Roditelji, nasi najbolji ucitelji

Kada smo bili mali cesto smo slusali od drugih das u roditelji nasi ucitelji. Pitali smo se: Kako to ? U
skoli ucimo I da sabiramo I da pisemo, citamo, ucimo o prirodi. Mislili smo da je to sve znanje koje
nam je potrebno za zivot. Cemu ce nas onda uciti roditelji?
A onda kako smo bivali stariji, negdje smo culi I rec : Kucno vaspitanje. Kazu da je to najveznije I da
odredjuje nas karakter. Ucitelji su nam rekli, da je to ono sto naucimo u kuci. A ko ce nas nauciti kuci?
Pa roditelji. Znaci, roditelji nas uce onom najbitnijem. Kako da se ponasamo, kako da budemo dobri
ljudi. To nije nimalo lako. Potrebne su mnoge godine price, razgovora, upucivanja na greske,
promasene zivotne price. Potrebno je biti uz nas u svakom trenutku srece, nauciti nas da cijenimo taj
trenutak, ali I da ce on proci. Potrebno je tjesiti nas kada naidjemo na prepreku na zivotnom putu,
pomoci nam da je savladamo I nauciti nas da nikada ne odustajemo, Da moramo da nastavimo dalje,
da se borimo sa svim I uvjek budemo pobjednik za sebe, ako ne za druge. Roditelji nas uce da
postujemo zivot, da postujemo druge ljude oko nas, jer bez njih mi ne postojimo. Niko ne moze sam.
Svi mi ponekad zamjeramo roditeljimo za neke stvari. Mislimo das u trebali postupiti drugacije, da
donose pogresne odluke u nase ime. Ali, gresimo. Oni nam uvijek zele smo najbolje.
Zato treba da znamo da su roditelji, nasi najbolji ucitelji. Oni nas uce kako da zivimo. Kako da
iskoristimo znanje, koje dobijemo od ucitelja u skoli.