili su se Mesijom, posebno abbai
Zvi. Zbog toga pokret je doao na lo glas. Tek prije 20 godina postao je
ponovo popularan. Popularna kabala svoje sljedbenike ui kako da budu
sretni, lijee bolesti, pronau idealna partnera, nau smisao ivota te kako

77

da se obogate. Iako novi sljedbenici mogu biti besplatno na prvih nekoliko

seansa, poslije skupo plaaju predavanja, knjige, narukvice, pa i vodu i
none kreme s kabalistikim blagoslovima.
Teoretska kabala se bavi Bojom naravi, a praktina kabala naglaava
nadnaravne sile putem asketizma i predanosti Tori.
STAVOVI PREMA ISUSU: U zadnje vrijeme pokazuje se malo prijazniji
stav prema Isusu, ali mogue je da je to zbog liberalnog gledita o njemu
(Isus je samo dobar ovjek). Protivljenje ostaje meu mnogima: ako je Isus
bio Mesija, zato se nije carstvo Boje (u idovskom smislu) ostvarilo?
Osim toga, ak da je i bio Mesija, to ga ne ini boanstvom, jer judaizam ne
vjeruje u boanskog Mesiju.
Meutim, uoavaju se i ohrabrujue izjave u manjevie pozitivnom smjeru.
Postoji katedra novozavjetnih studija na sveuilitu u Jeruzalemu,
predvoena od strane prof. Davida Flusseroma, koji je napisao u jednom
lanku u novoj idovskoj Enciklopediji: Ako je, kao to vjeruju krani,
muenik u isto vrijeme bio i Mesija, onda njegova smrt ima svemirsko
znaenje (jer je bio boanstven?)
IDOVSKI KRANI: Konzervativni idovski krani nastavili su sa
svetkovanjem subote i ostalih idovskih blagdana te obrezanjem, to je
poganske krane zabrinjavalo. idovsko se kranstvo, u stvari, od vremena
Ireneja, poelo smatrati heretikom sektom iji su se lanovi nazivali
ebioniti, (izraz potjee od Pavlove izreke Jeruzalemski kranski siromasi).
Ebioniti u drugom stoljeu vie nisu vjerovali u Kristovo boanstvo ni u
djevianstvo roenje. ak su u etvrtom stoljeu i kasnije postojale male
idovske crkve u Siriji. Jeronim je preveo na latinski evanelje idovima,
koje je sauvalo predaje neto drugaije od kanonskog grkog evanelja i
koje velia poloaj Jakova, brata Gospodinova, na kojeg gledaju skoro kao
na Mesijinog zastupnika.
Prema nedavnoj anketi, postoje oko 2.300 mesijanskih idova u Izraelu
(ne ukljuujui dijecu), u 36 khilot (zajednica). Oni svetkuju subote i ostale
idovske blagdane (hagim) te vre obrezanje, ali imaju ortodoksnu vjeru.

78

KRANSTVO
Kranstvo je zapoelo kao pokret unutar judaizma koji je postepeno izguran van i koji se razvio u novu religiju. Ali, njegove korijene svakako
treba traiti u judaizmu. Kranstvo tvrdi da je NZ logini razvoj SZ (idovskog pisma), tj. SZ + Mesija (oprotenje grijeha) + Sveti Duh
(preporod).
Osniva je bio izvanredan idovski rabin, koji je govorio s posebnim
autoritetom te je postao poznat kao udotvorac. Ovaj je uitelj jasno uio da
je spasenje za otpadnike idovskog drutva, kao i za neidove. Nakon
smaknua, zbog optube za bogohuljenje i urotu, on je, tako se tvrdi,
uskrsnuo i poslao svoje predstavnike da idu i propovijedaju Evanelje
(Radosnu vijest o otkupu i uskrsnuu).
Preokret se dogodio kad je Savao, poznati rabin i vatren idovski fundamentalist, bio na putovanju zadobiven za kranstvo dramatinom vizijom.
Sa Savlom, kasnije nazvanim Pavao, vidimo dramatino odvijanje, tj misiju
upuene neidovima. Veliki dio njegova pisanja bio je u obranu te misije i
njene praktine provedbe.
Rascjep s judaizmom dogodio se izmeu prvog i drugog idovskog rata,
kada je izvren snaan pritisak na obraene idove da se vrate u tor i brane
domovinu. Judaizam se razvio u anti-kranski pokret i kasnije je idovima
bilo zadovoljstvo izdati krane rimskim vlastima da bi ih ubijali. To je bio
poetak zlih odnosa koji su prerasli u estoki antisemitizam.
Pred kraj 1. st. Crkva je bila napadnuta herezom zvanom gnosticizam, koja
je navedena (i odbaena) u pisanjima apostola Ivana. Zatim u narednim
stoljeima, to se vie pogana pripajalo Crkvi platonistike pozadine,
platonizam (i, neto manje, aristotelizam i stoicizam) je unio mnogo hereza,
koje su suzbijane na crkvenim koncilima. Zbog nerijeenih teolokih
neslaganja, monofizitske crkve su oputale matinu crkvu. Unato tome,
elementi ove filozofije su ostavili traga na Crkvu tako da je do srednjeg
vijeka stvorena mjeavina poganskih filozofija, idovskog legalizma i
kranstva te je Crkva trebala hitnu obnovu. Ova reforma (ili: reformacija)
naalost nije bila prihvaena od katolike (i pravoslavne) crkve, tako da su

79

obnovitelji i njihovi sljedbenici bili izopeni iz crkve te je dolo do rascjepa

koji je uzrokovao poetak protestantizma.
Gotovo od 2. st. do danas, istono i zapadno kranstvo se razlikuje u jeziku,
civilizaciji i filozofiji. Posljedica toga je rascjep u 11. st., koji je stvorio
katoliku (zapadnu) i pravoslavnu (istonu) crkvu. U srednjem vijeku
kranstvo je imalo svoje probuenje.
U 19. st. je dolo do razvoja liberalne teologije koja je slabila kransku
poruku i podizala razne protivnike. Otkriem svjeih istina, koje su dugo
bile zapostavljene, razvile su se nove denominacije, tako da danas kranstvo daje dojam kao da je sastavljeno od raznih grupa. U stvari, one se mogu
podijeliti u tri kategorije; u one iji konani autoritet je 1) Biblija, 2) Crkva,
3) Razum ili 4) Iskustvo.
OSNIVA: Istina je ako kaemo da kranstvo opstaje ili pada na
njegovom osnivau, a crkveni uspjeh (ili neuspjeh) postoji samo kada ivi
(ili ne ivi) prema njegovim idejama. Osniva kranstva je neortodoksni
rabin koji je tvrdio da je Mesija. Tvrdio je da je upravo on ispunjenje
mesijanske nade iz SZ. Tvrdio je, takoer, da je SZ uvijek gledao naprijed,
na dolazak Mesije, i da je on bio ta osoba.
Pitanja na koja trebamo odgovoriti su:
1. Tko je bio Mesija i to je on trebao uiniti? Mesija je druga rije za kralja
Izraela, ali se jasno vidi iz proroanstva SZ da boanski Mesija tek treba
doi, mada je neto sprjeavalo idove da to vide (Izaija 9,6, Mt 26,63).
Izrael je oekivao savrenog proroka (veega od Mojsija), sveenika i kralja.
Mesija je trebao biti sve to zajedno. Izgleda da je boanski aspekt
starozavjetnog Mesije namjerno poniavan od strane idovskih voa kad je
kranstvo postalo opasnost judaizmu.
Mesija je trebao osloboditi Izrael od neprijatelja, sklopiti novi savez s njim,
koji bi imao ishod u oprotenju i dodjeljivanju dara Duha Svetoga, i koji bi
nainio Izrael vodeom nacijom, u kojem bi probitak proizlazio zbog
Mesijine vladavine i prenosio se na ostali svijet.
2. Kako se ovo trebalo dogoditi? Odgovor je: ispunjavajui prorokovanu
slubu o Sluzi Jahvinom. Ova je sluba, ili misija, opisana u detalje u knjizi
proroka Izaije. On je trebao imati udesnu mo, i umrijeti kao rtva, da bi

80

otkupio grijehe (idovskog) naroda.

Isus se u vie navrata poistovjetio sa Slugom Jahvinim, kako je prikazan u
drugom dijelu Izaijina proroanstva. U sutini, glavni naglasak njegove
slube je upravo mesijansko ispunjenje uloge Jahvinog Sluge. Glavni naglasak njegova drugog dolaska je da se ispuni ostatak prorotva. Drugim
rijeima, njegov prvi dolazak je pripravio put za njegov drugi dolazak.
U meuzavjetnom razdoblju postojala su mnoga razliita miljenja meu
idovima glede budunosti: mnogi su mislili da e se pojaviti vie mesijanskih likova. Isus je meutim tvrdio da je on ispunjenje svih njih.
Dakle, kao to vidimo prorotvo o Slugi Jahvinom bila je jedna od misija
koju je Mesija trebao uiniti.
idovske voe su imali tri mogunosti. Ili je Isus bio: 1) lud, 2) zao (varalica), ili 3) istinit. Izabrali su drugu alternativu. Nije potrebno naglaavati
da je izbor bio pogrean. Povijest idovske nacije donosi uvjerljivo
svjedoanstvo o tome. Ishod je bio unitenje nacije i izgnanstvo koje je
trajalo dulje nego bilo koje drugo. Morao je postojati dobar razlog za to, ali
idovi se ni danas nisu spremni s time suoiti.
TVRDNJE KRISTOVE SU ZASNOVANE NA:
a) Njegovim rijeima. On ne samo da je tvrdio da govori Rije Boju, ve da
je On sam Rije Boja (tj. izvor sveg Bojeg otkrivenja i davalac vjenog
ivota). Drugim rijeima, druga osoba Trojstva, iji je posao da nam otkrije
Boga Oca i da nam da Duha svetoga, treu osobu Trojstva. Nikada nismo
uli ovjeka da tako govori.
b) Njegovim udima. On je inio uda koje nitko nikada prije nije inio.
Tako je pokazao da je on ista Rije koja je govorila pri stvaranju, Rije
potpunog autoriteta: on je govorio i stvari su se neposredno dogaale.
tovie, ova uda su prorokovana kao obiljeje Jahvinog Sluge (Izaije 61,
1-2).
c) Ispunjenju starozavjetnih proroanstava, naroito proroanstva u vezi s
uskrsnuem i davanjem Duha Svetog.

PRAVOSLAVLJE
Bizantska se tradicija protee od Rusije, preko zemalja kao to su Srbija,
Bugarska i Rumunjska, pa sve dolje do Grke i Cipra. Bizant, drugo ime za

81

Carigrad (Istanbul), glavni grad Istonog Rimskog Carstva, bio je i ostao

prijestolnica Pravoslavne Crkve, unato turskoj okupaciji jo od 1453.
godine. Carigradski patrijarh poasna je glava Pravoslavne crkve, ali on
nema apsolutnu mo kakvu papa ima nad Rimo-katolikom Crkvom.
Naalost, tu sve razlike prestaju. Zapravo bismo ak mogli otii toliko
daleko da kaemo da se bilo kakva kritika uperena protiv Katolike Crkve
moe jednako primijeniti protiv Pravoslavne Crkve (osim doktrina o
nepogreivosti pape i obiaja sveenikog celibata).
Rimska i Pravoslavna Crkva su bile jedna te ista crkva sve do 1054. godine
kada su izopile jedna drugu, vie iz politikih razloga nego zbog razlika u
doktrini. Do tog vremena crkva je ve duboko zapala u idolopokloniko
tovanje Marije, svetaca i svetih relikvija (ostataka). Sve do danas oni
vjeruju u apostolsko naslijeivanje, molitve za mrtve (iako ne ue o istilitu) i spasenje uz pomo 7 sakramenata i dodatnih dobrih djela. Kao i u
Rimskoj crkvi, Apokrifne knjige se smatraju kanonskima i koriste se da bi se
opravdale molitve za mrtve. Takoer, smatraju tradiciju jednakim
autoritetom kao i Bibliju, iji je najbolji tuma, po njihovom miljenju,
hijerarhija crkve.
Zaista, one koji su upoznati sa rimokatolikim oboavanjem Marije nee
iznenaditi sljedei nazivi koje pravoslavci koriste za nju: Presveta, Majka
Boja, Posrednica, Bezgrena, ista, Pravi trs, Jakovljeve ljestve, Gorui
Grm, Aronov tap, Boja Nevjesta, i Kraljeva Ki. Psalam 45,10 se navodi
kao dokaz u Sv. Pismu da je ona Nebeska Kraljica, a Ezekiel 44:1-3 se citira
kao dokaz njenog vjenog djevianstva. U liturgiji tovanja Marije od nje se
trai da nas otkupi i spasi.
Ovo ne znai da Pravoslavna Crkva nema sebi svojstvenih obiaja jer oni su
prigrlili grko poganstvo i preruili to u kranski ritual. Na primjer, kao dio
mise zadunice rodbina preminule osobe, za prijatelje i roake, priprema
posebno jelo od penice zvano kollyva. Drevna Grka imala je slinu
tradiciju u kojoj se slino jelo, panspermia, napravljeno od sjemenja i zrnja,
nudilo mrtvima, ivima i bogu Hadesu. Drugi udni obiaj je kada prave
votane prilike dijela tijela kojemu treba izljeenje i nude to svecu, ba kao
to bi i drevni Grci inili hramskim bogovima i boicama. I tako velike
ljudske preokupacije o roenju, smrti i plodnosti nisu nita drugo doli
poganski obiaji; koritenje vjenanih kruna, stavljanje novca u grob
(srebrni novi za boga Krona) i pogrebno jelo.

82

Iako su Renesansa i Protestantska Reformacija zaete bijegom grkih uenjaka na Zapad, nakon osvajanja Carigrada, ironino je da sama Pravoslavna
Crkva nikad nije bila blagoslovljena slinim iskustvom. Zanimljivo, to se
moglo i dogoditi da nije bilo katolikih Jezuita koji su, s papinim
blagoslovom, osmislili ubojstvo patrijarha Kirila Lukarskog iz 1638. godine.
Taj istonjaki Luther, koji je nauavao spasenje po vjeri, dostatnost Sv.
Pisma i protivio se tovanju svetaca kao i doktrini o pretvaranju kruha i vina
u tijelo i krv Isusovu, smatran je prijetnjom Rimu. Nakon njegove smrti,
patrijarsi koji su ga naslijedili osudili su ga kao heretika i Pravoslavna Crkva
proganja evaneoske krane sve do dananjeg dana.
Nije nimalo udno, posebno novoroenim kranima koji su izali iz tame
pravoslavlja, vidjeti ljude koji su roeni i odgojeni u tradicionalno protestantskoj zemlji kako se obraaju na Pravoslavlje. U maloj kapeli u
Engleskoj vidio sam nekoliko ljudi kako se klanjaju pred ikonama, ljube ih i
pale svijee. ini se da ove ljude proima osjeaj svetosti i duhovnosti dok
izvode ove rituale. Dok sveenik i zbor pjevaju liturgiju stvara se atmosfera
strahopotovanja koja je skoro hipnotizirajua. Ba ti mistini doivljaji u
Pravoslavlju privlae zapadnjake koji trae duhovnu dimenziju u svojim
ivotima. Njima su osjeaji vaniji od boanskih istina koje ui Biblija. Kao
svi pravi pravoslavni krani oni vjeruju da je ba njihovu crkvu ustanovio
Isus i Njegovi apostoli, a naslijedili su ih, generaciju za generacijom, novi
apostoli. Prema njihovom miljenju, Rimo-katolika Crkva i Protestanti su
ti koji su zastranili od istine. to je onda, zapravo, stav prema drugim
crkvama? Iako neke od stroih crkava, poput Starih Kalendarista, koji jo
uvijek ive po Julijanskom kalendaru, smatraju sve druge crkve
krivovjernima, glavno tijelo Pravoslavlja je za ekumenu, za jedinstvo crkve.
1967. godine postignuto je djelomino izmirenje kada su Papa i Patrijarh
potpisali zajedniki sporazum kako bi ponitili izopenje iz 1054. godine.
Otada postoji stalan dijalog izmeu tih dviju strana, te je sada katoliku
dopustivo priestiti se u Pravoslavnoj crkvi ako on ili ona nisu u blizini
Rimo-katolike crkve, i obrnuto.
TEMELJNE RAZLIKE
1) Doktrina je ustanovljena na osnovi Biblije, ali u svjetlu interpretiranja
ekumenskog sabora, a ne od nepogreivog pape. Ima ukupno 7 takvih
sabora.
2) Svaka pravoslavna autokefalna crkva ima posebnu vezu s dravom, to
reflektira donekle originalno ustrojstvo bizantskog carstva: car je na elu

83

crkve.
3) Pravoslavna crkva nikada nije bila pod utjecajem renesance ili
reformacije.
4) Crkva je tak dugo bila pod jarmom islama da je postala fosilizirana.
Uope nije bilo razvijanje doktrine kao u rimokatolikoj crkvi.
5) Crkva ima 7 sakramenata, iz kojih najvanije su krtenje (triput uronjenje
dojenada u vodu) i eucharist.
6) Crkva ima posebno mjesto za tovanje ikona tj. stiliziranih slika Krista.
Marie i svetaca. Ikon mora biti jedan iz stredstava po kojima Bog se pojavi
ljudima, to je prozor u nebo. Svaki ikon nosi ne samo teoloku poruku, ve
slui kao pomo za tovanju. Ikonostas ili zid na kojim su visane ikoni, je
karakteristika pravoslavne crkvene arkitekture.
7) Crkva ima koncept divinizacije (oboavanje) a podrazumieje vie nego
posveenje. Pravoslavci objasnjavaju da proslavljenje ponje tu na zemlji,
po kojem apsorbiramo Boje energije (po sakramentima) i postanemo sve
vie boanstveni (a ne samo poboni).
8) Crkva ima pozitivnije gledite ovjeka nego rimokatolianstvo. Nema
augustinskog naglaska na predodreenju i izvornom grijehu.
9) I pravoslavna i rimokatolika crkva vjeruju u pretvorbu, ali pravoslavci
vjeruju da to Bog izvri ovaj ud ovjek nema moi to izvriti.
Prema Dositejevoj ispovijedi koju je sastavio istoimeni jeruzalemski
patrijarh odobrena na Jeruzalemskog koncilu iz 1672. g:
1) Biblija je nadahnuta Bogom, kao i crkveni koncili. Crkva i Biblija
proizlaze jedna iz druge.
2) Predestinacija je izloena u okvirima arminijanskog tumaenja rijei
"predznanje".
3) Vjera i djela opravdavaju dok grenik ne moe biti odjedanput iskupljen.
Iako dobra djela zasluuju nagradu, bez Bojeg milosra ne doprinose
spasenju. 4) Podrana je doktrina transsupstancijacije.
Navedena naela vjere opisuju odgovor Pravoslavne Crkve teologu (irilu
Lukarsku) koji je bio naklonjen "protestantskim zamislima". Kako su ista
naela pomogla iskristalizirati opreni stav Istone Crkve, prema reformaciji
na Zapadu, moemo govoriti o istonoj inaici Tridentskog koncila.
TEOLOGIJA
Uglavnom, moglo bi se rei da je Pravoslavna crkva ondje gdje je Katolika
crkva bila 749. godine, jer od vremena Ivana Damascenskog nije bilo
nikakva teolokog razvitka. Kljuna rije u pravoslavnom nainu ivota je
tajanstveno. Njihova polazna toka je teologija utjelovljenja u kojoj oni

84

idu jo dalje od Zapadne crkve. Crkva je mistino tijelo Kristovo. Nisu imali
sv. Augustina i reformaciju.
U potpunosti su dematerijalizirali vjeru. ovjek nema velikog udjela u svom
spasenju, on je preobraen boanskom snagom (gotovo gnostiko ili
teozofsko shvaanje). Crkva je ondje gdje se nebo i zemlja sastaju i gdje je
ovjek uznesen na nebo. Bogosluenja u crkvi uglavnom su mistina, esto
nema propovijedanja Rijei. Euharistija nije toliko transsupstancijacija
(pretvorba) koliko Kristovo pojavljivanje. Ona je ikona koja je sredstvo
boanske milosti. Za Duh Boji je reeno da se sputa na elemente kruha i
vina uslijed liturgijskog zazivanja (epiklesis). Doktrinarno, Pravoslavna je
crkva jo uvijek katolika, ali je u praksi neodreenija i mistinija. Jo je
zaraenija platonizmom. Uasava se bilo ega konkretnog i materijalnog. To
uenje ima slab stav o grijehu i pratanju. Grijeh je smatran kao efekt smrti i
konanosti, ne kao uzrok. Zbog toga je spasenje vieno prvenstveno u
svjetlu slobode od smrti, a ne kao oslobaanje od krivice. Prema engleskom
kompozitoru obraen na pravoslavlje (John Taverner) katolika crkva
smatra ovjeka grenikom, dok pravoslavna crkva ga smatra boanskim.

RIMOKATOLIANSTVO
Pozadina: Rimokatolika Crkva je, kako i samo ime govori, rimski ogranak
svjetske crkve koji je odan rimskom biskupu. Padom Rimskog Carstva i
iskljuenjem Kartage, jedinog ostalog suparnikog zapadnikog patrijarhata,
Rimska crkva je postala uvar rimskih institucija i na taj nain postala most
koji je povezivao Rimsko Carstvo i njegov budui, nanovo oivljeni oblik.
Danas se ona razlikuje od ostalih na dva naina:
1. Njen vrhovni autoritet je Papa (koji ima mo donoenja novih dogmi), a
ne vrhovni crkveni sabor (kao to je to sluaj u Pravoslavnoj Crkvi), jer
katolici vjeruju da u papi obitava duh Petra (kojemu je Isus prenio vodstvo u
crkvi). Ja sam tradicija kazao je papa na Vatikanu I. Katolika crkva
prihvaa nepogreivog papu, a ne nepogreivi crkveni sabor.
2. U sebi sadri posebnu drutvenu klasu ljudi koji se nazivaju sveenicima,
a imaju boanske moi voditi misu i pretvarati kruh i vino u tijelo i krv
Kristovu. Kod pravoslavaca samo Bog ima ovu mo.
Papinstvo: Rimski biskupi (pape) smatraju sebe uvarima Apostolske

85

tradicije zato to su Petar i Pavao tamo bili mueni. Opi autoritet crkve,
posebno na Istoku, bio je kompromitiran raznim rasprama, sinodima i
saborima koji su bili u proturjenosti jedan s drugim (nije postojao sredinji
autoritet), pa je prirodno da su se ljudi koji su traili takav autoritet i
stabilnost vratili Rimu. Nakon preureenja Carstva 284. god., carevi vie
nisu ivjeli u Rimu, ve u Milanu, Trieru i Sirmiumu (odakle su mogli drati
oko na barbarima) i u Nikomediji (odakle je car mogao paziti na Perzijance).
Ovo je ostavilo prazan prostor u Rimu koji je popunio Rimski biskup te su
se njegova mo i presti uvelike poveali.
Budui da je Rim bio carski grad, njegovi biskupi su postajali sve vaniji.
Kada je palo Zapadno Carstvo oni su preuzeli prava i privilegije careva. To
je bila jedina sila koja se oduprla barbarskim najezdama na Italiju. Katolika
crkva je istinski Rimska u smislu da je zadrala bit rimske civilizacije u
svojim zakonima i institucijama, u dobru i u zlu". Na primjer, papa je
preuzeo carski naslov Pontifex Maximus graditelj mostova, poglavar
poganskih sveenika."
CRKVA: Vano je shvatiti da se doktrina zasniva na Bibliji i na dogmama
crkve koje se baziraju na tradicijama. Veina ovih ideja je zapoela sa
Crkvenim Oevima ije zapise Katolika crkva prihvaa skoro u istoj razini
sa Sv. Pismom. Od tada su ove ideje napredovale i na njih su jo nadodavani
istaknuti crkveni mislioci.
Zapisi Crkvenih Oeva su na taj nain postali vesela lovita za bilo koga tko
je htio promaknuti neku novu doktrinu. Nove su dogme bile ili rezultat
dosaivanja grupa unutar crkve ili pokuaji od strane crkve da se podupre
papina nepogreivost, poglavito u 19. i 20. stoljeu. Rimokatolika crkva
smatra sebe nastavljenim utjelovljenjem Krista u crkvi iz ega proizlazi da
je Krist = Crkva. Na taj nain Krist prestaje biti glava crkve ve on JEST
crkva, ili bolje, dua crkve. Porijeklo ove ideje nalazimo kod Origena koji je
vjerovao da je Rije (Krist) dua crkve. Drugi su to povezali s Augustinovim
manihejizmom; boanski ivot se mistino prenosi na crkvu.
Na Krista se takoer gleda kao na stalni ivui sakrament (ili znak) pomirenja cijelog ovjeanstva (to potjee od Origenove ideje koja granii s
univerzalizmom). Crkva se takoer smatra spremitem Svetog Duha (ona Ga
ograniava i kontrolira) ideja koju nalazimo kod Ireneja. To je takoer i
Ciprijanovo gledite jer on smatra da krtenje koje izvede heretik nije

86

valjano, poto je crkva uvar Svetog Duha. Budui da crkva sadri sve te
stvari, po spasenje moramo doi njoj. Kao to je Ciprijan rekao: Izvan
crkve nema spasenja. Ipak, za dobrobit ekumenizma, katolici se trude to
ublaiti.
Ovaj pritisak da se prave preuveliane tvrdnje o crkvi stvorio se jer se crkva
trudila obraniti od heretika poput Marciona i raskolnika kakav je bio Donat.
Kao i Pravoslavna Crkva, Katolika crkva vjeruje u spasenje po vjeri,
djelima i sakramentima. Ovo proizlazi iz nerazumijevanja hebrejske terminologije koja se koristi u Jakovljevoj poslanici. Kada se crkva u 4. stoljeu
odsjekla od svojih idovskih izvora, poela je krivo razumijevati hebrejski
nain razmiljanja Novog Zavjeta. Jedno od tih nerazumijevanja je i
hebrejska rije opravdati koja nikad ne znai uiniti nekoga dobrim, nego
staviti u ispravan odnos s Bogom ili pokazati da si opravdan. Drugi primjer
bile bi Isusove rijei na Posljednjoj Veeri koja je napravljena po uzoru na
Pashalno jelo gdje je kruh koji se koristio predstavljao stvarni kruh koji se
koristio u Izlasku: Pasha, kao i Veera Gospodnja je u svojoj sutini
rekonstrukcija dogaaja, a ne ponavljanje stvarnog dogaaja.
Prvobitno su sakramenti bile slube kod kojih se davalo obeanje ili obveza,
zakletva (krtenje ili Boja sluba) i tako nam omoguavali da produbimo ili
obnovimo nau predanost Bogu, ali se na njih nikad nije gledalo kao na
sredstva za spasenje. U veini konteksta u Novom Zavjetu rije milost
znai Boji milosrdni in davanja svog Sina da umre za nae grijehe. U
drugim kontekstima milosre takoer moe znaiti duhovni dar. Biblijska
terminologija (u mnogim od gore navedenih sluajeva) je bila mijenjana i
iskrivljena utjecajem idovskog legalizma i poganskih filozofija.
MARIJA: Budui da je Marija majka Kristovog tijela, ona je i majka svih
vjernika. Budui da je Krist drugi Adam, ona je druga Eva." Sline ideje se
mogu pronai u Irenejevim zapisima. Marija je prvotni izvor milosti za
crkvu; ona je akvadukt izmeu Krista i crkve. Ipak, od 1950. godine ta se
ideja stiava u interesu ekumenskog pokreta.
1854. Godine, papa je izdao Papinsku Bulu i time uinio ideju o bezgrenom
zaeu dogmom. I Augustin i Toma Akvinski su zanijekali ovu doktrinu, no
onda ju je predloio franjevac Duns Scot nakon ega je nastala polemika
izmeu Franjevaca i Dominikanaca, pri emu je Vatikan odbijao odabrati
stranu. Kao rezultat toga, o doktrini se uope nije razgovaralo na saboru u

87

Trentu. No, ipak je bila oivljena u 19.stoljeu da bi se podrala ideja o

papinoj nepogreivosti. Znaajno je primijetiti da dogma nije predloena ni
na osnovu Sv. Pisma ni na osnovu tradicije, ve na osnovu suglasnosti;
veinski glas meu onima koji su uzeti u obzir.
1950. godine papa Pio XII je, bez podrke sabora, definirao i silom proveo
doktrinu o uznesenju. Doktrina tvrdi da je Marijino mrtvo tijelo bilo
uzneseno na nebo bez da je prolo kroz proces raspadanja. Za ovu se
doktrinu nije znalo do 4. stoljea, ali ju je kasnije zastupao Ivan Damaanin. Znaajno je da se o osobi Marije nije uope razgovaralo na Vatikanu
II, kao da je Katolika crkva zakljuila da su stvari otile dovoljno daleko.
Obje ove doktrine proizlaze iz neodgovarajueg shvaanja Kristove
ovjenosti. U ovome je monofizitizam nesumnjivo igrao vanu ulogu.
Poto se na Isusa ne gleda kao na 100%-tnog ovjeka, vakuum koji preostaje
je ispunjen Marijom. Nijekanje Kristove ovjenosti vodi do mariolatrije
(kult Marije), dok nijekanje Njegovog boanstva vodi do doktrine mise
(ponavljanje Kristove rtve).
TEOLOKE SKLONOSTI:
a) Monofizitska: U katolianstvu postoji priroena sklonost da se ono to je
boansko ini ljudskim. To je zbog toga to grka filozofija, koja je veoma
utjecala na katoliku crkvu, nije razlikovala Stvoritelja i stvorenje; za njih je
uvijek postojala mutna prijelazna sfera koju su nastanjivala poluboanska
bia. Budui da ne mogu shvatiti boanski dio koji prebiva meu ljudima,
oni onda ine ljudsko boanskim. Stoga je Marija uinjena boanstvom jer
je nosila u sebi Krista koji ima samo jednu narav i to boansku. Crkva se
takoer smatra boanskom jer u njoj obitava Duh Sveti.
b) Platonska: Druga sklonost je sklonost negiranja kria kao dogaaja koji
se dogodio jednom zauvijek i njegovog produljivanja u metafizikoj sferi.
Zbog ovoga katolici manje naglaavaju uskrsnue i uznesenje. Uznesenje
pokazuje da je Kristov posao na zemlji zavren i da On vie nije prisutan
tijelom.
c) Autokratska: Katolici kau da Krist nastavlja ivjeti u Svojim Apostolima i njihovim nasljednicima. Na ovo moramo odgovoriti da apostoli
nisu imali nasljednika. Njihova sluba je bila sluba Rijei (Djela 6,2) bili
su Kristovi ambasadori jer je Krist govorio kroz njih. Episkopalni autoritet
je onaj starjeinstva (tj. stega) a ne apostola (nauka). Sveti Duh je Kristov

88

namjesnik (Njegov predstavnik) koji usmjerava apostole i njihove

nasljednike; nije na njima da oni upravljaju Njime. itajui Novi Zavjet
vidimo da postoje dvije misije: Sinova misija (koja zavrava uznesenjem) i
misija Svetog Duha (koja poinje na Pedesetnicu). Neprekidnost osiguravaju
apostoli. Govorei da je crkva Kristovo utjelovljenje, katolika crkva
potpuno izostavlja ostala dva lana Trojstva: Oca i Duha Svetoga.
Katolika crkva takoer tvrdi da je sposobna proiriti svoj autoritet i na
posmrtni ivot, izruujui ljude u pakao, raj ili istilite, ili proglaavajui
svetima osobe koje su ve mrtve. Ovo se zasniva na ideji da crkva moe
odrediti privremene kazne (ili nagrade) za pojedince na zemlji, a time i
nakon smrti. Na ovaj nain, u svakom praktinom smislu crkva je zamijenila
Krista.
Doktrina o istilitu proizlazi, naravno, iz ideje o nepotpunom spasenju.
Njeno ishodite lei u idovskom legalizmu i poganskoj filozofiji. Radi
detaljnijeg prouavanja vidi nau Sustavnu Teologiju.
BUDUNOST KATOLIKE CRKVE: U zadnja dva stoljea postale su
oite dvije sklonosti:
i ) Proglaavaju boanskim ono to je ljudsko Papa i Marija i
ii ) od Vatikana II, katolianstvo je postalo vrsta hinduizma koje prihvaa
sve, naravno, s papom na vrhu piramide. To je , zapravo, sistem koji je
napravio ovjek, a koji zanemaruje Bibliju i koji ini ovjeka boanskim,
kradui Bogu slavu.
Vatikan II je doslovno dao zeleno svjetlo teolokom liberalizmu. Mnoge
katolike Biblije sadre biljeke koje samo oponaaju stari teoloki
liberalizam protestantizma 19. stoljea. Ipak, mora se rei da je papa Ivan
Pavao II bio vrlo konzervativan i da je uinio sve to je u njegovoj moi
kako bi preokrenuo odluke donesene na Vatikanu II. To je uinio time to je
postavio svoje ljude na vane pozicije u svakoj dravi. Na to je reakcija bila
znaajna, npr. u Austriji i Poljskoj.
ini se da Vatikan sada usporava takvo usmjeravanje ka univerzalizmu. U
skoroj izjavi koju je izdao tadanji kardinal Ratzinger (koja mora imati
papino odobrenje), on se suprotstavlja relativizmu inzistirajui da samo
Katolika crkva ima pravo sebe nazivati crkvom (druge ne smatra sestrin-

89

skim crkvama) i da ostale vjeroispovijedi sadre elemente koji zavode ljude

i ine ih da prihvate lanu verziju spasenja.
Konano, moramo neto rei i o karizmatskom pokretu unutar Katolike
crkve: Vatikan je spreman napraviti mjesta za karizmatike sve dotle dok
ostaju dobri katolici. Moramo biti paljivi u vezi sa karizmatskim pojavama
jer dokaz ponovnog roenja ne lei toliko u darovima, koliko u plodovima i
postojanosti. Rekavi ovo, ne moemo zatvoriti oi pred izranjanjem
fenomena poznatog pod imenom katoliki evangelici.
PENTEKOSTALCI
John Wesley je jedna vana pretea pokreta: on je mislio da je posveenje
drugo djelo milosti, koje je razliito od opravdanja, i slijedi nakon njega.
Ustvari, jedan od njegovih uenika, Jonathan Fletcher, to je nazivao krtenje u Svetom Duhu. Jasno je, da Wesley je bio to mi bi zvali danas
karizmatiar. To se vidi iz sljedeega citata od biskupa Butlera: Gospodine,
to pretendiranje na izuzetna otkrivenja i darove Svetoga Duga je grozna
stvar, jako grozna stvar. I Finney i Moody su tvrdili da su imali isto
iskustvo.
Meutim, ova ideja o drugom blagoslovu dolazi od engleskih hiper-kalvinista koji su stalno traili sigurnost spasenja. Oni su traili duhovno
iskustvo kao peat, koje bi dokazao da su oni bili izabrani. Od ranih metodista struja vodi direktno prema pokretima svetosti u 19. stoljeu u SAD.
Pod svetosti oni su razumijevali potpuno posveenje. Za posljedicu, vjernik
prestaje grijeiti namjerno. Ove crkve su nastavile tamo gdje je, po njihovom miljenju, metodizam ostao bez snage. Na sastancima pod vedrim
nebom, uitelji svetosti vieg ivota su proklamirali drugi blagoslov potpunog posveenja kao oienje srca od svih grijeha, a ponekad su taj drugi
blagoslov nazivali krtenje Svetim Duhom. Vjerski bi zanos mnotva bio
popraen "pobonom histerijom", padanjem, drhtanjem, "svetim
smijanjem", oponaanjem lavea pasa, te divljim plesom (poput onog kojem
se prepustio David ispred Kovega Saveza).
Pred kraj 19. stoljea tri su znaajna razvoja u SAD najavila pojavu pentekostalizma kao takvog:

90

1) poveano nezadovoljstvo uiteljima potpunog posveenja unutar starih

denominacija (posebno metodista) rezultiralo je oblikovanjem crkava, u
kojima su se javili duhovni darovi. U poetku, ove crkve su bili nezavisne,
ali kasnije su se spojili u crkvu nazarena. Mnogo crkve su malo po malo
ostavile takve prakse, ali one su se opet pojavile kasnije u pentekostalnom
pokretu, koji je dobio sljedbenike meu baptistima i metodistima.
2) vjerovanje u krtenje Svetim Duhom i vatrom kao treim blagoslovom
bilo je sve vie raireno,
3) obnovljen interes za duhovne darove, posebno izljeenja.
Pentekostalizam je tako jedna mladica pokreta svetosti. Godine 1901.
Charles Parham je otvorio biblijsku kolu u Topeki, Kansasu, koju je nazvao
Bethel Bible College. On u toj koli nije koristio ni jednu drugu knjigu, ve
samo Bibliju, i obuavao je studente uenju Duhovnog krtenja. On i
njegovi studenti su tada poduzeli evangelizatorske kampanje po Kansasu, za
vrijeme kojih su mnogi sluatelji tvrdili da su bili krteni Svetim Duhom,
govore jezicima i izvode uda ozdravljenja. Novi pokret je vrlo brzo imao
uspjeha i proirio se daleko, vjerojatno zato to je na poseban nain prilazio
problemima siromanih i iskljuenih lanova drutva. Oni su stavljali
naglasak na entuzijazam i iskustvo, naroito na svojim nestrukturiranim,
ivim, dugim, ak beskrajnim slubama, gdje su ljudi plesali, uzvikivali
Amen i pljeskali rukama kao da su na trenutak zaboravili sve svoje
probleme. To je bio protest protiv teolokog liberalizma i formalizma
mnogih denominacija. Kanzas je postao centar tog pokreta koji je smatrao
da je govorenje jezicima poetni znak da je netko primio krtenje Svetim
Duhom. Za vrijeme ranih 1900-tih, to je uenje imalo veliku podrku u
junim dravama SAD.
Godine 1906. je William Seymour, Parhamov obraenik, doao u Los
Angeles, gdje je u Azuza Streetu osnovao Apostolic Faith Gospel Mission
(Evaneosku misiju apostolske vjere). Upravo se tu zbila obnova (tri godine
dug miting) koja je postala odskona daska za 20-stoljetni pentekostalizam.
Veina crkava svetosti je postala pentekostalna u doktrini, bez obzira na to
da li su se podijelile oko toga kakvo je novo uenje o jezicima: da li
pokazatelj duhovnog krtenja, ili to drugo. Najvee pentekostalne
denominacije danas u SAD su: Assemblies of God Boja Crkva u Kristu
(crnci), Crkva Boja, Pentekostna crkva svetosti.

91

Ovdje treba spomenuti i crkvu Samo Isus u SAD koja dri unitarijanski
pogled na Boga i krtava samo u ime Isusa. Najvea crkva ove vrste je nazvana Ujedinjena pentekostalna crkva.
Druga velika denominacionalna podjela meu pentekostalcima je s obzirom
na pitanje da li je krtenje Svetim Duhom drugo ili tree djelo milosti. Jedan
broj pentekostalnih crkava gleda na pranje nogu kao na stvar obaveznu kao
krtenje i Gospodnju veeru.
KARIZMATSKI POKRET
Godine 1960. su se pojavile nove manifestacije pentekostalizma novopentekostalizam ili karizmatski pokret. Cilj je bio raditi unutar postojeih
denominacija. Temeljni rad za tu novu uzburkanost pentekostalizma postavile su tako magnetine osobe kao to su David Du Plessis i Oral Roberts.
Slian utjecaj je izvrio i Full Gospel Businessmens Fellowship koji je
1951. godine osnovao Demos Shakarian, bogati kalifornijski mljekar.
Utjecaj takvih inicijativa se na kraju osjetio unutar starijih denominacija.
U drugoj polovini 1960-tih karizmatski se pokret brzo proirio meu drop
out generacijom, koja je bez ikakvih iluzija gledala na drutvo koje
opravdava rat u Vijetnamu. Isusov pokret je privukao panju za samo kratko
vrijeme, ali je uinio trajan utjecaj na njihovu generaciju. Iz tog pokreta je
izaao pokret idovi za Isusa, poto je upravo u drop out pokretu bilo
mnogo mladih idova.
Istovremeno naglaavala se angairanost u otklanjanju socijalnih problema.
David Wilkerson je osnovao pokret Teen Challenge koji se bavio iskljuivo
radom meu narkomanima.
Kasnije se razvio unutar karizmatskog pokret trei val. U njega su
ukljuene linosti kao to su Wimber, MacGavran i Jonggi Cho.
John Wimber i evangelizacija snagom: Fenomen koji se nedavno pojavio u
okrilju karizmatskog pokreta je pojava Johna Wimbera i evangelizacije
snagom (Svetim Duhom), koja smatra neophodnim da iscjeljenje mora ii
zajedno sa evangelizacijom. Wimber je bio pod velikim utjecajem dr. Jonggi
Cho-a, pastora najvee crkve na svijetu koja tvrdi da ima 520.000 lanova u
Seulu u Junoj Koreji. U svojim knjigama dr Cho naglaava znaaj

92

vizualizacije i inkubacije u tumaenju molitve, jedno vienje koje iskrivljuje

biblijsko uenje o ovom pitanju. Izgleda da je dr Cho u svoje stavove unio
elemente stare korejske amanistike religije.
Druga knjiga koja je utjecala na Wimbera je Iscjeljenje od Francisa McKnutta, katolikog sveenika. Pet kranskih lijenika prisustvovalo je
Wimberovom sastanku iscjeljenja u njihovoj crkvi. Jedan od njih, psihijatar,
tvrdi da je mnogo od onog to je vidio struna hipnoza. Nisu se dogodila
organska iscjeljenja, promjene su uslijedile u bolestima koje su imale
psiholoki uzrok. Izgleda da postajemo generacija lakovjernih krana. Bog
me je iscijelio, ali avo i dalje zadrava simptome u meni rekao je jedan
koji je tvrdio da je izlijeen od gripe.
Nova vrsta superproroka iz Kansas City-a, koju predvodi Paul Cain, tvrdi da
e ovaj pokret koji dolazi a ija su oni prethodnica, prethodni karizmatski
pokret potpuno zasjeniti.
Znaajno je da je ovo jo jedan proizvod pentekostalnog okruenja Kanzas
City-a, koji je svijet za sebe. Paul Cain i ostali, su naroito uznemireni to
postoje evaneoske crkve koje nisu prihvatile njihove jedinstvene (neki bi
rekli: preuveliane) tvrdnje. Izgleda da imaju nezasitljivu potrebu da
dominiraju drugim ljudima.
Najnovija pojava u ovom smjeru zove se torontski blagoslov, poznat po tako
zvanom neuravnoteenom smijehu. Svakako treba priznati da se Wimber
distancirao od torontskog blagoslova.
PROCJENA Karizmatski pokret je, u stvari, second-blessing" (drugi
blagoslov) pokret koji pokuava proiriti pentekostalnu praksu i teologiju na
ostale denominacije. Slian Montanizmu, pokret je napravio mnogo dobroga
i mnogi su ljudi kroz njega doli Kristu, ali takoer podie i mnoga pitanja.
1. Jasno je da ondje gdje su ljudi iskreno za Gospoda postoji i blagoslov, ali
postoji i opasnost da se, oprostivi se od razbora, ljude dovodi do nezdravih
krajnosti kada oni prihvaaju sve novitete, pa ma kakvi oni bili.
2. Do odreene je mjere karakteristian za nae doba:
a. Snaan naglasak na osjeajima. Unutar pokreta esto prevladavaju ene.

93

b. Odraava doba u kojem ivimo (postmodernizam, pop glazba i fast food

kultura). Pripjevi u pjesmama su jednostavni i skloni ponavljanju. Kada se
KJV (ekvivalent Karaia) jezik prilagodi jazz zvuku dobijemo zvuk koji je
ili komian ili neskladan. Mnoge pjesme ele stvoriti odreeno raspoloenje,
a ne prenijeti poruku. Rijei poput slava, slavljenje, tovanje i ljubav
nabacuju se naokolo da bi se stvorio mozaik ili lijepa slika, a ne da bi se
izrazila jasna teologija.
c. tovanju se daje vrlo uska definicija: na to se gleda kao na spajanje
nekoliko pripjeva, pljeskanje i podizanje ruku. Voa tovanja se pokazuje
kao onaj (ili ona) koji vodi pjevanje (karizmatinih) korusa. Krani uhvate
sebe kako pjevaju pjesme pune ideja koje bi inae isprva odbacili, ako bi ih
susreli u bilo kojem drugom kontekstu. Uzmimo za primjer: Stvori novi duh
u meni, O Gospode...i svoga svetog Duha ne uzmi od mene. Sve to zvui
jako duhovno, ali u sebi sadri ideju da je mogue izgubiti svoje spasenje.
Vidimo Davidove rijei koje su uzete van svog SZ konteksta (David misli na
aula koji je izgubio duhovni dar kraljevanja: drugim rijeima, koji je bio
otputen od Boga spasenje nije uope u vidu) i koriste se kao sredstvo
promoviranja oite arminijanistike teologije. Isto bi se moglo rei i za
mnoge druge pjesme. Izgleda kao da je na djelu nekakva karizmatska mafija
koja ima monopol nad pjesmama mnogih krana ostale himne i pjesme se
jednostavno ne pjevaju. YWAM je uspio prodrijeti u gotovo sve crkve u
Lausanni (u vicarskoj) i uiniti ih karizmatskim koristei zbirku pjesama
slavljenja pod nazivom Jaime lternel (Volim Gospoda). Sve to samo
dokazuje da moramo paziti to pjevamo. Ovo naglaava opasnost
karizmatskih korusa: esto djeluje kao Trojanski konj.
Zbog jakog naglaavanja popularnih korusa, pokret je sklon zanemarivanju
klasine strane kranske glazbe. Mnogo ljudi danas moraju posjetiti
katedralu kako bi sluali pravu crkvenu glazbu.
d. Zbog probuenja jednog ili dva duhovnija dara, pretpostavlja se da nam
se vratilo apostolsko doba (sa svim darovima) i da se kraljevstvo moe
izgraditi prije nego to se Krist vrati. To izraava postmilenijski naglasak.
Trenutni naglasak je skoro vie na nadolazeem velikom probuenju, nego
na Drugom Dolasku. Sve ovo dolazi od pokreta pod nazivom pozna kia
koji tvrdi da kao to su se prijanje kie odnosile na pentekostalni pokret,
tako se i posljednje kie moraju odnositi na dolazee probuenje. Ova
ideja je veoma proirena u mnogim crkvama i slui da bi se oslikala nesretna

94

sklonost mnogih crkava ka nekritinom prihvaanju ideja koje pripadaju

pentekostalnoj koari.
Prvo se definiraju darovi, a onda se izvre Sveto Pismo da bi odgovaralo tim
definicijama (usp. proroanstvo), umjesto da to bude obrnuto. Unutar
Vineyard pokreta ljudima se kae da ne brinu ako se njihovo proroanstvo
ne ostvari trebaju samo opet pokuati! U SZ nam se govori da izvuemo
prikladan zakljuak, a ne da pokuamo opet. SZ proroanstva se umjetno
izvru da bi se mogla primijeniti na karizmatski pokret (irom svijeta Duh
se kree, kao to je pretskazao prorok). Pavlova pravila za vrenje
duhovnih darova se esto elegantno zanemaruju i svetite se preesto
pretvara u cirkus.
e. Postoji mnogo razgovora koji su puni upljih fraza, trijumfalizma i
preuveliavanja, a sve u interesu promicanja pokreta. Razina oekivanja
ljudi se povisuje raznim vrstama ekstremnih izjava (vidi: Kanzaki proroci).
Tvrdnje karizmatika mogu se iitati u pripjevu jedne od najstarijih pjesama
pokreta: irom svijetaIma snano otkrivenje... Kada se ta oekivanja ne
ispune, a ljudi razoaraju, neki naputaju pokret traei vri oblik
kranstva, dok neki postaju nevjernici ili poklonici nekog oblika poganstva.
f. Pokret naginje injenju umjetne razlike izmeu natprirodnog i prirodnog.
Ovo moe dovesti do omalovaavanja intelekta i jednostranog pogleda pri
savjetovanju. Svaki problem u neijem ivotu smatra se duhovnim (obino
demonskim),a psiholoki aspekt se u potpunosti zanemaruje. Demonsko je
stvarno i danas, naalost, u porastu, ali nije toliko raireno kao to bi
karizmatici htjeli da mislimo. Karizmatina opsjednutost demonskim moe
dovesti do ozbiljnih psiholokih problema, zastraivanja i do psihoterora.
g. Zbog jakog naglaavanja duhovnih doivljaja, pokret je sklon zanemarivanju intelektualne strane kranstva. Sustavna teologija se u mnogim
biblijskim kolama vie ne poduava, jer se smatra da je ili nepotrebna ili
ak da vri podjelu: ini se da se, za dobro opeg jedinstva, svi trebamo
zadovoljiti najniim zajednikim teolokim faktorom. Zapravo, jedna od
tenji karizmatskog pokreta je da doe do jedinstva u kranstvu, ondje gdje
su ostali pokuaji kao to je ekumenski pokret podbacili. Npr. pokuaji
unutar Anglikanske crkve da se podri zdrava teologija meu pripadnicima
evangelikalnih crkava su razbijeni u komadie kada je karizmatski pokret
upao u crkvu i vratio sat unazad. Tako veina dananjih Anglikanskih
evangelika nije postala nita otvorenija ni jasnija nego to je u poetku bila.

95

Karizmatski pokret mnogi smatraju preacem do duhovnosti. Ipak, kada bi

radili ono to Gospodin eli da radimo (ivjeli u pokajanju, molili se,
svjedoili, davali itd.) ne bi postojala potreba da okolo traimo dodatne potvrde Bojeg prisustva.
PRESTANJE DUHOVNIH DAROVA: Postoji dvije vrste tog gledita
1) Klasina teorija prestanja 2) Suvremena teorija prestanja
Klasina teorija prestanja se nalazio izmeu Crkvenih Otaca (npr. Augustin,
Krysostom I Grgur Veliki) koji su objasnili razmjernu odsutnost
spektakularnih duhovnih darova u njihovom razdoblju kao posljedica
njihove posebne potrebe na poetku Crkve kako bi akreditirali kransku
poruku. Kasnije Calvin je priznao da takvi znakovi mogu se pojaviti kad
evanelje doe do novih granica ili tamo gdje je Crkva slaba.
b) Suvremeni cesacijonizam ponje s Warfieldom koji je tvrdio da su
izumrli najspektakularni darovi kad je svrilo formiranje novozavjetnog
kanona. Dispensacijonali su dalje razvijali ovu teoriju.
Warfildova teorija nije ekzegetino nepobitna. S druge strane klasini
cesacijonizam je sasvim prihvatljiv.
Meutim, pentekostalci i karizmatici moraju objasniti zato postoji
suvremena obnova takih darova i to do mjere nepoznate sve od vrijeme Rane
crkve, dok je takav obnova pretskazano samo u vezi s pokajanjem Izraela,
kad se vrati Mesija. ini nam se su pentekostalci pogreno primijenili na
sebe obeanja koja se odnosi iskljuivo na Izraela na kraju naeg razdoblja.

96

SEKTE
SEKTATVO: Prema Ivana Vrtaria, autor knjige Calvary Chapel - crkva
ili kult? osnovni znaci prepoznavanja kulta su:
1. Takva skupina ima elitistiko gledite o sebi u odnosu na ostale crkve; i
jedinstveni poziv, to jest, oni su jedini ili pak najvie u pravu - ostali su u
krivu. oni jedini - ili skoro jedini - vre Boju volju.
2. Njihov voa/voe mogu tvrditi da imaju neto osobito i iskljuivo
(slubu, otkrivenje ili ovlasti) to im je dao Bog.
3. Dre da su jedina prava (ili najbolja) crkva te zauzimaju kritizerski stav
prema ostalim crkvama dok istodobno hvale i uzvisuju svoju skupinu, vou/
voe ili svoje djelovanje. Druge krane ili crkve ismijavaju.
4. Uvelike naglaavatju odanost svojoj skupini i njezinom nauavanju.
lanove se sve vie i vie uvlai u aktivnosti skupine te imaju malo ili nimalo vremena za razmiljanje zbog prezasienosti kao i tjelesne i duevne
iscrpljenosti. To je, takoer, vitalni dio procesa kontrole misli. Sprijeava se
svako odstupanje od nauavanja skupine ili preispitivanje tog nauavanja.
Kritiziranje u bilo kom obliku smatra se pobunom. Naglasak je na autoritetu
voe/voda, te neupitnoj pokornosti i podlonosti istima.
5. Od lanova se ekuje da na neki nain iskau odanost skupini. To moe
biti "kontroliranje" lanova crkve, kao i obitelji, pod izlikom da je to za
njihovu "duhovnu korist". Moe se zahtijevati i da lau (nebeska prijevara)
kako bi pridobili nove lanove.
6. Najzanimljiviji "plijen" su im lanovi drugih crkava .
POZADINA: Neke faktore treba uzeti u obzir kad govorimo o sektama u
SAD.
1) Mnotvo njih dolaze iz SAD-a (19. st) koja je bila arite svih vrsta udnih ideja.
2) Krajem 18. st. i na poetku 19. st. zemljom je projurio val probuenja.
Ova probuenje su bila mnogo izraenija na Divljem Zapadu.
Takva probuenja su pridonijela avolskom protuudarcu u obliku krivovjerja. Nicale su mnogobrojne sekte, posebno Mormoni i Jehovini svjedoci.

97

MORMONIZAM
Prvi takav sistem, koji emo detaljnije pogledali, je MORMONIZAM. Za
osnivaa prvoga takvoga pokreta (teko bi ga se nazvalo kraninom),
Josepha Smitha, kasnije je bilo utvreno, (u jednom od njegovih prvih
pisama nedavno otkrivenih javnosti), da se radi o ovjeku pod utjecajem
narodnih magija i okultizma. Mormoni nauavaju da su Bog i Isus Krist
osobno stavili u slubu Smithu irenje boanskoga svetog pisma, napisanog na ploama od zlata, koje su zakopali davni Izraelci, koji su se
iselili u Ameriku. Prema Smithovom izvjetaju o tim znaajnim dogaajima, aneo Moroni je njemu pokazao mjesto izvan Palmire, SAD, gdje su
ploe navodno bile skrivene. Harris, autor pisma, je jedan od mormonske
crkve Tri svjedoka, koji svjedoe da su oni takoer vidjeli te ploe, dakle
njihovo svjedoanstvo je takoer stvar vjerovanja. Harrisovo pismo,
datirano sedam mjeseci poslije izdanja Knjige mormona, ponovo iznosi
ono to je Smith rekao o duhovnom otkriu: Ja sam to dobio zbog arolije,
kae Smith. Jedan stari duh mi je rekao da kopam i traim zlato, ali kada
sam kopao sljedee jutro, duh je sebe preobrazio u bijelog dadevnjaka na
dnu jame i udario me tri puta
Tu nema spomena o bilo kakvom anelu od Boga. Harris kasnije spominje
Smithovo sudjelovanje u kopanju novca koristei svoju, pripisanu
nadnaravnu snagu i proroki kamen da bi pronaao zakopano blago. Pismo
takoer sugerira Smithovo koritenje arobnim kamenom u pronalaenju
zakopanog svetog pisma. Drugo pismo koje je nedavno ugledalo svjetlo
dana, poslano od Smitha 1825. jednom tragau za blagom, govori kako
zametnuti trag pred mudrim duhom koji uva zakopano blago.
Joseph Smith je bio takoer poznat po svojim vezama sa slobodnim zidarima. Neki simboli i ceremonije koje se izvode u mormonskim hramovima
proizlaze iz slobodnog zidarstva.
Jedan vodei nemormonski povjesniar zakljuuje, da ta pisma dokazuju da
su magijski i okultni obredi bili prisutni od samog poetka ovoga irenoga
religijskog pokreta. Stoga nije iznenaujue da bi pokret trebao nositi
izdajnike znakove svoga istinskoga osnivaa (avla).

98

Razvoj pokreta: Pokret je poeo 1830 g. u Fayette, New York i selio se na

razna mjesta prije nego se smjestio u Salt Lake City 1844 g. pod vodstvom
Brigham Younga koji je zamjenio Josepha Smitha kao prorok, nakon to je
ovaj ubijen u obraunu izmeu dvije strane. Young je bio mu od 53 ena i
imao 57 djece. Zapravo, pokret je imao popustljiv stav prema spolnosti,
milost je na primjer viena kao dozvola za grijeh. Drava Utah (80%
mormoni) je jednaka ili gora od nacionalnog prosjeka po pitanju mnogih
vanih obiteljsko-moralnih pitanja. Pokret je s vremena na vrijeme bio
okarakteriziran poligamijom i rasizmom. Meutim obje ove stvari su bile
preokrenute sa kasnijim objavama. Poligamija je danas ogranieno na
jedan ogranak fundamentalnih Mormona.
U godini 1850-toj Mormoni su bili uvueni u razliite okraje (vatrenim
orujem) u pokuaju da uzvrate svojim progoniteljima. U jednoj bitci su
otili tako daleko da su se preruili u indijance. Pokret se podijelio u dvije
glavne grupe:
1. Reorganizirani mormoni (ili Josefiti): kojima je danas baza u Independence, Missouri. Oni odbacuju knjigu Dragocjeni Biser i nauku o mnotvu
bogova, te da je Bog ovjek, o Majci Bogu, nebesko vjenanje, i krtenje za
mrtve.
2. Fundamentalni mormoni koji nastavljaju praksu poligamije.
Zbog obaveznog davanja desetka, mormoni su postali vrlo bogata "crkva", u
stvari druga u SAD-u do katolike crkve.
Mormonske svete knjige: Knjiga Mormona je izdana u 1830.g. i Dragocjeni Biser u 1851 koji se poziva na kasnija otkrivenja dana Joseph-u
Smith-u. Crkvena uprava se sastoji od Proroka (s dva savjetnika) na vrhu i
12 apostola na drugom nivou. Ovo pokazuje da oni vjeruju u daljnju objavu.
VJEROVANJA MORMONA
1) KNJIGA MORMONA; Mormoni tvrde da je Knjiga Mormona dodatak
Bibliji. Oni vjeruju da Biblija pretkazuje Knjigu Mormona, da Knjiga Mormona tumai starozavjetna proroanstva te tvrdi da je ona dio novog saveza
s Izraelom. Takoer bi trebala biti i jo jedan svjedok istine kranskog
evanelja. Na nesreu, ovaj svjedok stoji u proturjenosti s Biblijom u
izvanredno puno dijelova. Uvelike se oslanja na King James Prijevod
(25000 rijei!) no ipak tvrde da je Knjiga Mormona bila napisana 1000
godina prije KJV! Zatim, ona sadri mnoge krive prijevode KJV-a, koji su
se pokazali netonima nakon kasnijih prijevoda. Knjiga Mormona (Mormon

99

je ime anela koji je dao otkrivenje) ustvruje da je ona povijesni prikaz

prapovijesne i pred-kolumbijske Amerike. Dvije grupe koje su, navodno,
stigle u Ameriku prije Kolumba su:
a) Jedna skupina je otila od Babilonske kule, oko 2250.god. pr. Krista se
preselila u europu, te onda emigrirala u srednju Ameriku.
b) Druga skupina, koju su sainjavali idovi, emigrirala je u Srednju
Ameriku oko 600.god.pr.Krista, netom prije unitenja Jeruzalema. Tvrdi se
da su ameriki Indijanci potomci ove semitske grupe koja je bila prokleta pa
im je zato dana tamna koa. Ovo se kosi s istraivanjima na podruju
genetike koja dokazuju da ameriki Indijanci potjeu od mongoloidne rase i
imaju drukiju glavnu krvnu grupu od idova. Tvrdi se takoer da je Krist
posjetio ameriki kontinent i propovijedao evanelje potomcima idova,
uvodei krtenje, veeru Gospodnju, sveenitvo i druge mistine obrede.
Nekih 1400 godina kasnije Joseph Smith je, navodno, iskopao njihovu
povijesnu knjigu, napisanu na ploicama od zlata, na kojoj su koriteni
egipatski hijeroglifi!
U nekim tokama Knjiga mormona se smatra superiornijom i u odnosu na
Bibliju: Kazano je da postoje greke u prijevodu Biblije, dok nije reeno da
postoje greke u Knjizi mormona. To je vrlo neobina tvrdnja znajui
injenicu, da je od prvog izdanja te knjige, napravljeno vie od 3.000
promjena! Tvrdnje u Knjizi mormona su bile ponitene kasnijim otkrivenjima. K tome jo, njihova verzija Biblije sadri veliki broj promjena i
dodataka, koje nemaju nita zajedniko s problemima prijevoda, ali poivaju
na pretpostavkama da je Biblija nepotpuna i trebala je biti dopunjena
rijeima velikog proroka, Josipa Smitha, nekih 1800 godina kasnije.
2) MORMONSKA DOKTRINA SVEENSTVA : za sebe tvrdi da
posjeduje sveenitvo Arona i Melkisedeka. Mormoni tvrde da su Joseph
Smith i Oliver Cowdery primili aronsko sveenitvo iz ruke Ivana Krstitelja
15. svibnja 1829.godine i da se, kratko nakon toga, i Melkisedekovo sveenitvo prenijelo na tu istu dvojicu kroz pripomo Petra, Jakova i Ivana!
Ovo je dio njihove iskljuive tvrdnje: samo kroz mormonizam moe biti
spaen!
3) NAUKA BOGA, OVJEKA I STVORENJA: Triteizam (trojstvo sadri
3 boga); politeizam (postoji mnogo drugih bogova uz Oca, Sina i Svetog
Duha; oni vladaju drugim planetama). U izvjesnoj mjeri postoji razlika
izmeu Boga i anela. Adam je jednom bio duhovno stvorenje (bog), koji je

100

doao na zemlju primiti tijelo u kome e ivjeti. ovjek je bog u stvaranju,

koji e eventualno ponovo primiti svoje puno boanstvo (vid. gnostiko
krivovjerje i grku mitologiju, koje postavlja ovjeka kao odravaoca
boanskog bljeska poslije pada stvaranja kada je on postao zatvorenikom
u tijelu stvaranje ove Zemlje, to je vrsta zajednikog pothvata nekakvih
bogova i duhova prije postojeih ljudi). Mormonizam vjeruje da su ljudi
prije postojali u duhovnom obliku. To je bio probni period: oni koji su bili
zloesti kasnije su roeni sa crnom koom.
Razlika izmeu nas i Krista je jedan od stupnjeva. Njegove tijelo je rezultat
fizike zajednice Boga oca i djevice Marije. To ima okus vrlo loe poganske
mitologije. Kristovo izmirenje ne odreuje mjesto ovjekovog odlaska
nakon smrti, obzirom da je to odreeno ljudskom vlastitom akcijom (tj.
spasenje po djelima). U sluaju smrtnih grijeha, ovjek mora dodati svoju
vlastitu krv Kristovoj krvi i tako okaje svoje prekraje, (to je udarac protivan
jedinstvenosti Krista kao druge osobe Trojstva). Kristovo izmirenje za nae
grijehe ne daje nam nita vie od prava na uskrsnue (i time nadilaenje
fizike smrti). Ljudi se spaavaju kpo vjeri u Krista (i u Josepha Smitha), ali
takoer i po dobrim djelima. Spasenje se zavrijeuje djelima uinjenim u
ovom ivotu. Samo e se manjina pridruiti avlu u paklu: veini e ljudi
biti dodijeljeno mjesto u jednom od tri nebeska kraljevstva; nebeskom,
zemaljskom i telestijalnom.
4) KRTENJE: Jedna sasvim nedvojbena doktrina mormonske crkve je
krtenje umrlih roaka. To ne samo da uveava presti mormonske crkve
kao jedine agencije kroz koju se ovjek moe spasiti, nego osposobljava
mormone da postanu, bar djelomino, spasitelji svojih mrtvih roaka.
Mormoni to dokazuju ovako: Poto je krtenje osnova za spasenje, a mnogi
su umrli prije nego to je crkva bila izmijenjena Josefom Smithom, izgleda
neizbjeno da e mnogi umrli, biti izgubljeni. Kao obino, mormoni tvrde da
ivi mogu biti krteni u zamjenu za umrle to je za one koji su umrli bez
znanja o izmijenjenom, obnovljenom evanelju.
5) BRAK: Drugi karakteristian element kod mormonizma je nebeski brak.
Mormoni tvrde da postoji poseban tip braka zakljuen u mormonskom
hramu koji traje vjeno i nije poniten smru. Djeca mogu biti roena u
tom braku i nakon smrti. Jedino ljudi oenjeni na taj nain mogu dosei
status boanstva (dakle: potpuno spasenje) drugi postaju aneli.

101

6) SPASENJE: Mormonska doktrina spasenja ne ukljuuje samo vjeru u

Krista nego i krtenje uranjanjem, poslunost uenju mormonske crkve,
dobra djela i dranje Bojih zapovijedi, koje e oprati mrlje grijeha.
Nepotrebno je rei, da ta nauka nema nikakvu podlogu u Bibliji i da je
kontradiktorna Biblijskoj nauci o spasenju vjerom, kroz izbavljujue djelo
Mesije. Naa prva reakcija kad se susretnemo s takvim tvrdnjama je:
Kako itko zdrave pameti moe vjerovati takvim suludim besmislicama, koje
su u potpunoj dijametralnoj suprotnosti osnovnom Biblijskom uenju? To
moe biti objanjenjo jedino injenicom, da smo suoeni snanim duhom
obmane, koji ima snagu namamiti svakoga kome nedostaje nepokolebljivo
duhovno uverenje i onoga koji ima vrlo malo znanja o Bibliji. Sve je to dio
avolskih dezinformirajuih slubi.
PROCJENA: Glavni izazov koji mormonizam istie jeste tvrdnja postojanja dodatnog otkrivenja na Bibliju i dodatnog proroka (tj. Joseph Smith).
Ustvari pokret tvrdi da objava jo uvijek traje zahvaljajui postojanju
proroka i apostola. Povezano s ovim je zahtjev na ekskluzivnosti; samo
mormoni zahvaljajui svom posebnom sveenstvu, mogu vam podariti
spasenje. Na kraj krajeva spasenje se ne moe dobiti bez poznanja Josepha
Smitha kao prorok: U stvari mormonska vjeroispovjed kae: Svjedoim da
je Joseph Smith bio Boji prorok, koji je umro za vjeru; da je knjiga
Mormona istinita, da je crkva Isusa Krista svetaca posljednih dana jedina
istinita obnovljena crkva, i da danas na zemlji postoji ivi prorok.
U suprotstavljanju mormonskim zahtjevima treba naglasati da:
1. Kanon Svetog Pisma je zatvoren: takozvani kasnji proroci i apostoli ne
mogu ga nastavljati.
2. Knjiga Mormona je u suprotnosti s prethodnom objavom zapisanom u
Bibliji.

102

ADVENTISTI
Osnivai pokreta Jehovini Svjedoci se mogu pronai u adventistikoj crkvi.
Sve je poelo kada je William Miller, baptistiki farmer, najavio da Isus
dolazi 1843. godine. Ovo se temeljilo na pogrenom vjerovanju da se 2300
dana u Danijelu odnose na 2300 godina. U stvari se doslovno radi o danima
i odnosi se na razdoblje od 171.-165. god. pr. Krista (kada je Hram bio
oskvrnut od strane pogana, prije no to ga je Juda Makabejac obnovio
165.god. pr. Krista). Krist se nije vratio 1843.godine, ali se umjesto toga
osnovala prva adventistika crkva.
Kada se prognoziranja Williama Millera nisu ostvarila, Hiram Edson je
imao viziju koja je objasnila ovo nesuglasje: Miller je pogreno shvatio ono
to je govorio zapravo je to bio poetak istranog postupka osude na nebu
kako bi se odredilo tko je meu mrtvima vrijedan uskrsnua (izrazito
arminijansko tumaenje!).
Drugi adventisti su vjerovali da je Drugi dolazak bio ometen njihovim
neuspjelim odravanjem abata kakav je opisan u Starom Zavjetu. Ellen G.
White je imala viziju koja je ovo, navodno, potvrdila. Ona je vjerovala da je
papa izmjenio dan tovanja od subote na nedjelju i, budui da je on zvijer,
oni koji tuju nedjeljom imaju znak zvijeri. Nasuprot onima koji su
zadravali subotu bili su 144.000 adventista. Oni su imali znak crkve ostatka
(usp. duh prorotva Otk 12,17 i 19,10). Ona je trebala postati Proroica
adventizma. Tvrdila je da je ona glasnik kojeg je Bog odredio da bi joj
otkrio posebna otkrivenja koja se tiu adventistike crkve. Adventisti,
meutim, tvrde da nisu nita gori od pentekostalaca i u tom pogledu ne
prihvaaju njene zapise kao jednako vrijedne Sv. Pismu. Ali ustvari,
adventisti, umjesto da ispituju njena pisma u svjetlu Biblije, upotrebljavaju
njene izjave (npr. o istranom postupku osude) kako bi dokazali svoja
izlaganja Pisma (Dn 7,10; Otk. 20,12).
Ta je denominacija zapoela 1863.god. stapanjem tri grupa koje su prihvaale:
1. Doktrinu o nebeskom svetitu kao objanjenju zato se 1843.g. nije
dogodio Kristov fiziki dolazka.
2. Svetkovanje subote a ne nedjelje.

103

3. Ellena White kao prave proroice, ija nauavanja trebaju biti uvana.
Adventisti vjeruju da se sva dosad neispunjena proroanstva odnose na njih
i na njihovu crkvu.
VJEROVANJA ADVENTISTA: Iako adventisti tvrde da je Biblija njihov
vrhunski autoritet:
1) Ellen White tvrdi da je Krist uzeo na sebe nau grenu narav.
2) Ellen White tvrdi da Krist izvrava jo uvijek pomirenje. Ovo je povezano
s njihovim posebnim gleditem o istranom postupku osude, prema emu su
na kriu grijesi vjernika bili preneseni do nebeskog svetita, gdje e biti
izbrisani nakon istranog postupka osude na nebu kako bi se odredilo da li
su ovi grenici vrijedni spasenja (i vjerovanje ili ponaanje e biti uzeti u
obzir). Tada e ovi grijesi biti poloeni na sotonu (!) prema njihovoj
interpretaciji o Azazelu u SZ.
Prema adventistima, na kriu su se grijesi vjernika prenijeli na nebesko
svetite gdje e, nakon istrane osude da bi se odredilo jesu li ti grenici
vrijedni, ti grijesi biti izbrisani. Ovo je, naravno, bilo izmiljeno da bi se
zatakao Kristov nedolazak 1843. god., jer ono to se zapravo dogodilo je
to da je Krist (izbrisavi grijehe) iz svetog mjesta preao u svetinju nad
svetinjama u nebeskom svetitu. Prvo se trebalo oistiti nebesko svetite, jer
se tu, na kraju krajeva, uvaju grijesi vjernika! Kada se pokajemo, grijesi se
od nas oduzimaju i pohranjuju u nebeskom svetitu! Djela 3,19 (KJV) se
navode kao tekst koji ovo dokazuje.
3) Dranje sabata: vjernici trebaju drati 10 zapovijedi iz potovanja prema
Bogu: kau da ovo znai da je dranje zakona plod, a ne uvjet spasenja.
Svakako u posljednjim danima uvanje sabata e biti uvjet za spasenje, kad
e zvijer nametnuti uvanje nedjelje. S jedne strane adventisti tvrde da
prihvaaju vjernike drugog uvjerenja, a s druge strane tvrde da su bili
podignuti u posljednjim vremenima da naglaavaju zanemarivanu istinu o
uvanju sabata (tj. dranju etvrte zapovjedi).
4) Kandidati za krtenje moraju ispovjedati 13 vjerovanja: uvanje sabata,
duh prorotva, crkva kao ostatak, obeanje abstinencije od alkohola i
duhana.
5) Veera Gospodnja se slavi etiri puta godinje, emu prethodi ritual

104

pranja nogu.
6) Eshatologija: Prije Kristovog dolaska e biti posebno uskrsnue za
adventiste kako bi prisustvovali ovom dogaaju. Kod glavnog uskrsnua, i
mrtvi i ivi sveci biti e odneeni na nebo gdje e provesti tisuu godina!
Sotonu e se ostaviti na zemlji kako bi uzrokovao divljaki nered. Krist e
se na kraju milenija vratiti da bi ivjeli u Novom Jeruzalemu. Nema posebne
uloge za izraelski narod u budunosti.
7) Adventisti ue o spavanju due, unitenju, slobodnoj volji, Kristovom
boanstvu, krtenju vjernika. Ali budui da su nevjernici uniteni nakon to
umru, adventisti objanjavaju njihovo pojavljivanje na buduem sudu kao
neku vrstu ponovnog stvaranja.
Dakle, pokret je bio okarakteriziran snanim naglaskom na proroanstva i
pokuajem da se oivi SZ volja Boja. Velika greka koju ine je to to ne
poistovjeuju Izrael s proroanstvima, tj. ne shvaaju da se proroanstva u
prvom redu odnose na taj narod.
Mora se rei da postoji neslaganje meu piscima koji se bave kultovima, u
odnosu na to jesu li adventisti kult ili kranska denominacija. Walter
Martin (Kraljevstvo kultova) vrsto smatra da su krani i kritizira Hoekema
(kalvinist) to ih je krivo protumaio kao kult u svojoj knjizi etiri glavna
kulta. Martin tvrdi da se njihovi slubeni zapisi moraju uzeti onakvi kakvi
jesu, a ne da ih se krivo tumai. Istina je da neke adventistike grupe vie
nalikuju na sektu od drugih, ali to vrijedi i za druge denominacije. Ipak,
injenica da je od adventizma proizaao pokret Jehovinih svjedoka, ini
adventizam izrazito sumnjivim, usprkos svemu to njegovi pobornici kau u
njegovu obranu.

105

JEHOVINI SVJEDOCI
Russell se udruio s adventistima u razdoblju 1869-78, prije nego to je
prekinuo s njima. Od njih je absorbirao sljedea vjerovanja:
1) Nema vjenog kanjavanja (tj. pakla).
2) Nijekanje Kristovog boanstva i Trojstva (vjerovanje samo nekih
adventista).
3) Manija za odreenje datuma Kristovog dolaska i samoopravdanje kad
predskazane dogaaje se nisu ostvarile (1874 i 1914. g.).
Prema tome, Jehovini svjedoci mogu biti gledani kao izdanak adventistikog
uenja. Rana povijest pokreta je usko povezana ivotom svoje prve dvojice
predsjednika. Osniva je bio C.T. Russell koji, jo mlad, odbacuje ideju
vjenog muenja (pakla), moda zbog strogog pouavanja, koje je primio
kod adventista. Kao rezultat toga ina, on je uao u dugu i raznoliku karijeru
optuivanja, ciljajui na organizirane religije. Godine 1870. je organizirao
Biblijsko prouavanje, to je posluilo lansiranju pokreta. On postaje krajnje
kontroverzna figura, esto ukljuena u pravne sporove. injenica da je
izgubio veinu tih klevetnikih sporova, pokazuje da optube protiv njega za
neiskrenost i moralne padove, ne mogu biti lako odbaene. 1913.g. njegova
ena se rastavila od njega zbog ponosa, egoizma, tiranizacije i
neprikladnog ponaanja s drugim enama. Ipak, to je ovjek koji tvrdi da
njegova interpretacija Svetoga pisma omoguuje boansko svjetlo nad
Bojom Rijei. To zaista nita dalje nije odmaklo od stava mormona koji
tvrde, da je Bog dao svom narodu dodatna otkrivenja kroz Josefa Smitha,
koja su odreena za pravilno razumijevanje Biblije. Do dana dananjeg,
Jehovinim svjedocima je zabranjeno itanje Biblije bez objanjenja koja se
nalaze u Kuli straara, njihovom asopisu.
Kao govornik, Russell je privolio mnoge, ali kao teolog nije impresionirao
niti jednog; kao ovjek, bio je uvijek iznova osuivan za krivokletstvo. U
svojim pisanjima i lekcijama, on je poricao glavne nauke o Bibliji: Sveto
Trojstvo, Kristovo boanstvo, uskrsnue tijela i povratak Krista, vjenu
kaznu, vjeno postojajne due i izmirenje beskrajne vrijednosti. Na sudu je
priznao da nema znanje niti hebrejskog niti grkog jezika i da nikad nije
imao formalno teoloko obrazovanje. Stoga nije iznedaujue da se Jehovini
svjedoci pokuavaju distancirati od tog ovjeka, ali ipak, njegovo uenje

106

ini osnove njihove vjere. On je taj koji je oporuno ostavio duhovnu

zbunjenost, koju karakterizira dananje nauavanje Jehovinih svjedoka.
Njegov nasljednik, Judge Rutherford, proglaavao se Jahvinim (Bojim)
ustima onoga vremena i tvrdio da je Bog odredio njegove rijei kao boanskog autoriteta. Rutherford je takoer navodio Russella i njegove
materijale kao mjerodavne. Kao i uvijek, zabrinutou se distancirao od
Russella pa je izostavio naziv Russellovi (Russellites) i usvojio termin
Jehovini svjedoci, te na taj nain mudro manipulirao prepirkama o istinskim osnivaima pokreta. Jedan od glavnih principa pokreta je bilo mjerenje
Biblijske nauke kriterijem razuma i posebno rezoniranjem takvih ljudi kao
to su Russell i Rutherford. Ali Bog je rekao: Jer misli vae nisu moje
mili(Izaija 55,8-9) tom tvrdnjom Bog sigurno nije rekao da razum i
razmiljanje trebaju biti naputeni u procesu istraivanja, ali ni to, da netko
moe znati razum, prirodu Bo jih misli u svoj punini, obzirom da je ovjek
konaan i On je beskonaan. Za nae znanje o Gospodu, trebamo ovisiti o
Njegovom otkrivenju.
1942.g. Nakon Rutherforda je doao Natan Knorr, i nakon Knorra, Frederik
Franz (1977.g.)
1975.g. pokret je doivio veliku krizu. Armagedonska bitka je bila predskazana za 1975, jer, prema "svjedocima", ove godine bi prelo 6.000 g. od
poetka stvorenja. Bitka se nije dogodila a mnogo lanova su napustili
pokret. Od tog vremena se dogodila velika istka kako je Franza bio
zamoljen da ostupi s dunosti. Od 1992.g. je Milton G. Henschel predsjednik organizacije.
NAUAVANJE JEHOVINIH SVJEDOKA
1) NIJEKANJE TROJSTVA. Prema njima, Trojstvo je babilonska
patvorina.
2) NIJEKANJE KRISTOVOG BOANSTVA, a time i negiranje dostatnosti
njegova otkupljenja. Takoer, negiraju i to da je Krist imao dvije naravi.
Vjeruju da se odrekao svog boanstva kada se rodio kao ovjek, ali da je
ponovno postao Bogom kod uznesenje!
3) KRIST JE SADA BEZ TIJELA: Iz toga proizlazi da on ne moe biti na
uinkoviti posrednik. Dok je bio na zemlji bio je samo ovjek boanstvo
se nijee. Tako ne samo da se nijee njegovo djelo otkupljenja ve i njegova
posrednika sluba. Sveti duh je samo utjecaj.
4) SPASENJE VJEROM I NA VLASTITI TRUD. Ukljuuje vjeru u

107

Kristovo otkupljenje za nau fiziku smrt, krtenje od strane Jehovinih

svjedoka i djelovanje za Jehovine svjedoke, a uz to i moralan ivot.
Isus je umro za Adamove grijehe, to samo znai da imamo drugu, bolju
ansu da, kad se ponovno vratimo na zemlju kako bi taj put zadobili vjeni
ivot, ne uinimo istu greku koju je Adam uinio. Postoje dvije klase
spaenih: 144000 koji e ii u nebo i ostali koji e imati zemaljsku sudbinu.
1918. godine odreen broj tih 144000 su duhovno uskrsli!
5) IZRAEL: Nijekanje jedinstvenog mjesta koje Izrael ima u Bojim namjerama. Izrael je zamijenjen sa 144000 onih koje se smatra posebnom
klasom vjernika koji jedini imaju pravo nastanjivanja nebeskih sfera. Prema
njima, za vrijeme milenija tih 144000 e vladati s neba, ali neodreen broj
ljudi dobre volje e vladati na zemlji. Ovaj dodatni broj se morao smisliti
kada je broj Jehovinih svjedoka premaio broj od 144000! Svima onima koji
se vrate u ivot kod konanog uskrsnua bit e dana jo jedna ansa da
prihvate evanelje.
5) Vjeruju u spavanje due i uvjetnu besmrtnost. Nijekanje pakla kao mjesta
vjene kazne: postoji samo tjelesna smrt, koju prati unitenje.
6) Jedino oni su Boji narod svi ostali su sljedbenici avla;
7) Iskljuivost: Stvarna obnova crkve istinskom religijom nije se desila prije
1870.-tih, kada je Russell poeo svoje Biblijsko nauavanje.
Traei opravdanje svojih vjerovanja, "svjedoci" se slue nekim neprihvatljivim metodama izlaganja Biblije.
1. Nametnu svoju interpretaciju (naena u asopismu Kula Straara) na
Bibliju, pa nakon toga trae biblijske stihove (estoput uzeti van konteksta)
kako bi poduprijeli svoj pogled.
2. Ponekad se preputaju apsurdno doslovnom shvaanjem slova. Transfuzja
krvi se odbacuje na temelju biblijskog odlomka koji zabranjava jedenja krvi.
3. Ponekad upotrebljavaju apsurdnu tipologju. Nou se smatra tipom Krista a
njegovu enu tipom Jagnjeve Zarunice (144.000)!
4. Dre se tekuih dogaaja, a nakon toga trae prorotva koje ih navodno
predskazuju.

108

KRANSKA ZNANOST
Kranska znanost je, zapravo, pria o prilino tatoj eni, Mary Baker
Eddy, koja je imala problema sa zdravljem, od ega je tvrdila da se izljeila.
Od toga je napravila posao, a s vremenom i kult na ijem je elu bila ona
sama, kao proroica kulta, a njena pisanja su postala kao Biblija kulta.
Jo dok je bila dijete sumnjala je u Sudnji dan, u opasnost od vjene kazne i
gledite da Bog nema milosti prema nevjernicima.
U svojoj knjizi Znanost i zdravlje ini se da se uvelike oslanja na Phineasa
Quimbya koji je bio uvjeren da je ponovno otkrio Isusove metode lijeenja.
Meutim, od nastanka karizmatskog pokreta, koji se takoer puno bavi ovim
pitanjem, Kranska znanost morala se suoiti s ozbiljnom konkurencijom.
1879.godine, Mary Baker Eddy odluila je osnovati crkvu. to se tie
doktrinalnih elemenata bila je pod jakim utjecajem unitarijanskog sveenika
Henrya Wiggina. Ne udi da u ovoj crkvi njeni zapisi igraju dominantnu
ulogu: Biblija je podlona njenom tumaenju. Kao to je to uobiajeno kod
kultova, ona tvrdi da je imala pristupa direktnom boanskom otkrivenju, te
se zbog toga na njenu knjigu Znanost i zdravlje gleda kao na konani
autoritet. Iako je, u poetku, sama uobiavala propovijedati, 1895.god.
objavila je zakon koji je ustanovio da se nakon njene smrti, umjesto
propovijedi, treba itati iz Biblije i iz njene knjige Znanost i zdravlje.
Rezultat toga je da danas nema propovijedi: jedna osoba ita jedan odlomak
iz Biblije, a druga osoba ita odlomke iz "Znanost i zdravlje" koji se odnose
na taj odlomak iz Biblije. Najblie pastoru to imaju je "lijenik": ljudi koji
su primili instrukcije iz Kranske znanosti i koji svo svoje vrijeme
posveuju provoenju svojih metoda lijeenja.
Drugi aspekt pokreta koji nam govori da je to, zapravo, kult je njegova
tvrdnja da Biblija ima puno greaka, dok knjiga Znanost i zdravlje nema ni
jedne (to isto tvrde i Mormoni za svoju knjigu). tovie, Bibliju se produhovljava na gnostiki nain. Postanak 2 se odbacuje (dijelom i zbog
dokumentarne teorije). Neka od izvjea o Isusovoj slubi su na slian nain
odbaena zbog toga to su "presirova" (npr. stavljanje blata na oi ovjeka
kojeg je izlijeio). Sve u Bibliji se produhovljava, kao u sluaju Zohara u
kabalizmu. Ovo je takoer veoma blisko hinduizmu.

109

Osnovna vjerovanja:
1) Materija i zlo su nestvarni, iz ega proizlazi da ne moemo vjerovati
osjetilima.
2) Zlo je zabluda.
3) Bolest je zabluda, iz ega proizlazi da se osobu moe izlijeiti time da je
se uvjeri u nepostojanje bolesti, u to da je ta bol izmiljena, te da je ta
umiljena bolest jednostavno rezultat lanog vjerovanja.
4) Smrt je takoer iluzija. "Smrt je tek jo jedna faza sna koji tvrdi da
postojanje moe biti materijalno. Taj san o smrti mora se prevladati umom,
sad i ubudue."
5) Boga se smatra Vrhovnim Umom, kao Brahmana u hinduizmu.
Isus je samo primjer koji trebamo imitirati. Utjelovljenje se nije dogodilo, te
je ovjek Isus nestao kada je otiao na nebo. Ovo je, pak, veoma slino
doketizmu.
6) Na kriu nije dolo do otkupljenja, grijeh je iluzija, a Trojstvo ne postoji.
Kristova smrt ne stoji ni u kakvoj vezi s naim spasenjem.
Poto je ovjek u osnovi duhovno bie, on je dio Boga. Ovo je isti panteizam.
7) Grijeh nije stvaran i ovjek nikada nije pao. Grijeh je ruan san, tako da
biti otkupljen od grijeha znai uvjeriti samog sebe da grijeh ne postoji.
U njihovoj crkvi ne provode se nikakvi sakramenti.
Nemaju nikakve eshatologije osim to kau da e oni, koji se prije smrti ne
uspiju osloboditi od zablude, biti uniteni.
Sve ovo slui kako bi se potcrtao jo jedan aspekt kultizma: koristi se
ispravni kranski rjenik, ali se u njega ubrizgavaju potpuno razliita
znaenja. Jo jedan aspekt je taj da tvrde da je samo njihova crkva prava, a
da su sve druge u krivu.
Zakljuak: Kranska znanost nije nita vie kranska nego to je to
budizam ili hinduizam, sa ijim uenjima Kranska znanost, uistinu, ima
puno vie slinosti.
Zaudo postoji suvremi predstavitelji ovog gledita izmeu karizmatskog
pokreta: Kenneth Hagin (Health i Wealth Pokret), Kenneth i Gloria
Copeland i Fred Price. ini se da je Aleksander Boddy (jedan iz prvih
engleskih pentekostalaca) bio posrednik izmeu kranske znanosti i
karizmatskog pokreta.

110

CRKVA UJEDINJENJA ILI MOONIJEVCI

Osniva i voa ove crkve je korejanski pastor, prezbiterijanskog zalea, Sun
Myung Moon. Sa esnaest godina je tvrdio da je dobio viziju dok je bio na
nekoj korejanskoj planini. Rekao je da mu se ukazao Isus Krist nagovarajui
ga da dovri zadau koju on nije uspio dovriti. Nakon nekog vremena Isus
ga je uspio uvjeriti i Moon je pristao dovriti zadau. Onda je proveo
nekoliko godina pripremajui se za "veliku duhovnu bitku" koja je bila pred
njim.
Nakon poetnog uspjeha pokreta na Dalekom istoku, Moon je 1971.god.
stigao u Ameriku gdje je je kult, takoer, cvjetao. Pokret danas ima dva
milijuna sljedbenika. Nema sumnje da Moon tvrdi da je Mesija svog doba.
On takoer tvrdi da nam predstavlja "novu objavu" i daje iskljuive tvrdnje
u vezi svog pokreta: "Mi smo jedini ljudi koji uistinu razumiju Isusovo srce i
Njegovu nadu" Moonovo glavno djelo, "Boanski princip", smatra se
vanijim od Biblije.
Doktrina:
1) Dualizam: postoje Bog Otac i Bog Majka, muko i ensko, svjetlo i tama,
yin i yang (usp. taoizam), duh i tijelo.
2) ovjekov pad: prema Moonu dogodila su se dva pada: jedan duhovni i
jedan tjelesni. Oba su pada po svojoj prirodi bila seksualna (ini se da je
Moon opsjednut seksom). Eva je, navodno, imala zabranjene seksualne
odnose sa Sotonom to je uzrokovalo duhovni pad. Kasnije, zbog njene
seksualne veze sa Adamom dolo je do tjelesnog pada. Dvostruki pad zahtijeva i dvostruko spasenje, a Moon tvrdi da posjeduje to drugo spasenje.
3) Kristov dolazak: kada je Isus doao na zemlju, postigao je duhovno
spasenje za ovjeanstvo (na kriu) ali ne i tjelesno. Meutim, njegova smrt
na kriu bila je sluajna greka, ali je Bog ipak ukinuo presudu.
4) Ivan Krstitelj: Moon vjeruje da je osnovni razlog za neuspjeh Isusove
misije (da uspostavi kraljevstvo Boje milenij) bio nedostatak vjere Ivana
Krstitelja. Ovo je znailo da su stvari krenule loe: ljudi su naputali Krista,
te je on, na kraju bio razapet. Moon tvrdi da je on "trei Adam", onaj koji je
pozvan tjelesno otkupiti ovjeka.
5) Isus: Moon negira njegovo boanstvo, tvrdei da je Isus bio "vrijedan
ovjek", ali ne i sam Bog (pod tim vjerojatno podrazumijeva Oca). Kao

111

posljedica toga, kranstvo smatra krivim to je, nakon njegove smrti, Krista
uinilo bogom.
6) Mesija Moon: Moona njegovi sljedbenici tuju i nazivaju ga "Ocem".
Moon je odgovorno izjavio: "Bog sada odbacuje kranstvo i uspostavlja
novu religiju, a ta nova religija je Crkva ujedinjenja."
Moon za sebe tvrdi da je Mesija, ali nema nikakvog biblijskog dokaza kako
bi potkrijepio tu tvrdnju, te ga zato moramo smatrati lanim prorokom.

112

HERBERT W. ARMSTRONG I SVEOPA BOJA CRKVA

Budui se nikako nije mogao sloiti sa suprugom oko svetkovanja subote
Herbert Armstrong je pribjegao Bibliji u elji da pronae dokaze koji e
potkrijepiti njegova vjerovanja. Slijedilo je utemeljenje vlastite crkve 1934.
godine kada je, prema njegovom miljenju, zapoelo razdoblje filadelfijske
crkve. Pokret kojeg je stvorio bio je mjeavina britanskog izraelitizma prema
kojem su Britanci i Amerikanci potomci deset izgubljenih plemena a
britansko prijestolje Davidovo, kao i adventizma, nauka Jehovinih svjedoka
i mormona, te Armstrongovih osebujnih razmiljanja o spasenju i Bojoj
naravi. Iako je sebe drao za Bojeg proroka mnoga mu se proroanstva nisu
ostvarila. Tvrdio je kako se Evanelje vie nije irilo nakon bijega prve
crkve u Pelu.
VJEROVANJA: Armstrong govori o postojanju vie bogova. Shodno tome,
trojstvo ukljuuje Oca i Sina, no i druge osobe (mormonsko vjerovanje).
ovjekova konana sudbina je, pak, postati Bogom. Isus je roen s grenom
ljudskom naravi koja se s vremenom morala usavriti kako bi mu omoguila
prinoenje savrene rtve.
Armstrong ne vjeruje u osobu Duha Svetog. Za spasenje tvrdi da je potpuno
tek kod uskrsnua kada sa sigurnou znamo jesmo li spaeni. Kod novog
smo roenja zaeti, no ponovno smo roeni tek uskrsnuem. Krtenje, kao i
svetkovanje subote, su obvezni ukoliko elimo biti spaeni. U protivnom
nosimo jedno od obiljeja zvijeri. Oni koji ostanu zli ne e biti osueni na
vjene patnje. Kako je Isus kao duh podignut iz mrtvih tako emo i mi
uskrsnuti kao duhovi.

113

KRISTOVA CRKVA
Iako je Alexander Campbell zastupao jedinstvo krana, njegove su propovijedi imale suprotni uinak. Oni koji bi potaknuti njegovim propovijedima naputali baptistike crkve prikljuili bi se pokretu Kristovih
uenika osnovanom 1811. godine u ozraju duhovne obnove 19. stoljea.
Campbellovim sljedbenicima, kako su ubrzo postali poznati u javnosti,
pripadao je bivi prezbeterijanski propovjednik Barton Stone. Poput
Campbella, i on je bio uzrok mnogih podjela. Na skupu u Cane Ridgeu
1801. godine odbacio je kalvinistika vjerovanja u ogranieno pokajanje i
bezuvjetni odabir.
Campbell i Stone naposljetku su 1832. godine dogovorili spajanje dotada
odvojenih crkava u tzv. Kransku crkvu ili Kristove uenike. Cilj crkve
utemeljene u u Lexingtonu (Kentucky) bio je u najveoj moguoj mjeri
oponaati ivot crkve iz Djela apostolskih. No, obojica su dobili povod za
irenje vlastitih tumaenja navedene novozavjetne knjige, kao i doktrine
obnove krtenjem.
Iako su zastupali povratak jednostavnoj teologiji prve crkve, Campbell i
Stone su se protivili teologiji temeljenoj na nagaanju i emocionalnoj
duhovnoj obnovi. Vjerovali su kako iskljuivo krtenje, kao i priznavanje
Isusa Krista kao Spasitelja, mogu biti preduvjeti kranstva.
Utemeljenje misionarskog drutva (1849.), te uporaba orgulja tijekom
crkvenih slubi, postupno su dovele do podjela unutar crkve. Shodno tome,
tijekom saveznog vjerskog popisa iz 1906. godine, Kristova crkva i Kristovi
uenici smatrane su odvojenim institucijama. Dodue, ova se podjela vie
temeljila na njihovim razliitim obredima a manje na doktrini. Danas se
njihove pristalice dijele na strogu i umjerenu stranku. I jedna i druga ima
predstavnike u Beu.
Stroa stranka vjeruje u nanovoroenje krtenjem. Usto zabranjuje uporabu
glazbala u crkvenim slubama. Njezino arminijansko gledite gotovo
pretpostavlja vjerovanje u spasenje vjerom i djelima. "Vjera je stalni proces... Upravo nas nae krtenje ini kranima, a ne odluka o prihvaanju

114

Krista."
Liberalna stranka koja odbacuje ove krajnosti u bitnim crtama pripada
srednjoj struji evaneoskih krana.

115

UNITARIJANSTVO
Unitarijanci (takoer poznati kao socinijanci) nastali su na rubovima
anabaptistikog pokreta. Openito moemo ustvrditi kako su dovodili u
pitanje stavove prve crkve o Kristovoj naravi, osobi i roenju. Odbacili su
trojstvo, kao i Kristovo boanstvo. Isprva nisu bili liberali ve iskreni
krani koji su ustrajavali na onome to su vidjeli kao oitu poruku Biblije.
Stoga nije teko objasniti naslov knjige jednog njihovog pristalice: Protiv
cijelog svijeta nakon apostola. Za razliku od njih ortodoksni bi menoniti
izbacivali antitrinitarijance iz vlastitih redova.
Socinijanism je naao snano uporite u Maarskoj (Blandrata), Poljskoj
(Sozzini) i Transilvaniji. Naposljetku se proirio na Nizozemsku, Englesku i
Sjedinjene Drave.
U razdoblju od 1800. do 1835. godine unitarijanstvo je bilo, u velikoj mjeri,
izloeno filozofskim strujanjima engleskog racionalizma, polusupernaturalizma, no i opoj filantropiji. Od 1835. do 1885. godine na
pokret je snano utjecao njemaki idealizam, kao i racionalistika teologija
blagog naklona prema misticizmu. Do 1865. organizirana je Nacionalna
konferencija unitarijanaca. Osim toga, razvijena je teologija na kojoj se
temeljio pokret prema kojoj se unitarijanci vide kao Kristovi uenici.
Od 1885. godine pokret doivljava uspon. Prihvaaju se teorija evolucije,
kao i empirijske metode u religiji. Dolazi do priznanja univerzalistike
religije, kao i "etikih pokuaja dostizanja viih uenja kranstva."
1. Doktrina o Bogu i osobi Krista. Openito gledano, unitarijanci su
religiozni. Njihova moralna vienja proizlaze iz Isusove etike. Vjeruju kako
je kranski svijet napustio istinskog ovjenog Isusa iz Evanelja
zamijenivi ga Kristom dogmatizma, metafizike i poganske filozofije.
Unitarijanci odbacuju doktrinu i dogmu o djevianskom roenju. Usto ne
vjeruju da je Isus Mesija, kao ni da je utjelovljenje Boga: druga osoba
trojstva tj. konani sudac koji e u zadnjim vremenima suditi svijetu.
2. Doktrine o grijehu i otkupljenju. Unitarijanci vjeruju u ovjekovu
uroenu dobrotu. Stoga odbacuju doktrinu pada, okajanja i vjenog
prokletstva.

116

3. Pismo. Doktrina otkrivenja apsolutnog i neosporivog autoriteta Biblije

potpuno je strana unitarijanskoj vjeri i nauku. Posve je nepotrebno isticati
kako je ovaj pogled na Pismo istovjetan onome reformiranih judaista,
kranske znanosti, Jedinstva i drugih nekranskih vjera. Navedene skupine
rado rabe Bibliju na nain koji nema veze s kranstvom. Unato tome,
unitarijanci neprestano navode biblijske retke kako bi uvjerili sluatelje
kako pripadaju ortodoksnoj kranskoj skupini. Tvrde da pripadaju
kranstvu iako istovremeno nijeu povijesne doktrine kranske crkve
(trojstvo, Kristovo boanstvo, djeviansko roenje, zastupniko okajanje,
tjelesno uskrsnue i Gospodinov slavni drugi dolazak).

117

ROSICRUCIJANIZAM
Ime pokreta proistie iz posve neobinog tumaenja kria. Potonji, naime,
ne predstavlja okajanje ve ljudsko tijelo dok je rua u njegovom sreditu
"ista ivotna tekuina kojom se nadilazi udnjom ispunjena krv ljudske
rase". Osniva pokreta njemaki je uenjak Christianus Rosenkreuz
(1378.-1484.) koji se protivio katolianstvu tvrdei kako je otkrio tajne
ruinog kria. Danas se pokret opisuje kao gnostika teozofijska sekta. Od
samih poetaka pristalice naginju okultnom, kao i onome to opisuju kao
mistini odnos kranstva prema velikim svjetskim religijama. Prema
vlastitom priznanju tajno su drutvo. Stoga ne udi kako su napredovali u
razdoblju u kojem su takve skupine bile popularne. Stoljee nakon na-stanka
rozikrucijanizam je doivio ponovni uzlet naavi se u vezi s slo-bodnim
zidarima. Time je dobio na vjerodostojnosti posluivi se obiajima i
obredima sadranima u opisima pisaca koji su ismijavali bratstvo.
U svijetu usredotoenom na ralambu znaenja kometa, alkemije i
istonjakog okultizma, rosicrucijanizam se pokazao privlanom zamjenom
za ortodoksiju. Tome je pridonijela i pozorna uporaba kranskog rjenika,
kao i protivljenje Katolikoj Crkvi, alkemiji i svakoj dogmatskoj teologiji.
tovie pokret je promovirao neka naela protestantske teologije za koju bi
smo mogli ustvrditi kako je antiteza rosicrucijanskog nauka.
Vjerovanja
1. Bog: Rosicrucijanizam predstavlja oblik okultnog panteizma koji vlastiti
vrhunac ima u neosobnom boanskom biu-duhu.
2. Krist: Rosicrucijanizam se protivi boanskoj naravi Gospodina Isusa
tvrdei kako Isus Krist nije bio Isus niti Boji jedinoroeni Sin. Naprotiv,
Isus je bio ovjek, najvie svjetlee tijelo. U Kristovom se duhu pak
pokazao kozmiki Krist. Jedinoroeni je "uzvieno bie iznad svih drugih u
svemiru (osim Snage koja ga je stvorila)".

118

RASTAFARIJANIZAM
Vjerski pokret rastafarijanizam javio se na Jamajki 30-ih godina prologa
stoljea, a nastao je iz potrebe crnakog naroda da zadri svoj ponos pred
bijecima te se oslobodi ropstva i zavrijedi slobodu i potovanje. Kao kult
izveden iz biblijskog starozavjetnog uenja proirio se najprije meu
radnikom klasom i crnim seljacima, dok je irom svijeta poznat preko
reggae-glazbe.
Ime pokreta izvedeno je iz narodnog imena (Ras Tafari) slavnog etiopskog
vladara i borca za prava Afrikanaca Hailea Selassiea, kojeg sljedbenici
pokreta smatraju zemajskim utjelovljenjem samoga boga Jahve. Pripadnici
rastafarijanizma tvrde da e Haile Selassie zvati Sudni dan, kad e pravedni
se vratiti Gori Zion, koja se poistovjeuje sa Afrikom, da ive tamo za
uvijek u miru, ljubavi i harmoniji. U meuvremenu rastafarijanci ele se
vratiti u domovinu (tj. Afriku).
Na poetku pripadnici rastafarijanizma su drali est temeljnih naela:
1. Mrznja prema bijelcima
2. Potpuna superiornost crnaca.
3. Osveta na bijelce za njihovu opakost.
4. Unitenje dravnih institucija Jamajke
5. Priprema za povrat u Afriku.
6. Priznanje cara Haile Selasse kao vrhovnu Biu i vladara crnaca.
Sve nam se ini da je to jo uvijek njihov tajan svrh, iako slubeno zalae se
za slobodu, potovanje, jednakost svih ljudi te mir na svijetu.
Pokret ima i svoju Bibliju Sveti Piby poznata kao Biblija crnaca.
tampana je 1924 g. od Roberta Rogersa na etiopskom. Potvreno je da je
Bog i kao i svi njegovi proroci bili crnci. Ta Biblija je dola u Jamajku
1925 g. gdje je brzo postala jedna od najvanijih simbola prokreta natrag u
Afriku.
Pokret ima i svoga proroka.

119

BOJA DJECA
Tu Zajednicu osnovao je 1968. u Kaliforniji propovjednik duhovne obnove
Mose David (David Berg). Procjenjuje se da danas ona ima oko 8000
dosljednih lanova, kojii ive u komunama (kolonijama, domovima) po
gradovima u preko 70 zemalja. Broj stimpatizera, koji redovito pomau
Zajednicu, vjerojatno je jo vei. Boja Djeca obino svakih nekoliko
mijeseci mijenjaju koloniju i tako proputuju itav svijet. Svoje misionarstvo
vre po ulicama gradova obraajui se, u prvom redu, mladim prolaznicima,
prodajuii broure ili jednostavno prosei novanu pomo. Te su broure
uglavnam takozvana Mo-pisma, spisi osnivaa Mosea Davida, koji
periodino izlaze.
Mose David osuuje dananji sistem Zapada smatrajui ga avoljim djelom,
a postojee kranske Crkve naziva religijama Zakona, koje ubijaju duh. Sr
ivota u Zajednici je pobuna protiv svakog tradicionalnog autoriteta u Crkvi
i dravi. Predodba o sudu koji e biti izvren nad svijetom, o ponovnom
dolasku Krista i o Bojem Kraljevstvu, sredinja su tema njihovog uenja.
Apokaliptina mjesta starazavjetnih knjiga i tajenstveno Otkrivenje
najcitiraniji su tekstovi Svetog Pisma. S obzirom na iekivanje konanice
vremena Boja Djeca sebe smatrajiu malim stadom, pravim kraniima,
koji su sada slabi, no koji e jednom vladati na Svetoj Gori, gdje vie nee
biti nieg zlog. Svi se dogaaji sadanje povijesti tumae u smislu
apokalipse, primjerice pad vrijednosti dolara i Nixonov nagli pad.
Jedan mladi Njemac ovako opisuje svoj dolazak u Zajednicu: Upravo tada
nalazio sam se u groznoj situaciji, doivio sam slom s roditeljima i na radnom mjestu, a i s djevojkom nije ba ilo najbolje. Tada mi se u Hannoveru,
na ulici, obratila jedna djevojka. Ispriala mi je da ivi u nekoj kranskoj
zajednici mladih ljudi i da je tamo ludo, sve sami mladi ljudi, svi prijazni i
simpatini, da nema niti traga stresovima niti ikakve prisile na rad. Nekoliko
sam put otiao tamo i dopalo mi se. Nakon toga pridruio sam im se.
Prve tjedne karakterizira potpuna izolacija. Novi se lan upoznaje s uenjem
Mosea Davida i mora se navii na ivot u koloniji. Zahtjeva se potpuna
pokornost takozvanim pastirima komune, Neki govore o pranjiu mozga.
Pri konanom pristupu, novi lan mora sav svoj posjed ustupiti

120

gospodaru, napustiti radno mjesto i tako raskrstiti s dotadanjim svijetom.

Mose David pie u jednoj oknunici Koloniji pastira: Novi nam lanovi
moraju dati sve, kako ne bi imali nita, kamo bi se mogli vratiti. Pri tom
hoe podsjetiti na Isusa, koji, navodno, takoer nije imao stalno zaposlenje.
Boja Djeca u zadnjih su nekoliko godima vlastitom zaslugom upala u
razlitite tekoe. Mose David, koji esto mijenja svoje mjesta stanovanja i
o tome obavjetava samo mali broj ljudi, ne moe se vie vratiiti u SAD, jer
je tamo optuen za razliite prijestupe, U Njemakoj je 1977. policija
poduzela brojne pretrage stanova. Izgleda da u zadnje vrijeme Zajednica
izbjegava sve to bi se mogla smatrati protuzakonitiim prosjaenjem. Pravu
krizu izazvala je 1977. jedno Mo-pisma, u kojom je Mose David sebe proglasio varalicom. No, neto kasnije, reeno je da je to pismo, navodno,
krivotvoreno. K tome, nelkoliko godina unatrag, Mo-pisma su neprestano
sadravala tekstove i crtee, koji su nedvosmisleno bili erotske naravi.
Zanos potpunom predanou Bogu podcrtavao se usporeivanjem iz spolnog
ivota. Govorilo se o religioznoj pornografiji. Nekako u to vrijeme pojavile su se i vijesti o sistamatskoj, moralnoj prisilnoj prostituciji djevojaka.
Te su se vijesti u prvo vrijeme i mogle shvatiti kao protivnika
antipropaganda, no danas sve upuuje na to, da Mose David doista svoje
pristalice ljepeg pola ne naziva robinjama Ijubavi, samo u slikovotom
smislu, ve i da su se mnoge djevojke doista prostituizirale, kako bi
pridobile nove lanove i novac, i to iz potpune predanosti Bogu i kao rtve
duhovne revolucije, koju su Boja Djeca objavila kao svoj program. Kae se
da Bog, navodno, hoe iskoristiti dra tih djevojaka, kao bi pridobio ljude. A
voa im otvoreno kae, da tu dunost objlavaju samo uz nadoknadu, jer
rauni se trebaju namiriti. U najnovije vrijeme Zajednica nastoji sebe
nazivati ne vie Boja Djeca ve Obitelj Ljubavi, to u izvjesnoj mjeri
djeluje kao ironija

121