GRAMATIKA BOSANSKOGA JEZIKA ZA SREDNJE KOLE, FRANE VULETIA

1890. g. uz velike tekoe i politike otpore izila je GRAMATIKA

BOSANSKOGA JEZIKA ZA SREDNJE KOLE, nepotpisanog autora FRANE
VULETIA;
Doivjela je vie izdanja, a u upotrebi je bila do 1911. g., s tim to se od
1908. g. nazivala GRAMATIKA SRPSKOHRVATSKOG JEZIKA;
to se tie lingvistikih pojedinosti, ova gramatika je samo po nazivu bila
gramatika bosanskoga jezika, a u stvari je gramatika srpskohrvatskog
jezika;
To ustvari nije nikakva utemeljenija gramatika bosanskoga jezika kao
konkretne lingvistike pojave, ve neka vrsta viekonfesione, kompromisne
gramatike;
Ovu gramatiku odlikuje konfuzna gramatikoterminoloka mjeavina u
duhu srpsko hrvatske nagodbe sa blagom tendencijom prevladavanja
zagrebake filoloke kole;

Slabo je uvaavana stvarna bh. situacija, ali i pored krupnih lingvistikih

mahana ova je gramatika odigrala znaajnu ulogu;
Predstavljala je vaan izdavaki dogaaj, koji je upuivao na vanost
samoga naziva bosanski jezik, kojem je i tada osporavano znaenje
nacionalnog jezika Bonjaka;

OSOBINE
Gramatika bosanskoga jezika za srednje kole je napisana prema Vukovim i
Daniievim naelima;
tampana je irilicom i latinicom, a irilino izdanje se uva u Sarajevu;
U samom uvodu Gramatike Vuleti je dao definiciju gramatike i njenu
podjelu.
On kae da je gramatika nauka o jeziku i da nas ona ui zakonima jezika, a
samu gramatiku, kao nauku je podijelio na 4 dijela:
1. nauka o glasovima
2. nauka o oblicima
3. osnove ili nauka o tvorenju rijei
4. sintaksa ili nauka o reenicama
U prvom poglavlju je predstavio sva pisma koja su se koristila u to vrijeme;
Latinina gramatika ima 2 dijela: fonetiku i morfologiju;
Pravopis fonetski i etimoloki;
Na jezik se pie dvojakim pravopisom: fonetskim, tj. pravopisom po
izgovoru i etimolokim, tj. pravopisom po korijenu ili osnovi rijei;
Suglasnik gj se pie u etimolokom pravopisu dj, osim u tuim rijeima u
kojima gj ostaje Gjuro, angjeo;
etimoloki: vodja, idjah, mladji, sladji, medju, ladja
fonetski:

vogja, igjah, mlagji, slagji, megju, lagja

 Zamjena jata je u skladu sa dotadanjom standardnom normom:

starjeina, rjeit;
Ne vri se najnovije jotovanje dentala d i t ispred jednoslonih refleksa jata:
djevojka, djed, letjeti, htjeti;
Zubni suglasnici d i t ispred c, , d i od sastavine st, t, zd ispred b, l, n, nj,
lj ne izbacuju se u etimolokom pravopisu:
etimoloki: srdce, sudca, otca, gostba
fonetski:

srce, suca, oca, gozba

MORFOLOGIJA
U treem poglavlju Vuleti je objasnio ta su to imenice, kako se one dijele i
kako se dekliniraju.
Imenice su rijei, koje naznauju kakvo lice, stvar ili pojam;
Dijele se na dvije glavne vrste:
1. imenice stvarne, konkretne
2. imenice misaone, apstraktne
Imenice su se deklinirale isto kao danas;
Odstupanja u futuru I: ljubiu, pleemo;
Upitna zamjenica tko/ko- tko se pisao etimoloki, a ko - fonetski;
SINTAKSA
Reenica je misao iskazana rijeima;
U svakoj reenici imamo najmanje dvije esti: subjekt ili podmet i predikat
ili prirok, koje su nam potrebne, da misao bude potpuna;
Subjekt je ono o emu se neto govori i stoji na pitanje: ko ili to, a predikat
je ono to se o subjektu kae;

ANALIZA GRAMATIKE BOSANSKOG JEZIKA ZA SREDNJE KOLE IZ 1890.

1.

Nauka o glasovima fonetika;

2.

Na samoj naslovnoj stranici pie da je to gramatika bosanskoga jezika za

srednje kole, to dokazuje da se uva naziv bosanski jezik u duhu Kallayeve
politike;

3.

Vidan je utjecaj sh. jezika - to je gramatika i kako se dijeli?

4.

Autor gramatiku dijeli na 4 dijela:

1. nauka o glasovima
2. nauka o oblicima
3. osnove ili nauka o tvorenju rijei
4. sintaksa ili nauka o reenicama

5.

se oznaava grafijom gj: megju, izvagjaju (izvode se), gragjansku,

rgja, izmegju;

6.

Pri objanjenju reeninih lanova, autor, koristi posebnu terminologiju,

pa uz nazive subjekat i predikat koristi i nazive podmet i prirok;

7.

Abeceda nije kao dananja, autor d stavlja na kraj, gj () dolazi nakon g;

8.

Osim latinine grafije ona navodi i irilinu i bosaninu grafiju;

Bosanicu naziva: crkvena, graanska, bosanska irilica, a u zagradi
navodi naziv bosanica ili bukvica;
Navodi i bosanicu u rukopisu;

9.

Autor glasove dijeli na 2 skupine:

1. samoglasnike ili vokale
2. suglasnike ili konsonante
Autor ne navodi sonante kao posebnu kategoriju;

9.

Sve samoglasnike dijeli na dvije vrste:

tvrde: a, o, u
meke: e, i

10.

Navodi glasovne zakone samoglasnika:

saimanje, izjednaavanje, duljenje, snaenje i ukidanje zijeva;

11.

Duljenje samoglasnika slui mu za razlikovanje rijei

12.

Prijevoj vokala autor naziva snaenje samoglasnika;

13.

Autor navodi aferezu oduzimanje s poetka rijei;

apokopa s kraja; sad, jo umjesto sada, jote
sinkopa iz sredine; na njga umjesto na njega

14. Autor u ovu gramatiku unosi ortografska i ortoepska pravila, navodi

pravilne i nepravilne oblike;
15. Samoglasnik se moe dodati rijei:
1. na poetku- proteza: obrva uz, staro brv;
2. na kraju- epiteza: kroza nj kroz nj;
3. u sredini- epenteza: staraca, sestara od starci, sestre;
17.

Suglasnike dijeli:

1. po organu (po mjestu tvorbe)

2. po naravi (po nainu tvorbe)
3. po zvuku (po zvunosti)

 Po organu (po mjestu tvorbe):

po standardu

1. grlene (k, g, h)

1. zadnjonepani (k, g, h)

2. nepane (, , , , j, gj, d, lj,

2. prednjonepani (d, , , , ,

nj)

3. zubne (d, t, c, z, s)

3. zubni (d, t, c, z, s)

4. usnene (b, v, p, f, m)

4. usneni (b, p, f)

5. jezine ili slitne (l, n, r)

5. sliveni (d, , , , c)

Po naravi (nainu tvorbe): kao u

stsl.
1. mehke: c, , , , , gj, d, j, lj,
nj;
2. tvrde: svi ostali
Po zvuku (po zvunosti):
1. jasne zvune
2. mukle bezvuni

18.

Suglasnike c, z, s se po zvuku zovu sini strujni;

19.

Pretvaranje grlenih suglasnika je ustvari glasovna promjena koju

nazivamo I palatalizacija;

20.

Pretvaranje grlenih suglasnika k, g, h u sine c, z, s nazivamo II

palatalizacijom;

21.

Prilikom objanjavanja odreenih glaovnih promjena autor dobro

raspoznaje i izdvaja odstupanje od pojedinih glasovnih promjena;

22.

Jotovanje prepoznaje i koristi naziv koji im amo u savremenim

gramatikama;

23.

Norma je nestabilna; Grafemi pismena; Slova pismena; Reenini

lanovi esti; Tabela skrialjka; n. pr.; i t. d.; t. j.

GRAMATIKA, FRANE VULETI | 7

NAUKA O OBLICIMA.

Morfologija

Autor promjenljive rijei se dijele na imena i

glagole.

Promjenljive rijei se dijele na:

Imena se nadalje dijele na ove vrste:

a) padene ili deklinacijske rijei: imenice,

a) imenice
b) zamjenice

zamjenice, brojevi( jedan, dva, ti, etiri);

b) poredbene ili komparacijske rijei:

c) pridjeve

pridjevi i neki prilozi, uglavnom izvedeni

d) brojeve

od pridjeva;
c) line ili konjugacijske rijei: glagoli;

Nepromjenljive se rijei zovu estice

(partikule).
estice jesu:
a) prilozi
b) prijedlozi
c) sveze

c) veznici

d) usklici

d) uzvici

Deklinacija je trovrsna:
a) imenska za imenice, pridjeve neodregjene
i neke brojeve
b) zamjenika za zamjenice
c) sastavljena za odregjene pridjeve

c) pridjevska deklinacija

Padei:
1. Nominativ - ko ili to

1. Nominativ ko? ta/ to?

2. Genitiv - iji, koga ili ega

2. Genitiv (od) koga? (od) ega?

3. Dativ - komu ili emu

3. Dativ kome? emu?

4. Akuzativ - koga ili to

4. Akuzativ - koga? ta/ to?

5. Vokativ na poziv

5. Vokativ dozivanje- oj! Ej!

6. Instrumental - kim ili im

6. Instrumental (s) kim? (s) im?

7. Lokativ - o kom ili o em

7. Lokativ (o) kome? (o) emu?

Zamjenice se dijele:

Zamjenice se dijele:

a) po tome ta zamjenjuju

a) po funkciji

b) po svome znaaju na ovijeh sedam vrsta:

b) po znaenju

...

...

GRAMATIKA, FRANE VULETI | 8

2. zamjenice posjedovne: moj, tvoj, 2. prisvojne zamjenice: moj, tvoj, njegov,

njegov, nezin, na, va, njihov, svoj, iji, nezin, na, va, njihov, svoj, iji,
igov, neiji, niji, svaiji, iiji

neiji, niji, svaiji, iiji

...
Pridjevi se dijele na tri vrste:
1. Pridjevi kakvoe, koji odgovaraju na 1. Opisni
pitanje: kakav, kakva, kakvo?

oznaavaju

svojstvo , osobinu ili kvalitet predmeta i

2. Pridjevi posjedovni, koji odgovaraju na

pitanje: iji, ija, ije?

(kvalitativni)

pojava.
2. Prisvojni (posesivni) - oznaavaju lice ili
predmet kome pripada ono to obiljeava

3. Pridjevi gradivni, koji odgovaraju na

pitanje: od ega je?

imenica uz koju stoje.

3. Gradivni

(materijalni)

oznaavaju

materijal, grau od koje je sainjeno ono

to obiljeava imenica uz koju stoje
Autor pridjeve koji nisu podatni poreenju
naziva manjkavi pridjevi.
Brojeva imamo pet vrsta, i to:
1. brojevi glavni
2. redni
3. dijelni
4. priloni

4. brojni prilozi

5. mnoni

5.

Priloni brojevi.

Multiplikativni brojevi (jednom, dvaput)

Priloni brojevi odgovaraju na pitanje: koliko odgovaraju na pitanje: koliko puta?

puta? koliko put? a postaju od glavnijeh To su zapravo brojni prilozi;
brojeva, ako im se doda rije put.

Redni brojevi uz koje stoji rije put takoer

imaju slubu priloga: prvi put, drugi put
(odgovaraju na pitanje koji put?).

etvoro

etvero

GRAMATIKA, FRANE VULETI | 9

Autor glagole dijeli na:

1. Tvorne ili aktivne, koji naznauju da
subjekat sam neto radi.

1. reenini subjekt vri radnju svojom

voljom, radno ili aktivno stanje.

2. Trpne ili pasivne, koji naznauju da

djelovanje glagolsko dolazi s polja na

2. reenini subjekt trpi radnju, trpno ili

pasivno stanje.
3. stanje oznaeno glagolom deava se bez

subjekat.

voljne

aktivnosti

subjekta,

medijalno

stanje.
Prvi glagolski pridjev, n. pr. pisao, pisala, Glagolski pridjev radni
pisalo
Drugi glagolski pridjev, n. pr. pisan, pisana, Glagolski pridjev trpni
pisano
Vremena su ova:

Glagolska vremena:

a) sadanje ili prezenat

a) prezent sdanje vrijeme

b) prvo pregjanje ili aorist

b) aorist prolo svreno vrijeme

c) drugo pregjanje ili imeperfekat

c) imperfekt prolo nesvreno vrijeme

d) prvo sloeno pregjanje ili perfekat

d) perfekt ope prolo vrijeme

e) drugo

sloeno

pregjanje

ili

e) pluskvampefrekt davno prolo vrijeme

f) futur I budue vrijeme

pluskvamperfekat
f) prvo budue ili futur I

g) futur II predbudue vrijeme

g) drugo budue ili futur II

Glagolski

oblici

mogu

jednostavni ili sloeni.

biti

dvojaki: Glagolske oblike prema tipu tvorbe dijelimo

na: proste i sloene.

GRAMATIKA, FRANE VULETI | 10

str. 3
to

to je gramatika i kako se ta
dijeli?

ovi

Gramatika se dijeli na etiri oni

dijela, a ovi jesu:

pismenima

Glasovi su zvuci proizvedeni grafemima

govorom;

pismu

oznaujemo ih pismenima.
megju

Oni su najsitniji dijelovi koji, meu

se spajaju megju sobom, da
odatle postane rije.

u svezi

Oblici

su

potpune

rijei, u vezi

kakve jezik upotrebljava u

svezi s drugim rijeima.
izvagjaju

Iz osnove izvagjaju se razni izvode se

oblici rijei.

str. 4
esti

U svakoj reenici imamo reenini lanovi

najmanje dvije esti, koje su
nam potrebne, da misao bude
potpuna;

n. pr.
subjekat

npr.
Subjekat je ono o emu se subjekt
neto govori i stoji na pitanje:
ko ili to;

stoji

Subjekat je ono o emu se odgovara

neto

govori

stoji

na

pitanje: ko ili to;

str. 5
Dio I.

Dio I

nauka o glasovima

Nauka o glasovima.

fonetika

pismena

Pismena.

slova

GRAMATIKA, FRANE VULETI | 11

A, B, C, , , D, E, F, G, Gj,

A, B, C, , , D, D, , E, F,

H, I, J, K, L, LJ, M, N, NJ, O,

G, H, I, J, K, L, LJ, M, N, NJ,

P, R, S, , T, U, V, Z, , D

O, P, R, S, , T, U, V, Z, ,

staroslovjenska

staroslavenska

str. 6
gragjansku

i graansku

gragjansku

Crkvenu,

skrialjci

bosansku irilicu (bosanicu, tabeli

bukvicu) uz koja se pismena
ovdje u skrialjci navode i
grka, da se vidi, kako su ona
od njih postala;

str. 8
rgja

Tako je n. pr. u rijeima: ra

rgja, ...

meke

Samoglasnike

moemo mehke

razdijeliti na dvije vrste: na

tvrde i meke.
a) izjednaivanje

Glavni

b) duljenje

samoglasnika

c) snaenje

saimanje,

d) ukidanje zijeva

duljenje, snaenje, ukidanje d) kada se dva samoglasnika

glasovni

zakoni a) izjednaavanje
jesu: b) slui za razlikovanje rijei

izjednaivanje, c) prijevoj vokala

nau jedan do drugoga

zijeva
str. 9
tomu

Tomu moemo pribrojiti i tome

pribrojiti

nesam

ne jesam

nijesam od ne jesam.

uzmogne

Duljenje

(istono)

mjesto pribiljeiti
nisam

samoglasnika moe

potrebno je da se uzmogne
razlikovati znaenje rijei.
popijevati

je se dulji u ije: pjevati - popjevati

popijevati

primjedba

Primjedba.

Napomena:

GRAMATIKA, FRANE VULETI | 12

str. 10
izmegju

Kada dva samoglasnika soje izmeu

jedan do drugoga, kae se, da
je izmegju njih zijev.

str. 11
svruje

Kada je rije, koja poinje zavrava

samoglasnikom, sastavljena s
prijedlogom, koji se svruje
na samoglasnik.

i t. d.

itd.

ovijeh

Primjedba.

Ipak

u ovih

sastavljenim rijeima stoji i

iza ovijeh suglasnik o, a ne e,
n. pr.
str. 12
razdijeliti

Sugasnike

moemo podijeliti

razdijeliti:
1. po organu

1. po

organu,

kojim

se

1. po mjestu tvorbe

2. po naravi

izgovaraju, ili po mjestu u

2. po nainu tvorbe

3. po zvuku

ustima, gdje se izgovaraju

3. po zvunosti

2. po naravi
3. po zvuku
6. grlene (k, g, h)

Po organu ili po mjestu u

7. nepane (, , , , j, gj, ustima dijele se na: grlene,

d, lj, nj)
8. zubne (d, t, c, z, s)

nepane,

zubne,

1. zadnjonepani (k, g, h)
2. prednjonepani (d, , ,

usnene,

jezine ili slitne.

, , )
3. zubni (d, t, c, z, s)

9. usnene (b, v, p, f, m)

4. usneni (b, p, f)

10.

5. sliveni (d, , , , c)

slitne (l, n, r)

jasne

Po zvuku dijele se na: jasne, zvune

mukle

mukle.

sini

Primjedba. Suglasnici c, z, s strujni

bezvune

zovu se po svuku sini.

t. j.

tj.
GRAMATIKA, FRANE VULETI | 13

str. 13
pretvaranje

grlenih

I palatalizacija

grlenih

II palatalizacija

suglasnika
pretvaranje

suglasnika k,g,h u sine c,z,s

str. 14
izvagjanje

Ako za grlenim suglasnikom izvode se

k, g, h slijedi i kao nastavak
za izvagjanje rijei, onda se
pretvaraju u dotine nepane.

str. 15
sastavine

Sastavine kt, gt, ht pretvaraju skupine

se pred i u .

pretvaranje suglasnika l

Pretvaranje suglasnika l.

prijelaz l u o na kraju sloga

takih

Pazi. Ima ipak takih prilika, takvih

u kojima se ne pretvara.

takovim

Ako bi pred takovim o imalo takvim

stajati ije ili je, onda se
mjesto ije ili je govori i.

povraa

Ali dok se povraa I, povraa vraa

se i ije ili je.

str. 16
pred

Jotovanje

ili

pretvaranje ispred

suglasnika pred j.
str. 19
razjednaivanje

Razjednaivanje suglasnika.

disimilacija
(razjednaavanje) suglasnika

dese

Kada

se

dva

jednaka nau

suglasnika dese jedan do

drugoga, onda se razjednae.

GRAMATIKA, FRANE VULETI | 14