Professional Documents
Culture Documents
Bjelanovic Dijanic
Bjelanovic Dijanic
UDK 371.31:159.955028.43
U ovom radu govori se o vrlo vanoj sastavnici kurikulumskog sustava, o uvjetima uenja s posebnim naglaskom na nastavne strategije
i metode pouavanja. Dan je pregled sistematizacije nastavnih strategija i metoda prema naim i stranim autorima. Tom popisu metoda
dodane su i neke nove metode koje je autorica usvojila kroz program
itanje i pisanje za kritiko miljenje te ih uspjeno primjenjuje u
nastavi matematike i informatike. Navodi se i nekoliko konkretnih primjera implementacije tih metoda u nastavi to se potkrjepljuje uenikim radovima.
Opisuje se pojam kritikog miljenja kao obrazovnog ideala koji za
uzima sve veu ulogu u nastavnoj praksi veine zemalja te se nudi
jedan od modela poticanja razvoja kritikog miljenja kod uenika
kroz tri etape nastavnog procesa: evokaciju, razumijevanje znaenja i
refleksiju uz naglasak na aktivno uenje. Meutim, isto tako postavlja
se pitanje u kojoj mjeri metode navedene u radu doista potiu kritiko
miljenje kod uenika te jesu li nastavnici u Hrvatskoj osposobljeni da
to i provedu.
Kljune rijei: aktivno uenje, ERR sustav, kritiko miljenje, metode pouavanja, nastava, nastavne strategije, nastavni
kurikulum, kola, uvjeti uenja
1. O kurikulumskom sustavu
Pojam kurikuluma moemo promatrati u uem ili u irem smislu. I
dok kurikulum u uem smislu predstavlja plan didaktikih ciljeva i sadraja, kurikulum u irem smislu obuhvaa jo i sve pretpostavke ostvarenja didaktikih ciljeva, odnosno sve sadrajne i metodike izbore.
163
2. Uvjeti uenja
Uvjete uenja moemo podijeliti na unutarnje i vanjske. Unutarnje
uvjete uenja odreuju uenikova unutarnja stanja i kognitivni procesi
te ih se esto naziva ulaznim karakteristikama uenika, od kojih bih
posebno istaknula predznanje i motiviranost uenika. Vanjski uvjeti
uenja su dogaaji u okolini uenika koji djeluju na procese uenja i
pamenja, a mogu djelovati ometajue ili podupirue. Zadatak je nastavnika organizirati vanjske uvjete uenja tako da se oslabi djelovanje
ometajuih faktora, pojaa djelovanje podupiruih faktora te prilagodi
ulaznim karakteristikama uenika (Pastuovi, 1999, 548).
Jedan od najvanijih vanjskih uvjeta uenja je pouavanje iji je
cilj olakati unutarnji proces uenja. Svaku nastavnu jedinicu potrebno
je dobro planirati kako bi vanjski uvjeti uenja bili optimalni. Naime,
problem je to u naim razredima sjede uenici razliitih ulaznih karakteristika te je doista pravo umijee znati i moi prilagoditi vanjske
uvjete uenja da svi uenici mogu uiti na njima primjeren nain. Stoga
je pri planiranju potrebno voditi rauna o ciljevima uenja, o medijima
i materijalima koji e se koristiti, o strategijama i metodama za postizanje ciljeva, o socijalnim oblicima aktivnosti uenika, o aktivnostima
uenika i aktivnostima nastavnika za vrijeme nastavnog sata, o ocjenjivanju uenikog napredovanja i sl. I dok je pouavanje grupe kolektivno, uenje lanova grupe je uvijek individualno (Pastuovi, 1999, 554).
Stoga je poeljno koristiti razliite socijalne oblike aktivnosti uenika
kao to su frontalni rad, individualni rad, rad u paru te grupni rad. Za
svaki od navedenih oblika postoje vie ili manje prikladne metode pa
tako Pastuovi (1999) istie kako je grupu od dvije osobe najbolje po
uavati tutorskim modelom, malu grupu do osam lanova metodom
razgovora, dok se za velike grupe najee koristi metoda predavanja.
Voena vlastitim iskustvom smatram da je metoda predavanja u osnov164
nim i srednjim kolama daleko manje produktivna od nekih drugih metoda upravo stoga to razredi broje po tridesetak uenika koji dnevno
imaju i po sedam razliitih predmeta te je doista teko oekivati da e
svi uenici biti koncentrirani na sadraj ako su u pasivnom odnosu prema njemu. To potvruju i rezultati istraivanja u kojima se ak navodi
kada je metoda predavanja neprikladna: ako se eli postii primjena
znanja ili uvjebavanje vjetina, ako su lako dostupni drugi izvori informacija, ako je sastav uenika heterogen s obzirom na predznanje,
ako su nastavni sadraji apstraktni i imaju puno pojedinosti koje treba
zapamtiti te ako je za postizanje eljenih ishoda uenja potrebno aktivno sudjelovanje uenika (Good i Brophy, 1995, Gage i Berliner, 1998,
prema Cindri, Miljkovi, Strugar, 2010, 152).
L. Bognar (2002) strategije dijeli na strategije odgoja i strategije obrazovanja. Vodei se kriterijem zadovoljavanja osnovnih ljudskih
potreba, strategije odgoja dijeli na strategije egzistencije, strategije soci
jalizacije te strategije individualizacije. Isto tako, uzimajui u obzir zadovoljavanje spoznajnih, doivljajnih te djelatnih interesa pojedinca,
strategije obrazovanja dijeli na strategije uenja i pouavanja, strategije
doivljavanja i izraavanja doivljenog, strategije vjebanja te strategije
stvaranja. Svaka od navedenih strategija obrazovanja dijeli se na velik
broj metoda i postupaka, pa tako za strategiju pouavanja Bognar navodi metode problemskog, heuristikog te programiranog pouavanja;
strategija uenja otkrivanjem koristi metode istraivanja, simulacije i
projekta; strategija doivljavanja koristi metodu recepcije umjetnikog
djela; izraavanje i stvaranje postie se metodama interpretacije, evaluacije i kreacije; za strategiju vjebanja navodi metode uenja uenja,
uenja jezika, praktinih radova te tjelesnog vjebanja; a kod strategije
stvaranja razlikuje se znanstveno, umjetniko te radno-tehniko stvaranje. Unato ovako detaljnoj podjeli strategija na prikladne metode
koje obuhvaaju jo vie razliitih postupaka, nastavna praksa potvruje esto dogaanje nastavnih situacija u kojima se navedene metode ili
strategije preklapaju, to u i opisati u poglavlju 7 ovoga rada.
I. Reece i S. Walker klasificiraju nastavne strategije u tri skupine:
strategije primjerene radu s velikim skupinama, strategije primjerene
radu s malim skupinama te strategije za individualni rad (prema Matijevi, 1999, 497). Pa tako za velike skupine s vie od dvadeset uenika
navode strategije predavanja, demonstracije, diskusije, rasprave, strategiju pitanja i odgovori te videozapise. Za male skupine od pet do
dvadeset uenika navode seminar, radionice, igre, oluju ideja, zuj
skupine, izlet u prirodu, igru uloga, probijanje leda, simulaciju te
prouavanje sluaja. Za individualni rad uenika predviaju tri strategije: projekt, tutorski sustav te uenje na daljinu. Iako u hrvatskim
dravnim kolama razredi broje od dvadeset do trideset pa ak i vie
uenika, to ne znai da se u razredu primjenjuju samo strategije za velike skupine uenika. Mogue je i neke od strategija primjerenih radu
s malim skupinama pa ak i individualnom radu prilagoditi te ih vrlo
uspjeno provoditi u naim razredima to u takoer opisati u poglavlju
7 ovoga rada.
C. J. Marsh govori o metodama prenoenja sadraja te navodi skupinu metoda za uenje uz nadziranje ponaanja, skupinu metoda za ue166
nje otkrivanjem te skupinu racionalnih metoda (Marsh, 1994, 113). Prema Davidsonu i suradnicima, u skupinu metoda za uenje uz kontrolu
ponaanja spadaju zadae, programirano uenje te udbenici; u skupinu
uenja otkrivanjem ubrajaju se uenje dogovaranjem, baze podataka,
rasprave, izleti, igre i simulacije, skupni rad, ispitivanje ili istraivanje,
podjela uloga te ankete; dok se u skupinu racionalnog uenja ubrajaju
razgovor, intervju i izvjetaji (Marsh, 1994, 116). Ovaj popis metoda
Marsh dopunjuje s jo nekoliko pa tako spominje govor nastavnika,
mala predavanja i demonstracije te rasprave, postavljanje pitanja i kazivanje kao metode s naglaskom i na kontrolu ponaanja i na racionalno
uenje, zatim mehanike vjebe kao metodu kontrole ponaanja te jo
nekoliko metoda za uenje otkrivanjem: rjeavanje problema, ispitivanje, otkrivanje, induktivno uenje te podjela uloga, igre i simulacije.
Ovakvi popisi nisu i ne mogu biti konani jer se i metodike pojedinih
nastavnih predmeta neprestano razvijaju pa tako uvijek donose nove i
suvremenije metode koje se onda unutar teorije kurikuluma i didaktike
kritiki preispituju te sistematiziraju u postojee sustave strategija.
U okviru programa itanje i pisanje za kritiko miljenje upoznala sam mnogo novih strategija i metoda za poticanje kritikog miljenja uenika. Izdvojit u i opisati neke koje sam koristila u nastavi
matematike i informatike, no prije toga neto vie o kritikom miljenju.
4. Kritiko miljenje
Kritiko miljenje je sloen pojam kojega je teko definirati u jednoj reenici, stoga u prvo navesti najznaajnija obiljeja (Stelle i dr.,
2001a, Majdak i Ajdukovi, 2003):
neovisno miljenje (bilo da se radi o vlastitom miljenju ili
usvajanju tue ideje);
temelji se na informaciji koja predstavlja polaznu toku miljenja pa je stoga svaka informacija start, a ne cilj uenja;
poinje pitanjima i problemima na nain da se krene od neke
postavke koju treba preispitati, usporediti sa suprotnim stajalitima, izgraditi potporni sustav uvjerenja te potom zauzeti stav;
zahtijeva razlonu argumentaciju s etiri elementa: tvrdnja, raz
lozi, dokazi, jamstvo;
vii oblik miljenja koji je mogu u svim uzrastima.
167
5. ERR sustav
ERR sustav je uinkovit obrazovni proces u kojemu kroz evokaciju, razumijevanje znaenja i refleksiju, primjenom strategije aktivnoga
uenja, uenik ui na vlastitom iskustvu, razumije naueno i vlastitim
rijeima, u novim situacijama, primjenjuje naueno (Berti i KraovecSalaj, 2000, 335). U Hrvatskoj ga nastavnici mogu detaljno upoznati
kroz program itanje i pisanje za kritiko miljenje koji se temelji na
aktivnom uenju, samostalnom radu, suradnikom uenju i kritikom
miljenju.
Struktura nastavnog sata po ERR sustavu odgovara tradicionalnim
etapama nastavnog sata.
Razumijevanje znaenja
Refleksija
oluja ideja
grozdovi
grozdovi
voeno itanje
konceptualna tablica
konceptualna tablica
rotirajui pregled
rotirajui pregled
Vennov dijagram
Vennov dijagram
Tablica 1. Pregled nekih metoda za poticanje kritikog miljenja
173
174
U etapi razumijevanja znaenja napravi se analiza uenikih odgovora iz prethodne etape, zatim uenici rade individualno tako da itaju
tekst iz udbenika INSERT metodom. Ova metoda pomae im da prate
svoje razumijevanje teksta, usput trae potvrdu za ono to je ve reeno, odnosno napisano u rotirajuem pregledu.
175
Vennov dijagram je metoda pogodna za usporeivanje dvaju pojmova. Ako ih ima vie, bolje je koristiti drugu metodu za utvrivanje
slinosti i razlika zvanu konceptualna tablica. Kao primjer navodim
tablicu za usporeivanje vrsta pisaa:
Kvaliteta
Uloak
ispisa
Vrste
papira
Princip
rada
Cijena
Ostale
pisaa i
karaktepotronog
ristike
materijala
TINTNI
LASERSKI
TERMIKI
IGLINI
Tablica 2. Obrazac za izradu konceptualne tablice o vrstama pisaa
176
8. Zakljuak
Na kraju bismo se u duhu kritikog miljenja trebali zapitati potiu li doista navedene metode razvoj kritikog miljenja kod uenika
te u kojoj mjeri. Autorica polazi iz vlastitog iskustva te se zadrava
na predmetima koje ona predaje. Bi li se ostali profesori matematike
i/ili informatike sloili s njom? Kakvo je miljenje nastavnika drugih
predmeta?
Evers (2007) je prouavala razlike u shvaanju kritikog miljenja
izmeu profesora engleskog jezika i profesora ekonomije na Carleton
University te je uoila nepodudaranje ve u samom poimanju kritikog
miljenja to se odrazilo i na nain pouavanja s ciljem razvoja kritikog miljenja kod uenika.
Innabi i El Sheikh (2007) prouavali su promjene u percepciji kritikog miljenja kod nastavnika matematike nakon 15 godina reforme
u Jordanu te doli do zakljuka da nikakvog poboljanja nije bilo. Jedan
od razloga je neodgovarajue razumijevanje pojma kritikog miljenja.
Uspjeno poticanje razvoja kritikog miljenja kod uenika zahtijeva
dodatnu izobrazbu nastavnika te promjenu njihovog odnosa spram po
uavanja to zahtijeva kontinuirano praenje, planiranje i razvoj.
Grozdani (2009) u svome radu naglaava kako je mjerenje kritikog miljenja vrlo sloeno, ali navodi pouzdane metode mjerenja. Takoer istie kako dosadanja istraivanja o razvoju kritikog miljenja
ne pokazuju jednoznane rezultate. Iako se smatra da su programi po
uavanja kritikog miljenja korisni, njihova uinkovitost ovisi o vjetini nastavnika, a najveom zaprekom smatra se nedostatak vremena te
premalo vjebanja kritikog miljenja.
Istraivanje koje je proveo American Institutes for Research (2001)
pokazuje da su uenici, iji su nastavnici kroz program itanje i pisanje za kritiko miljenje poueni primjeni metoda za poticanje kritikog miljenja u nastavi, pokazali bolje rezultate u mjerenju kritikog
miljenja od kontrolne skupine. Takoer, ti nastavnici imaju jake doivljaje i pozitivne osjeaje o programu itanje i pisanje za kritiko
miljenje te vjeruju kako je taj program promijenio nain na koji komuniciraju s uenicima.
177
Literatura
American Institutes for Research (2001), The 20002001 evaluation of the reading and writing for critical thinking project, www.criticalthinkinginternational.org/files/executive_summary.pdf (pristup 21. 5. 2012.).
Berti, Danijela; Kraovec-Salaj, Dijana (2000), Interaktivno i suradniko uenje
u nastavi prirode i drutva u okviru ERR sustava, Zbornik Uiteljske akademije u Zagrebu, 1(2), str. 335343.
Bjelanovi, eljka (2003), Sustavi pojmova u nastavi matematike, Zbornik
radova treeg struno-metodikog skupa Metodika nastave matematike u
osnovnoj i srednjoj koli, Rovinj, str. 8096.
Bognar, Ladislav; Matijevi, Milan (2002), Didaktika, Zagreb: kolska knjiga.
Cindri, Mijo; Miljkovi, Dubravka; Strugar, Vladimir (2010), Didaktika i kurikulum, Zagreb: IEPD2.
Eurydice (2005), Citizenship Education at School in Europe, www.moec.gov.cy/
programs/eurydice/publication.pdf (pristup 21. 5. 2012.).
Evers, Ann (2007), Does Discipline Matter? Pedagogical Approaches to Critical Thinking in English for Academic Purposes and Economics, ERIC
(ED496090).
Grozdani, Vesna (2009), Pouavanje i evaluacija kritikog miljenja, Napredak, vol. 150, br. 34, str. 380424.
Innabi, Hanan; Sheikh, Omar (2007), The Change in Mathematics Teachers Perceptions of Critical Thinking after 15 Years of Educational Reform in Jordan, Educational Studies in Mathematics, Vol. 64(1), str. 4568.
Liu, Quian (2007), Critical Thinking and Educational Ideal, USChina Education Review, Vol. 4(1), str. 4547.
Majdak, Marijana; Ajdukovi, Marina (2003), Kako pripremiti studente socijalnog rada za kritiko miljenje i djelovanje u podruju maloljetnike delikvencije, Ljetopis studijskog centra socijalnog rada, god 10(1), str. 7187.
Marsh, Collin J. (1994), Kurikulum: Temeljni pojmovi, Zagreb: Educa.
Marzano, Robert J.; Pickering, Debra J.; Pollock, Jane E. (2006), Nastavne strategije: kako primijeniti devet najuspjenijih nastavnih strategija, Zagreb: Educa.
Matijevi, Milan (1999), Didaktika i obrazovna tehnologija, u: Mijatovi, Antun
(ur.), Osnove suvremene pedagogije, Zagreb: Hrvatski pedagoko-knjievni
zbor, str. 487510.
Pastuovi, Nikola (1999), Edukologija integrativna znanost o sustavu cjeloivotnog obrazovanja i odgoja, Zagreb: Znamen.
Paul, Richard; Elder, Linda (2004), The Miniature Guide to Critical Thinking:
Concepts & Tools, Foundation for Critical Thinking, www.criticalthinking.
org (pristup 21. 5. 2012.).
178
179