Professional Documents
Culture Documents
Novo Proljee
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
Udica
Ispunjena elja
Veba
Naputanje Kule
Ljudsko srce
Iznenaenja
Svrab
Komadii smirenosti
Poinje
10. Zavrava se
11. Tik pred zoru
12. Povratak kui
13. Posao u gradu
14. Promene
15. Ulazak u Kanlum
16. Dubine
17. Dolazak
18. Uski prolaz
Epilog
Poglavlje 1
Udica
Hladan vetar je viorio kroz no, preko snegom pokrivene zemlje gde su ljudi ubijali jedni
druge protekla tri dana. Vazduh je bio sve, ali ne toliko leden kako je Lan oekivao za
ovo doba godine. Bilo je dovoljno hladno da njegova elina verinjaa prenese hladnou
kroz njegov ogrta, i da se njegov dah pretvara u maglu ispred njegovog lica kada je vetar
ne bi oduvao. Crnilo na nebu je upravo poelo da bledi, hiljade zvezda kao zbijeno
razdana praina dijamanata polako su nestajale. Debeli srp meseca je visio nisko, jedva
odavajui svetlost da se razaznaju siluete ljudi koji su uvali logor bez vatre u izvaljenim
deblima hrasta i koolista. Vatra bi ih odala Aijelima. Borio se protiv Aijela mnogo prije
nego to je ovaj rat poeo, na ijenarskim marevima, stvari dunosti prema prijateljima.
Aijeli su bili dovoljno zli po danu. Suoiti se sa njima po noi je bilo skoro isto kao i
poloiti svoj ivot na bacanje novia, nije bilo razlike. Naravno, ponakad bi vas pronali
i bez vatri.
Odmarajui oklopljenu ruku na svom mau u koricama, prebacio je svoj ogrta oko sebe i
nastavio obilazak strae kroz kao tele dubok sneg. Bio je to starinski ma, napravljen od
Jedne moi pre Slamanja Sveta, tokom Rata Senke, kada je Mrani dodirnuo svet za neko
vreme. Samo su legende ostale o tom Dobu, osim moda onoga to bi Aes Sedai mogle
znati, ali opet seivo je bilo vrsta injenica. Nikad nee moi da se slomi, i nikad nije
trebao da se otri. Drak je bio zamenjen bezbroj puta tokom dugih vekova, ali ak ni
oljutena boja nije mogla dirnuti seivo. Jednom, bee to ma kraljeva Malkijera.
Sledei straar kojem je priao, malen zdepasti tip u dugakom tamnom ogrtau, oslanjao
se o stablo veoma raskomadanog hrasta, sa glavom oslonjenom na njegove grudi. Lan
dodirnu straarevo rame, i ovek se grevito ispravi, skoro isputajui rog i snani jahai
luk koji je stezao u svojim rukama sa rukavicama. Kapuljaa njegovog ogrtaa je
skliznula nazad, na trenutak otkrivajui kupastu elinu kacigu pre nego to ju je brzo
ponovo navukao. Na bledoj meseini, Lan nije mogao razaznati ovekovo lice iza
vertikalnih zatvora njegove zatitne kacige, ali ga je znao. Lanova sopstvena kaciga je
bila otvorena, u stilu mrtvih Malkijera, podraavajui elini ubasti mesec iznad
njegovog ela.
10
11
12
Poglavlje 2
Ispunjena elja
Uprkos vatri koja je plamtela u mermernom ognjistu zelene boje, Amirlinina soba za
prijem bila je toliko hladna da je Moiraina drhtala, zahvaljujui vrsto zatvorenim ustima
nije cvokotala. Naravno, to je spreavalo i da zeva, to ionako nikad ne bi uradila, bez
obzira na to da li je spavala pola noi ili ne. Raznobojne zimske tapiserije visile su na
zidovima, na njima su bili pejsai proleca i dvorskih vrtova i na njima se uhvatio mraz, a
sa izdeljanih itarica visile su ledenice. Pod jedan: kamin je bio preko puta nje, na drugoj
strani sobe, i toplota se nije daleko irila. Pod dva: veliki prozori iza nje koji su vodili na
balkon sa kog se videla Amirlinina privatna bata, nisu bili nameteni kako treba, pa se
hladnoa probijala. Kad god bi vetar zaduvao, talas hladnog vazduha bi je pogodio s lea
i proao kroz njenu vunenu haljinu. Jo jedan inat njene najbolje prijateljice, iako je
Sijuan bila Tairenka, ne bi pokazala ni da se smrzava. Sunceva palata u Kairhijenu, gde je
Moiraina odrastala, bila je hladna zimi, ali nikad nije bila primorana da stoji na promaji.
Hladnoa je izvirala iz hladnog mermernog poda, a zatim prolazila kroz ilijanski tepih, pa
kroz Moirainine papue. Zlatni prsten Velike zmije na njenoj levoj ruci, zmija koja je
grizla sopstveni rep, koji je prestavlja neprolaznost, venost i vezu sa Kulom, bio je kao
grumen leda. Kada je Amirlin rekla jednoj Prihvaenoj da stane tamo i ne smeta joj,
Prihvaena je otila i pokuavala da obuzda drhtanje. Gore od hladnoe bio je otar miris
dima koji ni promaja nije unitila. To nije bio dim iz dimnjaka, vec dim zapaljenih sela
oko Tar Valona.
Fokusiranje na hladnou spreavalo je da razmilja o dimu. I bitki. Na nebu se
primeivalo sivilo, nagovetaj rane zore. Uskoro e borba poeti, moda je ve i poela.
Htela je da zna kako bitka tee. Imala je pravo da zna. Njen stric je zapoeo rat. Sigurno
nije nalazila opravdanje za Aijele i unitenje koje su doneli u Kairhijenu, gradu i naciji,
ali ipak je znala ko je kriv. Otkad su Aijeli stigli, Prihvaene su bile zatvorene u Kuli isto
kao i polaznice. Svet izvan tih zidova mogao je i prestati da postoji.
Izvetaji su redovno stizali od Azila Mareda, visokog kapetana Gradske strae, ali njihov
sadraj je prenoen samo punim sestrama, a ponekad ni njima. Nakon pitanja o ratu
upuenom Aes Sedai, sledio je savet da se posvete uenju.
13
14
15
16
17
18
19
20
Poglavlje 3
Veba
iroki hodnik ispred Amirlininih odaja je bio hladan kao to je i njena dnevna soba bila, i
puna promaje. Neki cugovi su bili dovoljno jaki da zamrekaju neke od dugakih tekih
tapiserija na belim mermernim zidovima. Na vrhu pozlaenih stojeih lampi izmeu golih
zidnih ukrasa, plamen je treperio, skoro ugaen. Polaznice bi trebale biti na doruku u
ovo doba, a vrlo verovatno i veina Prihvaenih, takoe. Za trenutak, hodnici su bili
prazni izuzev Moiraine i Sijuan. Hodale su du dugakog plavog pokrivaa, irokog
polovinu hodnika, koristei prednost koji im je tepih davao da ih zatiti od hladnoe
podnih ploica, ponavljajuih ara u boji svih sedam Aaha.
Moiraina je bila previe zapanjena da bi govorila. Slabi zvuk truba koje su se jo
oglaavale jedva je registrovala.
Skrenule su za ugao na hodniku gde su podne ploice bile bele, a pokriva zelen. Na
njihovoj desnoj strani, jo jedan dugaki hodnik sa obeenim tapiserijama ispresecan
stajaim lampama blago se uvijao nagore, ka odajama Aaha, vidljivim delom poda u
plavom i utom, sa pokrivaem u sivim, smeim i crvenim arama. Unutar svake odaje
Aaha, preovlaivala je sopstvena boja Aaha, i neke druge bi moda zajedno
nedostajale, ali u zadrunim delovima Kule, boje svih Aaha su koritene u istoj meri.
Nevane misli su prolazile kroz njenu glavu. Zato u jednakim bojama, kada su neki
Aasi bili vei od drugih? Da li su jednom bili iste veliine? Kako je to moglo biti
postignuto? Novouzdignuta Aes Sedai bira svoj Aah svojevoljno. A opet je svaki Aah
imao odaje iste veliine. Nevane misli su bile bolje nego...
Da li eli doruak? ree Sijuan.
Moiraina se malo iznenadi. Doruak? Ne bih mogla progutati ni zalogaj, Sijuan.
Druga ena slegnu ramenima. Ni ja nemam apetita. Samo sam mislila da ti pravim
drutvo ako bi elela neto.
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
Poglavlje 4
Naputanje Kule
Moirainina soba se nije mnogo razlikovala od Sijuanine. Njen mali etvrtasti sto, na kom
su leale etiri knjige, i dve stolice pravih naslona i bez jastuia mogle su da dou iz iste
seoske kue kao i Sijuanine. Krevet joj je bio ui, a ilijanski tepih okrugao i iaran
cveem, i zakrpljen na nekoliko mesta, dok je na njenom umivaoniku stajao lavorkoji
je nekad u prolosti primio udarac. Ogledalo je bilo naprslo u jednom uglu.
Osim toga, to je mogla biti ista soba. Nije se muila da zapali vatru. Naslagala je ugalj
paljivije od Sijuan, ali nije bilo vremena ak ni da se ublai hladnoa sobe.
Poseui u zadnji deo svog ormana, malice veeg od Sijuaninog, ali isto toliko
jednostavnog, izvadila je par jakih cipela na koje je prevrnula oima. Rune stvari,
napravljene od koe koja je bila mnogo deblja nego ona na njenim papuama. Uzicama
se moglo popravljati sedlo. Ali e joj u cipelama noge ostati suve u snegu, a u papuama
nee. Dodajui par vunenih arapa, sela je na ivicu svog nenametenog kreveta da ih
navue preko onih koje je ve nosila. Na trenutak je razmiljala i o oblaenju druge
potkoulje.
Koliko god bilo hladno u Kuli, bie hladnije tamo gde je ila. Ali je vremena bilo malo. A
osim toga, nije htela da skine haljinu na tom ledenom vazduhu. Sigurno e zapisivanje
imena biti raeno u nekakvom zaklonu, sa vatrom ili mangalima za toplotu. Naravno da
e biti tako. Veina ljudi u logorima e ih verovatno uzeti za sestre, ba kao to je Tamra
mislila.
Sledei je iz ormana izaao uski, napravljeni koni pojas sa srebrnom kopom i
jednostavne kanije u kojima je bio tanki bode sa srebrnom drkom, seiva malo dueg
od njene ake. To nije nosila od kad je stigla u Kulu, i u poetku se oseala nelagodno to
joj je visilo za pojasom. Moda joj je bilo zabranjeno da koristi Mo da bi se odbranila,
ali e i bode lepo posluiti, ako bude potrebe. Prebacujui pojasnu torbicu sa pojasa od
bele koe koji je poloila na krevet, zamislila se na trenutak. Bilo je to lepo i krasno to je
Tamra rekla da e ih sve to im treba ekati, ali osloniti se na nekog drugog, ak i na
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
Poglavlje 5
Ljudsko srce
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
Poglavlje 6
Iznenaenja
Ispostavilo se da je uzrok grebanja na Sijuaninim vratima pre jutra bila polaznica zvana
Setsuko, zdepasta devojka, nia od Moiraine, koja im je rekla da je Amirlin naredila svim
Prihvaenima da budu u Zapadnoj tali pre Treeg udarca, spremne da izvre svoj
zadatak. Pri svetlosti lampe koju je nosila, Setsukine oi bez sjaja bile su bezbojne sa
trakom ljubomore. Devojka iz Arafelina je ve znala da e se njen boravak u Kuli
zavriti za nekoliko meseci. Setsuko je otvoreno govorila o beanju sve dok je poseta
Mereaninoj radnoj sobi nije nauila diskretnosti, ako ve nije mudrosti. Koliko god da je
muno bilo to saznanje, ona nikada nee moi da dobije earpu, ali je morala da bude
zadrana sve dok Sestre ne budu sigurne da ona moe da usmerava, a da pri tom ne
povredi sebe ili druge.
Uprkos tome, moda je jo uvek razmiljala o beanju. Polaznice su beale s vremena na
vreme, pa ak i poneka Prihvaena koja bi se uplaila onoga to je eka, ali sve su bile
uhvaene, pre ili kasnije, i njihov povratak u Kulu bio je, najblae reeno, bolno
neprijatan.
Bilo bi mnogo bolje za sve ako bi to moglo da se izbegne.
U neko drugo vreme, da nije bila tako umorna, Moiraina bi moda pokuala da je utei.
Ili bi joj rekla da bude oprezna. Ali ovoga jutra, Prvi udarac ve se oglasio, i do Drugog
nije ostalo vie od pola sata. Mogle su stii neto da pojedu i da stignu u talu pre Treeg,
ali jedva. Zevajui, Moiraina je zagrlila Sijuan jo jednom i pourila napolje u tamu,
umotana u svoje ebe, pre nego to je Setsuko stigla do sledeih vrata i poela da grebe,
pokuavajui da probudi erijam. Dete bi trebalo vie da se potrudi. erijam je spavala
kao mrtvac.
Kao sablasne utvare u noi, pola tuceta polaznica, nosei lampe, kucalo je na druga vrata.
Na njenim vratima veoma visoka devojka sa zlatastom kosom koja joj se sputala niz lea
zlovoljno se naklonila kada joj je Moiraina dala doputenje da ode. Lisandri bi bilo
doputeno da se testira za Prihvaenu, ali samo ako bi njena zlovolja mogla biti izleena.
65
66
67
68
69
70
71
72
73
74
75
76
Poglavlje 7
Svrab
Sledei dan doneo je nova imena, koji su se gomilala u sve veem broju, koji su sve vie
ukazivali na to da je Zmajeva planina mesto roenja. Moiraina shvati da Sijuan i ona vie
nikada nee uti ime sa prikaenom titulom roen pod padinama Zmajeve planine.
Zmajeva proroanstva su bila poznata velikom broju ljudi, ali esto su pogreno
protumaena i izmenjena, naroito meu obinim ljudima, ali pominjanje planine je
ostajalo u svim moguim nerealnim i realnim verzijama. Nijedna ena ne bi volela da
prizna da je rodila sina koji e jednog dana usmeravati, i raditi sve ono propratne stvari, i
da e to dete od njene krvi i njenog mesa biti osueno na ludilo i teror. Koliko bi joj
trebalo vremena da prizna da nosi dete koje e jednog dana biti Ponovoroeni Zmaj? Nije
mogla da porekne Zmajevu planinu kompletno, niti bi joj poznanstva to dozvoljavala, i
umesto toga koristila je rei blizu planine ili pred oima za koje je smatrala da su
dovoljno bezbedne za nju. Dete koje su videli mora biti sakriveno negde u toj istini.
Neko bi trebao da poseti sve te ene i postavi im par pitanja, proraunato sastavljena, i
odgovarajue pitana. Ona posegnu za tim pitanjima u umu, ali njenom preciznom
ispitivanju da istrai celu situaciju nije bavalo ba valjanog rezultata. Uprkos majinom
sumnjanju, ona vie nee lagati. I nee pobei ako se promene uloge ispitivaa i pitanoga.
Igrala bi i Daes Dae'mar sa celim svetom kao ulogom. Daleko od dunosti koja joj je
data, kako da prestane sa razmiljanjem?
Jutro joj je donelo i posetu od Tamre, koja je neoekivano upala dok je Moiraina
sklanjala svoju malu knjigu, pamtei novo ime do koga je dola. Ona pokua da prikrije
svoje pokrete, tromo se kreui, i trenutak njene nespetnosti iznenadi Moirainu. Ona
pomisli da e sve biti u redu, ali opet je zadri dah dok ju je Amirlin prouavala. Da li je
ta druga ena videla knjigu? Odjednom, cela ideja da trai pre oprotaj nego dozvolu,
inila joj se veoma krhka. To ne bi niemu pomoglo. To bi najverovatnije doprinelo
kaznu rada, na izolovanoj farmi od jutra do mraka odseen od svojih prijatelja, u
nemogunosti da usmerava. Za polaznice ili Prihvaene, to je bila krajnja kazna,
poslednja ansa da naue pravilno ponaanje, pre nego to ih poalju odavde zauvek. To
77
78
79
80
81
82
83
.
, ,
, .
, ,
.
. ,
. .
,
, .
,
, .
, .
,
, . ,
.
.
,
.
.
. ?
, ,
. .
.
,
,
84
85
86
87
88
89
90
91
92
93
j
. .
?! ,
. ,
. .
. .
, . ,
, .
, ,
.
, ,
. . ,
. ,
, .
,
.
, ,
.
. ,
. .
, .
.
, ?
. , . , ,
. ,
.
.
94
95
96
97
98
99
100
101
102
103
Poglavlje 10
Zavrava se
Devedeset i devet tkanja. Nala je estokraku zvezdu izmeu okruglog renog kamenja
meu ogromnim dinama peska, gde je dobijala vrtoglavicu od vreline i koa joj se
isuivala pre nego to je znoj mogao da se stvori. Nala je nacrtanom u pesku na strani
planine, gde su je sekli vetrovi i gde su gromovi udarali svuda oko nje, i u velikom gradu
nemoguih tornjeva gde su joj neki ljudi priali neto na nerazumljivom jeziku. Nala ju
je u umi pokrivenoj mrakom, u crnim vodama movare, u visokoj travi koja je sekla
poput noeva, na farmama i ravnicama, u kuercima i palatama. Ponekad bi je nala
obuena, ali je njena odea esto nestajala, i isto toliko esto, bila je gola.
Ponekad bi odjednom bila vezana kanapima ili lancima, savijena u mune pozicije, koje
su joj uvrtale zglobove, ili je visila na zakaena oko kuka ili lanaka. Susretala se sa
zmijama otrovnicama i zubatim vodenim guterima dugakim tri metra, divljim
bikovima, lavovima u lovu, gladnim leopardima i krdima divlje stoke u stampedu. Boli su
je strljenovi i ose, ujedali mravi i konjske muice i insekti koje nije prepoznala.
Pobesnele mase koje su nosile baklje su pokuale da je odvedu na lomau, Beli platovi
da je obese, pljakai da joj zabodu no u lea, secikese da je udave. I svakoga puta,
zaboravljala je, i pitala se odakle joj posekotina preko obraza, ta joj se desilo kada je
zadobila ranu od maa preko rebara, tri uboda u lea koje su sigurno napravile kande, i
ostale rane, povrede i masnice od kojih je krvarila i epala. A bila je umorna. O, tako
umorna, do kostiju. ak i vie nego to bi je ostavilo devedeset i devet tkanja. Moda joj
je to bilo od rana. Devedeset i devet tkanja.
Zgrabivi njenu obinu haljinu od vune, potrala je ka estokrakoj zvezdi, oznaenoj
crvenim ploama pored kamene fontane u malom vrtu okruenom redom tankih, vitkih
stubova. Jedva je stajala na svojim nogama, dok je odravanje obinog izraza lica
zahtevalo sve njene sposobnosti. Bol je probadao svaki deo nje. Ne, agonija bi bolje
opisala taj bol. Ali ovo je bio poslednji. Kada ga zavri, i ovo bi takoe bilo, ta god da je
ovo bilo, i moi e da trai Leenje. Ako bi mogla da nae Aes Sedai.
Ako ne, ita e biti dovoljan.
104
105
106
107
108
109
Poglavlje 11
Pri svetlosti jedne svetiljke i slabe vatre u uskom ognjitu, Moiraina se paljivo oblaila,
trudei se da ugui zevanje. Trebalo je truda. No razmiljanja znailo je no nespavanja;
oi su joj bile suzne, a udovi ukrueni. Pa, moda ne bi uspela da spava u svakom
sluaju, prosto zbog onoga to se nalazilo pred njom ovog jutra. Oh, zato nije odgovorila
Sijuan od te lude obesti? To pitanje je sebi esto postavljala tokom noi, i glupavo prvog
puta kao i ovog. Retko je dobijala svae sa Sijuan.
Bar kada bi Sijuan sada bila s njom. Razmiljanje o tegobama i obavezama Aes Sedai
neizbeno je postalo zadatak koji je Moiraina nameravala da preuzme, a veliina te
potrage se nadnosila sve vie i vie kako je no prolazila, dok se nije uzdizala nad njom
kao sama neizmerna Zmajeva planina. Drutvo bi pomoglo. Ali obiaj je bio izriit.
Svaka mora da bude sama kada budu doli po nju. Greke sada nisu donosile kaznu veu
od sramote, i verovatno ugled lakomislene glupae kog se moda nikada nee otarasiti
naravno, moda su ve zaradile ovaj ugledali se inilo najboljim da budu to dalje od
svakog zameranja.
Kad se obukla, poloila je nekoliko linih stvari na krevet, ali osim presvlake za
potkoulju i arape, ostavila je ostatak odee u garderobi. Bie oprane i sauvane za
poetnicu koja e moi da ih nosi kada doe do prstena. Nijedna od onih koje su trenutno
bile u belom nije mogla da nosi te haljine, bez ogromnih prepravki, u svakom sluaju, ali
bez brige; Bela kula je bila strpljiva. Knjiica je bila uukana u njenu torbicu za
pojasom, na najbezbednije mesto koje je mogla da smisli. Taman to je spustila na krevet
malu kutiju od ruinog drveta, koja je sadrala nekoliko komada nakita koje je donela sa
sobom u Kulu, kada se ulo kucanje na vratima, tri otra udarca. Poskoila je zbog buke,
a scre joj je zadrhtalo. Iznenada, bila je uzrujana skoro koliko i pre testa. Bilo je veoma
teko ne potrati ka vratima. Umesto toga, paljivo je proverila kosu u ogledalu na
umivaoniku, uzela etku da ukroti nekoliko pramenova kojima to u stvari nije bilo
potrebno, poloila etku na krevet, i tek onda pola do vrata.
110
111
112
113
114
115
116
Poglavlje 12
Povratak kui
117
118
119
120
121
122
123
124
Bilo je snega u podnoju planina koje su se uzdizale pred Lanom, a tragovi krupnog
oveka vodili su pravo ka maglom obavijenim vrhovima koji su se dizali u visinu dokle
je pogled sezao. Aijel mora da je ve u planinama. Plesa se nervozno prope
Je li to Kima sveta? Rakim upita otrim glasom.Impresivno je, ali oekivao sam da
e biti vii.
To je Rodoubiin bode Arafelin se nasmeja za Kimu ovo su brdaca
Zato samo stojimo ovde? Kaniedrin je dosaivao tihim glasom, dovoljno tihim da ga
Lan ne uje, ali pak dovoljno glasnim da se ne pomisli da pria snishodljivo. Kaaniedrin
je voleo da se igra sa vatrom.
Bukama mu odgovori. Samo budale pokuavaju da se bore sa Aijelima u planinama,
ree on glasno. Naginjui se ka Lanu spustivi glas skoro do apata, on ree Svetlost je
poslala Nijala, ali se nije potrudila da ga prefarba. Nijal gospodar zapovednik Dece
Svetla danas je zapovedao.
Nee ree Lan jednostavno. Samo je aica ljudi poznavala rat i Nijala. to je znailo
da bi se ovaj rat mogao zavriti danas. Pitao se da li e to biti nazvano pobedom. Vratio je
staklo za gledanje, a potom zatekao sebe kako gleda na sever. Oseao je privlaenje, kao
to gvoe privlai magnet. Posle toliko vremena to je skoro bila bol. Neki ratovi ne
mogu biti dobijeni, ali ipak moraju biti voeni.
Prouivi njegovo lice, Bukama zavrte glavom.Samo budala skae iz jednog rata u
drugi, nije se muio da pria tiho nekoliko ljudi koji su uli uputi mu zauene poglede.
Nijednom oveku iz Krajina nije bilo potrebno objanjenje. Oni su znali ko je on.
Za mesec ili dva u se odmoriti, Bukama. Toliko bi mu trebalo da se vrati kui, moda
samo mesec.
Godina, Lane. Samo jedna godina. Dobro de. Osam meseci Bukama je to izgovorio kao
da je to velika dozvola. Moda se oseao umornim? Izgledao je kao da je napravljen od
elika; ali vie nije bio mlad.
125
126
Poglavlje 13
Posao u gradu
127
128
129
130
131
132
133
134
14
,
, .
,
.
,
. ,
,
.
.
, ,
,
, , ,
. ,
.
,
.
,
. ,
, ,
.
, .
, . , . ,
, .
. ,
.
, .
135
136
137
138
139
140
141
142
143
144
145
146
147
148
Poglavlje 15
Ulazak u Kanlum
Vazduh Kandora zadra oblik novog prolea kada se Lan vratio u zemlju u kojoj je
oduvek mislio da zna da e tu umreti. Prolo je izvesno vreme od njenog dolaska u ove
zemlje, i po koji list sa drvea je ve obukao crvenu boju, dok su rasuti divlji cvetovi rasli
meajui se sa jesenjom braonkastom travom oekujui hladnija vremena, sunce se
opiralo tim stanjem dajui jo uvek toplotu, prkosei tamnim sivim oblacima sa juga koji
su najavljivali kiu i koje je pratio hladni vetar koji se zavlaio ispod toplog kaputa.
Moda ga je jug omekao vie nego to je mislio. teta ako je to bio sluaj. Bio je skoro
kui. Skoro.
Hiljadu generacija unazad je pobeivalo ovaj divlji put sa istom uspenou ko to je to
radilo neunitivo kamenje koje je okruivalo brda, ali opet sa nadljudskom teinom i
napornou. Danas, svuda su se mogla videti kola upregnuta sa volovima, kako dolaze i
odlaze sa lokalnog marketa, dok su ih ljudi uvali i nadzirali na zidinama u oklopima i od
oruijem.
Ovde i tamo lanac kandorskih trgovaca su se mogli videti svuda. Neki su nosili cvee u
kosi, neke je krasila rubin u uvetu a neke su ene imale biserni bro, dok su ipak veinom
svi trgovci bili ozbiljno obueni da bi odavali takav utisak. Trgovac koji se previe epuri
e teko nai pogodbu za sebe.
Ali po kontrastu, farmeri su pokazivali sve svoje uspehe, kada su doli u grad. Veseli
vezovi koji su krasili vree seljaka, enske iroke pantalone, njihovi iroki ogrtai koji su
podrhtavali na vetru. Neki su nosili arene vrpce u kosi, ili uske krznene ogrlice. Izgledali
su kao da su doli na neku plesnu zabavu ili gozbu. Ali opet oi seljaka su oprezno
gledale na svakog uvara i stranca, vrsto stiskajui vile i sekire dok su pourivali napred.
Ovakvo vreme je donosilo napetost u Kandoru, moda se to protezalo po svim
Krajinama. Razbojnici su se razmnoili kao korenje protekle godine i donosili su vie
problema od bilo koje propasti. Ovde je ak postojao i tra da ovde postoji mukarac koji
moe koristiti Jednu mo, ali traevi e uvek i biti traevi.
149
150
151
152
153
154
155
Poglavlje 16
Dubine
Nikakve palate se nisu dizale iz dubina ka severnom zidu, samo duani i krme,
gostionice i tale i dvorita za kola. urba je okruivala stvarno dugaka skladita, ali
nikakve koije nisu dolazile u Dubine, i veina ulica je bila jedva dovoljno iroka za
dvokolice. Bile su jednako zbijene ljudima kao i iroki putevi, ipak, i svakim delom
buni. Ovde, ulini ukrasi izvoaa su gubili boju, ali opet su to nadoknaivali time to
su bili buniji, i kupci i prodavai zajedno su vikali kao da su pokuavali da se uju u
sledeoj ulici. Verovatno su jedan deo mase bile secikese, kradljivci i drugi lopovi, koji
su zavrili sa svojim opsenijim jutarnjim poslom ili su krenuli tamo za poslepodne. Bilo
bi to udo da je bilo drugaije, sa toliko mnogo trgovaca u gradu. Kada su drugi put
nevieni prsti dodirnuli njegov kaput u gomili, Lan je stavio svoj novanik pod koulju.
Svaki bankar bi mu dao predujam vie protiv ijenarskog poseda koji mu je bio odobren
kada je dosegao zrelost, ali gubitak zlata kod sebe je znaio prihvaanje gostoljubivosti
Stajalita Jelena.
U prve tri gostionice koje su posetili, kriljcem pokrivene kocke sivog kamena sa svetlim
znakom ispred, gostioniari nisu imali ni rupe za mladunad da ponude. Trgovci od
manjeg znaaja i tgovaka straa ih je popunila do tavana. Bukama je poeo da mrmlja o
pravljenju kreveta u seniku, ali opet nikad nije pomenuo perjane dueke i platno koje je
ekalo na Stajalitu. Ostavljajui svoje konje sa konjuarima u etvrtoj gostionici, Plavoj
Rui, Lan ue s namerom da pronae neko mesto za njih ak i ako im oduzme ostatak
dana.
Unutra, seda ena, visoka i zgodna, upravljala je preko nagomilane zajednike sobe gde
su razgovor i smeh skoro utapali pevanje vitke devojke uz muziku svoje citre. Dim lula je
obavijao grede tavanice, i miris peenog jagnjeta je plovio iz kuhinja. im je
gostioniarka videla Lana i Bukamu, povukla je svoju plavo trakastu kecelju i uputila se
ka njima, otrih tamnih oiju.
Pre nego to je Lan mogao da otvori svoja usta, ona je zgrabila Bukamine ui, povukla
njegovu glavu dole, i poljubila ga. Kandorke su retko bile naklonjene, ali ak i da je tako
156
157
158
159
160
161
162
163
164
Poglavlje 17
Dolazak
166
167
168
169
170
171
172
173
174
175
Poglavlje 18
Uzani prolaz
176
177
178
179
180
181
182
183
Poglavlje 19
Bara vode
Zajednika soba bila je prazna u tom trenutku, ali su zveckanje inija i glasovi iz kuhinje
nagovetavali da se doruak priprema. Brzo je izala kroz sporedna vrata u talu krme.
Bila je sigurna da je niko nije video. Za sada je dobro. Nebo je sivilo, a vazduh je bio
hladan, ali bar je kia prestala. Postojao je nain da sprei kiu, ali nije htela da privlai
panju. Digla je suknje i ogrta da se ne bi isprljali na kamenom podu i ubrzala korak.
to je bre ila bile su manje anse da je neko vidi.
To nije znailo da je mogla da izbegne svako radoznalo oko. arke su blago zakripale
dok je otvarala talska vrata, a konjuar koji je bio na dunosti skoi sa stolice u kojoj je
bez sumnje dremao. Mravi momak sa iskrivljenim nosom pre nego to se naklonio
pokuao je da popravi frizuru, ali nije uspeo.
Kako vam mogu pomoi Gospo? upitao je otrim glasom.
Osedlaj moju kobilu, Kazine ree ona i pritom mu u ruku stavi srebrni peni. Bila je
srea to to je on bio tu i kad je dola. Gazda Helvin je opisao Strelu u belenici, ali
sumnjala je da Kazin moe da ita. Kada je video srebro poklonio se i otrao po konja.
Izgleda da je ee dobijao bakrenjake.
alila je to mora da ostavi hranu za konja, ak bi se i glup plemi toga setio, ula je
Kazina kako mrmlja Kakav to glupi plemi izlazi u ovo doba, a da ne nosi hranu za
konja? Najverovatnije e posle ovoga otii da vidi da li je podmirila raun. Platila je i za
ovu i za prethodne noi, ali uvek je postojala mogunost da ga je Kedzuan unajmila.
Poto se popela u sedlo, hladno se osmehnula momku zbog njegovih komentara i
odjahala u vlane, skoro prazne ulice. Izgledalo je da e biti lep dan. Na nebu je tek
poneki oblak zaklanjao zvezde, a i vetar je slabo duvao.
184
Tri oveka nisu obratili panju na selo, ali ona je ostala dovoljno dugo da kupi hleb i
jedan veliki uti sir i da se raspita da li neko poznaje Aven Saheru... Odgovor je bio ne, a
zatim je galopirala sve dok ih ponovo nije ugledala. Moda nisu znali nita vie od imena
sestre sa kojom je Arafelin priala, ali ta god da sazna o Kedzuan i druge dve sestre
posluie.
185
186
187
188
189
190
Poglavlje 20
Doruak u Manali
Moete da me zovete gospa Alis, rekla im je udna mala ena kada se sanjiva izvukla iz
prekrivaa u zoru, priguujui zevanje pesnicom. Oigledno nije bila navikla da spava na
zemlji. Lan je bio siguran da je bila budna svaki put kada je preuzimao strau. Ljudi su
drugaije disali budni i u snu. Pa, ene koje su nosile svilu retko su sretale tekoe ili
neudobnosti.
Sumnjao je u ime koliko i u prsten Velike zmije koji je pokazala, naroito poto ga je
vratila natrag u torbicu za pojasom i rekla da niko ne sme da zna da je ona Aes Sedai, ak
ni druge sestre. Istina, Aes Sedai su se esto pretvarale da su obine ene, i uspevale sa
onima koji nisu znali lice sestre, i istina, jednom jeste sreo Aes Sedai koja jo nije dobila
bezvremen izgled, ali su sve do jedne ispoljavale spokojstvo bez mane. O, razbesnele bi
se one, ali bi to bio hladan bes. Video je Alisino lice na meseini kada je voda stala,
mada je shvatao ta je gledao tek kasnije. Detinjastu radost zbog izvedenog nestaluka, i
detinjastu razoaranost jer nije uspeo kako je elela. Aes Sedai su bile mnogo toga, i
dovoljno tajnovite uz to da pored njih ostale ene izgledaju jednostavo, ali nisu bile
detinjaste.
Kada su je prvi put videli iza njih, kako prestie povorke trgovaca oklopljene svojim
straarima, Bukama je objasnio iz kog razloga bi jedna sama ena pratila trojicu
mukaraca. Ako est maevalaca nisu mogli da ubiju mukarca na stvetlosti dana, moda
je jedna ena mogla u tami.
Bukama nije pomenuo Edejn, naravno. U stvari, jasno da nije moglo biti to, ili bi sada bio
mrtav, ali je Edejn mogla da postavi enu da ga nadgleda, mislei da bi bio manje
oprezan. Samo bi budala poverovala da su ene manje opasne od mukaraca, ali su ene
izgleda esto mislile da su mukarci budale u ophoenju s enama.
Te noi, uprkos svojim ranijim sumnjama, Bukama je izrazio nezadovoljsto to je Lan
odbio da joj se pristojno zakune, mada je njegova lina zakletva bila dovoljna da ih vee
za ovu gospu Alis do aina. Osim toga, dala im je novac. Ta ena nije znala ni da ih
191
192
193
194
195
196
Poglavlje 21
Lan je znao da e put do aina biti takav da bi ga radije zaboravio, i bio je u pravu.
Jahali su brzo, pretiui usput trgovake karavane zaprenih kola; ni u jednom selu nisu
se dugo zadravali, a veinu noi su spavali pod zvezdama, poto niko nije imao dovoljno
novia za pansion, bar ne za etiri osobe sa konjima. tale i senjaci su morali da
poslue, kada su mogli da ih pronau pre nego padne no. Na mnogima od brda, preko
kojih su prelazili, nije bilo ni sela ni farme, samo su ogromni hrastovi i koolist, borovi i
jele, sa manjim bukvama i kiseljcima razasuti preko njih. U Krajinama nisu postojale
usamljene farme; pre ili kasnije, farma koja je stajala sama postajala je groblje.
Alis je nastavila svoju potragu za enom Sahera u svakom selu kroz koje su prolazili,
iako nije bila priljiva kada su joj se pribliili Lan ili neko od ostalih, ve ih je streljala
pogledom dok nisu otili od nje. ena je znala kako da prostreli pogledom. Bar njega, u
svakom sluaju. Rejn se grio i buljio u nju iroko otvorenih oiju, odlazio po neto i
trao i udeljivao komplimente, kao dvoranin na uzici, jo uvek se premiljajui izmeu
otmice i straha, i ona je prihvatala njegovu ropsku poniznost i njegove pohvale kao ono
to joj po pravu pripada, dok se smejala njegovim dosetkama.
A nije bila fokusirana samo na njega. Retko je prolazio sat a da ona ne istrauje,
usmeravajui pitanja na svakog od njih redom, sve dok nije poelo da se ini kao da eli
da zna itavu priu njihovih ivota. ena je bila kao roj crnih muva; bez obzira na to
koliko njih zgnjeite, uvek ima jo onih koje ujedaju. ak je i Rejn znao dovoljno da se
ukloni od takvog ispitivanja. Prolost jednog oveka je pripadala njemu samom i ljudima
sa kojima ju je doiveo; to nije bila stvar za ogovaranje sa radoznalom enom. Uprkos
njenim pitanjima, Bukama je nastavio sa svojim zanovetanjem. Dan i no, izgledalo je da
se svakog sekunda neki komentar, koji izlazi iz njegovih usta, tie davanja zakletve. Lan
je poeo da misli da jedini nain da ga uutkaju jeste da poloi zakletvu da nee polagati
zakletvu.
Debeli crni oblaci dokotrljali su se iz pravca Pustoi da bi doneli pljuskove ledene kie
pomeane sa gradom, ija su zrna bila dovoljno velika da razbiju oveku glavu. Najgore
197
198
199
200
201
202
203
204
205
Poglavlje 22
Odravanje obiaja
Ako je Kanluum bio grad brda, ain je bio grad planina. Tri najvie uzdizale su se skoro
milju ak i sa kratko poseenim vrhovima, i podnevno sunce se caklilo na ivopisnim
uglaanim crepovima i palatama prekrivenim ploicama. Iznad najvie, Aesdaiarska
palata sijala je jae od svih ostalih u crvenom i zelenom, Crveni Konj koji se propinje
viorio je iznad njene najvie kupole. Tri prstenasta zida okiena kulama okruivala su
grad, kao i duboki anac irok sto koraka opkoraen sa dva tuceta mostova, od kojih je
svaki imao glomazno utvrenje u podnoju. Saobraaj je ovde bio previe veliki, a Pusto
predaleka, da bi straari u lemovima i oklopima sa Crvenim Konjem na grudima bili
obazrivi kao u Kanluumu, ali je prelazak mosta Izlaska Sunca, usred talasa kola i
dvokolica, jahaa i peaka, koji je tekao na obe strane, ipak malo potrajao.
Kada su jednom uli unutar prvog zida, Lan nije gubio vreme i zauzdao je konja,
sklonivi se s puta teko natovarenim kolima trgovaca koja su kloparala pored. ak i sa
Edejn koja je ekala, nikad u ivotu mu nije bilo drae da vidi neko mesto. Ako emo
pravo, nisu zaista bili unutar aina drugi, vii zid leao je vie nego sto koraka napred,
a trei, jo vii, jo toliko dalje ali je eleo da zavri s ovom Alis. Gde je, za ime
Svetlosti, nala buve ovako rano u godini? A crne muve! Crne muve ne bi trebalo da se
pojave jo mesec dana! Bio je sav u crvenim oteklinama. Bar nije nala zadovoljstvo u
tome. U to je bio siguran.
Zakletva je bila zatita do aina, i odrana je, rekao je eni. Dokle god izbegava
loijie delove grada, bezbedna si u ma kojoj ulici kao da ima deset telohranitelja. Tako
da moe da se postara za svoje poslove, a mi emo se postarati za nae. Zadri novac,
rekao joj je hladno kada je posegla za tanom. Bes je blesnuo, zbog gubitka
samokontrole. Ali ona je bacala uvredu za uvredom.
Rajn je odmah poeo da pria o vreanju Aes Sedai i da joj nudi izvinjenja uz osmehe i
duboke naklone iz sedla zbog ega su mu zvonca zvonila kao gongovi za uzbunu, dok je
Bukama kiselo gunao o mukarcima sa vaspitanjem svinja, uz neka opravdanja. Sama
Alis je piljila u njega, lica tako blizu bezizraajnosti da je moda i mogla da bude ono to
206
207
208
209
210
211
212
213
214
215
23
M .
, .
. ,
?
.
, .
,
.
, ,
, . ,
. , ,
.
,
. .
,
.
,
.
,
.
.
, .
.
216
217
218
219
220
221
222
223
Poglavlje 24
Korienje nevidljivosti
Sijuan je ponovo poela sledeeg jutra dok su se oblaile. Nije volela da joj se u bilo
emu protivrei, naroito kada je mislila da je u pravu. A skoro uvek je mislila da je u
pravu. Ne svia mi se to samo ti rizikuje, promrmljala je, navlaei plavu vunenu
haljinu preko glave. Ispostavilo se da je ponela jo jednu za presvlaenje, i bila je skoro
previe otra u isticanju da je Moiraina bila ta sa samo jednom haljinom.
Neu samo ja rizikovati, rekla je Moiraina potiskujui uzdah. Prole su kroz sve ovo
sino. Ti e biti u opasnosti koliko i ja. Hoe li mi pomoi sa ovim dugmiima?
Sijuan ju je uhvatila za ramena, okrenula skoro grubo i napala dva reda bisernih dugmadi
koja su ila du lea. Ne budi takva krkua, progunala je, cimajui haljinu mnogo jae
nego to je bilo potrebno. Ako ovo uspe kako si ti zamislila, niko me nee primetiti. Ti
si ve razapela jedra, izvukla vesla i podigla barjake. Ja mislim da mora da postoji bolji
nain, tako da emo sesti i priati o tome dok se ne opameti.
Moiraina onda jeste uzdahnula. Medved sa zuboboljom bio bi bolje drutvo. ak i onaj
momak Lan! Zakopavajui zauzvrat Sijuanine dugmie, pokuala je da zaokupi drugu
enu govorei joj koliko joj takav kroj haljine istie kukove i grudi. Pa, ne ba samo zbog
zaokupljivanja. Sijuan je zasluila malo peckanja.
Zaista privlai poglede mukaraca, odgovorila je Sijuan. I zakikotala se! ak je i
mrdnula kukovima! Moiraina je pomislila da e ceo dan provesti uzdiui.
Kada su sile dole, sa ogrtaima prebaenim preko ruke, trpezarija je bila skoro puna
trgovaca koji su askali uz doruak, i opet su sve bile ene. Dve Kandoranke, jedna sa tri
lania preko grudi, druga sa dva, uurbano su jele i blistale kao ene koje su predviale
uspean dan pred sobom. Neke su zavrile posalo no ranije, inilo se. Jedna vitka ena u
tamnosivom promatrala svoju punaku, prijatnu drugaricu munim izrazom nekoga ko je
novano skoro upropaen. Tri Domanke su prebirale po tanjirima, gurkajui viljukama
224
225
226
227
228
229
Poglavlje 25
Odgovor
atajan je zaista ekala, visoka zgodna ena, obmotana dostojanstvom i ledena, jer je
primorana da eka. Njene oi boje lenika mogle su da ohlade vino. Svaka kraljica koja
bi sebi dozvolila da ne bude u milosti kod atajan bila je budala, tako da je Moiraina bila
prijatna dok ju je ena pratila kroz hodnike. Mislila je da jeste malo uznapredovala u
topljenju tog mraza, ali joj je bilo teko da se usredsredi. Mladi vojnik? Nije znala da li je
Sijuan uopte bila sa mukarcem, ali sigurno ne bi to uradila samo da doe do Inesinih
slugu! Ne sa vojnikom!
Kipovi i tapiserije oiviavali su hodnike, to je bilo iznenaujue s obzirom na njeno
znanje o Krajinama. Mermerne rezbarije ena sa cveem ili dece koja se igraju, polja
cvea, plemii u vrtovima i tek nekoliko prikaza lova bili su izatkani u svili, bez ijedne
prikazane bitke. Luni prozori, koji su bili periodino postavljeni du hodnika, gledali su
na mnogo vie bati nego to je oekivala, takoe, i na dvorita pod barjacima, u nekim
od kojih su prskale mermerne fontane. U jednom od njih, videla je neto to je oteralo
pitanja o Sijuan i vojniku iz uma.
Bilo je to prosto dvorite, bez fontane ili staze sa stubovima, i mukarci su stajali u
redovima du zidova gledajui dvojicu drugih, ogoljenih do pojasa u borbi drvenim
maevima za vebanje. Rejn i Bukama. Bila je to borba, iako u vebi; udarci su se
sputali na meso tako jako da je i ona ula udarce. Sve je zadavao Rejn. Morae da ih
izbegava, kao i Lana, ako je i on bio ovde. Nije se trudio da sakrije svoje sumnje, i mogao
bi da potegne pitanja za koja ona nije smela da se usudi da ih postavi. Da li je bila
Moiraina ili Alis? Jo gore, da li je bila Aes Sedai ili divljakua koja se pretvarala?
Pitanja koja e se prepriavati na ulici do sutra uvee, tako da svaka sestra moe da ih
uje, a to poslednje bi svaka sestra istraila.
Na svu sreu, tri vojnika lutalice teko da e biti prisutni tamo gde i ona.
Princ Brajs, stamen ovek zelenih oiju, prisno ju je pozdravio u velikoj sobi crvenim i
zlatnim oplatama. Bile su prisutne i dve prineve udate sestre, i jedna Etenijelina sa
muevima, mukarci su bili u zagasitoj svili, ene u svetlim bojama sa pojasevima odmah
230
231
232
233
234
235
236
237
238
Poglavlje 26
Kada se predati
Lan je klizio kroz hodnike Aesdaiara sam, koristei svaki deli vetine koje je stekao u
Pustoi, pazei da ne zae za oak dok nije siguran da je prolaz ispred pust. Umotan u
kodi, skoro je mogao osetiti kad god je neko uao u hodnik iza njega, osetiti poetak jo
jednog prisustva i pobei iz vidokruga kroz otvorena vrata ili zasveden ulaz pre nego to
bi ga, ko god to bio, mogao videti. Mogao je biti i duh.
Anja i Esna su posluale Edejnina nareenja pre njegovih, kao da su verovale da je to
neki deo Malkijerskih obiaja. Mogla je da im kae da jesu. Bulen je ostao odan, verovao
je u to, ali je oekivao da svako u Aesdaiaru, ko nosi livreju, kae Edejni gde da ga nae.
Mislio je da zna gde je sada. Uprkos predhodnim posetama, bez vodia se izgubio dva
puta od kada je napustio svoje odaje i samo mu je oseaj za pravac pomogao da se nae
ponovo. Oseao se budalasto zbog noenja maa. elik je bio beskorisan u ovoj bitci. Ali
oseao se go bez njega, a golotinja je bila jedna stvar koju sebi nije mogao da si priuti
protiv Edejne.
Traak pokreta ga je naterao da se pribije uza zid iza statue ene obuene u oblake i
rukama punim cvea. Ba na vreme. Dve ene su izale iz ukrtajuih hodnika ispred,
zastajui u intimnom razgovoru. Isela i Aes Sedai, Merean. Bio je miran kao kamen iza
koga se krio. Pokret je bio to to privlai oi.
Nije voleo zabuavanje, ali dok je Edejna odvezivala vor na njegovom daori, koji ga je
drao zatvorenog dva dana, nainila je jasnim da namerava da objavi njegovu enidbu sa
Iselom uskoro. Bukama je bio u pravu. Edejna je iskoristila njegov daori kao uzde. Po
obiaju, veina njene moi nad njim bi nestala jednom kad Isela bude imala uvojak
njegove kose meu svojim uspomenama, ne vie ita vee od uspomene iz prolosti, ipak
je bio siguran da e koristiti Iselu umesto sebe. A Isela e saraivati. Sumnjao je da ona
ima snage da stane protiv svoje majke otvoreno. Jedina stvar koja se moe uraditi kad si
suoen sa protivnikom koga ne moe pobediti je da bei, sem ukoliko tvoja smrt moe
koristiti nekom veem cilju, a on je veoma eleo da pobegne. Samo ga je Bukama drao
ovde. Bukama i san.
239
240
241
242
243
244
245
246
,
, .
, .
. , ,
.
E ,
. .
.
. , ,
.
, .
.
-''. . ,
. .
, .
. , .
.
. , .
, . .
, ,
.
.
. , . .
.
, .
- ?
247
248
249
250
251
.
.
(iceman) ,
,
, .
.
.
.
:
252