SEMINARSKI RAD

Tema : Ličnost nastavnika

Gacko, 09.09.2022. godine Vuca Radojka

 Sadržaj

Sadržaj...................................................................................................2

Uvod......................................................................................................3

Ličnost nastavnika.................................................................................4

Zaključak................................................................................................9

Prilozi....................................................................................................10

Literatura..............................................................................................11

2
 Uvod

Na početku rada posjetićemo se djetinjstva, polaska u školu a potom

govoriti o odnosu nastavnik učenik kao i samoj ličnosti nastavnika.

Svakako je nezaobilazno krenuti od samog djeteta. Ipak, svi se mi

rado sjećamo našeg djetinjstva dana punih igara, istraživanja i traganja za novim
neobičnim stvarima. Dijete želi istraživati, tragati a u tome su neumorni. A
svakako budući učitelji treba da ih puste da tragaju, da upotrijebe krila mašte, da
stvaraju a učielj je tu da ih pravilno usmjeri. Dobri učitelji učiniće djecu odanom
slobodnom rastavljanju i sastavljanju predmeta i neće propustiti da uoče dječije
stvaralaštvo koje se ispoljava u svim njihovim djelatnostima. Oni će saosjećati
sa djecom. Oni će ih ohrabrivati. Samo takvi učitelji mogu razviti dječije
stvaralačke sposobnosti. Učitelji treba da izaberu za djecu gradivo i predmete
koji mogu privući pažnju te da pronađu vaspitne metode koje će podsticati
djecu. A prije svega učitelj treba duboko da voli djecu.

Jedno je djetinjstvo a zašto im ne pustiti da ga ispune šarenilom boja,

bojama radosti i sreće. Kada dodju u godine briga, problema i tame imaju
stranicu, stranicu radosti i svijetlosti kaju će samo okrenuti i na trenutak sve
zaboraviti. Pa zašto onda ne pomoći svakom djetetu da ima ovu stranicu koja je
samo njihova lična.

Kao budući učitelji poštujmo svako dijete kao ličnost. Pa sjetimo se i

mi smo nekad bili djeca i sjedili u klupama zurno gledajući u svoje učitelje.
Ponekad to sjećanje će nam pomoći da ne budemo strogi i namršteni.

Barem učitelji trebaju da se rado sjećaju djetinjstva i u njega često praviti izlete
upravo da bi se uspjeli približiti svakom djetetu.

3
 Za uspješanu nastavu potreban je odgovarajući nastavni sadržaj,
materijalno-tehnička oprema, dobri uslovi, ali čemu sve to ako nemam nekog ko
će taj posao raditi sa velikom pažnjom i ljubavlju. A upravo taj neko je učitelj
koji uz učenika čini subjekat nastave.

4
 Ličnost nastavnika

Kako smo već i naveli učenik, nastavni sadržaj i nastavnik

predstavljaju neposredne činioce nastave. Od nastavnika tj. od njegove ličnosti,
njegove opšte i likovne kulture zavisi i sama nastava kao i odnos prema
učenicima. Ako je on vedar, veseo, umjeren a pritom voli djecu, naravno da će
to djeca prepoznati i uzvratiti istom mjerom. A s druge strane ako je on
namrgođen, ljut, ako mu učenici ispaštaju zbog njegovih problema – takav
nastavnika će samo sputavati atmosferu a ujedno i stvaralački rad djece.

Svaki čovjek je pojedinačno biće, jedinka, cjelovita osoba, različita

od svih drugih ljudi, a što se ujedno odnosi na svako pojedinačno dijete.
Svakako u svom radu ovo nastavnici ne smiju zaboraviti. Istina postoje opšte
norme razvoja, ali svako dijete ih prolazi na svoj način. Međutim, na formiranje
stvaralačkih sposobnosti djece podjednako tj. ravnopravno utiču njihove
predispozicije, okolina kao i vaspitno-obrazovni uticaji. Mogućnost dječijeg
izražavanja prvenstveno zavisi od predispozicija tj. onoga što donosi sa sobom
na svijet. Kako same predispozicije nisu presudan faktor dječijih stvaralačkih
sposobnosti, tu je okolina – okruženje koje utiče na to. Tako bi svako dijete
trebalo da ima povoljnu atmosferu i okolinu kaja bi uticala na što veće razvijanje
ovih urođenih sposobnosti. Prvo dječije okruženje je porodice, u kojoj se dijete
rađa i ona vrši prvi uticaj na urođene predispozicije. Drugi faktor je svakako
škola a samim tim i učitelj (nastavnik).

Jedini ispravan pristup djetetu u likovnim aktivnostima zapravo i jeste

individualni pristup, jer kako smo već i rekli svako dijete se iskazuje na svoj
način. Bitno je da nastavnik zna da ne postoji pogrešan rad u likovnom
vaspitanju. Svaki rad je dobar rad i svako dijete treba da bude ohrabreno za taj

5
rad. Nastavnik ima veliki uticaj na intelektualno i emocionalno sazrijevanje
djeteta, na formiranje njegovih radnih navika i kulturnog ponašanja. U nastavi
likovnog vaspitanja ne bi trebao biti „učitelj“ struke nego vaspitač. Prvenstveno
njegov zadatak je da pomaže razvitak individualnih sposobnosti svakog
pojedinog djeteta. Kako je poznato većina djece vole likovni rad, ali ima i djece
koja ga ne vole. To u većini slučajeva zavisi i od sposobnosti nastavnika da
zainteresuje učenike za rad. Upravo zbog tog svaki nastavnik treba da ohrabruje
djecu da bi oni maksimum sebe unijeli u svoje radove.

Crtanje za dijete nije umjetnost već način izražavanja. Ono je plod njihove
iskrenosti, jedinstvenosti. Pomoću boja i linija ono prikazuje i izražava ono što
ne zna riječima. Ujedno svaki dječiji crtež je odraz njegove komunikacije sa
okolinom te ogledalo dječije duše. U svojim crtežima ona su neposredna, naivna
i iskrena. Te nam kao takva izražavaju svoje unutrašnje doživljaje. Trebamo
imati u vidu da je period, od 7-11 godine, period kada su djeca upravo u rukama
svojih učitelja „zlatni period likovnog stvaranja“ a ujedno i odlučujući period
likovnog vaspitanja. Ako se sa djecom ovog uzrasta ne radi pravilno ono će
zapostaviti stvaralački rad i prestaće da se interesuje za umjetnost.

Dječiji radovi treba da budu oblik stvaralačke aktivnosti kroz koju se dijete igra,
govori, prikazuje i razvija. Njegov rad postaje proizvod aktivnosti njegovih očiju
i ruku. Likovni izraz treba da bude odraz djetetovog gledanja i opažanja a na da
se naziru naučeni nametnuti šabloni. Dakle učitelj je taj koji je tu da pomogne i
pravilno usmjeri djecu. Likovno stvaralaštvo pomaže djetetu da se oslobodi
psihičkih napetosti da razvija sposobnost opažanja, predstavljanja, samosvijesti
te razvija radnu naviku. Često djecu neke stvari muče a ona to verbalno nikad
neće iskazati a zato je tu likovna igra bojama kroz koju će to ona iskazati. A mi
smo ti koji trebamo saznati šta to dijete muči.

6
Dijete voli kada ima određene tajne sa svojim nastavnikom, ali tajne koje će
ostati samo između njih dvoje. A nastavnik je tu da sluša svaku dječiju riječ da
pokaže interesovanje a ujedno i sačuva tajnu.

Dobar nastavnik treba da posjeduje fleksibilnost i kreativnost. Upravo kako je

svako dijete individua za sebe nastavnik treba da je fleksibilan i da se prilagodi
svakom djetetu kao i novonastaloj situaciji. Kreativnost je svakako jako bitna
osobina nastavnika a naročito za likovno vaspitanje. Uz pomoć svoje
kreativnosti on će uspjeti zainteresovati djecu za rad. Svakako nastavnik treba da
bude otvoren za nove promjene, raznolikost a ne da se zadovolji jednolikošću i
tako nastavu dovede u monotoniju.

Nastavnik mora udovoljiti nizu specifičnih zahtjeva kao što su:

svjesna motiviranost za zvanje, potpuniji sastav opšeg i stručnog obrazovanja,
visoke intelektualne sposobnosti, crte ličnosti adekvatne sastavu vrijednosti u
društvu, visoku razinu zrelosti ličnosti, te visoku razinu opšte kulture. A svakako
da posjeduje:

 Iskrenost koja je jako bitna za rad, jer naša iskrenost predstavlja

primjer koji mi dajemo djeci.
 Strpljenje i humor – svakako nezaobilazne osobine nastavničke
profesije. Ne trebamo se ljutiti na djecu ako im jedno te isto
objašnjavamo i po treći, peti, petnaesti put. A uz humor nastava će
biti zanimljivija i djeci a i samim nama, uz humor neke stvari ćemo
i lakše preci. A nije ni džaba stara izreka "Humor i strpljenje su
deve na kojima prolazimo svaku pustinju."
 Dobar učitelj je i vrijedan, precizan, savjestan koji svoje obaveza na
vrijeme izvršava. Da koristi svoje sposobnosti u radu.1

Pored ovog nastavnik treba da posjeduje i sljedeće:

1
Školska pedagogija, Mile Ilić, 2008. Banja Luka.

7
  Savjesnost
 Emocionalnu sposobnost
 Estetske vrijednosti
 Efikasnost
 Altruizam
 Autoritet
 Samostalnost
 Ekonomsko obezbjeđenje
 Vlastiti životni stil
 Povoljan fizički izgled
 Raznolikost
 Intelekt
 Otvorenost prema drugima, komunikativnost
 Motivacioni optimizam i dr2.

A uz sve nabrojano potrebno je unijeti i mali dio svog srca kako bi bilo sve
potpuno. Međutim za ličnost nastavnika je neophodno:

1. Svestrana opšta i solidna stručna obrazovanost

2. Osnovna pedagoško-psihološka informisanost i didaktičko-metodička
osposobljenost
3. Ljubav prema djeci i poštovanje dječije ličnosti
4. Pravilan odnos prema svom znanju i zvanju
5. Povoljan skolp osobina ličnosti za nastavničku profesiju3.

Savremeni učitelj je organizator i voditelj nastavnog procesa, koordinator i

mentor, motivator, ravnopravni saradnik i dr. Njegova primarna uloga je da

2
Osobine nastavnika, Nenad Suzić.
3
Školska pedagogija, Mile Ilić, 2008., Banja Luka

8
učenicima bude od pomoći u razvoju svih njihovih fizičkih i psihičkih
potencijala te da im pomogne u dostizanju individualnog maksimuma.

Savremeni zahtjevi i dalje afirmiraju pojedince kao kreativce i inicijatore, ali

sada se više traži timski rad učitelja. Učitelji se konstantno profesionalno
usvršavaju, kako bi što bolje odgovorili novim zahtjevima društva.

U samoj nastavi pa tako i u likovnom vaspitanju je jako bitan odnos nastavnik-

učenik. U ovom odnosu prepoznajemo i tri tipa nastavnika:

Autoritaran tip nastavnika- predstavlja nastavnika koji je žiža svih

aktivnosti, učenici nemaju mogućnost za samostalne akcije. On je taj koji zna
kad i šta se radi, ali i kako se radi njemu se za sve obraćaju. A djeca su ta koja
samo izvršavaju naredbe i zamisli, a na njemu je da odluči šta je dobro a šta ne.
Njemu se polažu svi računi, a on sve po sebi vrednuje. Njihov rad se svodi na
uobičajni način, način na koji su naviknuti a koji možda i nije dobar, ali oni od
njeg ne odustaju. Što se tiče likovnog vaspitanja ovakvi nastavnici određuju
temu, materijal za rad, način rada, kojom bojom šta obojiti, koliko vremena na
što utrošiti. Pri radu mora da vlada stroga tišina, a on daje nametnute savjete ta
rad. Ipak, nikad nije zadovoljan radovima i jasno iskaziva prijkore. Kod njega
nema pohvale kao bitnog sredstva podsticanja. Rezultata ovakvog rada jesu
same kopije crteža koji liče jedani na druge, monotonija u radu i sputavanje.
Ovakav stav nastavnika sputava i guši incijativu učenika što utiče negativno na
rad i rezultate rada, stvara lošu klimu u radu, klimu straha i nepovjerenja. Prilog
takvog rada broj jedan. Crtež učenika trećeg razreda, koji je predstavljao zimu
po zapovjesti nastavnika. U radu se ne prepoznaje sloboda, sve je unaprijed
određeno voljom nastavnika. Svi pokreti kista, i boje određuje sam nastavnik,
sve on diktrira a učenik izvršava.

Anarhični tip nastavnika – je suprotan već objašnjenom tipu. Sve

prepušta igri slučaja. Za njega pripremanje za čas je nepoznata aktivnost, često

9
ne zna ni šta će raditi taj čas dok ne dodje na njeg i prelista planove i programe.
Nastavnik je potpuno nezainteresovan za djecu, svi imaju potpunu slobodu,
nastavnik je posmatrač i nije aktivan činilac nastave. Na času likovnog vlada
opšti haos, djeca rade šta žele, svađaju se, udaraju posipaju bojama, uništavaju
namještaj i sl. A anarhičan nastavnik samo rješava ovakve konflikte do kojih je
došlo upravo zbog njih. Radovi su površni, ne vidi se napredak na njima, često
se i ne raspoznaje šta su djeca željela predstaviti, neuredni su i nedovršeni.
Primjer takvog rada prilog broj dva. Crtež učenika drugog razreda. Na crtežu
tačno ne možemo odrediti šta je dijete htjelo predstaviti, boje su razmrljane,
crtež od prevelike količine vode. Ovo sve nam ukazuje na atmosferu u razredu,
gdje su djeca potpuno slobodna i da rade šta žele i kako žele, a nastavnik je
potpuno otuđen od njih.

Demokratski tip nastavnika – njeguje prijateljski odnos sa djecom.ako

ima problem obraća se djeci da ga zajedno riješe. Ispljava svoju spremnost da
učenike dovede do nivoa saradnje i aktivnog učešća u radu. On sebe smatra
samo članom kolektiva. Zajedno sa učenicima traži najpogodnije načine za
rješavanje određenih problema. Zajedno sa učenicima bira najpogodnije teme i
tehnike kao i načine rada. Ovaj tip nastavnika trudi se da što bolje upozna svako
dijete. Primjer takvog tipa nastavnika prepoznat u crtežu priloga broj tri. Na radu
je predstavljen kontrast boja. I upravo samo ovakav tip nastavnika može da
ostvari zadatke likovnog predmeta:

1. Da poznaje materiju likovne umjetnosti, ne samo jer koristi

sadržaje ove oblasti već i zbog pravilnog postavljanja orjentacije u
vaspitanju. Treba da ima kriterijum u procjenjivanju estetskih ali i
dječijih radova. Stručnost u likovnoj oblasti stiče aktivnim radom
na samoj likovnoj materiji i stalnim kontaktima sa likovnim
djelima. Mora biti otvoren za novine a ujedno i kritičan kako bi
odvojio ono što je vrijedno.

10
 2. Mora imati metodski sigurnost i pedagošku spremu
3. Mora imati opštu kulturu jer kada ima to ima i idejni stav, uvjerenje
i opredjeljenje. Ne bi trebao likovnu djelatnost odvajati od drugih
ljudskih djelatnosti. Treba poštovati različita izražajna sredstva.
4. Da njeguje i razvija sposobnost likovnog izražavanja, oplemenjuje
doživljaje i podstiče stvaralačke mogućnosti učenika
5. Da kod učenika razvije ljubav, potrebu, razumjevanje likovnih
vrijednosti
6. Da učenike osposobi i upozna kako bi ovladali sredstvima i
tehnikama likovnog izražavanja dostupnih njihovom uzrasti4..

4
Metodika likovnog vaspitanja, Bogomil Karlavaris, 1974.

11
 Zaključak

I na kraju da zaključimo da za nastavnički poziv bitno da djecu

vaspitavamo kao svoju i da na svu djecu podjednako gledamo bez obzira na pol
rasu, vjeru ili naciju. Prema svakom postupati onako kako bi voljeli da se
postupa prema našoj djeci i tu je ključ uspjeha u radu.

Dosta nastavnika svoj posao temeljito i časno obavlja. Oni prenose podrobna
znanja, ne shvataju olako ni jedan dio gradiva i sve se trude da vrednuju prema
utvrđenoj skali. Dok pojedini ulažu i mnogo truda i lične zainteresovanosti da bi
učenicima prenijeli znanje, da bi časovi postali uspješniji.

Najbolji nastavnici pridaju tome još nešto, jer oni su puni stvarnog oduševljenja
za svoj predmet i žele da to sa oduševljenjem prenesu mladima, kako bi ima
znanja iz tog predmeta obogatila život, kao što obogaćuju i njima samima.
Časovi ovakvih nastavnika su pravi doživljaji. Međutim, postoji i druga strana,
pojedini nastavnici nemaju nimalo oduševljenja. Nemaju svi nastavnici
podjednako obimno znanje, ali nisu ni svi podjednako sposobni da ga prenesu.
Kao i u svim strukama pa i u nastavničkoj rade ljudi raznih sposobnosti. Ipak,
trudimo se da to budu najbolji, jer poziv učitelja je najljepši ali zato i
najodgovorniji. I na kraju nešto što je jako bitno: ''Nije znanje znanje znati,

već je znanje znanje dati.''

12
Prilozi

13
 Literatura

1. Branković, D., Ilić, M.: Osnovi pedagogije. Banja Luka.

2. Ilić, M., Nikolić, R., Jovanović, B.: Školska pedagogija.
3. Đurić, Đ., Karlavaris, B., Kraguljac, M.: Dete i sredina. Beograd
4. Kulenović, H.: Umjetnost i vaspitanje. Sarajevo, 1974.
5. Karlavaris, B.: Metodika nastave likovnog vaspitanja.
6. Karlavaris, B.: Moje dete i likovno vaspitanje.
7. Belamarić, D.: Dete i oblik.
8. www.vikipedia.org
9. Suzić, N.: Osobine nastavnika.

14