Univerzitet u Sarajevu

Filozofski fakultet
Odsjek za pedagogiju
Kolegij: Istraživanje i obogaćivanje metodike odgojnog rada
Akademska: 2021/ 2022. god.

Pedagoški osvrt na djelo

Analiza pet dječijih pjesmica

Nastavnik: prof.dr. Lejla Kafedžić Studentice: Bečirović – Hadžialić Dina (3415/ 2020)
Saradnik: v.ass. Anida Manko, MA Koro Amina (3404/ 2020)
Litrić Azra (3508/ 2020)
SADRŽAJ
UVOD ............................................................................................................................................. 2

Analiza dječijih pjesmica ................................................................................................................ 3

1. Pjesmica: „Mama ima djevojčicu“ ...................................................................................... 3

2. Pjesmica: „Pet malih majmuna“ ......................................................................................... 7

3. Pjesmica: „Zeko i potočić“ ................................................................................................ 11

4. Pjesmica: „Materina maza“ .............................................................................................. 14

5. Pjesmica: „Zemljo majko“................................................................................................. 19

ZAKLJUČAK ............................................................................................................................... 23

LITERATURA ............................................................................................................................. 24

1
UVOD
Pjesmice predstavljaju jedan neizostavan dio djetinjstva svakog djeteta naročito ako
govorimo o današnjem vremenu kada je tehnologija veoma uznapredovala, te kada je i sama
dostupnost istih više nego pristupačna. Kasnije nakon ranog djetinjstva djeca se ponovo susreću
sa pjesmicama unutar odgojno – obrazovnog sistema, odnosno unutar školskih okvira. Rade (2009)
u skladu s tim navodi da u svim kulturama i narodima svijeta, roditelji, djedovi i bake maloj djeci
pjevaju, pjevuše i govore u stihovima. Te aktivnosti najčešće izvode u izravnom kontaktu sa
djetetom i obično ih poprate nekom motoričkom aktivnošću tako da često imaju oblik male
govornomotoričke igre. Kasnije, kad malo poodrastu, u međusobnoj igri, djeca spontano prenose
jedni drugima i neke vršnjačke pjesmice, brojalice i sl. Stihovi, pjesmice i brojalice primarno su
slušno – govorni poticaj, no često prerastaju taj okvir i odlično podupiru rani komunikacijski,
emocionalni i jezični razvoj djeteta.
Upravo iz navedenog možemo uvidjeti da slušanje i učenje pjesmica se prenosi odnosno
“preslikava” na djetetov kasniji život, onaj koji nastaje nakon ranog djetinjstva, pa se upravo u
tome i ogleda njihova značajnost. One u suštini šalju snažnu poruku svakom djetetu i svijetu u
kojem se ono nalazi, te bi u svrhu istog trebali pažljivo birati ono što djeca gledaju, slušaju i uče.
Opašić (2019) s tim u vezi ističe kako djeca rane i predškolske dobi nemaju veliki utjecaj na izbor
sadržaja koje će slušati, odrasli su oni koji su odgovorni za odabir i način prezentacije muzičkih
sadržaja u njihovoj svakodnevnici. Upravo zbog toga bi odgajatelji, sa kojima djeca danas često
provode više dnevnog vremena nego sa svojim roditeljima, trebali djeci pružati kvalitetan muzički
sadržaj i težiti da djeca razviju senzibilitet i preferencije za onu muziku koja ima pozitivan utjecaj
na njihov cjelovit razvoj. U ovom slučaju svakako da ne smijemo zaboraviti sa se ne radi samo o
muzičkom iskazu nego i u onom textu koji upravo i šalje snažnu poruku, a koji prati muzika.
U nastavku će biti prikazana analiza pet dječijih pjesmica od kojih su neke starijeg
porijekla, dok su neke novijeg. Također, neke od tih pjesmica se uče u odgojno – obrazovnim
institucijama poput vrtića i škola, dok se neke od navedenih pjesmica slušaju u neformalnom
obliku, npr. unutar obitelji. Analizom je prikazan tekst pjesme, odnosno analiza po strofama, ali je
poseban akcenat stavljen na pedagoški “momenat”.

2
Analiza dječijih pjesmica
1. Pjesmica: „Mama ima djevojčicu“

Mama ima djevojčicu slatku kao med,

Mama ima djevojčicu uvijek dobra je.

Vesela je i marljiva svima pomaže,

Kao pčelica je vrijedna svuda takva je.

U kući i u školi ona nikad ne staje,

Mamina je ćerka takva mama voli je.

Kod kuće ja uvijek se trudim

Da budem domaćica prava,

Ujutro krevet da spremim i prašinu obrišem ja.

Uveče spremim svoj ranac,

3
 Knjige i sveske za školu,

Cipele ja izglancam ispeglam haljinu svoju.

Mama ima djevojčicu slatku kao med,

Mama ima djevojčicu uvijek dobra je.

Vesela je i marljiva svima pomaže,

Kao pčelica je vrijedna svuda takva je.

U kući i u školi ona nikad ne staje,

Mamina je ćerka takva mama voli je.

U školi kao i kod kuće volim da crtam i pišem,

Na času slušam šta nastavnik kaže,

Da mi ništa ne promakne.

Uvijek ću učiti vrijedno,

Biću za primjer to svako nek' zna,

I kada zatrebam nekom,

Da pomognem tu sam ja.

Mama ima djevojčicu slatku kao med,

Mama ima djevojčicu uvijek dobra je.

Vesela je i marljiva svima pomaže,

Kao pčelica je vrijedna svuda takva je.

U kući i u školi ona nikad ne staje,

4
 Mamina je ćerka takva mama voli je.

Ova pjesmica je novijeg izdanja i vizuelno gledajući veoma je primamljiva djeci posebno
djevojčicama mlađeg uzrasta. Pjesmica se sastoji od tri strofe koje kazuju o djevojčici koja je
mamin primjer, te se jedna od njih ponavlja kao refren. U prvoj strofi se kazuje koja je uvijek
dobra i koja svima pomaže, odnosno biva izvanredna te je mama upravo zbog tog „posluha“ i
dobrote takvu i voli. U drugoj strofi se kazuje o tome kako je djevojčica prava domaćica i da
vrijedno radi kućanske poslove, te se time ponovo šalje poruka kako je ona vrijedna i dobra s
obzirom da obavlja sve poslove u kući. Dok se treća strofa odnosi na školu i školske obaveze u
kojoj se također inicira djevojčicina marljivost ali dobronamjernost prema drugima.
Ovakva vrsta pjesmice ima dvije strane, prva strana jeste ta koja se odnosi na pozitivni
prikaz svega što jedan učenik, jedno dijete treba da čini, a to jeste da bude vrijedno, dobra drugarica
ili drug, da pomaže drugima i mnogo toga sličnog. Ona ukazuje na one pozitivne segmente u životu
jednog djeteta, te na taj način je prikaz pozitivnog primjera koji je svakako poželjno i potrebno
prikazivati djeci i upravo putem pjesmica. Djeca i tim načinom stvaraju jednu pozitivnu sliku kako
o poželjnom ponašalju tako i o sebi. Rangelov Jusović i Handžar (2009) naglašavaju da razvoj
samopoštovanja i samopouzdanja, odnosno dobre slike o sebi, uslovljen je načinom na koji je
dijete prihvaćeno, uvaženo i voljeno kako u svojoj porodici tako i u školi i drugim socijalnim
okruženjima. Škola tu igra posebno važnu ulogu jer se tu događa prvi djetetov kontakt sa širim
okruženjem u kojem ono sebe vidi kroz oči drugih ljudi van obiteljskog okruženja. Sliku o sebi
stvaramo cijelog života. U periodu između ranog djetinjstva i adolescencije djeca počinju
postavljati pitanja kakva su ona zapravo i razmišljati o sebi, nastojeći bolje razumjeti sama sebe.
Stvarajući sliku o sebi stvaraju okvir za način doživljavanja svijeta koji ih okružuje i način
komuniciranja s njim.
S druge strane pjesmica šalje poruku da je djevojčica uvijek dobra i da je majka zbog toga
voli. Ovo se negdje kosi sa realnom slikom, a to jeste da naprosto nije moguće da je određena
osoba, pa tako i dijete idealistično i besprijekorno dobro, te da je važno djeci upravo ukazati na to
da i kad nisu dobri da trebaju djelovati kako bi popravili svoje ponašanje, ali da je to sasvim uredu
i da se to naprosto u procesu rada i dešava. Također je važno djetetu dati do znanja da je voljeno
uvijek, bez obzira na rezultat, na ono što čini, te da njegovo ponašanje ne umanjuje emociju ljubavi
kod roditelja. Poruka koja negdje i proizilazi iz prethodno navedene jeste upravo ta da je djevojčica
prikazana kao primjer kako upravo ona kao osoba ženskog spola obavlja besprijekorno sve

5
kućanske poslove, ovo nam također ukazuje na jednu rodnu nejednakost u kojoj je ukorijenjeno to
da su osobe ženskog spola odnosno djevojčice i žene već predodređene za obavljanje kućanskih
poslova, dok su dječaci odnosno muškarci ti koji se ne bave istim. Žene su te koje bivaju u kućama,
dok su muškarci oni koji imaju slobodu kretanja. Galeković (2011) pojašnjava da potrebe žena da
se uključe na tržište rada prisilile su ih na postizanje više razine obrazovanja ne bi li tako postale
konkurentne većem postotku obrazovanih muškaraca. Na taj način žene postaju dio ekonomski
aktivnog stanovništva. Sve se više žena obrazuje, a time i mijenja svoje stavove i vrijednosti koje
poslije one prenose na svoju djecu. Tako se polako, ali sigurno iskorjenjuju patrijarhalne obitelji
u kojima su žene potlačene, lišene obrazovanja jer su “manje inteligentne”. Kako se takvo stanje
u sve većoj mjeri mijenja, a uskoro ćemo imati gotovo jednak udio obrazovanih žena i muškaraca.
S tim u vezi je važno “rušiti” barijere rodne nejednakosti, te općenito, a i putem pjesmica slati
poruku da spol ne treba diktirati ono što osoba u ovom slučaju dijete radi li pak ono čime želi da
se bavi u životu, te da upravo suprotno, ima potpunu slobodu izbora.

6
2. Pjesmica: „Pet malih majmuna“

Pet malih majmuna skače po krevetu,

jedan je pao i dobio čvorugu
mama pozva doktora i doktor reče
-nema skakanja po krevetu uveče!

Četiri mala majmuna skaču po krevetu,

jedan je pao i dobio čvorugu
mama pozva doktora i doktor reče
-nema skakanja po krevetu uveče!

Tri mala majmuna skaču po krevetu,

jedan je pao i dobio čvorugu
mama pozva doktora i doktor reče
-nema skakanja po krevetu uveče!

Dva mala majmuna skaču po krevetu,

jedan je pao i dobio čvorugu

7
 mama pozva doktora i doktor reče
-nema skakanja po krevetu uveče!

Jedan mali majmun skače po krevetu,

a onda je pao i dobio čvorugu
mama pozva doktora i doktor reče
-nema skakanja po krevetu uveče!

Nema malih majmuna sada u krevetu,

niko nije pao i dobio čvorugu,
mama pozva doktora i doktor reče
– majmune u krevet svako veče!

Iz analiziranja prve stofe možemo uvidjeti to da je prikazan „ nestašluk“ pet malih

majmuna, te kako je isti rezultirao posljedicom, nakon koje je majka pozvala doktora koji biva u
ulozi onoga koji treba da „riješi“ situaciju. To nam ukazuje na dvije stvari, a to su da majka ne
pronalazi metod kako bi ona „riješila“ situaciju, nego se poziva na doktora, koji sa druge strane
verbalno i autoritarno ukazuje na ponašanje majmuna, te pokušava da odgojno djeluje. Krnjajić
(2007) ukazuje kako autoritarno usmjeren nastavnik nameće svoje ciljeve grupi, konstantno
prigovara učenicima, insistira na bespogovornom prihvatanju pravila, nije objektivan u
komentarima o radu učenika, rijetko pohvaljuje učenike, jer smatra da pohvale kvare djecu itd.
Tako i u ovom slučaju doktor djeluje, krajnje autoritarno gdje malim majmunima otresito i grubo
kazuje da ne mogu raditi to što rade, bez objašnjavanja i razgovora s njima, te ulaska u srž samog
problema. U svakoj od narednih strofa možemo vidjeti da se kazuje o istoj tematici bez da se
mijenja pristup i način odnosno istim načinom, istim tonom. U svrhu navedenog možemo jasno
utvrditi da se istim „pokušajem“ odgojnog djelovanja ne postižemo različite rezultate što se jasno
oslikava i u navedenim strofama. S tim u vezi nešto drugačije je prikazana posljednja strofa koja
oslikava to više nema majmuna koji skaču i da je „lijek“ za to upravo doktorova naredba – odlazak
u krevet svako veče.
Iz navedene pjesmice možemo zaključiti da su ključne dvije stvari koje u suštini i jesu
skrivene poruke ove pjesmice, ako naravno uđemo u dublju analizu iste. Prva stvar jeste upravo ta
da je prikazana nemogućnost učenja iz primjera drugih, onoga što oni prožive i dožive, a druga

8
stvar se ogleda u upravo suprotnom, a to je da svako treba da osjeti vlastitu bol na „svojoj koži“
kako bi primio pouku. Ovakva vrsta pjesme ne predstavlja adekvatno odgojno djelovanje, te samim
time na osnovu svega što je prethodno navedeno i nije prikladna za djecu generalno. Svakako da
je neposluh nešto što je usko vezano za djecu i što je negdje i prirodno da se dešava, ali s druge
strane je jako važno da preveniramo i upravo odgojno djelujemo kako ne bi često dolazilo do istog.
Kyriacou (1995) uviđa da su uzroci učeničkog neposluha različiti poput:

- Dosada;
- Dugotrajan umni napor;
- Nemogućnost da se izvrši aktivnost;
- Druželjubivost;
- Niska školska samosvijest;
- Emocionalni problemi;
- Negativan odnos;

S tim u vezi važno je da dublje uđemo u analizu kako bi prvenstveno znali i dospjeli do
ključnih uzroka koji su upravo i razlog za takvo ponašanje, pa u skladu sa istim i djelovali.
Rangelov Jusović i Handžar (2009) međutim nagovještavaju kako u današnje vrijeme, mnogi
roditelji i drugi odrasli od djeteta očekuju da u isto vrijeme „sluša šta mu mi kažemo“ i „da ima
vlastiti stav“ ili kažu: „važno je da se dobro uklapa u sredinu“ i istovremeno vjeruju da je važno i
očekuju od djeteta da „razvija vlastitu individualnost“. Ovako suprotstavljena očekivanja i
vrijednosti na kojima se u današnje vrijeme istovremeno insistira, podjednako zbunjuju i roditelje
i nastavnike, a djeci se šalju zbunjujuće poruke o tome šta se od njih očekuje i kako biti „dobar“.
U svrhu istog važno je upravo znati da:

- Ponašanje djeteta uvijek ima neko značenje i smisao, a javlja se kao rezultat nastojanja da
se iskomunicira određena potreba ili želja.
- Dijete ponavlja ponašanja za koja dobija podršku i koja mu donose osjećaj uspješnosti.
- Dijete se obeshrabruje i frustrira kada njegovo ponašanje ne dovodi do željenog cilja pa
tada reaguje neadekvatnim, neprihvatljivim ponašanjem (ukoliko ga ne podučimo drugim,
prihvatljivim načinima).
- Ponašanje je kontekstualno. Svrha i značenje ponašanja su, barem jednim dijelom,
povezani sa okruženjem u kojem se ono dešava.

9
- Da bismo adekvatno reagovali na ponašanje moramo razumjeti svrhu ili namjeru
određenog ponašanja i tek onda napraviti plan intervencije.
- Neadekvatno ponašanje, uzrokovano nerazvijenim socijalnim vještinama, ukazuje na to da
moramo raditi na razvijanju tih vještina.
- Potrebno je uticati na faktore okruženja koji doprinose ovakvom ponašanju.

10
3. Pjesmica: „Zeko i potočić“

U jednoj zimskoj noći

tam' gdje je visok brijeg

smrznuo se potočić

i pokrio ga snijeg.

A jedan mali zeko

taj potok traži svud,

gdje je, kud je nestao

to njemu tišti grud.

I plače, plače zeko mlad,

za potočićem tim

žali, žali zeko sad

žali srcem svim.

11
 I tužan misli zeko

ta gdje je potok taj,

možda laste slijedi on

u dalek južni kraj.

Možemo i danas sresti generaciju ljudi koja je slušala ovu pjesmu. Pjesmu je prva izvodila
1956. godine sa Zabavnim orkestrom Radio Osijeka snimila osječka pjevačica Olgica Miler.
Poslije su je sa velikim uspjehom također snimili Ivica Šerfezi (1967. godine) i Zdenka Vučković
(1971. godine). Pjesma je inspirisala mnoge pjevače koji su je prepjevali ali i umjetnike pa se
prema njoj snimio kratki animirani film, napravljena je i slikovnica ali i mnoge pozorišne predstave
su crpile inspiraciju iz ove pjesme.
Na početku pjesmice možemo vidjeti opis zimske idile i smrznutog potočića. U drugoj
strofi mali zeko traži zamrznuti potočić i to saznanje i strah što potočića nema njega tišti u grudima.
Obzirom da ne pronalazi potočić zeko plače i žali na način da mu je srce povrijeđeno. Zadnja
strofa govori o tugi zečića i nadi da je potočić slijedio laste i otišao za njima u neke toplije krajeve.
Pjesmica je lijepa na prvo čitanje i lijepo umetričena, te tokom čitanja može dati djeci mogućnost
da stvore lijepe slike u sebi. Muzika je isto prilagođena sa lijepim melanholičnim notama koje kad
slušamo izazivaju nostalgiju i sjećanje na neka davna vremena. Čudina – Obradović i sur. (2004)
ističu da se pri organiziranju muzičkog poticaja u jaslicama treba voditi računa o potrebi
zadovoljenja osjećaja sigurnosti kroz muziku i da muzika treba biti tiha, vedra i mirna dok za vrtić
navode da se vodi računa o stjecanju ključnih muzičkih iskustava i to redom kako djeca sazrijevaju
tako i da im se određeni muzički izražaji, pokreti, slušanje i opisivanje muzike postepeno uvode.
Pri tome u procesu svih muzičkih aktivnosti treba obratiti pažnju na pozorno promatranje djece, te
kako djeca reaguju i koliko su osjetljiva na određene muzičke podražaje.
Dječji emocionalni razvoj i dječja psihosocijalna prilagodba pod utjecajem su različitih
faktora poput prirode dječje privrženosti sa majkom ili primarnim skrbnikom, razgovaranje o
emocijama, toplina, podrška i nadzor roditelja, interakcije sa vršnjacima i djetetovi odnosi sa
odraslima izvan obitelji. Brajša Žganec (2003) objašnjava kako je usvajanje emocionalnog
izražavanja, prepoznavanja i razumijevanja emocija pod utjecajem je kulture. „To njemu tišti

12
grud“ označava jake emocije pa je potrebno pripaziti kako to dijete doživljava tokom slušanja
pjesme odnosno koliko je dijete zrelo da razumije određenu emocionalnu reakciju, shvatiti i da je
empatija nešto što se uči i razvija a to zasigurno možemo primjeniti kod zrelije djece predškolskog
uzrasta i nadalje školaraca. Starc i sur., (2004) naglašava kako je empatija emocionalni odgovor
uživljavanjem u emocije koje dijete primjećuje u drugoga. Empatija se razvija od primitivnog
oblika kada dijete reagira nesvjesno istom emocijom koju primjećuje kod drugoga. Često je
novorođenčad sklona plakati kada plaču druga djeca. Zreli oblici empatije razvijaju se kada je
dijete sposobno razumjeti tuđu emocionalnu reakciju, zauzeti tuđe stajalište i reagirati vlastitom
emocijom „kako bi njemu bilo da mu se to dogodi.“ Plač za prirodnom pojavom koja se redovno
dešava oko nas nudi dvosmislene poruke za djecu, a to je da smrzavanje potočića nije poželjna
pojava. Mali zeko izgubljen u šumi, u strahu može stvoriti slike odvojenosti od majke,
bespomoćnosti i da je šuma mjesto u kojem si bespomoćan i sam što također daje dvosmislenu
sliku da je šuma i njeno okruženje nepoželjno da se boravi u njoj. Na kraju pjesme se postavlja
pitanje nade ali i ne sretnog završetka koji djetetu ne može uliti povjerenje da će se potočić zaista
vratiti već ostavlja dijete na nesigurnom tlu.
“Zeko i potočić” predstavlja jednu od najpopularnijih dječijih pjesmica od sedamdesetih
godina prošlog stoljeća, pa sve do danas. U konačnici, pjesmica zaista odražava jedno prošlo
vrijeme u kojem dječije emocije i njihova važnost nisu bile toliko propraćene niti se o njima
pretjerano razgovaralo ni vodilo računa. Pjesma treba ostati u tamo nekom davnom vremenu koje
je prošlo i kojemu se zasigurno nećemo vratiti.

13
4. Pjesmica: „Materina maza“

Ima dete u selu,

Ime mu je Laza,

Al’ ga zovu drukčije –

M a t e r i n a m a z a.

Kad sva deca ustanu,

On i onda spava,

Kad mu kažu: Ustani!

Njenga boli glava.

Kad ustane, ne ume

Da se sam obuče,

Ne sme da se umije,

Ište vode vruće.

14
 Kad ga žulji cipela,

On cipelu tuče,

Tad ga ruka zaboli,

Pa onda jauče.

Kad mu dadu jabuku,

On bi hteo šljiva,

Kad mu pruže pogaču,

Onda bi koljiva.

Kad se malo ogrebe,

Plače i zapeva:

"Jao, jao, pomagaj,

Izić će mi creva!"

Kad je suvo, zamesi

Blata pa se kalja,

Kad ga mati pokara,

Legne pa se valja.

Kad mu uspu tarane,

On bi jeo riba,

Kad se ribe najede,

15
 Tad ga boli tiba.

Pa zato ga ne zovu

Po imenu: Laza,

Većem jadno, žalosno:

M a t e r i n a m a z a!

(Jovan Jovanović – Zmaj)

Iz ove perspektive sadašnjeg saznanja o odgoju i razvoju djece pjesma sadrži dosta
neugodnih poruka. Prva strofa započinje objašnjenjem da postoji jedno dijete koje ima svoje ime
ali ga u selu zovu nadimkom. Dječiji identitet se označava prvenstveno kroz ime i pitanje ko sam
ja tako da možemo zaključiti šta nam određeni nadimci koje dobijemo kroz život mogu poručiti u
ovom slučaju da sam neko ko se voli maziti od strane majke, ali s druge strane razlog datog
nadimka je zato što dječak nije želio da radi šta su mi drugi govorili odnosno da sluša savjete
drugih kako treba da se ponaša time dovodeći do negativnog samovrednovanja sebe. Tatalović
Vorkapić (2013) pojašnjava da se samovrednovanje ili samoevaluacija ne odnosi samo na
samoopis nego i na komentare i usporedbe sa drugom djecom koje im nameće njihova okolina. Na
temelju tih poticaja iz okoline djeca počinju procjenjivati i vrednovati svoje osobine, te razvija
samopoštovanje ili samovrednovanje.
Prvenstveno pjesma govori o nekom prošlom vremenu u kojem se živjelo i u kojem je
svako mogao da kaže šta želi o odgoju djeteta, ali i o djetetovom ponašanju koje ako nije bilo u
skladu sa normama ponašanja u selu samim time “iskače” iz određenih okvira i na kraju krajeva
dobija i nadimak. Bratanić (1990) određuje odgoj kao djelovanje generacija odraslih na generacije
koje još nisu zrele za društveni život i u tom određenju odgoj zahvaća sa društveno – generacijskog
aspekta. Međutim, kada govori o cilju odgoja, tada naglašava njegov individualni aspekt da kod
djeteta stvara i razvija određeni broj fizičkih, intelektualnih i moralnih stanja koja od njega traže i
političko društvo u cjelini i posebna sredina za koju je posebno namjenjeno.
Druga strofa govori o tome kako su se sva djeca ustala a ovo dijete spava i kad ga probude

16
njega boli glava. Različite potrebe djeteta iziskuju i različito vrijeme ustajanja. Neka djeca ustaju
ranije, neka kasnije i to je sve u skladu sa razvojnim potrebama djeteta. U trećoj strofi se govori o
tome da dijete ne zna samo da se obuče, te da tokom umivanja dijete želi da se umije toplom
vodom. U ovoj pjesmi možemo prepoznati razvoj i poznavanje djece između treće i četvrte godine
poput socijalno – emocionalnih karakteristika kao što su ponašanje poput male bebe. Buechel
Doran i sur. (1995) objašnjavaju da kroz rutinu i samopomoć dijete uči kako jesti novu hranu,
odbija neku određenu hranu, lakše skine odjeću nego je obuče i sl.
Naredna strofa govori o tome da dijete žulja cipela i kada se to desi da dijete tuče cipelu, a
poslije ga boli ruka zato što to radi. Samoregulacija je upravljanje vlastitim ponašanjem i
uspostavljanje samokontrole odnosno vladanje sobom. Tatalović Vorkapić (2013) navodi kako se
pojavljivanje samokontrole javlja kod djece u razdoblju oko 3 godine, a najčešći primjer je kad
dijete ne želi poslušati naredbu roditelja već neku radnju obavlja prema vlastitoj namjeri. Peta
strofa govori o odabiru voća što je tipično za dječiji predškolski ali i školski uzrast kada djeca
biraju hranu, ali isprobavaju okuse. Šesta strofa govori o povredi koja je za one koji posmatraju
dijete bezazlena, ali za ovo dijete nije što pokazuje plačem koji pjesnik navodi satirično „da će mu
ispasti crijeva“. Naredna strofa govori o dječijem igranju sa blatom kada je suha zemlja i o tome
kako dijete majka „ruži“ zbog takvog ponašanja na što dijete reaguje valjanjem po podu. Mišić
(2020) uviđa kako igra na otvorenom ne podrazumijeva isključivo igranje djece raznih dječjih
igara, nego također druženje s roditeljima ili bakom i djedom u vrtu, uređenje dvorišta te igre na
kiši i igre na snijegu i u blatu nešto su što se posebno pamti. U osmoj strofi opet se navodi problem
sa jelom i sa mogućim pretjeranim unosom hrane jer se dijete požalilo da ga boli stomak od
omiljene hrane koju je pojelo. Zadnja strofa ponovo napominje kako se dijete ponaša, te sad
potvrđuje zašto ga se zove nadimkom „materina maza“ i to sa negativnim epitetima poput žalostan
i jadan. Svako dijete razvija se svojim tempom, a jedna sposobnost ili vještina razvija se prije neke
druge. Ono što je ranije postignuto, temelj je za ono što dolazi kasnije. Nikada se ne treba žuriti:
neka djeca jednostavno trebaju više vremena za izgradnju nekih temelja – neka manje, ali mi im
moramo osigurati vrijeme koje je potrebno. Potičemo li ih previše tako da ih izlažemo onomu što
slijedi, a za što još nisu zrela, dajemo im poruku da nisu sposobna i da nisu dovoljno dobra.
Izlaganje preteškim zadacima pogubno je za motivaciju i samopouzdanje.
Dijete koje dugo spava se opominje zbog lijenosti, dijete koje bira određenu hranu naziva
se razmaženim, te dijete koje tuče cipelu zbog toga što je uvrijeđeno daje naznake da se dijete i

17
njegova osobonost, dignitet, emotivno stanje apsolutno ne prepoznaje te mu se ne dopušta da ga
provodi i samim tim nije poslušno i time nije prihvatljivo za zajednicu. Kasnije kada se oblici
ponašanje kontinuirano ponavljaju ostavljaju dijete samo majci koja „ne zna“ da se brine o svom
djetetu, te i na majku se stavlja određeni pečat nesposobnosti ali i emotivne senzibilnosti i na kraju
svega dijete je označeno kao materina maza i ne zove ga se njegovim pravim imenom već
nadimkom koji je jadan i žalostan. Ova pjesma predstavlja određenu društvenu strukturu koja je
vladala proteklih pedeset godina u našem društvu, te na sve načine pokušavala da djecu uvede u
svoj kruti sistem i što prije ih dovede do stanja zrelosti što naravno, neka djeca nisu mogla da
dostignu a takvi su odmah bili proganjani i pogrdno zvani te nisu imali mjesta u progresivnom
društvu.

18
5. Pjesmica: „Zemljo majko“

Zemljo majko,

Zemljo majko

Gdje su tvoja dječica?

Spiju, spiju

Sniju, sniju

Do toploga proljeća

S proljeća, sunce sja

Kliju moja dječica...la la la la la la la la la la la la la

Zemljo majko

Zemljo majko

Gdje su tvoje bubice

19
 Spiju, spiju

Sniju, sniju

Bubice su zaspale

S proljeća sunce sja

Bubicama snagu da...la la la la la la la la la la la la la la la

Zemljo majko

Zemljo majko

Gdje su tvoje ribice?

Spiju, spiju

Sniju, sniju

Bubice su zaspale

S proljeća sunce sja

Ribicama snage da...la la la la la la la la la la la la la la

Fraya Jaffke ili grupa autora

“Zemljo majko” predstvlja jednu od tipičnih Waldorfskih proljetnih pjesama. Ove vrste
pjesama pjevaju se u waldorfskim vrtićima u vrijeme početka proljeća kada se sve počinje buditi
iz zimskog sna i polako nicati i rasti poput djece. Pjesma se pjeva sa pentatonskom muzikom koja
se koristi sve do djetetove devete godine razvoja. U Waldorfskom obrazovanju pentatonska
muzika smatra se prikladnom za malu djecu zbog svoje jednostavnosti i nesvjesne otvorenosti
izražavanja. Pentatonska muzika usredotočena je na intervale petice često se pjeva i svira u ranom
djetinjstvu; postupno se manji intervali ističu unutar prvenstveno pentatonika kako djeca napreduju
kroz rane školske godine. Otprilike u dobi od devet godina muzika se počinje usredotočiti na prvo

20
narodnu muziku pomoću šesterotonske ljestvice, a zatim i moderne dijatonske ljestvice, s ciljem
odražavanja dječjeg razvojnog napretka u njihovom muzičkom iskustvu. Pentatonski instrumenti
koji se koriste uključuju lire, pentatonske svirale i tonske trake; za Waldorfski kurikulum
dizajnirani su i izrađeni posebni instrumenti.
Pentatonske pjesme djecu smiruju i opuštaju, te stvaraju posebnu atmosferu bez prevelikih
oscilacija. U waldorsfkim vrtićima se koristi kod bilo koje određene aktivnosti koja se započinje,
koriste se kao pjesme za ritmička kola, kod određenih radnji poput pranja ruku, presvlačenja i
prelaza između jedne i druge aktivnosti, prelaza između prostorija i kada djeca idu vani, a sve u
svrhu stvaranja određene opuštajuće atmosfere kako za odgajtelja tako i za djecu. Družinec i Velan
(2017) ukazuju na to da odgojatelj/odgajiteljica organizira okolinu u vrtiću, stvara atmosferu za
pozitivne socijalne interakcije, potiče djecu na aktivnost i verbaliziranje mišljenja u rješavanju
problema. On komunicira sa djecom s ciljem prepoznavanja specifičnih dječjih interesa i vještina,
te pružanja adekvatne stimulacije. Lepičnik Vodopivec (2011) objašnjava kako odgajatelj
promatra dječje ponašanje, uočava obrasce i razumije ih te nastoji pravilno reagirati na odgojne
izazove u skladu sa načelima razvoja djeteta. Kada djeluju u sinergiji – odnosi, okolina i igra,
stvaraju poticajno okruženje za društveni i emocionalni razvoj djeteta u vrtiću. Dakle, pentatonske
pjesmice omogućavaju izdah i uzdah koji je bitan kako za odgajtelje tako i za djecu i koji su osnova
oblika ponašanja odgajtelj/ica i djece u waldorfskim vrtićima.
Pjesma započinje u prvoj strofi pitanjem zemlje majke gdje su njena djeca, a u drugoj strofi
ona odgovara da njena djeca spavaju i sanjaju dok proljeće se ne pojavi. Kada proljeće dođe sunce
počinje da sija i tada se pojavljuje klijanje i daje se do znanja da su djeca majke zemlje svi izdanci
koji klijaju na zemlji. Vudrag (2019) ističe kako umjesto klasičnog plana i programa, tok
pedagoške godine u waldorfskim vrtićima temelji se na ritmu povezanom sa izmjenom godišnjih
doba, a sastoji se od proljetnog, ljetnog, jesenskog i zimskog ciklusa. Pored toga što se se prate
prirodne promjene poput izmjene godišnjih doba u waldorf pedagogiji, tako se prate i svi prirodni
procesi poput dolaska sunca, topline, klijanja ali i posmatranja kako sve to raste. U narednoj strofi
zemlju majku se pita gdje su njene bubice, a ona odgovara da i bubice spavaju i sniju i čekaju
proljeće a kad dođe sunce sa proljećem bubice dobijaju snagu, a zadnja strofa je ista samo što nisu
bubice već ribice u pitanju. Vidimo da se ritmički ponavljaju određene riječi ali i da u samoj pjesmi
se osjeti kako se prati ritam zemlje i njeno isto ponavljanje spavanje, sanjanje, buđenje/klijanje, te
snaga za život. Ritam predstavlja pravilnu izmjenu ili ponavljanje elemenata, a primjećujemo ga

21
svuda kako u vidljivoj tako i u nevidljivoj prirodi. Ritam je jedno od temeljnih načela u
funkcioniranju prirode i kao takvog nalazimo ga unutar čovjeka (kucanje srca, udah i izdah, koraci
i sl.) i izvan njega u prirodi (kiša, dan i noć, izmjena godišnjih doba, rađanje i umiranje, drvoredi,
plima i oseka itd.). Bašić (2006) govori o ritmičnosti svih živih procesa, kozmosa, životnih procesa
biljaka, životinja i ljudi, a ritam pomaže djeci da steknu rutinu odnosno da znaju da ispoštuju svoje
radne obaveze u isto vrijeme i na isti način.
Pjesma može biti metaforički gledana da djeca isto tako rastu i razvijaju se poput biljke, da
im je potrebna toplota, svjetlost, njega, briga, ljubav, spavanje i dobar san, a sve to daruje majka
ali i može ponuditi odgajatelj/ica kada pruža sa ovom pjesmom sve to što se u pjesmi može osjetiti.
Učiteljica – majka, koja ima srce puno ljubavi i spretne ruke, može stvoriti okruženje za prikladan
razvoj djeteta. Taj odgojno – obrazovni potencijal majki, koji češće ističu muški pedagozi, dao je,
i još uvijek daje, razloga za optimizam vezano uz institucionalizirani odgojno – obrazovni rad
utemeljen na pedagogiji ljubavi. Vrcelj (2019) u konačnici naglašava kako glorificiranje djeteta u
idiličnosti obiteljskog doma sa jedne strane i kreiranje pedagogije ljubavi sa druge pokušaji su
redizajniranja odgojno – obrazovnih sistema ne samo na razini vrtića nego i na višim razinama
školovanja.

22
ZAKLJUČAK
Analizom prethodnih pjesmica nastojala se prikazati važnost dječijih pjesmica u njihovom
životu, kako u obrazovnom aspektu, tako i u odgojnom obzirom da su analizirane pjesmice kao
što je već spomenuto one koje djeca slušaju kako u formalnom obliku tako i u neformalnom. Ono
što je zasigurno utvrđeno jeste to da i u jednom i u drugom obliku dječije pjesmice nešto što je
nezaobilazno i s čim se susreće svako dijete od ranog perioda. Barčanec (2017) u skladu sa tim
navodi da je pjesmica najčešći muzički oblik kojim se dijete od svoje najranije dobi služi i najčešći
muzički oblik koji se provodi u jaslicama i vrtiću. Slušajući i oponašajući odgajatelja ili roditelje,
dijete polako samo započinje pjesicmu. Svakako da osim toga što dijete verbalno usvaja pjesmu
ono analizira i usvaja ponašanja i pokrete likova koji učestvuju u video – izvedbi, te tako kod
mlađeg uzrasta djece često možemo vidjeti da oni zapravo imitiraju likove iz pjesmice.
Rade (2009) ukazuje da stihovi, pjesmice i brojalice imaju i dobru odgojnu funkciju.
Njihovo ponavljanje stvara kod djece osjećaj predvidivosti i sigurnosti. Neka djeca će se lakše
smiriti ako im se počne govoriti poznatu, ritmički dobro strukturiranu pjesmicu (npr. uspavanku)
ili ako im se poznatom pjesmicom zaokupi pažnja dok se čeka red. Ponekad, kad je dijete sneno,
neaktivno ili previše pasivno, vedar ritam neke koračnice ili življe pjesmice pobudit će ga na
aktivnost. Širenjem repertoara zajedničkih ugodnih govornih aktivnosti kod djeteta se stvara običaj
zajedničkog “učenja” i uživanja u rezultatima tog učenja.
Griner (2019) također pojašnjava da muzika i pjesmica kao odgojno sredstvo dobivaju
svoju pravu vrijednost ako je u skladu sa općim odgojnim ciljem društva, a to znači da pridonosi
razvoju tjelesnih, intelektualnih, moralnih, estetskih i radnih sposobnosti djeteta. Iz svega
navedenog možemo primijetiti da dječije pjesmice imaju veliku odgojnu ulogu, pored mnogih
drugih poput zabavne i slično, te je s tim u vezi važno da svaku pjesmu prije nego se dijete susrete
sa njom dubinski analiziramo kako bismo zaključili da li je njena poruka primjerena dječijem
uzrastu i da li je ona uopšte, generalno primjerena da bi je djeca slušala.

23
LITERATURA
1. Bašić, S. (2006). Waldorfski vrtić kao odgovor na razvojne potrebe djeteta predavanja.
Zagreb: Učiteljska akademija.
2. Barčanec, E. (2017). Utjecaj glazbenih aktivnosti djece rane i predškolske dobi na razvoj
govora. Zagreb: Učiteljski fakultet. Dostupno na:
https://repozitorij.ufzg.unizg.hr/islandora/object/ufzg:393/preview. Preuzeto: 13.04.2022.
3. Brajša – Žganec, A. (2003). Dijete i obitelj, emocionalni i socijalni razvoj. Jastrebarsko:
Naklada Slap.
4. Bratanić, M. (1990). Mikropedagogija: interakcijsko – komunikacijski aspekt odgoja:
priručnik za studente i nastavnike. Zagreb : Školska knjiga.
5. Buechel Doran, C. (1995). Učenje i odrastanje: 37 do 60 mjeseci – rast i razvoj djeteta iz
mjeseca u mjesec. Zagreb: CEDEN.
6. Družinec V., Velan D., (2017). Strategije odgajateljice u faciliranju socijalnih
interakcija djece u vrtiću. Rijeka: Filozofski fakultet. Dostupno na:
https://hrcak.srce.hr/198490. Preuzeto: 13.04.2022.
7. Galeković, S. (2011). Promjene u obrazovnoj strukturi ženskoga stanovništva u Republici
Hrvatskoj od 1961. do 2006. godine. Kroatologija, 2 (1), 42 – 58. Dostupno na:
https://hrcak.srce.hr/75493 Preuzeto: 13.04.2022.
8. Griner, M. (2019). Svijet životinja u dječjim pjesmama. Osijek: Fakultet za odgojne i
obrazovne znanosti. Dostupno na:
https://www.bib.irb.hr/1059684/download/1059684.griner.zavrsni.pdf. Preuzeto:
13.04.2022.
9. Krnjajić, S. (2007). Pogled u razred. Beograd: Institut za pedagogijska istraživanja.
10. Kyriacou, C. (1995). Temeljna nastavna umijeća. Zagreb: Educa.
11. Lepinčik Vodopivec, J., (2011). Cooperative learning and support strategies in the
kindergarten, U: Metodički obzori, 12(6), 2, 81 – 91.
12. Mišić, J – M. (2020). Spontane igre urbane i ruralne sredine. Zagreb: Učiteljski fakultet.
Dostupno na:
https://repozitorij.ufzg.unizg.hr/islandora/object/ufzg%3A1405/datastream/PDF/view.
Preuzeto: 13.04.2022.

24
13. Opašić, L. (2019). Provođenje glazbenih aktivnosti u suvremenoj odgojno obrazovnoj
praksi. Zagreb: Učiteljski fakultet. Dostupno na:
https://repozitorij.ufzg.unizg.hr/islandora/object/ufzg%3A1220/datastream/PDF/view.
Preuzeto: 13.04.2022.
14. Rade, R. (2009). Stihovi, pjesmice i brojalice su poput udice. U: Časopis za odgoj i
naobrazbu predškolske djece namijenjen stručnjacima i roditeljima, 15 (56), 29 – 31.
Zagreb: Poliklinika za rehabilitaciju slušanja i govora SUVAG. Dostupno na:
https://hrcak.srce.hr/164819. Preuzeto: 13.04.2022.
15. Rangelov Jusović, R., Handžar, G. S. (2009). Škola koja odgaja. Sarajevo: Centar za
obrazovne inicijative Step by Step. Dostupno na: https://inskola.com/wp-
content/uploads/2020/11/Skola-koja-odgaja.pdf. Preuzeto: 13.04.2022.
16. Starc, B., i sur. ( 2004 ). Osobine i psihološki uvjeti razvoja djeteta predškolske dobi.
Zagreb: Golden marketing.
17. Tatalović Vorkapić, S. (2013). Razvojna psihologija: Rani i predškolski odgoj i
obrazovanje. Rijeka: Učiteljski fakultet. Dostupno na:
https://www.ufri.uniri.hr/files/nastava/nastavni_materijali/razvojna_psihologija.PDF.
Preuzeto: 13.04.2022.
18. Vrcelj S., (2019). Majčinstvo – podloga familijarizacije odgojno – obrazovnih ustanova,
U: Europski časopis za bioetiku, 10 (1), 109 – 128. Rijeka: Filozofski fakultet. Dostupno
na: https://hrcak.srce.hr/223382. Preuzeto: 13.04.2022.
19. Vudrag, D. (2019). Waldorfska pedagogija u ranom i predškolskom odgoju i
obrazovanju. Dostupno na:
https://repozitorij.ufzg.unizg.hr/islandora/object/ufzg%3A1238/datastream/PDF/view.
Preuzeto: 13.04.2022.

25