Jezina karta svijeta

Na svijetu se govori oko 6000 jezika ( teko je odrediti to su jezici to dijalekti pojedinih
jezika)
Najvanija je podjela jezika prema genetskoj srodnosti. Za jezike kaemo da su genetski
srodni ako su se razvili iz istog izvora, odnosno iz istog jezika-pretka.
Indoeuropski jezici se govore u najveem dijelu Europe, ali i u mnogim drugim
dijelovima svijeta. Najvea su jezina porodica na svijetu, po broju stanovnika.
Indoeuropski jezici se mogu podijeliti na sljedee grane:
1. Anatolijski jezici (hetitski)
2. Indoiranski jezici (sanskrt)
3. Grki
4. Italski jezici (antiki jezici Italije)
5. Keltski jezici (irski, kotski, velki i bretonski)
6. Germanski jezici (zapadnogermanska skupina: engleski, njemaki, nizozemski,
afrikaans, jidi i skandinavska skupina: norveki, vedski, freski, danski i islandski)
7. Armenski jezici
8. Slavenski jezici (ruski, ukrajinski, bjeloruski, poljski, eki, kaupski, slovaki,
luiki, slovenski, hrvatski, srpski, bonjaki, makedonski i bugarski)
9. Baltijski jezici ( litavski i latvijski)
10. Albanski jezici
11. Toharski jezici (govorili se u 1. tisuljeu po. Kr.)
Ostale jezine porodice u Euroaziji su:
Uralski jezici: 1. Ugrofinska grana (maarski, finski, estonski, )
2. Samojedska grana
Turkijski jezici (turski, kazaki, uzbeki, jakutski, kirgijski i ujgurski u Kini)
Mongolski jezici (mongolski)
Tungusko-mandurski jezici
Jezici na Kavkazu
Sinotibetski jezici: 1.sinitska grana (mandarinski kineski, kantonski)
2. tibetski-burmanska grana (tibetski, burmanski tj. mjanmar)
Mijao-jao jezici (JI kina)
Dajski jezici (tajski i laoski)
Austroazijski jezici: 1. Zapadna grana (santali, mundari, sola-SI indija)
2. istona grana (monsko-kmerski jezici-vijetnamski i kmerski)
Dravidski jezici: (tamilski, telugu, kannada, malajalamski)
U Europi jedini izolirani jezik je baskijski, dok je u Aziji najvei izolirani jezik korejski.
Nasuprot velikoj genetskoj raznolikosti jezika u Euroaziji, svi se jezici Afrike mogu
svrstati samo u etiri velike jezine porodice:
1. Afroazijska porodica (somlaski jezici, eadski jezici)
2. Nigersko-kordofanska porodica (voltajski i banutski jezici,)

3. Milosaharska porodica (masai, nubijski jezik)

4. Kojsanska porodica

Austronezijska porodica je proirena na povrini Madagaskara, preko Indonezije i

Filipina do Oceanije i Novog Zelanda (indonezijski, malajski, javanski, kelabitski,
acehski, tagalog, havajski, maorski, )

U Australiji ima mnogo jezinih porodica. Na Novoj Gvineji je do sada otkriveno

pedesetak jezinih porodica. Svi su domorodaki jezici Tasmanije izumrli i o njihovim
genetskim odnosima ne zna se puno.

Domorodaki jezici Sjeverne Amerike ukljuuju porodice poput eskimsko-aleutskih

jezika (inuit koji se govori na Grenlandu), na-dene jezika (tlingit koji se govori na
Aljsci), kadojskih jezika (koji su se govorili u dolini Mississippija), irokijskih jezika
(eroki, oneida, seneka) Najvea genetska raznolikost u Sjevernoj Americi nalazi se na
zapadnoj obali; ondje pronalazimo mnogo malih jezinih porodica.

Genetska je klasifikacija jezika u Junoj Americi jo uvijek nerijeen problem. Glavne su

i opepriznate jezine porodice toga kontinenta ibanski jezik (Venezuela), paezanski
jezik (Kolumbija), jezik Baki (ile, Bolivija, Peru) , keuanski jezik kojim su govorile
Inke (Bolivija, Ekvador, Peru). Najvei je indijanski jezik u Junoj Americi guarani, koji
se svrstava u tupijsku porodicu.
U nekim dijelovima svijeta ima mnogo jezinih porodica, odnosno mnogo razliitih
skupina genetski srodnih jezika, dok u drugim podrujima imamo tek razmjerno malen
broj porodica. Neke su porodice bogate velikim brojem jezika (gotovo tisuu jezika), dok
su druge razmjerno malene (samo 4 jezika).

Kako se jezici mijenjaju?

Svi se jezici ne prekidno mijenjaju. Mogu se pojaviti drutveni uvjeti koji usporavaju brzinu
jezinih promjena; primjerice, puristike jezine politike koje se provode u nekim dravama.
Meutim, od 6000 jezika, tek oko dvjestotinjak iza sebe ima dravnu silu koja moe propisivati
ljudima kako moraju govoriti, a golema veina jezika uope se ne pie.
Jezine promjene su nezadrive. One obuhvaaju sve razine jezine organizacije: fonetski i
fonoloku, putem glasovnih promjena, morfoloku, putem gramatikalizacije, sintaktiku, putem
promjene reda rijei ili semantiku, putem promjene znaenja.
Jezine promjene mogu mati vanjske i unutarnje uzroke, vanjski se uzroci jezinih promjena u
osnovi svode na utjecaj drugih jezika. Govornici jednog jezika mogu iz drugog jezika posuditi ne
samo rijei, ve i glasove i gramatika obiljeja,poput sintaktikih obrazaca. Unutarnji uzroci

jezinih promjena rezultat su tendencija usaenih u samoj naravi jezine sposobnosti ovjeka, u
elji za kreativnou i novitetima.
Modeli genetske srodnosti
Kada se jezik mijenja, mijenja se na razliite naine u raznim dijelovima teritorija na kojem se
taj jezik govori. Razlike izmeu dvaju podruja gomilat e se do trenutka dok ljudi iz jednog
podruja nee moi komunicirati s ljudima iz drugog podruja, na taj nain nastat e dva jezika
na podruju na kojem je postojao jedan jezik, dakle sitne razlike su prerasle u neto novo-novi
jezik.
Novi jezici se opet mogu podijeliti u nove jezike. Primjerice: zajedniki prajezik romanskih
jezika bio bi latinski, a u sluaju slavenskih jezika njihov zajedniki prajezik bio bi praslavenski.
Svi jezici za koje se moe dokazati sa imaju zajedniki prajezik nazivaju se jezinom
porodicom.
U svakom ljudskom jeziku postoje razlike meu dijalektima i razlike meu sociolektima,
idiomima razliitih drutvenih skupina koji se govore na istom teritoriju, pa ih ne bi imalo smisla
prikazivati. Vii i nii sociolekti redovito utjeu jedni na druge, a ti se utjecaji odraavaju i u
odnosima meu jezicima-potomcima svakog jezika koji ima sociolekte. Budui da se razliiti
jezici govore na istom podruju, razlike meu njima ne moemo prikazati dvodimenzionalnim
prostorno-vremenskim modelom; treba nam trodimenzionalni model, u kojem bi svaki jezik u
svakom vremenskom razdoblju svojeg postojanja bio prikazan trodimenzionalnim geometrijskim
tijelom. No, u praksi se ne koriste, ve nam slue da putem njih doaramo kompleksnost
jezinog razvitka i genetskih odnosa meu jezicima.
Glasovne i morfoloke podudarnosti
to se tie podudarnosti naeg jezika sa drugim slavenskim jezicima jedino prihvatljivo
objanjenje takvih podudarnosti sastoji se u tome da su svi slavenski jezici naslijedili podudarne
oblike imenskih padea iz zajednikog prajezika, koji nazivamo praslavenskim, i koji metodama
poredbenopovijesne lingvistike moemo priblino rekonstruirati. To znai da se praslavenski
jezik na razliite naine mijenjao u podrujima dananje Hrvatske, Rusije, Poljske, te su stoga
nastale razlike meu oblicima ondje gdje je neko postojalo jedinstvo.

Lingvistika geografija i srodne metode

+ s nastanakom mladogramatiarske kole 1878. javlja se prva sustavna moderna
lingvistika teorija, znanstvena, i lingvistika prestaje biti iskljuivo njemaka disciplina

bit mladogramatiarske kole: jezik se razvija prema strogim i beziznimnim fonetskim

zakonima, a ono to se u razvoju jezika ne moe objasniti njegovim djelovanjem, moe se
objasniti analogijom (Karl Brugmann i Hermann Osthoff)

meu zagovornicima mladogramatiarskih naela istie se njemaki germanist Georg

Wenker (1852 1911), koji je htio napraviti jezine karte, tj. tono na karti omeiti
podruje pojedinog dijalekta; napravio je upitnik koji se sastojao od 40 kratkih reenica
koje su uitelji i drugi obrazovani ljudi trebali prevesti na lokalni govor; meutim, karte
su mu donijele razoarenje i pokazale suprotno od onoga to je oekivao

+ nastanak lingvistike geografije vezan je za protivnike mladogramatiarske kole i za

sredita izvan Njemake; utemeljiteljem se smatra Jules Gillieron, francuski dijalektolog
podrijetlom iz vicarske
-

i on je odluio napraviti jezine karte, tonije jezini atlas, ali za galoromansko podruje i
podruje Francuske; smatrao je da osim pukih rijei treba prouavati i uene rijei kako
bi se utvrdilo odakle su i na koji su se nain irile; odluio je da anketu provede
nelingvist, samo jedan ovjek istanana sluha; to je napravio Edmond Edmont

ispitanici su morali biti starosjedioci koji su se malo kretali izvan mjesta prebivalita, to
manje kolovani, prirodno bistri, koji nemaju govornih mana ili oteeno zubalo, itd.; da
anketar ne bi bio pod utjecajem susjednih bliskih govora koje je ispitivao prije toga,
anketa se obavljala napreskok u mjestima koja su zemljopisno i jezino bila dovoljno
udaljena

prikupljanje grae poelo je 1897. i trajalo do 1901. godine, a do 1912. je objavljeno 12

svezaka atlasa

na kartama se jasno vidjelo da se rijei, jednako kao i ljudi, sele, da se iz jednoga mjesta
ili kraja ire u blie i daljnje prostore; na svojem putu rijei se moraju boriti s brojnim
potekoama, ponajprije s drugim rijeima s kojima dolaze u konkurenciju, a moe se
vidjeti i da se rijei koje dolaze iz Pariza kao prestinog politikog i kulturnog sredita
ire cijelom zemljom gotovo bez otpora

rijei koje jednom odnesu pobjedu nisu pobjednici zauvijek, jer u novim, drugaijimm
okolnostima i same mogu biti istisnute s odreenog dijela jezinoga prostora

+ geografska lingvistika u sredite svojeg zanimanja stavlja rije zamjenjujui pritom

mehaniki proces glasovnoga razvoja puninom ivota rijei

jezinim je promjenama uzrok uglavnom elja govornika da se izraavaju jasno, da

izbjegnu nesporazume

svaka rije smatra Gillieron ima svoju vlastitu povijest, razliitu od povijesti bilo koje
druge rijei

jezini razvoj se ne moe svesti na djelovanje glasovnih zakona, nego na njegov razvoj
utjeu brojni fiziki, psihiki, bioloki, drutveni, politiki, administrativni, gospodarski,
zemljopisni i drugi initelji

+ unato mnogim prigovorima koji su upueni lingvistikoj geografiji, ipak se potvrdilo da

je ona omoguila mnotvo novih spoznaja o jeziku, pa su se ubrzo na raznim stranama
poeli pripremati i atlasi za druge jezike: Karl Jaberg i Jakob Jud Jezini i stvarni atlas
Italije i june vicarske, M.G. Bartoli Talijanski jezini atlas, Sextil Puscariu
Rumunjski jezini atlas, Antoni Griera - Katalonski jezini atlas, Mirko Deanovi
Mediteranski jezini atlas, Opeslavenski lingvistiki atlas, Lingvistiki atlas Europe,
Vojmir Vinja Jadranska fauna
-

osim toga, lingvistika geografija potaknula je i razvoj nekih novih metoda i kola:
metoda rijei i stvari u Njemakoj, panjolska lingvistia kola, metoda arealna
lingvistika

+ utemeljitelj i glavni predstavnik arealne lingvistike je talijanski lingvist rodom iz Labina,

Matteo Giulio Bartoli; poznat je i po tome to je od zaborava spasio autohtoni romanski
jezik grada Krka zapisavi podatke od posljednjih govornika; njegova se metoda esto
obrauje pod rubrikom neolingvistika
-

Bartoli je formulirao 5 osnovnih arealnih normi: 1. norma izolirane aree, 2. norma

lateralnih area, 3. norma vee ili prostranije aree, 4. norma kasnije ili mlae aree,
5. norma nestale aree

meu lingvistima je mnogo onih koji su naela arealne lingvistike osporavali, ali su ih
neki prihvatili i primijenili na novim podrujima, npr. A. Meillet koji je taj pristup
sustavno primijenio na tumaenje odnosa meu pojedinim skupinama indoeuropskih
jezika

Bartoli je jasno pokazao kako se jezik neprestano, na svim razvojnim fazama, obnavlja,
pa je tako pokazao kako se ni vulgarni latinski ne smije shvaati kao statiki jezik, nego

kao jezik u kojem inovacije stalno nastaju, gdje se novi oblici stalno ire i potiskuju
starije
+ ako je u odnosu prema mladogramatiarskoj koli lingvistika geografija oznaila prijelaz
od povijesti glasova prema povijesti rijei, arealna je lingvistika oznaila prijelaz od
povijesti rijei prema povijesti jezika

Lingvistika povijest svijeta

1. JEZIKOSLOVLJE - LINGVISTIKA:
Jezikoslovlje je znanost o jeziku. Drugi naziv za tu znanstvenu disciplinu je lingvistika.
Naziv lingvistika potjee od latinske rijei lingua ae, f., to znai jezik kao sredstvo
sporazumijevanja i kao tjelesni organ. Bavljenje problemima jezika ima tradiciju dugu vie od
dva i pol tisuljea, dok jezikoslovlje, odnosno lingvistika kao samostalna znanstvena disciplina
ima povijest od otprilike dva stoljea.
Danas lingvistika istrauje jezik s razliitih polazita uzimajui u obzir njegovu sloenost.
Istrauju se obiljeja samog jezika- struktura, sustav, meuodnosi jezinih elemenata, razvoj
jezinih oblika, slinosti i razlike u jezinim sustavima. Jednako je vaan predmet istraivanja i
uloga jezika u funkcioniranju ljudske zajednice, pa se suvremena lingvistika bavi i pitanjima
komunikacije, socijalnom uvjetovanou jezinih i govornih struktura, tekstnim vrstama.
2. POECI JEZIKOSLOVLJA:
Poetke razmiljanja o jeziku nemogue je odrediti. Vrlo je teko odrediti starost jezikajedan od moguih pokazatelja jest podatak da se prema anatomskim pojedinostima moe
zakljuiti kako se Pithecanthropus pekinensis prije otprilike 500 000 godina mogao artikulirano.
Pokuaje pronalaenja odgovora na pitanje nastanka jezika nalazimo u tekstu kojim je velikim
dijelom uvjetovan razvoj europske kulture, u Starom zavjetu. Potvrde o boanskoj naravi jezika
nalazimo i u najstarijim indijskim tekstovima, primjerice u Rg-Vedi. Problem nastanka jezika
takoer je sadraj mnogih mitova u razliitim dijelovima svijeta.
Bavljenje jezikom odnosno problemima jezika bilo je dvostruko uvjetovano s jedne strane
sasvim praktinim razlozima potrebom za razumijevanjem nekog jezika, kao i eljom za

komuniciranjem s govornicima stranog jezika a s druge strane filozofskim razmatranjima o

naravi jezika. Rezultat praktine uvjetovanosti bili su prirunici: rjenici i gramatike. Najstariji
su primjer sumersko-akadski silabari i popisi rijei, nastali poetkom drugog tisuljea prije
Krista.
3. GRKA I RIM:
Mitovi pripovijedaju o nastanku jezika, dok filozofi jezik pokuavaju objasniti. Za grke
je filozofe u 5. stoljeu prije Krista vrlo vano pitanje vezano za jezik bilo kako stvari dobivaju
imena, odnosno u kojem su meusobnom odnosu stvar i pripadajua rije. Raspravljalo se o
tome je li odnos stvari, odnosno bia i pripadajue rijei uvjetovan prirodno ili sporazumom. Tim
je problemima posveen Platonov dijalog Kratil u kojemu se raspravlja o obje teze. Prva teza
glasi imena imaju svoju prirodnu i iskonsku ispravnost tko razumije rije, razumije i stvari.
Tu tezu zastupa Kratil. Druga teza glasi sva imena nastaju nagodbom, dogovorom meu
ljudima, neka su vrsta slobodno biranog orua za sporazumijevanje i djelovanje. Tu tezu zastupa
Hermogen.
Aristotel, Platonov uenik, jezikom se bavio razumijevajui ga kao izraz misli i temelj
pjesnitva. U skladu s formalizmom svoje filozofije, Aristotel jezini izraz shvaa kao znak za
duevni sadraj. Aristotel je utemeljitelj logike otuda i njegovo shvaanje rijei kao tono
odreenih jedinica s pomou kojih ovjek intelektualno djeluje; rijei nam omoguuju
uobliavanje sloenoga mislenog dijela.
Stoici, pripadnici filozofske kole koju je oko 308.prije Krista osnovao Zenon iz Kitija,
pridonijeli su novim spoznajama o jeziku bavei se prije svega logikom, koju dijele na
gramatiku, retoriku i dijalektiku. Odnos stvari, bia i rijei stoici smatraju prirodnim, jer rijei
proizlaze iz opih predodbi. Stoici su aristotelov pojam fleksije ograniili na pet padea
imenice: temeljito su istraivali glagol i njegove brojne oblike razlikujui aktiv i pasiv te
prelazne i neprelazne glagole; odredili su vanost meusobne uvjetovanosti subjekta i predikata.
Grci se problemima jezika bave i u okviru retorike, govornike vjetine. Retorika se kao
disciplina poela razvijati u 5.stoljeu prije Krista iz praktinih razloga. U 5. stoljeu prije Krista
nastao je i prvi udbenik retorike, koji neki izvori pripisuju Koraksu iz Sirakuze, a neki pak
njegovu uitelju Tisiji.

Hermagora iz Temna

sastavio je u 2.stoljeu prije Krista udbenik retorike koji se zbog

sistematinosti upotrebljavao i u rimskim kolama. Od posebne je vanosti jezina problematika

vezana za istraivanja rukopisa homerskih epova. Jedan od prvih sastavljaa spisa o Homeru bio
je Antidor u 5.stoljeu prije Krista, koji je vjerojatno prvi upotrijebio naziv gramatiar. Apolodor
iz Atene u 2. stoljeu prije Krista bavi se etimolokim studijama; u 2. i 1. stoljeu prije Krista
nastaju i opseni leksikografski radovi: Demetrije iz Magnezije sastavlja leksikografske popise
homonima imena ljudi i gradova, Filemon iz Eksona atiki rjenik. Iz 2. stoljea prije Krista
datira i Drakontov pravopis. Grka gramatika Dionizija Traanina iz 2-1.stoljea prije Krista
obuhvatila je znanja o jeziku nastala u prethodna etiri stoljea. Ta se gramatika sastoji od 25
paragrafa i potkraj antike bila je prevedena na armenski i preraena za sirijski. Bila je kolski
udbenik od velikog utjecaja ak do 18. stoljea. U aleksandriji djeluje i gramatiar Apolonije
Diskol. Opus mu je golem, a od manjih djela sauvane su rasprave o zamjenicama, prilozima i
veznicima. Najpoznatije je djelomice sauvano djelo o sintaksi, prvo te vrste u nama poznatoj
antikoj tradiciji.
Kod Rimljana je grki jezik bio dijelom izobrazbe aristokratske djece, a kolovanje se veinom
dopunjavalo boravcima u nekomu od velikih helenistikih filozofskih odnosno retorikih
sredita. Posebno su znamenite bile gramatiarske kole u Ateni, Aleksandriji i Pergamonu.
Prvi vaniji rimski gramatiar bio je Marko Terencije Varon, suvremenik Dionizija Traanina. Od
njegovog djela De lingua latina sauvano je 5 od ukupno 25 knjiga. Sauvani je dio uglavnom
posveen etimologiji. Za povijest bavljenja jezikom Varon je je vaan ponajprije kao kritiar
jezika odnosno kao cenzor ispravne uporabe jezika i zagovornik jezine kulture. Marko Tulije
Tiron je u 1. stoljeu prije Krista razradio poseban stenografski sustav. Ciceron je pak posebnu
pozornost pridao teoriji govornitva, prije svega analizi govornike vjetine. Kvint Remije
Palemon je u 1. stoljeu preradio gramatiku Dionizija Traanina i u mnogim dijelovima postavio
temelje rimske gramatike tradicije. Most izmeu antike i srednjeg vijeka predstavlja
Priscijanovo djelo Institutiones grammaticae , nastalo u 5. stoljeu nadovezujui se na tradiciju
Apolona Diskola i Dionizija Traanina. Od 18 knjiga prvih 16 je posveeno glasovima i
oblicima, a zadnje se dvije bave problemima sintakse odnosno konstrukcije.
4. INDIJA

U vedskim se kolama predavala fonetika, gramatika, metrika i etimologija. Najbolje je

sauvana fonetika, jer se pravilnom izgovoru glasova i rijei vedskih mantri pridavala posebna
pozornost.
Staroindijski gramatiar Panini u svom je djelu Atadhyayi skupio oko 4000 pravila- aforizama i
lista osnovnih oblika na koje se pravila odnose. Pravila su poredana tako da se funkcija
odreenog pravila odreuje prethodnim pravilom. Filozof i gramatiar Bhartrhari u 7. stoljeu
svojim komentarom uz Patnjalijevu Maha bhasyu i samostalnim djelo Vakya-padiya nastavlja
apsolutistiku filozofiju jezika zapoetu u Upaniadama. On smatra da su rijei koje mi
izgovaramo samo manifestacije jednoga zbiljskog jezika koji je nosilac znaenja.
5. SREDNJI VIJEK
U srednjem vijeku Priscijanova i Donatova gramatika i dalje uivaju veliki ugled; kako
se u ranomu srednjem vijeku o grkomu nije znalo gotovo nita, te su dvije gramatike
nezaobilazni prirunici za razumijevanje latinske Biblije. Pojmovi jezik i gramatika u to se doba
esto zamjenjuju jer se jezikom smatra ono to je shematizirano gramatikom. Skolastikim se
razdobljem odreuje razdoblje europske teologijske i filozofijske misli od 9. do 15. stoljea.
Skolastici su prouavali jezik ponajprije kao orue za ralambu strukture stvarnosti. Skolastika
promiljanja jezika nadovezuju se na Aristotela, a osnovna im je nakana njegovu logiku
primijeniti na gramatiku. Smatra se da logika i gramatika dodue imaju predmet- smislenu
reenicu, s tom razlikom to je gramatiar usmjeren na ispravno graenu reenicu, dok je logiar
usmjeren na istinitu reenicu.
Srednjovjekovna etimologija objanjava rije pomou druge rijei ili vie njih koje su bolje
poznate, a prema obiljejima stvari i slinosti slova. Tako se, recimo, latinska rije fenestra
(prozor) tumai kao ferens nos extra (to nas nosi van)
6. HUMANIZAM I RENESANSA
Poetkom 14. stoljea nastaje prvo djelo posveeno narodnom jeziku, spis Nauk o
pukom jeziku Dantea Alighierija. Dante dokazuje vrijednost narodnog jezika, dakle talijanskoga
i smatra ga plemenitijim od i vrednijim od latinskog. Jedna od znaajki srednjovjekovnog
bavljenja jezikom jest usmjerenost na latinski jezik i Bibliju te tekstove crkvenih otaca i

Donatovu i Priscijanovu gramatiku. U razdoblju humanizma raste zanimanje za grki. Osnovni

problem humanistikog promiljanja jezika jest kako relativnost individualne upotrebe jezika
povezati s opom obvezatnou jezika.
Hrvatski filozof Frane Petri uio je grki u Ingolstadtu, a od 1547. godine studira filozofiju i
matematiku u Padovi. Petri u Dijalozima o povijesti razgraniuje ars oratoria, retoriko umijee,
ars poetica, pjesniko umijee, te ars historica, historiografsko umijee. Petrievi su dijalozi o
retorici, osim povijesnog pregleda, i slika njegovih shvaanja o znaenje jezika i govora za
spoznaju, kao i disciplina koje se bave odnosom meu rijeima, ispravnou naih sudova,
odnosom rijei i stvari te znaenjem. Najstariji zasad poznati dvojezini rjenik u kojem se kao
jedan jezik javlja hrvatski objavljen je 1527. godine pod naslovom Opera nuova che insegna a
parlare la lingua schiavonesca, a autor je vjerojatno Petar Lupis Valentian. Autor prvog
hrvatskog samostalno tiskanog rjenika je Faust Vrani. Prva hrvatska tiskana gramatika nosi
naslov Institutionum linguae illyricae libri duo, a objavljena je u Rimu 1604. godine, autor je
isusovac Bartol Kai. Na temelju Vranieva rjenika Kai je izradio hrvatsko- talijanski
rjenik tako da je dalmatinski stupac sustavno poredao po abecedi i zatim pridodao znaenja iz
stupca talijanski. U drugoj polovici 17.stoljea objavljen je kajkavski rjenik Dictionar ili rei
slovenske z vekega vkup zebrane autora Jurja Habdelia koji smatra da je najbolje kada se za
osnovicu knjievnog jezika uzme jedno narjeje. On se odluuje za kajkavsko narjeje , elei
da ono preuzme funkciju knjievnog jezika u cijelom sjevernom dijelu Hrvatske.
1. VAN IZ AFRIKE
- ako je ljudski jezik evoluirao s ljudskom vrstom = nastao je u Africi
- pretpostavka: svi ljudski jezici potekli iz 1 zajednikog prajezika (o. 100.000.g.pr.) do 1.seobe
ljudi moralo je postojati mnotvo jezika, barem u smislu dijalekatskog kontinuuma na ijim
rubovima nije bilo meusobne razumljivosti
- o tome da je jezina karta Afrike u genetskolingvistikom smislu neko morala izgledati znatno
raznolikije svjedoi populacijska genetika
- genetske razlike meu razliitim populacijama u Africi vee nego na bilo kojem drugom
kontinentu
- openito: jezici tradicionalno stoarskih naroda znatno su rasprostranjeniji od onih
poljoprivrednih naroda

- genetika i arheologija: iz Afrike Bliski istok i priobalna podruja JI i J Azije Australija

- trag o smjeru kretanja ljudi od kontinenta do kontinenta se oituje u stupnju genetike
udaljenosti meu stanovnitvima kontinenata pretpostavka: stanovnitvo e u susjednim
krajevima imati mali broj razliitih gena, a broj e se poveavati s udaljenosti izmeu populacija.
Najmanja udaljenost je izmeu Europe i Afrike = 2 zakljuka:1. Europa je naseljena neposredno
iz Afrike prije ostalih kontinenata i 2. da je tijekom prapovijesti i povijesti dolazilo do eih
mijeanja gena s afrikih populacija spram drugih.
2. JUNA AZIJA
- analiza mtDNK populacija u Indiji je pokazala najvee slinosti s I afrikim populacijama
(mundski jezici). 2.val = govornici dravidskih jezika. 3.val = indoiranski govornici (IE)
3.AUSTRALIJA I NOVA GVINEJA
- iz JI AzijeN. GvinejaAustralija (zato postoji slinost izmeu papuanskog stanovnitva
N.Gvineje i austroazijskog u Indokini i I Indiji)
- 750 jezika:genetska raznolikost odraava veliku starost populacija i osobite ekoloke uvjete
koji su pogodovali ekolokoj rascijepljenosti; kontakti meu plemenima su minimalni;razvitak
poljoprivrede doveo do toga da se ondje jezici govore sa veim brojem govornika nego u
priobalju
- tasmanijski jezici izumrli krajem 19.st.
- najvei broj jezika koji moda nisu genetski srodni se govori gdje su ekoloki rizici najmanji,
to potencira samodostatnost malih etnikih i jezinih zajednica
4.ISTONA AZIJA
- dominiraju jezici sinotibetske porodice irili se sa irenjem poljoprivrede
- arheologija, genetika, lingvistika: sinitski jezici se proirili sa S Kine
- razliitost genoma S i J Kine ukazuje na dugotrajnu odvojenost razvitka tih dijelova
- u JI Aziji veina jezika dijeli neka tipoloka obiljeja, zbog ega se o tom podruju moe
govoriti kao o jezinom savezu
5.AMERIKA
- SAD: kultura Clovis 11.200.g.pr.Kr. najstarija sigurno datirana
- ljudi stigli u nju prije 14./12.tis.g. preko Beringovog prolaza iz Azije

- po broju jezinih porodica Amerika je najraznolikiji kontinent na svijetu - 2 zakljuka:

1.genetska i jezina razlika meu amerindijskim narodima postojala je i prije seoba i 2. oni su
bili podijeljeni u nekoliko valova razmak mogao biti i nekoliko 1000 g.
- brzo se irili sa S na J jer nije bila naseljena, jezina raznolikost se mogla brzo poveati, kao i
cijepanje jezika poetnih doseljenika na nove jezike
- razmjerno su malobrojne velike jezine porodice
- imamo iskrivljenu sliku zbog genocida i epidemije = umrlo 95% stanovnitva
6.OCEANIJA
- naseljena populacijom koja je govorila jezicima 1 jezine porodice:austronezijska
- irenje s Tajvana je omoguilo ovladavanje tehnologijom izrade plovila za plovidbu na velike
udaljenosti-razlog seobe vjerojatno je prenapuenost
- lapitska keramika se povezuje s dolaskom tog stanovnitva 3500./3200.g.pr.
7.EUROPA
- h.sapiens sapiens: u Europu stigli s Bliskog istoka preko Turske i Balkana
- nakon ledenog doba povlaenje u enklave na J kontinenta je pogodovalo jezinoj fragmentaciji
a to je bilo dovoljno da se potre svako svjedoanstvo o eventualnim genetskim srodnostima
jezika u predglacijalnom dobu: kada je ponovno naseljena, najvjerojatnije su se proirili jezici
lovaca-sakupljaa
- Sykes - 7 Evinih keri: 95% stanovnitva potjee od 7 ena; njih 6 je ivjelo u Europi. 1.ena
(Ursula) - prije 45.000 g., njenu mtDNK naslijedilo je 12% Europljana, 7. ena (Jasmin) najvea bliskost s mtDNK je Bliski istok to upuuje na zakljuak da je iz tog podruja potekao
dio stanovnitva koji danas naseljava Europu
- neolitski poljoprivrednici iz Male Azije, stopili se sa stanovnitvom Europe. U nekim
sluajevima su preuzeli jezik, a u nekim ne
- ne-IE jezici: iberski, akvitanski, tarteki, piktski, etruanski, elimijski i sjevernopicenski
- doseljenje IE je vidljivo analizom koja se naziva metoda primarnih komponenti: usporedba
estoe pojedinih gena u razliitim i zemljopisno odvojenim populacijama (statistike analize);
utvruju se primarne komponente, skupine gena koje govore o zajednikom porijeklu pojedinih
populacija, ali ne upuuje na starost migracija

- IE: rijei za kovinu, ito, ralo, kota, osovina, voziti, konj (velika uloga u rtvi i kultu), termini
za najblie krvne srodnike-muki roaci imaju veu ulogu, i imena boanstava ("otac nebo"), te
"slava mueva" i "slava junaka" upuuju na patrijarhalnu i patrilokalnu obitelj
- M.Gimbutas: "Kultura stare Europe"- zajednika je neolitskim zajednicama JI Europe prije
IE, tovanje enskih boanstava ("majka zemlja"). Aristokracija stepskih osvajaa se nametnula
starosjediocima. Dodiri izmeu doljaka i starosjedioca su bili miroljubivi, a neki od procesa
erozije pred-IE kultura Balkana vjerojatno se mogu pripisati i openitom pogoranju klime
- "bratstva" - udruge mladih i u pravilu neoenjenih ratnika, koji ive na rubu naseljenog
drutva, ijim zakonima nisu sputani; oni obino dijele zajedniki jezik, obrede i kult ratnike
asti te koriste svaku priliku za nasilnim ovladavanjem susjednim zajednicama
- za irenje IE jezika bilo je dovoljno da razmjerno male skupine polunomadskih ratnika privuku
dijelove stanovnitva susjednih sjedilakih podruja, da im se pridrue radi pjeakih pohoda
- 1.dokazi prisutnosti IE u Europi: Linear B (Mikena)
- glavno obiljeje grkog do 4.st.pr. je dijalekatska ralanjenost-knjievna narjeja: jonsko
(epika), dorsko (korske pjesme), eolsko (lirika), atiko (dramatiari, filozofi, povjesniari).
Atiko je posluilo kao osnova za izgradnju opegrkog standardnog jezika zvanog koine.
- za vrijeme bronanog doba:pristizanje stanovnitva koje je donijelo italske jezike u Italiju
- latinska knjievnost: vea dijela tek krajem 3. i poetkom 2.st.pr.-prodirala je helenistika
kultura, koja je proimala sve slojeve drutva
- iako namijenjene obinom puku, Platonove komedije su prepune grkih izraza i aluzija na
pojave preuzete iz grke kulture, to je znaajno jer pokazuje da su i nii slojevi rimskog
puanstva u 3.st.pr. bili proeti grkim utjecajem
- obrazovni slojevi Rimljana su tijekom veeg dijela postojanja carstva bili dvojezini i dugo su
zadrali obiaj da svoje sinove alju na obrazovanje u Atenu i na Rod.
- najvie su doprinijeli irenju latinskog: rimske ceste i rimske legije, a posredno su njima
proirene i rimske kulturne i pravne tekovine. Rimsko graansko pravo se irilo gdje su nastajali
rimski gradovi, a pravne institucije povezane sa statusom rimskog graanina su bile prenoene
latinskim jezikom. Pridruivanje nekoj drutvenoj skupini dovodi do poveanja drutvenog
prestia; istovremeno, nema drutvenih prepreka pridruivanju toj drutvenoj skupini, nitko zbog
rase ili jezika nije unaprijed iskljuen. U nekim se sluajevima podjela zemlje veteranima svodila
na pravo etniko ienje. U 3.st.n.e. latinski je istisnuo veinu predrimskih jezika u ZRC; u
lingvistikom smislu Z dio RC je odreen tzv. "jirekovom linijom"-zamiljenom crtom koja
prolazi Albanijom i Makedonijom i odvaja latinsko od grkojezinog dijela rimske drave
- rumunjski se razvio iz latinskog, no postoje rijei koje dijeli s albanskim

- Tunis, 7./8.st.n.e: arapski je sa irenjem islama zamijenio latinski

- Njemaka, Belgija i Nizozemska, 4.st.n.e: germanski jezici potisnuli latinski
- Slaveni u 7.st.n.e. preplavili podruje J od Dunava
- moda se iz tzv. ilirskog razvio albanski u srednjem vijeku
- dalmatski je romanitet koji se razvio iz latinskog, ouvao se do visokog srednjeg vijeka, a
najdulje je opstao na Krku, gdje se nazivao veljotskim
- korijene Germana treba traiti u Jastorfskoj kulturi (o. 500.g.pr., Danska, J vedska i S
Njemaka) - nema sigurnih tragova za doseljenje IE na podruje pragermanskoga, a postoje i
lingvistiki argumenti koji pokazuju da u germanskome treba raunati s vrlo jakim utjecajem
pred-IE supstrata
- utjecaji Kelta na Germane u sferama duhovne i materijalne kulture, jer su Kelti posredovali
trgovakim i kulturnim dodirima germanskog sjevera i kulturno razvijenih podruja
Sredozemlja.
- 2.st.n.e.: 1.germanski natpisi su pisani runskim pismom; 1. dulji tekst na nekom germanskom
jeziku pisan je posebnim alfabetom na temelju grkog (4.st.n.e.) je Novi zavjet koji je preveden
na gotski
- pranordijski su proirili Vikinzi-pomorski nomadi koji su trgujui i pljakajui obilazili
Atlantik, Sredozemlje i rijeke kontinentalne Rusije od poetka 9. do kraja 11.st.n.e. U drugim
podrujima nisu ostavili jezinih tragova vjerojatno zato to u pljakake pohode nisu vodili
ene, nego su uzimali lokalne, a vjerojatno su u 2. generaciji preuzeli jezik domaeg stanovnitva
- 520-700 franakih posuenica
bilingvizam u ranom srednjem vijeku

francuskome=dugotrajan

franako-galoromanski

- engleski: 17.st. S Amerika, 19.st. J Afrika, Australija i N. Zeland, a sredinom 20.st. je postao
jedinim globalnim jezikom, osobito u sferama znanosti i ekonomije. Nizozemski i njemaki se
nisu tako proirili zbog slabije uspjenosti njihovih kolonijalnih pothvata.
- Slaveni su narod, odnosno etnika zajednica, od najranijeg doba podijeljena na velik broj
plemena, koji se u povijesti 1. put pojavljuje u 6.st.n.e, za vrijeme seobe naroda: govorili su
jedinstvenim jezikom gotovo bez dijalekata. Razlike koje odvajaju te skupine nastale su tek
nakon dramatinog irenja praslavenskog u 6. i 7.st.n.e. Prije toga, praslavenski je morao biti
jedan od niza iezlih idioma, vrlo bliskih baltijskim jezicima
- nomadsko-stoarski Avari su se nametnuli Slavenima kao neka vrsta vojne aristokracije koja je
organizirala i usmjeravala njihovu teritorijalnu i etniku ekspanziju

- slavensko se zajednitvo oblikovalo na dunavskom limesu Bizanta, gdje se u svrhu lake

komunikacije meu govornicima razliitih, ali bliskih dijalekata i usko srodnih jezika proirila
neka vrst koine, zajednikog naddijalektalnog idioma koji nazivamo praslavenskim
- razlog uspjeha praslavenskog: sociolingvistiki obrazac; klan pokretljivih stepskih ratnika
razmjerno bi brzo ovladao golemim prostorima na rubu naseljenih organiziranih sjedilakih
drutava. Uspjeh tog klana je privlaio goleme brojeve ratnika koji su eljeli sudjelovati u pljaki
i osvajanjima, a ti su ratnici pripadali razliitim lokalnim populacijama Europe i sredinje Azije.
U roku od nekoliko generacija bi: ili pripadnici pobjednikog klana prihvatili jedan od jezika
podinjenih; ili bi nametnuli svoj izvorni jezik kao prestini idiom
- oko prijelaza s 1. na 2. tisuljee uspostavljena je jezina karta Europe koja je, s manjim
izmjenama, opstala do danas.
- panjolska "rekonkvista" je dovrena u 15.st.n.e; arapski i sefardski su etnikim ienjem
istjerani s poluotoka
- "Crna smrt"- kuga; sredina 14.st.n.e.; 1/3 stanovnitva je pobijena uzrokovalo je
pomicanje etnikih i jezinih granica
- Tridesetogodinji rat - 17.st.n.e; opustoio je srednju Europu, to je moglo pospjeiti
izumiranje nekih jezika
- 2.svjetski rat- u holokaustu su praktiki uniteni govornici jidia (germanski jezik koji su
govorili istonoeuropski idovi)
- danas jezinu kartu Europe kompliciraju jezici novijih useljenika, koji su uglavnom ogranieni
na gradove te se njihova prisutnost ne vidi na jezinim kartama
- svi ti procesi utjeu na drutveno raslojavanje jezika, a ne na dijalektalno raslojavanje, ili na
promjene jezinih granica
- u Z Europi danas izumiru lokalni dijalekti, pa granice meu jezicima sve vie postaju
granicama izmeu nacionalnih, standardnih jezika
- irenje obrazovanja i pokretljivost stanovnitva u suvremenim dravama dovele su do toga da
se danas posvuda govore standardni i supstandardni oblici nacionalnih jezika
- u dananjem svijetu ne izumiru samo jezici nego i dijalekti, koji s kulturne i lingvistike toke
gledita nisu nita manje vani i zanimljivi

Prosvjetiteljski pristup

u 17. stoljeu bavljenje jezinom problematikom pod utjecajem je novih filozofskih

razmatranja
Francis Bacon - razlikuje dvije vrste gramatike:
- literarna grana deskriptivna je i bavi se rijeima
- filozofska grana je spekulativna
- pokuao je konstruirati savreni jezik
John Locke Bog je ovjeku podario sposobnost govora jer ga je odredio drutvenim biem
- jezik je orue razuma
Rene Descartes raspravlja o mogunosti strogo logiki strukturiranog univerzalnog jezika
-

jezik se mora temeljiti na uspostavljanju matematiki preciznog redosljeda

prva opa teorijsko kritika gramatika poznata kao gramatika iz Port- Royala (1660)gramatika svih jezika (grkog, latinskog i francuskog)
Gotfried Wilhelm Leibniz bavio se problemima jezika kao i problemima odnosa jezika i
miljenja, preko naravi i funkcije rijei od poredbenog jezinog opisa
-

odbija Descarteov matematiki racionalizam kao i skolastiki realizam

rijei oznaavaju misli i stvari i bez njih ne bismo mogli jasno razmiljati ni zakljuivati
osnovna funkcija rijei je da predstavlja ideje
razlikuje dvostruku uporabu rijei: one pomau naem pamenju i slue kako bismo
mogli drugima predoiti vlastite misli
- odreuje poredbeni opis pojedinih jezika i predlae znanstvenicima da poblie istrauju:
baskijski, finski, turski, perzijski, armenski i gruzijski
- uputio je na zajedniko podrijetlo europskih jezika i upozorio je na slinost izmeu
finskog i maarskog
Jean Jacques Rousseau nastanak jezika smjeta izmeu nastanka obitelji, odnosno uvoenja
vlasnitva, otkria poljodjelstva i obrade kovina
- jezik je institucija odgovorna za raskid sa prirodnim ovjekovim stanjem
Johan Gottfried Herder polazi od prirodne sposobnosti da ovjek oglasi glasovima
-

ovjek je drutveno bie pa je daljnji razvoj jezika bio nuan radi meusobnog
sporazumijevanja
Leksikografski radovi i gramatike u Hrvatskoj 18. stoljea

Ivan Belestenec 1740. godine izdan je veliki enciklopedijski latinsko-hrvatski rjenik

Gazophilacium kojeg je Belostenec u 17.stoljeu sastavio
Ardelia Della Belle objavljuje 1728. godine trojezini talijansko- latinsko hrvatski rjenik

Bla Tadijanovi objavljuje 1761. godine prirunik za uenje njemakog jezika

Prouavanje sanskrta u Europi

- sanskrt prvi poeli prouavati kranski misionari u 17. stoljeu
- prvu neobjavljenu gramatiku sanskrta napravio je isusovac Johann Ernest Hanxleden
Filip Vezdin Hrvat iz Donje Austrije autor je prve tiskane sanskrtske gramatike i studije o
srodnosti indoeuropskih jezika
ustanovio je sanskrt (a i arestiki) u veini svojih rijei tono suzvue s latinskim rijeima
-

uz nastanak Azijskog drutava vee se poetak indolokih studija

drutvo izdaje glasilo u kojem se raspravlja o srodnosti sanskrta s europskim jezicima

Jezikoslovlje kao samostalna znanstvena disciplina

Wilhelm von Humboldt
-

razvoj jezikoslovlja kao samostalne znanstvene discipline vee se uz radove njemakog

jezikoslovca Wilhelma von Humboldta (prva polovica 19. stoljea)- iznio je 1820.
godine iznosi tezu o raznolikosti jezika koja je uvjetovana razliitim pogledom na svijet
- jezik se ne moe smatrati ovjekovim izumom jer je kao i instinkt uroen a razlika je u
tome to je jezik svjesna intelektualna djelatnost
- jezik nije samo ono to stvara pojedinac, jezik uvijek pripada itavoj naciji
- jezik je specifini pogled na svijet u dvostrukom smislu: jezik je pogled na svijet s
individualnog stajalita svakog pojedinca
- svaki ovjek govori vlastiti jezik
- predmet, objekt za ovjeka postoji samo ako se jezino posjeduje
Franz Bopp pretpostavlja da se slinost pojedinih indoeuropskih jezika temelji na
nekadanjem jedinstvu tih jezika
-

najavljuje prijelaz s povijesno- sintetikog pristupa jezinim problemima na analitiki

pristup

Jacob Grimm smatra se utemeljiteljem historijske gramatike

-

najznaajnije djelo je Deutsche Gramatik u kojem iznosi povijesni pregled razvoja

germanskih jezika

Hrvatska
Joakim Stulli izdaje trojezini rjenik(latinsko- talijansko- ilirski) za to koristi mnoge izvore

- hrvatski jezikoslovci usmjeravaju se odreenju i standardizaciji nadregionalne uporabne norme

u emu su se okuali: Franjo Marija Appendini, ime Starevi, Josip Ernest Matijevi, Ignjat
Alojz Brli
- hrvatski ilirci bili su u pitanju jezika pod utjecajem Herdera i Humboldta
- u drugoj polovici 19. stoljea pojavljuju se brojne gramatike i rjenici: Ilirska slovnica
Vjekoslava Babukia, Slovnica Hervatska Antuna Maurania, Hrvatsko- njemako- talijanski
rjenik znanstvenog nazivlja Bogoslava uleka, Ustroj ilirskog jezika Adolfa Vebera Tkalevia
- filoloke kole: zadarska
rijeka
zagrebaka
-

zadarsko jezino kulturni krug sa Antom Kuzmaniem i imom Stareviem predlae

oblikovanje knjievnog jezika na osnovi tokavske ikavice
rijeka filoloka kola sa Franom Kurelcem predlae pribliavanje starom jeziku i
slavenskom (to stariji oblici to bolji)
zagrebaka filoloka kola sa Bogoslavom ulekom predlae uporabu dijalektizama,
posuenica iz slavenskih jezika i pravilnih kovanica

Mladogramatiari i njihovi suvremenici

- mladogramatiari uglavnom studenti Sveuilita u Leipzigu- njihovo vrijeme bilo je
vrijeme brojnih otkria
-

predstavnici su: Hermann Steinthal

August Leskien
Karl Brugmann
Hermann Osthoff Brugmann
Hermann Paul
Hugo Schuchardt

Julesa Gillierona sa prvim modernim jezinim atlasom dala je veliki doprinos razvoju
geografske lingvistike
Franc Mikloi smatra se tvorcem moderne slavistike- napisao je poredbenu gramatiku
slavenskih jezika
Most prema lingvistici 20. stoljea

most prema jezikoslovlju 20. stoljea predstavlja djelo Georga von der Gabelentza u
kojem autor raspravlja o svim kljunim problemima jezikoslovlja
- govor se vee za osjetilno opaanje
Povijest jezika jest spoznaja postojanja i mijena jezikom uvjetovane slike svijeta, a jezik
nije samo objekt ve je povijesni subjekt, konstitutivni initelj povijesti (Glovacki- Bernardi
2007:50)
Granice jezine raznolikosti
9.

Konstituenti (fraze,sintaktike skupine)

Argumenti i predikat u reenici ne moraju biti izraeni rijeu; argument u reenici

moe biti i skupina rijei
Umjesto Maka lei na tepihu moemo rei Ta velika sijamska maka lei na tepihu
ta velika sijamska maka igra istu ulogu argumenta glagola leati kao i rije
maka
Rije koja odreuje kojem tipu pripada itava sintaktika skupina naziva se glavnom,
a ostale se rijei u skupini nazivaju zavisnim elementima
Maka je glava imenske skupine (NP-eng.noun phrase)
Juer sam u Savi ulovio ribu Juer sam u Savi ne predstavlja nikakvu sintaktiku
skupinu
Sintaktike su skupine samo oni nizovi kako na njih, kao na cjelinu,djeluju
sintaktika pravila.
Sintaktiku skupinu doznajemo primjerom sintaktikih testova poput supstitucije
sintaktike se skupine mogu zamijeniti jednom rijeju kao cjelina npr. Ta velika
sijamska maka lei na tepihu; Ta velika sijamska maka predstvalja imensku
skupinu jer se moe zamijeniti jednom rijeju a da dobiveni rezultat bude gramatian.
Ona lei na tepihu; dok rijei lei na nije sintaktika skupina jer ne postoji zamjene
tih rijei
Sintaktike strukturu zbog njezine sloenosti prikazujemo u obliku stabla :

sukupina rijei koja igra ulogu

argumenta moe sadravati itavu
reenicu (tkz.relativnu ili odnosnu
reenicu): [(Maka), koja je ulovila
mia]
lei na tepihu. argument glagola
leati
nije samo rije maka ve itava
"sintaktika skupina", maka koja je
ulovila mia se sastoji od glave(maka) i zavisnog dijela(koja je ulovila mia), a
povezane su jo jednim predikatom(je ulovila)

rekurzija je jedno od kljunih obiljeja sintakse ljudskih jezika i ona ne postoji u

drugim sustavima ivotinjske komunikacije.
Neki autori smatraju da jezicima s posve slobodnim redom rijei(npr.australski
aboridinski jezici) nema smisla govoriti o sintaktikim skupinama.
Imenske skupine mogu biti diskontinuirane, odnosno da rijei koje ih sainjavaju
ne moraju stajati jedna uz drugu npr. Dvoje je djece dolo. rastavljena je
enklitikim glagolom je koji u hr ne moja stajati iza prve naglaene rijei u
reenici.
Jezik varlpiri:
a) slobodan red rijei, bitne rijei "glave" mogu se pojaviti na bilo kojem
mjestu u reenici
b) nema adpozicije ( nema kao u hr.da prijedlog na upravlja imenicom stol
adpozicijskoj skupini na stolu

10.

premda u svim jezicima svijeta postoje sintaktike skupine tj.premda svi jezici
svijeta imaju konstituetsku strukturu, tipovi sintaktikih skupina nisu nuno
univerzalni.
Univerzalnost imenskih skupina nije sporna no problem je u suvremenoj sintaksi
pitanje imaju li svi jezici svijeta glagolske skupine (VP-eng.verb phrase) koji
ukljuuju glagol i njegov izravni objekt
Who caught the mouse? (Tko je ulovio mia) Cought the mouse-ulovio miaVP, moemo zamijeniti oblikom did i odgovoriti The cat did, oblik did igra istu
sintaktiku ulogu u reenici kao itav VP cought the mouse .
U mnogim jezicima izgleda kao da nema nikakvog svjedoanstva za postojanje
VP-a kao posebne sintaktike skupine (varlpiri jezik)

Gramatike relacije

Golema koliina jezika na svijetu ima gramatike naine za isticanje razlike izmeu argumenata
glagola koji uzimaju vie od jednog argumenta. jezici u pravilu razlikuju tematske uloge npr.
initelja i trpitelja
Kanzi udara Jane, Jane udara Kanzija u eng.izraava se samo redom rijei u reenici
Kanzi hits Jane i Jane hits Kanzi.
Ines udara Dolores Ines je ta koja udara Dolores, to pokazuje da red rijei ipak igra
ulogu u sintaksi hrvatskog odnosno da kao gramatiki pokazatelj preuzima ulogu
padenih nastavka uvijek kada oni nisu dovoljno razlikovni.
Tele vidi janje ove imenice u srednjem rodu ne razlikuju nominativ od akuzativa pa
emo zakljuiti da je tele ono to vidi janje
U hr.kao i eng temeljni poredak sintaktikih konstitueta S(ubjekt) V(glagol) O(bjekt)
Oko 36% jezika svijeta ima SVO poredak, oko 39% ima SOV poredak (japanski, turski),
15% ima VSO poredak( irski, biblijski hebrejski) preostali pripadaju meu tipove VOS
(majanski jezici i malgaki), OVS ( u hirkarjana jeziku- Amazonija) OSV( u jeziku
avante-Brazil)

U nekim jezicima initelj se od trpitalja ne moe razlikovati niti morfolokim

obiljejima( padeni nastavnci) ali ni redom rijei sinotibetski jezik lisu. reenice s
prijelaznim glagolima sustavno su vieznane : "Glede ljudi, oni grizu pse."ili "Glede
ljudi,psi ih grizu"
U jeziku lisu ne postoji gramatiki nain za razlikovanje trpitelja i vritelja radnje, dvaju
argumenata kod nekih prijelaznih glagola, barem u nekim konstrukcijama.
Meutim nisu svi jezici kao lisu pa se razlikuju initelj od trpitalje padenim nastavkom,
mjestom u reenici ili afiksom kojim se lice jednog od argumenata izrie na glagolu.
U nekim se jezicima initelj ponaa na isti nain kao i jedini argument neprelaznog
glagola. Tj.stoji na isto strani gl.u reenici, oznaen je istim padeom ili istim glagolskim
afiksom. to su jezici nominativno-akuzativnog tipa poput latinskog
U ergativnim jezicima trpitelj se morfoloki i sintaktiki ponaa kao jedini argument
neprelaznog glagola; ako takav jezik ima padee tada initelj stoji u tkz."ergativnom"
padeu dok se pade drugog argumenta prijelaznih glagola naziva apsolutnim
australski aboridinski jezik jalarnnga
Razlika izmeu ergetivnih i akuzativnih jezika sastoji se dakle u tome koji se od dvaju
argumenata prijelaznog glagola sintaktiki i morfoloki tretira kao jedini argument
neprelaznog glagola.
Simboli A-initelj, O-trpitelj, S- jedini argument neprelaznog glagola razlika se prikazuje
ovako:

Poistovjeivanje initelja sa subjektom, trpitalja sa objektom teorijski nije opravdano

zasnovano na injenici da su u hr.i drugim jezicima nominativno-akuzativnog tipa,
argumenti glagola koji oznauju initelja radnje ujedino oni koji imaju sljea morfoloka
i sintaktika svojstva:
1. stoje u nominativu
2. slau se u licu s glagolom( ja te udaram, ti se udara glagol uvijek stoji u onom
licu u kojem je initelj
3. izraavaju temu reenice(eng.topic)
4. upravljaju povratnim zamjenicama (ja se udaram,on se udara, i ja znam da se Ivan
udara povratna zamjenica se koreferentna je sa subjektom reenice u kojoj stoji)
5. mogu se izostaviti u koordiniranoj konstrukciji (udario sam Ivana i otiao
izostavljeni element mora biti koreferentan sa initeljem, subjektom prvog glagola
a ne moe se odnositi na trpitelja(ivana)

11.

u avarskome ,nahsko-degestanskom jeziku, koji se govori na Kavkazu samo svjesni

inioci radnje stoje u ergativnom padeu; uz glagole spoznavanja i percepcije(npr.vidjeti)
iskusitelji stoje u lokativu, a uz glagole koji izraavaju htijenje i druge vrste emocija
(npr.voljeti) argumenti stoje u dativu
jezici esto imaju gramatika pravila koja omoguuju da se isto stanje stvari izrazi na dva
nain: aktivno stanje i pasivno stanje Otac voli sina i Sin je voljen (od oca)
u pasivnim reenicama trpitelj stoji u nominativu, slae se u licu s glaglom i moe se
izostaviti u slijedu reenica koje dijele jedan argument Sin voli majku i _ voljen je od
oca
tematske uloge (initelja i trpitelja) treba razlikovati od gramatikih relacija( subjekt i
objekt)
svi jezici svijeta imaju pravila o privilegiranim sintaktikim argumentima
subjekt,objekt,dalji objekt nisu univerzalni dijelovi gramatike ve samo pojmovi koji
mogu pomoi u opisu nekih(ne svih) jezika na svijetu.
Jezici svijeta se razlikuju:
1. ulogom koju gramatike relacije igraju u njihovoj gramatici
2. korelacijom izmeu tematskih uloga i gramatikih relacija
3. mjerom u kojoj gramatike relacije ovise o tipu sintaktike konstrukcije u kojoj se
pojavljuju.
Informacijska struktura

svi jezici imaju naina za izraavanje informacijske strukture jezinih poruka, odnosno
razlikovanje onih dijelova reenice za koje govornik pretpostavlja da su sugovorniku
poznati (tema reenice eng. Topic) i nepoznati( tkz.fokus)
U nekim jezicima to razlikovanje je izraeno intonacijom (Juer sam doao, stavimo jai
naglasak na fokus juer) a u nekim redom rijei u reenici( maarski gdje je poredak
sintaktikih elementa odreen pravilom da tema prethodi fokusu), a u nekim se jezicima
razlika izmeu teme i fokusa izraava posebnim gramatikim morfemima( japanski gdje
je prisutna estica wa koja oznauje temu reenice bez ozbira na njenu gramatiku ulogu)
Razgovor se obino strukturira tako da govornik prvo uspostavlja zajedniku
pretpostavku za sporazumijevanje, spominje onaj predmet razgovora poznat njemu i
sugovorniku te e to biti tema odnosno subjekt. Ako je subjekt identian on e biti
spomenut prije svih argumenata u reenici.
Drugi se vid utjecaja informacijske strukture jezika na sintaktiku oituje u nainu na koji
se u jezicima postavljaju pitanja.
Pitanja se postavljaju tako da se upitna rije koja oznauje fokus postavlja na poetku
reenice( hrvatski jezik)
Mandarinski(kineski) upitna rije stoji na istom mjestu na kojem i objekt izjavne
reenice tj.iza glagola ( ti elis kupiti to)
Pomicanje upitne rijei nije niti univerzanlo pravilo, niti posve sintaktiko jer je
oigledno motivirano informacijskom strukturom reenice

12.

Struktura leksikona

Leksikon je shvaen kao neka vrsta kompjuterske memorije, mjesta na tvrdom disku gdje su
smjeteni podatci kojima program(sintaksa) barata u generiranju reenica.

Leksikon ima svoju unutranju strukturu koja se razlikuje od jezika do jezika.

Leksikon predstavlja sloenu i dinaminu komponentu gramatike koja posreduje izmeu
fonoloke, morfosintaktike i semetnikejezine komponente leksion je ono mjesto na
kojemu znaenja, koja generira um, dobivaju svoj jezini izraz.
Dijete se raa sa uroenim znanjem o tome koja su znaenja rijei koje e uiti u jeziku
mogua razlikuje vlastite od ope imenice mama upotrebljava kao osobno ime,
duda-opa imenica, znajui da se ta rije moe primjeniti za oznaavanje predmeta
slinog oblika i namjene.
este metafore Imam kapu na glavi i Imam zamisao na pameti; uzimamo zdravo za
gotovo da je prijedlog na upotrijebljen n slian nain, no kada bolje razmislimo vidit
emo da analogija te dvije upotrebe prijedloga nije oigledna
Preao sam s Odsjeka za lingvistiku u Odsjek za klasinu filologiju u emu se sastoji
prelaenje iz jednog odsjeka u drugi, i kakva je zapravo slinost toga proces s
prelaenjem rijeke.pustinje ili planine?
Politiari su ovu zemlju odveli na dno, na rub propasti. ne trebamo posebno
objanjenje glagola voditi i imenica dno i rub.
GENETSKA LINGVISTIKA U 19. I 20. STOLJEU

Osnove poredbenopovijesne metode u genetskoj klasifikaciji jezika uvrstili su u 19. stoljeu

pripadnici mladogramatiarske kole u lingvistici. Primjena te metode dovela je do klasifikacije
veine jezika svijeta u jezine porodice. Jezinom porodicom naziva se skup jezika za koje
postoji dokaz da su potekli iz zajednikog pretka, tj. da su genetski srodni. Dokaz o genetskoj
srodnosti jezika indoeuropske porodice pruio je 1816. Franz Bopp usporedbom glagolskih
sustava starih indoeuropskih jezika (sanskrta, latinskoga, grkoga itd.). U to je doba genetsku
srodnost uralskih jezika dokazao Samuel Gyarmathi, a semitske jezike u jednu porodicu
povezao Friedrich von Schlzer, od kojega potjee i naziv semitski jezici. Genetsku srodnost
dravidskih jezika u junoj Indiji pretpostavio je Francis W. Ellis, no poredbenom metodom ju je
dokazao Robert A. Calwell.

Jezici koji se metodama poredbene lingvistike ne mogu svrstati u jezine porodice, a takvi su
baskijski (u sjeveroistonoj panjolskoj i junoj Francuskoj), ainu (u sjevernom Japanu),
nazivaju se genetski izoliranima.
U osnovi je svih valjanih dokaza genetske srodnosti meu jezicima spoznaja da se neka jezina
obiljeja ne posuuju iz jezika u jezik. Takva su obiljeja podudarne gramatike paradigme:
jezici mogu jedan od drugoga posuditi golem broj rijei, gramatiki morfemi razmjerno se rjee
posuuju, a ureeni skupovi leksikih i gramatikih morfema gotovo nikada ne mogu biti
posueni iz jezika u jezik. Meu genetski srodnim jezicima morfemi u gramatikim
paradigmama nisu samo slini, ve postoje i pravilne glasovne podudarnosti meu fonemima od
kojih se ti morfemi sastoje.
Rijei i morfemi u genetski srodnim jezicima esto uope nisu slini, a ipak glasovne
podudarnosti dokazuju da su potekli iz zajednikih prototipova.
Treba znati da samo postojanje sustava glasovnih podudarnosti nije dovoljno da dokae genetsku
srodnost jezika, jer pravilne glasovne podudarnosti esto postoje i izmeu jezika koji su bili u
intenzivnom dodiru te meusobno posuivali velik broj rijei. Samo dobro poznavanje jezine
povijesti omoguuje da podudarnosti nastale intenzivnim posuivanjem rijei razlikujemo od
podudarnosti nastalih uslijed zajednikog naslijea. Jedino u sluaju podudarnih morfolokih
paradigmi moemo biti posve sigurni da se radi o genetskoj srodnosti. Problemi s primjenom
poredbene metode vidljivi su i u genetskoj klasifikaciji jezika Afrike koju je uspostavio Joseph
Greenberg. On je sve jezike Afrike razvrstao u samo etiri jezine porodice (afrazijsku,
nilosaharsku, nigersko-kordofansku i kojsansku). Greenbergova klasifikacija je zasnovana na
nekoliko tipoloki izrazitih obiljeja (npr. Prisutnost coktavih glasova ili klikova) i na nizu rijei
prisutnih u mnogim jezicima Hotentota i Bumana.
Premda su osnovna naela dokazivanja genetske srodnosti nesporna, neki su lingvisti skloni
pretpostavke o genetskoj srodnosti pojedinih velikih natporodica temeljiti na neto slabijim
argumentima, obino samo na slinostima velikog broja rijei. Primjer je takve hipoteze tzv.
nostratika teorija. Ruski lingvist Vladimir Illi-Svity pokuao je u svojem monumentalnom
Nostratikom rjeniku utvrditi genetsku srodnost est velikih jezinih porodica Eurazije:
indoeuropski, afrazijskih, draavidskih, kartvelskih,, uralskih i altajskih jezika. Podudarnosti

izmeu nostratikih jezika u djelu Illi-Svitya svode se na nizove rijei slinoga ili istog
znaenja meu kojima postoje dosta komplicirane glasovne podudarnosti, a ima i slinih
gramatikih morfema.
Od nostratike hipoteze manje su utemeljene pretpostavke A. Starostina o sinokajkavskoij
porodici i amerindijska hipoteza Josepha Greenberga prema kojoj bi se svi jezici obiju Amerika
mogli svrstati u jednu natporodicu koja se naziva amerindijskom.
Danas su takoer naputene i metode dokazivanja jezine srodnosti koje se zasnivaju na
glotokronologiji i leksikostatistici. U pozadini je te metode uvjerenje da se razliiti jezici
mijenjaju priblino istim tempom, te da jezici iji se zajedniki prajezik govorio prije odreenog
vremena dijele jednak postotak zajednikoga rjenika, osobito rijei koje pripadaju tzv.
temeljnom rjeniku. Popise od stotinu i od dvjesta rijei.temeljnoga rjenika satavio je ameriki
lingvist Morris Swadesh.
Istraivanja jezinih promjena u realnom vremenu, osobito radovi Williama Labova, dovela su
do neki novih spoznaja o naravi jezinih promjena. Mladogramatiarska teza o beziznimnosti
glasovnih zakona modificirana je kada je uoeno da glasovne promjene ne zahvaaju sve jezine
razine u jednakoj mjeri u isto vrijeme, te da se jezine promjene ire postupno kroz rjenik,
procesom koji se naziva leksika difuzija.
Labov je pokazao da se tipoloki slini samoglasniki sustavi u pravilu mijenjaju na sline
naine u razliitim jezicima, dok su uestale pravilnosti u morfolokim i sintaktikim
promjenama uoene u sklopu teorije gramatikalizacije koju je utemeljio Antoine Meillet.
Gramatikalizacija je proces kojim morfemi leksikog znaenja postaju morfemima s
gramatikom funkcijom, odnosno proces kojim od leksema nastaju gramatemi.
JEZINA TIPOLOGIJA
Jezina je tipologija kao lingvistika disciplina zapoela u djelu Augusta Wilhema Schlegela,
koji je jezike svijeta podijelio na sljedee tipove: 1.izolativni jezici, poput kineskoga, u kojima su
rijei u pravilu nepromjenljive; 2. aglutinativni jezici, poput turskoga, u kojima rijei sadravaju
niz jasno razdvojivih afiksa za izraavanje gramatikih funkcija, pri emu svaki afiks izraava
samo jednu gramatiku kategoriju, 3. flektivni jezici, poput latinskoga, u kojima rijei u pravilu

imaju afikse koji izraavaju vie gramatikih kategorija odjednom. Schlegelovu je morfoloku
tipologiju razradio Wilhelm von Humboldt. On je Shclegelovim morfolokim tipovima
pridodao etvrti tip, nazvan inkorporativnim ili polisintetikim.
U 20. je stoljeu morfoloku tipologiju osobito razradio ameriki lingvist Edward Sapir u svojoj
knjizi Languag. Sapir je tipologiju oslobodio od vrijednosnih sudova, smatrajui sve jezike
ravnopravnima i podjednako vanim izrazima ljudskoga uma.
Strukturalistika paradigma u lingvistici sredinom 20. stoljea u odreenoj je mjeri zakoila
razvitak jezine tipologije. Razlog je tomu u dvije temeljne postavke strukturalistike lingvistike:
kao prvo, u inzistiranju da se sinkronijsko istraivanje jezika razdvoji od dijakronijskoga, i, kao
drugo, u nastojanju da se sve gramatike kategorije pojedinoga jezika definiraju putem
strukturalnih opreka koje postoje u tom jeziku, a ne usporedbom kategorija itavoga niza jezika a
nekim neovisno definiranim prototipom.
Ponovno je oivljavanje interesa za jezinu tipologiju poteklo od amerikih lingvista i
antropologa, koji nikada ni nisu prihvatili ortodoksne varijante strukturalizma poput glosematike
ili Bloomfieldova distribucionalizma. Osobito vanu ulogu u tome je imao ameriki lingvist
Joseph Greenberg. U svojim radovima Greenberg je razradio kvantitativnu morfoloku tipologiju
jezika. U osnovi je kvantitativne metode u tipologiji zamisao da se strukturalne razlike meu
jezicima mogu izraziti brojano, razliitim indeksima.
Jezici se mogu razvrstati u analitike i sintetike s obzirom na broj morfema koji sadrava
prosjena rije. U analitikim jezicima , veina rijei sadrava samo jedan morfem, dok u
sintetikim jezicima rijei vie sadravaju vie morfema. Razlika izmeu analitikih i sintetikih
jezika oigledno je stvar stupnja: vijetnamski je izrazito analitiki jezik, dok se starogrki
moe opisati kao jako sintetiki jezik.
ezdesetih godina 20. stoljea Joseph Greenberg i njegovi sljedbenici okrenuli su se sustavnom
prouavanju empirijski utvrenih jezinih univerzalija, teza o jezinoj strukturi za koje se moe
utvrditi da vrijede za sve jezike svijeta. Najplodnije je taj pristup primijenjen pri istraivanju
pravilnosti o poretku sintaktikih elemenata u reenici odnosno u tipologiji reda rijei. Jezici
svijeta mogu se podijeliti na odreen broj tipova prema poretku osnovnih sintaktikih elemenata,

primjerice subjekta (S), objekta (O) i glagola (V). S obzirom na poredak elemenata S, V, i O
moemo stoga razlikovati 6 moguih jezinih tipova:
SOV: japanski, mongolski, hindski
SVO: engleski, hrvatski, francuski
VSO: irski, velki, berberski
VOS: malgaki, majanski jezici
OVS: hikarjana (u Amazoniji)
OSV: avante (u Amazoniji)
Prva tri jezina tipa (SOV, SVO, VSO) zajedno obuhvaaju 90% jezika svijeta. Tezu da u
jezicima subjekt u pravilu prethodi objektu moemo smatrati statistikom univerzalijom.
Drugi tip jezinih univerzalija naziva se implikacijskim univerzalijama.
Ameriki lingvist William Dryer umjesto jezinih porodica upotrebljava rodove kao temeljne
jedinice. Rodovi su skupine genetski srodnih jezika iji su se prajezici govorili u priblino isto
vrijeme,tako da su razlike u veliini rodova znatno manje od razlika izmeu jezinih porodica.
Tipolozi su takoer pokuali utvrditi opseg strukturalne razliitosti meu jezicima istraujui
parametre po kojima se jezici mogu razlikovati, osobito u pogledu gramatikih kategorija.
Ogledna su u tom pogledu istraivanja Bernarda Comrieja o kategorijama vremena i vida,
Franka Palmera o nainu i modalnosti, Grevillea Corbetta o rodu i broju. Dobar primjer
takvoga tipolokog istraivanja predstavlja tipologija reeninog ustroja, koju su osobito
razradili Georgij Klimov, Bernard Comrie, Johanna Nichols, Robert Dixon i drugi lingvisti.
Osnovni su reenini ustroji nominativno-akuzativni, ergativni i aktivni. U nominativnoakuzativnim su jezicima subjekti prijelaznih glagola sintaktiki na isti nain izraeni kao i
subjekti neprelaznih glagola, ali razliito od objekata prijelaznih glagola.
S druge strane, u ergativnim su jezicima subjekti neprelaznih glagola izraeni jednako kao
objekti, ali razliito od subjekata prijelaznih glagola.

Od oba je prethodno navedena tipa jezinoga ustroja razliiti aktivni tip; u aktivnom jezinom
ustroju postoje dvije vrste neprelaznih glagola. Prvu vrstu sainjavaju glagoli koji oznauju neko
stanje; njihovi subjekti izraeni su morfosintaktikim pravilima jednako kao i objekti prijelaznih
glagola, dok su subjekti neprelaznih glagola koji znae radnju izraeni jednako kao i subjekti
prijelaznih glagola.
Tri tipa sintaktikoga ustroja reenice istovremeno predstavljaju tipologiju jezika, ali i tipologiju
reeninih konstrukcija: primjerice, jezici mogu biti takvi da doputaju samo jedan tip
konstrukcija, ali i takvi da su u njima mogue razliite konstrukcije.
Istraivanja o globalnoj rasprostranjenosti jezinih tipova nazivaju se i arealnom tipologijom.
U dananjem svijetu najveu prijetnju malim jezicima predstavljaju svjetski jezici kao sto su
mandarinski, engleski, panjolski, bengalski, hindski, portugalski, ruski i japanski.Tih osam
jezika na svijetu pria vise od sto milijuna govornika. No ipak veina jezika koji se danas na
svijetu govore su mali jezici. ak 94% stanovnitva svijeta govori jednim od samo 4% jezika,
znai preko polovice jezika na svijetu ima manje od 10.000 govornika.

Koliko mali mora biti jezik da bismo ga smatrali ugroenim?

Mjera u kojoj je neki jezik ugroen ne zavisi samo od broja govornika, ve od cijeloga niza
drutvenih injenica. U Europi se svaki jezik moe smatrati ugroenim koji nema iza sebe barem
neke kulturne institucije. Sa druge strane u malim, izoliranim zajednicama (npr. U Amazoniji,
Novoj Gvinjeji, Sibiriji) opstanak jezika ne mora biti doveden u pitanje, ak ni kada zajednica
koja njime govori ne broji vie od nekoliko stotina ljudi. Znai i ako nema svoje kulturne
institucije mu ne prijeti neposredno izumiranje. Jer ako veina te male zajednice govori tim
jezikom, ili ako dvojezinost postoji vec generacijama, onda nema opasnosti da jedan jezik
prevlada drugim. Ima i u Europi sluajeva koji pokazuju kako dvojezinost na jednom velikom i
jednom malom jeziku moe trajati stoljeima a da ne dovede do potpunog izumiranja maloga
jezika. Jedan primjer je Baskijski koji je stoljeima stisnut izmedju panjolskog i francuskog, dva
svjetska jezika. I dananja vlada Autonomne pokrajne Baskije svjesno provodi politiku
postojanog dvojezija pri emu baskijski ponovno nastoji uiniti jezikom javne komunikacije.

Znai: najvea zabluda je da mali jezici predstavljaju prepreku razumijevanju meu ljudima, te
da bi svijet bio mirniji i sretniji kada bi svi govorili nekim od velikih, svjetskih jezika. Veina
drava u kojima je dvojezinost slubena ve stoljeima nije vodila osvajake ratove (Belgija,
Kanada, vicarska). Koliko god jezik sudjeljuje u izgradnji nacionalnog identiteta u povjesti nije
zabiljeen sluaj nekoga rata koji bi se vodio zbog jezika.

to je uope svjetski jezik?

Latinski je u drugom stoljeu poslije Krista bio svjetski jezik, no zaboravlja se da se u istom
vremenu mandarinski kineski proirio i da ga je prialo mnogo vie ljudi nego latinski. Svjetski
jezik nije svaki jezik kojim govore razne skupine govornika koji ne dijele materinski jezik.
Svjetski je jezik definiran kao jezik, rasprostranjen na nekom podruju koje dijeli zajednika
kulturno-civilizacijska obiljeja kojim se govornici razliitih materinskih jezika slue u
meusobnoj komunikaciji u svim sferama duhovne kulture. Svjetski jezici su oduvijek bili
vezani uz velike kulturne krugove. Latinski uz kulturni krug drevnoga Sredozemlja, francuski uz
kulturni krug prosvjetiteljske Europe a mandarinski kineski uz kulturni krug dalekoga Istoka.
Prvi je svjetski jezik bio Babilonski. Nije samo bio prvi nego je i imao najdulji sta. U upotrebi
se drao gotovo dva tisuljea. Grki naprimjer nije dugo opstao na svjetskoj pozornici, usprkos
golemu ugledu. Ubrzo ga zamjenio latinski, koji su po Europi proirile rimske legije i institucije
rimskoga prava. Na Bliskome se istoku i u srednjoj Africi u 7. stoljeu prosirio klasini arapski,
koji je u islamskom svijetu zadrao ulogu prestinoga jezika sve do danas. U Indiji je ulogu
jezika visoke kulture i civilizacije igrao sanskrt. Sanskrtski epovi cirkulirali su po itavoj Indiji,
no indijska kultura je bila uglavnom introvertirana, te se utjecaj sanskrta kao svjetskoga jezika
nije proirio na ostatak Azije. U zapadnoj Europi je latinski bio bez konkurencije kao jezik viih
sfera duhovne kulture. Izuzetak samo pravi Irska, gdje se irski jezik upotrebljavao ravnopravno
sa latinskim. Prevlast latinskoga je trajala sve do 12. stoljea. A onda je u svim europskim
zemljama postupno uzmicao pred govornim jezicima. Hrvatska je meu posljednim odustala od
latinskoga kao slubenoga jezika, tek sredinom 19.stoljea. Lingvistika je znanstvena disciplina
u kojoj su znanstveni radovi najdulje sastavljani i na latinskome ( izuzevi klasinu filologiju i
katoliku teologiju). A poetkom 20.stoljea je latinskome preostalo jo jedino podruje
bogosluja u katolikim zemljama.

Francuski je postao svjetskim jezikom u 17. st. Poput uspjeha latinskoga i uspjeh francuskoga na
svjetskoj pozornici prilino iznenauje, jer Francuska vojska nije osvojila itavu Europu. Razlog
da je francuski postao prestini jezik je, da je pruski kralj Fridrik Veliki sva svoja djela napisao
na francuskome, a i francuski filozof Voltaire se puno s njime druio. Njemaki kojim se
govorilo u najveemu dijelu kontinentalne Europe, jednostavno nije bio spreman preuzeti ulogu
univerzalnoga jezika znanosti, kulture i diplomacije. panjolski je krenuo prije drugih europskih
jezika, ali taj jezik nije dolazio u obzir zbog stagnacije panjolske ekonomske i politike moi,
kao i zbog politike izolacije panjolske od ostalih europskih sila. Europa je u 17. st. trebala novi
meunarodni jezik osim latinskoga koji je bio previe vezan za crkvene institucije. Francuski je
bio ope prihvaen u kontinentalnoj Europi jer se prije ostalih jezika razvio. Francuski je i zbog
sjaja Versaillesa i mode koja se irila iz Pariza bio najprikladniji izbor. Njemaki se prije
preporoda Goethea i Herdera smatrao jezikom konjuara, ak i nakon ujedinjenja Njemake
poslje Francusko-pruskoga rata poloaj francuskoga nije bio ugroen. Konaan uzmak
frankofona je diplomacija doivjela tek kad su nakon Drugog Svjetskog rata Ujedinjeni narodi
nali svoje sjedite u New Yorku.
Engleski je postao glavnim svjetskim jezikom polovicom 20. stoljeca. Njegov je uspon na
svjetsku pozornicu bio brz i neoekivan. Jo polovicom 19.st. teko je bilo nai obrazovane
Europljanje koji su govorili engleski kao strani jezik. Ono to je engleskim napravilo svjetskim
jezikom je bila suvremena tehnologija. Jedno od prvih podruja u kojem se engleski probio bila
je upotreba telegrafa. Engleska je od poetka kontrolirala najveu svjetsku mreu telegrafa.
Globalnu dominaciju Engleske u telegrafskoj komunikaciji u dvadesetom je stoljeu zamijenila
amerika prevlast u svim oblicima tehnologije, a osobito u telekomunikaciji i u medijima. Meu
svim glavnim telekomunikacijskim i medijskim inovacijama dvadesetoga stoljea nema niti
jedne koja nije razvijena u anglofonim zemljama. Danas je engleski slubeni, nacionalni ili
dominantan jezik u ak ezdeset zemalja svijeta. Njegovu globalnu ulogu ne ugroava niti jedan
drugi svjetski jezik, a njegov utjecaj na druge svjetske jezike je sve jai. Poznavanje engleskoga
postaje dijelom ope kulture u istom smislu u kojem je to prije bilo znanje latinskoga.
Da bi se u suvremenom svijetu mogli opstati u svakodnevnici nije vie potrebno znati ni stihove
iz Ovidija, niti tablicu mnoenja, niti Oena, no morate se znati sluiti chip-karticama na
bankomatima, Windowsima i Wordom na PC-u, surfati internetom i umetati diskove u DVD.

Koristite rijei poput cool, wow, whatever pokazujete da niste juer pristigli u grad sa sela, da
gledate televiziju i idete u kino, da se koristite internetom i da znate tko su Eminem i Britney
Spears.
Rijei se posuuju iz jezika koji se povezuje s uspjehom i drutvenim statusom, posuuju se
rijei koje koriste uspjeni ljudi, idoli s kojima se eli identificirati.
Hoe li prevlast engleskoga potrajati?
Nezahvalno je iznositi proroanstva o budunosti svjetskih jezika. Do prije nekoliko desetljea,
ruski je zbog politike i vojne moi mogao pretendirati da postane ravnopravan partner
engleskome, a danas ruski gubi utjecaj ak i u zemljama bivega SSSR-a. panjolski kojim
govori tristotinjak milijuna ljudi u svijetu, igra ulogu svjetskoga jezika zbog broja govornika i
zbog pozitivnog imida koji taj jezik u svijetu ima. Ali ipak brojem govornika engleskomu
jedinu ozbiljniju konkurenciju predstavlja mandarinski kineski. Tim jezikom danas na svijetu
govori vise ljudi od engleskoga, i moglo bi se oekivati da e u budunosti kineski igrati daleko
veu ulogu nego danas. No prepreka je kinesko pismo: trud koji je potreban za uenje kineskog
pisma vei je od truda potrebnog za svladavanje dva-tri europska jezika.
Ali razina engleskoga jezika koji se upotrebljava je sve nia, u usporedbi sa standardnim
engleskim, pria se Basic English koji se danas smatra dovoljnim, a prije tridesetak godina ne
bi bio prihvatljiv u javnoj komunikaciji. Neki lingvisti predviaju da e se engleski razdvojiti u
niz govornih jezika koji e se sve vie razlikovati i meusobno i od meunarodnog engleskoga.
Bio bi to slian razvitak kao kad je iz latinskoga u srednjem vijeku nastao niz romanskih jezika, a
latinski se iako kao mrtav jezik sauvao za potrebe meunarodne komunikacije. Lokalni dijalekti
u Engleskoj izumiru poput ugroenih jezika u Aziji i Africi, a njihovi govornici prihvaaju
standardne ili supstandardne idiome koji su proireni u medijima. Meutim iako nije vjerojatno
da e globalna prevlast engleskoga prestati u dogledno vrijeme, nema niti razloga za strah da e
engleski progutati druge jezike srednje veliine kao to su hrvatski, danski itd. Osobito su
sigurni oni jezici koji iza sebe imaju dravu, to znai vojsku, birokraciju i obrazovni sustav.
Takoer je malo vjerojatno da e prevlast engleskoga jezika u svijetu trajati znatno dulje od
prevlasti drugih svjetskih jezika.

Jezici nisu prirodne sile, ve konvencije kojima se ljudi slue u meusobnom sporazumijevanju.
A o tome kako e se sporazumijevati i ele li to uope initi, ljudi mogu odluivati sami.
Zato ljudi govore razliitim jezicima?
Ustvrdili smo da jezik nije nastao kao evolucijska adaptacija koja olakava ouvanje ljudske
vrste kao cjeline, ve kao genetski programiran obrazac ponaanja pomou kojega pripadnici te
vrste najlake mogu raspoznati pripadnike svoje drutvene zajednice. Znai, jezik omoguava
razmjenu informacija unutar drutvene zajednice koja njime govori, i o kojoj ovisi opstanak
pojedinca. Drugi je razlog, da ima vrlo malo specifino jezinih uroenih struktura po kojima se
jezici ne mogu razlikovati, zato se jezici mogu razlikovati po neslueno velikom broju obiljeja.
Trei je razlog, da se jezici neprestano mijenjaju, te da se svaki jezik mijenja na razliite naine u
razliitim podrujima.
Daljni razlozi jezine raznolikosti su:
1. Jezina raznolikost prvotne ljudske populacije koja je naselila pojedino podrucje
2. Zemljopisna obiljeja pojedinih podruja, jer svaka dolina i visoravan moe razviti vlastiti
jezik
3. Raznolikost ekosfera koje postoje na pojedinom podruju i naini kako ih ljudi na tom
podruju iskoritavaju
4. Ekoloki rizici s kojim se suoavaju jezine i etnike zajednice na nekom podruju
5. Tipovi drutvene organizacije koji postoje ili su postojali na pojedinim podrujima

Danas se na svijetu govori oko est tisua jezika, no ima mnogih naznaka da sadanje stanje
jezine raznolikosti svijeta nee potrajati jo dugo. Jezina raznolikost svijeta se drastino
smanjuje tijekom posjedih desetljea.
Od danas, kad dovravam ovaj rukopis, do trenutka pojavljivanja moje knjige u knjiarama
umrijet e barem desetak jezika, a moda i znatno vie od njih.

To znai da e umrijeti posljednji govornici jezika koje zatim vie nitko nee znati kao
materinske jezike. No: Budu li se nai potomci jednoga dana raali u vrlo nezanimljivom
svijetu kojim ce gospodariti samo nekoliko svjetskih jezika, veliki dio krivnje za to snosit emo
mi sami.
Ogranienja poredbene metode
Jezini je razvitak mogu samo ako se jezici preci govore na dovoljno velikom podruju ili
se tijekom svoje povijesti proire na dovoljno velika podruja. Tako nastaju isprva dijalektarske a
potom i jezine razlike. U sluaju slavenskih jezika njihovo je ishodino podruje bilo mnogo
manje od golemih prostora na kojima se slavenski jezici danas govore. Da su govornici
praslavenskoga ostali teritorijalno ogranieni danas ne bismo imali petnaestak slavenskih jezika ,
ve ouvan, premda promijenjen , praslavenski jezik. Pr. Maarski je do danas ostao
jedinstvenim jezikom. Mnogo toga pritom ne ovisi samo o veliini teritorija, ve i o naravi toga
podruja i o nainu njihova ivota. Drugi imbenik koji odreuje broj jezika koji e nastati na
nekom podruju je ekoloki rizik. Podruja malenog ekolokog rizika su djelovi svijeta gdje se
hrana proizvodi tjekom cijele godine. Jedan od najveih jezika po rasprostranjenosti je Fulbe, jer
fulpski stoari prate svoja stada od polupustinjskih podruja Nigera, ada i Malija do ruba
prauma u Nigeriji i Togou u potrazi za ispaom. Podruje velikog ekolokog rizika kao to su
pustinje ili polarna podruja pogoduju jezinoj homogenizaciji jer te zajednice moraju stvarati
dalekosene razmjenske i druge drutvene veze na koje se mogu osloniti u vremenima klimackih
ili ekolokih kriza. Za tempo izmjene jezika bitna je veliina i narav ekosvere u kojoj ive
govornici dotinih jezika. Jezina srodnost meu jezicima obuhvaa jezike kojima govore narodi
koji ve tisuama godina ive na utvrenim teritorijima. Tjekom devedesetak tisua godina lovci
sakupljai ivjeli su u daleko bogatijima i raznovrsnijim ekosverama u jezinim zajednicama
koje su u velikoj mjeri odudarale od dananjih lovaca sakupljaa. Svi preivjeli lovci
sakupljai ive ve stoljeima u simbiozi sa susjednim poljodjelcima i stoarima. Dikson je
ustvrdio da je veina jezika postojala u stanju ravnotee u kojem je tempo promjena izuzetno
spor a proces diferencije jezika pretka u jezike potomke usporava se zbog irenja rijei i
gramatikih obiljeja iz jezika u jezik. Stoga Dikson svoj novi model geneckih odnosa meu
jezicima naziva modelom isprekidane ravnotee. No velike porodice, poput afroazijskih ili
indoeuropskih jezika nastale su kao rezultat prekida ravnotee. Miljenje pisca je da su

najkompliciraniji jezici svijeta, te oni s obiljejima koji najvie odskau od prosjeka ,

redovito mali jezici. Pr. Jezici s izrazito velikim fonolokim sustavima osobito su esti u
malenim zajednicama govornika. Takav je suglasnik koji posjea na zvuk pljuvanja. Na koncu
pravilan poredak u kojem je objekt na poetku reenice susree se iskljuivo u aici malih
jezika kojim govore plemena lovaca i sakupljaa u Amazoniji i Australiji.
Nasljeivanje i posuivanje
Poredbena je metoda utemeljena na pretpostavci da jezici mogu meusobno posuivati rijei, ali
da u pravilu ne posuuju rijei temeljnog rjenika. Stoga kaemo da je hrvatski slavenski jezik,
iako je, primjerice iz neindoeuropskog turskog posudio velik broj rijei- boja, jastuk ,biser, alat.
Hrvatski enciklopedijski rjenik - 72 % hrvatskog rjenika sastoji se od posuenica, dok je
samo 28 % nasljeeno pravocrtnim razvitkom od indoeuropskog preko praslavenskoga. Kako e
tei meusobni utjecaji dvaju jezika ili skupine jezika koji se govore na istom teritoriju zavisi od
nekoliko inilaca: 1. Postoji li, ili ne postoji, velik broj dvojezinih ili viejezinih govornika na
teritoriju o kojem se radi. 2. Postoji li, ili ne postoji, znatna razlika s obzirom na status jezika koji
stupaju u dodir. 3. Jesu li jezini dodiri takvi da se jezici koji stupaju u dodir upotrebljavaju u
sasvim razliitim komunikacijskim situacijama. Proces jezine konvergencije, pribliavanja
jezika po strukturalnim obiljejima usljed jezinoga kontakta, ojaan je i olakan u drutvima u
kojima postoji egzogamija koja u pravilu dovodi do velikog broja dvojezinih i viejezinih
lanova drutva, jer djeca ue razliitejezike. U mnogim sociolingvistikim situacijama jedan je
od jezika u dodiru jezik vladajue klase. U takvim situacijama drutveno nii jezik esto
izumire kao to se dogodilo sa galsim jezikom keltskih prestavnika dananje francuske. Postoji
i problem kontaktnih jezika. Jednostavan je sluaj jezika koji nastaju kad se dvije zajednice,koje
govore razliitim jezicima, moraju sporazumjevati u ogranienom tipu situacija ,primjerice radi
trgovine. Uporaba toga jezika je ovisila o konkretnoj situaciji i kompetenciji pojedinih
sugovornika iji su materinji jezici ionako bili razliiti. Zapaeno j da do sada proueni jezici
imaju mnoge zajednike elemente u svojoj strukturi; primjerice poredak sintetikih elemenata je
S (subjekt), V(glagol), O (objekt).neki lingvisti te slinosti prepisuju njihovom zajednikom
podrijetlu, navodnom prekreolskom jeziku. Dok neki lingvisti vjeruju da su jezici strukturalno
slini jer njihova gramatika ,odraava dubinske strukture gramatike uma s kojom se raamo i

koja nam je genecki uroena. Iz reenog slijedi da su najee posljedice jezinih kontakata bile
nastanak jezinih saveza ,odnosno mjeanih jezika.
Makroaree i distribucija tipoloke raznolikosti
irenje stanovnitva iz onih jezinih saveza koje su dovodile do demografske ekspanzije,
redovito bi uzrokovalo i irenje kontaktima steenih obiljeja na daleko vee teritorije, odnosno
na makroaree. Makroaree su velika podruja , ponekad podudarna s itavim kontinentima , na
kojima se neke jezine pojave susreu ee nego to moe biti sluajno.
A priori bismo oekivali da e objektivnost i rod biti podjednako rasporeeni po itavoj
zemaljskoj kugli , meutim moe se opisati samo navodei gore opisane makroaree. Iz toga
vidimo da je neravnomjernost u raspodjeli pojedinih tipolokih obiljeja meu dananjim
jezicima svijeta rezultat dvaju inilaca: dijakronijske stabilnosti samih obiljeja i povijesnih
procesa kojim su se pojedini jezici i skupine jezika irili po svijetu. Dananja jezina raznolikost
svijeta rezultat je tisuljetnog razvitka, koje samo djelomino moemo rekonstruirati.

Granice jezine raznolikosti

-gramatika je po svojoj biti jedna te ista u svim jezicima, ak i ako se u sluajnostima razlikuje
(Bernard iz Chartresa, 13.st.)
-razlike meu jezicima su uroene i genetski naslijeene ljudske potrebe da efikasnu
komunikaciju ogranie na zajednice pojedinaca za koje postoji velika vjerojatnost da meusobno
dijele nezanemariv postotak genetskog materijala
-sastavnice (moduli)od kojih se sastoji ljudska jezina sposobnost:
1. ljudska je komunikacija uvijek usmjerena prema namjerama, vjerovanjima i znanju
nekoga (ponekad imaginarnog) sugovornika (pragmatika)
2. ljudske vokalizacije uvijek su strukturirane pomou ogranienog broja glasovnih
elemenata koji nizanjem u vremenu mogu izraziti znaenje (fonologija)

3. ljudske vokalizacije predstavljaju skup uputa sugovorniku pomou kojih on moe

konstruirati neki kognitivni sadraj, odnosno znaenje (semantika)
4. svaki je kognitivni sadraj koji se komunicira strukturiran u hijerarhijskom sastavu
jezinih jedinica meu kojima postoje uzajamne ovisnosti i pravila o slijedu njihova
pojavljivanja (sintaksa)
-budui da su ovi elementi uroeni (u smislu da e ih dijete razviti na temelju genetski
odreenoga razvojnog programa bez neposrednog podraaja u iskustvu), moemo o njima
govoriti kao o dijelovima univerzalne gramatike svakoga ljudskog jezika
-segmeniti su minimalne vremenske jedinice fonoloke sastavnice jezika (npr. r, u, k, a). U
svakom se segmentu ostvaruje cijeli niz distinktivnih obiljeja koja treba shvatiti kao skupove
uputa koje mozak, koju upravlja pokretima artikulatora , alje artikulatorima prilikom izgovora
pojedinog segmenta. Prepoznavanje govora sastoji se u dekodiranju toga skupa uputa!
-jezici se meusobno jako razlikuju s obzirom na broj segmenata, premda se za sve jezike moe
rei da imaju dvije skupine segmenata: suglasnike i samoglasnike. Minimalni mogui broj
samoglasnika u jeziku je dva (npr. abhaski jezik na Kavkazu), a najmanji broj suglasnika ima
markiski, austronezijski jezik koji se govori na Markiskom otoju (sedam suglasnika)
-hijerarhijska struktura distinktivnih obiljeja:
1. grleni ili larginalni vor-razlikuju se obiljeja zvunosti
2. mjesni vor-razlikuju se obiljeja mjesta izgovora (usneni, zubni, mekonepani)
3.korijenski vor-razlikuju se obiljeja najvee klase segmenata (npr. sonanti poput m, n,
l, r) od pravih suglasnika (npr. p, t, k, b, d, g, s)
-fonemi su najmanje jedinice glasovne strane jezika koje imaju neko vremensko trajanje i
distinktivnu ulogu, tj. ijim se razlikovanjem mogu razlikovati znaenja rijei
-slog je jezina jedinica koja ima neku vrstu kognitivne stvarnosti, tj. ona mora biti dijelom
univerzalne gramatike, a nije samo rezultat konvencije jezinog opisa; slogovi imaju
hijerarhijsku strukturu, odnosno sastoje se od dijelova meu kojima nisu sve veze podjednake

-u svim jezicima govor se odvija u odreenom ritmu-naglasak

-dinamiki naglasak-kada se neki slog u rijei istie silinom, snagom uloenom u izgovoru
-tonski naglasak-kada su pojedini slogovi istaknuti visinom glasa, tonom; mogu biti jednostavni i
sloeni
-neki jezici imaju iskljuivo tonski naglasak (npr. mandarinski kineski), a neki isljuivo
dinamiki naglasak (npr. turski), a u mnogima postoji kombinacija obje vrste naglaska (npr.
latvijski)
-morfem je najmanja jezina jedinica koja ima neko znaenje ili gramatiku funkciju. (primjerice
hrvatska rije ena sastoji se dva morfema, en- i a); mogu biti leksiki i gramatiki
-leksiki morfemi ili korijeni imaju neko konkretno ili apstraktno znaenje; u jeziku ih moe biti
neodreeno mnogo
-gramatiki morfemi ili gramatemi imaju gramatiku funkciju ili slue za modificiranje
osnovnog znaenja korijena; njihov broj u jeziku je ogranien
-gramatemi mogu biti samostalne rijei, poput prijedloga u hrvatskome jeziku, no u veini jezika
svijeta barem neki gramatemi nisu samostalne rijei ve afiksi, vezani morfemi koji se pojavljuju
samo uz neki korijen s kojim zajedno ine rije. Poloaj je afiksa prema korjenu uvijek tono
odreen (sufiksi-stoje iza korijena, prefiksi-stoje iza korijena, infiksi-gramatemi koji se umeu u
korijen rijei, razmjerno su rijetki u usporedbi s drugim vrstama afiksa)
-gramatika indoeuropskih jezika ima desetak vrsta rijei: imenice, glagoli, pridjevi, prilozi,
zamjenice, prijedlozi, brojevi, uzvici i veznici, eventualno i lan u jezicima kao to su engleski,
francuski i njemaki. Meutim mnogi jezici nemaju neke od navedenih vrsta rijei, odnosno u
njima se pojedine vrste rijei ni po kojim morfolokim sintaktikim osobnostima ne razlikuju od
drugih.
-gramatike su kategorije skupovi oblika pojedinih rijei (u jezicima s morfologijom), ili skupovi
sintaktikih okolina u kojima se rijei odreene vrste (imenice, glagoli, pridjevi i sl.) mogu
pojavljivati. Uvijek zavise od vrste ili podvrste rijei. Dijele se na imenike (npr. rod, broj i

pade) i glagolske kategorije (npr. vrijeme, glagolski nain ili stanje). Najee su gramatike
kategorije imenica rod, broj, pade, posvojenost i odreenost.
-numeriki imenski klasifikatori jo su jedna gramatika kategorija koja ne postoji u jezicima
Europe, ali u nekim su dijelovima svijeta vrlo obina pojava. Radi se o gramatemima koji se
moraju obavezno upotrijebiti uz imenice uz koje stoje brojevi (a u nekim jezicima klasifikatori se
upotrebljavaju i uz imenice modificirane pokaznim zamjenicama ili posvojnim afiksima).
-broj argumenata koje neki glagol ima u sintaktikoj strukturi reenice uvijek je jednak ili manji
od semantike valentnosti toga glagola.