Saralevske usp

Portretl
I InV:1TSK.'1 SVEU iLiNA NA.KIADA

Biblioteka
PORTRETI

Alija Nametak

Urednica
ANITA IKI

Grafika urednica
SANJA BABI

Korektorica
BISERKA RAK 0

SARAJEVSKE USPOMENE

Likovna oprema
LUI.A GUSI

Hrvatska svedilina naklada, Zagreb, 1997.

Tekstove odabrao i za tisak priredio

dr. Fehim Nametak

CIP-Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveuilina biblioteka, Zagreb
UDK 929 (497.6)
NAMETAK, Alija
Sarajevske uspomene / Alija Nametak. - Zagreb :
Hrvatska sveu ilina naklada, 1997. - 180 str. ; 21 cm. (Biblioteka Portreti)
Bibliografija: str. 165.

ISBN 953-169-001-4
970307076
HRVATSKA

SVEU ILINA
NAKIADA

Knjiga je tiskana uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske

Zagreb, 1997.

MARGINALIJE 0 IVOTU I RADU MUFTIJE

ALI-FEHME-EFENDIJE D

KNJINICA
Tf P4f,

pp

SIGNATUNA
ss9(52_

if//9--/y

Iz mnogo razloga na:s'u panju privla i linost i djelovanje Ali-Fehmi-efendije Dabi a, hercegovakog muftije, voe bosansko-hercegovakih muslimana za vjersko-prosvjetnu autonomiju i jednog od naih istaknutih pisaca na
arapskom jeziku.
Porodica mostarskih Dabi a je veoma stara, oko trista godina, u Mostaru, pa su iz te loze bila i etvorica hercegovakih muftija. Kako se vidi po prezimenu, lanovi ove porodice bili su dabije, tj. pobirai prihoda pojedinih
vakufa, konkretno u ovom sluaju najbogatijeg hercegovakog vakufa, Karaozbegova. Porodica je i po bogatstvu i po u enosti njenih mukih lanova bila meu prvima u Mostaru, a u dosad sauvanim dokumentima, spominje se prvi
Dabi, Ahmed-elebija, sin Husejnov, godine 1683. No najznamenitiji je Ali-Fehmi-efendija (drugi), a posljednji muftija u Hercegovini bio je Hafiz Omer-ef.
Dabi.
I nekoliko naih enciklopedija i enciklopedijskih rje nika osvrnulo se na
Ali-Fehmi-efendiju Dhbi a, dok ga ni Turska enciklopedija ni Islam ansildopedisi ne spominje. Tako je u Stanojevi evoj Narodnoj enciklopediji srpsko-hrvatsko-slovenakoj, IV. knjiga, Zagreb 1929., str. 972. Osman Nuri Hadi pisao:
Dabi Ali-Fehmi, muftzja i politi ar (1853. Mostar - 5/8 1918, Carigrad).
Osnovne i teoloke nauke svrio je u Mostaru, gdje je 1884. imenovan za muftiju za
Hercegovinu. Poto se stavio na elo pokreta za muslimansku versko-prosvetnu autozvanja. 1902. otiao je
nomiju Bosne i Hercegovine, austrijska vlada ga je 1900.
u Carigraci, a zemaljska vlada u Sarajevu proglasila ga je neovla
enim iseljenikom i
postao
lan Velikog
zabranila mu povratak u domovinu. U Carigradu je Dabi
imenovan
je
za
profesora
arapskog
jezika
i
literature na
prosvetnog saveta, a 1903.
tampao je
1908.
carigradskoj Velikoj Dar-el-funun, i za inspektora viih kola.
na turskom jeziku brouru protiv aneksije Bosne od strane Austro-Ugarske. Zbog
toga je morao napustiti Veliku kolu. Pored manjih literarnih radova u raznim
carigradskim listovima, glavno delo Dabia je Zbirka pesanza Muhamedovih savremenika i drugova, koju je struna kritika proglasiz remek-delom u eno ti i poznavanja arapskog jezika i arapske prolosti. To je uopte prvo i jedino delo ove vrste u
islamskoj knjievnosti.
Hrvatska enciklopedija, sv. V, Zagreb 1945. str. 515, donijela je o Dabiu iz pera hadi-Mehmed-efendije Handi a slijedee:

Dabi, Ali Fehmi efendija, Mostar 1853, umro Carigrad 5. VIII 1918. Od
1884. mostarski muftija. Kad se stavio na elo borbi bosansko-hercegova kih muslimana za vjersko-prosvjetnu autonomiju, bio je 1900. godine svrgnut. Godine 1902.
odselio se u Carigrad, gdje je bio lan akademije i profesor na sveu i litu, predavao
vjerske nauke, arapski jezik i knjievnost. U Carigradu pie arapskim jezikom djela,
koja su zapaena i medu Arapima. Godine 1909. izdaje komentar poznate Ebu
Talibove pjesme Lamijje, 1908. je izaao prvi svezak njegova opirnog djela Husnussahabe, u kojem je sabrao pjesrne Muhamedovih (a.s.) ashaba (drugova), koje je poredao abecednim redom prema rirni, a onda ih popratio iscrpnim tumaem i biograf
skirn podacima o svakom pjesniku. Nakon aneksije Bosne i Hercegovine izdao je
1908. brouricu na arapskom jeziku, u kojoj je prosvjedovao protiv aneksije i iznio
razline podatke o Bosni i Hercegovini.
Lit.: H. M. Handi , Knjievni rad bosansko-hercegova kih muslimana,
Sarajevo 1933/34.

M(ehmed) H(andi)
I Enciklopedija Jugoslavije, 3. svezak, Zagreb 1958., str. 193, uvrstila je
Dabievo ime, objavivi tekst Ilije Kecmanovi a koji glasi:
Dabi, Ali Fehmi, vod autonomnog pokreta bosansko-hercegova kih muslimana (Mostar, 1853 - Carigrad, 5. VIII 1918). Od 1884. muftija u Mostaru, gde c'e
stati na elo pokreta hercegovakih muslimana za versko-prosvetnu autonorniju. Na
konferenciji u Sarajevu 1893. Dabi je insistirao na maksimalnim zahtevima i
ostao, sa svojonz hercegova kom grupom, u manjini. Ovu su grupu tada progonile
okupacione vlasti, a bi je srnenjen sa poloaja mostarskog muftije (1900). Kad je
dve godine docnije (1902), sa petoricom drugova, poao u Carigrad radi konsultovanja, proglaen je neovkitenim iseljenikom i zabranjen mu je povratak u dornovinu. U Carigradu, gde ostaje do smrti, Dabi je bio prokor arapskog jezika i
knjievnosti i saradnik vie carigradskih listova. Povodom aneksije (1908), u jednoj
brouri na arapskom jeziku, napao je austro-ugarsku upravu u Bosni i Hercegovini.
04'avio je jedan izbor pesama Muhamedovih savremenika.
Lit.: Srpski narod u XIX veku, u delu Bosna i Hercegovina pod austro-ugarskom upravom, Beograd 1938, str. 56-101.
I(lija) K(ecmanovi)
Enciklopedijski leksikon SVEZNANJE u jednoj knjizi, Beograd (bez
oznake godine) stupac 2649, registriralo je Dabi a ovim rijeima:
Dabi Ali-Fehmi (1853-1918), nau nik i politiar, vo pokreta za bosanko-hercegovaku muslimansko versko-prosvetnu autonomiju; bio u Carigradu
prof. arapskog jezika; objavio zbirku pesama Muhamedovih savremenika, remek
delo uenosti i poznavanja arapskog jezika.

0 Dabi evu javnom djelovanju izsprvog perioda kada je naslijedio na

poloaju hercegova kog muftije svoga oca Sacir-efendiju izala je jedna notica u
Sarajevskom listu god. VII, br. 142, od petka, 12. decembra 1884, na 3. strani,
gdje stoji:
- Iz Mostara. Bos. Herc. pie: Uljed imenovanja vis(oke) zemaljske vlade
Ali ef Dabi a muftijom mostarskim, u prolu subotu (6. VII) stupio je isti na taj
stepen dostojanstva i u prisustvu mnogobrojnih prvaka i dostojanstvenika grada
Mostara, pristupio je na ovomjestnu okrunu oblast Ali ef: Da" bi, te je pred okrunim predstojnikom s kratkom ali jezgrovitom besjedom izrazio svoja uvstva prema
dravi, zahvaljuju i vladi, koja je znala procijeniti zasluge njegovog rahmetli babe,
te polak tih njemu je isto dostojanstvo povjereno (u irilskom tekstu: povjerila). Ali
revno
ef Dabi istom je navrio svoju 27-28. godinu starosti, zpak nada je da e
u,
a
tim
vie,
to
je
dosta
iskustva
iscrpio
kroz
est
godina
uz

izvravati svoju zada

svojega oca, koji je obavljao istu vlast. Iza smrtu a ira ef Dabia bilo je vie Mostarana, koji c'e znati uzclra ti njeke duhove u svojem mejau i odstraniti svaku zlu
posljedicu. Ali ef Da bi a kao muftije mostarskoga vlast dostie toliko koliko se
rasprostire politika okruna oblast hercegova ka.
Po ovoj vijesti bi se moglo re i da su Mostarci (mostarska ulema)
u
izme sebe i odabrali Ali-Fehmiju Dabi a za muftiju, a Zemaljska vlada da je
potvrdila izbor. Nejasno je ta se htjelo re i rijeima da e muftija znati uzdrati neke duhove u svojem mejau i odstraniti svaku zlu posljedicu.
Sarajevski list donosio je svaku vijest i latinicom i irilicom. U vijesti
tampanoj latinicom u rije i dubove slovo b je ledirano pa bi se moglo itati
duhove, ali u vijesti tampanoj irilicom ova rije je tampana jasno dubove (to
bi znailo hrastove), kako se u jednom dijelu Hercegovine i govori). Zna i to:
ograditi se od nekoga ne ega? Takoer ni rije meja nije jasna, jer to moe
biti turcizam mea - (pla a, dohodak), a moe biti i mejnik meda.
Od ove biljeke u Sarajevskom listu do maja mjeseca 1899. nema nita
zna ajnije u ivotu i radu muftije Ali-Fehmi-efendije Dabi a. Nema barem
nita zabiljeeno u onda:s'njim sarajevskim novinama, a kako muftije u Bosni i
Hercegovini nisu imale svojih kancelarija, tajnika, djelovodnih protokola ni
arhive, to se i ne zna ta su radili. Obi no je muftija bio muderis u jednoj mjesnoj medresi i muderiska soba mu je bila i kancelarija, tj. tu se mogao na i ako
je nekome trebala fetva. Na Bajrame je do ekivao goste u svojoj ku i, a interesantno je da nisu imali rezidencije kao to su imali biskupi i episkopi. Po usmenom kazivanju znam da je Zemaljska vlada, pod austrijskom okupacijom, nudila da se muftijama podignu dostojne rezidencije u okrunim mjestima, ali da su
odbili. Konkretno, u Mostaru su podignute reprezentativne (za ono vrijeme) za katoli ku biskupiju i srpsko-pravoslavnu episkopiju, a muftija (da
Dabi Rianovi?) odbio je ponudu jer da ima svoju ku u. Do godine 1914.
nisu postojali Muftijski uredi u Bosni i Hercegovini.

Bez ureda i uredovnog vremena Dabi je sjedio u svome oku i

doekivao goste, a ljeto provodio u kuli u zaseoku Suhom Dolu kod Vrap ia,
nadomak Mostara. Starinsku prostranu kulu s okom i avlijom opasivao je
visok kameni zid, koji se nije zavravao zamalterisanim povorom, mjesto
koga su na ravnoj povrini zida, visokog i preko etiri metra, bili poredani
obuljci kao suhozid; ako bi se tko htio s izvana popeti na zid da uje tko i ta
govori u kui i oku, da se kamenje po ne obarati i da bude otkriven potencijalni prislukiva . Ovo je osobito vrijedilo u vrijeme kad je Ali-Fehmi-efendija
poveo opoziciju protiv reima na prijelazu XIX u XX stolje e.
Iz ranijeg vremena se mogla na i u Sarajevskom listu biljeka kako su
lanovi Ulema-Medlisa u Sarajevu, s Mehmedbegom Kapetanovi em-Ljubuakom i jo nekim sarajevskim prvacima dolazili mostarskom erafu i muftiji u
petrovae.
Nema nikakva traga ni u usmenoj tradiciji da je muftija obilazio barem
kotarska mjesta u Hercegovini. Osman Nuri HacOi u knjizi Muslimansko pitanje u Bosni i Hercegovini, opisuje prilike u Hercegovini i prije Okupacije
1878. i nakon toga, sve do po etka XX stoljea, najcrnjim bojama. Ako je i deseti dio toga istina, onda je pravo udo to se islam ikako odrao u tom vremenu
i na tom prostoru.
Muftije je od vremena turskog sultana Sulejmana Kanunije postavljao
Meihat (ejh-ul-islam) na kojega je sultan prenio svoja halifska ovlatenja.
Kako su postavljani muftije u onim zemljama koje su potpale pod vlast
krkanskih vladara? Kako je to bilo u zemljama Sjeverne Afrike (Maroko,
Tunis, Libija i Egipat), Azije (Indija, Indonezija, Hiva, Buhara, Turkmenski i
Tatarski hanati)? Kako je, napokon, bilo i u nas, u Bosni i Hercegovini, kad je
pala pod austro-ugarsku okupaciju? Kako je postavljen prvi muftija u Mostaru,
nakon to je ubijen posljednji muftija turskog perioda, Mustafa Sidki
Karabeg? Malo ima vjerojatnoe da se austrijska okupaciona vlast obra ala Meihatu
radi postavljanja hadi Ahmed-air-efendije Dabi a, koji je umro 28. IX 1884.
a koga je naslijedio sin mu Ali-Fehmi-efendija? Je za nj traena saglasnost
Meihata?
Sve su ovo pitanja na koja bi se mogao dati odgovor tek nakon studioznog prouavanja vjerske politike koju su vodili okupatori u zemljama pod ranijom islamskom vla u.
Inae, kao to je op enito poznato, glavna funkcija muftije je izdavanje
fetava (decizija) u eriatsko-pravnim pitanjima. Ali se svijet obra ao muftiji za
fetvu i kad se radilo o nedunim stvarima. Tako su se obra ali i Ali-efendiji
Dabiu, kad su mostarski Srbi priredivali 11. maja 1898. drutvenu zabavu, na
koju su pozvali i velik broj Muslimana. Ovi su nali za shOdno da se upita muftija, je im daiz (dozvoljeno) nije da odu na zabavu. Izmedu sebe izaberu
jednog omladinca koji ode pitati muftiju. Muftija odgovori: To je kao oti i

iiji u smokve, to je znailo da nema zapreke s vjerske strane da se ta zabava

posjeti. Eto, i za takve stvari se pitao muftija.
Dabievo ime proulo se nakon jednog naoko neznatnog doga aja, a to
je bio nestanak Fate Omanovi iz sela Kuti-Liva u Bijelom Polju kraj Mostara.
Dana 3. maja 1899. proirio se u Mostaru glas kako je te no i nestalo keri seljaka Osmana Omanovi a.1
Opisujui taj dogaaj Anonimus, iza koga se krije Osman Nuri Hadi ,
u brouri pod naslovom Muslimansko pitanje u B. i H..., objavljenoj godine
1900. u Obzoru zagrebakom, godine 1902. posebno, navodi se da je isti dan,
tj. na 3. maja godine 1899. prosuo se glas u Mostaru, da je te no i Fata, ker
seljaka Osmana Omanovi a iz Kuti pobjegla sa nekakvim inovjercem u Dalmaciju. To je, priznati se mora, sviet usupnulo i malko uzrujalo, a mnogi su nehajno reldi: ta vazda je takva i bila, nek je vrag nosi. A ovi su kasnije postali najeki i najgorljiviji potraivaoci!
Isti dan je siao i Fatin otac, te stvar prijavio vlasti. Prola su dva dana,
nitko se u gradu i ne mi e, kao da se nije nita ni dogodilo, a Fata, ako je putovala, mogla je doi i u Rim.
5. maja. se sastala masa svijeta u mostat-skoj Kiraethani, na koju je pozvat
i muftija sa svojim istomilienicima. Skuptina je zaklju ila da hoe braniti islam
i izabere odbor od dvanaest lica koji e kod vlasti posredovati da se na e i dobavi Fata.'
Tko su bila dvanaestorica, koju su protivnici nazvali havarijjunima.
Nisarn nigdje naiao na zabiljeena njihova imena, a mora da su zabiljeena na
nekim aktima koji se nalaze u nekom arhivu, a moda i u ne ijem sjeanju. Ja ih
znam, po kazivanju, osam: Ali Fehmi ef. Dabi , Hamza ef. Puzi , Hasanbeg
Lakii Veliki, Salih ef. Alajbegovi , hadi Hafiz Muhamed ef. Kurt, hacii Abdullah ef. i hadi Hafiz Muhamed ef. Riclanovi , Ahmed ef. Karabeg i hadi Ahmed ef. Dabi. Tko su ostala trojica, zasad mi nije poznato.'
Prigodom Fatina bijega poginuo je jedan mostarski policajac musliman, koji je pokuao
da zaustavi Fatu s njezinom pratnjom. 0 tome je ostavio zabiljeku u svojoj biljenici

Hasan ef. Nametak, u kojoj stoji: Kad je Fata Omanovi iz Bijelog polja preko Musale i
uprije kod hotela Neretve naila nestalo je straa'ra Karamedovca sa rajona koji mu je bio
od hotela do (eljeznike) stanice i nikad od njega ni strvi ni krvi...
Anonimus, 0. c. s. 75-77. .
gradonaelnika, narodnog poslanika i senatora u vrePrema saopenju Husage
menu od 1936. do 1941 godine (koje je dao Muhamedu Had'ijahi u godine 1952) Odbor
dvanaestorice sastojao se od est lanova, delegiranih u Dabievu oku, i kst lanova iz
itaonice Demijjeti-hajrijjei-islamijjei-kiraethanesi.. Mostarski gra ani muslimani okupljali su se nairne u to doba, jedni sastaju6 se u Dabia oku na Musah, a drugi u muslimanskoj itaonici, osnovanoj poetkom 1898. godine. lz grupe onih koji su se okupljah
oko Dabia delegirani su u Odbor dvanaestorica: Hamza ef. Puzi , hadi Ahmed-ef.
Dabi , Salih-ef. Alajbegovi, Hasanbeg Lakii , hadi Husaga Kajtaz i Muhamed ef. e-

10

Zanimljivo je da se podsjetimo kako je u ovo doba, neposredno poslije

afere s Fatom Omanovi gledao na Dabia sam zajedniki ministar finansija
Austro-Ugarske i glavar Zemlje, Benjamin Kallay: U knjizi koja je tako er anonimna' Kallay pie:

Ova gospoda u Hercegovini su velikim dzjelom muhamedanci i oni simpatiziraju s nastojanjima vlade (austro-ugarske uprave u okupiranoj BiH). Svi ostali ute.
Na elu ovih koji ute stajao je Ali-ef. Dabi , od poetka osamdesetih godina zemaljski (hercegovaki) muftija. On je glava porodice Dabi . On je u srodstvu sa svim
videnijim porodicama u Hercegovini. S Husejnom i Muhamed-efendijom posjeduje
40 do 50 kmetskih selita. On je vrlo zgodan. Moe se re i lijep ovjek, tipi ni
mufiija. Izigrava kao da je podreden, ispod koje maske se krije njegovo pravo lice
koje je u suprotnosti sa stavom podre enosti. Ima teoloko obrazovanje, ali nije
znaajno, tako da njegova kompetencija na tom sektoru nije spomena vrijedna. On
se uvijek prikazivao kao korektan musliman i uvijek je vrlo spretno sa Stambolom
koketirao. Zato je i dobio titulu mulla od Izmira. Njegove simpatije u tom pogledu
su poznate ali, kao korektan musliman, nije mogao biti pozvan na odgovornost.
Kad su ga npr. pozivali u svojstvu poglavice muslimana na banket u ast imendana
Njegova veli anstva, on bi se uvijek ispriao, s izgovorom da njegova vjera ne
doputa sudjelovanje na imendanu, to ne znai da ne bi bio uvrzjeden da ga nisu
pozvali.
Dobar je poznavalac ljudi i tano zna kako im treba pristupiti. Tim svojim
mudrim stavom on je postao stup vjere. Niko ga nije napadao i postao je branilac
muhamedanske vjere, koju nije nitko dirao.
Otrim okom uo io je one crte evropskih ideja koje se ine smijenim Orijentu. Znao je odlino karakterizirati ovog ili onog vabuK. Postao je vremenom
crkveni (itaj: vjerski) i politiki gospodar u Mostaru. Naalost, jedinstvo Hercegovaca nije dugo trajalo. Dio njegovih partijskih vjernika nije podnosilo njegovu
nadmo. Ali-efendija je osjetio da je njegov autoritet u opadanju, jer su se mnogi
elementi ujedinili protiv njega i nastojao je muslimane koji su bili odani vladi
pridobiti za sebe. Tu mu je pomogao jedan slu aj. (Dalje govori Kalaj o otmici esnaestogodinje djevojke Fate Omanovi , k eri seljaka Osmana, iz sela Kuti-Liva . U
cijeloj toj aferi on je iskoristio priliku i uspio je da jedan dio svojih bivih protivnika pridobije za sebe).
Poslije etirimjesenog rada i prikupljanja materijala, odbor (dvanaestorica) je izradio dvije predstavke: jednu na ministra Kalaja, koju mu je predao 14.
oktobra 1899. u Beu, a drugu na cara Franju Josipa 19. oktobra u dvoru u
Budimpeti, u kojima su ocrtali sve nepravde i progonstva koje muslimani
malovi, dok su od strane Kiraethane uli u Odbor: Mujaga Komadina, hadi Ahmed-ef.
Karabeg, Hafiz-aga Drae, Muhamed-aga Arpadi , Alaga Pekui i erif Arnautovi-Zuban (otac mu je iz okoline Bitolja).
Die Lage der Mohammedaner..., str. 98-105.

11

podnose sa strane okupacione vlade... Odbor je traio da se hercegova ki vakufi

odvoje od bosanskih na taj na in da cjelokupni pokretni i nepokretni imetak
svakovrsnih islamskih vakufa sa injava zajedniki jednu vakufsko-mearifsku
zakladu, kojom u smislu odnosnih vakufnama i po ustanovama nacrta Statuta
upravlja Vakufsko-mearifski sabor. Pored Vakufsko-mearifskog sabora Statut je
predvi aa i Islamski duhovni odbor za ure enje i nadziranje predavanja nauke u
medresama, mektebima i onim vakufsko-mearifskim zavodima, koji se izdravaju iz vakufskih sredstava, te vjeronauka u svim dravnim kolama, kao i
nadziranje sveop e islamske religiozne stvari u Hercegovini. 5
Prije nego ih je car primio poueni su da e car, kad unie u dvoranu,
skinuti s glave klobuk i spustiti ga na sto. Za itavo vrijeme svi e stajati na
nogama. Kad car uzme sa stola klobuk i stavi ga na glavu, znak je da je audijencija dovrena.
Car je ve ranije primio njihovu predstavku o sadraju koje ga je Kalaj
obavijestio, davi mu instrukcije ta e rei. Povod itavoj akciji muslimana u
Mostaru i Hercegovini bio je nestanak malodobne Fate Omanovi , pa je car
rekao deputaciji, u kojoj je bio i hadi Ahmed ef. Karabeg, otprilike ovako: (po
kazivanju rahmetli Karabega) Uze u stvar u razmatranje, ali sam i ja vezan
zakonima zemlje koji tite slobodnu volju gradana. Ta je djevojka svojom slobodnom voljom prila kranskoj zajednici, to se mora uzeti u obzir.
im su careve rijei bile prevedene delegaciji, odmah istupi hadi Ahmed
efendija Karabeg: Vae velianstvo. U ovom sluaju ne moe biti govora o slobodnoj volji osobe, jer je dotina osoba malodobna.
Na to car uze klobuk sa stola i stavi ga na glavu jer je shvatio da je to direktni napad na njegove rije i, ime je bila zavrena audijencija. 6
Pored malo zabiljeenih podataka o muftiji Ali-Fehmi-efendiji Dabi u
iz vremena njegova djelovanja do nestanka Fate Omanovi , moda se moglo
neto zabiljeiti od onih ljudi koji su ga zapamtili, odnosno od onih koji su od
prvih muftijinih drugova neto uli i zabiljeili.
Tako sam i ja uo od Muhamedage emalovia, trgovca manufakturom
u Mostaru, da je sluao muftiju Ali-Fehmi-efendiju, koji je vazio pred Bajram-na
maz u damiji (valjda Karaozbegovoj) da nam je osvanuo crni Bajram. I i e
ljudi jedan drugome na zijaret, ali ako gost i ne zate e domaina u kui, unii e
u kuu, makar mu domainova ne bila nikakav rod.
Pitao sam Hafiz-Omer efendiju Dabi a pred kim je uio hafiz, a on mi
ree: Pred amidom Alefendijom. Pa zar je on bio Hafiz? Nije, a i jest (tj.
nije formalno polagao hafiski ispit, ali je znao cio Kur'an napamet).
Fehim Spaho: 50 godina vakufske uprave u Bosni i Hercegovini, s. 78.
Ovako je Karabeg kazivao Kasim ef. Dobra i g. 1936, a neto malo druk ije ispriao je
dopisniku Jugoslavenskog lista 18. VIII. 1940.
5
6

12

Neke pojedinosti o prvom periodu rada mostarske dvanaestorice ispriao mi je'Hamza efendija Puzi , mostarski alim, muderis Koski Mehmed-paine
medrese, pjesnik, stalno birani lan Hodinske kurije za Hercegovinu od po et.
ka do prestanka njezina djelovanja i drugi kandidat za reis-ul-ulemu Bosne i
Hercegovine, kad je kao prvi izabran hadi Mehmed Demaluddin ef. auevi
g. 1913 (umro u Mostaru 1941), ina e sudionik u Pokretu. Govorio mi je kako
je dolo do sastanka mostarskoj Kiraethani i ta je rekao Ali-Fehmi-efendija
Dabi . Rekao je, otprilike, ovako: da e biti od strane vlasti progona, otputanja iz slube, ali da se nitko od njih ne smije prihvatiti slube i stupiti na upranjeno mjesto onoga koji bude otputen. Tu se mislilo, u prvom redu, na muftiju
Dabi a i direktora Rudije hadi-Salih-efendiju Alajbegovi a. A budu i da su
meu dvanaestoricom bili najelitniji alimi Mostara i da su bili uvjereni da austrijska vlast nee bilo koga postaviti za muftiju, slobodno su zaplivali protiv struje.
O ekivanja su se ispunila. Svrgnut je s poloaja muftije Ali-Fehmi-ef.
Dabi i hadi Salih ef. Alajbegovi s poloaja direktora Rudije.
Nije bilo dugo upranjeno mjesto muftije, na koje je postavljen hadi
Abdullah efendija Rianovi , a njegov brat hadi.-Hafiz Muhamed ef. je zamijenio h. Salih-ef. Alajbegovi a. Iako su i oni bili zavjerenici u grupi dvanaestorice,
oni su tvrdili da su se zavjerili da e se do kraja boriti za pronalaenje i povratak
roditeljima Fate Omanovi a, a ne za kakav protivdravni politi ki pokret.
Glavnu ulogu u tom aranmanu odigrao je Mehmed-ef. Diki kod okrunog
predstojnika u Mostaru barona Pittnera. Kako mi je kazivao Omer ef. Kalajdi ,
Diki je bio vrlo bogato nagra en.
Dabi je, kao to je poznato, proglaen neovlatenim politi kim iseljenikom pa je sve do smrti ostao u Istanbulu.' Nije bez interesa da ovdje zabiljeim neke uspomene na muftiju Dabi a, koje mi je u pismu, datiranom 6. VI
1966. saopio Riza Ilova ( engi). On je pisao doslovce:
Sada malo o (muftiji Ali-Fehmi efendiji) Dabi u:
Mufizja je dajda moje majke, pa sam tako kao dzjete proveo mnogo dana
kod njega. Ne znam o njegovim politi kim nazorima nita, ali, meni se ini, da on i
nije bio nikakav politi ar. Podigao se protiv vabe, to krade Fatu Omanovi (a) i
kliznuo se niz klizavu politi ku strminu i nzje se mogao zaustaviti sve do progonstva
i nita vie. Inae je bio jako duhovit i zabavan u drutvu, dobar poznavalac arapskog jezika i literature. Nekoliko kra ih primjedaba o tome:
' Policajni list od 5. marta 1902. donio je pod brojem 10 slijede i Oglas: Dabi
Ali-efendija iz Mostara koji je koncem januara 1902. u inozemstvo otputovao proglaen
je neovlatenim iselienikom presudom Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu od 4.
marta 1902. na temelju naredbe od 30. oktobra 1901. broj 96, Zbornik zakona i naredbi.
Sve oblasti pozivaju se ako se spomenuti Ali ef. Dabi neovlat'eno povratio i zateen bio,
da se proti njemu po paragrafu 9 navedene naredbe postupa.

13

On bi dolazio u Inegol u banje (Oylat) i u posjeti svojoj sestri, a mojoj nani

ulsi,
udatoj
za Muhamedbega Lakii a. Tu mu je stanovao i blii rodak i politi ki

' ik hadi Ahmed-ef: Dabi , otac Mustafin. Svi bi se Bosanci okupili oko
pomocn
njega i priali su mi poslije svoje utiske. Pisao je dvije knjige na arapskorn jeziku, pa u
jednoj ima i predgovor nekog velikog u enjaka iz Tunisa. Kau, d4 bi ovaj u enjak
govorio o Mufizji ovako: Kad govorim s Ali Fehmi-efendzjom i vidim njegovo
poznavanje mog jezika, stidim se pred njim kao Arap.
Merniaga emalovi iz Inegola mi ispria ovo: Sjedimo jednom na sijelu
kod hadi ef: Dabi .a. Otvori se rzje o imenu deve (kamite). Hadi Ahmed efendija
broji imena, a Ali Fehmija potvrduje. Muko i ensko dev e ima posebno ime. Onda
godinjak muki i enski, pa dvogodinji mukarac i enka. Stara deva, steona deva
itd. Onda Ali Fehmija zapita imena zglobova. Ahmec tef: priznade da sve ne zna, a
Ali Fehmzja ih po e brojati. Na palcu dva, na ehadet-prstu tri, na srednjem tri, i na
ostala dva prsta po tri su imali posebna imena...
Sjeam se da bi se moj otac kao i ostali gosti grohotom smzjali njegovim
nekim pri ama, primjedbama i vicevima, to ina e ne bi inili, jer je u ono doba i
previi smzjeh smatran sramotnirn.
Ja ga se sjeam kako mene i Ekrema Semiza etveronoke goni oko kahvene
mangale sa hav-hav, a mi se topimo od miline... I brat mu, rahmedi Sulejman ef: iz
Mostara, bio je u svojim najstarzjim godinama veliki aljivdija; to se je moglo vidjeti i kod Hft. Omera u uem intimmjem drutvu.
0 njemu sam uo od Dervibega Miralema ovo: Kada bi neto zatrebalo da
se objavi poduzme u naem pokretu, sastali bi se ja i Mufizja, zdogovorili se,
zaklju ili ja bih napisao potrebnu deklaraczju, ali kad je rzje o objavljivanju, onda
je trebalo to jo odnzjeti Mahmudbegu Fadilpai u i uzeti njegovu privolu i potpis.
Bez njega nzje moglo Mahmudbeg nikad bio protiv niti se ikad opro ni na
jednu rije, a mislim on mje nikad u ivotu, ni u drugim prilikama, rekao nekom Ne. Ovdje moram objasniti stvar, jer smo mi s Dervibegom govorili o Mah- Muftiju. Dakle,
muclbegu, pa je ovaj razgovor ispao 'kao neka uspomena na
Dervibeg pria i dalje: Svaka stvar u pokretu se svravala ovako. Bosna i Hercegovina pita: ta veli Sarajevo? a Sarajevo pita: ta veli Mahmudbeg? a Mahmudbeg nita ne veli nego se osmjehne i potpie.
Jednom se sastadosmo s Muftijom i bilo je opet neta da se pita Mahmudbeg.
Mufizja me pita: Boga ti, Dervibeg, ta ti misli o naem Mahmudbegu? Ja mu
kaem: On je kao ebdecl u arapskom jeziku. Dolazi na prvom mjestu, a manasuz
(bez zna enja). Muftija se, veli Dervibeg, z.akocenu od smzjeha i kae: E ba si
potrefio,
Dabi je ukopan u Carigraclu u groblju Edirnekapi. Bio je oenjen Fatom
Dizdar iz Mostara. Nije imao djece, a stanovao je na zajednikom posjedu sa svojim
urom Salih-ef: Dizdarom u Adapazaru, u selu Ak-jazi kao i u Carigradu na Fatihu

14

15

u svojoj ku i pa je sinove svoga uljaka kolovao i podu avao. ena rnu je umrla
prije dvije-tri godine u devedesetoj godini. Zasad ovoliko. Svima selam. Dolazi! Tvoi
Riza Ilova, v. r.8
U Memorandumu islamskog naroda Bosne i Hercegovine gospodi lanovima delegaca i austrijskog i ugarskog parlamenta, izdan 28. maja 1902. godine u
Budimpeti<c) pie: Prije svega nam je dunost izvOestiti gospodu delegate i poslanike o vjerskom pokretu islamskog naroda u posjednutim zemljama, koji je do toga
doveo, da su 136.000 musleih i punoljetnih lanova islamskog naroda opunomoili
svoga Ljubimca Ali Fehmi efendiju Dabi a, biveg muftiju mostarskoga i njegove
po narodu izabrane drugove, da im oni kao predstavnici i zastupnici islamskog
naroda nae otadbine isposluju obezbjedenje vjerskog i prosvjetnog opstanka putem
narodne vjersko-prosvjetne samouprave... 9

Broj od 136.000 muslimana koji su opunomo ili Ali-Fehmi-efendiju

Dabia i njegove drugove iznosi ta no jednu etvrtinu tadanjeg cjelokupnog
islamskog Lteljstva u Bosni i Hercegovini. Kako su oni opunomo ivali svoje
voe? Sigumo svi se nisu izjasnili svojim potpisima, jer kolske 1900/1901
godine bilo je muslimanskih daka:
1. u sve 3 gimnazije u Bosni i Hercegovini
2. u Nadbiskupskoj gimnaziji u Travniku
3. u Realci u Banjoj Luci
4. u Srednjoj tehni koj koli u Sarajevu
5. u Darul-mualliminu
6. u Uiteljskoj koli u Sarajevu
7. u svih 9 trgovakih kola u Bosni i Hercegovini
8. u svim osnovnim kolama u Bosni i Hercegovini
Ukupno:

133
4
18
5
35
38
61
3965
4259

Treba uzeti u obzir da su uglavnom svi ovi aci bili maloljetni i bez
prava uestvovanja u javnim poslovima, jer je granica punoljetnosti bila mnogo
via nego danas, ali da je u svim godinama od 1878. do 1900. bilo trostruko vie
punoljetnih pismenjaka u evropskom arapskom pismu, opet bi zna ilo da je
na jedan potpis na peticiji dolazilo devet otisaka kaiprstom (ili palcem).
engi (Ilova) Rizabeg roen je u Bursi u Turskoj kao praunuk Smailage engia (junaka naenarodne epske pjesme) gdje je i umro 25. XII 1966. u 63 oj godini ivota. Od godine 1920. do 1935. ivio je u Sarajevu, gdje sam se s njitn upoznao. Obnovili smo poznanstvo u VIII mjesecu 1965, kada sam ga pohodio u Bursi, i otada pa do pred njegovu smrt
dobio sam od njega 21 pismo, pisano na stroju, a jedno od njih ima 20 strana. Pisma se odnose najvie na folklor, etnografiju, bosanski jezik i uop e na ivot naih iseljenika u
Turskoj. Sva su pisma vrlo interesantna i vrijedno bi ih bilo objaviti.
9 Memorandum islamskog naroda Bosne i Hercegovine, Novi Sad 1902., str. 4.
-

Ako gledamo iz sadanje perspektive na slu aj Ali-Fehmi-ef. Dabi a,

nikako se ne moe opravdati odlazak Dabi ev u Tursku. On je naivno mislio
da e zatala.sati sve Turke, parlamenat, vladu i samog sultana da dignu glas protiv
krkanske otmice (ukoliko je to bila otmica) jedne muslimanske djevojke i da e
austro-ugarska vlast pasti na koljena pred sultanom, turskim narodom i Ali-Fehmi-efendijom Dabi em i dovesti mu Fatu Omanovia. Da je Turska iole bila
neka snana drava, da nije bila stalno napadana s izvana i podrivana iznutra, ne
bi pristala na Berlinskom kongresu godine 1878. da prepusti Bosnu i Hercegovinu Austro-Ugarskoj monarhiji. Muftiji kao vrhovnom vjerskom poglavaru
jednog regiona (sandaka?) mjesto je i dunost da ostane sa svojim narodom i u
zlu kao i u dobru, i po cijenu ivota. Ako je Ali-Fehmi-efendija bio i otputen iz
slu'be, a stolicu hercegova kog muftije preuzeo hadi Abdullah-efendija Ridanovi , i u tom slu aju mu je bilo mjesto u domovini, da se tu bori za svoju makar i bivu pastvu.
Razmatrajui ove dogaaje danas, moe se konstatirati da su bile naivne
isprike austrijskih vlasti da nisu znale gdje se nalazila Fata Omanovi poslije bijega iz roditeljske kue, pa da je nisu mogle vratiti ocu i ma ehi. Da se angairala
policija, andarmerija, kotarsiti i okruni predstojnici i polu-ajine koje su graniile s Bosnom i Hercegovinom, nala bi se Fata Omanovi .
Iz njezina kazivanja, kad se pojavila u ljeto 1940. kao Dara Prijatelj iz
Ljubljane, bilo je evidentno da policija nije bila poduzela energi ne mjere da je
pronae."
Borba za vjersko-prosvjetnu autonomiju bosansko-hercegova kih muslimana nije bila cijelo vrijeme jednakog intenziteta. Bilo je zastoja i padova, pogotovu kad je Egzekutivni odbor povremeno ostavljao po strani borbu za vjersko-prosvjetnu autonomiju, a intenzivirao se u politi koj borbi muslimana za
rjeenje agrarnog pitanja u BiH, kako bi veleposjednicima najbolje odgovaralo.
Iza toga vremena imamo jedan lanak u provladinom muslimanskom
tjedniku Bonjaku, listu za politiku, pouku i zabavu, u 8. broju 16. godita od
22. II 1906, o putu delegacije muslimana Bosne i Hercegovine u Carigrad Ali-Fehmi efendiji Dabi u radi nastavka rada za vjersko-prosvjetnu autonomiju; koji u
izvodima glasi:
Fata Omanovi kao Darinka Prijatelj umrla je u Ljubljani 2. I 1967. 0 tome me je
izvijestio pismom od 3. vm 1972. Adil Begovi , predsjednik Odbora Islamske zajednice

u Ljubljani. On je posjetio Fatina sina dra Niku Prijatelja, koji mu je saop io dattun majine smrti. Fatin brat Halil umro je mjesec dana prije Fate, dok je polubrat Ramo tada jo
ivio u Vrapiima. Ispriao je da je Fata poslije Mostara bila u Splitu i Trstu, a onda je,
izaa.vi iz samostana, dola u Ho e Itraj Maribora. Potkraj Svjetskog rata bila je aktivna u
Koroevu pokretu, saltupljajui potpise za ujedinjenje jugoslavenskih zemalja. Zbog toga
je itnala neprilika, pa je zato otila u Ljubljanu, gdje se zaposlila u nekog privatnika. Tu se
upoznala sa svojim kasnijim muem.

16

17

Beogradska Politika donijela je vijest da su ovih dana na putu za Cari.

grad proli kroz Biograd Dervi beg Miralem, Mahmud beg erif Arna..
utovi i emsi beg Zaimovi... Bie jamano poznato, da se voa i zaetnik pokreta za vjersko-prosvjetnu autonomiju g. Ali-Fehmi-ef. Dabi nalazi sada u
Carigradu, gdje se je stalno nastanio. Njemu je sa strane islamskog naroda podijeljen u svoje vrijerne mandat, da uredi sa Zemaljskom vladom vjerskb-prosvjetne stvari, nu radi nekih uzroka bi mu povratak u domovinu onemogu en, a
naravno i njegovo djelovanje u tom smislu prestade. Dabi u uz bok stajalo je
jo pet opunomoenika narodnih... Kako smo s pouzdane strane obavijeteni,
otili su oni muslimani u Carigrad, da se sa glavom ovog pokreta - sa g. Dabiem - posavjetuju. Jedan nas prijatelj uvjerava, da e oni zatraiti od Ali-Fehmi-efendije da im dade razjanjenje, da je voljan povratiti se u domovinu naravno uz dozvolu zemaljske vlade i zapo eti rad nastaviti. Ako muftija ne
htjedne dalje raditi, zatrai e da im dade svoju pismenu izjavu o tom.
Da e sad Dabi ovim ljudima - koji takoer nisu nai-odni izaslanici ako je istina to se o njihovu putu govori, odgovoriti, i ho e se odvaiti opet
na posao - to emo uti... To jedino moemo tvrditi, da je Ali-Fehmi-efendija
ovjek vrlo ambiciozan. On je imao prilike da poloi mandat kroz ovo dugo
vrijeme svog boravka u Carigradu, nu on to nije u inio.
Ali-Fehmi-efendija Dabi je i tragina linost i po se i po muslimanski
narod Herceg-Bosne. Uza svu u enost i poasti koje su mu odavarie, on je iz
nostalgije za domovinom i mentalno obolio pa je morao biti umirovljen, a i
njegovo i njegovih drugova neodmjereno agitiranje (da ne reknemo - hukanje)
protiv Austrije negativno je utjecalo na neuki svijet koji je po eo masovno seliti
u Tursku. Po slubenim statistikama, u Bosni i Hercegovini je pri prvom popisu stanovnitva za vrijeme Austro-ugarske monarhije, 1879. godine bilo
448.113 Muslimana, odnosno 38,73/o cjelokupnog stanovnitva, 1885. godine
492.710, odnosno 36,88/o, 1895. godine 548.632, odnosno 34,99/o, a 1910. godine 612.137 Muslimana, odnosno 32,25/o. Ovo opadanje postotka Muslimana
u Bosni i Hercegovini posljedica je iseljavanja (i bjeanja) bosanskohercegova kih Muslimana u Tursku. Ne smije se zanemariti injenica da je i sluaj nestanka
Fate Omanovi i borba Muslimana za vjersko-prosvjetnu autonomiju pod vodstvom Ali-Fehnii-efendije Dabi a, odnosno kasnije pod vodstvom tzv. Egzekutivnog odbora, osiromaila Herceg-Bosna za nekoliko desetina hiljada Muslimana. Ve u prve tri godine ovog iseljeni kog vala, dok je jo muftija Dabi bio
u Mostaru,
godine 1899. iselilo se u Tursku 1112 muslimana, pobjeglo 0
"
"

1900.
1901.

"
"

"
"

"
"

7684
4059

"

Godine 1909. iselilo se u Tursku 2740 muslimana, pobjeglo 68

It

1910. "
1911. "

"
"

"
"

16907
10815

"
"

"

149
_

Borba za vjersko-prosvjetnu autonomiju bosansko-hercegova kih Muslimana vodila se punih deset godina. Statut za vjersko-prosvjetnu autonomiju
bosansko-hercegova kih muslimana dobio je carevu sankciju 15. aprila 1909.
godine, a stupio je na snagu 1. maja iste godine.
Hodinska kurija, najvie izborno tijelo koju je sa injavalo 30 lanova
ega
24 birana lana: iz est okruja po etiri lana i est virilnih: est muftija
(od
iz est okrunih mjesta) sastala se 28. XI 1909. u Sarajevu. Za izbor reis-ul-uleme
bila je jedna lista. Tri kandidata s najve im brojem glasova su bili: Hafiz Sulejman ef. arac (28 glasova), Ali-Fehmi-ef. Dabi (15 glasova) i Ali-Rudi-ef.
Kapi (23 glasa). Na drugom glasanju je bio poredak malo izmijenjen. Kandidati
s najveim brojem glasova bili su isti: Kapi Ali-Rudi (27 glasova), Dabi
Ali-Fehmi (26 glasova) i Sarac Hafiz Sulejman (25 glasova).
Iako je Hodinska kurija vjerojatno znala da ovi kandidati (pogotovo
Dzabi i Kapi) nee proi, tj. nee ih car prihvatiti i jednoga od njih imenovati
reis-ul-ulemom, slui joj na ast to su gotovo svi njezini lanovi imali toliko
graanskih hrabrosti da predloe za to najvie vjersko dostojanstvo muslimana u
Bosni i Hercegovini, trojicu opozicionalaca, a dvojicu od njih: Dabi a i Kapia,
politikih emigranata u Turskoj, koji su se i pisanim djelima borili protiv okupatorske Austro-Ugarske.
Na kraju da napomenemo da bi bila dunost naih orijentalista prevesti
broure i Dabia i Kapia, koje su napisali na arapskom, odnosno turskom
jeziku, povodom aneksije Bosne i Hercegovine.

Literatura
EIN UNGARN (Benjamin Kallay): Die Lage der Mohammedaner in Bosnien. Von EINEM UNGARN. Wien, 1900.
ANONIMUS (Osman Nuri Hadi): Muslimansko pitanje u Bosni i Hercegovini, I.
(Pretampano iz Obzora) Zagreb, 1902.
WIEMORANDU/vI ISLAMSKOG NARODA BOSNE I HERCEGOVINE gospodi
lanovima delegacija i austrijskog i ugarskog parlamenta, izclan 28. maja 1902. godine u Budirnpeti. U Novom Sadu. Srpska tamparija dra. Sv. Mileti a, 1902.

279
755,

a slijedeih godina opada broj iseljenika i bjegunaca, da bi aneksija Bosne

i Hercegovine Austro-Ugarskoj monarhiji jo i pojaala iseljeni ki val.

Izvjetaj o upravi Bosne i Hercegovine . Izdalo c. i kr. zajedni ko ministarstvo finansija.

(Od godine 1878. do 1916.) Vidi i Napredali, asopis (Sarajevo, god. dujaktravanj 1933. str. 41-42). Ovdje su u pitanju slu'beni podaci dok se broj stvarno iseljenih
danas cijeni na 160 do 180.000 dua.

18

19

HADI OSMAN NURI: Muslimanska versko-prosvetna autonomija u Bosni i I-Ie,

govini i pitanje Carigradskog Halifata. (Povodom 25-godinjice Dabi evog
kreta). Gajret, Sarajevo, IX/1925, br. 7, str. 97-99; br. 8, str. 115-118; br. 9 i
^
^
Dr. SAFVET BEG BASAGIC
str. 145-147; br. 11, str. 173-174; br. 12, str. 186-188, br. 15, str. 230-231
16' str. 244.
6. V. 1870. - 6. V. 1930.
ISTI: pod istim naslovom. BRATSTVO, XIX, 32 knjiga DRUTVA SV. SAVE, g
grad, tamparija Sv. Sava,1925, str. 217-248.
SPAHO FEHIM: Pedeset godina vakufske uprave u Bosni i Hercegovini. Narodna ua
nica, kalendar za godinu 1933, Sarajevo, 1932, str. 72-89.
JUGOSLAVENSKI LIST, Sarajevo, XHIII, br. 194, 17. VIII 1940, br. 195, 18. VIII,
I hrvatskog moga jezika um
196, 20. VIII (Dopisi iz Mostara, koje je slao dopisnik J. L. Omer H. Se6
Moe c^a spoji Istok i Zapaci
R(ead) Kadi: Fata Omanovi djevoje, iji je sluaj zatalasao Herceg-Bos;
Moe da goji pjesmu i itm.
otkriva svoju dramatsku tajnu. J. L. br. 197, 21. VIII i br. 199 od 25. VIII 19
Gotovo sve jugoslavenske novine donosile su tih dana vijesti o pojavi u javnc
Fate Omanovi (Darinke Prijatelj) etrdeset i jednu godinu nakon njezina nest
ka iz rodnog sela, kao prvorazrednu senzaciju ne samo te godine.
Ne u pretjerati ako ustvrdim da je dr. Safvet beg Baagi najvei Bonjak
HAFIZ IBRAHIM MEHINAGI : U spomen velikom merhumu Ali -Fehmi efen poslije Gazi Husrev bega, n ajve i Hrvat iz ovih krajeva nakon turske ere i zadnji
Dabiu. Glasnik VIS, VII/1956, br. 1 3, str. 22 30.
nakon ri een aagrarnog
rarno pitanja.
p 1 Kad usporedimo rad svakogbe nae pretka
HAFIZ 1BRt1^IIM MEHINAGI : Osvrt na ivot i pisana djela Ali Fehmi efendi je D g
1
1
g
gBonja
p
ansrvenih
djela
Gazi
Husrev bega,p koje zovemo znamenitim
nakon veli
bia. Anali Gazi Husrev begove biblioteke, knjiga II III, s. 81 95.
koji
sjedi
u
ovjeka,
HIVZIJA HASANDEDI : Mostarske muftije. Glasnik VIS, XXXVIII/1975, br. 9 cima i Hercegovcima, s gigantskim radom ovog skromnog
noj
sobi
ne
trazeci
da
se
slavi
i
javno
hvali,
vidimo
da
nema
nistr. 4.46. jednoj polumra
jednog koji je pridonio toliko naoj kulturi. Podizali su oni javne zgrade od
damija i medresa do mostova i esama i stvorili djela zaista lijepe vrijednosti, ali
ni jedan ne stvori toliko na knjievnom polju ni kvalitativno ni kvantitativno
koliko doktor Safvet beg Baagi . Njemu smo u ope zahvalni to nam je skinuo
Summary
gusti veo s nae povijesti iz turskog doba, koju po njemu i samo po njemu danas
poznajemo. Otkrio nam je itavu plejadu svijetlih likova nae krvi i naeg jezika,
za koje smo malo ili nimalo do njega znali. Napisao je djelo Znameniti Hrvati
SOMEMARGINALIA ABOUTLIFEAND CAREER OFMUFTI
Bonjaci i Hercegovci u Turskoj carevini, a on je najve i Hrvat nakon Turske
ALI FEHMI EFFEIIDI DABIC
carevine u ovim krajevima. Begovski se imetak rasplinuo, ali je ostala u njemu
i
i neokaljana begovska, gransenjerska krv i dentlmenske geste, koje
Analysing some written evidences as well as spoken tradition the writer
i
plebejca
ca zau
u.
Nain ' kojim ti ovaj zadnji beg ponudi
zauduju
u^u i zadivljuj
veals a few details from the life and career of Ali Fehmi effendi Dabi the mufti
>^
sve
u
ti
Mostar (1884 1900), stressing especially the case of kidnapping a Muslim girl nam^cig^etu, kojim te ponudi da sjedne i zahvali ti se na pohodu, pokazuju
Fata Omanovi from a village Kulti Liva near Mostar. This event, which took pladivne odlike nepatvorenog plemstva, kojemu je nae demokratsko ili pravije,
in 1899. was the signal for creating of Herzegovinian (and later also Bosnian) MuslinPlutokratsko vrijeme nesklono.
movement, which at first sought religious and educational autonomy and ended as
1697. godine je Evgen Savojski provalio u Bosnu i dolinom Bosne doao
political organization.
do Sarajeva, koje je tada imalo osamdeset hiljada stanovnika, spalio privatne stanove i 90 damija, poklao nemo ne starce i djecu, a ene i djevojke odveo u ropstvo (iz samog Sarajeva 700). Pri naglom povla enju povue katoliko hrvatsko
stanovnitvo i opustje dolinu Bosne. Preostalo muslimansko stanovnitvo po e
naseljavati puste domove Srbima, Crnogorcima, Vlasima i Cincarima. Naglom
propa uTurske vlasti u Ugarskoj i ovom provalom u Bosnu propade staro
bosansko plemstvo, koje je vuklo lozu od bosanskih kraljevskih pokrajnjih
-

20

grana i starih velmoa, a me u novim plemiima spominje se Redeb paa, sin

Dervi begov a unuk Abdullah begov, kao hercegova ki valija, odmah iza rata
pod Beom. U tri navrata yri tu ast: 1105 (1693), 1109 (1697) i 1112 (1700). Redeb paa je prvi odli nik ove porodice, koja dade nekoliko znamenitih paa, a
svi se do jednog rtvoyae za Bosnu. Po djedu dra Safvet bega, Ba:agi Redepaiu, pivsko-nevesinjskom muselinu, prozvala se porodica Baagia.
Po tankoj krvi je dr. Safvet beg Baagi unuk Dedage Cengia, zadnjeg
hercegovakog viteza, koji podijeli rnegdan s Dragom Kova eviem meu dvije
vojske: hercegovakom i cmogorskom, a praunuk epskog junaka Smail age,
ovjeka ljubazna i narodnog oca, kojemu narodna pjesma i Ma'urani nalton
sairti navezae epitetone, to mu ih je sin Rustem beg zasluio.
Kud prolazi Smail agin Rusto,
Sve ostaje po Drobnjaku pusto.
inilo bi se ovaj uvod preopimim za ovakav kratak esej, ali ga napisah
zato da istaknem kako je Safvet beg jo od ranog djetinjstva imao prilike da se
upoznaje u svojoj kui s povijeu svoje porodice, svoga plemena i svoga naroda,
a zahvaljujui svojem neobinom intelektu on je sve nevjerojatno otro uo avao
i pamtio, da mnoge povijesne podatke iz nae povijesti prologa vijeka zahvaljujemo samo njegovim zapam enjima.
Rodio se Safvet beg 6. svibnja 1870. u Nevesinju kao prvi sin Ibrahim bega Ba:agi a, pjesnika (pjesniko mu je ime na turskom Parnasu Edhem)i upravnog inovnika.
ivio je prve dane u Nevesinju, Foi (1875) a zatim u Sarajevu (dok mu
je otac bio kajmekam u Ljubukom). Kad je Hercegovina uspostavljena valilukom 1876. otac mu je imenovan u temjizi-hukuk (pokrajinski vrhovni sud). 1876
sastao se prvi turski sabor, u koji je bio izabran s muftijom Karabegom, a 1877 u
drugi s Mulagom Tanovi em. Radi svoje iskrenosti i velikog rodoljublja umalo
nije platio glavom. Odrao je naime zadnji govor u saboru protiv predaje Nikia Cmogorcima, jer se, rekao je, ne e Crna Gora zadovoljiti s tim. Trai e
skoro Nevesinje i Gacko, pa se ne e zadovoljiti ni sa samim Mostarom. Ahmed
Vefik paa, veliki vezir, koji ga je volio radi njegove estitosti i mukog govora
spasio mu ivu glavu. 1878. pred ulazak Austrije u Bosnu Mostar ga izabra s
Hadi Arif efendijom Kajtazom i Stojanom Kablarom da odu u Sarajevo, da vide ta Hadi Lojo radi i ta namjerava. Reakcionarno ga Sarajevo zamalo ne ubi,
jer je bio u la franca odijelu.
Ve je od ranog djetinjstva Safvet beg vidio kako je teko raditi protiv
reakcionarstva u narodu, ali je od oca naslijedio i takti nost i izdrijivost, da je
poslije, u zreloj dobi ivota, osvajao ljude, koji su mu docnije bili vjeme pristae
u politikom ivotu.
Poslije mekteba i rudije, gdje se onda u ilo meu ostalim: arapski, turski
i perzijski jezik, upisao se u sarajevsku gimnaziju, koju je svrio 1895 nakon dva

21

kom sveuilipre kida. Od 1895-1899 sluao je orijentalne jezike i povijest na be

tn. Tu u ogromnoj Dvorskoj biblioteci se upoznaje sa neobi no velikim radom
predaka na polju islamske kulture, upoznaje se sa njihovim ogromnim
naporima za uveli anje sjaja i mo i njihove domovine Herceg-Bosne, upoznaje
se i marljivo biljei sve to se odnosi na povijest nau i knjievnost Bonjaka u
orij jezicima.
entaljonimkao ak razreda gimnazije 1886. pokuava pisati stihove hrvatski i
taj edni poetak pokazuje kakav e njegov daljnji rad biti. 0 pradjedovima, o
njihovoj estitosti, o juna:tvu. (Prije njega je jedini Mehmed beg Kapetanovi ,
Ljubuak tampao jednu pjesmu o dolasku carevi a Rudolfa u Sarajevo 1888. )
On je dalde nestor na:ih bosansko-hercegova kih muslimanskih pisaca uop e
(jer o onom neznatnom radu na narodnom jeziku, o kojem su referirali Kemura
i orovi u Serbokroatische Dichtungen bos. Moslims ne treba ni troiti rijei.)
Po pjesnikom radu je Baagi najpoznatiji meu irim muslimanskim
slojevima i meu dananjom omladinom, dok on s'in vrlo malo dri do svojih
pjesama nazivajui ih prigodnicama. Kad je Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu ispitivala pred svjetski rat ta iroki narodni slojevi najvie itaju (u
koliko su pismeni) dobila je ovaj reultat za muslimane: muki najradije itaju
Hrmannove Narodne pjesme a enske Trofandu dra Safvet bega Baagi a.
Narod najvoli taj njegov rad, jer je bliz narodnoj dui. Od Drine do Une, od
Save do Trebinjice i Neretve ne moe na i jednog inteligenta, koji ne zna za
njegovu Trofandu iz hercegova ke dubrave, ne moe pro i kroz mahalu
grada kasabe, da te ne zapljusne pjesma iz mekana djevoja kog grla:
Pjevaj, Azra, poljubim ti grlo Divne pjesme vrelo neumrlo.
Pjevaj, pjevaj, a ne oldijevaj,
Ve je vila rairila krila,
Da nas nosi u bla'enstvo sre .e,
Gdje se golub s golubicom ee...
Njegova pjesma, jecinostavna formom, dui bliska sadrinom, opijeva
boli i stradanja, ivot i uitke oyoga naroda, razapeta na velikoj raskrsnici Istoka
i Zapada. U njoj je povijest ovoga plemena i onih njegovih predstavnika, po
kojima Zapad-Istok nas poznaje. U njoj je ivot Mirze, njegova beskrajna ljubav za imaginarnu ljepoticu Azru, njegov ponos, zanos za dobro i ljepotu, prezir kukavica i nekaraktera, kakovima obiluje njegovo vrijeme. U njoj je ljubav
za ro enu grudu, natopljenu krvlju sinova njenih, to se rodie u njenu krilu i
to bjehu uvijek spremni rtvovati se za nju, za ponos ro ene zemlje. Napokon,
njegova je pjesma veli anje Boga, koji je konana Istina, Spas i Pomirenje.

22

Njegov posljednji rad u epsko-lirskoj poeziji je Mevlud, pjesma u slavu rodenja

Muhammeda, zadnjeg bojeg Poslanika, njegova najpro uenija pjesma
vremena teka tjelesnog bola, kad se duh izdigao u visoke nebeske sfere slue i se
samo rijei zemlje. U nekoliko zbirki pjesama ima ih zaista lijep broj, koje 13;
resile antologije nae lirike. Nekoliko balada je toliko popularno, da su od
menog kompozitora, naroda, uglazbljene.
Pored lirike i epiko-lirike u ostali Baagi ev beletristiki rad treba ubrojiti
i dvije drame: Abdullah pau i Boj pod Ozijom. Prva je slavospjev Abdullah
pai Deftedariji, koji radije ispi a:s'u otrova nego da bi dao mimim putem
Pounje Austriji. Radnja je premjetena radi austrijske cenzure iz Pounja u Klis i
Krku, dva najzapadnija turska sandaka, a Austrija zamijenjena mleta kom republikom. Takoder bi se i Boj pod Ozijom trebao zapravo zvati Boj pod Kaniom boj Hrvata protiv Ma ara. U triumfu su ove samo formom drame,
dijalogizirani eposi, prele preko svih mjesnih pozomica u Bosni i Hercegovini,
pa bilo u diletantskoj glumakoj izvedbi. (Kad bi neka putujua glumaka
druina u kojem bosanskom gradi u zapada u materijalne neprilike, da ne bi mogla dalje, trebalo je iznijeti Baagi eva Abdullah pau i situacija je bila spaena.)
Baagieve knjige: Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine od
1463.-1850., Sarajevo 1900., Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knlievnosti,
Sarajevo 1912., te rukopisno djelo Znameniti Hrvati Bonjaci i Hercegovci u
Turskoj carevini, koje je primila Matica Hrvatska u Zagrebu, su nau na baza za
poznavanje na:s'eg kultumog i politi kog ivota pod turskom vladom. Makar da
je prvo dielo donelde zastarjelo na inom obrade, ponegdje neto no, jer nisu bili
poznati mnogi dokumenti, koji su u zadnjih trideset godina, opet Baagi evom
zaslugom u veini slu ajeva, otkriveni, ono je danas i dugo e biti polazna taka
za prouavanje toga predmeta.
0 radu naih predaka na polju duhovnog ivota upoznaje nas drugo
Baagievo djelo. Ono je jedinstveno u naoj literarnoj historiografiji i vjerojatno mu se ne e nikada na i zamjena. Jednostavno zato, to mi ne podgajamo
podmladak, koji bi poznavao i prou avao orijentalne jezike, na kojima je napisana golema literatura, a starih je poznavalaca sve manje, a i u koliko ih ima, s rijetkim iznimkama, neaktivni su.
Tree je djelo biografsli leksikon i zapravo notitiae praeliminares djela,
koje e jednom doi jer treba podi i vidljiv spomenik kulturnim trudbenicima
svoga naroda. Divan je njihov karakter! Oni su plemi i, esto ne rodom nego
djelom, rodoljubi, zatitnici slabih i potitenih, mecene umnih radnika, oni su
inkarnacija pozitivnih ljudskih svojstava.
Osim ovih kapitalnih djela Baagi je napisao bezbroj lanaka iz toga podruja u naim asopisima.
Ba:s'agiev rad u kulturnim drutvima je upravo ogroman, jer je osnivanje
novotarija kao to su kulturna drutva, plod kolektiva, bilo neto sasvim opre -

2.3

no od naih sijela, koja su se u poznatim porodicama odravala tradiciortalno

svakog dana. Na besplodnim se sijelima samo tra alo o svemu i svaemu, pa se
na njima organizovao otpor protiv napretka, to ga je novo doba zapadne kulture unosilo u na:s' ivot. Nije bilo kulturnog drutva, kojemu Baagi nije kumovao, niti je bilo priredbe, na kojoj se nije koja Safvet begova pjesma deldamovala.

Rad na narodnoj prosvjeti osim originalnog i prevodnog beletristi kog

stvaranja naro ito se istakao budenjem narodne svijesti i ljubavi za svoj jezik. Jo
godine 1900. Baagi pokree s Edhemom Mulabdiem i Osmanom Hadi em
Behar, list za pouku i zabavu. Mi smo uvijek u ovoj zemlji vodili prvu rije ,
pa ne smijemo dozvoliti da neznanje i nemar ovlada nama. Moramo se neodgodivo latiti modernih sredstava napretka. Ove racionalisti ke ideje su protkane
kroza sva njihova djela. U Beharu Baagi pored ostalih radova pie i vjerske
rasprave, jer kako u Islamu nema klera, slobodno je tuma enje vjerskih istina.
Poznavajui arapski, kako ga kod nas niko tako dobro ne poznaje, on obra uje
izabrane hadise i tuma i ih suvremeno. Pa ta se dogaa? Mjesto da mu ljudi za
taj posao budu zahvalni, reakcionarna ulema trai da se njegov rad Sto i jedan
hadisi-erif daje najprije reis-ul-ulemi na cenzuru, to njega naro ito revoltira i
odustaje od daljnjeg tampanja djela, od kojeg je jedna tre ina tampana, a jedan
' miji, da prokunu jednog
hoda javno poziva ariju na vazu u Merhemia da
crnomanjastog, demekastog ovjeka, to radi i pie protiv Islama.
Politiki rad Baagiev pada poetkom ovoga vijeka. Herceg-Bosna je
bila tada u sidopu Austro-Ugarske monarhije, s kojom se injenicom moralo
raunati, Herceg-Bosna je kroz vijekove sa uvala samostalnost. Sauvala je i
iskristalizirala svoj rasni ivot. S tim naro itim ivotom, svojom originalnom
psihom, Bosna znai pozitivnost. Treba muslimanskom dijelu bosanskog stanovnitva osigurati ivot. Ne smije se dopustiti da ga nestane. Mora mu se osigurati ne gospodovanje nego ravnopravnost s pripadnicima drugih vjera. Treba
tome ljudstvu osigurati egzistenciju, kad se rijei zadnji ostatak feudalnog ivota
u Bosni. Treba ga pripremiti za novo vrijeme, koje bosanskom muslimanu ne e
biti sklono, treba ga podii materijalno, jer samo materlialno neovisan sposoban
je za ivotnu borbu. U protivnom e se izgubiti vjekovni ponos i moral, izgubie se sve pozitivnosti i to ljudstvo e postati bezbojna i bezna ajna masa. To su
bill politiki nazori Ba.agievi. Oni su izneseni u nekoliko njegovih odli nih
lanaka u Ogledalu, listu to ga je Baagi 1907. pokrenuo, kad je iz slube
otputen. Narod mu pokloni svoje povjerenje i izabra ga u prvi bosanski sabor
1910. Gradovi su se izmeu se jagmili, koji e ga izabrati. Mostarci mu brzojavljaju u Be , gdje se nalazio na polaganju rigoroza: Vaa li nost, Va karakter,
Va:s'e domoljublje su na program. Banjalu ki ga kotar izabra i u prvoj i zadnjoj
sesiji sabora Baagi je predsjednik (1910. i 1914.), u kojem ga svojstvu zate e
svjetsli rat i konac njegov. Kad se pogleda ta je donio Bosanski sabor u nepune

24

'etiri godine, vidi se, da glavni rad i najvei uspjeh saborskoga djelovanja spada u
razdoblje Baagi eva predsjednikovanja..
Iza rata je Baagi imenovan kustosom Zemaljskog muzeja u Sarajevu,
kojemu je svojstvu i penzionisan.
U isto vrijeme dok ga je narod birao za svoga poslanika u sabor, predlae
ga pok. Vjekoslav Klai za profesora orijentalistike na sveu ilitu u Zagrebu,
Kacl pogledamo koliko je na nau nom polju stvorio en passant, izme u predavanja u koli i rada u kulturnim drutvima, dvostruko vie poalimo to mu je
rad na politikom polju onemoguavao nauni rad, koji bi tek pravo razvio kao
sveuilini profesor.
Veliki narodi imaju svoje genije nauke, umjetnosti, knjievnosti i politike. U malenu narodu, kakav je na, esto jedan ovjek mora raditi u vie
pravaca, jer nema ljudi, koji bi mogli i znali raditi. Stoga se esto u Baagievu
radu opaa brzina stvaranja, jer je morao mnogo raditi, kad je skoro bio stri na
poslu, a i neizgra enost, koje ne bi bilo u njegovim djelima, da je u jednom
smjeru javno djelovao. Dobro veli Ahmet,Muradbegovi u kratkom pregledu
Baagieva ra.da (Gajret 1926, u broju od 1. svibnja): On, koji.je imao sve
mogunosti da sebe uzdigne do evropske vrijednosti, on je to rtvovao u radu za
svoju sredinu i bacio se u svoje vrijeme ak i na politiko polje, premda se osjeao potitenim na njemu, samo da omogu i progres i napredak svoje sredine.
Glavni knji'evni rad Baagiev pada u zadnji decenij prologa i prvi
ovoga vijeka. Kao mladi od 20 godina javlja se u hrvatskim asopisima Prosvjeti i Viencu i Hbrmannovoj Nadi najprije pjesmama, a onda povijesnim
radom. 1900.-e godine pada osnutak Behara i tada u prvom goditu najvie
radi u njemu pod potpisom raznim pseudonimima, jer je znao on sim ispuniti itav broj. (Pri ao mi je jednom, da je u ovakovoj jednoj prilici uzeo metar i
izmjerio slog jednog broja Behara. Bilo ga je osam metara). Danas ja znam ureujui Novi Behar, koji ima lijep broj suradnika, kolika je to bila rtva urectivati list, gdje osim Mulabdia, Hadia, Fehima Spahe i moda jo po kojega nije
imao pismena suradnika, nego je svaki prilog morao iz temelja preraditi.
Muslimansko zanatlijsko udruenje Ittihad u Mostaru izdalo je 1926.
Spomenicu na proslavu 55-godinjice ro enja Dra. Safvet bega Baagi a (Mirza
Safveta) i 30-godinjice njegova pjesni kog i naunog rada... Skromna je ovo
spomenica s prilozima pjesnikovog uskog kruga prijatelja.

25

Dr. Safvet beg Ba:s'agi nije ni danas neaktivan na knjievnom polju, pa se

esto
javi
u Novom Beharu bilo pjesmom bilo kojom nau nom radnjom.

Da nam ga Bog poivi mnogo ljeta u boljem zdravlju i rahatluku!

3. Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine (od g. 1463.-1850.). Sarajevo 1900.

Vlastita naldada. Tiskara Bosanske Pote. Str. 215.
4. Abdullah paa. Dramatski spjev u 4 ina iz 18. vijeka. Pretampano iz Behara.
Sarajevo 1900. Vlastita naklada. tamparija R. J. Savi a i druga. Str. 57.
5. Pod Ozijom krvava nagrada. Dramski spjev iz XVI. vjeka u 3 ina (5 slika)
(Prestavljan na prvoj islamskoj zabavi u Sarajevu 17. aprila 1905.). Sarajevo. Vlastita
nals.lada 1905. Tiskara Daniela A Kajona. Sarajevo. Str. 54.
6. Misli i uvstva (Nove pjesme). Vlastita naldada. U Sarajevu. Islamska dioni ka tamparija 1906. Str. 196.
7. Gazi Husref beg (u spomen edristogodinjice dolaska u Bosnu). Sarajevo 1907. Nakladnom knjiare brae Ba:s'agia. Islamska dionika tamparija. Str. 104.
8. Uzgredne biljeke I. Priice i dosjetke. Sarajevo 1907. str. 2. (ostalo kao pod brojem
7.).

9. Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti. Separatni otisak iz Glasnika zemaljskog muzeja. Sarajevo 1912. Zemaljska tamparija. Str. 188.
10.Izabrane pjesme. Sarajevo 1913. Vlastita naklada. Zadruna tiskara. Str. 229.
11.Popis orijentalnih rukopisa moje biblioteke. Separatni otisak iz Gl. z. m. Sarajevo
1916. Zemaljska tamparija. Str. 84.
12.Nizam ul alem Napisao Hasan afi Pruak. Preveo Dr. S. B. Separatni otisak iz Gl.
z. m. Sarajevo 1919. Zemaljska tamparija. Str. 15.
13.Omer Chajjam: Rubaije. Preveo s perzijskog Mirza Safvet. Sarajevo 1920. Islamska
dionika tamparija. Str. 43., II. dio. Sarajevo 1928.
14.Najstarija turska vijest o kosovskom boju. Sep. otisak iz Gl. z. m. Sarajevo 1924. Str.
5.

Iz ove spomenice donosimo (popunjenu) bibliografiju, to ju je sastavio Hamdija Kreevljalsovi.

1. Trofanda iz hercegova ke dubrave. 1890-1894. Zagreb 1896. Vlastitom nakladom
pisca. Tiskara C. Albrechta, Gos. Wittasek). Str. 196. II. izdanje, Sarajevo 1928.
2. Najstariji ferman begova Cengia. Sa jednom tablom Sarajeva. Zemaljska tamparija
1897. Separatin otisak iz Glasnika zemaljskog miwpja, str. 10. - Isto i njema ki.
12

15.Mevlud. Po muteber itabima spjevao Mirza Safvet. Sarajevo 1924. II. popunjeno
izdanje Sarajevo 1924. Isl. dion. tamp. Str. 25. VII.; izdanje u pripremi.
Ureivao je:
16.Behar od 1. V. 19C0.-15. V. 1901.
17.Oglecialo od 31. V. - 23. VIII. 1907. (svega 13 brojeva)

26

27

SAFVETBEG BAAGI
(Povodom tridesetogodinjice smrti 9. N 1934.)

9. aprila ove godine navrava se 30 godina od smrti naeg mnogostrukog

knjievnika i uenjaka, javnog radnika i jednog od prvih modernih prosvjetitelja
bosansko-hercegova kih muslimana, Safvet-bega Baagi a (Mirze Safveta). Tim
povodom elimo da ga kao knjievnika pribliimo mla im muslimanskim generacijama u naoj domovini koje znaju za nj samo po Mevludu, koji se djelomino ili u cijelosti recitirao do naih dana, dok o ostalom njegovu knjievnom
i znanstvenom radu znaju ili vrlo malo ili nita. A on nije zasluio da za ovako
kratko vrijeme bude zaboravljen. Mi smo najvie krivci to ga mla e generacije
ne poznaju koliko bi trebalo, jer njegovih knjievnih i nau nih djela nema na
knjievnom tritu. Prva njegova zbirka pjesama, Trofanda iz hercegova ke
dubrave (Zagreb, 1896) prava je rijetkost, pa ni drugo njezino izdanje (Sarajevo,
1928) ne moe se dobiti ni za koje pare. Tako je isto i sa zbirkama pjesama Misli i uvstva (Sarajevo, 1905) i Izabrane pjesme (Sarajevo, 1913). Povodom desetogodinjice njegove smrti tampane su u Sarajevu njegove Odabrane pjesme, izvaene iz svih spomenutih zbirki i Mevluda, ali su i one rasprodane.
U doba kad je na muslimanski svijet u Bosni i Hercegovini ostavljao
dobre a grevito se drao ravih tradicija, Baagi je s jednom grupom evropski
obrazovanih intelektualaca muslimana radio na naem kulturnom uzdizanju,
pjesmom je vrio propagandu za (nae) poha anje kola i modernih zanata,
dramama otkrivao nau viteku prolost i budio vjeru u budu nost, naunim
radovima dokazivao da je u prolosti u naim krajevima ivio jedan ponosan
narod, odan svojoj vjeri i svojoj zemlji, da je imao pjesnika i u enjaka, cijenjenih
u islamskom svijetu - jer su pisali jezicima islamskih naroda: Arapa, Turaka i
Perzijanaca - to su do njegovih znanstvenih otkri a znali samo rijetki pojedinci
koji su poznavali orijentalne jezike. Ni tih njegovih radova: Kratka uputa u
prolost Bosne i Hercegovine (1463-1850) (Sarajevo, 1900), Gazi Husrevbeg
(Sarajevo, 1907), Znameniti Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti
(Sarajevo, 1912), Znameniti Hrvati, Bonjaci i Hercegovci u Turskoj carevini
(Zagreb, 1931) i drugih danas nema na tritu, a kod nas ni prije nije bio obi aj
nauna djela tampati u vie izdanja. Tako, ako neko eli pro itati koje od
spomenutih djela, mora ga potraiti u kojoj bogatijoj javnoj biblioteci ili kod
rijetkih pojedinaca bibliofila.

U doba kad nai teoloki u enjaci, jednostrano obrazovani, nisu bili u

stanju moderno napisati lanak ili studiju vjerskog sadraja, da bi islamsko u enje pribliili shvatanju svoje generacije, Baagi se latio posla i zapo eo obradivati i objanjavati hadise u studiji Sto i jedan hadisi-erif (Behar, godite IV,
broj 1-20; 1903/1904), ali ga ometoe u tom poslu upravo oni koji su, mjesto
njega, trebali raditi na tim temama.
Safvet-beg Baagi je roen 6. maja 1870. u Nevesinju. Mekteb je u io u
Mostaru, rudiju i gimnaziju u Sarajevu, a Filozofski fakultet (grupu orijentalnih jezika: arapski, turski i perzijski) u Be u, gdje je godine 1910. i doktorirao.
Bio je jedno vrijeme profesor gimnazije u Sarajevu, a onda se kao knjievnik (i
posjednik) bavio pjesnitvom, naukom i javnim drutvenim radom. Bio je me u
pokretaima prvog muslimanskog asopisa Behara (1900) kojemu je uredio
prvo godite, pa prvog muslimanskog drutva za pomaganje siromanih aka Gajret (1903), kojemu je bio i predsjednikom do ljeta godine 1907, zatim
narodnim zastupnikom u Bosanskom saboru od 1910. do 1914. kojemu je bio i
predsjednikom u dvije sesije , - i na svakom od tih mjesta se maksimalno zalagao
i opravdao povjerenje svojih izbornika.
Njegove pjesme su oduevljavale njegove suvremenike. Nije bilo muslimanske zabave u Bosni i Hercegovini do prvog svjetskog rata, da na njoj nije
bila izvedena njegova drama Abdullah-paa ili Boj pod Ozijom, ili da nije
deklamirana koja njegova pjesma, a osobito Savjet o evima ili Divane Husrev-paa, a i izmedu prvog i drugog rata su se njegove drame davale ili u izvedbi
amatera ili profesionalnih pozorita, kao to su mu se i pjesme deklamirale.
Njegov Mevlud, spjevan i objavljen 1924, postepeno je probijao sebi
put u muslimanske domove u Bosni i Hercegovini do najnovijeg vremena. Taj
Mevlud je doivio mnogo izdanja, te im je teko i ustanoviti broj, a svojevremeno Mevlud je iza"sao i u naem Glasniku. Prole godine je objavljena na
istom mjestu i njegova pjesma Na Kurban-bajram.

29

28

HAMZA ef. PUZI

U utorak, 19. kolovoza 1941., umro je u Mostaru u dubokoj starosti, a u

srijedu uo i Lejlei-Mi'rada pokopan je, Sulejman Hamza efendija Puzi , zadnji
muderis Koski Mehmed paine medrese, alim, pjesnik i politiki borac.
Hamza ef. Puzi roen je oko 1850. godine u Pljevljima, gdje mu je otac
Ahmed ef. bio musellim, kojega je postavio na taj poloaj Rizvanbegovi. Mati mu Dervia bila je ki Osman-bega Kuljuha iz Gorada. Kad je
Omer-pa:s'a Latas doao u Bosnu i razrijeio Ali-pau vezirske asti, Ahmed ef.,
bojei se politikih progona kao Ali-pain ovjek, napusti slubu i pre e u selo
Kopae kod Gorada, gdje je ostao oko 15 godina. Odatle se vratio u Mostar,
gdje je Hamza ef. zapo eo teoloke nauke najprije u rudiji i potom pred Hadi
Arif ef. Kajtazom, suvremenikom i kolskim drugom prvog Reis-ul-uleme Mustafa Hilmi ef. Omerovia, pred kim je uzeo idazet. Iako nije iao nikud izvan
Mostara da trai nauke, postigao je visok stepen znanja u ulumi-dinijji. Uz
muftiju H. Abdullah ef. Ridanovi a, koji je bio muderris Koski Mehmed paine
medrese u Mostaru do 1914., predavao je i on u spomenutoj medresi i kasnije
sve do 1925. godine, kada je i ova medresa kao posljednja od starinskih zatvorena. Bio je vjet stilist, pa iako je u njegovoj mladosti bilo u Mostaru dosta
uleme, vjete turskom jeziku, on je iza okupacije bio sastavlja narodnih arzuhala i memoranduma koje su hercegova ki muslimani slali Visokoj Porti i carevoj
kancelariji u Be. Bivao je u deputacijama koje su ile caru u Be zbog pokrtenja
malodobne Fate Omanovia i jedan je od prvaka u borbi za vjersko-prosvjetnu
autonomiju. Od donoenja Autonomnog tatuta 1909. bio je stalno biran u Hodinsku kuriju i kandidiran je 1913. za Reis-ul-ulemu u onom zasjedanju Kurije,
kada je izabran merhum Haffii Mehmed Demaluddin auevi. U povodu
opetovnog izbora i imenovanja auevia Reis-ul-ulemom spjevao mu je pjesmu
na turskom jeziku, kojoj su se divili svi poznavaoci turske poezije.
U lanku Mostarska ulema zadnjih sto godina, tiskanom u kalendaru
Narodna Uzdanica za godinu 1941., na str. 81. pie moj otac o Hamza efendiji
slijedee: Znam dobro da je bio esto puta kod muftije kao kakav priru nik
kad je trebala da se skuje kakva fetva. Znao je dobro sastaviti na turskom jeziku
mnoge kronograme, Oele i rubaije.
Na hrvatskom jeziku spjevao je kao u enik etvrtog razreda rudije didaktinu kasidu od 265 stihova Ibrahim terzija, po uzoru Avdije od Jusuf
bega engi a, godine 1287. po Rumiji-tarihu (1871./2.), koju sam ja priredio za

a izdala je Prva muslimanska nakladna knjiara u Mostaru godine 1927. Po

orn'knjievnom radu Hamza ef. Puzi spada u one nae predokupacijske
toivsak
muslimanske knji'evnike, koji su svoje radove pisali hrvatskim jezikom a arapskim pismom i iji su radovi tek iza okupacije tiskani latinicom.
Smru Hadi Hafiz Muhamed ef. Kurta prole godine (18. I. 1940.) i
Harnza ef. Puzi a ovih dana, Mostar je izgubio dvije markantne li nosti, dva
uenjaka koji su jo prije okupacije, prije vie od 60 godina, uzeli idazet i cijelog
svog vijeka predavali vjerske znanosti islamskoj mladei u mostarskim medresama. Haniza ef. je uz to jo i zadnji muderis starinskih medresa u Mostaru, koje
su davale, istina, jednostranu naobrazbu, ali kojih su svrenici bili poletni vjerski
odgojitelji i u zabaenim selima, svjetlonoe uzvienog islama u svakom kraju
gdje su i gdje slue.

1111111111

30

HADI AHMED ef. KARABEG

U noi izmeu 4. i 5. studenoga umro je u Mostaru u dubokoj starosti

Hadi Ahmed ef. Karabeg, muderis i alim, kakvih je malo ostalo. Hadi Ahmed
ef. bio je sin ehidi-muhterema, muftije Mustafa ef. Karabega, koji je bio i lan
prvog turskog sabora u Carigradu, a neduan poginu u mutno vrijeme okupacije 2. kolovoza 1878. Iza merhum Mustafa efendije ostala su dva sina: Ahmed
od 10 i Ali Riza od 8 godina. Na:s' H. Ahmed ef. je u io mektebsku nauku pred
Salih ef. emi em, a dalje je uio u Koski Mehmed painoj i Karadozbegovoj
medresi. Uzeo je idazet pred uvenim uenjakom i nastavnikom H. Salih ef.
Alajbegovi em. Pored vjerskih znanosti H. Ahmed ef. se bavio i drugim naunim disciplinama, pa je bio svestrano obrazovana li nost.
Kako je bio dobra materijalnog stanja, nije se nikad otimao ni za vakufskim ni za dravnim slubama. Volio je slobodan i samostalan ivot, da bi mogao bez bojazni za svoj nasuni kruh javno isticati svoja politi ka i drutvena
naziranja, to je bila jedna od glavnih karakteristika ve ine mostarske ilmije
Upravo zadnju godinu-dvije izg-ubio je Mostar trojicu ovakvih alima, koji nisu
nikako su vrlo kratko vrijeme obavljali pla ene vjerske, vakufske dravne,
slube: HafW hafiz Muhamed ef. Kurt, Hamza ef. Puzi i sada H. Ahmed ef.
Karabeg.
Njegova naobrazba, odlu nost i odreitost su ga vrlo mlada dovele u
prve redove boraca za vjersko-prosvjetnu autonomiju bosansko-hercegova kih
muslimana. Kad je godine 1898. mostarski muftija Ali Fehmi ef. Dabi poveo
borbu za vjersko-prosvjetnu autonomiju, jedan od najistaknutijih islamskih
predstavnika je mladi H. Ahmed ef. Karabeg. S 30 godina ivota on ulazi u anketu, koja radi o nacrtu tatuta za vjersko-prosvjetnu autonomiju b.-h. muslimana uz poznate alime Dabi a i Alajbegovia. Karakteristian je stav onda:s'nje
narodne uleme, koja je imala oslonca u narodu, pa je i traila, da vakufsko-mearifski sabor, sastavljen i od sve enika i svjetovnjaka, a biran povjerenjem cijelog
naroda, odnosno b.-h. muslimana, bira lanove Ulema-medlisa i Reis-ul-ulemu,
to austrijska uprava nije nikako htjela dopustiti. Karaktristi an je govor merhum H. Ahmed ef. Karabega, koji je odrao u XlI. sjednici spomenute ankete
od 26. veljae 1901.:
U islamskoj vjeri t. j. u eriatu sve su mogu e potrebe predviene. Muslomani, koji bi doli pod jednu inovjersku dravu te ne bi bilo mogu e da
vjerski najstariji starjeina indirektno vjerske upravnike namjeta, nama je du-

31

nost po vjeri da uzmemo ovakav na in, kakav je moguan i kakav je uzet od

koga imadu priznavati za vjerskog stazjeinu,
poetka islama t. j. da glede onog,
Poto
je to u islamskoj vjeri pravo svakog musliu
i
u
njegovo
namjetenje.
uti
e
u
tako
irokom
krugu tu stvar proizvesti, o tom smo
a
nije
mogu
mana
uvjereni, za to je shodno da u to uem krugu to upravilite vjere bude birano.
Poto sabor (misli se Vakufsko-mearifski sabor, op. p.) zastupa czjeli narod te je on

i izraaj cijelog naroda, drim da je shodno da to vjersko tzjelo bude birano po

saboru. Poslije ovog govora razvila se dulja debata izme u narodnih i vladinih
predstavnika, pa Karabeg opet na drugom mjestu kae: Kako sam ve reko, to
su pae prava cijelog islama birati sebi duhovne stazjeine. Za to kaem ne imade
drugo koje tjelo, koje bi se moglo uzeti bude izraaj narocla, osim sabora; jer taj je
akoprem u uem krugu biran, ipak biran od naroda. U irokom krugu kao u
cjelokupnom narodu ne moe se to proizvesti, a ui knig, iz kojeg se sabor bira,
moe biti takoer izraaj naroda, jer ga narod alje. I u drugim vjerama biraju se
ljucli u uim krugovima.
Merhum H. Ahmed ef. Karabeg je kazivao dugi niz godina za zimskih
veeri tafsir u Karaozbegovoj medresi iza jacije-namaza mladei i starijima. Njegovom smru nastala je jedna velika praznina, prorijedio se i jo vie suzio i
onako malen krug asne mostarske uleme.

32

33

MUHAMED-BEKIR KALAJDI

U utorak, 10. septembra (1963), umro je u Sarajevu Muhamed Bekir Kalajdi , bivi knjiar, tampar i izdava brojnih djela iz islamistike, a 11. IX iza
ikindije namaza klanjana mu je denaza pred Begovom damijom, odalde je
prenesen i pokopan na groblju na Hambinoj carini.
Muhamed-Bekir je roen u hanedanskoj porodici u Mostaru godine
1892. Mekteb i rudiju svrio je u rodnom mjestu, a obrazovanje u Trgova koj
koli je morao prekinuti jer se kao u enik vehementno zaloio za prava muslimanskih uenika u ovoj koli. Kad je uro Damonja, urednik Osvita, politiar i lan Bosanskog sabora, morao zbog dugova prodati tampariju, Kalajdi
ju je kupio i istovremeno otvorio Prvu muslimansku nakladnu knjiani i tampariju (Muhamed-Bekira Kalajdi a) u Mostaru 1910., od koje je otvorio i filijalu
u Trebinju. Sretna je okolnost bila da je tada u Mostaru ivjela jedna grupa muslimanskih knjievnika: Abdurezak Hifzi Bjelevac, Husejn ogo (Dubravi),
Salih beg Bakamovi, Mirhab ukri Kariikovi , Omer A. Bali i Muhamed ef. Behlilovi , pa Kalajdi pokrenu godine 1912. asopis Biser najprije
kao mjesenik, a 1913. kao polumjese nik u formatu ranijeg Behara, koji od
1911. nije izlazio. Ubrzo doe na sjajnu ideju da pozove za urednika Bisera
pjesnika Musu azima atia, koji u to vrijeme nije imao nikakva stalna zaposlenja i koji se odazove pozivu Kalajdi a. Period atieva boravka u Mostaru u
1913. i 1914. do poetka prvog svjetskog rata bio je najintenzivniji u njegovu
knjievnom, osobito prevodila kom radu, a u tome, je velika zasluga merhum
Kalajdi eva. Velik broj studija beletristike koje s-u pisali prevodili suradnici Biserovi objavljen je najprije u Biseru i potom u posebnim knjigama
Muslimanske biblioteke, koja je izdala u razdoblju od 1912. do 1915. godine
36 knjiga redovnih i izvanrednih izdanja. To je bio zaista impozantan broj, koji
ni poslije toga vremena, a pogotovo prije, nije dostigao nijedan islamski izdava
u naoj zemlji. Kalajdi je ustvari obavljao dobrim dijelom onaj posao, koji su
u ono vrijeme imali da vre Ulema-medlis i Vakufska direkcija, jer je najve i
dio tih izdanja bio odgojno-vjerskog karaktera.
Rat je prekinuo tu izdava ku djelatnost, a da godine 1918. ne bi morao
ii u vojsku, Kalajdi ponovo pokrenu izdavanje Bisera, koji je izlazio tu
godinu s prilozima Hazima Mufti a, Muhamed-$eida Serdarevi a, Sakiba
Korkuta, Abdurahman-Adila okia, Fejzulaha avkia, emsudina Sarajli a i
drugih, a donosio je i zapisnike sa sjednica Vakufskog sabora.

Poslije prvog svjetskog rata Kalajdi eva je knjiara jedno vrijeme vegetiraia, ali je izdava ka djelatnost gotovo sasvim prestala, budu i da je Kalajdi
rnorao prodati tampariju za vrijeme rata. Aktivna ga je politika toliko apsorbirala, da je gotovo sasvim zapustio svaki drugi posao. Zbog preokreta u op em
gospodarstvenom stanju bosansko-hercegova kih muslimana, nastalog rjeeniern agrarnog pitanja, muslimani su strano ekonomski nazadovali, a tude i se
jo uvijek od kole bili su gotovo na rubu materijalne propasti. To se odrazilo i
na Kalajdi evom izdava kom radu, jer do godine 1925. nije vie izdao ni najsitniju stvaricu, a i brojna mu je porodica dosta bijedno ivjela. Jedno vrijeme,
godinu-dvije, ak je u ortalduku s Demalom Hadiosmanovi em drao malu
kafanicu u prostorijama gdje mu je prije bila knjiara, a knjige je bio smjestio u
prostoriju od desetak kvadratnih metara.
Pred sam drugi svjetski rat doselio se Kalajdi u Sarajevo, gdje je otvorio
knjiaru i po eo opet neto radukati, ali je uglavnom prodavao zalihe svojih
prijanjih izdanja. I u Sarajevu, kao prije u Mostaru, njegova soba za du anom u
Varoi bila je stjecite onih muslimanskih javnih radnika koji su se bavili pisanjem im je barem bilo drago pisanje muslimanskih knjievnika. Izme u ratova i u vrijeme drugog svjetskog rata nije vge izdavao opsenije knjige, ali je
ipak poneto izdavao: male brourice, popularno pisane, vjersko-pou nog
sadraja autor: Muhameda Dizdarevi a (Rudije), Hazima Mufti a, h.
Mehmeda Hadia, Fuada Slipevia, Husejna oze, Hazima abanovi a, Murata uvali a i drugih.
Nakon likvidacije privatnog sektora u trgovini Kalajdi eva Prva muslimanska naldadna knjiara je prestala egzistirati, a on je knjige prenio u stan,
odakle ih je dijelom prodavao, a dijelom poklanjao On je, gdje god je to smatrao za potrebno, obilato dijelio naro ito meu na seoski mlai svijet. Bio je
iroke ruke, pravi domet, iako nije imao odre enih redovnih prihoda ni mirovine. Gorio je od elje da pomogne svojim blinjima, a smatrao je najpre om
pomoi naoj islamskoj zajednici kroz itav svoj ivot izdavanje dobrih nau nih
i knjievnih djela. Ako nije mogao ni im drugim pomo6 on je davao savjete za
koje je bio uvjeren da su od koristi islamskom svijetu ovih krajeva. Osobito je
volio one koji se bave pisanjem i ulemu i najradije se njima druio. Bio je od
najranije mladosti od onih ljudi koji savjesno i u potpunosti vre vjerske dunosti i to ne samo one koje se vre jezikom i tijelom nego i vlastitom kesom.
Svoj obilni rad nije nikad dizao na veliko zvono, a ako bi se u njegovoj prisutnosti neko odsutan kritikovao da bi to prelo u ogovaranje, on bi taj razgovor
Prekinuo rijeima: Kusursuz bir Allah!
Za merhum Bekir-efendiju veu me davna:s'nje prijateljske veze. Jo dok
sarn bio u osnovnoj koli, kad sam jedne ramazanske ve eri za vrijeme prvog
svjetskog rata doao s ocem u njegovu knjiaru, gdje su odrasli iza teravije sjedili
kao u kakvoj kiraethani poklonio mi je nekolike knjige. Kao u enik gimnazije

34
zabiljeio sam 1918. od matere jednu narodnu pripovijest i htio je objaviti u
goditu Bisera, ali je tad Biser ve zavravao svoj kratkotrajan ali rezultatima
bogati vijek. Godine 1925. me zamolio da mu saberem nekoliko juna kih na.
rodnih pjesama od guslar na RotimIji, koje bi on izdao u malim sve iima, a
najprije da kontroliram kako je Fridrik Kraus zabiljeio u istom selu narodnu
pjesmu Smailagi Meho, od koje je elio objaviti drugo izdanje. Taj sam posao
obavio, pa je to donelde utjecalo i na moje kasnije folidoristi ke preokupacije.
Te pjesme nije mogao izdati, jer je u ono vrijeme bio u dezolatnim materijalnim
prilikama, pa sam ih ja mnogo kasnije objavio u Novom Beharu i u posebnoj
knjizi koja je doivjela tri izclanja. Priredio sam mu za tampu Ru,dijine pobone spjevove. Sulejman-Hamza-efendije Puzi a Ibrahima terziju, Hazima
Muftia Pet velikih poldonstava, Murata uvali a Izabrane pripovijesti, drugo izdanje Smailagi Mehe, Nasrudin hodu i druge sitnije knjiice, kojima
je mislio popraviti i svoje materijalno stanje, na koje se nije nikad tuio koliko
se jadao na insinuacije neupu enih koji su ga smatrali politikantom i zagovarateljem ideja koje onda nisu mogle uhvatiti korijena me u bosansko-hercegovakim muslimanima.
Sve to je kao knjiar izciavao nije bilo ujedna ene knjievne vrijednosti:
uz djela visoke nau ne vrijednosti i beletristike koja je bila na pristojnom nivou,
izdavao je popularno pisane Imjiice, na kojima bi poneto i zaradio, ali s krajnjim ciljem da moe dalje izdavati nau na djela koja su slabije ila u narod. Kood kojih je dvadesetak prelazilo opsegom
liko znam, on je izdao oko 70
ureivao
preko 100 do 200, pa i vie tampanih strana. A ko je izdavao
asopise kakav je bio njegov Biser, taj tek moze ocijeniti koliki je bio njegov
trud i kolike su bile materijalne rtve izdati tri godita onakva lista (osobito kao
to je godite Bisera, koje je izlazilo 1913.-1915.)
Da je bio materijalist, on bi izdavao und-literaturu i pornografiju, s kojima bi se mogao i obogatiti, ali on je imao plemenitu duu i gorio je od elje da
pomogne svome svijetu i izdigne ga iz dehaleta (u po etku njegova rada nije u
BiH bilo ni 20% pismenih muslimana, a muslimanke su bile u promilima pismene), pa je izdavao ono za to je mislio da je najbolje i davao prevodiocima da
nau prevode djela najboljih islamskih teologa i sociologa s po etka ovoga stoljea, koja su mu u eni prijatelji preporu ivali da budu prevedena.
Za sve ono to je u inio za bosansko-hercegova ke muslimane ostae mu
trajan spomen meu nama. Naa kultura bi bila siromanija za onoliko vrijednih djela koliko ih je on izdao, da nije bilo njegove inicijative i samoprijegora.
Veinu tih djela ne bi niko cirugi ni tada ni kasnije izdao da nije bilo njega. On
e dugo nedostajati svojim poznanicima i prijateljima irom Bosne i Hercegovine, osobito Sarajeva i Mostara, a kao izdava ostao je bez nasljednika.

35

HADI MUJAGA MERHEMI

U ponedjeljal , 14 ramazana 1378 (23 marta 1959) pronijela se Sarajevom
odrnah iza podne munjevitom brzinom vijest, da je preselio na ahiret Hadi
mujaga Merhemi. Iako se ova vijest oekivala, jer je po etkom ramazana Hadz'i
Mujagu udarila kap na njegovu imanju u Halilovi ima, nakon ega je uslijedila
upala plu a, iako je on bio u 83-oj godini ivota, ipak je njegova smrt zadala
teak bol svima onima koji su ga poznavali, jer svi oni koji su ga poznavali i
voljeli su ga.
Sutradan pred ikindiju preneseno je mrtvo tijelo Hadi Mujagino pred
Begovu damiju, gdje mu je klanjana denaza iza ikindije-namaza, a onda je
nepregledna povorka krenula od damije preko Bistrika, Balibegovice i iroka e
na Hambinu Carinu, gdje je kratko vrijeme pred ramazan merhum odabrao mjesto, uz oev i enin kabur, gdje da bude zakopan. Ne emo re6 da Sarajevo ne pamti onako brojne denaze, jer u posljednjih 25 godina smo zapamtili
denaze merhum Safvet bega Ba:s'agi a, Had'i Mehmed Demaludin ef. Cauevi a, Dra Mehmeda i Fehim ef. Spahe, Hadi Mehmed ef. Handi a, ali ove
denaze su bile prethodno organizirane, prisustvovale su im brojne kole i pretstavnici javnog ivota, dok je ova denaza nastala spontano, kao to su spontano
uesnici ove d'enaze prihvatili odmah od ku e tabut s mrtvim tijelom Hadi
Mujaginim, visoko ga dignuvi na ruke. Bili smo svjedoci kako su se ljudi tiskali
da dohvate tabut kao kakvu svetu relikviju. A kad je tabut s mrtvim tijelom iznesen izvan naseljenog grada, me u groblja, odjeknuli su tekbiri iz stotina i
hiljada grla, to je vanredno impresivno djelovalo, da nije ostalo gotovo nikoga
kojemu suze nisu zalile oi.
Na kaburu, nakon to je odrao lijep govor o vrlinama merhumovim
Mustafa ef. Mehi, uili su a:s'ereta sarajevski hafizi, a uz njih trojica iz Visokoga i
iedan iz Travnika. Da je vijest o Had,i Mujaginoj smrti na vrijeme doprla i u
ostale krajeve Bosne i Hercegovine, nema sumnje da ne bi bio na denazi bar
pproiniaetkeloiaizi psvoaktoovgainaa
cae.g gradskog naselja, jer je merhum imao svugdje velik broj
Porodica Merhemi a je starinom iz sela Merhemije kod Nevesinja,
odakle se doselio Hadi Mujagin djed Mula Mustafa oko godine 1821. On je bio
trgovac, a ostavio je iza sebe tri sina: Mehmeda, Osmana (Mulagu) i Saliha.
G
. odine 1870 Osman i Salih osnuju o svom troku medresu u Sarajevu (Mehmed
le umro u Plovdivu 1867).

36

Hadi Mujaga, sin Osmanagin (Mulagin) rodio se 4. I. 1877. Svrio je

Carev mekteb i rudiju u Sarajevu, a poha ao je i medresu koju su osnovali njegov otac i amida. Otac mu je umro 1890, a stric 1878. Kao mladi u 17 godini
obavio je had (1893). Bavio se trgovinom, ali je posje ivao redovno dersove
(predavanja) svoga daide Nezir ef. Zildi a i Mustafa ef. Hadihalilovi a.
Od potonjeg je sluao arapski edebijjat (lijepu knjievnost i perzijski jezik
Trgovakirn poslom je iao u Tursku, gdje se bavio 11 mjeseci, pa je bio neko
vrijeme i u Konji, gdje je posje ivao jednog zemljaka Cigia, koji je bio pripadnik mevlevijskog tarika. Cini se da je Hadi Mujaga bio osobito impresioniran
zikrom Mevlevija, koji se obavlja u tekiji Delaluddin-Rumije, pa je postao
veliki potovalac Mevlanatov, iako, po svoj prilici, nije i formalno stupio u red
Mevlevija.
Godine 1905 oenio se i otada se prestao baviti trgovinom. Bio je zemljoposjednik i rentijer. Njegova kua u Sarajevu i ljetnikovac u Halilovi ima kod
Alipaina mosta bili su otvoreni onima koji su voljeli vjersku nauku. Pretstavnici ulemanskog stalea su dolazili u njegovu ku u, gdje su doekivani i
goeni. Naroito je karakteristi no da je otada pa do u najnovije vrijeme Hadi
Mujaga davao svaki put gozbu kada bi bio proizveden koji hafiz u Sarajevu.
Svakog ramazana je davao svima sarajevsl im hafizima iftar, a tako er i Arapima
koji bi dolazili u na grad radi bedelluka. Njih bi jo, svakog posebno, darivao i
boalukom.
Hadi Mujaga je uio dug niz godina i usavravao se. Odli no je znao
perzijski, arapski i turski. Dosta mlad je nau io i njemaki. On nije imao formalno zavrenu nijednu medresu niti je od kojeg alima uzeo idazet, ali je bio
upuen u vjerske znanosti kao rijetko koji hoda. Bio je pristaa ortodoksnog
islamskog pravca.
U Sarajevu je od davnina bio obiaj da pojedine hode kazuju ders (dre
predavanja) u vie ku a u jednom uem irem
. krugu slualaca. Tako se i u
Hadi Mujaginoj kui decenijama predavale razne grane islamske teoloke
znanosti lijepe knjievnosti. U njegovoj je ku i dug niz godina tumaio Mesneviju Delaluddina Rumije merhum Hadi Mehmed Demaluddin auevi,
ed 1915 (?) do 1928, kad je zbog razilaenja u nainu tretiranja emancipacije nae
muslimanke nastao spor izmeu sarajevskog Dematskog medfiisa i reis-ul-uleme auevia, pa je Harii Mujaga kao potpisnik (i dua) Dematskog medlisa
otkazao gostoprimstvo reis-ul-ulemi. Istovremeno je u Harli Mujaginoj ku i
Hafiz Mehmed ef. Oki , lan Ulema Medlisa, kazivao Nesefijin tefsir Kur'ana,
svake subote iza jacije, a iza njegove smrti nastavio je tefsir kazivati merhum
Ahmed ef. Burek.
Na nagovor Numan ef. Bajraktarevi a, svoga starijeg druga na dersovima
iz perzijskog jezika i knjievnosti kod Mustafa ef. Harlihalilovi a, odluio se
Hargi Mujaga kazivati dersove jednom krugu ljubitelja perzijske didakti ne

37

poezije. Tako je od 1934 do 1941 (dok mu nije bomba otetila ku u, pa se morao iz nje iseliti) tuma io ova perzijska djela: Pendi Attar, ejh-Sadijin Gjulistan i Bositan i Divani-Hafiz Sirazijin, koji je dovrio u taba kom mesdidu
u 1942. Nakon kra e pauze preao je na kazivanje Mesnevije, koju je zapo eo
tuma iti 6. VII. 1942, a posljednji ders je odr'ao 13. Ti. 1958, zavrivi ovo remek djelo i po evi ga nedavno opet s po etka tumaiti, ali eto smrt ga u tom
hajirli poslu prete e.
Pored Mevluda koji se svake godine u io u njegovoj ku& on je po Prvom svjetskom ratu uveo i u enje Miradijje Sabita Ui anina, koju je sprva
uio redovno Hafiz Mustafa Fatin ef. Kulenovi , a poslije Hadi Mujagin sin
Hafiz Osman i u novije vrijeme, nakon to je merhum Handi objavio tampom ovo klasino djelo naeg zemljaka i sarajevskog kadije, Hafiz Esaci ef. Sabrihafizovi .
Osim toga u Hadfi Mujaginoj ku i se svakog ramazana u Lejlei-,Bedru
ila
Bedrijja,
dova u kojoj se spominju svi Alejhisselamovi drugovi koji su
u
estvovali
u
boju
na Bedru, kako ehiti tako i pobjednici. Becirijju je u io
u
Mustafa ef. Vareanovi . Uz to, ali ne po lunarnoj godini nego po gra anskom
gregorijanskom kalendaru, svake godine na dan 17 decembra odravana je
akademija o godinjici smrti Mevlana Delaluddini-Rumije.
Koliko je Harti Mujaga bio poznat i cijenjen ne samo u domovini nego i
u islamskom svijetu najbolji je dokaz to je 1931 pozvan u Jerusalem, gdje se
odriavao I sveislamski kongres za obranu islamskih i arapskih prava na Kudsi-erif i Palestinu. On se i odazvao ovom pozivu i bio je zapa,en u tom me unarodnom hej-etu.
Kad je prole godine dolazio u Sarajevo iranski ambasador u Beogradu
Abdul-Husejn Mejkede, zadivio se kad se upoznao s Hadi Mujagom i saznao
da je upravo dovrio kazivanje Mesnevije. Nemalo je bilo iznena enje g. Mejkedeta da i u ovom kutu Evrope ima ljudi koji poznaju ovo uveno djelo perzijske knjievnosti i koji ga mogu tuma iti.
Iza Harii Mujage je ostalo estoro djece (troje od njih su hafizi!): k i
hafiz-Mulla, sinovi hafiz Husejn i Hafiz Osman, te Fatima udata Mai , Hiba
udata Hasanbegovi i Selma udata Osmanbegovi .
Hargi Mujaga je i skn bio pjesnik, pa mi je poznato nekoliko tariha koje
je spjevao povodom smrti nekih javnih radnika i prijatelja!
Uzornog islamskog fivota, koji je bez zakanjavanja vrio islamske dunosti, muttekija i musallija, koji je uz to ve dug niz godina postio saymi-Davud,
Hadi Mujaga je postao ve odavno lik onog pravog, istinskog muslimana.

38

39

EMSUDIN SARAJLI

30. IX. 1960. umro je u Sarajevu knjievnik emsudin Sarajli , a sutradan

je zakopan u groblju na Hambinoj carini. Velik broj gra ana uestvovao je u
enazi koja mu je klanjana pred Begovom damijom 1. X. iza ikindije namaza.
Sarajli je roen 26. V. 1887. u Kneini kod Vlasenica. Sve kolovanje
(Rudiju, Gazi Husrevbegovu medresu i Darul-muallimin) zavrio je u Sarajevu
do 1904. Otiao je u Carigrad radi sticanja dalje naobrazbe, ali ga je nakon
godine boravka protjerao reakcionarni Abdul-Hamidov reim. Otada je Sarajli
stalno ivio i slubovao u Sarajevu, najprije kao inovnik Vakufske direkcije, a
potom kao financijski slubenik gradske op ine do godine 1941., kada je umirovljen. Za vrijeme prvog svijetskog rata bio je vojni imam i sluio je uglavnom
u garnizonu u Madarskoj.
Vis"e autodidakt nego ovjek opsena redovnog gra anskog obrazovanja
Sarajli se prvi put javio u sarajevskom muslimanskom polurnjese niku
Beharu prije 59 godina folklornim prilozima. (Biljeenju muslimanskih lirskih
narodnih pjesama ostao je vjeran do smrti, ostavivi omanu knjigu od 1628
pjesama). Pored objavljivanja narodnih pjesama i pripovijedaka Sarajli je i sam
pjevao lirske pjesme pod vidnim utjecajem neto od njega starijeg Muse Cazima
Catia, s kojim je bio velik prijatelj, i drugih modernista u prvoj dekadi ovog
stoljea, osobito A. G. Matoa i V. Vidri a. Sarajli je bio vjet verzifikator, djetinjski ista srca, koji, poput njegovih junaka u kasnijim novelama (Iz bosanske
romantike), niu u verzificiranom govoru treptaje zaljubljenih srca u ivotu
bez problema.
Kada je 1906. vlasnik Behara oduzeo od Edhem ef. Mulabdi a redakciju, postao je urednikom mladi muderis i kasniji reis-ul-ulema h. Mehmed
Demaluddin ef. auevi. Tada je Behar (VII. godite) izlazio dvaput mjese no na 16 strana kvart-formata, od kojih su etiri bile tampane turskim jezikom.
Ostalom dijelu bio je suurednik Sarajli , pa je njegovom smru nestalo i posljednjeg lana redakcije Behara, koji je bio prvi muslimanski porodi ni asopis
u Bosni. Slijedee godite VIII.(1907/1908), kada Beharov fakti ni urednik
bio Musa Cazim au (nominalni urednik je bio Semsi-beg Salihbegovi), Sarajli je takoer glavni suradnik originalnim pjesmama i pripovijetkama. Njegova
pripovijest Razija, objavljena i u Beharu i u posebnoj knjizi (1908), imala je
vanredan uspjeh agitiraju i protiv iseljavanja bosanskohercegova kih muslimana
u Tursku u vrijeme aneksione krize.

Nakon to je prestao izlaziti Behar Sarajli surauje u Gajretu, osobito prijevodima s turskog jezika, i od 1912.-1914. (i 1918.) u mostarskom
Biseru. Rat prekida Sarajli ev beletristiki rad, a godine 1919. ulazi kratko
vrijeme u ondanju politiku arenu kao narodni poslanik Jugoslavenske muslim anske organizacije u Ustavotvornoj skuptini. Pri rascjepu stranke opredjeljuje se za frakciju muftije Maglajli a, koja na iduim izborima (1923.) ne dobi
nijednog mandata, i Sarajli se vrati svom mirnom inovnikom ivotu i
knjievnom radu.
U poratnim godinama Sarajli pie ekonomske studije, ukazuju i muslimanima, posebno razvlatenim bivim posjednicima, puteve preorijentacije u
novi, produktivni nain ivota: Samo dva broda (1920.), Naa ekonomska
organizacija (1921.), Nova Turska (1926.), ta da inimo dok kriza traje?
(1933.) i Mi i Blinji Istok (1935.).
U Glasniku Vrhovnog starjeinstva IVZ god. 1933. objavio je Sarajli u
nastavcima pedagoku raspravu Uputa za po etni rad u mektebima (Metodi ko
obraivanje Elif-ba sufare i uzgojni postupak) koju je tampao i u posebnoj
knjizi. Ovo je bio vrlo koristan priru nik za mlade mualime koji istom poinju
predavati u mektebima, prije nego steknu potrebnu praksu.
S vremena na vrijeme Sarajli se opet vraa beletristici objavljujui u
Novom Beharu poneku pripovijest, ponajvie iz sarajevskog muslimanskog
ambijenta. Opisivao je svagdanje ljude, sitne egzistencije, onako kako ih je on
gledao, ljude koji nisu nimalo revolucionarni, koji su u bitnosti dobri i koji
mrze zlo, a da nemaju snage i mogu nosti da se bore protiv njega. Dvije zbirke
pripovijedaka tampala mu je Matica Hrvatska: Iz bosanske romantike (1931.)
i Zarasli putovi (1944.).
Pored navedenih objavljenih stvari ostavio je u rukopisu dvije zbirke
pripovijedaka, tri romana (Proljee, Srodne due i Kreposna ena), knjigu
putopisa po Bosni i Bliskom Istoku, epski spjev Afri ko roblje, 16 aktovki,
kulturno-historijske rasprave Muslimani u Spaniji kroz 900 godina (od 711. do
1611.), Turska u brojkama, Bogumilska zagonetka i Stranputice u islamskom vjerovanju. Ostavio je u rukopisu bogat Hrvatsko-srpsko-turski rje nik (sa 27.000 rijei), a meu posljednjim napisanim stvarima je poboni spjev
Mevlud. Dobro su mi poznati svi nai Mevludi (neke bi trebalo zabraniti da
se u e) poam od Gaevieva i Dizdarevieva (Muhameda Rudije), , preko
atieva, Baagieva, Zenunovieva i Daferagi eva pa mislim da je Cati ev
pjesniki najbolji, a poslije njega po vrsno i dolazi Sarajliev. Moda u njemu
nema topline i zanosa kao u Baagi evu, ali ima neto pozitivno to ina e
nedostaje svim naim Mevludima, a to je to u njima nema uop e govora o
islamu kao vjeri, o Muhamed-alejhisselamu kao u itelju vjere, o glavnim principima islama (o imanskim i islamskim artovima), a to je sve Sarajli opjevao
vjeto graenim stihovima, koji su moda bili malo neobi ni jer su deseterci, a

40

mi smo nau ili na jedanaesterce Sulejman- elebijina turskog Mevluda i

prepjeva i prerada ovoga Mevluda. Ali, sjetimo se da je i Baagi ev Mevlud
spjevan djelomi no u desetercima a djelomi no i u stihovima s manjim brojem
slogova, ak i u petercima (Boe milosni / i mi u Bosni / dan radosni / Mevlud slavimo) - pa je sedam godina nakon to je spjevan i objavljen (1924.) na
prvom javnom izvo enju u internatu eriatske gimnazije u Sarajevu (29. V.
1930.) doivio vanredan uspjeh i danas se
u cijelosti
samo neki njegovi
dijelovi recituju prilikom proslave Mevluda. Ja sam uvjeren da e Sarajliev
Mevlud imati uspjeha vie nego ijedan dosadanji na:s' Mevlud, ialto, opet naglaavam, pjesni ki nije na najvioj visini.
Sarajli se, dok je objavljivao svoje knjievno stvaranje, pored svoga
imena sluio i pseudonimima: Muhamed Dugumlija (ustvari pravo prezime
njegove porodice prije nego mu se djed preselio iz Sarajeva u Kneinu, gdje su ih
prozvali Sarajli ima), Karanfilaga, -in, Muhsin, Halid i Ferezdek.
Tko bude pisao o kultumom preporodu bosansko-hercegova kih muslimana u prvoj poli ovoga vijeka ne e moi mimoi i emsuddina Sarajli a kao
jednog od najaktivnijih i najmnogostranijih pisaca prije drugog svjetskog rata.

41

MEHMEDBEG KAPETANOVI - LJUBUAK

jedna markantna li nost prole nae generacije koja je proivljavala burne dane zadnje turske vladavine u naim krajevima i doba prvih decenija iza
okupacije, to je Mehmedbeg Kapetanovi . Poput svojih prea velikana hercegovaatih kao Ali-pae Rizvanbegovi a i dr. i on je bio uvijek u politici umjeren, ali
zato velik prista:s'a rada i napretka i tenja, koje su od Sultan Mahmutovih reforarna proimale sve generacije, kojima bijae sav ideal mearif pod svaltu cijenu.
Zato se i on dao toj struji od rane svoje mladosti i cijeloga ivota sluio toj ideji progresu, kalto je umio i mogao.
Merhum Mehmedbeg rodio se 1839. god. u Vitini kod Ljubukog. Poetne nauke uio je u rudiji u Mostaru, a za tim u medresi u Ljubukom. Iza
toga dao se na izu avanje orijentalnih jezika i na op& obrazovanje kao potrebnu
onda spremu za inovniku struku i javnog radenika. U dvadesetoj svojoj godini
bude izabran za lana vijea kod kajmekama, a iza tog ode kao lan komisije za
neke reforme, to je rukovodio poznati Devdet pa:s'a u Mostaru. Od 1863. pa
sve do 1876. sluio je kao kajmekam u Stocu, Ljubukom, Fo i i Trebinju. God.
1876. istupi iz dravne slube i preseli se u Sarajevo, gdje se oeni od glasovitog
Musta-pae Babia i tada bude izabran za na elnika grada Sarajeva, a doskora i za
lana turskoga parlamenta u Carigradu.
Iza okupacije svraa Mehmedbeg na se panju okupacijskih vlasti kao
jedna od najuglednijih li nosti muslimanskog svijeta u B. i H. i ubrzo postaje
vladinim savjetnikom. U tom svojstvu ostaje sve do 1893., koje godine bude po
drugi put izabran na elnikom grada Sarajeva. U tom ga je zvanju zatelda god.
1902. teka bolest, kojoj je te godine i podlegao. Za vrijeme svog dugogodinjeg
slubovanja bio je 4-5 puta odlikovan.
Pored tih slubi, koje je vrio merhum Mehmedbeg se bavio i knjigom.
Koliko god je vladao orijentalnim jezicima toliko je poznavao i imao smisla i
volje i za istou i ljepotu svog materinskog jezika makar da ga nije u io
sistematski. Kalto je o svemu imao svoj zdrav sud, tako je od prirode bio sposoban, i to god bi govorio pisao, sve je bilo jasno i odre eno. Merhum Mehmedbeg na godine je sabirao gradivo za svoje Narodno blago (poslovice, popijevke, duhovite re enice, pjesmice, uzreice i prie). Zatim je isto tako na godine
prevodio i sabirao grau za Istono blago sa cirugih (isto nih) jezika, sauvao
je od zaboravi narodne pjesme Boj pod Banjom Lukom, zatim uvenu pjesmu
punu savjeta Avdiju i poznati Duvanjski arzuhal, te ih sve izdao u svojim

42

izdanjima. Pisao je jo 2-3 broure politi ko-polemike prirode i u svoje vrijeme 1891. pokrenuo politi ki list Bonjak. Ovaj je list u prvo vrijeme imao karakter jednog poticaja za muslimane B. i H. koji su onih godina iza okupacije biposve izgubili orientaciju, ulaskom Austrije u B. i H. posve deprimirani, pa su
dijelom selili u Tursku se odali apatiji. Poto su druge skupine stanovnitva B.
i H. imale svoje organe, osje ala se potreba, da se pojavi neko, ko e se i za muslimane zauzimati. Tako je Bonjak i primljen i taku je ulogu imao prvih dviju
godina, dok ga je merhum Mehmedbeg izdavao.
Ta dva decenija proveo je Mehmedbeg u Sarajevu kao vladin savjetnik,
kao gradski naelnik, bio je istodobno lan vakufskog ravnateljstva, lan mearifskog mecllisa i konano kao radnik na knjievnom polju makar i u uem
smislu. Njegov konak nije bio stjecite obi nih slieldija, nego e:s'e sastanak
radnika od pera i nauke i njegova istraivanja i ra ikavanja pojedinih finesa
narodnog jezika i obiaja bila su esto originalna i interesantna.
Merhum Mehmedbeg iako je bio naoko ovjek optimista, imao je i te
kako osjeaja za svoju zajednicu i imao smisla da osjeti svaki i najmanji udarac
na sve ono to je svoje. Jedne zime a za vrijeme ramazana negdje godine 1894-5.
ili 96. doao neki novi vii vojni funkcioner austrijski i nastanio se negdje u
gornjem dijelu Sarajeva u blizini grada. Iznenadili ga prve no6 u neko doba
topovi, koji o sehuru pucaju, pa se sjutri dan nervirao jo vie, kad je uo razlog
ovom njemu nepoznatom obiaju i pucnjavi topova u to neobi no doba. To se
ulo i o tom se dosta govorilo po sijelima, ali pri tom i ostalo. Ali na bajram,
kad je na uobiajene estitke, koje bi se u Sarajevskoj kiraethani udeavale uz
sviranje vojne glazbe, po obi aju doao i vrhovni vojni komandant u ijoj je
pratnji bio i lino dotini vii oficir, merhum Mehmedbeg u svom oduljem
odgovoru i zahvali raspleo na dugo i iroko, da muslimani rado primaju estitke
ovog najveeg svog blagdana, da su sretni i zadovoljni pod mudrom upravom i
t. d., jer mogu da slobodno ispovijedaju svoje vjerske osjeaje i vre svoje vjerske
dunosti uz lijepi ramazani erif, topovi slobodno pucaju i objavljuju doba molitve, a nikome to ne smeta i ne zapinje za oko i t. d. nabrajao Mehmedbeg, da je
svatko na obe strane razumio, kud su uperene strelice begove. I o tom se poslije
dugo govorilo u drutvima sarajevskim.
U ivotu merhum Mehmedbega ima puno lijepih doivljaja i njegovih
duhovitih ala. Jedan put on doao iz harema u konak gdje zate e nekoliko
strane gospode, ali se i ne osvru na njegovu pojavu, neki sio na minder, neki
gledaju slike i levhe a neki gleda kroz prozor. Ni na njegov pozdrav ni da se
gane koji, nego samo jedan izusti gutntag. Beg se odmah sna e: to su o ito
stranci, koji su poli na Bembau u tursku kafanu pa tu zalutali. Pritisnu na
dugme, a kad se na vratima pojavi stari Bajro, malo i ljut, to ga zvono podie iz
njegova kahvedaka, beg mu zapovjedi: Donesi im po jednu kahvu, ama gledaj
kako e naplatiti!

43

SERVER ef. SVRZO

Veliki legator Narodne Uzdanice Server ef. Svrzo rodio se u mjesecu

januaru godine 1878. Njegova majka Ata ro ena Hrasnica poginula je za vrijeme okupacije 19. kolovoza 1878. u Sarajevu u Hrasni inoj kui s desnu stranu
Miljacke, koja je bila na onom prostoru, gdje je kasnije izgra ena kua (odmah
do kazalita).
0 njegovoj majci je poznata jedna lijepa narodna pjesma:
emaluo, ira od Misira,
Svrzo Meho ljepi od vezira!
Almas grana Hrasni ina Ata
Almas grana na telale data.
Kupuje je Svrzo efendija
Nadmee se Sokolovi Salko,
Svrzo daje paru carevicu,
Salko daje hiljadu dukata.
Govorila Hrasniina Ata:
U mog babe dosta blaga ima,
Samo nema pare carevice
Jer je para na srda's/ce pala,
Na srcu je ranu ostavila.
Server ef. Svrzo je u io rudiju u Sarajevu, a nije dalje nastavljao nauke,
no uvijek je bio prijatelj svih onih koji su traili nauke i znanja. Tako je pred
smrt za vrijeme rata oporu no ostavio jednu tre inu svoga imetka za prosvjetne
svrhe i pobijanje nemorala. Izvrilac oporuke g. dr. Halidbeg Hrasnica je iz njegova sulus-vasijeta dijelio tipendije i potpore osobito u enicama sarajevskih
kola, a pred dvije godine je dodijelio Narodnoj Uzdanici i Merhametu po
75.000 dinara, da se od kamata te svote dijele svake godine dvije tipendije u enicama koje sarajevske srednje kole.
Server ef. je umro 15. septembra 1918.

44

45

RIZA BEG KAPETANOVI

Ona stara muslimanska generacija, koja je u zadnjem deceniju prologa

vijeka stupila u javni ivot, dobrano se prorijedila. 24. decembra 1931. umro je
Riza beg Kapetanovi , jedan od vrijednih radnika muslimanskog preporoda u
Bosni.
Ono to je bio u Hrvatskoj Ilirski preporod po etkom etvrtog decenija
prologa vijeka, to je za Bosnu pokret muslimanske inteligencije u zadnjem deceniju prologa i prvom ovoga vijeka. Kao to ni od Ilirskog pokreta nije u
knjievnosti mnogo ostalo, tako ni od cijelog ovoga rada prvih mushmanskih
knjievnika nemamo skoro nita osim Baagi eve lirike, odlomaka Mulabdi eve
proze i Vamikovih Papirnatih kriara, koje bi naa omladina esto trebala
uzeti u ruke, da iz njih u i i naui ljubiti svoje i braniti se od drugoga. itav ovaj
pokret muslimanske inteligencije na vlas je skoro jednak Ilirskom preporodu u
Hrvatskim zemljama s jedinom razlikom, to muslimansko bosansko plemstvo
ni u iznimkama nije nikad bilo anacionalno, nego je kao najsvetiji amanet uvalo materinsku rije i gajilo neobinu ljubav za svoju zemlju, a i prvi radnici
narodnog preporoda, prvi ora i narodne njive, su gotovo sami i to
izdanci onih najstarijih porodica.
Od prvih narodnih trudbenika u ivotu su Edhem Mulabdi , dr. Safvet
beg Ba'agi, Ademaga Mei i Osman Hadi, a Riza beg Kapetanovi umrije
nam eto pred godinu dana.
Roen u Vitini 1868. (a moda i ranije; nerado je o godinama govorio) u
staroj begovskoj i kapetanskoj porodici, Riza beg je od malih nogu odgajan
gransenjerski, a kako mu je otac Mehmed beg bio vrlo razborit ovjek, znao ga
je odgojiti u duhu novoga vremena. Nakon okupacije Bosne 1878. Riza beg je
prvi musliman, koji pohaa Knabenpensionat u Sarajevu, a nakon svretka
penzionata pohaao je neko vrijeme rudiju.
Begovski je ivio. ivio je, reklo bi se, kako je sam htio. Pa i pored toga
to je bio begovski komotan, radio je. Iako nije bio jedan od glavnih radnika
Narodnog preporoda, ali je dosta doprinosio narodnoj stvari.
1893. godine
je zbirku pjesama. Od itava toga pjevanja jedva ostaje nekoliko dobrih stihova, nastalih uglavnom po ugledu na narodnu poeziju.
Kad je 1900. pokrenut prvi mushmanski asopis Behar, kojemu je bio
urednikom Safvet beg Baagi , a glavnim suradnikom Edhem Mulabdi , poinje
u njemu suraivati i Riza beg pjesmama i kraim priama, a naro ito folkloris-

tikim ra.dom. Znatnija mu je radnja iz folidora ta ne valja raditi. Prije polu-etanja Behara suradivao je u Nadi pjesmama i tako er folklorom: Iz nanina
halvata.
U to je vrijeme sakupljao povijesnu gra u za dramu Hariun, koja je
izila 1905. u Beharu i posebno tiskana. Ta drama prikazuje ivot zadnjeg
srednjevjekovnog viteza Hadi Mehmed bega Rizvanbegovi a, zvanog HarOun,
koji je zaglavio u borbi s bratom Alijagom (kasnijim Alipaom). Sva tadanja
dramska knjievnost nastala je radi toga, da diletanti imadu ta iznijeti pred
zahvalnu publiku, koja je rado gledala junake odjevene u zlato i srmu, sa sabljama i pukama i sa rije ima punim borbe i prijetnje dumanima. Taj komad su
davali diletanti po svoj Bosni i Hercegovini, a doivio je mjeseca velja e godine
1930. premijeru u izvedbi glumaca sarajevskog kazalita.
Otkako je osnovana Narodna Uzdanica pokazivao se na svakoj njenoj
priredbi i pratio je njezin rad i razvoj s oduevljenjem.
Otkako je izumljen momentaparat u fotografiji, Riza beg se bavio u obilnoj dokolici fotografiranjem raznih tipova i scena. To mu je bila najdraa razonoda, pa je ostavio iza sebe lijep album odli nih fotografija.
Riza beg Kapetanovi bio je vanredno drutven i pristupa an ovjek,
pun dosjetaka duhovito poantiranih, bogat raspoloenjem i uvijek optimist.
Narodna Uzdanica gubi u njemu velikog prijatelja i dobra radnika.
Rahmetullahi alejhi rahmeten vasiaten!

46

47

HADI MEHMED DEMALUDDIN

AUEVI
U ponedjeljak, 28. marta 1938. umro je u Sarajevu prvi Reis-ul-ulem a
. Na 30. KraljevinJugosHdMehmDaluinfdjCev
marta obavljena mu je impozantna denaza. Nakon klanjanja podne namaza
zakopan je na poasnom mjestu u haremu Gazi Husrev begove damije, izme u
mezara Mehmed beka Muteveli a i Mustaj bega Fadilpai a.
Muhamed" Cauevi roen je 28. decembra 1870. u selu Arapui kod
Bosanske Krupe. Mektebsku nauku u io je pred svojim ocem Ali hodom, a
zatim je otiao u Biha u medresu, gdje je sticao naobrazbu pred muftijom i
muderrisom Ahmed Sabit ef. Ribi em, zvanim irazijom. Odatle je otiao
godine 1887. u Carigrad, gdje je sluao predavanja vie muderrisa: Salih ef. Tokatlije, H. Hasan Husni ef., H. Ali ef. Neveherlije, H. Halid efendije, a
posebno je uio perzijski jezik pred Esad dedetom, koji je bio i dervi Mevlevijskog tarika. Kako su u ta vremena medrese u Carisradu bile po starom uzoru i
sa starim preivjelim nainom predavanja, odlu i Cauevi da se upie u modernu, organizovanu, kolu, Mektebi-Nuvvab, ali po nagovoru svoga u itelja Ismail Haki ef. Monastirlije, pree odmah na pravni fakultet (Mektebi Hukuk)
carigrar lskog sveuilita koji je s odli nim uspjehom svrio i godine 1903.
poloio zadnje rigoroze. Ali i prije toga, u tre oj godini studija, uzeo je idazet.
U Turskoj, gdje je stekao glavnu naobrazbu i gdje se osje ala potreba za kolovanim ljudima, ekala ga je velika karijera, ali osje aj dunosti prema svome
narodu i elja da mu svojim znanjem i naobrazbom pomogne prevagnu i on se,
na nagovor nekolicine prijatelja, vrati 1903. u domovinu, gdje zapo e svoj
blagotvorni rad u narodu, najprije kao profesor arapskog jezika u gimnaziji u
Sarajevu, a onda od 1905. do 1909. kao lan Ulema medlisa. Kada je godine
1909. izvojevana vjersko-prosvjetna autonomija stavljen je kao lan Ulema
medlisa na raspoloenje i imenovan profesorom eriatske suda ke kole u Sarajevu. No kako je tu dobio niu klasu nego mu je pripadala kao lanu Ulema
medlisa smatrao se unienim, pa je predao ostavku na slubu, koja je uvaena
istom godine 1912. Slijede e je godine izabran pretsjednikom Demijjeti-limijje.

" kolujui se u Turskoj pisao je i izgovarao svoje ime na turski na in, tj. Mehmed. Kako
onda Turci nisu imali prezimena, pri upisu u kolu uzimali bi drugo ime (nekad o evo, a
nekad koje drugo, poetinije ime), pa je tako i auevi uzeo ime Demaluddin - ljepota
vjere. Potpisivao se obino: Efkarul muvehhidin Mehmed Demaluddin - Najsiromaniji
monoteist M. D.

U to vrijeme je imao namjeru da se povrati u Tursku i ve je bio zapoeo

prodavati knjige i namjetaj. Ali kako tada dade ostavku na poloaju prvi
narodnom voljom izabrani Reis-ul-ulema Hafiz Sulejman ef. Sarac postade aktualno pitanje novog Reis-ul-uleme. Inteligencija i iroki narodni slojevi smatrali
su da je za taj poloaj najpozvaniji Cauevi , dok ga neki lanovi Egzekutivnog
odbora nisu trpjeli. Hodinska kurija ga izabra ipak za prvog od trojice kandidata. Kada vlada poniti izbor do e do ponovnog biranja. Egzekutivni je odbor
imao svoga kandidata Dafer Ilhami bega Kulenovi a iz Carigrada a rodom
Bonjaka. No Hodinska kurija ponovo ga izabra za prvog kandidata uz Hamza
ef. Puzia i Salim ef. Muftia, iako je ef pravosu a Abdalbert ek pravio pritisak na kadije, kao dravne inovnike, kojih je bilo 11 u Kuriji, da na prvom
mjestu izaberu Kulenovi a. Vlada nemade kud, nego potvrdi Cauevi ev izbor, i
on poloi 7. marta 1914. zakletvu pred carem i kraljem Franjom Josipom I. u
Beu. Na tom poloaju je ostao do godine 1930., kada je donesen Zakon o Islamskoj vjerskoj zajednici, po kojem su svi muslimani u Jugoslaviji dobili jedinstvenu vjersku upravu. Cauevi je postavljen prvim Reis-ul-ulemom Islamske
vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije.
Iz neopreza, koji katkada imaju i najve i ljudi, a u naj istijoj namjeri i s
nadom da e tako najbolje pomo i svojoj zajednici, pomogao je ondanjoj autoritativnoj vladi Petra ivkovia, u kojoj je imao resor pravde Dr Milan Srki ,
da srui muslimanski vjersko-prosvjetni Autonomni statut, izvojevan godine
1909. nakon velikih moralnih i materijalnih narodnih rtava. U doga ajima koji
su iza toga neposredno slijedili bile su mu ruke vezane, pa je odmah vidio da je
prevaren. Najbolje to je u toj prilici mogao u initi i to je u inio jest predaja
ostavke na asti Reis-ul-uleme, 11. aprila 1930. nakon ega je i penzionisan.
Njegov rad je bio mnogostran i upu en na ope dobro muslimana. Po
dolasku u domovinu, opazivi nau zaostalost i trae i joj uzroke, vidio je da je
naa najvea mana neprosvijeenost iz koje su onda izvirala druga narodna zla.
Muslimanska omladina je u nedovoljnom broju poha ala osnovne, a pogotovu
srednje, kole. U mektebima se obuka vrila na turskom jeziku. Evropsko pismo latinica smatralo se protuislamskim, i po miljenju natrane uleme, grijeh je
bio njime se sluiti. Za po etak rada na narodnoj prosvjeti preudesio je arapsko
pismo, kojim su se Turci sluili, za na jezik iskombiniravi slova i znakove za
glasove koje ima hrvatski jezik, a nema ih arapski. Tim pismom, arebicom, po e
tampati knjige vjerskog sadraja koje je ili sam pisao i prevodio ili njegovi mla i
i vredniji saradnici iz redova nie ilmijje, muallima. Takvim arapskim pismom
su tampane u glavnom sve nae vjeronau ne knjige za mektebe i osnovne kole,
a do najnovijeg vremena i za gimnazije. Tim slovima su tampani ili u cijelosti ili
djelomi no listovi Tarik, Muallim, Misbah i Behar (VII godina u kojemu je bilo i lanaka na turskom jeziku) kada ga je auevi potpisivao kao
urednik.

49

48

Zadnje, a i najvee, njegovo knjievno djelo je prevod i tuma Kur-ana

koji je izradio u zajednici sa svojim urom, sadanjim lanom Ulema-Medlisa g,
Muhamed ef. Pandom. Ovo djelo je radio na bolesni koj postelji.
Njegovi uenici i iz gimnazije i iz eriatske suda ke kole sjeaju ga se
kao izvrsna nastavnika.
Ne manje su vani i njegovi vazovi koje je kazivao godinama u Gazi
Husrevbegovoj damiji u Sarajevu i u drugim mjestima Bosne i Hercegovine
obilazei esto i najzabitnije krajeve. Njegovi vazovi nisu bili ahiretski, nije
bilo u njima fantasti nog opisivanja denneta i dehennema, hurija i zebanija,
kao u drugih vaiza. Njegovi vazovi su bili otvoren i smion poziv zaostalom
islamskom svijetu da se prene iz u malosti i mrtvila, da prione za napredne i
korisne tekovine modernog vremena, jer e ga drukije vrijeme pregaziti.
U najtee vrijeme obnaaju i ast Reis-ul-uleme za Bosnu i Hercegovinu,
u samom ratu i poratnoj pometenosti, nije mogao da razvije sve svoje duhovne
sposobnosti na korist nas muslimana. Bivalo je i takvih vremena kad je morao
iznalaziti svagda:s'nju zaradu neukim enama boraca koji su krvavili na svim
evropskim bojitima. Ali, kad je trebalo, ula se i nadaleko njegova muka krajinika rije u obranu ugroenih muslimana, kao to je to bilo odmah po
svretku rata.
Narodna Uzdanica je izgubila u Reis-ul-ulemi aueviu svoga iskrenog prijatelja i suradnika. U prvoj godini na:s'ega kalendara (za 1933.) tampan je
njegov lanak Nekoliko rijei o ibadetu i ahlaku, u 11. (1934.) Boje svijetlo
ne moe nitko ugasiti, u (1935.) Jedno l ratko obja:s'njenje o Hutbama, u
IV. (1936.) Damija i u V. (1937.) Objava (Vahjun).
Vakufsko-mearifski sabor u Sarajevu na komemorativnoj sjednici od 28.
marta 1938. upisao je rahmetli H. M. Demaluddin ef. auevia dobrotvorom
Narodne Uzdanice.
Slijedeih dana je cjelokupna jugoslavenska tampa pisala o velikom rahmetliji opirne lanke istiui vanost njegova rada za kulturni napredak bosanskohercegova kih muslimana. Novi Behar u Sarajevu posvetio je itav jedan
proiren broj (20, god. XI. od 15. aprila 1938.) merhum Cauevi u.
Ovdje donosim jedno karakteristi no pismo merhum auevia koje mi
je pisao u Podgoricu kamo sam bio premjeten i gdje sam me u muslimanima,
prema skromnim sposobnostima, po eo raditi na vjersko-prosvjetnom pridizanju. Obavijestivi ga jednim opirnim pismom o svojim zapaanjima i po ecima rada, dobih slijede e njegovo pismo:

Ali efendi Narnetak, profesor

Podgorica
Tvoju kartu od 27/XI 1933 ju e primio. Drago mi je da si zdravo i da si
poloio profesorski ispit. Ja Ti to estitam i elim Ti lijepo zciravlje i dobar

apredak. Vrlo me veseli da si po eo V'azu nasihat initi. Tvo) c'e v'az mnogo
ndavati povoda da tamonji svijet razmilja o potrebi nauke. Zensko, muko,
svaki musliman duan je uiti, pa ako ne e toga vriti kao musliman, vrijeme e
ga prisiliti da to vri kao obi ni graanin. Zna:s' Ti koliko sam ja imao truda dok
sarn rastuma io potrebu uenja svjetskog pisma, latinice, po naim medresama, a
i to da mi je trebalo dugo i iroko tuma iti potrebu naobrazbe naeg
enskinja. Trebalo mi je dokazivati, da e islamski svijet propasti, ako ne
osposobi svoje sve lanove za borbu u ivotu. Usprkos svega toga zna da smo
dosta izostali i zaostali, pa se ne moemo uditi zaostalosti muslimanki u Crnoj
Gori. Runi obi aji najveu tetu nanose islamskom svijetu. Turska, da se je
drala loi(h) obi aja, morala bi propasti. Turkinje i Turci, ensko - muko,
stupilo je u borbu, pa su za etiri godine isposlovali da su danas gospodari u svojoj slobodnoj domovini. Turska, u zdravlju svojih u enih Turkinja, moe sutra
sve mukarce opremiti na rat, jer moe sve inovnike nadomjestiti sa sposobnim
enskinjem. Sve islamske drave mora e da se ugledaju u Tursku i da svoje
enskinje osposobe za borbu u budu nosti. I ovo e biti povratak Kur-anskim
propisima, a ne - kako neki misle - gaenje vjerskih propisa. Kur-an trai da i
muko i ensko u jednakoj mjeri budu ista srca, iste due, a ne trai od njih da
se zastiru da u tmini i mraku neznanja ive. Ako je neko nemoralan on e nevaljala djela initi kada ga zastre i ponjavom.
Selam primi i selam kai svakom ko eli. Ja se jo osje am slabim i ne
izlazim iz ku e, ali ovjek je duan da u pogledu slabosti gleda u one koji su
slabiji, pa tako i ja sabur i ukur inim.
Seher Saraj 30/XI 1933 14 'aban 1352

Efkarul-muvehhidin
Mehmed Demaluddin
(P. s.) estitam Tebi i svima muslimanima tamo mubarek ve er Lejlei
Berat, koja se slavi kod nas sutra nave er. Boe, daj, da islamski svijet u boljem
raspoloenju, u boljem veselju do eka i doivi mnogo mubarek ve eri!
M. Demal

50

51

Dr. SAFVETBEG BAAGI -REDEPAI

(MIRZA SAFVET)

6. svibnja 1870. rodio se u domu begova Reciepai a u Nevesinju u Ibrahimbega, sina Baagina, prvi sin, kojemu nadjenue ime Safvet. Majka mu,
Almas hanuma, ki je Dedage, a unuka Smail-age engia, pa je Safvetbeg i s
oinu i s materinu stranu potomak starih begovskih porodica isto ne Hercegovine. Otac mu Ibrahimbeg bio je inovnik, pa je i Safvetbeg kao dijete promijenio nekoliko mjesta boravka, a od 1882. nastanio se stalno u Sarajevu. U Mostaru i Konjicu polazio je mekteb, a u Sarajevu Rudiju. Ova kola je bila
naroiti tip osnovne po nekim predmetima koji su se u njoj u ili, srednje
kole, pa je Safvetbeg tu nau io u dobroj mjeri orijentalne jezike: turski, arapski
i perzijski. U ovim ga je jezicima pou avao i otac mu, pjesnik, pa je Safvetbeg
imao prilike da i izvan kole stee znanje jezika, bez kojih se ne moe zamisliti
dobar poznavalac na:e povijesti turskoga razdoblja, kakav je Safvetbeg ve u
ranoj mladosti postao. Begovski potomak upoznao se jo u djetinjstvu s porodinim tradicijama, koje su se prenosile s koljena na koljeno, zapamtio ih, a po
njima je stekao volju da se upozna s tradicijama i historijskom istinom itave
Bosne i Hercegovine. Iz djetinjskih naldonosti i mladi kih elja razvila se u zrelo
doba njegova ivota volja za takvim radom, a ta volja udruena sa shodnom
kasnijom naobrazbom i nau enjakom erudicijom dala nam je Safvetbega historika, kakva ga najvie cijene ueni ljudi.
Nakon rudije Safvetbeg se upisao u sarajevsku gimnaziju, koju je pohaao od 1885. do 1895. sa dva vremenska prekida, radi - matematike.Tada su u
gimnaziji, pored ostalih predmeta u ili muslimanski aci arapski jezik, po volji,
mjesto grkog, pa se Safvetbeg i tu usavravao u jeziku Antare, Imru-ul Kajsa, u
jeziku svete Knjige, Kur'ana, i hadisa. U to vrijeme sazrijeva u njemu u enjak,
ali jo ne daje knjievna povijesna djela. Javlja se u njemu treperenje uvstava,
budi se mladi ka ljubav, koja trai izraz u stihu, i ovo razdoblje nam daje
pjesnika, Mirzu Safveta. Takav je imao mnogo vie utjecaja na nas, takva smo ga
bolje osjetili i upoznali i u pjesnikom radu je vei njegov znaaj za ire slojeve
naeg svijeta. Siroka dua na.ega naroda, izraena u sevdalinki, pjesmi kojoj
nema premca u narodnoj lirici evropskih naroda, snano je izbila u Mirzi
Safvetu, sevdaliji, koji je punom aom pio slasti zemaljskoga ivota i o tom
pjevao bez la'nog, farizejskog, srama kao i njegov suvremenik Lacko Vidri .

Nakon studija orijentalnih jezika i povijesti na Univerzitetu u Be u

imenovan je nastavnikom arapskoga jezika u gimnaziji u Sarajevu godine 1900.,
a ve ie tada poznat i kao dobar pjesnik po Trofandi iz hercegova ke dubrave i
kao dobar u enjak-povjesnik po Kratkoj uputi u prolost Bosne i Hercegovine, pored drugih radova tiskanih u hrvatskim asopisima i u sarajevskoj
Nadi.
Iste godine kad je imenovan nastavnikom gimnazije, pokrenuo je s Edhemom Mulabdiem i Osman Nuri Hadi em, list za pouku i zabavu Behar,
uz koji se okupilo sve to je bilo pismeno i to je vrijedilo me u muslimanskom
duhovnom elitom - knji'evnicima. Zasluga njegova i njegovih suradnika je
neprocjenjiva za ondanje a i kasnije muslimansko drutvo, u kojem je nastao
bio opasan drijeme' i jo opasniji pokret za seobu u Tursku. Safvetbeg je
ureivao Behar samo jednu godinu, ali list je nastavio izlaenjem jo punih
devet godina evoluiraju i od muslimanskog porodi nig lista u panislamsko
knjievno-politiki list (V-11. godite), a zatim u hrvatski porodi ni list, prihvativi suradnju, pa zadnjih dvaju godita (IX. i X.) i urednika Hrvata katolika
Prvi decenij dvaciesetoga vijeka je najplodonosniji u Baagi evu ivotu.
Kao pjesnik, inspiriui se erotikim doivljavanjem, pjeva ljubavne pjesme,
protkane istonjakom filozofijom o bezgrjenosti iste prirodne ljubavi.
Zanosei se slavom predaka, junaka Bosne Hercegovine, pjeva rodoljubne
pjesme, pune borbenosti i ivotne snage, a te se pjesme deldamiraju na svima
muslimanskim zabavama, na kojima se odigravaju tako er njegove drame
Abdullah paa i Boj pod Ozijom, nastale ne toliko pravom njegovom inspiracijom koliko iz potreba muslimana, koji su po eli prireivati zabave, da bi
omladinu navikavali na novi put drutvenosti, izvla ei je iz opskumih kavana i
krma. (Pri ovom ne mislim rei da drame nemaju knjievne vrijednosti.) Promatrajui na ivot, svoju suvremenost, pjeva didakti ne pjesme, nagoni nas da
mislimo o svome materijalnom stanju, koje se ve onda poelo ruinirati:
,

Zato su nai rauni loi,

Groem se tee - krunom se troi.
Videi nas malo na naukama, bez kojih nam nema opstanka, ako ne emo da ostanemo samo sitne kahvedije i podvornici po uredima, pjeva muslimanskim roditeljima:
Djeca bez kola - siro ad gola,
A narod bez djece obrazovane
Je narod koji budu nosti nema,
Narod je kom su odbrojeni dani
Narod je kom se kobni udes sprema
Da ga utarnani.

52

Ali u ovom pravcu ne pjeva samo, jer pjesma teko pokre e i obrazovaniji svijet, nego radi i opipljivije. Sa suradnicima, koje je bio uza se okupio ureujui Behar, pokre e nakon dugih i savjesnih priprema, 20. velja
e 1903,
Gajret, drutvo za pomaganje siromanih claka. Po tom se osnivaju drutva:
Elkamer i Muslimanski klub. (Po etkom 1907. otputen je Safvetbeg iz dravne slube, a mjeseca srpnja iste godine bezrazlono mu je otkazano povjerenje lanova Gajreta, koje je Eksekutivni odbor Narodne organizacije na
brzu ruku en masse upisao.) Poznat u narodu kao njegov ozbiljni i iskreni
uitelj postao je i politi arom, ali ne narodnim demagogom. U prolje e
1907.
pokree politiki tjednik Ogledalo, koji skoro sam ispunja od uvodnika do
podlistka, ali u tom poduzeu nema uspjeha, jer ne pie onako kako je tadanja
italaka publika traila: razdraliivo, polemi ki - u no. On pie razborito
sabrano, a mnogi su njegovi lanci itave studije, pisane s puno ozbiljnosti.
Naroito se tu istiu lanci o agrarnom pitanju u Bosni. Radi ozbiljna tona njegova pisanja, list nije mogao napredovati, pa se nakon tri mjeseca (13 brojeva)
razbilo njegovo bistro Ogledalo. Napokon kao u enjak pie u ovo vrijeme
studije o pojedinim istaknutim Bonjacima i Hercegovcima za turske uprave i
sprema se za donoenje svoga najve eg knji'evnog djela Bonjaci i Hercegovci u
islamskoj knjievnosti, na osnovu kojega je promoviran 20. s-vibnja 1910. na
ast doktora ex linguis islamiticis.
Godine 1910. Safvetbeg je izabran za narodnog zastupnika za grad Banja
Luku u bosanski sabor. Nakon smrti Alibega Firdusa, odmah u po etku zasijedanja sabora, imenovan je Baagi predsjednikom sabora, a vrio je tu funkciju i
godine 1914, dok je u meuvremenu, za dva saborska zasijedanja, bio podpredsjednik sabora. Njegov politi ki rad se ogleda u saborskim zapisnicima i nije
malen, ali iskreno priznajem da alim to ga je politika otrgla od nauke i
beletristike, pa nije mogao u knjievnosti dati onoliko, koliko bi dao da nije bio
zauzet politikom, tim vie to se, u isto vrijeme kad je bio izabran za narodnog
zastupnika, radilo o tome da bude imenovan profesorom orijentalistike na zagrebakom sveuilitu. Iza rata se tako er bavio kratko vrijeme politikom i
izdavao list Obranu, ali nije imao spreme za vo enje balkanske politike, pa ju
je napustio. Od kraja 1919. do prolje a 1927. sluio je kao kustos Zemaljskog
muzeja u Sarajevu i to je opet jedan period intenzivnijega nau noga njegova
rada, koji mu je ometala bolest, pa je 18. svibnja 1927. penzionisan. U to vrijeme
spjevao je Mevlud, prevodio rubaije Omer Hajjana i izdao ih s predgovorom u
dvije zbirice, sabrao i tuma io turcizme u hrvatskom jeziku i obra ivao biografije znamenitih Hrvata, Bonjaka i Hercegovaca u Turskoj carevini. Opsegom
sitnije, ali knjievnom vrijedno u velike priloge objelodanjivao je za rata i po
ratu u Glasniku Zemaljskog muzeja, Obrani, Gajretu, Novom Beharu i
kalendarima Narodna Uzdanica i Napredak

53

9. travnja 1934. godine nestalo ga je izme u nas i on je postao svjetla

stranica na.e prolosti, za koju se dugi niz godina zanosio svojim umom
kao i plemenitim srcem.
Sutradan je uz ogromno u estvovanje naroda sahranjen uz Begovu damiju. Kad je denaza snesena od njegove ku e pred Begovu damiju, oprostio se
od njega dirljivim govorom ispred Narodne Uzdanice, koju je Safvetbeg
neizmjerno volio, njezin predsjednik i merhum Safvetbegov prijatelj i suradnik
kih
Edhem ef. Mulabdi (njihova suradnja na napretku bosansko-hercegova
aj
je
istakao
zna
muslimana datira od nazad 40 godina). U govoru g. Mulabdi
Safvetbegov na kultumom podizanju muslimana, njegov knjievni i drutveni
rad i njegovo nacionalno osvjekivanje muslimana.
Prvih dana po smrti Safvetbegovoj donijele su sve doma& novine nekrologe o Safvetbegu, me u kojima se isti u oni u Obzoru i Hrvatskom listu
(Osijek) od Dragutina Hofbauera. Mnogobrojne ustanove i pojedinci izrazili su
porodici Safvetbegovoj sau ee u alosti, a u mnogim mjestima Bosne i Hercegovine odrane su komemorativne sjednice i prou ene hatme za duu neumrlog
pjesnika. asopisi Hrvatska revija (Zagreb) i Napredak (Sarajevo) donijeli su
itav trobroj
lanke o radu i zna aju Safvetbegovu, a Novi Behar posvetio je
(60 strana) Safvetbegu. U ovom trobroju su dali priloge o svim granama Safvetbegova rada: Hamdija Kre,:evliakovi (najbolja Baagi eva biografija), Ivan A.
evoj), Salih
Milievi (jedan lanak o javnom ivotu a jedan o poeziji Baagi
(o
Mevludu),
Balji (o karakteristici Baagi eve poezije), Muhamed Hadijahi
Antun im ik (o Baagi evoj zbirci narodnih pjesama, koju je merhum davno
ustupio Matici Hrvatskoj, a ova je neke objavila u V., VI. i knjizi narodnih
pjesama), Edhem Mulabdi (o dvostrukoj cenzuri radi Safvetbega), Rudolf
Zaplata (Silvije S. Kranj evi o Safvetbegu Baagi u - kao pjesniku, dok je u
jednom kasnijem broju N. B. objavljen lanak u kojem je izneen Kranj evieva rar6)
ev sud o Baagiu kao historiku), Abdurahman Mei (poetak Baagi
i Hamdija Kreevljakovi (bibliografija). U pjesni kom raspoloenju napisali su
Rikard Katalini Jeretov (Pjesnik), Urednitvo (Nad kaburom velikog rah-u) svoje osje aje nad
metlije) i amil Avdi Jusufov (Merhum Safvetbegu Baagi
prevelikim narodnim gubitkom. Svoje uspomene na velikog merhuma iznijeli
u spomenutom trobroju Novoga Behara: H. Mehmed Demaluddin
Cauevi , Ademaga Mei , Fehim Spaho, Dragutin Hofbauer, Ahmed Muradi ja. Naro ito se tu
begovi , Andrija Kulier, Edhem Mulabdi , Hfz. A. Buatli
a, Fehima
istiu prilozi njegovih suradnika iz mladih dana: Edhema Mulabdi
a.
Lijepe
pjesme
u
spomen
Mirzi
spjevali
su
i objelodaSpahe i Ademage Mei
), a u Hrvatskoj

jem
Novom
Beharu
Dem-bu-ni
(Nikola
Buconji
nili u dje
reviji Jakov Cari . Ova je pjesma kasnije preneena u Novi Behar.
Iz svih tih priloga, od kojih neki nisu iz vanredakcijslih razloga mogli
biti u cjelosti doneseni, vidi se da je Safvetbeg Ba:s'agi (Mirza Safvet) bio velik

55

54

ovjek, dobar i iskren prijatelj, osje ajan pjesnik i znaajan u

enjak i da je svojim
nau nim", beletristi kim" i drutvenim radom me
u nama bosansko-hercegovakim muslimanima sagradio sebi spomenik trajniji od tu a.

MUSA AZIM ATI

6. travnja o. g. navrilo se 20 godina od smrti ovog naeg velikog pjesniovjek

rijetkih duevnih sposobnosti, obrazovan isto njaki i evropski kao
ka.
malo ko od njegovih suvremenika, gonjen zlim udesom patio se itava svoga
vijeka. Za natpis na njegovu nadgrobnom kamenu spjevao je rahm. Baagi ovu
jednostavnu rubaiju:
Tu poiva pjesnik velikoga dara
Koji nije tra'io asti ni iara,
Ve bohemski ivio i uvstveno pjev'o
Dok ga udes ne doprati do ovog mez,ara.
Donose i njegovu sliku u na:s'em kalendaru ne emo da o njemu opirnije
piemo, nego upozoravamo itaoce na Novi Behar, god. br . 20-23, posveen uspomeni dvadesetgodinjice njegove smrti, a u kojemu su izneseni
a o pjesnilanci: Hamdije Kreevljakovi a, Ivana Milievia, Hazima abanovi
jezika.
nih
ito
o
prijevodima
s
isto
kovu ivotu i knjievnom radu, naro
Rahmetullahi alejhi!

" Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine od god. 1463-1850. (Sarajevo 1900.), Gazi
Husrevbeg (Sarajevo 1907.), Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti (Sarajevo
1912.), Znameniti Hrvati Bonjaci i Hercegovci u Turskoj carevini (Zagreb, 1931.) i drugi
lanci po asopisima. Zna ajan mu je neobjelodanjeni, a s velikim tn.idom obra eni,
rad
Turcizmi, arabizmi i parsizmi u hrvatskom jeziku.
" Trofanda iz hercegova ke dubrave (Zagreb, 1896., II. izdanje Sarajevo, 1928.), Abdullah
pa:s'a, dramatski spjev (Sarajevo, 1900.), Boj pod Ozijom, dramski spjev (Sarajevo, 1905.),
Misli i uvstva (Sarajevo, 1905.), Uzgredne biljeke (Sarajevo, 1907.), Izabrane pjesme
(Sarajevo, 1.913.), Melvud (Sarajevo, I. i 11. izd. 1924., DI. izd. 1931.) i druge originalne i
prevedene pjesme po asopisima.

56

57

NADGROBNI SPOMENIK DRA.

SAFVETBEGA BAAGI A

Konzonanti zadnjega stiha u turskom jeziku po ebcied-he-sabu daju broj

a
1352, to je godina Baagieve smrti po Hidri.
S druge strane istoga niana ispisano je ta er turskim jezikom: Od
uglednih i prvih ljudi zemlje dr. Baagi Mirza Safvet ovdje je pokopan. Bog nek
mu se smiluje. Godina 1352.
Prvi natpis je pisan arapskim pismom su/us, a drugi hatti divanijom. Oba
natpisa je napisao Hadi Ahmed Demal ef. Dervievi , nastavnik arapske kaligrafije u Kairu.
Na nadgrobnom kamenu nie nogu napisano je latinicom i naim narodnim jezikom samo ovo: Dr. Safvetbeg Baagi Redepai (Mirza Safvet) 6. V.
-

U haremu Gazi Husrevbegove damije u Sarajevu ima 11 grobova: prvi

je osnivaa najvee zadubine bosanskohercegovakih muslimana, Gazi Husrevbega, a zadnji Dr. Safvetbega Baagi a.
Nadgrobni spomenik Dra. Safvetbega Baagi a, dovren i postavljen 5.
listopada 1935, je od sarajevskog kamena, vapnenca, a izradio ga je klesar Antun
Godec. Sastavljen je iz dva dijela: stepenastog sarkofaga (kubure) i niana. To je
tradicionalan oblik odlinijih muslimanskih nadgrobnih spomenika, pa je
morao biti odabran i za Safvetbegov grob, tim vie to su i susjedna etiri nadgrobna kamena tako postavljena. Susjedna etiri nadgrobna spomenika su kitnjastija, s mnogo ara i vijuga na sarkofazima, pa odu araju od velianstveno
jednostavnih linija damijskih. Zato ba jedini Ba:agi ev nadgrobni spomenik ne
disharmonizira s damijom.
Na nianu vie glave ispisan je arapskim slovima a turskim jezikom epitaf, koji je spjevao poznati na orijentalist i profesor turskoga jezika na eriatskoj sudakoj koli u Sarajevu, Salih Safvet ef.
lini poznanik i prijatelj
Baagiev. Na prednjoj strani niana isidesana je pjesma od 14 istonjaki
njastih stihova, u kojima se opisuje zna aj Safvetbega Baagi a za bosanskohercegovake muslimane. Ti stihovi u slobodnijem prijevodu glase:
Da bi probudio narod znameniti pjesnik visokog poleta
Mirza Safvet borio se kao lav.
Da bi sauvao odlike svoga naroda ovaj veliki plemi
Trudio se s perom u ruci otrim kao ma .
U naunom krugu sjedio je uvrh proelja.
Svoju naklonost poidanjao je svima.
ivot je potroio u irenju lijepe knjige:
I od toliko njegovih djela upotpunila se jedna svjea ba a.
Izvrsna djela i pjesme kojima u mudrosti para nema
Ostavio je na dar svakom hrabri Safvet.
I staro i mlado s uivanjem ita njegove pjesme.
U dui naroda zauvijek e ivjeti lijepa uspomena na nj.
Za njegovu smrt ispao je ovaj polustih, koji nas raduje
kao potpun kronogram:
Slavuj lijepoga glasa odletio je u visoki raj.

1870. - 9. IV. 1934..

Ovo je prvi spomenik uz Begovu dzamiju, na kojemu ima pored arapskog pisma i latinica, a trebala je da do e upravo na Baagi ev nadgrobni
spomenik, jer on pjeva:

I moga hrvatskog jezika um

Moe da goji moe da spoji
Istok i Zapad, pjesmu i um.
Tako su se na njegovu nadgrobnom spomeniku sastala dva pisma, tursko
i evropsko, isto no i zapadno; s prvoga je prevodio stare dokumente i tako skidao veo s narodne prolosti, a drugim je pisao i tako davao svome narodu vrijedne knjievne priloge.
Glavni nadzor nad izradom ovoga spomenika vodio je prijatelj Baagi ev
g. Hamdija Kreevljakovi .

58

59

Dr. ABDURRAHMAN MIRZA MALI

12. listopada o. g. umro je na Suaku u 38 godini ivota dr. Abdurrahman Mirza Mali . Roen je u Imotskom u Dalmaciji u kr anskoj porodici
Mali , dobivi ime Milivoj. U mladosti gonjen dubokim razmiljanjima o jedrxoj
vjeri koja bi morala biti savrena do e do knjige rahm. Muhameda Seida Serdarevia Istinitost bojeg bivstva i Muhamedova poslanstva. Nakon to je
proitao to djelo, ideja da jo bolje upozna istinu, nagna ga da je nabavio sva
djela Muslimanske biblioteke i prijevod Kurana na talijanskom. Upoznavi islam i osvjedoivi se o istinitosti boje objave pristupi godine 1920. u Zagrebu
velikom islamskom bratstvu promijenivi ime Milivoj u Abdurrahman Mirza.
elja za to boljim i savrenijim poznavanjem islama navela ga je da tudira orijentalne jezike. Upisao se na univerzu u Parizu. Napisao je disertaciju
Bulbulistan ejh Fevzije Blagajca, koja je nedavno na francuskom jeziku u
Parizu objelodanjena. Malo je njegova knjievnog rada objelodanjeno, a knjievna mu je ostavtina u rukopisu golema. I Narodna Uzdanica je jednom rahmetliju pomogla jednokratnom potporom.
Rahmetullahi alejhi!

EDHEM-AGA BIAK I
U srijedu 31. prosinca 1941. izneneda je umro Edhem-aga Bi aki, zadnji birani gradona elnik grada Sarajeva, bivi ravnatelj Gradske tedionice, dugogodinji odbornik Glavnog odbora Narodne Uzdanice u Sarajevu, poznati
privrednik, kulturni i karitativni radnik.
Edhem-aga Biaki je ro en godine 1884. u Sarajevu u poznatoj trgovakoj porodici, iz koje se istakao kao predstavnik Sarajeva Hadi Salihaga
Biaki - Miopre u pregovorima koje je vodila narodna -stranka, odnosno
njen egzekutivni odbor, s vladom u pitanjima vjersko-prosvjetne autonomije
bosansko-hercegovakih muslimana od godine 1901. do izvojevanja autonomije.
Edhem-aga je svrio u Sarajevu mekteb i rudiju, a onda je poha ao predavanja
Hadi hafiz Sakir ef. Pande u Atmejdanskoj medresi. Interesantno je zabiljeiti,
da je velik dio poznatih sarajevskih privrednika svrio itavo svoje obrazovanje
u medresi, dakle u vjerskoj strunoj koli, pa su ipak ti takvi trgovci ili industrijalci imali u privredi vie uspjeha od onih koji su svrili trgova ke akademije ili
ak i visoke komercijalne kole, pored jednakih nov anih prilika. I na se Edhem aga posvetio trgovini, u kojoj je po etno imao velika uspjeha, ali budu i da
se intenzivno bavio komunalnom politikom Sarajeva, da je drao prvorazrednu
i skupu robu za na osiromaeni svijet i da je zbog prisnog prijateljevanja i politike istomiljenosti s m e rhum drom Mehmedom Spahom iza 6. sije nja 1929.
navukao na se gnjev beogradskih silnika koji ga nisu mogli rii nagnuti, akamoli
saviti ili prelomiti, to je bio prije 7-8 godina prisiljen zatvoriti du an.
Ve od prvih dana osnutka JMO Edhemaga je jedan od prvih njenih
radnika. Na opinskim izborima godine 1928. izabran je za gradona elnika Sara
jeva, pa je on ujedno jedini birani gradona elnik od svretka prvog svjetskog rata
dosad. Po ulasku merh. Dra M. Spahe u Stojadinovi a vladu 1935. Edhem-aga je
imenovan za sarajevskog gradona elnika, na kojem se poloaju zahvalio godine
1938., kada je izabran za glavnog ravnatelja gradske tedionice u Sarajevu. Koncem travnja 1941. maknut je s toga poloaja. I upravo kad se radilo, da se ispravi
pogreka koja mu je u injena u prvim danima ivota Nezavisne Drave Hrvatske, iznenadna smrt ga ote iz nae sredine ostavivi jednu prazninu za ovjekom,
kakvih vie ne ostaje.
Mehrum Edhem-aga je bio biran i u prvo Narodno vije e u Sarajevu, pa
je sa svojim drugovima muslimanima iz toga vije a, merhum Fehim ef. Spahom
i merhum Hifzi ef. Mufti em glasao, da se Bosna ujedini s Hrvatskom. Bila je

60
61

hrabrost to i tajno pomisliti, akamoli javno glasati u Sarajevu da se Bosna

Hrvatska ujedine u jednu dravu.
U vrijeme 6-sije
anjske diktature i nakon propasti ivkovi -Srki
novi-Jevti

evskih
reima,
kad je dr. M. Spaho uao sa svojom grupom u -UzuStojadinovi
a vladu, rahmetli Edhem-aga je bio jedan od najintimnijih i
suradnika rahmetli dra M. Spahe. Isto tako bio je kasnije suradnik i politi
prijatelj Dra Dafera Kulenovi a.
ki
1. sijenja 1942.
obavljena mu je impozantna denaza, a poslije klanjanja
denaze namaza odrao je govor u haremu Begove damije Hamid-beg Kurbegovi istakavi politi ke i privredni
ke vrline sposobnosti merhumove.
Merhum Edhem-aga je bio osvjedo
eni prijatelj i radnik Narodne Uzdanice. Od drutvene godine 1929./30. do 1933./34., dakle za 5 dmtvenih
godina, bio je stalno biran u glavni odbor Narodne Uzdanice, a isto tako bio
je biran i u Odbor za gradnju Doma-internata Narodne Uzdanice u Sarajevu.
Svojom otmjenoku, finom pristupa no
u prema siromanijim i niim
po ch-utvenom poloaju, svojom neustraivoku u politi
koj borbi, svojom
brigom za probitke povjerenog mu grada, njegova rodnog grada Sarajeva i njegovih privrednih poduze
a, svojim kulturnim i karitativnim radom u Narodnoj Uzdanici, Hurijetu i Merhametu Edhem-aga Bi
aki je zaduio sve
hrvatske muslimane, a posebno sve gra
ane gracla Sarajeva. Rahmetullahi alejhi!

Dr. MUSTAFA DENILI

8. rujna 1941. umro je u Sarajevu Dr. Mustafa Denili , ef gradskog

zdravstvenog odjela u Sarajevu, potomak stare ugledne porodice Denili a. Denilije Dmilije su starinom iz Drnia u Dalmaciji, pa su vjerojatno padom
toga mjesta pod mletaku vlast, kad se turska granica pomakla na istok, ako ne i
ranije, preselili u Sarajevo, gdje su dobili velik ugled, jer im je povjeren tevlijet
jednog od najveih vakufa u Sarajevu, Skenderpaina, kojim su upravljali do
pred 7-8 godina. Mustafa Denili roen je, kako mu to pie u osobniku u
Gradskom poglavarstvu, 1. svibnja 1978., a vjerovatno koju godinu ranije u Sarajevu, gdje je svrio rudiju i gimnaziju, pa se upisao na sveu ilite u Beu, gdje
je svrio 1905. medicinu kao prvi musliman iz Bosne. Koliki je bio ugled Mustafe Denili a u krugu muslimana tudenata u Be u vidi se i po tome, to je bio
prvi predsjednik novo osnovanog tudentskog drutva Zvijezde 1903./04., u
kojoj su bili lanovi, meu ostalim, Mehmed Spaho, Abdullah beg Bukvica,
Hamdija Karamehmedovi, Hamid ahinovi (Ekrem), Emin Brka i Mehmed
beg Fidahi.
1908.
' vne bolnice, a od 1.
Od godine 1905. do 1908. bio je lijenik dra.
nik,
graciSki
fizik
i
od
26.
III.
1938.
do
smrti
ef
graddo smrti bio je opinski lije
skog zdravstvenog odjela, sve u Sarajevu.
Kao prvi musliman lije nik u Sarajevu imao je veliku privatnu praksu, a
pored toga je bio dugo godina internatski lije nik u eriatskoj sudakoj koli,
Vakufskom sirotitu i eriatskoj gimnaziji. Iako je bio lije nik sveukupne medicine rano se specijalizirao u lije enju enskih bolesti i poro ajima, pa je na hiljade Sarajlija i Sarajki do ekao na svoje ruke, spasio im ivot kao i njihovim majkama. U ona vremena prije prvog svjetskog rata, kad su se muslimanke krile i
kad su do toga drz'ale, on je u inio neocjenjivih zasluga zdravstvu sarajevskih
muslimanki, koje su izlazile slobodno preda nj i traile od njega pomo i. I kao
gradski fizik zalagao se mnogo za poboljanje zdravlja Sarajlija. Pri ao mi je jednom, kako su se negdje mahaljani na jednog komiju barutovca, koji nije
htio uvesti kanalizaciju u kuu, nego je imao zahod po starinskom adetu na injen, pa je rasprostirao smrad po cijeloj mahali. On ga opomene, da uvede kanalizaciju, a ovaj odbije. On ga kao gradski fizik kazni globom, a ovaj je plati i
izazovno rekne, da je ne e uvesti. Nakon kraeg vremena on ga kazni jo osjetljivijom globom, a ovaj opet u prkos mu rekne: Kanjavaj koliko ho e, samo
me ne e prisiliti da uvedem tu vapsku besposlicu! No kad ga je i tre i put

62

mahala tuila i kad mu je zaprije eno da e ponovo biti kanjen tekom globom, ode na barutovac, raspita se, poto bi bilo uvo enje kanalizacije kako je
bilo jeftino, uvede je u ku u. Do nekoliko vremena, - pri ae mi rahmetli doktor, - susrete me onaj ovjek na ariji, pa mi veli: Oprosti mi, doktor-efendija,
ako sam ti ta runo rekao i pomislio, a saci ti velika hvala, to si me globio, jer
da nije toga bilo, ja bih i sad bio u onom smradu i ugursuzluku, a ne bih znao za
ovaj rahatluk.
Dr. Mustafa Denili je odmah po povratku sa studija bio biran u odbor
Gajreta, a pored toga je uzimao vidna u ea u drugim sarajevskim kultumim
drutvima. Bio je lan utemeljitelj Narodne Uzdanice.
Rahmetli Dra Mustafu Denili a zadesio je teak udarac 13. travnja 1941.
Bomba mu je poruila ku u i ubila enu Zulejha-hanumu, k erku Ismetage
Merhemi a, i dvije keri, Hajriju i Adilu, u enice gimnazije. Najstarija mu k i
Emira zavrava skoro medicinski fakultet na sveu ilitu u Beu.
Ova porodina tragedija je potresno djelovala na njega, pa, ialco je bio
tjelesno vrlo svje i snaan, 8. rujna 1941. rano ujutro umro je naglo od angine
pectoris. - Rahmetullahi alejhi!

63

UZEIR-AGA HADIHASANOVI

Meu najmarkantnije linosti nae najnovije prolosti spada i merhum

Uzeir-aga Hadihasanovi , trgovac antikadija, politi ar, borac i ovjek irokog
politikog horizonta.
Uzeir-aga se podigao do zavidna poloaja u naem drutvu zahvaljuju i
svojoj bistrini i riedkoj uroenoj inteligenciji, pa je visoko odskakao iznad svoje
okoline, iznacl svoga svalcidanjeg drutva, u kojemu je bilo intelektualaca i
alcademske spreme i visoka slubenog poloaja pored sitnih ljudi iz arije. Roclen u siromanoj porodici Uzeir-aga nije prezao ni od kakva posla, u kojem je
mogao na poten nain zaraditi kruh. Bio je i porezki dostavlja , dakle omraena funkcija u drutvu, ali on nije ni to prezirao niti je kada dolo do prodaje
neijeg imetka zbog neplaenog poreza Uzeir-aginom krivicom. On je dolazio
to no u onaj dan, kad bi ga porezovnik zamolio da mu do e radi naplate
poreza, da ne bi bio ovrnim putem namiren porez. On je bio i pobira Icirija i
pomonik u poslu kod Avdage ahinagi a, ali mu to nije nirnalo smetalo, da se
trgovakom spretnou digne u red prvih sarajevskih bogataa.
Vrlo rano se po eo baviti aktivnom politikom. Bio je pred prvi svjetski
rat u stranci merhum Esad ef. Kulovi a, a od 1919. on je jedan od prvih radnika
u organiziranju Jugoslavenske muslimanske organizacije, koje je ostao lan sve
dok je obstojala, odnosno dok se nije fuzionirala s Narodnom radikalskom
strankom u Jugoslavensku radikalnu zajednicu, kojoj je talco er bio jedan od
stupova, pa je talco bio biran u senat u bivoj dravi. Bio je jedan od najintimnijih suradnika merhum dra Mehmeda Spahe sve do njegove smrti, a kasnije je
takoer prva politika linost uz ministra dra Daferbega Kulenovi a.
Moe se moglo se slagati i ne slagati s radom i osobom merhum
Uzeir-age Hacfflhasanovia, ali svak je morao priznati da je bio ovjek iroka duha, privlaan, drutven, duhovit, spreman uviek odgovoriti i ubaciti pravu rie
u pravo vrieme. Nije ga mogla situacija izbaciti iz koncepta; bio je u svako doba
i na svakom mjestu schlagfertig.
Njegov duan je bio stjecite njegovih sumiljenika iz arije i politike
partije, ali su mu i protivnici dolazili i on je svakom umio re i to ga spada.
su mu strani novinari, diplomati, pa i krunjene glave, ali ga nikad nitko
nije mogao, ako je doao radi toga, pokolebati iz njegova stava i politi ke privrenosti merhum dru Mehmedu Spahi.

64

65

Oko sebe je okupljao i na manje poloaje vezane s kakvom sinekuricom

dovodio ljude, koji su, kako mi on jednom zgodom re e, uspjeli na vodi vatru
naloiti, t. j. koji su se svojom spretnoku probili u ivotu i zaradili svoje samostalno izciravanje. Drao ih je na takvim poloajima, dok su ga sluali, a nije im
doputao nimalo samostalnog odlu ivanja. Odatle onda posljedica, da su ga
izbjegavali oni intelektualci, koji su imali svoje miljenje, a nije se ni on za njima
otimao, jer je uviek nalazio i takvih, koliko mu ih je bilo potrebno, koji su mu
se sliepo pokoravali.
Godine 1931. bio je sazvan sveislamski kongres u Jerusalimu, na koji su u
prvo vrieme pozvati sada sve sami merhumi: Dr. Mehmed Spaho, Dr. Halidbeg
Hrasnica, Uzeir-aga Had'ihasanovi i H. Hasanaga Nezirhodi Nakon to su
doli ovi pozivi, jugoslavenska vlada je diplomatskim putem traila da se pozovu
slubeni predstavnici, jer su ovi bili sve sami opozicionalci, pa su onda i neki drugi
pozvani. Uzeir-aga je bio na kongresu biran u odbor za irenje islama. Jednom mu
netko po povratku s kongresa uz ramazan na sielu kod Dra M. Spahe stavi pitanje
je koga preveo na islam, a on kao s nokta do eka: Rabbum, glavne!
Kad je godine 1938. bio u Kairu kongres za odranje arapskih i islamskih
prava na Palestinu, dakle protujevrejski i protuenglezki kongres, vlada Dra Stojadinovia poslala je na taj kongres u ime senata merhum Uzeir-agu, a u ime
Narodne skuptine Huseina umavia i Nuriju Pozderca. Beograrlski dnevnik
njemake orijentacije Vreme poslao je mene kao dopisnika na taj kongres. Tu
sam bio stalno u drutvu s merhum Uzeir-agom, pa sam imao prilike iz bliza
vidjeti njegovu pronicavost i duhovitost, kojoj je nedostajalo samo poznavanje
kako svjetskih jezika tako i svog materinskog, hrvatskog. Donosim ovdje facsimile njegova govora, to ga je s'am sastavio na la i Princesa Olga, na kojoj
smo putovali od 1. do 5. listopada iz Splita preko Pireja do Aleksandrije. Iz
njega se vidi, ta je htio re i i napisati, pa mu je onda umavi sastavio govor,
koji je dobio od mene kona nu redakciju, a koji je i odrao prvi dan kongresa u
Kairu 7. listopada u dvorani Al-Lutfullah:
Mi muslimani Kraljevine Jugoslavije, koji smo u Europi najudaljeniji od
kolievke uzvienog islama, pratimo sve doga aje u islamskom svietu, a naro ito
one, koji se u zadnje vrieme dogadaju u Palestini. Radi toga smo i doli ovamo,
prevalivi golem put, da bismo svi zajedno potraili na ina, da se olaka stanje
nae brae muslimana u islamskoj Palestini. Nama je poznato ta se obe alo Arapima za vrieme svjetskog rata, a eto kako im se pla a za njihove ogromne usluge, koje su inili Ententi. Danas oni koji se najvie razme u demokracijom, na
sramotu cielog svieta i pred njegovim licem, ubijaju u Palestini goloruku djecu,
ene i ljude, razaraju i im domove i unitavaju6 im imetke.
Gospodo i brao!
Mi jugoslavenski muslimani, koji smo doli na ovaj kongres izpred svih
jugoslavenskih muslimana, saosje amo s vama. Naa se srdca steu od uasa nad

nedjehma, koja ine ljudi na odgovornim mjestima jedne od najve ih zemalja

zapadne demokracije. Mi osu ujemo taj postupak i priklju ujemo se bolu palese anzaz_
u
tinskihimakuosliim
aga govorio 12. na listi, njegov je govor, kad je prevo en
enicu,
nakon to bi je on izgovorio na hrvatskom jeziku, pobu
reenicu po re
dio ivo odobravanje me u uestnicima kongresa, jer je bio najrealniji od svih
govornika i uestnika na kongresu.
etaju i se jednom nekim pokrajnim ulicama Kaira, uhvatio Uzeir-aga
jednog starog Arapa, pa ga polu hrvatski polu turski pita, koliko ima djece.
Arap se jedva uaviza, pa kae: dvoje. A Uzeir-aga se udara u prsa, pa kae, da je
on izrodio desetero. Pita Arapa, ta je radio i ta radi protiv Engleza, a Arap
odgovara samo uz potrebnu gestikulaciju: Du1, du'a (t. j. moli se Bogu za
propast Engleza.) Uzeir-aga mu opsova dovu, pa mu it-eti i govori: Puka,
puka, tufenk! Arap ne razumije i snebiva se, a Uzeir-aga prolazi mimo nj.
Napisali mi dosta pisarna i karata poznanicima iz Sarajeva i drugih
mjesta, pa ih nosimo u potu u Kairu, da ih predamo. I u Uzeir-age i u mene
sluajno englezke funte, jer nismo mogli u Sarajevu razmieniti dinare u misirske
fiinte. Daje on inovniku na alteru englezku funtu, da naplati potarinu, a ovaj
je vra a i trai egipatsku. Uzeir-aga planu na potara: to ih ne iztjerate, kad im
ne ete para? i uzput drmnu neto krupno i Misircima i Englezima. Sre a da
inovnik nije razumio ni rie i hrvatski.
U slobodno vrieme, kad nismo bili na sastancima ili banketima, obilazili
smo antikadijske du ane. Njegov je pogled padao na najvrednije stvari. Tako u
jednoj trgovini u kairskoj ba ariji zvanoj Han-harill, probra stvari, koje su
mu se najvie svidjele, pa kad trgovac vidje, da se Uzeir-aga razumije u svoj
posao, dade mu ih za 35 egipatskih funti, iako ih je bio cienio 80. Re e mi poslije
francuzki, da mu ih zato po to daje, jer je vidio ovjeka, koji se razumije u
ovakvu trgovinu, a da ih nikom ivu ne bi prodao izpod ciene, koju je odmah
zacienio. Tom prilikom mi je Uzeir-aga pri ao, kako su ga bili zapazili trgovci u
Carigradu, kad bi tarno poslom dolazio, jer je vjeta ki probirao najvrednije
sedade, poprativi svaku, koja mu se svidjela, kad bi je odyojio na stranu,
rieima: Ova je dobra! Poslije kad god je doao u Carigrad i uao u prvi antikadijski du an, iztr ao bi trgovac i po eo dozivati druge trgovce svoga esnafa:
Mehme4 Dobra geldi! (Mehmedaga, doao je onaj to govori: dobra!)
Kad su u proljee 1938. dolazili u Sarajevo ondanji ministar predsjednik,
a sada predsjednik Turske republike, Ismet In.5nil ministar vanjskih poslova
Tevfik Rt Aras i glavar glavnog stoera Fevzi Cakmak, doli su i u du an
Uzeir-agi. On im je tom zgodom rekao o svom poslu, kakav mora biti antikadija: mora imati umri-Nuh, sabri-Eijub, mali-Karfin, t. j. mora imati ivot
Nuh-pejgamberov (mora dugo ivjeti kao sv. Noe), mora biti strpljiv kao
Ejjub-pejgamber (sv. Job), a mora imati blago kao egipatski vladar Krtin, da bi

1'.

66

67

mogao u vrieme kupovati skupocjene stvari, biti strpljiv dok do e prava muterija, a za takvo strpljenje treba i dug ivot.
S kraja zime 1933. (mislim: u velja i i oujku) bio je osuen na 20 dana
redarstvenog zatvora zbog bajramskih punktacija, koji je izdrao zajedno s merhum Edhemagom Biakiem, a kad su ve izdrali polovicu kazne, nastupili su
po istoj presudi i u istoj stvari izdravanje kazne merhum Dr. M. Spaho i Dr.
Halidbeg Hrasnica. Tih je dana zatvorska zgrada kod Gradskog poglavarstva
bila mjesto hodoaa sarajevske arije, pa i inteligencije, koja je smjela riskirati
svoju slubu. Iz tog vremena ima dosta duhovitih anegdota, koje je Uzeir-aga
skovao. Kad je nastupio 20. dan zatvora, pa su trebali da izi u on i Edhemaga,
razgovarali su se s merhum Spahom i Hrasnicom, ho e li ih Musa (t. j. Fehim
Musakadi , upravnik policije) pustiti toga dana, ili e morati prenoiti i 20. no.
A ne brinite se vi, rekao je Uzeir-aga, nema nama na izvan, dok ne bude tek
mili irin! (t. j. dok se ne napuni 20.) Ovakav izraz moe biti duhovit samo
naem ovjeku, koji zna, kako na pr. kod nas mjesec posta ramazan bude skoro
uviek 30 dana, po tekmili-selasinu, kako ga kadije proglase, kad nije mogu e vidjeti mlaak i napraviti ramazan s 29 dana.
Kao njegova nonja bio je i on u nekom pogledu starinski. Kad su se
upisivali prilozi za Dom-internat Narodne Uzdanice u Sarajevu, upisao je i on
neto ve u svotu, ali nije htio odmah dati novca. Kad vam klepne krampa,
onda u dati. I zbilja, onoga dana, kad su radnici udarili prvi put krampom na
onom mjestu, gdje je danas Uzdani in dom, doao je Uzeir-aga i poloio upisani
iznos.
Uzeir-aga Hadihasanovi bolovao je dulje vremena. Boljki je traio lieka i u Zagrebu, gdje je leao u poznatom sanatoriju Dra Mile Budaka, sveu ilitnog profesora. Tu ga je pohodio i Poglavnik, a svakodnevno su ga posje ivali
mnogi prijatelji iz Zagreba i provincije, kad bi dolazili u Zagreb. Umro je u
Sarajevu 25. rujna 1943. Mrtvo tielo preneseno je sutradan na rukama pred
Begovu damiju, a odatle na veliko groblje na Hridu na po astni nain, kakav se
izkazuje riedkim pojedincima duha. - Rahmetullahi alejhi!
-

EDHEM MULABDI

roslavlja osamdesetgodinjica ivota Edhema Muproslavlja

Kad se u ovoj g
labdi a, knjievnika i kulturnog radnika, to je najmanje ime se hrvatski narod,
a posebno muslimanski dio hrvatskog naroda, moe oduiti ovom uzornom
ovjeku, koji javno djeluje dulje nego prosje an viek dananjeg ovjeka, a koji je
i u osamdesetoj godini ivota jednako svje i radin.
Moj susret s knjievnim radom Mulabdi evim datira od prvih razreda
gimnazije, kada me nije zadovoljavalo samo tivo itanaka, koje sam uio u niim razredima, pa sam se domogao i Petra i-Zagodine Hrvatske itanke, u
kojoj je bio Mulabdiev Bajram. U domaoj ne suvie skromnoj knjinici bila
su uvezana dva prva godita Behara, a osim toga i neuvezani brojevi ostalih
godita. Tu sam 'onda plakao s malim Hasom iz Sehita, igrao se s djecom iz
Biele medidije, pobono hodao po Gazi-Husrevbegovoj damiji i njezinu
haremu s Ihtijarom Sejfom, a zatim dobih Zeleno busenje i Na obali Bosne. Zavolio sam toga knjievnika, jer je opisivao ljude, kakvi su bili i u mome
Mostaru, imali sve vrline i mane mojih sugra ana, mahaljana i komija, pa nije
udo, da i junaci mojih prvih knjievnih pokuaja prije dvadeset i pet godina
poee romantiki uzdisati i sevdisati poput Mulabdi evih.
U vrieme, dok sam bio u viim razredima gimnazije (1921-1925.), Mulabdi i nije gotovo nita knjievno radio, a kako ga nije bilo u u benicima
hrvatske knjievnosti, meni je bio nekako nejasan pojam o njegovu ivotu. ak
sam drao, da je nekad davno umro. Uvode i se pomalo u javni ivot i prate i
pisanje sarajevske Pravde saznadoh, da je izabran za narodnog zastupnika, ali
ga je i taj posao odvajao od knjievnosti, pa i dok sam bio na naukama, Mulabdievo ime nisam susretao u knjievnim listovima, a hrvatskih knjievnih listova nije zapravo ni bilo u Sarajevu do pojave Novoga Behara. Tu po ee ponekad izlaziti lanci i biljeke iz Mulabdi eva pera, a po svretku nauka u Zagrebu
i osobno se upoznah s Mulabdi em, kad dooh god. 1930. u Sarajevo da ure ujem Novi Behar. Pod vodstvom Mulabdi evim, koji je ve bio predsjednik
glavnog odbora Narodne Uzdanice, uredio sam ostatak III. godita Novoga
Behara nakon premjetaja dotadanjeg njegova urednika Husejna Gjoge Dubravia u Srbiju, a od etvrtoga godita po eo sam samostalno voditi ovaj porodini list.
Osoba Edhema Mulabdia sve me vie osvajala, pogotovu jer je bio nastavnik mome otcu u Darul-mualiminu u Sarajevu, a kako se i moj otac pomalo

68

bavio knjievnou, to sam ja u neku ruku bio Mulabdi ev knjievni unuk.

Saznavi odkad datira po etak njegova javnog rada - a sam on smatra prvi ulazak u razred u svojstvu u itelja u pukoj koli u Brkom svojim prvim javnim
radom, iza ega je uskoro po eo objavijivati i prve knjievne priloge - pokrenuh
nekolicinu hrvatskih knjievnika i javnih radnika, nastanjenih uglavnom u Sarajevu, posvetismo mu jedan (14.-15.) dvobroj Novoga Behara (1. XII. 1930.)
u povodu etrdesetgodinjice Mulabdi eva knjievnog i javnog rada. Nakon
Novog Behara zabiljeili su gotovo svi hrvatski listovi ovu zna ajnu godinjicu, a sam Mulabdi u istom listu, u brojevima 21. do 23. istoga godita, donese niz svojih sje anja pod naslovom Iz autobiografije. Iz ovih sje anja i
ustmenoga kazivanja Mulabdi eva u raznim zgodama od naeg prvog osobnog
poznanstva do sada sastavljena je ova biografija.
Edhem Mulabdi rodio se u Maglaju. Godina njegova ro enja nije tono
poznata. U glavnom katalogu U iteljske kole u Sarajevu zabiljeeno je, da je
roen 1862., a po njegovu miljenju, kako zakiju uje po raznim doga ajima iz
svoje mladosti, rodio se godine 1864. ili 1865. Knjiica, u koju su upisivani datumi roenja ili smrti njegove bra e i sestara, izgubila se uz okupaciju 1878., kad
je porodica Mulabdi eva bjeala iz grada u oblinja sela, da se skloni od ratnih
okraja.
Porodica Mulabdi a zvala se Kurumlii po damiji Kurumliji, gdje su
mu i pradjed i djed, poznati Mustafa efendija, bili imami (sve enici). Brat ili
brati njegova djeda bio je Mula Abdija; i po njemu se ova porodica prozvala
Mulavdii Mulabdi6.
Ciela ova porodica od etiri koljena unatrag imala je karakter neke pribrane duhovne i otmjene inteligencije. Iza djeda imama otac Edhemov bio je
poznat u cielom maglajskom kotaru kao sabran i pametan ovjek, a vrio je
slubu poreznika u kotarskoj oblasti. Oba njegova brata (Edhemovi stri evi)
Mula Ibrahim i Mustafa bili su tako er inovnici, Edhemov stariji brat Mehmed
(u romanu Zeleno busenje Mehmed-efendija) bio je pisar kod kadije (sudca), a
drugi, mlai, od Edhema stariji Dulaga (u romanu Ahmet) bio je pisar u gru.ntovnici. U njihovoj porodici rodilo se i troje enske djece, ali je sve troje pomrlo
ranoj mladosti.
Mati Edhema Mulabdia Nura-hanuma, u romanu rtva razbojnika, bila
je najstarije od dvanaestero djece uvenog Arif-age Bektaa, iji je bio han s
kuom i posjedom u zaleu na lievoj strani Bosne prema Maglaju, gdje je
poetak sadanjeg mosta, a cesta tu na lakat zaokre e uz Bosnu. Tu je Edhem u
ranoj svojoj mladosti proveo dosta vremena dolaze i tamo esto s majkom
Mida, Midla Miuda je poastni naslov ugledna vjerskog u enjaka, ali u novije vrieme
ovaj naslov neslubeno daje narod mnogom starijem ovjeku, vjerski neto bolje obrazovanu.

69

djedu i daid'ama (ujacima), gdje mu je iza maglajske kaldrme bila ugodna promjena. Tu je imao prilike vidjeti puno prolaznika, stranih lica, raznih odiela, pa
govora, koji su prolazili iz Hrvatske, Slavonije, Madarske i Austrije preko
Broda i Maglaja dalje u Sarajevo. Te svoje doivljaje esto opisuje u svojim pripoviedkama.
I Edhem Mulabdi je u ranoj svojoj mladosti poao u mekteb, jer se poetnici nisu primali u rudiju.
U ono doba uilo se u mektebima staroga tipa i posve primitivnim na inom. Jedna jedina soba, puna krcata djece, jedno uz drugo kao igice u kutiji.
Svi ue naglas, vrije kao u loncu. Uz zidove su petahte (Idupe) i uz njih do zida
sjede kalfe (korepetitori), a prema njima djeca, pa svako pred pojedinim kalfom
proe u sufari (poetnici) svoj sabah (zada u) i onda se pomie i odlazi pred
hodu. A hoda je u uglu, diagonalno prema vratima, do kojih mu dopire
prut, pravije motka, da njome mlatne nepokome, i kad bi koji htio na vrata
U takav je mekteb i on iao jedn period, t. j. jednu zimu ili jednu kolsku godinu, a onda se ilo u rudiju.
Rudije, koje su se tih godina podizale po bosansko-hercegova kirn gradovima i koje su imale uiniti znatan korak napried, imale su spo etka u muslimanskom graanstvu protivnika gotovo kao kasnije prve moderne kole, to ih
je podizala austrijska uprava. Ovo opiranje i protivljenje rudiji, kao neto kasnije u modernoj europskoj, austrijskoj koli, karakterna je crta na.ega svieta.
Kao to se opiralo reformama, u upravi i socialnom ivotu, tako i u prosvjeti
novim zavodima - rudijama. Bogatiji gra ani su poprieko gledali i ono uredno
odlaenje djece iz rudije, dva i dva u redu. Oni su voljeli onaj razsap djece iz
mekteba, ako uz glasnu ciku i viku prhnu kao jato ptica roj p ela iz konice.
Ali u rudiji je bila gotovo vojni ka stega, i tu se uilo i radilo temeljito, a uspjeh
se vidio ubrzo. Prvi svrenici tih kola bili su gotovi novi pisari ili kakvi drugi
slubenici u upravi, i sviet je brzo uo io korak, koji je rudija u inila u narodu.
Za Mulabdia nisu postojale ove poteko e, jer mu otac bijae inovnik,
a isto tako i dvojica strieva, a i starija braa sa svrenom rudijom dobila su
odmah mjesta u konaku. Naravno da je i njemu gotovo bilo su eno poi tim
putem. Cinovnika sluba nije onda znaila kruh kao danas, jer se onda ivjelo
jeftino; ivot gotovo nije imao poteko a. Biti inovnik znailo je onda biti
napredan, znailo je, da si Europljanin, da si razkrstio s reakcionar. stvom, da nisi
protiv reforama, a inteligencija i ste ena naobrazba nije imala druge i bolje ciene,
nego to je bio inovniki vojniki poziv.
Mulabdi je uio u rudiji svom voljom, a i drug ije je imao prilike usavravati se u turskom jeziku, u itanju Kurana, a brzo je prisvojio izto njaku
skladnost, okretnost i ugla enost. Nastavnik mu je bio u itelj u pravom smislu
te riei, ma da se osposobljavao na istom vrelu i u istoj medresi u Carigradu s
onim mektebskim, to mu djeca nisu znala nita osim vjeronauka, i to povrno i

70

posve bez usvojenja islamskog udorea. Tu je nauio sve to mlade osposobljava za praktian ivot: brzo i razgovietno 'itanje teksta, brzo i okretno pisanje
diktata, pored slovnice i prakti na govora, brzo sra unavanje, orientaciju u prostoru po zemljopisnim pojmovima, a nada sve liepo vladanje, vrenje svih sve edunosti u damiji i t. d. U godini on dobiva nalog, da u izvankolsko
vrieme prepie u nekoliko primjeraka neke naredbe i pravilnike. Da se u o ima
javnosti pokae prakti nost i korist rudije, neke ake uzimaju da vre pisarski
posao uz popisivae desetine, ina e vrlo ugledne ljude. I Mulabdi je one godine
pred okupaciju vrio taj posao, iako nije mogao sam ni uzjahati na konja.
Na sveanom Svretku godinjeg izpita daje mu hoda da izgovori na turskom jeziku pred izpitnim povjerenstvom i svim posjetiocima nelsi oprostni
govor, to je pobudilo ob e odobravanje. I tako se on izticao liepim duevnim
darovima i pokazivao velik izgled u kasnijem svom obrazovanju.
U svom razvoju u godinama mladi a, a na stupnju obrazovanja, kad se
ve stekao pojam o svietu kao cjelini, o kontinentima i dr'avama, kad se krasnoslove perzijski stihovi iz ejh-Sadijina ulistana, kad se u e silni gradovi, a u
fantaziji gleda u njima vreva i mete. svieta, slua o estokim bojevima i velikim
junacima, kad se o ima ma:s'te prate pukovnije sa svom opremom, s vojnim glasbama, kako se modre i zagasite odore sa sjajnim tokama ko e na divnim bielcima, kad se sluaju itave bajke o Osman-pa:s'i na Plevni - i Mulabdi bijae tada
posve zaplovio strujom, koju je donosila suvremena turska reforma putem
narodne (u pravom smislu turske) prosvjete, on se ve tada ne samo snalazio u
turskom jeziku, ve poeo osje ati i njegove nianse.
U to doba dolazi naglo jedan preokret u ivotu Mulabdi a. Nebo se
zamrai, ivot zastade kao probijen brod, kad usred najbujnijeg veselja na njemu
pone tonuti, pue glas: Dolazi Svabo. A osje ala se i prije neka mora u zraku,
svako odraslo razborito eljade bilo je zabrinuto, naslu ivao se neki krupan
doga aj. vabo je poao zauzeti Bosnu, i taj dogadaj prekide mnogo ja e niti, pa i
nit snova i nauke onda:s'nje mladei.
Jo malo zanosa, dok su junaki potomci starih Bonjaka zadravali nekoliko mjeseci vabu tamo-amo po klancima i planinama, jo malo nade u povratak starog ivota i gospodstva, a onda nastupi kruta nova zbilja, do e nov
ivot, koji potee kao bujica svojim smjerom, a na sviet baci u neku potitenost. Kad u prva dva mjeseca novog stanja doivi Mulabdi u vlastitoj kui
groznu nesreu i tragediju (opisanu kasnije u Zelenom busenju), tada se u
njemu, momiu, iza nekog vremena i oporavka od one nesre e, budi neka tugaljiva spoznaja kao u kakva brodolomca. Dugo se nije mogao pribrati i sna i.
Teal je to bio udarac za njihovu porodicu. Stariji brat ulaga (Ahmet) odlazi s
ustaama protiv vaba i ne vra a se, ostavi svoje kosti negdje u ljutom boju, a
majka mu, estita i uljudna ena, koja ga je osobito voljela, pade tal oer od
neprijateljskog zrna, ni kriva ni du'na. U svoj toj nesre i stariji brat Mehmed

71

zadobivenom one tragi ne noi u Trninama

bori se i mui s ranom na
u,
dok
mu
se ena s dvoje sitne djece razboli, a malo ka(rrnovu), i odaje se pi
snije i umre. Edhem sam u ku i odolieva, posluuje, brine se i bori se s
nepfilikama. Sve je snosio, ali je uzdisao nad svojom sudbinom, mladi u najbujnijim godinama osje ao se krilat u poletu mate, ali satrven doga ajima i bez
ikakva izgleda u kakav bolji ivot.
U prvim danima javna uprava bijae u rukama vojske. Ali brzo se u Maglaju uzpostavi neka graanska uprava, i na ob e udo svieta u tu se upravu postavie
sve isti stari inovnici iz prijanje turske uprave: kajmekam (kotarski predstojnik),
kadija (sudac), rnal-mudir (poreznik) i t. d., a poto je nekoliko inovnika otilo s
Turcima, popunie se njihova mjesta novim. Tako i Mulabdi a zapade neka
sluba, i on bude pridieljen poreznoj upravi. Od svega svog djelovanja sjec'.2 se on
jedino toga, to mu se onih dana stavilo u dunost, da popi:s'e u gradu sve javne
radnje: trgovine, kavane, gostionice i t. d. Kad do e jednog dana u pratnji jednog
zaptije (straa" ra) u novi naseljeni kraj grada preko Bosne, gdje uz cestu na golim
ledinama bijahu podignute zdvora jednostavne da are, a unutra sve pravi saloni s
ogledalima, stolovima i svim priborom pravih restorana, pa po e izn7ivati
vlastnike i na njihove o i pisati - naravno turskim pismom - njihova imena, sve
neke Ulriche, Venclove i Steinere, ljudi se po ee snebivati od uda, to su bez
svoga znanja dospjeli pod tursku vladavinu. Ali ipak ljudi odrasli u urednosti i stezi
pokorie se brzo sudbini i carskom zakonu, dadoe potrebne obaviesti na sva
pitanja i za nekoliko dana polagahu i odmjereni irn porez na zaradu, to im
Mulabdi po nekoj abloni i uputi starijih i osobno naplati.
Za koji mjesec-dva taj period uprave prestade, jer do e stalna nova
graanska uprava, koja primi od stare sve poslove i imovnik i nastavi poslovanje
u novom smjeru, uglavnom po starom na inu, samo to se poe pisati s lieva na
desno. Naravno da i Mulabdi eva sluba prestade tom prilikom, i on opet dobi
vremena da razmilja o sebi: ta e i kako e.
U ivotu u gradu Maglaju (a i u ostaloj Bosni i Hercegovini) vlaMe
prvih godina neka neizvjestnost. Sviet se la ao posla preko volje. Mla i narataj
je s voljom prihva ao loe strane ivota, to ga je donosio novi sviet. Oni pseudosaloni u daarama preko Bosne, nasuprot starom Maglaju, bili su po cielu
no puni. inovnici i inenjeri, koji sklapahu konstrukcije novih mostova
prosiecahu put eljeznici, dolazili su u te salone radi svakidanjih potreba, da se
veera i provede malo vremena do spavanja, a na mla i sviet naprotiv miljae,
da su te zgrade podignute, da se u njima provode ciele no6. Tako se ivot ovdje
razvijao u dva smjera: jedan bujan i aktivan u razsipanju, a drugi tih, miran i
ravnoduan prema suvremenim potrebama. Jedan od prvih upravitelja grada,
koji jo bijae vojnik, izvede jedne no i obhodnju po javnim lokalima Maglaja i
izrui sutradan itavu etu mladei, to bijae pohvatana te no i. A snebivao se
taj gospodin osobito kad je me u tom mladei opazio zrelih ljudi.

72

Kad se Mulabdi osjeti opet vezan samo za ku u, opet je njime ovladala

neka tuga i tegoba. Osjeao se, kao da je doao na neku razkrstnicu i zapeo nasred puta. Ve steenom duevnom zalihom nije se mogao posluiti ni kao podlogom za dalji svoj razvoj i usavravanje, ni kao glavnicom, s kojom bi udario
temelj svom toku ivota. Za novi ivot bio je podpuno nedorastao. I po eo je
uzclisati za onim, to je prolo, i za onim, to bi imao tek nastaviti sa spremom
steenom u rudiji. Obuzimale su misli, da onaj ivot, koji je kod nas
prekinut, negdje jo postoji. Ako je Svabo pritisnuo Bosnu, Turska je jo ostala
ciela i u njoj Carigrad, gdje se zgre sviet njegovih misli i elja sa sviju strana
svieta.
Prolazi vrieme, a on nosi te misli kao tajnu u sebi. Nema ni sredstava ni
odvanosti, da se uhvati u kotac sa sudbinom, da krene u sviet. Nakon pune
borbe sa samim sobom on se odlu uje, ali samo odlu uje, da poe nekud, pa
povjerava svoju odluku jednom susjedu, prvom prijatelju ot ev-u, da ga pomogne i uputi, da zapo ete nauke nastavi u Turskoj. Ali tu udara na neto, emu se
nije nadao. Dobri na:s'i stari i do djetinjstva naivni pametari ne bijahu jo Idonuli.
Jo je ivjela u njih nada u povratal naeg starog ivota. vabo e ostati u Bosni,
vjerovali su, samo godinu dana, dok pobere stare topove s gradova, i onda
odlazi, a nama se opet vra a stari na ivot i gospodstvo. Dobri nai stari i kasnije su jo dugo produljivali rokove vabina obstanka u Bosni, od godine na tri,
tri na sedam, pa na deset i tako redom. Zato dalde da se on mu i i vrluda po
svietu. Susjed ga jo i izrui, to je kratkovid, pa ne vidi, kud njega i njegove
drugove u kahvi (I avani) nada vodi. I Edhem se pokloni starijem i pametnijem,
zasti en, to se drznuo, da tako daleko misli. Poldonio se i uutio, ali se nije
mogao otresti svoje elje. Prolazi i dalje vrieme u neizvjestnosti, a kad mu stariji
brat i pravi skrbnik saznade od starog prijatelja i susjeda, to je Edhem zasnivao,
on, po savjetu toga starca, jednostavno prisili Edhema, da se oeni. Da se diete
tako za kuu privee, motivirao je starac ovu odluku, kako je na:s' Mulabdi
kasnije saznao, i da ga luda glava ne bi zaniela kud u sviet.
Uzprkos vremenu, doga ajima i shvaanjima mladenaka radoznalost i
prirodna tenja za znanjem ine svoje, te Mulabdi tokom prve godine iza okupacije postade pismen i u smislu novoga vremena, a da se i ne obra a svom
dobrom susjedu savjetniku za doputenje da u i natrag pismo.
Ovaj svoj prvi korak u novom duhu izvodi Mulabdi na vrlo zanimliiv
nain. Ugledni ondanji trgovac suhom liivom i yrekomorskom robom Atif
Arapi uzeo je gradskog bilje'nika, pok. Jovana Cokia, za instruktora svome
bratiu Eminu, koji je bio kod njega neki knjigovo a (naravno, turskim pismom), da ga nau i novo pismo i drugo to treba. Emin je bio Edhemov vrnjak
i drug iz rudije. Za Emina je nabavljena po etnica, i on bi svaki dan od svog
instruktora nau io po jednci slovo. To bi poslije Edhem od Emina prepisao i
tako je preko svog druga nau io i za mjesec-dva postao pismen.

73

U to se doba doselio u Maglaj Rifatbeg Sulejmanpai iz Bugojna (kasnije

ian
bosanskog
sabora), koji je proveo nekoliko godina u Carigradu na nauka
rna, a tad se oenio u Maglaju i tu se nastanio. Njih trojica, vrnjaci, bijahu
nerazdruivi Kad se u Maglaju otvori kola, uze to malo drutvance
kod uitelja, pok. Huge Jesenka, zasebne satove iza ve ere, da u e njemali. Jo
se pridruie Rafo Danon i Stjepan Boanovi . Uitelj Jesenko, dobar
ovjek,
gospodin, liepog naina, saobi im, da ne mogu ovako uiti njemaki,

kako oni zamiljaju, jer nisu sustavno u ili svoga materinskog jezika. Zato e on
s njima raditi tako, da e uiti uporedo i svoju i njemaku slovnicu. Dobavie za
tu svrhu neke knjige i na materinskom jeziku, a za njema ki doe svakom
Kobenclova Palestra. Neuke a odrasle u enike ova je knjiga zadivila svojom
ozbiljnoku i svojim obsegom.
Uilo se i zimskih i ljetnih noi, a u ilo se i danju, gdje god se prilika
pruila: i od potara i od konduktera u vlaku, i od vojnika i kakva stranca. Koncem 1886. ode Jesenko u Sarajevo na eriatsku suda ku kolu. Mulabdi je u to
vrieme traio kakvo pisarsko mjesto, ali je bio odbijen. U neko doba dadoe mu
mjesto ovrhovoditelja u poreznom uredu.
Poetkom 1887. posje ivao je ee novog uitelja Miloa Lintu, da mu
to pokae u knjigama za osnovnu kolu, jer je htio znati barem gradivo osnovne kole. Poto se uitelj uvjerio, da Mulabdi zna mnogo toga iz rudije, uze ga
savjetovati, da ide u uiteljsku kolu u Sarajevu. Svrit e je za tri godine, pa e
biti gospodin i svoj ovjek. Susret s ovim u iteljem bijae puld sluaj, koji odlui
Mulabdievom sudbinom. Mulabdi sam kae, da moda zadugo ne bi sam
doao na tu slinu misao, kad mu nisu bile poznate ni te kole, kad nije znao
sam odlu iti: kuda i u kakvu kolu. Kad se, veli Mulabdi , jo naoe ljudi, kao
to bijae spomenuti Rifatbeg Sulejmanpa:s'i i Mustajbeg Hadiuzeirbegovi ,
koji mu jo kao gradski naelnik dade iz obine deset forinti mjese ne stipendije,
Mulabdi se brzo odlu i da ide u uiteljsku kolu.
Po uputi uitelja ode on odmah 17. svibnja 1887. u Sarajevo, da se obaviesti, ta mu treba, da bude primljen u tu kolu.
Pok. Ljuboje Dlustu, tadanji vladin tajnik i glavar kolstva za Bosnu i
Hercegovinu, odvede ga na Bentba:s'u u preparandiju, da ga tamo izpitaju i vide,
ta zna, pa da ga upute u dalji rad. Zanimljiv je ovaj pokus izpita s Mulabdi em.
Iz hrvatskog jezika znao je itati i neto slovnice, a .tako i ra unati, ali kad uze
uitelj izpitivati zemljopis, bija:s'e iznena enja. U itelj mu pokae na karti Indijski ocean i pita ga, to je to, a on - sa svjeim znanjem iz rudije, gdje se zemljopis najradije uio - kae: Bahri muhiti Hindi. U itelj, u udu, vidi, da neto
nru i po Indiji, ali zamreno, pokae mu Tihi ocean, a on: To je Bahri muhiti
kebir. Pokae mu granice Perije, a on: Ademistan. Upre mu tapi em u
Kretu, a Mulabdi : Girit adasi. Odpustie ga, davi mu neke knjige, da u i, pa
da se prijavi 1. rujna. On se opet uvrati u vladu Dlustuu, koji ga osokoli i

74

preporui mu, da ide kui, pa neka ova 3-4 mjeseca u i, a 1. rujna neka do e,
da polae izpit za prvo godite. Ti e, rekao mu je, dobiti 20 forinti stipendije i svrit e kolu za dvie godine. Eto, hajde sad! Mulabdi ode sav sretan.
Taj ljetni odmor proveo je s datim mu knjigama, koje su mu zadavale
velikih poteko a. Nije znao, treba li ih u iti napamet ili kako drugije. Dosta je
toga ve i savladao, ali nije znao, da li ba zna. Da mu je tko, da ga izpita, da mu
pomogne, da ga osokoli - ali nema nikoga. Njegova okolina ve je aputala,
kako je smalaksao, nema ga, ne vi a se, prepao se, okanio se svega.
Ali uzprkos svim poteko ama, on se odluio, kako sam kae, poduprt
jakim svojstvom, koje je poslije i po imenu spoznao, a to je ambicija, a s druge
strane zadovoljstvom, to je upravo njega zapalo, da prvi iz svog rodnog mjesta
probije led.
Na koncu osvanu i taj dan. On ode 31. kolovoza u Sarajevo, iza e na izpit, ali o II. goditu nije bilo ni govora, morao je u I. razred, pa sve dalje redom.
Spoetka je uio s poteko ama, ali njegova marljivost savladavala je sve
neprilike. Drugovi mu, izmeu ostalih Stipo Milievi, sada kolski na(lzornik u
m. u Travniku, i pok. Dragutin Hofbauer, pomagali mu ee, da naui, to ne
bi razumievao. Uio je, kae on, i na sebi izkusio poznatu mudru rie , da je
svaki poetak teak. Zaista i bijae za njega teka rabota, ali bi, kae, jo tea bila
zdravu i sposobnu momku vratiti se u svoj rodni kraj praznih ruku.
Svrio je prvo pa i drugo godite, a u tre em goditu na svretku ve je
odlikovan jednom astnom zada om. Odrao je na izpitnoj sveanosti oprostno
predavanje Uitelj u narodu, koje je tiskano u zbirci Knjievni pupoljci u iteljskih pripravnika u Sarajevu. Po uputi ravnatelja pok. ure Bujhera, koji ga
je jako volio, spremio se on i obradio zadanu mu temu, a izgovorio ju je na sveanosti na obe zadovoljstvo, da mu je i poglavar zemlje barun Appel estitao.
Zanimljive su tri godine kolovanja Mulabdi eva u preparandiji, kako je
on shvaao kolu i kako se snalazio u tekoj borbi s mnogim predmetima, gdje
nije imao nikakve podloge. Izmedu ostaloga teko se snalazio na pr. u ra unanju
obinim razlomcima, po elima kemije i t. d., dok su njegovi drugovi, doavi sa
svrenim etvrtim razredom gimnazije ili sa tri razreda trgova ke kole, igraju i
se radili zadae. Za prostoruno crtanje takoer nije imao priprave, dok se na pr.
u crtanju zemljopisnih karata brzo snaao, jer se ta grana gradiva za mlade
uitelje na tom stupnju radila sustavno od najniih elemenata. Na koncu III.
godine njegove su vlastitom rukom ra ene topografske karte na izpitu pokazivane kao primjer dobre obrade.
Zanimljivo je Mulabdievo shvaanje iz prvih gbdina pohaanja uiteljske kole o domaem tivu. Dok su se njegovi drugovi otimali o razne knjige,
navlastito o djela iz liepe knjievnosti u kolskoj knjinici, gdje su se dielile i
izmjenjivale jednog dana svakog t1edna, on nije uzimao nita za itanje. Mislio
je, da su kolske knjige najpree, a bojao se, ako uzme koju pripoviedku na ita-

75

nje, da e mu se prigovoriti, to ita zabavne knjige mjesto onih, koje treba najprije da u i. Ali kad se u II. goditu po e traiti, da se kae togod vie o piscu
koga pro itanog lanka ta je jo napisao, ta je od toga koji od aka itao i t. d.,
onda je doao do uvjerenja, da treba itati knjige i izvan kolskih u benika.
Zato se tada prihvatio doma eg tiva, kad je god za to imao vremena.
Osobito je kolske praznike provodio u itanju. itao je po cieli dan kod ku e,
a napose je za to upotriebio duga etiri mjeseca godine 1890., kad je svrio i
ekao imenovanje, sve od po etka srpnja do konca listopada. August enoa,
Josip Eugen Tomi, Kumii, alski i Jurkovi bijahu Mulabdiu onda najmilije tivo.
enoina klasina djela iz hrvatske prolosti i plasti no prikazivanje osoba
i dogaaja zanosili su Mulabdi a. Ona mala razlika naih narje ja njega nije
smetala, nego ga je naprotiv pobu ivala na misao, kako bi to tek divno zvu ilo
u naem lokalnom govoru. Zato treba i na ivot i nau prolost i na sviet
onako slikati, da to isto reknu oni nai, koji to budu itali. Samo, razumije se,
treba i ovdje snage enoe pisca i pripovjeda a. Ono je zaista divna istina, kae
Mulabdi, to je rekao neki kriti ar, da je onaj knjievni sastav najbolji, koji se
itatelju ini, da bi ga i on mogao napisati. Senoina i Tomi eva romantika, Kumiieva snana dikcija i jedrina, plastika narodnoga govora Stjepana Ljubie,
osvojili su i zanieli Mulabdia, i njemu se sve inilo, kae on sam, da e i on jednostavno jednog dana sjesti i pisati.
Kad je dobio mjesto i 7. studenoga 1890. prvi put uao u svoj razred, III. i
IV. razred osnovne kole u Br kom, on se osjetio neizmjerno sretan. Dje ica,
skupljena u desetak klupa, to bijahu upiljila o i u njega, bijahu njegov novi
sviet, njegov brod, u kome je on sretno zaplovio svojim oceanom.
Godine 1891. pokrenut je u Sarajevu politi ki list Bonjak. Pokrenuo
ga je Mehmed Kapetanovi Ljubuak, ugledan i utjecajan ovjek jo iz turskoga
doba, a tada vladin savjetnik. Urednik je bio Hilmi-efendija Muhibi , tajnik
vakufskog ravnateljstva. Tada se nije znalo, kakva je svrha tome listu, ali poto
je bio u rukama muslimana, vidjelo se, da je namienjen muslimanskim pitanjima, pa se i Mulabdi odmah javio svojim dopisima (pseudonim: Aik Garib) iz
Posavine, prikazuju i mahom zaostalost muslimanskog poljodjelca. Ti su dopisi
svratili panju svojim jedrim razlaganjem i potrebnim uputama za seljaka.
Meutim pisao je Mulabdi u tom listu i po koji podlistak, zgodan i pristupa an
za neukije itatelje.
U koli je Mulabdi radio najsavjestnije. Pokraj redovne nastave radio je
ee sa svojom djecom u kolskom vrtu, oplemenjivao s njima vo ke i ruice,
vodio ih u okolicu u prirodu, a vra ali su se u grad oboruani zelenilom i
cvieem. Ilo se u grad korakom pjevaju i pjesme, podesne za kolsku djecu. Do
njega se u toj koli nije uob e pjevalo, jer su nastavnici mahom bili bez sluha.
Mulabdi i tu probija led, po inje djecu u koli uiti pjevati uz violinu, to onda

76

pobuuje senzaciju i negodovanje, ali samo kod jednog duobrinika. Mulabdi

biva prisiljen da prestane s tim predmetom, ali na e se zgodan izlaz; muslimani

su bili odstranjeni s pjevanja, dok su u enici drugih vjera i dalje pjevali. Naskoro
se uenici muslimani poee kriti pod klupe, kad bi doao sat pjevanja. Neko je
vrieme to tako potrajalo, i stvar je malo po malo prela u zaborav. Na godinjem izpitu odpjeva njegov razred nekoliko pjesama i zavri s carevkom, to
pobudi kod nazonih posjetilaca vrlo ugodan dojam.
U mjesecu prosincu godine 1891. osnovana je u Sarajevu pobudom i
trokom vakufske uprave nova kola, zvana Darul-mualimin (u iteljska kola),
zavod za svienike medrese, koji e poslije medrese dobiti u novom zavodu
pouku iz najpotrebnijih svjetovnih predmeta, a navlastito iz pedagogije kao
najpotrebnijeg predmeta za te budu e nastavnike u po etnim vjerskim kolama.
Na taj je zavod na molbu vakufske uprave vlada pridielila Mulabdi a, i on doe
u Sarajevo na Dankmualimin to no 1. sienja 1892.
Mulabdi se je i u tom novom zavodu svoje vrste snaao vrlo lako. On je
na kraju prve godine Darul-mualimina - nakon samih sedam mjeseci - izveo na
izpit liepo osposobljene clake, koji su ubrzo iza najnudnijih elemenata prisvojili
dosta solidnog znanja.
U i 1:11. goditu, kad se broj predmeta pove ao i broj sati narastao za
vie nastavnika, pridieljeni su zavodu jo neki nastavnici s u iteljske kole, i za
tri godine svrilo je prvo kolo tih mladih budu ih nastavnika, njih sedam na
broju, koji su namjeteni u po etnim vjerskim kolama (mektebi-ibtidaijjama).
Ti prvi nastavnici, svrenici Darul-mualimina, postigli su goleme uspjehe. Sto bi
se prije nau ilo u mektebima godinama, oni su svladavali za nekoliko mjeseci.
Mulabdi ostade u Darul-mualiminu cielih osam godina (do 30. IX.
1899.). Kad je prve godine udario temelj toj novoj koli i dao joj potrebni
pravac, onda se pomalo javlja i na drugim poljima rada. U listu Bonjak
suraivao je i dalje. U toj prvoj godini rada u novom zavodu - drugoj godini
svoje uiteljske prakse - pripremio se za definitivu (izpit za u iteljsko
osposobljenje) i poloio ga u mjesecu rujnu 1892. s odlikom. Sliede e godine
izdaje Mulabdi svoju prvu knjigu, zbirku aljivih pripoviedaka pod naslovom
Rukoviet ale. Zatim ure uje Bajraktar, kalendar za muslimanski sviet za
godinu 1894. Kroz sliede e dvie godine ureuje kalendar Mearif (prosvjeta).
Pokraj svega toga javlja se tih godina knjievnim prilozima u listovima kolski
Vjesnik, Nada, Sarajevski List (slubeni organ) i u (slubenom) kalendaru
Bonjak. Godine 1897. sura ivao je u Bosanskoj Poti, koja je izlazila samo
jednu godinu, dok je s ure ivanjem Bonjaka prestao god. 1894. Povrh svega
napisao je te godine roman Zeleno busenje, koji je Matica Hrvatska izdala u
svojim izdanjima za godinu 1898. Pored tolikoga knjievnog i kolskog rada
Mulabdi se spremio i za ispit za gra anske (u banskoj Hrvatskoj vie pu ke)

77

skole i poloio ga u Zagrebu godine 1898. Tih je godina bio u vie perioda lan
odbora i tajnik drutva sarajevske Kiraethane ( itaonice).
Kako se vidi, Mulabdi ev rad u prvih deset godina njegove djelatnosti
bio je obilan. U tom periodu, osim romana Zeleno busenje, napisao je i objavio u raznim listovima i kalendarima velik broj pripoviesti i znanstveno-pou nih lanaka.
U rujnu 1899. Mulabdi je premjeten u U iteljsku kolu za prefekta u
konviktu i za nastavnika hrvatskog jezika, zemljopisa i t. d., i tu ostao dvie i po
godine. Iza dotadanje jednostavne nastavni ke slube nova njegova sluba bila
je dosta sloena. Rad u internatu oduzimao mu je dosta vremena, a isto tako i
nastava, premda je predavao manje sati nego redovni nastavnici. Ali se je i tu
brzo sna.ao. Osobito ga je veselilo, to je doao pod upravu tadanjeg ravnatelja
ure Bujhera, koji mu je u svoje vrieme, prije desetak godina, bio i nastavnik i
ravnatelj zavoda, u kojemu je pod njegovom upravom svrio svoje nauke. I ravnatelj Bujher bio je zadovoljan, to je Mulabdi doao pod njegovu upravu, da
tako slono i skladno upravljaju zavodom, na zadovoljstvo prosvjetnih vlasti.
Godine 1899. dovrio je Mulabdi drugo vee knjievno djelo pod naslovom Na obali Bosne. Objavila ga je Matica u svojim izdanjima za god. 1899., a
sadri dvadeset manjih pripoviedaka i crtica.
U drugom desetlje u svoga rada (1900-1910.) Mulabdi ne obiluje raznolikim prilozima u onolikoj mjeri i u onoliko listova kao dotada, ali ga u to
vrijeme zaokuplja jedan novi podhvat, koji je od velikog zamaaja po Mulabdie on s drugovima
evo suvremeno drutvo. Na po etku ovoga desetlje a pokre
em
knjievni
list Behar, koji
Osmanom Nuri Hadi em i Safvetbegom Baagi
e izlaziti dvaput mjese no na 16 strana etvrtine.
Utvreno je, da je ovaj list osnovan prema zamisli i na priedlog samog
Mulabdia i da je on tu zamisao povjerio dvojici drugova i pozvao ih, da je zajedno izvedu, to su oni i u inili. No ipak prije svega su odlu ili sazvati na sastanak 20-25 intelektualaca radi populariziranja novog lista. Ali za udo, na tom
sastanku nisu naili na oduevlienje. O itovale se neke bojazni i sumnje, ho e
list uspjeti, da nije prerano, imamo dosta itatelja i t. d., a padale su i primjetbe
i pitanja za pojedine sitnice, koje nisu smjele odlu ivati o stvari, t. j. o samom
pokretu i ivotu lista. Temperamenat Osmana Hadi a nije mogao dalje
izdriati, pa je odsjekao kao sabljom, da e list izlaziti, a to mu se primje uje,
prije nego je po eo i izlaziti, da e se izbjegavati i da e se izpravljati, kad ga
budemo itali i vidjeli kakav je. Toga je asa i formalno odlu eno, da list izlazi.
Tono 1. svibnja 1900. po eo je Behar izlaziti i za kratko vrieme naiao
svuda na vrlo dobar odziv.
Zanimljiva je bila tajna namjera Mulabdi eva s ovim listom. On je odluio,
da
Beharom izvede ujedno jedan pokuaj, to su ga i njegovi sudrugovi

prihvatili. On je taj svoj pokuaj ovako obrazlagao:

78

List Behar bit e knjievni list, ali vie porodi ni nego strogo knjievni,
a kako je namienjen muslimanskom dielu hrvatskog naroda, to treba da u
njemu surauju samo muslimani, da se tako izkae i sadrajem, doti no suradnicima, kao i itaonica, da je to list namienjen izklju ivo muslimanima. Ovako
zasnovan list, zamiliao je pokreta , doniet e dvie koristi: suradnici e mu biti
muslimani, a u tom je slu aju izkljuena mogu nost, da se koji suradnik u svom
knjievnom prilogu ogriei o osjeaje muslimana, koji su, kako je poznato, i te
kako osjetljivi, kad im se dirne makar u kakav bezzna ajan narodni obiaj, a
kamoli u koji vjerski propis. U drugu ruku ovo ograni enje suradnika Beharovih imalo je pokazati, ima tada, godine 1900., dalde poslije 22 godine novog ivota, dovoljno radnika, pismenih muslimana, koji su u stanju pisati za
svoju zajednicu. Kriti ara je bilo dosta i na obine pojave u ivotu, a osobito na
one, koje su dolazile sa strane, kad bi neupu eni posegnuli da piu o na:s'oj sredini, pa bi im najedanput udarila sjelira o kamen. Mulabdi je htio, da se muslimani i moralno prisile na suradnju, kad im se dade prilika, da piu za svoju zajednicu. Zato im treba stvoriti mog-u nost i pokrenuti organ, gdje e moi i
morati suraivati.
S te strane je list osiguran, mislio je Mulabdi . Har&'",i i Baagi su obeali
popunjavati list, kad im nitko drugi ne bi ni pristupio, a mogla se o ekivati pomo
i drugih suradnika, jer je ve dosta mlaeg svieta bilo vje:s'to peru u raznim granama
suvremenoga ivota. S druge strane Mulabdi je bio iz svog izkustva dovoljno
uvjeren, da e list nai i dosta itatelja. Bio je spreman uvesti jednu novost, da list
naime ita samo onaj, tko ga unapried plati, da se sviet i u tom pravcu odgaja, da
plaa svoju duevnu hranu, da se ui redu i namirivanju svojih obveza.
Da listu pribavi sredstva, Mulabdi dolazi na osobitu ideju. Trebalo je u
gradovima Bosne i Hercegovine obvezati oko petdeset prijatelja, koji su u stanju
davati listu redovnu mjese nu pomo od 3 do 5 forinti kroz jednu godinu dana,
tako da bi se listu zajam io obstanak za jednu godinu, sve kad ne bi imao ni
jednog predplatnika. A za tu jednu godinu steklo bi se uvjerenje o mogu nosti
ivota toga lista i u pitanju suradnje i u pitanju broja itatelja i u pitanju
namirivanja trokova.
Ova je osnova Mulabdi eva u drutvu trojice smjesta usvojena, i Mulabdi se obratio vi enijim intelektualcima i rodoljubima po manjim mjestima. Ve
nakon nekoliko dana stigli su Mulabdi u povoljni odgovori od ehovi a iz Trebinja, od Hamdibega DMi a iz Banje Luke, od Ibrahimbega Defterdarevi a,
kotarskog predstojnika iz Doboja i t. d., kad se javi Ademaga Mei iz Tenja s
izjavom, da ne treba te pomo i list od pojedinaca: on se obvezuje izdravati list
godinu dana, kad ne bi bilo nikakve predplate. Senzacija! List odmah izlazi i
prima se objeru ke na sve strane. Jedan na student iz tOga vremena pri ao je
Mulabdiu, da su se muslimani studenti u Be u vie radovali, kad bi im listonoa
donosio novi broj Behara, nego kad bi im donio nov ani list.

79

Behar je izlazio tono svakog 1. i 15. u mjesecu, itao se sladko i plaao

no.
Tri
pokretaa bez ikakva posebnog dogovora razdielie sadraj u tri ruto
brike: Haffii je pisao poviestne razprave iz podru ja islama, Ba:s'agi je davao
pjesme, zabavu i pouku, dok je Mulabdi davao i ureivao beletristiku i feljton,
a uz to je vodio i upravu.
Na kraju prve godine Baagi izstupa kao urednik, pa Mulabdi preuzirria urednitvo, a kao trei mjesto Safvetbega dolazi Fehim Spaho.
Punih est godina izlazi Behar s jednakim elanom pod Mulabdi evim
uredni tvom, do kraja VI. godita, a onda silom prilika dolazi do njegova odstupa. List preuzima H. M. Demaluddin auevi , kasniji Reis-ul-ulema, i
drugovi. Reformiraju ga tako, da izlazi dielom hrvatski, a jednom etvrtinom
obsega turski; nakon godinu dana mienjaju ga u isto vjersko-pou ni list, pa
opet nakon godinu dana vra aju ga na prija:sinji nain ureivanja uz suradnju
Hrvata katolika, i kona no list zbog mnogih nepotrebnih injekcija posve
prestaje.
Onda se istom osjetila praznina, na koju se svatko tuio. Palo je opet na
Mulabdia, da ga spasava. On pozva god. 1912. nekoliko istomiljenika na jedan
sastanak, da se nastavi izdavanje Behara, ali nisu doli do povoljna rezultata,
pogotovu, jer je poeo izlaziti slian list u Mostaru pod imenom Biser. Iza
toga god. 1914. buknu svjetski rat i sprie i ovaj pokuaj.
U mjesecu svibnju 1902. vodi Mulabdi a sluba iz Uiteljske kole u
eriatsku sudaku kolu kao dotada izkuana ekonoma, administratora i dobra
nastavnika hrvatskog jezika, zemljopisa i poviesti. Na toj koli ostaje Mulabdi
do svibnja 1910.
U toj koli nailazi Mulabdi na ra.zgranate poslove u svojoj slubi: predaje 10 16 sati tjedno, upravlja obskrbom zavoda i nadzire pitomce, nabavlja i
odrava imovnik, razrednik je u svim razredima i perovo a u svim sjednicama.
I pokraj tih razgranatih poslova u koli njegov rad na knjievnom polju,
dalje
u drutvenom i uob e kultumom pravcu, nastavlja se bez smetnje. Njepa
gov rad i u drugom desetlie u (1900.-1910.) nita ne zaostaje za onim plodnim
djelovanjem iz prvog desedjea (1890.-1900.).
U Nadi godine 1901 izlazi njegov roman Nova vremena, slika iz suvremenog ivota, koji je idejno sli an Kozarevim Mrtvim kapitalima, pa ga
zbog njegove popularnosti Kalajdi eva knjiara u Mostaru izdaje u nizu knjiga
Muslimanske Biblioteke (1914.). U ovom romanu pokuava autor unieti u suvremeno drutvo preporod na gospodarskom polju.
Dok je u to vrieme - do svibnja 1906. - ure ivao Behar, osnovan je - u
veljai 1903. - i Gajret, podporno kolsko drutvo za muslimane, pokraj
sli nih ve prije osnovanih drutava u Bosni na konfesionalnoj osnovi (Prosvjeta kod pravoslavnih i Na?recrak kod katolika). Za osnivanje Gajreta
ima i Mulabdi velikih zasluga. Zivo je sudjelovao na svim sastancima pri osni-

80

vanju druztva, a kad se na glavnoj osnivaju oj skuptini 20. veljae 1903. pojavi
reakcionaran odpor protiv osnivanja drutva, Mulabdi i ostali polu-eta i
(Safvetbeg Baagi , Hasan Hodi , Ademaga Mei i sam tadanji Reis-ul-ulema
Harg'i-Mehmed Tevfik-ef. Azabagi ) pobjeuju, i Gajret se osniva s velikim
oduevlienjem. Tok te osniva ke skuptine Gajreta Mulabdi je gotovo stenografski uhvatio i iznio u jednom broju Behara, koji je sav posve en osnivanju
Gajreta.
Naravno u prvi odbor novog drutva ulazi i Mulabdi i radi svom snagom na irenju Gajreta. Od toga asa u svakom broju Behara pune su stranice njegovih lanaka i biljezaka o Gajretu, a radi svestrano i u samom odboru
na organiziranju drutva.
Pokretanje Behara 1900. i osnivanje Gajreta 1903. dva su epohalna
djela, dva velika koraka napried u ivotu muslimanske zajednice u Bosni i Hercegovini. A u njima je Mulabdi imao sna'na udjela u savladavanju zapreka i
potekoa, u krenju tmovita puta i napredka svoje muslimanske zajednice.
Kad se novo drutvo osovilo na svoje noge, Mulabdi se daje na vaan
posao: okupljanje omladine u svrhu osnivanja pjeva kog zbora. Kad je i ta akcija
krenula napried, la a se on priprema za jednu veliku zabavu, gdje e se drutvo
afirmirati kod gra anstva i predstavnika vlasti i t. d. Pjeva ki je zbor brzo sastavljen, zborovo a je uvjebao mlade pjeva e, a Baagi napisao kazalitni komad
Boj pod Ozijom, koji su izveli mladi diletanti, lanovi druztva. I druge to ke
programa, tipi nog za ondanje zabave u Bosni i Hercegovini, brzo su pripravljene. Samo njegovim poticajem i njegovim rukovoclenjem ove akcije doivio je
17. travnja 1904. Gajret golem uspjeh svoje prve zabave u Sarajevu.
Mulabdieva je ideja i pokretanje kalendara Gajret u godini 1906., koji
tada bijae slika rada samoga drutva. Naskoro se pokre e i list Gajret kao
organ dru'tva, a ure uje ga spoetka sam Mulabdi .
Suvremena jaka skupina muslimanske inteligencije u Sarajevu nije imala
svog drutvenog kluba
itaonice. U dotadanjoj Kiraethani ( itaonici) na
Bentbai nije se moglo nita raditi u novom duhu, pa jednog dana jedna jaka
skupina ovog agilnog mladog svieta izstupi iz Kiraethane i osniva svoje druztvo
pod imenom Drutvo muslimanske omladine, u kojemu je naravno i Mulabdi s Baagiem vodio glavnu rie . Kad je otvorena eljezni ka pruga Sarajevo Viegrad - Uvac, njih preko stotinu napravie izlet u te krajeve, to ga je Mulabdi opisao u jednom broju Ogledala, koji je list pokrenuo i kratko vrieme
izdavao Safbetbeg Baagi .
Godine 1910. premjeten je Mulabdi na jednu godinu zemaljskoj vladi,
a zatim je postavljen za okrunog kolskog nadzornika u sarajevskom okruju,
u kojoj je slubi ostao sve do 1917. e e putovanje
pregleda kola, kojih je
bilo 52 u okruju, smetalo je o evidno Mulabdi a, pa se u knjievnosti riedko
javlja. Uz to zabavlja ga dosta pripremanje novog izdanja u benika za puke

81

kole, a zatim jedna anketa za reviziju i izpravak naziva sela u popisu pu anstva,
koje je obavljeno godine 1910. To razdoblje zauzimaju dobrim dielom i ratne
prilike, koje i drug ije nepovoljno djeluju na knjizevnost.
Na jednu godinu pred svretak rata, t. j. 1917., Mulabdi odlazi po svojoj
slubi na upravu Muslimanske enske osnovne i vie djevoja ke kole sa enskom preparandijom, koji je zavod i prije svoga premjetaja nadzirao, kao i
Darul-mualimin, u kome je nekad sluzio. Ratne godine bile su sve tee, kad se
rat primicao svretku, a i raznoliki rad u koli, pravo u tri kole, oduzimao mu
je vrieme, da se gotovo nita drugo nije moglo ni raditi. Tek pod jesen 1918.,
kad se rat zavrio, nastupie malo mirnije prilike, te se tada udara temelj stranakoj skupini, koja i Mulabdia povlai, a zapoinje i izdavanje strana kog lista
i kasnije kalendara, koji Mulabdi ureuje vie godina. U to vrieme pada i osnivanje jednog, zapravo prvog, muslimanskog enskog drutva, nazvanog Osvitanje, koje je osnovano u samoj koli, gdje je Mulabdi sluio, a iniciatori i
osnivai druztva bile su muslimanske u iteljice, koje su pod Mulabdi evom upravom. I to se sve radilo i izvodilo pod nadzorom Mulabdi evim, gdje je
on i formalno bio vezan izborom u nadzomi odbor novog drutva s jo dvojicom prijatelja.
Mulabdi je u tim godinama bio zauzet i u iteljskim izpitima, koji su se
polagali u Uiteljskoj koli.
Kako se Mulabdi dosta zalozio u politi koj borbi prvih godina Jugoslavije, to ga prilike prisilie, te se u izborima u ozujku 1923. dade birati za narodnog zastupnika za kotar Maglaj i Kladanj, koji izbor on i primi.
U skuptini na:s'ao je posve novo polje, koje s knjizevno u nije imalo gotovo nita zajedni ko. Najvie ozlovoljuje Mulabdi a, nauena na posve druge
elemente rada, ono obi no stranako arkanje, a gdjekada i u no izazivanje.
Ukoliko u samoj skuptini nema sre ena rada, izuzevi rad oko dravnog prorauna, zastupniku zadaje posla nesposobna uprava hr avom administracijom,
pa je zastupnik bio vje no osu en na tumaranje po uredima raznih ministarstava radi posredovanja, da se narodu pomogne makar ocildanjanjem nepravedno mu nametnutih kazna i globa.
Period Mulabdi eva rada u narodnoj skuptini potrajao je do kraja god.
1928., kad je poznatim estosie anjskim proglasom dokon an period kakvog
takvog utjecaja naroda na upravljanje zemljom.
U to doba osniva se nova ustanova pod imenom Narodna Uzdanica u
Sarajevu, za koju ima Mulabdi velikih zasluga. Godine 1908. oduzeto je od skupine oko Safvetbega Baagi a Muslimansko podporno drutvo Gajret i zaplovilo posve srbskim vodama, a borba izme u ove dvie skupine za ovo drutvo
vodila se jo nekoliko godina, pa su istom ratne prilike 1914.-1918. prekinule tu
borbu. Zato se na ovoj strani sve vie osje ala potreba za osnivanjem novoga
ovakova drutva, a to se izvelo tek godine 1923., kad se na jednoj skuptini Ju-

82

goslavenske Muslimanske Organizacije osniva drutvo Narodna Uzdanica. A

kako je ovo novo drutvo gledano, vidi se najbolje po tome, to je odmah po osnutku zabranjeno, a zabrana je potrajala gotovo cielu godinu. Kad je politi ka
skupina muslimana pod predsjedanjem dra Mehmeda Spahe dola god. 1924. u
vladu, onda je tek uspjelo s Narodne Uzdanice skinuti zabranu.
U tom periodu 1923.-1928. Mulabdi je radio poneto u listu Pravda, a
zatim je pokrenuo pored stranakog lista Pravde jo i kalendar istoga imena,
koji je ureivao pet godina.
Godine 1927. konano je sazrela potreba, da se obnovi Behar, pa na
Mulabdiev poticaj bi odlu eno na sastanku, gdje je bio i Reis-ul-ulema auevi , da se list pokrene pod imenom Novi Behar. U tom se listu Mulabdi
javlja pogdjekad kojim knjievnim prilogom, a pod konac tre ega godita
podpisivao ga je kao glavni urednik. List izlazi i danas, a od po etka 1944. vlastnik mu je Narodna Uzdanica
Godine 1828. pojavio se Mulabdi s knjievnim prilogom u jednoj monografiji pod naslovom Nae selo, koja je izala s knjievnim prilozima pisaca
iz raznih krajeva bive drave. U toj je knjizi iziao Mulabdi ev obiran lanak o
muslimanskom selu.
Prestankom beogradske narodne skuptine i Mulabdi se povlai u Sarajevo, gdje mu i porodica boravi. Kako je tada imao djelatne slube nepunih 38
godina, nije se vie vra ao u slubu, nego je umirovljen.
U mjesecu srpnju 1929. Mulabdi je na godinjoj skuptini Muslimanskog kulturnog drutva Narodna Uzdanica izabran u glavni odbor, pa je na
prvoj sjednici 27. srpnja 1929. jednoglasno izabran za predsjednika. Taj izbor
pada na njega i sliede ih godina, pa je ove drutvene godine nedavno navrio 15
godina kao predsjednik glavnog odbora Narodne Uzdanice.
Nesmetan ni kolom ni radom u skuptini Mulabdi se svom svojom
voljom i snagom posveuje Narodnoj Uzdanici. Kad se pregledaju uspjesi njegova rada u Narodnoj Uzdanici, moe se mirne due re i, da je kruna njegova
kulturnog rada njegovo 15-godinje djelo u Narodnoj Uzdanici.
Odmah od prvog dana daje se Mulabdi na prikupljanje lanova. Broj im
raste iz dana u dan, a prema tome i prihodi. Ve u treem mjesecu drutvene
godine 1929./30. odbor je odluio otvoriti svoj konvikt, i kad je naiao na povoljnu priliku, kupljena je zgrada za konvikt i drutvene prostorije. Mulabdi
radi u tim danima na prikupljanju mladei za pjeva ki zbor. Istodobno se
po inju pripreme za veliku drutvenu zabavu. Taj rad svra a pozornost vlasti,
koje lebde nad mirom i redom u dravi, i jednog jutra u mjesecu listopadu osviu redarstveni organi pred privatnim stanovima svih jedanaest lanova glavnog
odbora. Obavlja se u stanovima premetaina, a zatim i u uredskim prostorijama
i arhivu glavnog odbora. Cielo prijepodne pretresaju se i najmanje stvari kod
svakog pojedinog lana glavnog odbora Narodne Uzdanice, a da on i ne zna,

83

ta se trai, niti zna, da se to istodobno ini i kod ostalih anova. Tek iza podne,
kad je sve bilo gotovo, svi su lanovi glavnog odbora dovedeni na redarstvo,
gdje je sa svima obavljeno presluavanje. Tom se prilikom saznalo, da se traio
izvornik nekog agitacionog letka, koji je nepoznata ruka potom uputila svima
mjestnim odborima N. U. u pokrajini, a kojim se poziva na osnivanje politi ke organizacije, poto su estim sie nja zabranjene sve politi ke stranke i obustavljen svaki politi ki rad. Redarstveni organi imali su dosta muke sa sarkasti nim odgovorima i zajedljivim primjetbama uzrujanih lanova glavnog odbora,
koji su u estokom tonu reagirali na ovaj postupak redarstva. Na tome se sve
svrilo, samo to su se jo nekoliko dana poslije toga doga aja izpitivali po pisarnama raznih ureda i zavoda pisa i strojevi, da se toboe pronau tipovi slova,
kojima je izvornik letka pisan.
U glavnom odboru nekoliko se dana razpravljalo, kako da se reagira na
ovaj postupak vlasti, koje su oevidno same organizirale ovu podvalu, samo da
tako dobiju formalan povod za obustavu Narodne Uzdanice. Kona no je na
priedlog predsjednika odlu eno, da se pro forma podnese tuba na najviu instanciju u mjestu, ali u stvari da e biti najbolji odgovor na ovaj postupak rad u
drutvu s veim zamahom.
I zaista se radilo od to doba vie i intenzivnije. Nije proao ni pun mjesec
dana iza toga dogaaja, a Narodna Uzdanica je otvorila svoj makar i skromni
konvikt, dok su se svaku ve er izvodile vjebe pjevakog zbora, tamburake i diletantske sekcije. Ubrzo na dan 3. oujka 1930. Narodna Uzdanica izlazi pred
obinstvo s elitnom zabavom, kakva se ne pamti u Sarajevu.
Uskoro i mjestni odbori po Bosni i Hercegovini prire uju ovakve zabave, te je Mulabdi u tu svrhu iao osobno po raznim mjestima Tako je Narodna Uzdanica razvijala svoju kulturnu misiju, to je esto svraalo pozornost
vlasti, koje su joj pravile neprilike.
Dok su kojekakvi kriomari i problemati ni tipovi dobivali pojedince ili
u skupinama popuste i poklone na vonji eljeznicom, Narodnoj Uzdanici se
taj popust uzkraivao, pa je predsjednik za takve i druge sli ne nepravde morao
ee putovati u Beograd, da se bori za drutvo.
Narodna Uzdanica je za predsjednikovanja Mulabdi eva otvorila osim
onoga u Sarajevu jo etiri konvikta: za srednjokolce u Mostaru, Tuzli i Banjoj
Luci, i za visokokolce u Zagrebu, a uz to je svake godine davala velik broj stipendija onim uenicima i uenicama, koji su pohartali kole u mjestima, gdje Narodna Uzdanica nije imala svoga konvikta. Nije ovdje mjesto iznositi brojke, iz kojih
bi se vidio broj pitomara Uzdani inih prije i poslije dolazka Mulabdi a na mjesto
predsjednika glavnog odbora, ali nema ni najmanje sumnje, da su kako broj lanstva i koliina drutvenih prihoda tako i broj koristnika narasli najvie zaslugom
predsjednika Mulabdia, koji je cielo vrieme bio uzor uztrajnosti i marljivosti, ma
kar da je za 12 godina njegova predsjednikovanja postojalo drugo sli no musliman-

84
sko, od vlasti povlateno i milovano drutvo (Gajret). Isto tako je glavna zasluga
Mulabdia, da Narodna Uzdarlica od god. 1933 izdaje svoj drutveni godinjak,
kalendar, u kojemu je svake godine izlazio i po koji knji'evni prilog Mulabdi&v.
Narodna Uzdanica izvela je zaista zamano kulturno djelo. Zasluge
Mulabdia za to djelo neocjenjive su. On nije samo onaj, koji u drutvu narectuje i drutvo vodi, nego onaj, koji najvie i radi. Mulabdi kroz itavih ovih
petnaest godina nije samo predsjednik, nego i poslovo a. On gotovo neprestano
boravi u drutvu, rjeava spise, rukovodi sjednicama i godinjim skuptinama,
pa esto, osobito za nedavne vladavine, obavlja i vanjske poslove, posreduje i
brani, a u potrebi i putuje u poslovima drutva. Uredovnica Narodne Uzdanice ne moe se zamisliti bez Mulabdia, ni obratno, Mulabdi bez Narodne
Uzdanice. Mulabdi jo uzto smae vremena, da se ee javi u NovOm Beharu kojim knjievnim prilogom.
Karakteristino je kod Mulabdi a, to on i kod svojih godina nimalo ne
poputa u zanosu kultumog radnika. Vazda svje i vazda razpoloen, uviek je
spreman na svaku koristnu drutvenu akciju. Njegov rad i njegov na in zadivljuju. On ne radi samo, da posao svri, nego i da poka'e, kako treba da se radi.
Mulabdi je ovjek idealna znaaja, neobino obilan i plodan kulturni
radnik.
Iako je Mulabdi najvie knjievno stvarao u doba realizma i modeme, u
doba knjievne borbe Mladih i Starih, on je bio daleko izvan svih borba i sukoba. Knjievni izraz Bosne, posebno muslimanske Bosne, jest tipi no romantiarski, a u biti je Mulabdi ostao romantik i do danas. Istina, nije to izklju ivi romantizam, jer je on i realisti ki gledao na ivot i ljude, pa su mu opisi ljudi i
situacija najeke vjeran odraz ondanjega ivota, koji se i takav nama sada
priinja romantian. Uz to Mulabdi nije nikada bio lartpurlartist, jer nije smatrao knjievnost samu sebi svrhom niti je stvarao samo djela radi djela, nego je
htio uviek pouavati i oplemenjivati. On je i u knjievnom stvaranju ostao
uitelj, koji svoja duboka humana osje anja i svoj drutveni poziv prepora anja
svoga elementa, u kome djeluje, iznosi u umjetnikom obliku, i tako dovodi do
kompromisa svoje umjetniko nadahnue s idejama preporoda, na kojemu je
uviek radio. Time, naravno, nije ni izdaleka izkoristio svoje duhovne mogu nosti, dok je knjievno u sluio drutvenim i kulturnim idejama i sve vie primao ulogu socialnog i narodnog vocle, jer je zaista takav bio narodu potreban.
Didaktina nota izbija osobito u njegovim dramama, koje su nastale vie
za potrebu diletantskih druina, nego iz duevne potrebe autora da stvori knjievna djela. I kao to su sa slaku itane Mulabdieve pripoviesti i crtice, tako su
sa zadovoljstvom gledane njegove ivahne aktovke: Svak na posao, Mirazka
i Teka vremena.
U nacionalnom radu Mulabdi uviek Hrvat, ali nije hrvatsko ime forsirao ru u Beharu u Gairetu. On je uvie smatrao, ars a smatra t o n-

85

m slimani Hrvati i
r dnim, upravo a nornim da su bosansko-herc
to ne treba nr&je_ napose rzticati, jer se u tom slucaju cmilo, ao da to istom
rv
' ati
' kao se I-f
treba dokazrvati, kao da nam to net o
o mushmane, to est sarm o sebe.
451.14.
unajplemenitijem
drutvenom radu Mula ' 'e bio uvie
znaenju te riei. Ali to je imalo u njegovu ivotu i javnom radu zlih posljedica,
koje su dovodile do zastoja u naem napredku. Makar da je stvorio Behar i est
mu godina - uz sve ostalo, to je za njega u inio - bio i administrator, a list se
sam od predplata izdravao, da mu nije trebalo ni ije podpore, on bez ikakva
protivljenja predaje list njegovu nominalnom vlastniku, ina e hrvatskom nacionalistu, a ovaj ga predaje drugom uredniku, u tom poslu novajliji, koji ga
mjesto u hrvatskom ureuje u anacionalnom i panislamskom duhu.
Kad jedna srbski orientirana muslimanska stranka protupravilno osvaja
Gajret i obara predsjednika Baagi a, Mulabdi kratko vrieme nastoji sura ivati s novim odborom, a onda se povlai i bez borbe naputa postave, koje je s
mnogo truda izgraivao i izgradio za ob u narodnu korist.
Ako bismo u najkraim potezima htjeli izre i sud o Mulabdiu, knjievniku i ovjeku borcu, onda bi trebalo ustanoviti, da on spada najve im dielom
svojih knjievnih radova romantizmu, da u pisanju ima realisti kih primjesa, da
je didakti an, a u drutvenom radu ivi duevni stroj, perpetuum mobile, bez
umora i odmora, ukratko, da je radnik, radnik knjievnog odkrivanja ljepote i
dobrote, radnik drutvenog preporoda i nacionalnog osvje ivanja hrvatskih
muslimana.

86

87

krajini, prva nastojanja bosanskohercegova kih mushmana u knjievnosti na

narodnom jeziku, prvu muslimansku bosansku publicistiku, periode knjievnog rada azimova od prvih po etaka do njegova kompletnog razvoja i uspona.
Svim onima koji nisu poznavali Cati a kao knjievnika i kultume
- pedesetogodinjica smrti prilike u nas, bosanskohercegova kih muslimana, na poetku ovoga stoljea,
ova dizertacija e biti otkrie. A to je potrebno novim generacijama, da vide da
ne postojimo tek od ju er, nego da smo imali svojih pjesnika i u prvom deceniju ovoga stoljea koji su bili istog literarnog nivoa kao i drugi nai najbolji
Prole godine pisano je na ovom mjestu o pjesniku Musi azimu atiu.pjesnici.
povodom pedesetogodinjice njegove smrti. -Prhe osam i po godina je profesor
Oivjeti jednu z,aboravljenu hteratumu vrijednost i pribliiti je suvreAbdurahman Nametak obranio doktorsku dizertaciju na Zagreba kom sveu i.menoj generaciji, gotovo je isto kao i sam stvarati onakva djela kakva je taj htelitu o ovom na:s'em pjesniku, o kojem nisu znale mlae generacije ni u Bosni irat stvarao.
Hercegovini ni u drugim jugoslavenskim kraievima ni da je postojao, a kamol
da je bio u svoje vrijeme priznat pjesnik. Za Cati a su znali njegovi suvremenici,
a tih je bivalo svaki as manje, i oni rijetki ljubitelji knjievnosti koji listaju stare
knjige i asopise. Na alost, nijedno bosansko-hercegova ko izdavako poduze.
e nije htjelo izciati ni izbor atievih pjesama ni Nametkovu doktorsku
dizertaciju o azimu atiu.
Teanj, grad u kojem je ati proveo najvei dio svog ivota, dostojno s(
oduio svome pjesniku, niz sve anosti kojima je obiljeio 50-godg
njicu njegove smrti - 10. aprila 1965. Narodni univerzitet u Tenju odrz'ao je
proslavu na kojoj je dr. Abdurahman Nametak odrao predavanje o ivotu
radu atievu, istakavi njegov znaaj u na:s'oj cjelokupnoj knjievnosti, koji nij(
bio malen, a i danas je neosporna vrijednost njegova imhevnog opusa. 1\h
sveanosti su bili prisutni predstavnici Udruenja knjievnika Hrvatske
izdavakog poduzea Zore iz Zagreba, koje je tampalo Odabrane pjesme
Muse azima atia, u izboru i s predgovorom dra Abdurahmana Nametka
(Ta zbirka, tampana u 5.000 primjeraka, ve je rasprodana, uglavnom u Bosni
Hercegovini, iako joj je bila cijena 1000 starih dinara po komadu, to je doka2
da na:s' svijet ho e knjigu, da je voli i kupuje kad je razumije!)
Tom prilikom je gimnazija u Te:s'nju prozvana imenom Muse azirm
atia, a i glavna ulica u Tenju dobila je atievo ime.
Ni rodno mjesto atievo, Odak, nije htjelo zaostati za Tenjom, pa j(
i ono priredilo dana 21. XI 1965. spomen-sve anost, na kojoj je takoder govoric
o znaaju azimovu u knjievnosti dr. Abdurahman Nametak, a uz brojn(
prisustvo gostiju iz Odaka, Modrie, Gradaca i drugih bli'ih mjesta. Bili st
opet prisutni i predstavnici Udruenja knjievnika Herceg-Bosne i Hrvatske.
Konano je nedavno tampana i doktorska dizertacija Nametkova (
atiu, koju je u mjesecu martu 1966. pustio u prodaju Narodni univerzitet
Tenju, kao izdava djela. Pisac je prikazao kultume i politi ke prilike u Bosni
Hercegovini potkraj turske vladavine i za austro-ugarske okupacije u ovoj po

MUSA AZIM ATI

iz

g`l

1;)

ra
vc
ra

88

89

OSMAN DIKI
(7. 1879. 30. III 1912.)
Sedmoga januara ove godine navrilo se 85 godina od ro enja Osmana
Dikia, pjesnika i publiciste, javnog drutvenog radnika i nacionalnog borca pod
austro-ugarskom okupacijom.
Osvjeuju6 uspomenu na nae knjievnike i javne radnike starije generacije, mi ih elimo po izvjesnim njihovim djelima pribliiti naoj suvremenoj
mlaoj generaciji koja za njih gotovo i ne zna.
Osman Diki, roen u Mostaru u graanskoj porodici, u rodnom mjestu
zapoeto kolovanje (rudija i nekoliko razreda gimnazije, iz koje je isklju en
zbog nacionalistikog djelovanja) nastavio je u Carigradu i Beogradu, a u Be u je
zavrio trgovaku akademiju. Na poetku ovoga stoljea, kad se povela borba za
vjersko-prosvjetnu autonomiju muslimana u Bosni i Hercegovini, koja je imala
otru protivaustrijsku notu i koja je prerasla u politi ki pokret bosansko-hercegovakih muslimana, Osman Diki se sav predao toj borbi, a kao pismen publicist, kakvih gotovo i nije imao Egzekutivni odbor, pisao je u Bosansko-hercegovakom glasniku i Musavatu. Egzekutivni odbor Muslimanske narodne
stranke preuzeo je u svoje ruke i jedino ondanje muslimansko drutvo za pomaganje siromanih aka, Gairet, kojemu je Diki postao organizacionim
sekretarom i urednikom njegova istoimenog glasila. Nakon to je izvojevana
. vjersko-prosvjetna autonomija, Egzekutivni odbor je kao politi ka stranka uao
u Bosanski sabor, gdje je malo pomalo od ljutih opozicionara prema austrijskoj
okupaciji postao lojalan suradnik, jer je na taj nain odgodio, na kratko vrijeme,
do propasti Habsburke monarhije, rjeenje agrarnog pitanja u Bosni i
Hercegovini. Osman Diki , kao izrazit i odluan pristaa politike suradnje bosansko-hercegovakih muslimana i pravoslavnih, a srn kao osvjedoeni nacionalist Srbin, pokrene tada opozicioni politi ki list Samoupravu.
Osman Diki je zapoeo objavljivati svoje pjesme u Bosanskoj vili,
mostarskoj Zori i Beharu, a izdao je samostalno dvije zbirke: Muslimanskoj mladei (Dubrovnik 1902) i Aiklije (Mostar 1903), dok je u Beogradu
godine 1900. izdao u zajednici s Omerbegom Sulejmanpai em i Avdom Karabegoviem zbirku rodoljubnih i nacionalisti kih pjesama Pobratimstvo. Ovu
zbirku je otro napao Osman Nuri Hadi u Beharu (godina I, br. 17, str.
271-273), nakon ega je Behar zatvorio svoje stranice Diki evim knjievnim
radovima, to on spominje i u predgovoru svoje zbirke Muslimanskoj mlade-

i. Diki je napisao i jednu lirski nastrojenu dramu Zlatija, koja se izvodila na

Gairetovim zabavama, ali knjievno nije dostigla velik domet. Uop e Diki
kao pjesnik nije bio velikog formata, ali nekoliko njegovih religioznih pjesama
doba kad je imao tek 20 godina su veoma dobre, pa je velika teta to ih i dalje
nije njegovao.
Doskora nije bilo poznato da je Osman Diki bio i folklorist. Koncem
prologa stoljea on je sabrao lijepu zbirku narodnih pjesama u Mostaru i Stocu
i pod naslovom Hercegovaki biser poklonio je Srpskoj kraljevskoj akademiji
u Beogradu. Zbirka ima blizu 5.000 stihova, a prava je teta da nije tampana.
Neke pjesme u ovoj zbirci su zaista pravi biser narodne poezije (mahom su to
balade i romance). Zaudno je da nije kasnije nastavio s ovim poslom, kad je
ureivao Gajret, koji je od godine 1910. do 1912. podigao na dosta visok
knjievno-umjetniki nivo i u kojemu ih je mogao objavljivati jer bi onakvim
pjesmama kakve je poldonio Akademiji zaista stupio u red najboljih folklorista
naih. Pa ni njegovi nasljednici u uredni kom poslu u Gairetu nisu se potrudili
da pronau ovaj njegov rad u Akademiji, a ne moe se razumjeti ni postupal .
same Akademije koja je pokppala Diki ev rukopis u svome arhivu, mjesto da ga
tampana vrati narodu iz kojega je ubran.
Ako se neko sjeti jednoga dana da sabere Diki ev knjievni rad i tampom ga objavi, neminovno e morati objaviti i sve narodne pjesme koje je Diki
sabrao, ime e mu knjievna vrijednost apsolutno posko iti.

90

91

HAMDIJA KREEVLJAKOVI

U nedjelju 4. safera 1379 (9. VIII. 1959) umro je u Sarajevu Hamdija Kreevljakovi, profesor, historiar, uenjak, nauni saradnik Zemaljskog zavoda za
zatitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti i lan Naunog drutva Narodne republike Bosne i Hercegovine. Sutradan iza ikindije namaza klanjana mu je
denaza pred Begovom damijom, a pokopan je na groblju zvanom Hendek. I
od kue do damije i od damije do groblja rahmetlija je prenesen na po asni
nain, na rukama, onako kako se daje najve a poast umrlim uenjacima i
javnim radnicima. Pred damijom se od rahmetlije oprostio prof. Dr. Hamdija
Kapidi, a na groblju efik Belagi u ime zavoda u kojemu je merhum neumorno radio od njegova osnutka i prof. Dr. Vaso Butozan, predsjednik Nau nog drutva NRBiH. Svi su govornici istakli karakterne crte velikog merhuma i
njegovu odanost sluenju istini i otkrivanju nau nih istina s podru ja povijesti.
Hamdija Kreevljakovi je roen u Sarajevu 10. muharema 1306 (16. IX.
1888). Otac mu je Mehaga, trgovac najprije gvozdenom robom a kasnije sahtijanom, a majka Demila (Dema) ro . Ceribai-Prai, rodom iz Uica, koja je
kao dijete dola u Sarajevo s onim doseljenicima koji su posljednji ostavili Srbiju,
kada je knez Mihajlo dobio od Turske est gradova, u kojima se jo zadravala
turska posada. Djedu mu je bilo ime Mula Ibrahim. Ina e je porodica Kreevljakovia starinom iz Kreeva, gdje se prezivala e inovac. U Sarajevu su se prezivali Kreevljak, a njegov stri evi Mehmed, koji je kad je doao u penziju nau io
Kuran i postao hafiz, kao jedan od prvih muslimana u itelja za vrijeme austrijske okupacije, promijenio je prezime u Kreevljakovi pa je u zajednici s
upraviteljem osnovne kole Salih-efendijom Ali ehiem mijenjao prezimena
uenika dodajui im na kraju -i ili -vi. (Tako^ je od vprezimena Traljo postao
Tralji, od Spaho - Spahi, Turak - Turkovi, Cato - Cati, pa i od Kreevljak Kreevljakovi).
U Sarajevu je Hamdija svrio mekteb i osnovnu kolu (rudiju), a onda
trgovaku i zatim uiteljsku kolu, koju je zavrio godine 1912. Te iste godine
31. VIII. zapoeo je sluiti u Sarajevu kao uitelj osnovne kole, a od 8. I. 1918
do 17. VII. 1919 dodijeljen je na rad u Vinkovce, gdje je radio u osnovnoj koli s
internatom, u koju su bila smjetena muslimanska djeca iz Bosne i Hercegovine,
u kojoj je u to vrijeme vladala nezapam ena glad, pa su djeca skupljana i slata u
Hrvatsku da se prehrane. Poslije rata vratio se u Sarajevo, a kako je u to vrijeme
poloio struni ispit za nastavnika tzv. trgovakih kola (zemljopis, povijest,
,

srpskohrvatski jezik i op a pedagogija), to je od 1. IX. 1920 do po etka kolske

godine 1926/27 radio u Trgova koj koli, a iza toga u Uiteljskoj koli u Sarajevu, do 11. XI. 1929., kada je premjeten u Surdulicu u bivoj Moravskoj banovini. Kako je ovaj premjetaj nastao kao progon za Kreevljakovi a zbog njegova nacionalnog osjeanja i politikog opredjeljenja, to i zbog toga to je u to
vrijeme bio i bolestan od slabosti srca i tromboze, a usto je od djetinjstva bio
slaba vida, nije htio ostaviti Sarajevo, pa je vie od dvije godine bio bez stalnih
prihoda, dok ga nisu ipak penzionirali 2.11 1932.
Jo od godine 1916. Kreevljakovi je predavao i u naim vjerskim kolama, najprije u Darul-mualliminu, Qd 1920 do 1924 u Okrunoj medresi i od
k. g. 1920/21 u Gazi Husrevbegovoj medresi sve do godine 1945. I kad je bio u
penziji, on je aktivno radio i predavao u medresi historiju, zemljopis, njema ki
jezik i pedagoku grupu predmeta. Redovno je vodio svoju talebu na hospitovanja u metebe. Sje am se kako bi nam u zbornici medrese pri ao kako nijedan
mualim u Sarajevu ne postie vie uspjeha u metodici vjerske nastave i kiraeta
Kurana kao Abdulah ef. Foak. Da vidite samo kako on objanjava tenvin!
Kucne prutom po sjenilu od elektri ne lampe i onim zvukom objasni tenvin.
Kreevljakovi nije formalno stekao veliku kolsku naobrazbu, ali je
naroito vano istaknuti, da se on cijeloga ivota u io, da je traio znanja, da je
mnogo putovao po svijetu, imao velik broj poznanstava s naju enijim ljudima i
kod nas i u svijetu, osobito histori arima i slavistima, pa onda i orijentalistima
kao rijetko tko. U prijanja vremena kada nauka nije bila osobito favorizirana,
kada uenjaci nisu dobivali subvencija, Kreevljakovi je obiao dobar dio Evrope u svrhu studija historije. Nije on bio iz bogate porodice, iako mu je otac bio
trgovac, ali je on najve i dio svoje plae troio na nabavku knjiga i na putovanja.
Priao mi je kako je jedne godine u svrhu prou avanja Reformacije obiao one
gradove Njema ke u kojima su djelovali Luter i njegove najistaknutije pristae,
da bi onda do godine, prouavajui Protureformaciju obiao druge gradove
Njemake, svaki put posje ujui univerzitete u tim mjestima i sluaju i predavanja uvenih historiara. Tako je obiaoptovo itavu bivu Austro-Ugarsku,
Njemaku, Nizozemsku, Poljsku, Italiju, Svicarsku, Dansku i vedsku.
Velik utjecaj na Kreevljakovia izvrili su njegovi nastavnici koji su
imali znaajna i odreena mjesta u hrvatskoj knjievnosti: Silvije Strahimir
Kranjevi, Ljudevit Dvornikovi i Josip Milakovi, pa se kao srednjokolac
poeo zanimati naom literarnom historijom. U isto se vrijeme upoznao i s
drom. Karlom Patschom, koji je osnivao Balkanski institut u Sarajevu i povjerio
mladom Kreevljakovi u da mu prikuplja publikacije o Bosni i Hercegovini,
odnosno spise koji potjeu od Bonjaka i Hercegovaca. Oduevljen za taj posao
Hamdija je polovio svoje prihode i nabavljao i za sebe rijetke stvari, tako da je
uspio formirati jednu biblioteku, kakvu je mogao rijetko tko sastaviti, biblioteku u kojoj su se na okupu nala mnoga djela i na naem i na stranim jezicima

92

koja govore o Bosni. Vjerojatno je to i najkompletnija biblioteka s takvim

djelima kod nas. U stranom svijetu, pored univerziteta i katedra historije, najvie je posjeivao antikvarnice i nabavljao knjige o Bosni. Pri ao mi je kako je
mogao dan provesti s jednom zemi kom da bi mogao kupiti koju knjigu vie. Iz
istih razloga je bio i skroman u nonji, ali ne samo radi nabavljanja knjiga, nego i
da bi mogao materijalno pomagati ake i sve one koje su u ivotu pratile neda e.
Koliko je bio skroman u odijevanju najbolje svjedo i ova anegdota.
Doavi jednoga dana jutarnjim vlakom u Zagreb u svome skromnom hubertusu, s fesom na glavi, etao se malo Jela ia trgom dok se ne otvori Jugoslavenska akademija, gdje je on bio rado vi en i srdano doekan uenjak iz Sarajeva.
U to mu pristupi jedan ovjek koji je nakupovao namimica na trgu dade mu
da ih ponese za njim. Hamdija je nosio i pratio profesora do njegove ku e. Profesor je pozvonio enu da prihvati stvari od nosa a, prihvatio za nov anik da
plati Hamdiji uslugu i upita ga ta je duan. Nita. Kako nita? Tako,
nita! Pa ta ste vi? Nastavnik. Uto je ena, koja je ve otvorila vrata i prepoznala Kreevljakovi a, upala u razgovor grde6 mua: Joj, bedak, pa zar ne
zna gospodina Hamdiju?! Profesor se ispri avao koliko je mogao, uveo Hamdiju u kuu i kasnije su bili veliki prijatelji. (Nikada mi nije htio re 1 koji je to
bio profesor, ali znam da je bio akademik; po svoj prilici Dr. Gavro Manojlovi
moda Dr. uro K.5rbler).
Nedavno mi je priao kako je bivao u materijalnoj stisci da ne bi mogao
odjednom skrojiti odijelo, nego bi jedne godine nabavio tof, druge postavu, a
tree tek mogao saiti odijelo. Naravno, on je u posljednje vrijeme po prihodima
mogao veoma dobro ivjeti, ali je on volio druge pomagati. Jednom knjievniku
je tako redovno isplaivao mjeseno velik postotak svoje plae do njegove smrti.
Ovaj se otimao, jer je smatrao da je to milostinja i unekoliko ponienje za
odrasla ovjeka da prima od drugoga pomo. Bi ti mene pomagao, da sam ja
u nevolji kao to si ti sada, a da ti ima. kao to ja imam? Bih. E, onda nita
ne govori, nego evo ti pare! Pri ao mi je jednom za nj: Ostao sam mu duan
za posljednji mjesec ajluk, jer smo obojica istovremeno bili bolesni da nismo
jedan drugoga mogli posjetiti.
U ljeto 1941 Kreevljakovi je reaktiviran kao profesor U iteljske kole u
Sarajevu, a iza osloboenja 1945 Kreevljakovi predaje u Prvoj gimnaziji,
Srednjoj ekonomskoj koli i raznim kursevima, da bi se nakon osnutka Zemaljskog zavoda za za:s'titu spomenika kulture sasvim predao nau nom stvaranju,
koje je i dotada bilo intenzivno. Ovaj period Kreevljakovi eva rada je i najplodniji velikim djelima, kojima je vanredno obogaena na:s'a historijska nauka.
Kreevljakovi je umro dok se tako reku1 nije ni osuila tinta na njegovu posljednjem djelu o esnafima i obrtima u manjim centrima u Bosni i Hercegovini.
kada mi je predao rukopis o Zenici i predgovor ovome djelu da mu
Jo 6.
ga pretipkam na stroju, rekao mi je da e se nekoliko dana odmoriti, a onda e

93

opisati eljezni obrt u Bosni i Hercegovini, ime e naa zemlja biti jedina u
svijetu koja e imati u cjelini opisanu povijest obrta i esnafskih uredaba. (Ve
mnogo prije je objavio dvije monografije s toga podru ja: I. Sarajevo, Mostar,
a o Banjoj Luci, pripremljena je za tampu).
Da bi to bolje upoznao Bosnu i Hercegovinu i njenu povijest Kreevljakovi ju je obiao i po vie puta uzdu i poprijeko. Vrlo je malo mjesta i
kasabica bilo a da se u njih nije navratio. Svugdje je dolazio u dodir s narodom,
osobito sa starijim svijetom, od kojega je sluao narodnu tradiciju i biljeio. Vrlo
rijetko je on odmah pri razgovoru i zabiljeio ono to je uo i to mu je pristaja10 u posao. Obi no bi to zabiljeio kad bi doao u ku u gdje bi konaio. Dovoljno mu je bilo zabiljeiti samo s 2 3 rijei potrebni mu podatak, da ga poslije
rekonstruira po potrebi u itav lanak, iako on nije bio nima10 opiran.
Naprotiv, moglo bi se re1 da je pisao vrlo koncizno, upravo krto, ondje gdje bi
drugi razvezao nadugo i na:s'iroko. Bio sam dva puta svjedok (u Tenju i u Mostaru) kad je itave sate sluao historijske podatke od starijih ljudi i nita nije
zabiljeio. Kasnije, kad smo doli ku i, zabiljeio je samo ime Smajo Golo i
mala vrata. Vie od 15 godina iza toga pisao je o taba kom obrtu u Mostaru,
pa sam se itaju1 odlomak o mostarskom kajsaru i radu taphane sjetio da sam
to sve tako zajedno s njim uo od devedesetogodi'njeg Mujage Guzina i da nije
ni najmanje sitnice izostavio. Zaista je imao fenomenalno pam enje, a tako je
bilo i sa svim onim to je proitao. On je bio od onih rijetkih ljudi koji su znali
ne samo gdje su ta pro itali, nego su znali mjestimice i stranu i na kojem dijelu
pojedine strane se nalazi koji podatak.
Za itavo vrijeme stare jugoslavije nije nika la dobio ni od koga materijalne naknade za ova putovanja koja je vrio u nau ne svrhe. Sve je on to pla ao
iz svojih osobnih srecistava. Na tim putovanjima on je upozoravao svijet kako
treba kultume spomenike uvati i spaavati. Ponegdje je davao i novac za takve
stvari. Sjeam se dobro, da je prou avajui javne banje (hamame) u Bosni i Hercegovini obilazio mjesta u kojima su hamami nekacla postojali, pronalazio
tehni are da mu crtaju tlocrte i nacrte da mu prave fotosnimke takvih objekata i sve im usluge plaao. U Poitelju zgrada banje je bila dobro sa uvana, ali
kako nije moda itavo stoljee bila u upotrebi, ruinirala se i po ela se ruiti
unutra. Svijet ju je po eo upotrebljavati i za zahod. On je naao besposlena
ovjeka u mjestu i obilno ga nov ano nagradio da o isti hamam iznutra i prokri prolaz do njega s polja. Danas je ova banja pod zatitom drave kao prvoklasni spomenik kulture. Da je nije Kreevljakovi onda spasio od propadanja,
danas bi sasvim sigurno bila samo ruevina. Isto tako je svojim sredstvima
osposobio banju na izvoru rijeke Bune, koja je u sastavu blagajske tekije.
Kad je u povodu stogodinjice pokreta Husejn-kapetana Grada evia
htio napisati o njemu studiju, pored proitane sve dostupne literature o njemu,
htio se nadahnuti i na mjestu djelovanja Zmaja od Bosne. Sjede i tako jednoga
-

94
dana na Zmajevoj kuli, odlu io sam da napiem historiju ne samo Husejn-kapetana, nego uop e svih kapetana i kapetanija u Bosni i Hercegovini. Tako mi je
rekao po povratku iz Grada ca.
Kad je o tome govorio s Baagi em, ovaj ga je odvra ao od namjere, jer
da je to tvrd orah u koji ni on nije smio nikaci zagristi. Hamdija je s njemu svojstvenom upornou pristupio poslu i nakon 20 godina objavio kapitalno djelo o
kapetanijama.
Hamdiju su uvaavali i dok je bio mnogo mla i i oni koji nisu bili s njim
na istoj liniji. Jednom je Vakufski sabor htio poruiti izvjesne damije u Sarajevu
koje nisu imale svojih koristonosnih objekata, odnosno prihoda za popravke i
izdravanje slubenika. Trebalo je samo da pretsjednik Ulema-medlisa, Salim
ef. Mufti , dadne svoj pristanak. On ga je na elno bio i dao, pa su bile uzaludne
molbe i Salim-efendijinih prijatelja Hafiz-Mehmed ef. Oki a, lana Ulema mei Hadi Mujage Merhemia, lana Vakufskog povjerenstva i Vakufskog
sabora. Tih dana su aci Gazi Husrevbegove medrese izah na izlet sa svojim
nastavnicima na Trebevi . Tu ih je pohodio i ef. koji se dovezao s nekoliko prijatelja. Uzeo je pod ruku Hamdiju, otiao podaleko od drutva i pitao ga
ta misli o ruenju tih d'amija (me u njima je bila i damija Nedar haMi-Ibrahim-agina, kraj Kreevljakovi eve ku e). Vi moete poruiti i Begovu ciamiju
ako hoete. Niko vas ne moze u tome sprije iti. Ali dobro znaj da e povijest
zabiljeziti da su te i te damije u Sarajevu poruene kad je bio Salim ef. Mufti
ciz'umletul-mulk u Sarajevu.
Kad je sutradan izriesen formuliran prijedlog u Saboru da se odre ene
damije rue, ustao je Salim ef. i rekao Ne e se damije ruiti! Nastala je konsternacija meu onima koji su bili za ruenje, jer su drzali da je i sam Mufti za
to. Pa i ti si, Salim efendija, bio za to. Jesam, ali ne da Kreevljakovi . I diskusija je bila svrena. (Sutradan su Oki i Merhemi nah Kreevljakovia i pitali
ga kako je on to uspio sIdoniti Mufti a da ne da pristanak, na nienje darnija.
Hamdija im je ispri ao sav razgovor s Mufti em. Eto bolan, to ti je pamet!
ree Oki . A mi se ubismo dokazuju i mu s itabima u ruci besmislenost i grijeh toga namjeravanog ina, pa nije nita pomoglo).
Osobito je cijenio svoj nastavni ki poziv, a i njegovi uenici su Kreevljakovi a veoma cijenili, voljeli i potovali, te ga posje ivali pri dolasku u
Sarajevo, ako su gdje drugdje slubovali. Kad je 1955 operisan, pri ao mi je kasnije, da je bio sasvim miran kad su ga ponijeli u operacionu dvoranu. Bilo mi
je pri dui kao da sam u zbornici uzeo katalog pod pazuho i poao u razred.
Potovao je hode i prijateljevao s njima. Prisan je bio prijatelj s hadi-Hafiz-Dzemaludin-ef. Hadijahi em, kolskim drugom iz Gazijina mekteba.
On je mnogo pomagao Hamdiji u radu. Po Hamdijinim uputstvima pro itao je
cijelu Kadievu Kroniku, a onda itao Hamdiji ono to ga je zanimalo i iz ega
je Hamdija pravio sebi ekscerpte. Zato emo esto nai u Kreevljakovievim

95

djelima iza 1933 citate ove kronike. Nekrolog o njemu objavio je u Glasniku
Vrhovnog islamskog starjeinstva za g. 1955).
Bio je velik prijatelj i s h-Mehmed-ef. Handi em, s kojim je jednoga ljeta
obiao Bosansku Krajinu. Kako je nakon trajka u Gazijinoj medresi bio suspendovan Handi od nastavnike slube, Hamdijina je uglavnom zasluga da je
Hancii doao za bibliotekara Gazi Husrevbegove biblioteke, gdje je po eo
izra ivati veliki katalog. 0 njemu je napisao velik nekrolog u El-Hidaji (VM
godite, 1944) pod naslovom Na:s'e prijateljevanje i u kalendaru Narodne
uzdanice za godinu 1945.
Tako je o ejh Sejfudin Fehmi ef. Kemuri pisao u etiri navrata (Sarajevski list, XL, 1917, br. 227, Narodno jedinstvo, V, 1922, br. 30, Islamski
svijet, 1934 i kalendar Narodna uzdanica, 'VI, 1938), o Muhamed Seid ef.
Serdareviu (Sarajevski list XLI, br. 118), o hadi-Hafiz-Asim-efendiji Dafi u
(sarajevska Pravda), 1921, br. 25-26), o muftiji Hafiz-Abdullah-ef.
Kurbegoviu (Novi Behar, VI, 1932-33), o Hadi-Hafiz-Mustafa-ef. adordiji
(Novi Behar, 1933-34), o Hafiz-Hamdi-ef. Berberovi u (Novi Behar,
VIII, 1934-35), o Igrahim-begu Repovcu (kalendar Narodna uzdanica,
1935), o Seih-Muhamed-ef. HarNamakovi u (Muslimanska svijest, I, 1936,
br. 4), o Hadi-Hafiz-Abdulah-ef. Kauk iji (Muslimanska svijest, I, 1936, br. 5
i 6), o reis-ul-ulemi Hafiz-Sulejman-ef. arcu (kalendar Narodna uzcianica, V,
1937), o Muhamed-ef. Tufi (Novi Behar, XII, 1938 39), o Muhamed ef.
Dizdaru (Izvjetaj Gazi Husrevbegove medrese u Sarajevu za k.g. 1939-40), o
Hadzi-Hasan-ef. Muhamedagi u-Bi aku u Glasniku Vrhovnog islamskog starjeinstva (1956), a o mnogim hodama, slubenicima Gazi Husrevbegova vakufa, u odreenim poglavljima Spomenice Gazi Husrevbegove 400-godinjice
(1932). Prije nego bi pristupio poslu on bi uvijek temeljito prikupio gradu,
pobiljezio narodnu predaju, a pri pisanju nekrologa potsjetio se i li nih uspomena na merhuma koga je obraivao i tek onda pristupio pisanju.
Piu i nekrolog merhum hadi-Hasan-age Nezirhodi a (kalendar Narodna uzdanica za 1944), Kreevljakovi daje i historijat sarajevskih bazr ana,
ulice i trgovaca koji su u njoj imali duane, vrste robe koju su prodavali, a onda
istie ono to mu je bilo osobito drago da moze ista i: Njegovom inicijativom i
dobrim doprinosom pokrivene su Ba arijska i ekrekhina damija bakrom,
jer je s njih za vrijeme rata bilo sl inuto olovo 0 svom troku je temeljito popravio Veilharovu dzamiju, u ijoj je mahali stanovao zadnjih godina svoga
ivota. U nekim damijama je pla ao i doplaivao slubenike. I u Meki je ostavio jedan vakuf.
Nije Hamdija samo kao u enjak dokazivao starost i ljepotu izvjesne damije, da bi bila stavljena pod za:s'titu driave. On je i sam spa:s'avao neke damije i
nov ano pomagao da se odre. Tako je bila sasvim oronula damija u njegovu
susjedstvu, Nedar hadi Ibrahim-agina, i on ju je temeljito o svom troku
,

96

popravio godine 1937 i, kako damija nije imala nikakva vakufa, on je do 1942
plaao iz svojih sredstava imama i muezina, da se damija otvara barem uz
ramazan. Njegova je zasluga da je spasena i damija Magribija, koja je po etkom
3. decenija ovoga stolje a bila osuena na propast i ruenje.
Hamdija nije nikada pisao suhoparno. U njegovim djelima ima uvijek neke
topline i prisnosti. Cesto su ona puna uzgojnih crta, da bi se mogao ahlak (moralka) iz njih uiti, a sve je to pisano nenametljivo, srda no, razumljivo i srcu blisko.
Kreevljakovi nije bio samo nominalni musliman. On je uredno vrio
vjerske dunosti. Kad je bio toliko bolestan da nije mogao stoje i obavljati
namaz i da-je uz ramazan morao mrsiti, on se osje ao nesretnim. Kad sam ga
jednom posjetio uz ramazan, re e mi kako mu je upravo strano to po lije nikoj preporuci mora mrsiti. Boe, kako mogu oni koji su zdravi da ne poste!? I
sav se stresao na takvu pomisao. Kad nije mogao stoje i sjedei ldanjati, on je
obavljao namaz u leeem stavu. Za svaki proputeni dan posta on je davao
iskati-savm u obilatoj mjeri ondje gdje je rnjesto da se dadne.
Svoje ake je pomagao i materijalno bez obzira na njihovu vjersku pripadnost. To znaju mnogi bivi aci trgovac'ke (gra anske) i uiteljske kole u
Sarajevu, a njegovu pomo su osjetili i mnogi uenici Gazijine medrese. Nema
valjda danas ivog hode u Bosni i Hercegovini, koji je svrio Gazi Husrev-begovu medresu izme u 1920 i 1945 da mu Hamdija nije predavao koji bilo
predmet i da se ne sjea svoga nastavnika s najtoplijom zahvalnoku. Osobito se
sretnim osjeao kad bi naiao na kojega aka koji je pokazivao smisla, mimo
druge ake, za neki nauni rad, posebno za historiju, pa im je u po etnikim
radovima bio dobar savjetnik i pomaga. Mislim da je u ovom poslu osobito
zaduio sadanje nae u enjake i publiciste. Hazima abanovi a, Muhameda
Haffiijahia, Seida i Hafiz-Mahmuda Traljia, Aliju Bejti a, Adema Handia,
Mehmeda Mujezinovia i merhum Ahmeda Ali ia. I ja ga u ovom poslu smatram svojim potovanim ustazom.
Prigodom osnutka Nau nog drutva NRBiH (1. VII. 1952) Kreevljakovi je odmah izabran za pravoga lana i na osnivakoj skuptini 15. IX. iste
godine za prvog potpretsjednika. U ovome drutvu on je razvio najja u aktivnost i uz kvantitet objavio i kvalitativno najzrelije radove. Ovaj period od sedam godina je najplodniji u Kreevljakovi evu ivotu. Sve ono to je sabirao
cijeloga ivota, u ovom periodu je uurbano obra ivao i objavljivao. Ovdje su
mu objavljene opsegom zamane i sadrajem zna ajne knjige o kapetanijama u
Bosni i Hercegovini, o hanovima i karavansarajima, o muteselimima, o izmedijama i saraima itd. U istom periodu je objavio znaajne radnje o Denetiima i engiima. Kada pogledamo biljeke u ovim djelima, onda tek vidimo
koliko je opsenu literaturu morao prethodno pro itati i iscrpiti.
Za ovaj svoj rad dobio je i najvie priznanje godine 1957 - orden rada
reda. On je u to vrijeme ve samo diktirao, a literatura mu se itala. Ionako slabi

97

vid mu je bio skoro sasvim popustio, ali mu se zato duh uzvisio i superiomo
vladao materijom koju je Obra ivao.
Pored mnotva napisanih knjiga i studija, Kreevljakovi je bio i lan
raznih redakcija. Od po etka izla'enja kalendara Narodne uzdanice od
godine 1932 do 1944 bio je lan redakcionog odbora i u svakom goditu objavio poneku studiju barem manji lani nekrolog. Bio je lan Konzorcija
Novoga Behara (V. godita). Sura ivao je u Hrvatskoj enciklopediji, a isto
tako je suraivao i u Enciklopediji Jugoslavije, u Enciklopediji Leksikografskog zavoda u Zagrebu i u Vojnoj enciklopediji u Beogradu. Bio je aktivan suradnik na velikoj Historiji naroda Jugoslavije koja je dijelom iz tampe. I nakon njegove smrti izi i e jo dosta djela koja nisu dosad objavljena
(monografija Kamengrad, Travnik, napisan u zajednici s Derviom A.
Korkutom, Banja Luka i Manji obrtni centri, koje e izdati Nauno drutvo NR BiH u Sarajevu).
Potpuna bibliografija Kreevljakovi evih naunih radova, studija, lanaka i biljeaka, prelazi preko 300 brojeva.
Za jednu radnju su mi bili potrebni podaci o ivotu, radu i opsegu kolovanja na'sih intelektualaca s po etka ovoga stoljea, pa sam tako pregledao i
upisnice i kataloge Uiteljske kole u Sarajevu iz prvoga decenija ovoga stolje a.
Naioh i na list na kojemu su bili podaci o Kreevljakovi u i gdje su se uz ocjenu predmeta unosile i izvjesne karakterne crte. Tako je uz vladanje bila ocijenjena i marljivost ocjenom ustrajna. Da, zbilja, to na karakteristika ve iz najranije mladosti i potvrda onoga to na narod rekne: Po jutru se dan poznajse.
Hamdija nije bio samouvjeren da su njegove stvari bez pogreke. Cim je
neku pogreku u svome pisanju uo io, on ju je prvom zgodom i ispravljao.
Tako mi jednom ree, kako se je grdno prevario s rije ju tahmis (prionica
kahve) dre i da je ona izvedenica od arapskog broja hams i prema tome da bi
bila neto na petero razdijeliti. I prvo moje poznanstvo s njegovim radom,
kad sam doao u Sarajevo za urednika Novoga Behara u februaru 1930, bilo je
ovakve naravi. List smo morali zadrati da se ne tampa, dok on ne ispravi jednu
greku koju je primijetio prigodom prijeloma lista u svome lanku Rogatica.
Njegov nauni rad je objektivan do krajnih granica, ali i s plemenitom
tendencijom: dokazivao je i dokazao da u Bosni i Hercegovini u turskom periodu muslimani nisu bili samo vojnici i vlasnici, kako su nas drugi prikazivali,
nego da je tu ivio i jedan sloj produktivnog stanovnitva, vrlo brojan, koji je
uvijek radio i svojim se radom izdravao, a uz to pomagao i kulturu i mjesto
osobnog luksuznijeg ivota podizao javne zadubine.

98

99
Godine 1932. postao je direktor Ujedinjenih medresa, a 1939. direktor
Nie okrune medrese i ostao joj na elu dok je radila, a od 1947. bio je naslovni
ejh Skenderije tekije.
U medresi je predavao akaid i ahlak. Svojom blagou i pristupanou
osvajao je srca omladine koja je sticala vjersku naobrazbu u medresama u kojima
je on predavao. Treba naro ito istaknuti skrb za povjerenu mu mlade. Iako
medrese u kojima je predavao i bio direktor nisu bile favorizirane kao napr.
Gazijina medresa, on je uspijevao sabrati od dobrih ljudi toliko viktualija, da
nije nikad u njegovoj medresi bilo oskudice u hrani. I jo je jednu stvar
potrebno spomenuti, da je taleba medresa koje su bile pod njegovom upravom
rado ila u sela vriti dunost imama i mualima.
Uope, merhum Tajjib ef. se isticao mnogo u karitativnom radu. Je li
doao u Sarajevo kakav siromaan stranac koji je ostao bez sredstava ili Arap
koji je ostao bez bedelluka, Tajjif ef. se pobrinuo za njih i u sarajevskoj ariji im
namakao sredstva za povratak ku i. Jedan ovjek za nj ree na denazi: Kad bi
se na jedno mjesto sabralo sve ono to je Tajjib ef. sabrao i od sebe dao za one
kojima je potrebna pomo , bilo bi to golemo brdo novca i drugih materijalnih
dobara.

TAJJIB ef. SARAEVI

5-III-1960. umro je u Sarajevu muderis Tajjib ef. Saraevi. Sutradan, u

nedjelju, obavljena mu je impozantna denaza, pa je i od ku e do Begove
damije, gdje mu je iza podne-namaza klanjana denaza, i od damije do Grli ia
brda prenesen na poasni nain na rukama. Denazu-namaz mu je klanjao
sestri mu Hafiz Muhamed ef. Panda. Na groblju na Grliia brdu su mu brojni hafizi, od kojih su neki njegova taleba iz medrese, u ili aareta.
Tajjib ef. je potomak aginske i hodinske porodice Sara evia, pa su mu i
djed i otac bili muderisi u Sarajevu i doivjeli duboku starost. Djed mu je imao
102 godine, a otac 100 godina kad je umro. I merhum Tajjib ef. se pribliio stotoj godini, a duhovno svje je bio do posljednjeg daha. I nikad u ivotu nije bio
bolestan. Do na 2-3 mjeseca pred smrt je izlazio iz ku e, posjeivao Vekil-harovu damijuy u ijoj mahali je stanovao. Umro je od stara ke iscrpljenosti, a na
5 dana pred smrt je jo svojom rukom premotao ahmediju za baluk na tabutu.
Tajjib ef. Saraevi je roden u Sarajevu godine 1863. Otac mu hacUi Abdullah ef. bio je muderis Drvenije medrese, a kad su Mulaga i Salihaga Merhemi
napravili medresu uz Isabegovu banju godine 1870, preao je h. Abdullah ef. u
Merhemia medresu za muderisa.
Do godine 1879. uio je Tajjib ef. pred ocem, a onda ode u Carigrad, gdje
je u ifte-ba-kurunli medresi na Fatihu u io esnaest godina. Osam godina je
uio zajedno s hadi akir ef. Pandom, koji je kasnije bio muderis Atmejdanske
medrese, pa lan Ulema-medlisa i vaiz Husrevbegove damije.
Godine 1894. vratio se Tajjib ef. u Sarajevo i po eo besplatno predavati u
Merhemia medresi. Kako je bio bogat ovjek (imao je lijepe posjede u Hrasnu i
na Palima), nije ni traio dekret o postavljenju. Tek je godine 1916. dobio dekret
od Ulema medlisa.
Kao materijalno nezavisan ovjek stavio se u borbu za vjersko-prosvjetnu autonomiju bosansko-hercegova kih muslimana na stranu mostarskog muftije Ali Fehmi ef. Dabia, s kojim je bio intiman prijatelj, i Egzekutivnog odbora. Po izvojevanju autonomije ubrzo se razo arao u izabrano predstavnitvo
zbog nerada i nesnalaljivosti, pa je otiao prijanjem reis-ul-ulemi Mehmed-Tevfik ef. Azapagiu i zamolio ga za oprotenje to ga nije prije ni pozdravljao,
rekavi mu: Barekellahu nebbael-ewe14<
Bio je biran i za vijenika opinskog vijea u Sarajevu godine 1913-1914.

101

100

HADI MEHMED DEMALUDDIN

AUEVI
7. marta 1964. godine se navrilo 50 godina kako je obavljena instalacija
Reis-ul-uleme Bosne i Hercegovine, hadi Mehmed Demaluddin-efendije auevi a, jednog svijetlog imena me u bosanskohercegovakom ulemom, smiona
reformatora na:s'eg muslimanskog ivota, naprednog knjievnika i javnog
radnika. U ovoj jubilarnoj godini koja zna i prekretnicu u naem ivotu elimo
da obnovimo uspomenu na vellicog merhuma, koji je u domovini djelovao
meu svojim narodom preko 35 godina, nastojei da mu ivot usmjeri u duhu
vremena u kojem ivi i u kojemu treba da ivi. Njegov rad na tom polju je
besprekidna borba protiv zastarjelih nazora u kojima se na svijet bio za ahurio,
smatrajui, po tumaenju konzervativne uleme, da je sve ufur to se i za dlaku
razlikuje od naeg starog na ina ivota, kakav nam je omogu avao na drutveni
poloaj koji smo imali u Turskoj Carevini, a koji je vrijeme, dolaskom austro-ugarske okupacije, izmijenilo.
Mehmed Cauevi je roen 28. Xil 1870. u selu Arapui kod Bosanske
Krupe. Mektepsku nauku je u io pred svojim ocem Ali-hociom, a zatim je
otiao u Biha u medresu, gdje je sticao naobrazbu pred muftijom i muderrisom
Ahmed Sabit-efendijom Ribiem, zvanim irazijom. Odatle je otiao 1887. u
Stambol, gdje je sluao predavanja vie muderrisa: Salih-efendije Tokatlije, h.
Hasan-Husni-efendije, h. Ali-efendije Neveherlije, h. Halid-efendije, a posebno
je perzliski jezik u io pred Esad-dedetom, koji je bio i dervi Mevlevijskog
tarika. Kalco su u ta vremena medrese u Carivadu bile po starom uzoru i sa starim pre'ivjelim nainom predavanja, odlui Cauevi upisati se u modemo organiziranu kolu, Mektebi-Nuvvab, ali po nagovoru svoga u itelja Ismail-Haki-efendije Manastirlije prije e odmah na Pravni fakultet (Mektebi-hukuk) Carigradskog univerziteta, koji je s odli nim uspjehom i godine 1903. poloio
posljecinje rigoroze. Ali i prije toga, u tre oj godini studija, uzeo je idazet.
U Turskoj, gdje je stekao glavnu naobrazbu i gdje se osje ala potreba za
modemo kolovanim ljudima, ekala ga je velika karijera, ali osje aj dunosti
prema svome narodu i elja da mu svojim znanjem i naobrazbom pomogne
prevagnue on se, na nagovor nekolicine mla ih prijatelja koji su se kupili oko
novopokrenutog porodinog asopisa Behara, vrati godine 1903. u domovinu,
gdje zapoe svoj blagotvomi rad u narodu, najprije kao profesor arapskog jezika
u gimnaziji u Sarajevu, a onda od 1905. do 1909. kao lan Ulema-medlisa. Kada

je godine 1909. izvojevana muslimanska vjersko-prosvjetna autonomija i svi od

vlade imenovani visoki vjerski funkcioneri (muftije i lanovi Ulema-medlisa)
stavljeni na raspoloenje, i auevi je razrijeen dunosti lana Ulema-medlisa
i imenovan profesorom eriatske suda ke kole u Sarajevu, gdje je ostao do
godine 1912. Slijedee je godine izabran za predsjednika Demijjeti-ilmijje za
Bosnu i Hercegovinu.
Iako je imao namjeru da se vrati u Tursku, osje ajui se zapostavljenim,
ostavka na poloaju Reis-ul-uleme Hafiz Sulejman-efendije arca zacira ga u
Sarajevu, jer je po elji intelektualaca i irokih narodnih slojeva bio predestiniran
za poloaj Reis-ul-uleme. Bosanskoj vladi nije bio poeljan kao kandidat, a ni
neki ga lanovi Egzekutivnog odbora Muslimanske narodne stranke nisu trpjeli,
pa ipalc je godine 1913. izabran za jednog od trojice kandidata za Reis-ul-ulemu s
najveim brojem glasova izbomog tijela, takozvane Hociinske kurije, koji
izbor nije predloila vlada na odobrenje caru, pa se moralo pri i i drugom
izboru, kada je tako er dobio najve6 broj glasova, koji izbor morade priznati i
vlada i potvrditi car.
Caueviev je rad bio mnogostran i upu en na ope dobro muslimana.
Po dolasku u domovinu, opazivi nau zaostalost i trae i joj uzroke, vidio je da
je na:s'a najvea mana neprosvijeenost, iz koje su onda izvirala druga narodna
zla. Muslimanska omladina, i to samo muka - jer enske uop e nisu pohaale
ni osnovne akamoli srednje kole - u nedovoljnom se broju kolovala. U mektebima se obuka vrila na turskom jeziku, koji djeca nisu razumjela, izuzevi
mali broj mektebi-iptidaijja, u kojima su predavali abiturienti Darul-muallimina.
Evropsko pismo latinica smatralo se protivislamskim. (Sjetimo se da je biha ki
muftija, jo kad je otvorena gimnazija u Biha u, u drugom deceniju ovoga stolje a, agitirao protiv upisa muslimanske djece u nju, jer se u matematici
upotrebljava krst, tj. znak plus!)
Za poetak rada na narodnoj prosvjeti auevi je preudesio arapsko
pismo, kojim su se Turci sluili, na jezik, iskombiniravi slova u znakove za
glasove koje ima na jezik, a nema ih arapski. Tim pismom, arebicom, po e
tampati knjige vjerskog sadraja koje je sam pisao i prevodio su to radili
mlai i vredniji njegovi suradnici iz redova ilmijje koja po naobrazbi nije bila
vrhunskog karaktera. Takvim arapskim pismom a srpskohrvatskim jezikom su
bile tampane uglavnom sve nae vjeronau ne knjige za mektebe i osnovne, a
dobrim dijelom i za srednje kole. Tim pismom su tampani u cijelosti
djelomino listovi Tarik, Muallim, Misbah i kalendari Mekteb. Ra una
se da je ovim pismom tampano oko 400.000 primjeraka raznih publikacija.
On je svoj rad cijenio reformatorskim u onoj mjeri koliko je bio rad
Vuka Karadi a u srpskoj knjievnosti. Iako je smatrao arapsko pismo zajedni kim islamskim pismom svih naroda od Kine do Magreba, premda ti narodi govore raznim jezicima, kad se na svijet neto vie opismenio u evropskom

102

pismu, on nije insistirao da se i dalje tampaju djela njegovom arebicom, koju su

njegovi protivnici nazivali pogrdnim imenom matufa a.
Obnaajui ast Reis-ul-uleme u najtee vrijeme, u samom ratu i poratnoj
pometenosti, nije mogao razviti sve svoje duhovne sposobnosti na korist nas
muslimana. Bivalo je i takvih vremena kad je morao iznalaziti posla i svagdanju
zaradu naim neukim enama iji su muevi krvarili na svim evropskim bojitima, a one bile prisiljene, po prvi put u istoriji, ostaviti ku no ognjite i na
ulicu i u radionicu radi zarade. A kad je trebalo, ula se i nadaleko njegova
muka krajinika rije u obranu ugroenih muslimana, kao to je to bilo odmah po svretku prvog svjetskog rata, kada su komite po ele haraiti po selima
istone Bosne i Hercegovine;plja kati i ubijati nedune muslimane. On je tada
dao izjavu francuskom novinaru Charlesu Rivetu za pariki list Temps, u
kojoj je, meu ostalim, rekao: Kaite svojoj domovini, da smo joj mi svi odani
i da mi svi gledamo danas u njoj zadnje uto ite, ako bi dogaaji to se zbivaju
kod nas postali sistemom. I kakvi doga aji! Hiljadu ubijenih ljudi, 76 spaljenih
ena, 270 razorenih i oplja kanih sela: to je bilansa koju mi muslimani imamo
zapisati na blagdan poro enja ove Jugoslavije, kojoj bismo htjeli sluiti svom
duom ... Govore6 dalje da muslimani nisu zastupljeni u narodnom predstavnitvu, auevi veli: ... Mi emo nepravdu podnositi, dravni se poslovi mogu
bez nas voditi, ali nek se potuje barem na ivot, naa ast i imetak! Zar je previe ako to traimo) Ta je izjava objavljena u mjesecu aprilu 1919. gOdine, a
objavile su je i neke jugoslavenske novine, nakon to je Cauevi pokuao sve
kod Narodnog vijea za Bosnu i Hercegovinu. Njegov glas je prekinuo naa
najtea stradanja, iako ne i sva stradanja, ali mu donio i neugodnosti. Njegove se
izjave nisu sviale nekim bosanskim politi arima, koji su tra'ili da se Cauevi
smijeni sa svoga poloaja, a da se na stolicu Reis-ul-uleme ponovo postavi Hafiz
Sulejman-efendija Sarac. No, tadanja beogradska vlada, znaju i kakvu popularnost uiva auevi u redovima bosanskohercegova kih muslimana, nije se
usudila ni pokuati da ga smijeni s njegova poloaja.
U posljeratnim godinama, kada je rjeenjem agramog pitanja u Jugoslaviji muslimansko stanovnitvo dobrim dijelom osiromailo, a bez kolskog
obrazovanja i osposobljavanja u modernom zanatstvu, kada je jo uvijek bilo
uleme koja je nastupala protiv kole i protiv u ea ene u privreivanju,
auevi se slobodno zaloio za to intenzivnije nae poha anje svih vrsta kola
i zanata, za emancipaciju muslimanke, ali i za isti i svijetli islamski ivot, koji je
omoguen i u novom vremenu. Njegovi vazovi iz toga vremena u Gazi Husrevbegovoj damiji su bili uzor retori ke vjetine. On se u svojim vazovima
drao prirodne metode, metode postepenosti. On spo etka vie savjetuje, a
manje udara; on ne rui nego popravlja, sve vie govori o radu i nastojanju, isti e
utakmicu u borbi ivota, svijest da se u borbi ne moe odrati, ako se
nema istog oruja, i jakim svojim organom pita: moe se sa starom pukom

103

kremenjaom proti otragui, koja u minuti izbacuje po vie metaka? A tako ti je

i u ivotu. Valja imati i znanja i vjetine i u trgovini i u zanatu, u poljoprivredi ako neemo da padnemo na stepen hamala. I u mektebu i u koli nau ie da
bude i dobar musliman, ali i vrijedan domaLin, radin, tedljiv, moralan. (Edhem Mulabdi u lanku o aueviu kao vaizu).
Za njegova se vremena uvode svjetovni predmeti. u nae vjerske kole (u
Gazi Husrevbegovoj i Okrunoj medresi u Sarajevu, a zatim i u nekim drugim
medresama u okrunim mjestima), da njihova taleba ne bi bila jednostrano
obrazovana.
Godine 1927., kada se radilo o pripremama za proslavu 25-godinjice
muslimanskog kultumog drutva Gajret u Sarajevu, na sastanku od 16. XEl
govorio je Reis-ul-ulema Cauevi da svaki musliman obrati to vie panje na
pitanje na:s'ih vakufa, koji su velik imetak, ali slabo iskoriteni, da je toj velikoj
islamskoj teti kriva konzervativnost naeg muslimanskog svijeta i na koncu je
pozvao sve intelektualce da svim silama porade na dobru i srea naeg islamskog
milleta.
U izjavi datoj novinarima nekoliko dana poslije toga on je rekao da se
musliman time to obue eir i muslimanka koja, zara ujui svoj svagda:s'nji
hljeb, otkrije lice - ne udaljuju od Islama. Ovu izjavu su novinari, po obi aju,
senzacionalistiki napuhali, tako da je Vakufsko-mearifski dr'ematski medlis u
Sarajevu uputio Reis-ul-ulemi pismo kojim je traeno da se javno odre e svojih
postavki koje je on na sastanku u Gajretu iznio. aueviev je odgovor pun
dubokog poznavanja predmeta, ali i odlu nosti da brani svoje suvremeno stanovite. I pismo Dematskog medlisa i reisov odgovor je donijela sarajevska
Veernja pota od 31. XII 1927. Polemika se nastavila uglavnom oko toga, da
smije muslimanska ena otkriti lice i osposobiti se za privre ivanje. U
auevievu odgovoru nalazimo ovaj interesantan pasus: Vi mi spo itavate da
ne vodim rauna o fesadi-zemanu, iz ega proizlazi da me nijeste razumjeli. Kroz
24 godine nijeste me mogli razumjeti, pa mi izgleda da me ne ete ni razumjeti. Ja
ovo to tvrdim i na to odgovaram, zastupao sam vazda. Za vrijeme rata, kad se
je uspostavila (u Sarajevu) radionica za ivenje i krpljenje vojni kih haljina, preporu ivao sam mnoge muslimanke da tamo rade i da zarade. Kad bih god otiao
u lager, gdje je bila smjetena radionica, vazda bih muslimankama govorio:
Lijepo se i uljudno vladajte, nemojte bacati ljage na Islam, a bolje vam je svijetla
obraza zaraditi, nego drugom na teretu biti. - Tom prilikom, a na njihov upit,
kazao sam im da mogu biti otvorena lica i ruku. Kada mi je dola jedna deputacija i traila da dignem te muslimanke iz te radionice, ja sam ih obavijestio o
svemu i rekao: Svaka koja stupi u radionicu ima 6 kruna dnevno, a ima ih koje
zarauju dnevno 12, pa i 18 kruna. Vi meni osigurajte za svaku (a ima ih sada
140) po sto kruna mjeseno, ja u ih odmah izvaditi, ali e njihova mjesta biti
popunjena drugima koje jedva ekaju.

104

Govorei o propustima muslimanskih intelektualaca, posebno onih koji

su se zato to su nosili evropsku nonju i eire smatrali naprednim, u istom
odgovoru pie: Prigovarao sam i eirlijama, kako u Gajretu tako i izvan Gajreta, i kazao da nije lijepo to ne vie svoju vjersku dunost, to ne dolaze u
damiju da klanjaju i posluaju moja predavanja, to ne dolaze u dodir s muslimanima i to im ne pomognu svojim znanjem. Traio sam da odravaju predavanja svaki iz svoje struke, donose i kao primjer inteligenciju naih sugraana
drugih vjera; naglasio sam da bi trebali i oni da punom voljom porade za dobro
islamske zajednice.
U istom pismu Demaluddin na jednom mjestu kae: Dematski medlis moe da smatra moj odgovor kako god ho e. Do& e vrijeme iza nas, pa e
se bolje razumjeti ta je Demaluddin govorio i ta je elio.
U pismu jednom intelektualcu krajem godine 1933. pie: Tvoj e vaz
mnogo davati povoda da tamonji svijet razmilja o potrebi nauke. Muko, ensko, svaki musliman duan je uiti, pa ako nee toga vriti kao musliman, vrijeme
e ga da to vri kao obini gradanin. Zna ti koliko sam ja imao truda dok
sam rastumaio potrebu uenja svjetskog pisma, latinice, po naim medresama, a
zna i to da mi je trebalo dugo i iroko tuma iti potrebu naobrazbe naeg
enskinja. Trebalo mi je dokazivati da e islamski svijet propasti ako ne
osposobi svoje sve lanove za borbu u ivotu. Usprkos svega toga zna da smo
dosta izostali, pa se ne moemo uditi zaostalosti muslimanki u Crnoj Gori.
Runi obiaji najveu tetu nanose islamskom svijetu. Turska, da se je drala
loih obi aja, morala bi propasti. Turkinje i Turci, ensko - muko, stupilo je u
borbu, pa su za etiri godine isposlovali, da su danas gospodari u svojoj slobodnoj domovini. Turska, u zdravlju svojih u enih Turkinja, moe sutra sve
mukarce opremiti na rat, jer moe sve inovnike nadomjestiti sposobnim
enskinjem. Sve islamske drave mora e da se ugledaju u Tursku i da svoje
enskinje osposobe za borbu u budunosti. I ovo e biti povratak kur'anskim
propisima, a ne - kako neki misle - gaenje vjerskih propisa. Kur'an trai da i
muko i ensko u jednakoj mjeri budu ista srca, iste due, a ne trai od njih da se
zastiru i da u tmini i mraku neznanja ive. Ako je neko nemoralan, on e nevaljala djela initi kada ga zastre i ponjavom ... Kako vidimo, u pismu ima upravo proroanskih rijei. (Pismo je objavljeno u kalendaru Narodna uzdanica za
godinu 1939).
U vrijeme estojanuarske diktature auevi je pokuao i poteno mislio
suraivati i s tadanjim reimom i biti lojalan gra anin i lojalan vrhovni vjerski
predstavnik muslimana Jugoslavije, ali su eksponenti reima mislili upregnuti
njega u svoje protivnarodne ciljeve. Novi Ustav i Uredba o Islamskoj vjerskoj
zajednici u Kraljevini Jugoslaviji sputavali su slobodu rada te zajednice i njezinih
funkcionera, a Ministarstvo pravde u Beogradu postalo je ustvari izvrni organ u
toj zajednici. Trae i da se stanje popravi, jednom je u audijenciji kod ministra

105

pravde, u iji su resor spadali i vjerski poslovi u Jugoslaviji, merhum auevi

kao Reis-ul-ulema kraljevine Jugoslavije otvoreno rekao da se ti novi propisi o
ustrojstvu IVZ moraju mijenjati. Kad mu je ministar Milan Srki rekao da on
to nee uiniti, auevi je skinuo s glave ahmediju i natakao je Srkiu na glavu,
s rijeima: Onda, Milane, ti budi Reis-ul-ulema, a ja ne u! Ovo se vidi i iz
sauvane njegove prepiske sa Srkiem, pa u pismu od 11. aprila 1930, nakon to
mu se prijetilo da e ostati bez penzije, ako ba:s' ne e da ostane pokorni
Reis-ul-ulema, pie: ... Ja vrsto vjerujem, da imam pravo na penziju, jer mi ne
moe lei u glavu da ma kakvo imenovanje moe unititi mojih 27 godina
slube i moje pravo na penziju. Nu i pored svega toga, gospodine ministre, ako
Vi kao ministar pravde drite da ja nemam pravo na penziju, onda Vas molim
da mi ishodite ukaz o mome razrjeenju, pa makar i bez penzije, jer neu
snosim odgovornost koja nije spojena s pravom.
Povukavi se u penziju nije prestajao raditi. Petkom je redovno vazio u
Gazi Husrevbegovoj damiji, a pisao je i lanke i studije u muslimanskim listovima, novinama i kalendarima o vjerskim problemima bosanskohercegova kih
muslimana. Stil mu je bio jednostavan, jezik narodan, pa su njegove lanke mogli razumjeti i oni koji su imali najmanju naobrazbu. Napominjemo ih samo
nekoliko koje bi bilo vrijedno pretampati u posebnoj knjizi. Suvremenici njegovi su itali njegove lanke, slagali se s njima ih odbacivali, ali nai dananji
suvremenici, koji nemaju starih godita kalendarta Narodna uzdanica i
Gajret, asopisa Novi Behar i Gajret, novin. Islamski svijet, Muslimanska svijest i drugih, koji ih nisu itali, i ne znaju za jedno jako pero koje se
trudilo da objasni istine Islama svojim suvremenicima, a koje bi bilo vrijedno da
znaju i kasnije generacije. Nezahvalna je sudbina onih knjievnika koji objavljuju stvari u suvremenoj publicistici, bez posebnih knjiga. Knjiga, makar bila
tampana i u manjem broju primjeraka, dulje ivi jer se bolje uva od novina i
asopisa, koje rijetki pojedinci uvezuju i uvaju. Spominjemo samo mali broj
njegovih lanaka. Nekoliko rije i o ibadetu i ahlaku, Boije svjetlo ne moe
nitko ugasiti, Jedno kratko objanjenje o hutbama, Damija, Objava (Vahjun),
Skovani i patvoreni hadisi. - Ove lanke bi trebalo pretampati, kao i izbor
mnogih drugih lanaka. Kad bismo radili kako rade drugi narodi, mi bismo
trebali pretampati i sav njegov knjievni opus, kao i one lanke koje su
povodom njegove smrti (umro je u Sarajevu 28. III 1938) objavili muslimanski
listovi u Sarajevu, a posebno Novi Behar, koji mu je posvetio cijeli jedan poveani broj (godina XI, broj 20, od 15. aprila), s prilozima mnogih istaknutih
knjievnika i javnih muslimanskih radnika.
Kao opsegom najvee i najznaajnije knjievno djelo auevievo, izradeno u zajednici s rahmetli Hafiz Muhamed ef. Pandom, jest Kur'an asni.
Prevod i tuma. (tampano u Sarajevu 1937). Iako je bilo prigovora ovom prijevodu i komentaru od strane ondanjeg Glavnog odbora El-Hidaje, udrue-

106

nja ilmijje u Jugoslaviji, ono je dosad najbolji prijevod Kur'ana na naem jeziku,
a odavno je i rasprodana cijela naklada, pa se osje a nasuna potreba za ponovnim njegovim tampanjem.
Kao ovjek rahmetli Cauevi je bio olienje susretljivosti, odanosti i prijateljstva s ljudima i pri prvom susretu, a ni neprijatelje nije mrzio, pa je i najgrublje uvrede, nanesene njemu osobno, velikoduno pratao, i u kancelariji i u
svome domu otvoreno je i jednako primao i najve eg odlinika i najskromnijeg
omladinca ili ak i prosjaka, ne dozvoljavaju i da dotini eka da bude primljen
nakon nekog protokola.
U ivom mi je sje anju momenat, kad su ga pri njegovu posljednjem
slubenom pohodu Mostaru zamolili neki omladinci muslimani da odri vaz u
Karaozbegovoj damiji iza jacije. Obe ao je da e doi i doao je u damiju kad
je ve bila puna, tako da je ostao u prostoru kod vrata da klanja. Pravili su mu
put do prvoga safa i nutkali ga da pro e, a on nije htio. Svijet se gurao, pa i
preko njega prejahivao, kad je bio na sedi, da pro e blie ursu. Poslije je
rekao: Ja sam najsretniji kad je damija ovako puna i mene zapane mjesto kod
vrata, pa makar svijet i preko mene gazio.
Njegov izbor za Reis-ul-ulemu pozdravio je na najbolji pjesnik starije
generacije, Musa Cazim Cati , sonetom Naem novom reisu (Biser, godina
broj 11, od 1. XII 1913), a njegovu smrt su opjevali pjesnici: Nazif Resulovi I,
Neumrlom ^Reis-ul-ulemi aueviu, Nikola Buconji Hadi Demaluddin-efendiji Caueviu, Reis-ul-ulemi, u spomen, Ismet Zuni Sa zemlje u zemlju (u spomenutom broju Novoga Behara) i Husejn ehi Velikom Krajiniku merhum Demaluddinu (u kalendaru Narodna uzdanica za godinu
1939).

107

USPOMENE IZ ZATVORA

Opisau dogadaj od 27. aprila 1951. da ne bi bio zaboravljen.

6. aprila sam pozvat iz elije, gdje sam bio sa Kasim-ef. Dobra om, u
kancelariju, gdje je sjedio jedan mlad ovjek (kapetan Dronjak). Pitao me koliko
sam suen, koliko leim, koje jezike govorim i jesam li verziran u ureivanju
periodike. Rekao sam mu da sam upravo toga dana zavrio est godina zatvorskog staa, a da imam jo etiri da izdrim. Od jezika sam nekad poneto znao
francuski i njemaki. Ureivao sam polumjese nik Novi Behar, mjese nik
Glasnik islamske vjerske zajednice i kalendar godinjak Narodnu uzdanicu.
Otpustio me je i vratio sam se u eliju. Poslije je odazvan i Dobraa. I njemu su
postavljena ista pitanja.
Tek tad sam se dosjetio da se cijelo jutro otvaraju vrata na elijama i da se
uje hod po betonskom hodniku staklare u nevrijeme, kad nema etnje ni
kiblovanja.
U eliji do nas, u broju 32 bili su mostarski biskup Petar ule i sarajevski
episkop Varnava Nasti. Prema naim dvjema elijama bio je poseban reim. Na
prolazu sam nekad vidio u susjednoj eliji kako je ule napravio oltar od Unrinih kutija i vri slubu. Dobivali smo radnu hranu, a nismo radili, mogli smo
nabavljati i itati novine, iz zatvorske biblioteke smo mogli posu ivati knjige,
imali smo jednom sedmino kupanje, brijanje i mjese no jednom posjetu
lanova ue porodice, a dva puta po paket hrane i vo a. ak smo imali i krevete.
Kupali smo se zajedno, nas etiri pod etiri tua, ali nismo mogli razgovarati jer
je i straar svaki as povirivao, pa smo tek saznali da su i oni zvati na razgovor o
poznavanju jezika.
Mogli smo samo nagaati zato su nas zvali, ali kako smo bili izolirani,
nismo mogli nita poblie saznati. Kuhari, ustvari raznosa i hrane, samo bi nam
orbu u porcije, pod nadzorom straara, a pod nadzorom straara smo se i izl
brijali i iali, pa od brijaa nismo mogli uti ni komordijske vijesti.
25. aprila su nas uznemirile starjeine: Kupite stvari! Pokupili smo
svoje stvari, svoju posteljinu, rezervnu hranu, knjige, novine. Po eli su nas sastavljati po 3-4 ili pet u jednu eliju. Bili smo uglavnom kolovani ljudi, veinom s fakultetom, i saznali smo da se svi pozivani, kao i mi, onome mladi u
koji je uzimao podatke o poznavanju jezika , o godinama koje nam preostaju da
ivotarimo ili, kako su neki govorili, ivotinjarimo. Neki su neto naslu ivali; a
otra je u povjerenju meni govorio da idemo u Beograd u neki poseban zatvor,

108

gde emo prevoditi neki materijal s pojedinih stranih jezika, tko koji zna...
Organizirat emo da nam od Marice dolazi svaki dan domaa hrana. Marica je
bila moja kolska kolegica od prvog razreda gimnazije do diplomskog ispita na
Filozofskom fakultetu u Zagrebu i njegova svast.
27. aprila su nas
i obrijali. Onima koji su radili u prosvjetnoj ekipi
i kao amateri nastupali u dramskoj sekciji pa su imali pravo nositi kosu do 5 cm,
ukoliko nisu bili elavi, naroito je teko palo ovo ianje kose.
Neki su dovedeni i iz najtee izolacije gdje su jeli potpuno posnu hranu,
bez i kapi masnoe, sa 20 dekagrama kruha, bilo od mjeavine, bilo od kukuruzna brana, dnevno. Zagladnjeli jeli su sad onu hranu iz vlastitih paketa kojom se nisu mmogli koristiti kad su pali u izolaciju i koja im je 'uvana u podrumu staldare. Sjeam se ininjera Metoda Liena, koji je stalno vakao i metodiki tamanio okolade koje su ga toliko vremena ekale u podrumu.
Pred veer smo dobili ve eru, a onda smo morali spakovati porcije, kaike i domau hranu u kutije i povezati ih pagom. Onda smo po komandi morali
i i u zahod i isprazniti se. Iskoristio sam priliku i uzeo abdest.
U hodniku staklare smo sad bili slobodni i na brzinu razgovarali, kuda se
ide i kakva je sprema. Neki su govorili da idemo u rudnik uglja u Brezu, drugi u
Kakanj, trei da idemo na obnovu procesa jer da smo su eni u ono vrijeme kad
je suenje trajalo po deset minuta, a ljudi osu ivani po 20 godina. Doao je
slubenik iz Republi kog sekretarijata za unutra:s'nje poslove. Mislim da se zvao
Vignjevi . Starjeina staklare je iznio lance i katance. Bilo je pet lanaca i moglo se
tvrdo uvezati deset lopova. Posebno je bilo ice i kanafe. To je za one kad nestane lanaca. Nas je bilo etrdeset i etiri. Ne znam tko je bio prvi par po redu.
ini mi se da je to bio biskup ule i Omer Behmen. S Dobra om je bio vezan
Alija Demal Konjhodi . Tko je bio vezan s vladikom, ne znam. Prozvan je
Lien i stavljen mu je lanac na lijevu ruku. Vignjevi je pitao starjeinu staklare:
Koga emo s njim? Nametka. Pristupio sam. Pruio sam desnu ruku. StraIr
mi je stavio lanac, ali ga nije zategao do kraja. Zaldopio je katanae. Kako je profesore? Je previe stegnuto? pitao je Vignjevi . Kad bi se popustila jedna karika,
bilo bi lake! Naredio je straaru da popusti jednu kariku. Sad mi je ruka zaista
bila komotna i da mi nije bila aka seljaka, mogao sam je za nevolju izvu i.
Neki su se strano osje ali vezani. U profesora Omera Dude stalno su
tekle suze, a nije se uo glas. Ne junaim se, ali sam se tako osjeao slobodnim,
da mi se saahlo na ljude u uniformama.
Deset je ljudi povezano u lance, a ostale su po eli vezati icom kanafom. Vezane su im ruke na leima. ovjek nikad ne zna kad dolazi najgore. Bilo
ih je koji su raunali da je za njih najgore prolo kad nisu vezani u lance, a sad je
svakom drugom vezanom gore nego nama u lancima. Mi smo imali barem po
jednu ruku slobodnu. Ako nas je zasvrbilo, mogli smo se po eati. Ipak sve nisu
povezali.

109

Zauo se kamion pred staklarom i nas su potjerali u nj. Bio je stranjim

dijelom dotjeran do stepenica pred staldarom. Tko je imao slobodnu ruku
rake nosio je svoj tu i prtljag na kamion i sam se s uurio u njemu. Okolo su
stajali naoruani straari.
Kucalo je osam sati i svjetla su se gasila kad je kamion krenuo.
Izili smo kroz zgradu uprave. Troja vrata su se otvorila dok smo izili
pred zgradu. Kamion je stao pa sam mogao pro itati veliki pozorini plakat,
nallieplien kraj ulaza u zatvor. Davala se Krleina drama U agoniji. Misli su mi
odlutale u Zagreb, u zgradu kazalita. Bio sam na premijeri. Tko da se ne sjeti
onog izvoenja prije dvadeset i etiri godine. Tko da zaboravi Lauru Vike
Podgorske, Badali eva Lenbacha, Kriovca Mate Grkovi a. Sjetio sam se i one
epizodne uloge grofice neprispodobive Mihi ike. I ja nisam bio u Zenici nego u
Zagrebu. Nisam bio u pitoma koj uniformi s gumenjacima na nogama nego na
samtanoj fotelji i pratio duhom zbivanja od prije gotovo etvrt vijeka.
Kamion je vozio gradom, a onda smo proli ispred pozorita. Preko cijele ceste je bio razapet ogroman transparent s velikim osvijetljenim slovima U
agoniji. Provezli smo se ispod njega, a ne znam da ga je jo tkogod primijetio.
Za minulih gotovo est godina vrlo rijetko sam izlazio u grad. Samo kad
bi bile kakve dobrovoljne radne akcije, na koje sam se zaista dobrovoljno javljao. Jednom smo se prevezli u amcima preko Bosne i na domskom imanju
smo plijevili zob od trave. Jednom smo istovarali eksplodirane topovske granate
u eljezari, a jednom smo brali i kupili ljive za raldju. I mogli smo ih jesti
koliko smo htjeli.
A sael sam prvi put doao na eljezni ku stanicu. Nitko nam nije pomogao da siemo, pa je bilo i padanja s kamiona. Osobito onih kojima su bile ruke
vezane na leima. Pratilac je bio kapetan. Ne znam kako se zvao. Moda uli,
mi je to ime ostalo u sje anju po asocijaciji na)edno njegovo uho koje je bilo
ulasto. (Kasnije sam saznao da je to bio Dor e Cai s Vuje Luke). Mnogi su se
tuili na njega. Ja ga se sje am samo po jednom razgovoru od mjesec-dva prije
toga.
Uvijek je bilo kukavelja koji su htjeli oblakati svoju nezavidnu situaciju
loenjem drugih na vatru, pa bilo krivih bilo nevinih Bilo je dovoljno na
nekoga pokazati prstom Eto, onaj govori to i to, onaj napada ovaj poredak,
onaj je zaldeti neprijatelj dana:s'njice i odmah se vjerovalo da dokaziva ima
pravo, jer onaj na koga se ukazuje i jest klasni neprijatelj (pa makar nikad i ne
bio!). Tako je jednom zvao nas nekoliko koji nismo bili ak ni istomilienici
sve jednog po jednog izgrdio, da se samo pazimo, jer mi ne emo dozvoliti ni
jedan pedalj zemlje neprijatelju. Svaki potok bi e prepreka, svaka bukva bi e na
zaldon! Mi smo to nekoliko dana prije itali u novinama od izjava s vrha do
ulia (ai a). Sjetio sam se Zlatnog teleta Ilifa i Petrova, kad onaj predsjednik
opine u provinciji puta u promet gradski tramvaj, pa zaboravlja gotovo i spo-

110

menuti tramvaj, nego odmah po ne napadati engleskog premijera Chamberlaina, kojega je malo vremena prije toga napao sovjetski ministar vanjskih poslova.
Na peronu je bilo malo svijeta, a on je sve otjerao na drugi kraj perona.
Mi smo se morali leima okrenuti kolosijecima i gledati prema gradu. Stalno je
neto prijetio kao da e ubiti svakoga tko mrdne glavu okrene. Nisam prije
bio na stanici ni znao koji je pravac prema Sarajevu koji prema amcu. Nismo
dugo ekali. Vlak je doao, a krajnji vagon tre eg razreda bio je neosvjetljen.
Poeli smo ulaziti kako je tko mogao. Ja i Li en smo uli meu prvima.
Htjeli smo sjesti na prvu idupu do vrata, ali nam nije bio dao kapetan. Otili
smo onda na etvrtu klupu i sjeli. ja. sam bio do prozora, Li en do mene. Nasuprot mene je sjedio fratar Klaji , suen na doivotnu robiju, a do njega Kuzmanovi , predratni urednik Batina Izbora i ef nekog ra unovodstva. Za leima
mi je sjedio Read Kadi , do njega Nikola otra. Oni su bili vezani icom na leima. Bile su to klupe sa tri sjedita, pa onda prolaz i s druge strane klupe s dva
sjedita. Vagon je bio pregra en na dva dijela. Nakon to su zatvorenici smjestili
prtljag na police vie sjedita straari su i njima svezali ruke na le ima. Kapetan
je samo osvjetljavao baterijom i prijetio da nitko ne smije govoriti, ak ni aptati. Nitko se ne smije s mjesta ma i. Vladika Nasti se neto vrpoljio, a kapetan
ga je povienim glasom uutkivao: Gospodine vladiko, sjedite, ina e u uiniti
da ete pod drugim okolnostima sjesti! 4a nisam gospodin vladika, ja sam robija vladika, odgovorio je tako er povienim glasom Nasti .
Voz je krenuo. Ja jo uvijek ne znam u kojem se pravcu vozimo. Pomr ina
je i vani i u vagonu, samo pokatkad bljesne kapetanova baterija. Nadolazi totalna
pomrina, koja traje oko pet minuta. Sad znam da je to tunel ispod Vranduka.
Tako smo barem itali u novinama o izgradnji pruge amac - Sarajevo i
doivljavali je iz tampe. Napokon, evo se ipak vozim kroz Bosnu irokotra nom
prugom, vozim se besplatno pa makar i u tre em razredu i makar vezan.
Jo malo me svijest dri da motrim kroz prozor. Vidim blijesak u jednoj
hali. To radi trea smjena. Pretpostavljam da bi to mogao biti Begov han, a onda
ve nita ne znam.
To mi se uvijek deavalo da sam ubrzo zaspao im sam sjeo na klupu u
vlaku. ak i ujutro, iza spavanja. Sad je to bilo ipak izvjesno da se vozimo
nekamo na sjever, a to da vodim brigu kamo se vozim. Ja est godina uglavnom
nemam svoje volje, ja sam mati ni broj 27. I taj broj se eto podudara s datumom
polaska na put u neznani kraj.
Kad sam progledao, stajali smo u stanici. apatom sam pitao, gdje smo, a
netko mi je pokazao blok na kojemu je pisalo: Vinkovci. Daide, dobrih est sati
spavanja kao u krevetu! Nisam osjetio lanac na ruci. Jo uvijek je bljeskala
baterija da se vidi ne potencijalni bjegunac nego mu enik koji se nije mogao ni
poeati i kojemu su ruke utrnule od neprirodnog poloaja na le ima. Cibalae!
Sjeam se studentskog vremena i lduba cibalijaa, kojemu je bio dua na Joa

111

Bogner, vrlo inteligentan student, koji je vrlo mlad i umro. Ne znam da je

imao i 30 godina. I dobar knjievnik, esejist.
Vlak je krenuo, a ja sam gledao ravan, jo u mraku. Bilo je rano praskozorje, kad se na istoku u daljini, pojavila bljedi asta crta, gdje se priljubilo nebo na
zetnlju, ali oko vlaka se nije nita vidjelo. Jo smo se vozili neko vrijeme koje
nisam mogao odrediti satom jer ga nisam ni imao, iako bih ga mogao slobodnom
rukom izvaditi iz depa. Zatvorenicima ne treba sat da ne bi znali kako vrijeme
sporo protjee, a po elucu znaju kad je vrijeme ru ka i veere. Sat kojim se
odreuju godine poznaju po liu na drve-u oko Doma ili na brijegu iznad grari
Baterijska lampa je opet pokatkad bljesnula po gromadi zatvoreni kih
tjelesa u sivim odje ama. Opet je vlak stao. Sad je bila mala stanica Slakovci izvan koje je vlak tek iziao. Stajali smo neko vrijeme. Trojica straara su izili iz
vlaka, a nespavanje je svladalo i neumornog kapetana koji se pruio po prvoj
klupi do izlaza i zahoda.
Sad je zora dola i do nas. One koji su se svu no muili u stegama svladao je umor, pa su izmrcvareni ipak zaspali, bili ulan eni samo icom vezani.
Vani se uo amor. Jedan eljezni ar je crvenom lampom pravio signalne
znakove za blisku opasnost i kraj naeg vagona projurio vi ui Spasavaj se tko
moe! Spasavaj se ...! Mislio sam da dolazi vlak iz drugog pravca, a svijet u polumraku stoji na drugom kolosjeku na koji vlak pridolazi. Onda sam odjednom
osjetio da se tresu eljezni ke ine upravo pod nama, da vlak dolazi nama iza le a i
da je nemogue izbjei nesreu. Naspavan i odmoran sjetio sam se kako sam nekad
u djetinjstvu proitao da u sudarima vlakova najvie stradaju noge putnika, koje
upravo pokose klupe u vagonima. Podigao sam jednu nogu do iznad stolice, dok
se desna zapetljala s nogama suputnika s iste i nasuprotne klupe. Osje ao sam da je
ve lokomotiva neposredno do nas, da jo treba samo jedan tren. A u tom trenu
mi je bilo savreno jasno da smo svi na granici ivota i smrti, s kojom se moramo

pomiriti kao to smo se mirili i s ovim nazovi-ivotom koji trajemo, netko vie
netko manje, a ja punih est godina. Meni je samo na um palo da je ovo zadnji as
ivota, da ulazimo u vje nost, pa neka to bude sa ehadet-kelimom. Izgovorio sam
pribrano Ehedu en la ilahe ve ehedu enne Muhammeden abduhu ve
resuluhu, ali to je bio jedan konvulzivan vrisak ne radi mene nego radi onih sa
mnom da se razbude asak prije vje nog sna i da se i oni pomire sa sudbinom, da
saznaju ta se s njima zbiva i kamo treba i i i kome se preporu iti.
Sve je drugo zaboravljeno. Ni djeca, ni ena, ni otac, ni sestre, ni brat, ni
sloboda koja bi trebala iza jedne vremenske granice do i - nita mi nije na um
padalo.
Istovremeno je i lokomotiva silovito najahala na na:s' vagon i bacila ga
naprijed. Bio je to tropot i kripa i krgut gvo a, prasak stakla i drveta, jauci i
vrisak, stenjanje i hropci. A onda ga je dalje sustizala i udarala i svom silom se
navalila na nj i drobila ga zajedno sa sadrajem.

112

Tko da to opie, tko da to osjeti osim onih koji su to doivjeli i preivjeli?

Praina koja se decenijama slagala izme u drvenih pregrada vagona
uzdigla se pa gui preivjele. Desni zid vagona se jednostavno odlijepio i klupe s
putnicima poispadale izvan pruge niz nasip i na livadu. Ostatak vagona se zbio
kao harmonika, a neke klupe se izdigle na tri- etiri metra iznad preostalih
sjedita.
Na nas su popadali zaveljaji koje smo nosili kao spu ku u, iz elije u
eliju, i evo sada iz grada u grad. U koji grad, jo ne znamo, ali izvjesno je da
smo u neki grad trebali i i. Prozora nije bilo. Ja sam se najednom osjetio gornjim dijelom tijela vani, jer je ostatak stijene vagonske bio ukoen. Vanjski zrak
je raznio prainu.
Osjeao sam da me boli desna noga ispod koljena, ali sam znao da nije
bilo loma. Podigao sam glavu, a gore, na vrhu najgornje klupe, sjedio je Omer
Duda, krvava ela, i plakao. Sokolio sam ga da je glavno da je ostao iv, a on je
jecao i hvatao se za slomljenu nogu koja je visila kao mrtva.
Iza lea sam uo apat Profesore, odrijeite mi ruke! Bio je to Read. U
mene je desna ruka jo u lancu, a lijeva je slobodna, ali i bez naro ite snage, jo
od djetinjstva. Njegove su ruke bile vezane icom na le ima i on ih je izdigao
koliko je mogao do iznad naslona izmeu klupa. Ja sam vratio zasukanu icu,
ne bih li je otpetljao, ali mi se ruka brzo umorila. Bogme, ne mogu, Reade.
Spustio sam malo ruku, a onda opet zapo eo otpetljavati. Ja nita ne vidim, ja
sam potpuno oslijepio, vapio je Read. Nekakvu snagu sam dobio u lijevu ruku
i raspetljao mu icu. inilo mi se da je to trajalo nekoliko minuta, a njemu
sigurno itavu vjenost.
Moj ulaneni parnjak bio je sav savijen. Jadio je i vapio za pomo , ali nisam mogao ni sebi pomo i. Sav sam zdrobljen. Sva mi je unutrica zdrobljena.
Ne boj se! tjeio sam ga, glavno je da je glava ostala iva. nema od
mene.
Oko naeg vagona se najednom nalo na okupu nekoliko civila i vojnika.
Civili su otklonjeni u stranu, a vojnici su nas vadili iz zdrobljenog vagona. Jedan
kapetan s jednim vojnikom pokuao je da jo vie razvali vagon da bi nas lake
izvukli, ali jedna eljezna traverza se svila kao dal, iji se jedan krak naao
meni na le ima. Kad god bi potegli onaj vanjski krak, meni se inilo da e me
onaj drugi krak prerezati. Zavikao sam da ostave to, a da trae straara kod koga
su kljuevi od katanaca.
Straari koji su bili izili iz vagona da vide gdje se nalazimo, kad su vidjeli
da na na vlak juri iza nas drugi vlak, pobjegli su kao bez glave. Jedva za jedno
dvadesetak minuta da su se usudili vratiti do krhotina naeg vagona. Sre om
meu njima je bio i onaj kod koga su bili klju evi od katanaca, jer su etiri
straara ostala s nama u vagonu i svi su bili ranjeni.

Izvukli su me, a ve se oko vagona vrzalo 5-6 mlaih osuenika koji su

proli bez ozljede. Mene je izvukao nepoznati kapetan i odmah me ponudio
cigaretom. Ja sam se zahvalio, da ne puim, a on je mislio da je ne puim kao
z atvorenik, pa me je ponovo nutkao, da slobodno zapalim. Ja sam ve prije pola
godine bacio svojevoljno duhan, pa zbog toga nisam elio prekinuti apstinenciju. Znao sam da u, ako danas zapalim, nastaviti i dalje puiti. Zahvalio sam se
jer sam nepua.
Vidio sam kraj nasipa ovjeka pokrivenog konatim kaputom. To je
otra, ree mi netko. Nije ni dahnuo! Jadni Nikola, mislio sam. A koliko
se veselio da e u Beograd, da e mu Marica donositi hranu... Eto, on je svoje
pojeo. Ovo est godina je na silu ivio. Osu en na smrt i s potvrenom
smrtnom presudom, na jedvene jade je uspjela Marica da mu Prezidijum promijeni smrtnu kaznu u dobnu. Ali se mrtua glava nositi ne moe.
Ja sam nahramljivao, a bila mi je desna noga i bosa. U onoj guvi spao mi
je gumenjak s nje. Iao sam u arapi. Odnekle se stvorio kraj mene Islamovi i
pozvao me. Zna da je i kapetan mrtav! Nije ni dahnuo. Zahod ga poklopio,
govorio je telegramskim stilom. Siromah, mislio sam kako je sino prijetio.
Ko se podigne s mjesta, ja u ga prisiliti da pod drugim okolnostima sjedne. I
pritom je pokazivao revolver. A sad je i bez revolvera i mrtav. I nije se ni napa
tio. Umro je odjednom kao to umiru pravednici.
Svitalo je i nas su jednog po jednog donosili i polagali na zemlju. Odnekle se nalo i ebadi i prostrlo po zemlji. Netko je donio klupu iz vagona i tako
sjedio. Tako sam i ja sjedio i udio se da sam iv. Mogao sam ustati i hodati, pa
sam obilazio pojedince i grupe.
Don Mitar Papac, upnik iz Hrasna, teko je ranjen. Oko njega su na
okupu hercegova ki fratri koji su proli bez ozljeda: fra Mrgud i fra Didak
Buri , bivi provincijal. Fra Mrgud ga je ispovijedio, a onda su mu ponudili i
cigaretu. Sa slau ju je puio, iako se bio okanio duhana prije 3-4 godine.
Kasim-efendija Dobra a je malo podalje leao, slomljene noge. Malo je
zasuzio kad me je ugledao. Vidi, moj Alefendija, ta s nas bi! Tjeio sam ga da
e sve proi i na bolje okrenuti, a on je u to vrsto i vjerovao.
Oko vlaka, podalje po livadama, odjednom se nala masa naroda, ini se
najvie seljaka i seljanki, koji su nekamo ponijeli poljoprivredne proizvode na
trg. Nudili su nas rakijom i mlijekom. Salihbeg Kulenovi Miurin, zamotane
glave, potegao je dobro iz ponu ene ie i zadrao je za uspomenu, a Abdullah
ef. Spahi iz Pojska vapio je za enama koje su pored njega prolazile: Baba,
mlika! (On je zabunom poveden mjesto svoga brata Dervi-efendije, muderisa,
poznavaoca arapskog jezika). On je i prije lomio nogu i bio malo anjtav, a sad
je ponovo slomio istu nogu.
Razdanjivalo se, a onda su se oko nas najednom nali neki nogometai iz
Sarajeva, koji su poli da odigraju utakmicu u Bijeljini. Imali su priru nu apote-

114

ku, pa su priskoili u pomo i premotavali najhitnije slu ajeve. Bilo je medu

njima i djevojaka koje su nam, u nedostatku istog alkohola, zalijevale ogrebotine i rane kolonjskom vodom.
Malo podalje je leao biskup Petar ule. U njega su bile i aene obje
noge iz kukova, a kako je bio zajedno vezan s Behmenom, ovaj je trznuo ruku i
isupao je iz lanca, koji je ostao visiti uli na ruci. Od koga su seljaci saznali da
je to biskup, ne znam, ali su izclaleka vikali Blagoslovi, presvitli! On je podignutom rukom, niz koju je visio lanac s katancem, pravio u zraku znakove kria,
u raznim smjerovima.
I u eme su bile obje noge slomljene, ali se hrabro drao, bez ijedne suze!
To je neprispodobiv ovjek, s vjerom u Boga, ini mi se bez premca.
U Reada su oi zaljevene krvlju da se bijelo uop e ne vidi. Ne vidi i tui
se na uasne bolove u glavi.
Hvatamo veze s civilima i dobacujemo im adrese svojih porodica, da im
jave da smo ostali ivi.
I straari su slomljeni, a ona tri to su ostala zdrava, jer su bila izala iz
vagona, sad pomalo po inju uredovati i razgoniti publiku. Onaj visoki ljepotan,
to se volio iivljavati nagone6 i starce i mladi e da u to kraem vremenu istresu pune kible i zahvate vode za pi e, podstiui ih povikom Trrrk! sad je leao
slomljene noge i jaukao je na glas. Dolo mi je da mu viknem Trk, ali sam se
suzdrao.
Ja sam opet sjeo na klupu, jer sarn se umorio hodaju i izmeu ranjenika,
a onda mi je doao Gala i predao mi slomljen majser: Evo, pa ga dobro uvaj!
Doao je i posebni vlak iz Vinkovaca, a po eli su dolaziti i kamioni.
Neke su ranjenike i mrtvace tovarili na kamione, a neki su uli su bili uneseni
u vagone treeg razreda.
Kraj mene je bio i moj zaveljaj i u njemu kora kruha. Glad se probudila
u meni, dohvatio sam koru i vrnjao je u slast. Na podu je leao ininjer Li en,
kojemu je ranije data tetanus injekcija. S nama je u vagonu bio i lije nik iz
Vinkovaca, ovjek izvanrednih dimenzija. Demal je predloLo da se Li enu
dadne neka injekcija, a on je vidio da je sav trud uzaludan. Dao je injekciju, a
Demal je zagrnuo koulju Li enu, iji je trbuh bio modar i ut i zelen. Jo je
dva-tri puta zijevnuo i smirio se.
Jo neki koji su mjesecima bili u izolaciji i dnevno dobivali sledovanje
od 200 grama kruha i litar vodnjikave orbe uz 2 decilitra simboli no zaslaene
jemene kafe jeli su sada ta se u koga desilo u kutiji, ali to nije bilo jedenje koje
bi donosilo sitost ili brisalo glad. To se kao da se radi samo o tome da se
ustanovi da je ovjek zaista iv, da va e, da prodire hranu, da je ovo ovdje vlak
koji nas vodi nazad, da ve lijepo vidimo oko sebe ovu uzoranu Slavoniju, na
kojoj se zeleni ozima penica i da po njivama ve posluju zemljoradnici.

115

Uskoro smo doli u Vinkovce Izili smo iz vagona i posjedali po travi.

Naroda se okupilo i sa su uti gleda u nas. Svi su oni nekoga izgubili u ratu
poslije rata ili su imali nekoga koji se broji da je iv, ali nije svojima na o ima.
Straari su branili pristup nama, ali se ipak mogla napisati adresa svojih
ku nih i dobaciti nekome izme u onih koji su nas saaljivo gledali. Bilo je nekih
prastarih vozila u koje su posjedali oni koni nisu nikako mogli i i pjeke. Mi
ostali smo ljapkali prema bolnici kroz palir utnje i suza zabra enih ena. Na
ulazu u bolniko dvorite izdahnuo je u katnionu don Mitar. U bolnici smo
dobili i mi neozlijeeni tetanus-injekcije. U mene je samo na tre em lanku
kaiprsta desne ruke bila ogrebotina od jedva 3 4 kvadratna milimetra, vjerojatno kad se staklo sasulo, ali nije krv potekla. Nekako me stid da meni nije
nita, a ovi ljudi s kojima sam i meu kojima sam da su polomljeni, da su im
slomljene ruke i noge, zdrobljene karli ne kosti, da imaju frakturu lubanje ili da
su mrtvi, a kao ljudi su bolji od mene. I od njih nelsi imaju djecu. Neki imaju
enu, a neki su pod zavjetom celibata. Tko zna kakvo sam ja mocia nekad
uinio dobro djelo, kakvu sam udijelio sadalu, pa me sadaka sa uvala. Znam,
vjerujem, siguran sam da me prati o eva hair-dova.
I bolniko osoblje nam je naklono. Po tre i put dajem adresu, sada bolni arki koje je mu ubijen, a ona pla e i obeaje odmah poslati pismo. Samo je
direktorica bolnice utljiva i mrka. Nije lije nica, a te:s'ko i da je homo humanus.
Svi ne moemo ostati u bolnici, pa nas deset najzdravijih idemo u kotarski (a
moda je i opinski) zatvor. Oficir koji je doao po nas razgovara s naim pratiocima. Oni ga obavjetavaju koliko ima poginulih. Da su svi! - I procijedi
psovku kroz zube. A zubi su mu bili isti i bijeli. Mogli su sluiti za reklamu
kakve zubne paste. Jo jedno hodanje po gradu, a onda opet zatvor. Ovaj put
najgori u mojoj zatvoreni koj praksi. Vinkovako eljezniko raskrke je bilo
od davnina poznato po deparoima, pa je i zatvor bivao vazda naseljen. Kamo
su natrpani oni koji su ispraznili jednu prostoriju, ne znamo. Bila je to izba s
podom od poredanih cigla, s drvenom kiblom u jednom kraju izbe i s da:s' anim
palaama uz jedan zid. Desetorica zdravih smo se smjestili kako smo znali na
daske. Kako nas nije bilo na broju jutros kad se uzimala dnevna opskrba za zatvorenike, to smo taj dan i prepostili. Bio je to svakako veliki petak i za katolike i
za pravoslavne. Ako je netko imao u svojoj kutiji hrane, to je bilo zajedni ko,
ali bilo je skromno. Dok smo bili u dvoritu, sunce je grijalo, ali je u izbi bilo
hladno i gnusno.
Moglo se i lei, ali je bilo i tvrdo i kosti su boljele. Iako smo bili bez lomova, brzo bi zaboljelo tijelo od leanja, makar da smo svi mi ponekad u Zenici
imali samo go drven pod. Imali smo praksu tvrdih leaja, ali sad se svakom
, smrdIjiva i
inilo kao da zaista ima neto slomljeno. Bila je to duga i teka no
prljava, bez pravog sna koji bi krnepio ovjeka. Mijeali su se i mijesili san i java,
sklopljene o i i gledanje u prazno, a mata je ostavljena bez uzda, pa je jurila i
-

116

117

srljala u ono to je eljela ega se bojala. Vratiti se opet u Zenicu, kakva je da

je, meu poznate cinkere, na upoznati posao poznati nerad, na mati ni broj,
na gladovanje i stjenice, na strelovito ienje i bojenje prostorija i u pola no i,
ako se iznenada sazna da e do i neka kontrola, baraka pet Be, na mrtve etnje
pod paskom mitraljeza sa kula, a nekad se etalo izme u rnitraljeza za kojima su
straari potrbuke leali, s prstom na obara u, na amaterske priredbe gdje su
mukarci igrali i uloge ena, i to vjeto igrali, jer im je ta igra dolazila iz seksualne zagladnjelosti, na zborska pjevanja i kino-predstave, gdje se mogao doivjeti i
ivot izvan zatvorskoga.
MoUla e se oni gore i smilovati pa nas pustiti ku ama, barem one
polomljene, a i drugima dati kalcvog popusta. Netko je nepopravljiv optimist.
Dan je doao skanjuju i se, a obradovali smo mu se jer smo se mogli umiti u
dvoritu i protegnuti se kad ve nismo imali doni ak. Posjedali smo opet po
prinama i nastavili obnavljati ju eranje doivljaje. Za lovce se obi no pria da
pretjeruju u opisivanju
dogaaja. A i sada je kod pojedinaca fantazija
radila, a mokar jezik priao nedoivljeno. Jedan je propao kroz vagon me u
ine, i kad je lokomotiva dola do njega - zaustavio ju je. Jedan usta:s'a je u asu
za koji je mislio da mu je posljednji, povikao: uvajte mi Jugoslaviju!
itavo prijepodne je prolo u naga anjima, ta e sada biti, kuda e se
krenuti, hoemo se vratiti nastaviti onamo kamo se krenulo, a mi jo ne
znamo za mar-rutu. Pred ru alc smo opet puteni malo na zrak, a dan je bio
sunan i topao.

Napomena

Tekst koji se ovdje objavljuje pod naslovom Uspomene iz zatvora dao mi je

ratunetli otac, Alija Nametak, kao rukom pisan teltst da ga negdje sklonim i uvam za
sebe. Ne naavi pogodnijeg mjesta, uvao sam ga u svome stolu u Orijentalnom institutu. Nakon oeve smrti (1987) i nakon promjena koje su nastupile kod nas, odlu io sam
objaviti taj tekst i 1991. dao sam ga listu Preporod da ga objave u nastavcima. Promjene
u redakciji lista i poetak rata onemoguile su da tekst iznete do kraja, a originalni rukopis
je zajedno sa jo mnogim mojim vlastitim izgorio u Institutu 17. 05. 1992.
U preostalom dijelu teksta koji nije objavljen (radi se o stranici i pol kucanog teksta) govori se o daljem putovanju u Srijemsku Mitrovicu, gdje je Alija Nametak, zajedno
sa preivjelim zatvorenicima, proveo neto vie od godinu dana, a onda su ponovno vraeni u Zenicu na izdravanje kazne. A. Nametak je put' en na slobodu 06. 05. 1954.
Dr. Fehirn Nametak

SARAJEVSKI NEKROLOGIJ
Edhem efendija Mulabdi je ure ivao Behar pet godina, a bio i njegov
administrator (1901-1906). Nominalni vlasnik je bio Adem-aga Mei , ali on nije dao ni pare za list. Kad su se traili ljudi koji bi osigurali izvjesnu svotu za list,
da bi mogao izlaziti jednu godinu bez ijecinog pretplatnika, po eli su se javljati
pojedinci koji su nudili manje ve e svote, a uto se javi Adem-aga Mei iz Tenja koji sim obea dati potrebni iznos za cijelo jedno godite Behara. Me utim
stiglo je toliko pretplata, da nije trebala ni ija pomo , i tako je bilo punih est
godina, a da Adem-aga nije trebao nadoplatiti ni helera za list. List se uhodao i
izlazio tano kao sat, 1. i 15. u mjesecu.
Meutim, neki nisu bili zadovoljni na inom ureivanja. Takav je bio
rahmetli emsudin efendija Sarajli . On je bio mlad, za ono vrijeme poneto
revoluciOnaran, i nije se mogao pomiriti s ustaljenom formom Behara i esto
neaktuelnom problematikom koju je Edhem efendija uvrtavao. Sarajli mu je
htio dati umjetniku sadrinu. Zato napie pismo Adem-agi, da Edhem efendija
zarauje na Beharu i kupuje dukate, pa kerima nie ogre, a ne pla a suradnju
piscima. - Ovo mi je kazivao Mustafa efendija Mujagi -Zmijski, kojemu je u
Te:s'nju Adem-aga pokazao ovo emsudinovo pismo.
Adem-aga, koji je imao elju ista i se u politikom ivotu, u zajednici s
Osmanom Hadiem i aueviem, preuzme redakciju od Edhem efendije.
Adem-aga napie pismo Mulabdi u da je on odluio da se Behar drukije ureuje
i zamoli ga da administraciju preda Fehim efendiji Spahi. Tako se dogodilo da je
goditu izlazio na etiri strane na turskom, a dvanaest strana na
onda Behar u
hrvatskom jeziku, pa onda jo dva puta za tri godine mijenjao smjer ure ivanja,
dok nije pod Elcremom prestao izlaziti.
Allahu alemu, da nije Mulabdi ometen 1906. u svom uredni kom
poslu, da bi Behar izlazio kao uredan mjese nik do 1945.
Eto zbog ovoga nisam nikad volio rahmetli emsudina, koji je ina e bio
dobar ovjek, pravo stambolsko terbije, prefin za na:s'u dosta grubu sredinu i
moj seljaki temperament. Za ono to je lijepo i plemenito napisao oduio sam
mu se nekrologom koji sam objavio u Glasniku VIS-a.

118

119

7. III 1961.
U subotu, etvrtog, bio sam pozvan na hatmu rahmetli Tajib efendije
Saraevia. Godinjica smrti. Pozvali su me sinovi mu, jer sam povodom njegove smrti napisao neto malo nekrologa u Glasniku V1S a. Sjedei u prepunu
njegovu halvatu, dok se uio tevhid i poldanjala hatma, esto su mi se o i otimale u duelduk. Prialo se, da se nekad davno, prije trideset i vie godina, Tajib
efendija sakrio u musandaru, jer je znao da e mu ene doi u posjetu njegovoj
eni. Ovo je razumljivo za ono vrijeme kad su ene strogo pokrivale lice i ltrile
se od mukaraca. Halvat je bio pun ena, koje su Bog zna svata govorile, kad se
naglo otvore vrata musandre, a Tajib efendija sleti s duecima i jorganima zajedno na halvat. Meu enama nasta vriska. - Moda je to i iftira, ali se pri alo u
Sarajevu kad sam ja prije 31. godinu doao u nj.
Rahmetli reis-ul-ulema auevi, ijoj eni, Hatida-hanumi, Tajib
efendija bijae daida, zvao ga je Sri Hkun - to se u Sarajevu obi no zOve
uta Hanka ili kodo - provodad'ija. Zbilja, dua mu je bilo eniti i udavati i
uvijek je pronalazio parove i nastojao da se ostvari izme u njih brak.
Nedavno su mi o njemu ispriali: Njegov sin Teufik otiao je tokom rata
u partizane, gdje je poginuo. Kad je 1945. Sarajevo oslobo eno, doao je u nj
Fio engi i postavljen za gradonaelnika. Jednog dana je susreo Tajib efendiju
kao da ga utjei i izjavi mu sa'aljenje, zapodjene razgovor o Teufiku.
- Sigurno ti ga je ao?
- Vala nije, - odgovori Tajib efendija.
- A to? - zaudeno upita Fio.
- Bezbeli bi bio kao i ti.
Pa kaltva je mahana meni?
- Ne govori svijet dobro o tebi.
-

Na tevhid je doao i reis-ul-ulema Hadi Sulejman efendija Kemura.

Sigumo mu se mnogi posjetioci nisu nadali, jer su ih bile dobre dvije tre ine
koje mu nisu prihvatile selama ni odazvali se s Merhaba. Bila je vrlo mu na
situacija. Ja sam se s njim pozdravio, a vidio sam druge kako okre u glave ili
gledaju preda se, kao da ga ne vide. To su bili oni koji o njemu govore: HaMi
Suljo, Rezil ehaja.

10. III 1961.

Kad smo se vozili u Egipat 1938, Uzeir-aga Hacgihasanovi , Nurija
Pozderac, Husein umavi i ja, svaku veer smo sijelili do neke doba no i, jer je

u kabini bilo toplo, i kad bi otili Nurija i umava na spavanje, Uzeir-aga bi mi

priao o svome usponu. Nije se nimalo stidio to je nekad bio inkasant u Avdage ahinagia i u Poreznom uredu. Po deset bi puta otiao poreskom obvezniku
koji nije mogao odjednom platiti duni porez, pa bi uzimao na sitne rate, dok se
obveznik ne bi razduio.
U Prvom svjetskom ratu bio je jedno vrijeme odselio u Tursku s porodicom. Da pronese zlato neopaeno preko granice, sasuo ga je u bakreni ibrik, u
koji bi na usputnim stanicama toio vodu, da ne udara u oi. U Stambolu,
priao mi je, kuevlasnici nerado iznajmljuju stanove Bonjacima, jer mnogo
peru podove, pa se Turci, koji nemaju dosta drva, i grada im je zato skupa, boje
da im ne istruhnu podovi.
Jednom umavi , koji je volio da se pravi pametan, sasvim ozbiljno
ree:
- Znate, gospodo, mi sada idemo na Istok. Treba dobro uvati obraz.
Uzeir-aga zapeta puka, doeka:
- uvaj ti dobro guzicu! ta ti je stalo za obraz?

Upravo u vrijeme kad smo bili u Kairu usmo jednog dana preko radija
da je u Jugoslaviji rasputena Narodna skuptina i da su raspisani novi izbori.
umava i Nurija se osjetie kao da su na iglama. Nisu imali kada i i ni na prijem
kod kralja Faruka, nego krenue dan prije Uzeir-age i mene. Mi smo krenuli
avionom sutradan i prije njih bili u Ateni. Mogli su i oni s nama, ali su tedjeli
funte da dou kui s vie novaca.
Ili smo jednog dana u Han Halili i kupovali stvari za ku u, a Uzeir-aga
je kupovao brokate za du an. Trgovac mu ih je iznio moda i sto komada, a
Uzeir-aga je odabirao komad po komad i ostavljao na stranu. Ja sam pri tome
terdumanio francuski. Kad je odabrao nekih pedesetak komada, re e mi da
pitam, ta trai trgovac. Traio je osamdeset funti. Uzeir-aga ponudi trideset pet.
Trgovac nije htio ni uti, a ni Uzeir-aga primaknuti ni pare. Najednom e
trgovac meni: Recite mu da mu ih dajem poto on ho e, jer nisam nikad u ivotu vidio boljeg poznavaoca antikviteta.
Molili smo ga da nas odvede u prodavaonicu perzijskih ilima i serdada.
Probrao je po jednu skuplju Nuriji i Cumavi. Ja sam traio jednu s mihrabom,
ali nikako da se pronae u skladitu, gdje je bilo na hiljade komada. Jedva ispade
jedna beludistanska, za koju trgovac zatrai dvije i po funte. Uzeir-aga re e da
je dobra i upita me, hoe se Ja rekoh da nemam obraza traiti jeftinije i
isplatih je.
U svatarnicama smo kupovali sitniie stvari od slonove kosti, koe i
smole. Nurija je kupio deset tespiha. Pita ga Cumava, to e mu toliki tespihi?

120

121

Ee, moj brate, kad ja ovih deset tespiha dadnem u deset damija u cazinskom srezu i kad budu oni visili u mihrabima, koliko e oni za me agitirati!
Meutim, slabo su izagitirali. Jedan mjesec dana poslije izbora, kad je dr.
Spaho doao ku i iz Beograda, pohodio sam ga jedno popodne, pa mi re
e, iako
mi nismo nikad pravo politi ki razgovarali, da je Bosanska Krajina strano podbacila: 40% je naih prijatelja glasalo protiv nas.
-

Kad smo se Uzeir-aga i ja vra ali avionom, gledali smo ispod sebe la e
koje su plovile, kako se inilo, sve u pravcu kojim smo se mi vozili. Najednom
e Uzeir-aga: Da znam da je na onoj la i undava (tako je on zvao umavi a),
sad bi ga popiao.

Avdibeg Salihbegovi , badanak dra Spahe, kandidirao se za narodnog

poslanika u Kladanjskom kotaru i bio je izabran. (I on je pred izbore poslao u
Kladanjsku damiju povelik ilim.)
Jednog dana se kao tuio Uzeir-aga u njegovoj magazi kako je Stari (dr.
Spaho) utljiv, kako ne e ni njemu da otkriva svoje politi ke planove, a Uzeir-aga e mu na to: Ja sam dvadeset godina njegov politi ki ker, pa ni meni ne e
sve da rekne. (Jednom sam Uzeir-agu zatekao kod dra Spahe pred skuptinske
izbore 1938, kako slua, a Spaho mu ita govor koji je mislio odrati - i kasnije
odrao - u Jevrejskoj op ini. Ja mislim da je Doktor driao do Uzeir-age koliko
i do Fehim efendije, ako ne i vie.)

14. III 1961.

Sino je bilo uoi Lejlei-Kadra. Kao i obi no, bilo je seljaka iz blie i dalje
okoline. I meni je doao Muan ila s Hadi-Belijine uprije, moj stari
poznanik i majstor, koji mi je 1938. pravio ku u na Kiseljaku. Prohodao je poslije teravije s Fehimom kroz Sara e, pa jutros na sehuru veli: Ne valja ono
nita. Ondje se pomijea i vlaha!
Sjetih se, kad sam prije 31 godinu doao u Sarajevo da ure ujem Novi Behar, nagovori me rahmetli Edhem efendija Mulabdi da napiem biljeku o Lejlei-Kadru u Sarajevu. Napisao sam je, ali to nije u stvari nita.
Priae mi jednom poslije toga Baagi , kako u islamskom svijetu postoji
kult Pejgamberove dlake, osobito u Indiji, gdje nema muslimanskog sela a da se
u njemu ne uva dlaka, koja je toboe pripadala Pejgamberu. Tim dlakama su
trgovali najvie, ako se dobro sje am, solunski Zidovi. Negdje je Safvet-beg itao

(u nekom djelu gdje se kriti nije govorilo o ovakvim stvarima koje miriu idola
trijom): Da je Muhamed-alejhisselam bio dlakav kao majmun, ne bi imao onoliko dlaka koliko ih se po svijetu prikazuje da su iz njegove brade ili glave. I
kakvih su sve boja!
Ja sam jednom prisustvovao toj proslavi u Begovoj damiji. Ima od tada
vjerojatno 25 godina, ako ne i vie. Pred mihrabom su postavili klupu (sto), a na
njoj je bila oha i kutija s komadom pokrovca s Revdai-muhahhere i u posebnoj
boici dlaka. Za stolom su se izmjenjivali Dizdar Muhamed efendija, Hafiz
Hamdi efendija Berberovi , Hafiz Demaludin efendija Hadijahi , a ini mi se
da je bilo i jo hoda. Svijet je prilazio redom bo ici i ljubio je, a onda bi hoda,
koji ju je drao, potrao pamukom mjesto gdje je posjetilac i potovalac spustio
usne na poljubac. I ja sam poljubio bo icu, ali ni onda kao ni sada nisam
oduevljen takvim izraavanjem potovanja prema Resulullahu. Dlaka je dlaka,
pa makar bila i njegova, a i on je za se rekao: ovjek sam kao to su i drugi
ljudi. Time je sasvim sigurno htio sprije iti kod suvremenika, a i kod kasnijih
muslimana, razvijanje kulta li nosti.
U svemu je pozitivno to to se na hiljade tekbira i salavata prou i, i to se
ovjek
osjeti nekako snaniji kad se nade u ovako velikom skupu istovjernika,

koji ne ale troka ni truda da dodu i na svoj na in, prema svom osvjedo enju da
ine Bogu ugodno djelo, posvjedo e da pripadaju islamu, da se ne stide to su
muslimani.
Islam u Bosni, ini mi se, po iva jo samo na seljacima i starijim enama.
>;.

Danas je trideset godina kako sam se vjen ao. Treba jednom opisati kako
se i to dogodilo. Mnogo sam puta pri ao tu zgodu da uveselim drutvo.

28. IX 1961.
Priao mi je jednom Hamdija o bra i Muradbegoviima: Husejnu i Ahmedu.
Hamdija je tada bio nastavnik U iteljske kole. Jednog dana kad je ve
nastava zapo ela i bila se zahuktala, do e mu u razred Husejn Muradbegovi ,
koji je valjda bio pokuao u iti u nekoj drugoj u iteljskoj koli, pa se ispisao da
bi se upisao u Sarajevu. Hamdija otvori tefter i zapie Husu na kraju lista u kojem je bio upisan taj razred. Huso ni pet ni est nego: Eto, ja posljednji k6 Stojanov alat!
Tog istog dana susretne Hamdija Ahmeda Muradbegovi a, koji je ivio u
Zagrebu, a u Sarajevu je bio na prolazu.

122

123

Pozdrave se i ispitaju za zdravlje, a onda ga Hamdija upita:

A gdje si to sada bio?
- Iao u Islamsku tampariju traiti ogata, radi nekog rukopisa to sarn
ga dao za Novi Behar.
- E ba ste pravi begovi - nasmija se Hamdija. Brat ti posljednji u razredu
ko Stojanov alat, ti trai ogata, nikud ne moete bez konja.
Ahmed je, naime, tra'io Husejna ogu.
ogo je promijenio prezime u Dubravi negdje oko 1932, kad je sluio u
Blacu u Srbiji. Pitao sam ga jednom, zato je to uradio, pa mi re e da je radi
djece. Kad je prebacio porodicu iz Konjica u Blace, srbijanska su se djeca rugala
njegovim sinovima i pjevala im: Podajte mi ogi jednu kilu zobi, pa bi se djeca
izmeu se pobila. Da otkloni svau, promijenio je prezime.

5. V 1962.
Prekjuer je umrla, a danas je pokopana na Grli ia brdu Hasiba, udova
Hafiz-Mehmed-efendije Oki a i majka Tajjib-efendije. Bio sam joj na denazi.
Bilo je dosta hafiza iz kolegijalnih obzira prema muu joj.
Hafiz Mehmed efendija je z.asluio da se spomene i vie nego je dosad
spominjan.
Uio je u Stambolu, a kao softa u medresi priredio je za tampu i o svom
troku tampao djela dvojice bosanskih pisaca na turskom jeziku. Sad ne znam
ko su bili pisci i kakva su im bila djela (bit e da je negdje o tome pisano povodom njegove smrti, u septembru 1931), ali svakako je stvar vrijedna da se istakne, kad siromani softa u tu em kraju otlida od svoga fukarskog zalogaja za
tampanje knjiga svojih zemljaka.
Bio je muderis u medresi u Graanici. Priao mi je jednom Sair efendija
kako je dolo do toga da bude biran za lana Ulema-medlisa, kad je
izvojevana vjersko-prosvjetna autonomija 1909. Kad se Bakir-beg Tuzli kao
lan Egzekutivnog odbora vra ao u Tuzlu, ne znam da iz Be a Sarajeva, kad
je sankcioniran Statut vakufsko-mearifiskih poslova, Oki je doveo talebu medresansku do stanice u Karanovcu i pozdravio Bakir-bega na stanici. To ga je
dovelo u Ulema-medlis. (Neto je sli no dovelo i muderisa Abdurrezzaka iz
Fojnice u Ulema-medlis u Sarajevu!)
Zanimao se za rad naih ljudi na orijentalnim jezicima pa je dolazio merhum Fehim efendiji u Orijentalni institut da vidi je ta vrijedno otl riveno
meu rukopisima. Bio je pristalica u enja vjeronauke na turskom jeziku, ak i u
mektebima. Govorio je kako mi svi znamo turski: Iste legen, iste ibrik (evo
leena, evo ibrika), iste pekir (evo pekira).

S njegovim sinom Tajjibom sam studirao istovremeno u Zagrebu, jedno

krae vrijeme. Ne znam, je on svrio erijatsku gimnaziju eriatsku suda ku
kolu, s koje se moglo upisati na pravni fakultet. Brzo iza tog je otiao u Pariz,
gdje je zavrio studije. Predavao je nekoliko godina na eriatskoj gimnaziji.
Otac mu nije trpio Srba, a on je bio velik Srbin nacionalist Otac mu nije
drukije spominjao irilicu nego krmaa (neto tampano krmaom napisano krmaom), a Tajjib mu je podigao niane na grobu i uz turski tarih stavio
jo natpis - irilicom. Vjerujem da su to, kronoloki, prvi niani s irilicom u
Sarajevu.
Iako ga nije nitko gonio s poloaja godine 1941, on je odmah u ljeto otiao u Tursku, gdje je sad profesor Teolokog fakulteta. Predaje Hadis na Univerzitetu u Ankari
I dosad su Bonjaci i Hercegovci bivali i u enjaci i profesori u Turskoj i
drugim naunim centrima Istoka, ali ih je bilo i u domovini. A sad u Bosni gotovo da i nema nikakva teologa od ve eg naunog znaaja, a eto ima jedan koji
predaje Turcima na najvioj nau noj ustanovi.

26. V 1962.
Prekjuer je umro, a ju er je pokopan na Grliia brdu dr. Vejsil Biaki . Poznavao sam ga od prvih dana dolaska u Sarajevo. Bio je godine 1930/31,
ini mi se, predsjednik Mjesnog odbora Narodne uzdanice (ili moda samo
odbomik), a i ja sam bio kooptiran u odbor. Tu smo zajedno radili, a bio je vrlo
drutven i privlaan. Veseljak. Jedne veeri na nekoj sjednici Mjesnog odbora
sagnu se meni na uho - sjedili smo jedan do drugog - pa mi re e: Vien si s
jednom curom da aikuje. Bilo mi je za 'udo, jer sam znao da ni s kim ne aikujem, a on mi takoer odapta: Jesi, jesi! Ali dobro je ono mjesto! Dri ga se!
Postao sam nestrpljiv pa ga upitah (dok je sjednica trajala, a ja ve nisam znao o
emu se raspravlja): Kakva je to djevojka s kojom sam ja govorio i tko me je
vidio? Rei u ti poslije sjednice! No ja nisam mogao dalje pratiti rad sjednice,
pa ga, opet ap ui, upitah da mi rekne tko me je s kim vidio. Vidio te Salih
efendija Bai sa Salihom Fehim-efendijinom.
Meni tada sinu pred o'ima. Bio je to sluajan susret, koji je odlu io mojom sudbinom. Na enidbu dotacl nisam pravo ni pomiljao. Jedne nedjelje krajem veljae 1931. bio sam na Carevoj upriji, kad me opazi Esma, ena.Hasana
Hadiosmanovia. Bila je sa svojom sestri nom i s jednom djevojkom, koju
pravo nisam ni pogledao. Esma me zovnu i re e mi da me upozna sa Salihom.
Tako se upoznasmo i po osmo sve troje prema Ba ariji. Ja sam razvezao
pri ati kao da smo stari poznanici. Esmu sam poznavao jednu godinu, jer bi se
ponekad uvratio Hasanu ku i, gdje bi bio lijepo po aken. Kad smo doli na Ba-

124

125

ariju, kod ekrijine damije, Esma re e: Haj nam kupi po jednu narandu!
Kupih im i pojedosmo zajedno uz Kova e pa kroz Oaktanovu ulicu. Kod
esme blizu Tabak-Hadi Sulejmanove damije zastali smo sve etvero i priali,
Moda i etvrt, moda i pola sata. Znam samo da je tuda proao Salih efendija
Bai i da smo se pozdravili. On je bio velik ahbab sa drom Vejsilom i rekao mu
je da nas je vidio da razgovaramo.
Eto, to me je ponukalo da se oenim, ali ne sa Salihom. Naime, u Mostaru sam kao student neko vrijeme aikovao s Aiom Novinom, ali njezina
polusestra, udata za Alagu Spahu, nije joj dala sa mnom govoriti. Kako smo ipak
jedno vrijeme razgovarali, osje ao sam se moralno obavezan ponuditi joj brak.
Za to se dogodila prilika 7. III 1931. Te ve eri je bila zabava Mjesnog odbora
Narodne uzdanice u Mostaru. Otiao sam na zabavu i poslije programa, kad je
nastao ples, poao sam Aii. Pokuao sam dva-tri puta pribliiti joj se i zaprositi
je, ali se ona svaki put okrenula kad bi me ugledala da joj se pribliujem i pobjegla bi meu svijet.
Bila mi je savjest mirna. Ujutro sam rekao materi da u se oeniti. Da
hoe Bog do! Samo uvaj se kerova dugih repova! rekla mi je.
U ponedeljak sam otiao popodne u Muzej, gdje je honorarno u Balkanskom institutu radio Fehim efendija. Ja sam tu radio rukopisne tursko-bosanske
rje nike, a gdje bih zapeo, Fehim efendija bi mi pomogao da odapnem. Ne
znam kako se to dogodilo, ali me je silno privla io taj ovjek. Tekao sam mu da
e, po svoj prilici, Novi Behar prestati izlaziti krajem toga, IV godita, pa sam ga
zamolio da mi dadne jednu fotografiju i biografiju za posljednji broj. Bilo mu je
ao ako list prestane izlaziti, a obe ao mi je to sam traio. Popili smo i po kahvu, ali ja nisam mogao izustiti zato sam doao. Vjerojatno sam i dva sata bio
kod njega i ve poao kui i oprostio se s njim, a onda se s vrata vratih, pa mu
rekoh:
- Znate vi, zato sam ja vama doao?
- Pa eto, radi te slike i biografije.
- Nisam zato. Ja sam doao da od vas zaprosim Salihu.
ovjek se iznenadi, ali, kao politi ar, odmah se snae:
- Meni bi bila dika i ast da mi vi budete zetom. Alija, ja sam udao tri
keri i svaki put sam pitao Mehmeda, valja curu pitati, pa ako ona htjedne. Uostalom pa ta i on rekne.
- Kad mogu doi po odgovor?
- Doite sutra!
Ujutro sam imao tri sata nastave u Drvarskom odsjeku tehni ke kole,
pa telefonom upitah, mogu do i.
- Doite, ree mi.
Uao sam u njegovu kancelariju kao ljubuki du'nik i sjeo na ono svoje
mjesto gdje sam inae radio i prihvatio za posao, kao da nita ju er nismo go.

vorili. Bilo je to blesavo, kad pogledarn iz ove perspektive. On prvi po e

pre:s'avi na ti:
- E, to nita ne pita:s'?
- ta ima?
- Pristala je. A kad sam Mehmedu rekao da si zaprosio Salihu, re e mi: Da ju je od mene zaprosio, ja bih mu je dao, a ne bih ni tebe pitao, svejedno to
si joj otac.
Ne poljubih ga ni u ruku. Tek tad je dola do izraaja smetenost, gora
nego dan prije.
Dogovorismo se da piem ocu i zaitem hair-dovu, a on predloi da
svadbu provedemo u Mostaru, a dok se vratimo da e se stan nai i namjestiti.
Tako je i bilo. Ali da se vratimo Vejsilu.
Vejsil je bio neenja. Nekad je on aikovao sa erifom Hrasnice Abduselam-bega, ali je otac nije dao. Gdje bi begovska k er za aginskog, esnafskog sina,
pa makar on bio i doktor. Ona se udala za Hasan-bega Ceri a i - Vejsil se nikacl
nije oenio. Drugovao je sa Salih efendijom Bai em i s Hamdijom Kreevljakoviem. Salih efendija je za njih govorio da su tri musibeta.
Kad je Hamdija 1930. otputen iz slube jer nije htio i i u Surdulicu,
kamo je iz Sarajeva premje:s'ten, ostao je dobru godinu bez pla e, ako nije i vie.
U ljeto 1931. pozvan je na komisijski pregled u Beograd i tamo ga je neki specijalist za one bolesti pregledao (a, kako mi je Hamdija kazivao, bio je i taj lije nik opozicija i psovao je ministra koji je Hamdiju premjestio) i dao mu svjedodbu da je nesposoban za nastavni ku slubu. Hamdija je tu svjedocibu odnio u Ministarstvo, a Vejsilu je javio: Ispit poloio, Musibet.
Vejsil je bio dugo godina predsjednik El-Kamera. Azab olmasun, redovno je akamluio, ali je ramazan postio, hatme u io i svakog iftara kadaif jeo.
Trideset iftara - trideset kadaifa i jo jedan prvi dan Bajrama ru ku. Gdje je bilo
mjesto naplatio je vizitu, a gdje su bile okolnosti takve da je trebalo bolesniku i
pomoi, on je pored besplatne vizite davao bolesniku novac za lijek. Meni,
Salihi i djeci nije nikad htio naplatiti vizite. Bog zna, sigurno je preko stotinu
puta od njega zatraena lije nika pomo u mojoj kui, i dok sam bio u Sarajevu
i za moga odsustva, ali nikada nije htio dozvoliti da mu platim. Dodue, bio je i
roak sa Spahama. Mati Fehim efendijina bila je od Bi akia.
U njegovoj se kui uila uz ramazan mukabela. Kad je ramazan padao u
zimu, a u ono vrijeme bilo je zabranjeno enama i i u damiju na teraviju i mukabelu, u njega se klanjala ikindija dematile, a poslije su hafizi u ili mukabelu.
Kad je Mahmut Tralji svrio hifz, prve godine je u njega u io mukabelu. I
Hafiz Dafer Ibrahim Fakih, sada direktor haremi-erifa u Medini, u io je
nekoliko ramazana mukabelu u Vejsila, gdje bi se iskupio po jedan saf mukaraca i po pedesetak ena, djevojaka i djece. Poslije mukabele enama i djeci bi se
dijelile narane.

126

/27

U njegovoj kui je odran i historijski sastanak Jugoslavenske muslimanske organizacije uz ramazan 1932. i sastavljene su takozvane punktacije, nazvane
bajramskim, jer su na Bajram dijeljene po provinciji.

Kad su ih sastavili i potpisali Sarajlije i delegati iz provincije, onda se i

Vejsil na kraju potpisao. Ne znam pravo tko je bio na tom sastanku. Prva etvorica potpisnika su bili: dr. Mehmed Spaho, dr. Halid-beg Hrasnica, Uzeir-aga
Had;ihasanovi i Edhem-aga Bi aki, pa su osueni po dvadeset dana policijskog zatvora, koji su nastupili u febniaru 1933.

Istog dana je umro i Hamdija Spaho, sin Hadi Mehagin. Ovo je tre6
Spaho u roku od nepunih deset mjeseci koji je umro u prili noj starosti: polovicom septembra prole godine Akif-aga u 82. godini, pa zimus Mustafa efendija u
74, a sada Hamdija u 78. godini. Nije bio obljubljen. Bivao je i nesolidan trgovac
(firma Spaho i Kamo, trgovci ljekovitim biljem), drao je i gostionicu, kafanu,
bio i inovnik Jugoelika u Zenici i u posljednje vrijeme trafikant na Hridu.
Leao je dosta dugo, uzet. Kako se njegova denaza spojila s Vejsilovom, bilo je
dosta svijeta i od kue do Begove damije i poslije iindije od Begove damije do
novog groblja.
Boe, oprosti grijehe, a primi i obilato ih nagradi za dobra djela koja su
poinili za ivota!

28. VI 1962.
Od prekjuer hode ne nose ahmedije. Dodue i prije uredbe to ju je
napravilo Vrhovno islamsko starjeinstvo, hode, one prave, koji imaju iluma u
glavi, nosili su fesove francuske kapice. Nekima je vrlo teko palo to su
morali odmotati ahmedije Hafiz Ibrahim efendija Proho preksino samo to ne
plae u damiji. Gledajui nekada velike ahmedije, ovjek se podsjeao studije
dra fra Emanuela Krajinovia Velik turban, pod njim hode nerna, kad je polemizirao s Miljenkom Vidoviem.
Govore6 juer kako je to teko palo nekim hodama to su skinuli ahmedije, kae Esma-hanuma: E bogme, nek i oni vide, kako je nama teko palo
kad smo skinuli zarove.
Na um pade mi, kako su jednom u Faletiima u punca na sofi aks'amluile
Sarajlije, medu kojima je bio i rahmetli Salih efendija Bai . Bio je tu i stari muhtar
Hasan iz Faletia, koji je nosio fes i oko fesa zamotan debe . Kako ga je osvojila
vruina od rakije, skinuo je kapu s glave i stavio je naizvrat pored sebe. U neka
doba uzme Salih efendija Hasanov saruk pa ga nata e sebi na glavu. Saruk bio

poteak, pa e Salih efendija Hasanu: Uh kako je ovo te:ko! Bolan, Hasaga, kako
mok ovo ovoliko nositi?! E neka zna: i ti efendija ta turska vjera podnosi!

Moj nekrolog o dru Vejsilu Biakiu nije tampan u Glasniku VIS-a,

kome sam ga predao prije etiri-pet mjeseci. Kako sam razumio, reis ga je odbio,
jer je navodno Vejsil akamluio, i lagiran do pred smrt. Tko bi rekao da je reis
takav istunac i halis musliman bez ikakva grijeha!
Jednom, prije jedno etiri godine, doao sam Vejsilu na Bajram ujutro.
Sjedei s njim, a bili smo sami, ree mi kako je bio iza bajram-namaza roditeljima na kaburu i vraajui susreo se s Kemurom. Ne mogoh ba mimo nj pro6,
a i on poe prema meni i mubareleisa mi bajram. Rukovali smo se, to sam
mogao drugo! Jesam izgubio abdest to sam mu pruio ruku?

7. X_I 1962.
Na um pade mi jedan dogadaj iz godine 1926. ili 27. iz Mostara.
Doao sam bio na ferije (boine) iz Zagreba, pa jednoga dana odem u
Muftijski ured, gdje je moj rahmetli otac bio tajnik, a Hafiz Omer efendija
Dabi muftija. Ree mi muftija da je dobio nekakav dopis od Mjesnog odbora
Gajreta u Mostaru, u kojem ga mole da se angaira za predavanja koja e odr'ati
Gajret u toku mjeseca ramazana. Zamoli me da im napiem dopis, da se on ne
moe u tom poslu angairati Otkucao sam dopis i na dopis stavio datum, u
kojemu je naziv mjeseca bio narodni ini mi se veljaa. Oko toga se onda
stvorila velika afera i napadi na muftiju, a i na mene, jer su pretpostavljali da su
umijeani moji prsti. Tuhaf je stvar kako neki ljudi mrze sve to je hrvatsko, a
ovi narodni nazivi mjeseci nisu zapravo ni bili hrvatski nego bosanski. Nae
stare ene i ljudi su u posljednja dva-tri stolje a govorili: veljaa maija deraa,
oujak laak, svibanj (drugi svibanj), prosinac (ba ko vuci prosinca miseca).

Za vrijeme prvog svjetskog rata, osobito godine 1918, bila je velika glad u
Hercegovini, osobito po selima, a i mi smo se u Mostaru patili. Nismo ba:s' kod
kue nijednog dana ostali bez hljeba, ali su krike bile tanke, a i ostalo je bilo
mravo i nedostatno.
Jednog dana umrije neka mlada ena, mislim da joj je bilo ime Hatida, a
po muu se zvala Puzi. Djevojako joj je prezime bilo Humo. Bila je sestra
moje dainice, dakle tetka moga imenjaka atrnje. Bilo je onda malo ljudi na

128

129

denazama, jer su mukarci bili u vojsci. Zato i nas dvojica odosmo na denazu,
a ne sjeam se da li smo je nosili: meni je bilo dvanaest, a njemu etrnaest godina.
Kad smo se vraali s groblja, naili smo opet ispred Puzi a kua, gdje nas
dvojicu svratie na ru ak. Ne sjeam se je li jo kogod bio za sofrom, ali smo se
nas dvojica trudila svojski da nadomjestimo ve e drutvo. Bila je pe ena koko s
pogaom, a sje am se da je bila i halva. Najeli smo se kao kiridije i poli ku i.
Putem Alija, koji je imao jo etiri-pet tetaka, re e: Dao bih ja jo jednu tetku
za onaku koko.

20. XI 1962.
Prekjuer je u podne umro Hafiz Muhamed efendija Panda, bivi lan
Ulema-medlisa i ura reis-ul-uleme merhum Demaludin efendije auevia.
Ve gotov hoda doao je u Nuvab na nauke, a u io je i u Turskoj, u Carigradu.
Kao bogat ovjek nije sluio u dravnoj ni u vakufskoj slubi od tridesetih
odina ovog stoljea. Jedno vrijeme je izdavao list Islamski svijet s Munirom
Sahinovi em, a jedno vrijeme sam. Kad je dola u vakuf nova uprava u 1936.
godini, uspostavljanjem Nijabeta, re e mi jednoga dana rahmetli reis: Reci Fehimu, neka mu nade kakvu slubu! Prenio sam ovu poruku puncu, i merhum
Panda je bio postavljen za vjerou itelja u gimnaziji, a po Tevdizidihet nizamnami postavljen je i za vaiza u Begovoj damiji. Godine 1938. bio je izabran
u Ulema-medlis, s potpunim brojem glasova bira a izbornog tijela (devet) i
povjeren mu referat ba-vaiza.
Porodica Panda je bila u tri generacije borbena. Djed mu je bio hoda i
zbog svojih vazova bio je protjeran u tursko vrijeme u Travnik, gdje je i umro.
Ime mu je bilo Isamuddin. Stare Sarajlije bi pri ale da je nakon njegova izgona iz
Sarajeva tri dana bio mrak u Sarajevu.
Otac Hafiz-Muhamed-efendijin, akir efendija, bio je muderis u Atmejdanskoj medresi, lan Ulema-medlisa i vaiz u Begovoj damiji. Na vazovima bi
opominjao i proklinjao one koji ne bi htjeli ostaviti ono za to je on smatrao da
se kosi sa eriatom. Narod je vjerovao da se njegove bedove ukabule i da bi onaj
koga bi on u damiji s narodom prokleo ubrzo nastradao. Tako je prokleo i
Safvet-bega Baagi a to mu je pisao u Beharu studiju Sto i jedan hadisi-erif u
kojemu je, tumaei hadis El-ulema veresetulenbzjai, napadao tadanje hode
zbog zaostalosti, nesuvremenog odgoja ili reakcionarnih shvatanja. Safvet-beg
mu je na to spjevao pjesmu Hodi P. Safvet-beg je dobio tabes, i svijet je vjerovao
da je to posljedica Pandine bedove, a on je znao da je to posljedica sifilisa,
steenog u erhani u Tekiji ulici, kako mi je i sam rekao.
Merhum Hafiz Muhamed efendija, koji je ju er pokopan na Grliia
brdu, bio je vrlo ilav i energian ovjek. Imao je elana kao rijetko tko, pre-

davao je u koli, pisao u novinama, prevodio s arapskoga,ya Te tako preveo u

zajednici s merhum reis-ul-ulemom Cauevi em Kur'an Casni, ogroman rad,
enja
koji je ondanja ulema oko El-Hidaje napala zbog slobodnoumnih tuma
^
izvjesnih ajeta. To je u injeno vie da udare kopitama izdiu eg lava, Cauevia,
nego to su uspjeli obeskrijepiti prijevod - koji, istina, ni sje bio bez nedostataka ali koji je ljudski posao savren?! Napad je bio vie na Cauevi a, dalekovidnog
reformatora odmah po prvom svjetskom ratu, nego na Pandu, koji je ustvari
preveo prvih 29 duzova, a auevi samo trideseti, iako je sigurno imao udjela i
u Pandinu prijevodu.
Silnim elanom je radio Panda u Ulema-medlisu: sastavljao hutbe, vazio
u Begovoj damiji, iao na teren, ali, iako povjerenjem Spahinim izabran u proljee 1938. za lana Ulema-medlisa, nije glasao za Spahu na izborima u novembru iste godine, to su mu Spahe zamjerile.
Kad je odmah s poetka NDH, ini mi se 10. maja 1941, prola prva
manifestaciona povorka kroz Sarajevo, jedini od hoda u povorci bio je Panda.
Po dolasku u Sarajevo, u proljee 1942, palestinskog muftije E1-Husejnija, otvoreno je agitirao meu muslimanima oficirima u domobranstvu da se upisuju
(dobrovoljno javljaju) u Handar diviziju, a ve u ljeto sljedee godine odlazi u
umu s grupom muslimana omladinaca kao borac i vo a neke muslimanske
oslobodilake trupe, koja nije bila protiv partizana, ali su oni bili protiv nje.
Zarobljen od esesovaca kod Tuzle, predat je, na jedvene jade, hrvatskim politikim vlastima, koje su ga zatvorile na Savskoj cesti, a onda je, na intervencije
mnogobrojnih muslimana, puten s stim da ivi u Zagrebu.
Svako jutro je iao zajedno s Adem-agom Mei em u damiju, a onda mu
je za nekoliko jutara, u prolje e 1945, nekakav pratilac aptao da ide na osloboeni teritorij, jer e inae biti likvidiran.
Otiao je, obiao Liku i Hercegovinu, doao u Sarajevo krajem aprila
1945, poeo vaziti u Begovoj damiji kao da se u me uvremenu nije nita dogodilo, i onda, negdje, ini mi se, 3. maja pao u zatvor. Osu en je od Suda asti na
deset godina. U zatvoru je bio vrlo dobar drug, estit, dosljedan i od svakog voljen!

18. XII 1962.

U subotu naveer sam sjedio kod keri i zeta familijarno i, medu ostalim,
im pri ao kako sam u Mostaru, negdje 16. ili 17. septembra ove godine vidio
reis-ul-ulemu u penziji, Hadi Ibrahim efendiju Feji a. Pitao sam ga, je li preselio
u Mostar (sjedio je u ba i hotela Bristol, sam), a on mi re e u istom mostarskom dijalektu: Svake godine ja do em po dvaput u Mostar: uz trenje i uz
trgane. Vlasti me dobro paze. Dadnu mi i sad auto kad po em u Mostar. Bilo

130

mi je vrlo drago to sam progovorio s njim, jer je kao osu enik sjedio sarn.
Vi ao sam jedno vrijeme s njim FazIu Kurta.
Sutradan sam bio popodne kod Omera Kalajdi a, pa mu doe ena i
ree: Hajde, obuci se! Oti i malo Fejiu, dolazila je Zehra, pa veli da mu se reis
tui to mu te nema nikako. I onda saaliivo dodade, mostarski: Grihu, ne
vaja ta od nega rade. Ne e niko s nim da sjedi.
Omerova k i Zehra je udata za Fejievim sinom. Omer se spremi i ode, a
vidio sam da je iao preko volje.
Pitao sam jednom Hamdiju zato Feji ode u penziju, a on mi re e da
pitam Mesihovia Se ir efendiju, da on zna, jer mu je Feji kazivao. Iza toga sam
bio kod Mesihovia i u toku razgovora ga pitao, ali mi osta duan odgovor.
Prije dvije godine mi ispri a Omer Kalajdi , da je Feji trebao ii u islamske zemlje - Irak, Siriju i ciruge - posebnom misijom, ali je rekao da ne moe
iz zdravstvenih razloga (angina pectoris), nakon ega je penzioniran i imenovan
Kemura.
Feji nije nikako trpio Kemuru i u ovo est godina nisu se nikako susreli,
osim kad je dolazio sirijski muftija, kad su se susreli na slubenoj ve eri i jednom
sluajno u Mostaru u Vakufskom povjerenstvu. Doao Feji u Mostar minulog
prolje a, uz trenje, pa bi se svaki dan svratio u Povjerenstvo da posjedi sa
Zuferom Beliem, kadijom Serdarevi em, Alijom Kurtom ako jo koga bude.
U isto vrijeme je doao u Mostar i Kemura, punici na zijaret, pa je i on poao u
Povjerenstvo. On na vrata, a Feji sjedi unutra s drutvom. Kemura uni e, nazove selam, a Feji ustane i izi e. Susretne ga netko od poznatih, pa ga valjda
upita, kud e ranije, jer se znalo da on dulje odsjedi u Povjerenstvu, a on odgovori: Dva na elnika. - To je bila aluzija na komediju dra Hamida ahinovia-Ekrema: Dva naelnika.
I eto, dok sam o njemu pri ao, on je upravo bio izclahnuo. udnovate
koincidencije! Htio sam sto puta da ga posjetim, jer je zbilja bio vrlo u en, ali mi
ena nije nikad dala.
Sutradan me iznenadie novine, da je umro, a ju er u ponedjeljak, k.lanjana mu je denaza iza ikindije namaza. Sarajlije ga nisu voljele, gotovo ga
nitko nije posjeivao u rijasetu. (Sjeam se da sam ga posjetio na Bajram, kad je
prvi dan Bajrama pao na 1. maja pa se nije radilo u kancelarijama. Zatekao sam
dvojicu posjetilaca i njegova sekretara. Sjedili smo vie od sata, a da n4e nitko
doao. Kad smo poli, susreli smo na vratima Hadi Muhamed efendiju Mujagia. Smeo se kao da je zate en na nemjestu, pa mi se kao u ispri avanju,
obrati: Ja, eto, nau io ovom mjestu na initi posjetu.)
Denaza je bila dosta velika. Kad mu je klanjana denaza-namaz, pokuali su ga ponijeti na rukama, kao to se visoka ulema nosi, ali svijet nije prihvatio to odlikovanje, i noen je obi no kao i svaki drugi gra anin. Po ilumu ga je
pripadalo da ga nose iznad glava.

131

Uvijek je pripadao manjinskim strankama. Nije bio ni uz Balji a ni uz

Spahu, a po padu onog kakvoktakvog parlamentarizma, proglaenjem estojanuarske diktature, odmah ga je Zivkovi postavio za gradonaelnika. Bio je impozantan i nije skidao hodinske ahmedije. I Jefti ga je zadrao na poloaju i
ak ga imenovao u Upravni odbor Narodne banke u Beogradu. Po dolasku na
vlast Stojadinovi eve vlade smjenio ga je Husaga ii na naelnikoj stolici.
Godine 1917. bio je kandidat za mostarskog muftiju, ali je imenovan
Mesihovi . On se bavio trgovinom tekstila i saraflukom. udnog sluaja, da je
Kemura na nekoliko dana pred njegovu smrt otiao u Vrnja ku banju i nije mu
bio ni na denazi.
Za vrijeme rata, negdje po etkom 1942, otiao je u Italiju zajedno s
muftijom Dabi em i Hadi Ahmed efendijom Karabegom, da nagovore palestinskog muftiju El-Husejnija da do e u Bosnu. Govorilo se onda, da su ili i Musoliniju i traili da se Hercegovina iskliu i iz NDH i podvrgne direktnoj talijanskoj okupaciji. Ne znam koliko u tome ima istine, ali mu se li no nije nita dogodilo za vrijeme NDH, a iza rata je bio podignut na najvii poloaj u islamskoj
hijerarhiji u Jugoslaviji. Ne znam kako je bio drugdje cijenjen i do ekivan, ali ga
Sarajlije nisu nikako trpjele. Oni i ina e ne trpe Hercegovce, a njega druk ije
nisu ni zvali nego Mostarac rezil-ul-ulema. Stariji mu nisu mogli oprostiti to
su za njegova vremena otkrivene ene a zatvoreni mektebi i to su mnoge
damije poruene.

28. II 1963.
10. januara je umro Avdaga Nani , preko osamdeset godina star, a 11.
januara Muharemaga Ui anin. Za dva dana je nestalo dvojice arinlija, akiraa i feslija, to je velik gubitak za turizam.
Avdaga je bio industrijalac drveta. Imao je s bra om Muhamedagom i
Hadi-Salihom pilanu u Sjeme u i Hadi ima. Dobro smo se poznavali jo prije
rata i esto bih se svraao bratu mu Muhamedagi - vie nego njemu - u mila
im kod Careve damije. Pri ao mi je Muhamedaga kako su po eli na sitno raditi, pa kad ne bi nita do podne pazarili, toga dana Avdaga ne bi htio ru ati. Bio
je od onih koji ne vole Hercegovce, a mene je, ini mi se, trpio. S nekolicinom
prijatelja bi, dok je mogao hodati, svaki dan iao na novu eliezni ku stanicu i
sjedili bi na terasi za stolom, ne skidaju i fesa s glave. U dvoritu su bili Akif-aga
Spaho (umro u septembru 1961), Bekir Kalajd'i (on je jedini nosio francusku
kapicu), Vejsil-aga Ploska i Mujaga Hadisulejmanovi .
Muhamedaga Uianin mi je nedavno pri ao kako je poeo raditi od
1906. i dobro se sje ao prvog bosanskog trajka, koji nije nikako razumio.
Kako je mogao svijet trajkati, a itava brda suha mesa, sira, kajmaka i masla od
vrha Kovaa do taba ke damije. A hljeba koliko ti dua ho e.

132

133

Bio je akamluar do valjda godinu-dvije prije smrti, a kau da je pio i na

heftu prije smrti. Pitao ga doktor, kad je dobio udar kapi u mozak: je pio i
koliko je pio, a on provaljao kroz zube: Oka na momka.
Posfiednjih godina ivota se dosta brinuo za d'amiju u Arapovoj mahali.

Denaza mu je bila 2. aprila, a bilo je mnogo svijeta, naro ito iz arije,

sve do na groblje. Bog mu se smilovao!
Jo jedan fes manje.

12. IX 1963.
4. IV 1963.
Prvoga aprila osvanuo je mrtav Ahmed Kurto u svom ljetnikovcu u
Mrakovu. Bio mi je komija preko ba e, a njegov otac Avdaga bio je sestri
Hadi Hasan efendije, pa smo nekako bili i rodbinski vezani. Bio je jedan od
posljednjih ljudi koji je nosio isidju ivo fes, iako mu je ostala nonja bila a la
franka. Na cedulji mu je bilo nazna eno da je umro u 67. godini ivota, a sam je
govorio da ima i sedamdesetak. Bio je momak, alcamlu ar, a posljednjih godina
patenik od srca. Bio je zarastao u salo i vjerojatno teak sto oka.
Upoznao sam se s njim kad sam se oenio, pa sam od njega kupovao
godinama zelen i vo e. U ono je vrijeme prijateljevao s Haindijom Kekom
(Hadisulejmanovi em), pa su zajedno akamlu ili u El-Kameru ili gdjegod u
ba:s'i. Kad bi bio pazarni dan kakav veliki godet, zali bi po mejhanama i
hanovima i sluali kako pravoslavni seljaci pjevaju, pa nekad u El-Kameru,
nakon to bi Lopardija svirao na harmonici i pjevao sevdalinke, progulili se kao
ubodenik i zapjevali trebevi ku kajdu.
Jednom je u rudiji (osnovnoj koli na Bendbai) bila neka aka priredba, kojoj su prisustvovati i cla ki roditelji, a predsjednik zajednice doma i kole
za tu kolu bio je rahmetli dr. Vejsil Bi aki . I neki oficir stare jugoslavenske
vojske, koji je imao u toj koli dijete, prisustvovao je toj priredbi. Kao ara
sjedio je do Vejsila nakon programa, navalio da mu kogod zapjeva koju
nacionalnu pjesmu, a mislio je na sevdalinku. Vejsil, koji je doveo prijatelje iz
El-Kamera, ugleda Ahmeta i Hamdiju, pa rekne oficiru, da ona dvojica najbolje znaju nacionalne pjesme. Oficir ode pa ih zamoli, a zamoli ih i Vejsil i naglasi da oficir eli uti nacionalne pjesme. Ahmet i Hamdija se smjeste i zapjevaju onu ariju kakvu su uli u Karkeljinu hanu, a oficir nemadne kad do ekati
kraj pjesme, nego se ispri a i ode.
Kad sam se oenio nosio sam konzum od Hamde Keke. Jednom u
Hamde u duanu kae mi Ahmed, kad mu je valjda Keko govorio da ja kupujem i skupljih stvari, kao badema, fienika, reza ija i slino: Pdpazi se ti
efendija, da ti se ne popne guzica za vrat! Stari potenjaci! Nije im bilo glavno
robu prodati, nego i muteriju nau iti tednji, a pri starinskim primanjima se
moglo i biti solventan samo uz tednju.
Kako se nije enio, brinuo se naro ito za djecu svoga neto mla eg brata
Muhameda (Hamdije), dovodio im hodu ku i, kad su zatvoreni mektebi, a i
djeca su njega potovala i voljela.

Prekjuer je umro, a ju er zakopan moj dobar prijatelj Muhamed Bekir

efendija Kalajdi . (Ljutio se estoko kad bi ga ko zovnuo: Be ire Be6r-efendija). Umro je naglo. Jo 10. IX sjedio je s nekim vrnjacima u kafani Ugostiteljske kole kod Careve d'amije, a oko tri sata kod ku e umro. Napisao sam za
glasnik VIS-a, juer, jo dok nije bio ni zakopan, nekrolog, a ovdje da zapiem
to se ondje ne bi moglo tampati.
Bio je hrvatski nacionalist, u politici pristas'a Radi eve stranke, a Spahu
nije nikako trpio. Nije nikako podnosio Paveli a, a ni Maek mu nije bio drag.
Politiki mu je bio najdrai Nikola Precca. Kad je jedno vrijeme bio ministar
graevina u Stojadinovi evoj vladi, davao je neke gra evinske koncesije Bekir-efendiji, kao izgra ivanja atrnja u selima oko Mostarskog blata, pri emu je
neku mrku zaradio, jer je bio dibiduz propao kao izdava knjiga. Bio je politikant, onaj najopasniji tip provincijskog politikanta, koji zanemari sav svoj
ivot i porodicu bistre i svjetsku politiku. On je godinama, po najgorem

nevremenu, ekao svaku ve er na eljezni koj stanici u Mostaru sarajevski vlai

i
nosio
ernju
potu,
Politiku
i
Ve
koji je dolazio u 23,30 sati i donosio beogradsku
ih kui, da bi ih u dueku itao do dva sata ujutro.
Iako je postojala u Bosni i Hercegovini privredna depresija iza Prvog
svjetskog rata, on je mogao i od knjiare i papirnice dobro ivjeti. Ali on je
volio bistriti politiku, pa bi kolska djeca ekala po toliko vremena da budu
posluena, a on ih nije ni primje ivao govorei s kojim subesjednikom, lokalnim politi arom, o svemu i sva emu. Tako je ve oko 1920. prestao raditi kao
knjiar, a ako se tko sjetio da naru i koju knjigu od prija:s'njih izdanja Kalajdievih, mogao je ekati i po mjesecdva dok bi mu narudba bila perfektuirana.
Ja sam ga kao mom uljak gonio da bude ekspeditivniji u otpremi naru enih
knjiga. Nije dao pro i mimo radnju, da ne svrati poznanika i prijatelja, kojemu
bi odmah naruivao kahvu rahat-lokum. Tako je i mene astio sam Bog zna
koliko puta, a ne znam da je ikad htio dozvoliti da njega netko drugi asti.
On je bio u talo tekoj situaciji da bi clijete dolo od ku e njemu na duan i
trailo dva dinara da kupi kukuruzna bra'na za pure, a on bi jedva sabrao po

depovima dva dinara. Za novine je uvijek imao. U takvim sam se situacijama vrlo
neugodno osjeao kad bi se on s djetetom doaptavao da ja ne bih uo ta govore.
Mogao je govoriti koliko drugih petorica, da bi ga pjena po ustima obijelila. Nekad bi to bilo vrlo amiz,antno kad bi on hvatao subesjednika za kaput i
dokazivao mu ispravnost svoje teze koju je momentalno zastupao. Onda

135

134

subesjednika, koji bi nekad i protiv svoga uvjerenja branio neku misao koju je
Bekir napadao, obratno, - po eo psovati: Jebem ti suret Jebem ti glavu
mahnitu.
Mene je volio kao malo koga izvan svoje porodice, a ja sam se grijeio o
njega, jer sam ga vrlo rijetko posje ivao. Uglavnom bismo se petkom iza dume
vidjeli, ali je nekad prolo i po vie petaka da se ne vidimo. Kad je mogao, dijelio
je neopisivo mnogo. Bio je domet kao rijetko tko. Kad nije imao sredstava, bio
je strpljiv i nije nikom dosadivao.
Iako se rahmetli Musa azim ati tuio u pismima svojim prijateljima
na Bekir-efendiju, ja vjerujem da je to bilo samo zato to ga je Bekir htio malo
obuzclati. Kad ga je doveo u Mostar 1913, dao mu je stan u svojoj ku i, a pretplaivao ga je na hranu u a:s' inici, pored redovne pla e koju mu je davao. Ali
Cazim nije nikad mogao dugo bez pi a, pa bi se provalio i plau potroio s
drutvom, a onda bi prodao abonman u a inici i njega zapio. Be ir ga je ruio
naravno, i dalje za nj plaao. Priao mi je, kalto je azim osobito potovao
hadinicu, Bekirovu mater, i stidio se pred nju pijan do i, ali kad bi ve doao,
molio bi je za oprotenje, uzimao abdest i po eo Jasin uiti za duu harNi,
Beldrovu ocu.
Godine 1945, kad sam bio u Zenici, poru io sam mu da mi poalje uruti-salata i drugih knjiica. Odmah mi je poslao jedan obilat paket broura vjerskog sadraja, koje sam razdijelio supatnicima, koji su nda marljivo itali njegove knjiice, a koje su se povla ile meu pitomcima jo nekoliko godina.
Radovao se iskreno svaltom napretku muslimana, posebno uspjehu
svaltog mla eg knjievnika koji bi tampao makar kalto tanku knjiicu. Bog mu
se dui smilovao!

kad sam se oenio, stanovao sam najprije kod njega u Ademovi a ulici Fungirao je i kao zastupnik moje ene i svjedok na vjen anju. Bio je nekad bogat i
bogato oenjen polusestrom moje punice. U mladim danima bio je pravi sportsman. Kad je osnovano muslimansko kotura ko drutvo u Sarajevu El-Kamer
bio je izvrujui lan i renomirani bicildist.
Agrarna reforma je i njega prili no ogolila, ali je imao jo i neto najamnih kua, pa je od Itirija dobro ivio, a imao je i ljetnikovac u Koevi vie
Dravne bolnice. Tu je i umro, jer su mu kirajdije zaposjele ku u u Sarajevu,
koja se neto prije njegove smrti potpuno sruila, jer je bila od erpia, a priinjala se dosta lijepom i prostranom.
Pomalo je bio hvalisav svojim vo kama koje je sam kalemio, a koje su
mu sarajevski momci pljakali na oigled. Imao je sreu s djecom, pa su mu sin
Devad, a prije njega ki emsa zavrili medicinski fakultet u Zagrebu. Nije
mogao keri oprostiti to se udala kratko vrijeme prije diplomiranja, pa nije
diplomirala pod prezimenom uri, nego Ramovi . Sa Devadom se osobito
ponosio, jer taltvog lije nika nema na daleko. A zaista je dobar mladi !
Jedna ena ga je na tevhidu prvi dan ovako okarakterizirala: Nije nita
radio, a dobro je ivio. No on je radio kao ekonom, a imao je i nekaltve zemlje,
koja se vadila za rudarske (topioni arske) potrebe iz njegove ba e u Koevi.
Nekad je drao i rasplodnog jarca. Uvijek se gostima radovao i do ekivao ih
usrdno.
Ialto je iza rata stanovao daleko od damije, ini mi se da mu nije prola
nijedna duma, a i uz ramazan je iao u ciamiju na Bjelavama. Ponekad bi se i
kod njega u Koevi kurisao demat za teravih-nam4z.
Allah rahmet ejle!

13. IX 1963.
Za vrijeme rata bio je veoma straiv od bombardiranja. Jedno vrijeme, u
ljetu 1943, stanovao je u Haniu, pa smo se svaltodnevno viali, jer sam ja ljetovao u Faletiima i iao na posao u Sarajevo. A kad su bombardiranja u 1944.
uestala, i kad je izgra eno sklonite u peini pod Babia baom u Topliku, on
se kao pe&nski pra ovjek zavukao u najdublju dubinu pe ine i slabo je izlazio i
do pred samo sklonite. Bio je ve postao smijean jer je u pe ini i noivao i
hranio se. Hadi Hafiz Smail efendija Fazli , imam Cekrijine damije, prozvao
ga je tada Preduzbuna i taj mu je nadimak ostao i poslije rata.

I. XI 1963.
U srijedu 23. oktobra umro je nakon dvodnevnog bolovanja od gripe
Muhamed-Hamdi efendija uri u 75. godini ivota. Bio je tetak moje ene, a

Danas vidjeh oldjatren svoj lanalt o Kadievu Mevludu u Glasniku

VIS-a. Poeli su mi zapiavati kojekakvi cuclti koji su u dupku mijesili erpi
dok sam ja tampao pjesme i pripovijesti u prvoklasnim revijama, a ure ivao
sam asopis prije nego su oni u mekteb poli. Vakat slamu prodaje.

I. II 1964.
Prekjuer je umro, a ju er mu je klanjana denaza i zakopan je na
a
Grlii brdu Abdullah efendija Fo ak, muallim, imam i hatib na Vratniku. Bio
je vrlo estit starina, a denaza mu je, uza svu poledicu i snijeg, bila ogromna.
Rijedak je sada slu aj da denaza polazi od ku e pred Begovu damiju i odatle na
groblje, a njemu je u injena i ta poast, da je kroz ariju noen na rukama, visoko iznad naroda, kakva se po ast daje samo uvaenim ljudima. Kad smo bili

136

137

kod sebilja na Baariji, rekoh Salki Sokoliji: Hajdemo ga di i na ruke! Pristade i ponesosmo ga mi, a onda prihvati i drugi svijet, sve tako do damije.
Glavno je povesti neto i onda svijet prihvati, pa tebi i ne treba dalje u estvovati.
Bezbeli e o njemu biti pisano u Glasniku VIS-a, a ja da spomenem ono
to se obino ne spominje.
Bio je politiki pristaa Spahin, pa na petomajskim izborima 1935, kad se
koj listi s Maekom, a nije bila opoziciji dozvoljena Spahokndirzje
nikakva agitacija, na sam dan izbora Abdullah-efendija je iziao na Vratnik, gdje
je u mektebu bilo biralite, pa ispred mekteba etao tamo-amo, s ma kom u
naramku, gladei ga i na taj nain demonstrirajui za Maeka i Spahu.
13. III 1%4.
U subotu 29. februara umro je Ejub Arnautovi , a u nedjelju je zakopan
na Hambinoj carini. Poznavo sam se s njim otkako sam doao u Sarajevo. Bio je
podvornik u Islamskoj tampariji. Kako je i stanovao na Hambinoj carini, a bio
je brz kao vjetar, uspio je brzo pokvariti srce, pa mu je otkaalo godinu i po
nakon to je penzioniran.
Prouio sam mu na kaburu Amenerresulu i Elif lam mim - teberruken.
Bio je dobar ovjek, a volio je i maznuti rakiju - u erbe mu se na ni svit
stvorila - to bi rekli Podgor ani.
Kao i svaki roeni Sarajlija nije znao re i Ejjub, nego Ejub.

U utorak 10. marta umro je Hadi Muhamedaga Handi , otac rahmetli

Had^i Mehmed-efendije (koji je umro u ljeto 1944), vrlo potovan starac. Begova
damija u srijedu na i indiji bila je puna do za vrata, to se rijetko doga a
posljednjih godina, osim na Bajram. Sad je poluprazna i petkom na duma-nama
zu: onakva dena7a, neto malo ve a, bila je kad je umro Harli Mujaga Merhemi .
Bio je poznat kao narodni lijenik i ljekar. Pravio je razne mehleme
protiv ireva, upale sise, protiv divlje kosti itd. Ni slubena ga medicina nije
progonila. Navodno da su i neki lijenici od njega zapisivali izvjesne lijekove.
Bio je velik sabir. Kad mu je umro sin Had*.i Mehmed efendija, kau da ni suze
nije pustio, a tjeio je had^ijine drugove iz El-Hidaje, koji su kao djeca plakali.
Allah rahmet ejlesin!
>^

Juer je iznenada umro moj komija Adil Dipa, a danas, 13. marta, je
zakopan. Dok ga nisam poznavao, kau, da je bio veliki pijanac, a imao je enu i

dosta djece. ena mu Hola, k i je biveg ministra pravde u Turskoj carevini, za

posljednjeg halife, Ali-Rudi efendije Kapi a, starinom iz Poitelja. Kao ministar
potpisao je ukaz kojim se Mustafa Kemal-paa Ataturk osu uje na smrt, pa je
morao bjeati iz Turske. Doao je u Sarajevo i bio je profesor u eriatskoj sudakoj koli. Meutim, bio je zaboravio hrvatski govoriti, pa i misliti - toliko se
uivio u turski jezik -, da je kao nastavnik bio vrlo slab. A bio je i kandidat za
prvog reis-ul-ulemu.
Ki mu Hola, ena Adilova, bila je strpljiva ena, koja je pokrivala mahane mueve. A onda se prije sedam-osam godina naglo okanio alkohola, povukao se u kuu, a jedno vrijeme je bio ak i kao poludio. Onda su ga animirale
komije, da se malo otrese te povu enosti, pa je poeo dolaziti u damiju. Bio je
vrlo redovit posjetilac nae mahalske damije na jaciji, a i u drugim damijama je
klanjao esto druge vaktove.
No raniji neumjeren ivot mu je ruinirao i srce i jetru, a imao je i e ernu
bolest, pa je iza ru ka juer naglo umro. Kad sam doao nad nj bio je jo topao,
ali puls nije udarao.
I da tragedija bude jo vea, njegova Hola, koja se nije nikud iz ku e odmicala, otila je prije desetak dana s najstarijom k erkom, nakon vie od trideset
godina, u Tursku, gdje joj ivi brat Rebi i jedna sestra.
Jedan dematlija manje, a ho e li itko ustupiti u prvi saf (i jedini) na njegovo mjesto?
Allah rahmet ejle.
1. IV 1964.
Sino su otile hadije iz Sarajeva u Beograd, a danas e avionom u Kairo.
Meu njima je i Hadi Mujaga Strik, koji kao bedel ide za Alagu Stupca iz Mostara. U ovom tefteru ima negdje naprijed i njegovo ime spominjano - bezbeli
negativno, ali ja mislim da sam grijeio. Ve sam jedan podatak, da je bio bibliofil, da je kupovao i kompletirao preko etrdeset godina knjige, novine i asopise
muslimanske, dovoljan je da ga prekvalifikuje za kulturna ovjeka. Iao sam u
pretprolu nedjelju u Mostar, gdje mu je obavljen ikrar i u ena hadijska dova,
pa sam navukao teku gripu, kakve nisam odbolovao od panjolke 1918.

Jutros vidjeh da je umro Hasaga Tabakovi (Dubokovi), moj komija iz Hrvatina, u 94. godini ivota. Bio je estiti zanatlija (abadija), a sje ao se ulaska
Svabe u Sarajevo, kad mu je otac poginuo u blizini Alipaine damije. Veoma je
volio moju porodicu, osobito Fehima, a ja sam ga obilazio svakog Bajrama,

138

139

makar s nogu. Nosio je starinsku nonju, a silazio je ponekad posljednjih godina

i u ariju. Vazda bi se srdano upitao za zdravlje i porodicu.
Allah rahmet ejle!

17. VII 1964.

Bio sam na godinjem odmoru, kad je u Sarajevu u srijedu 7. jula izvrio
samoubojstvo Ibrahim Muzcledija, posljednji potomak stare sarajevske porodice, u 69. godini ivota, bacivi se sa stijene na Jekovcu. Ne zna se ta ga je
natjeralo na ovaj korak. Od njegove poluteti ne Sidike hanume Spaho sam uo
da je bio nama ija, be vakat, a znao sam se s njim odavno. Dolazio je u El-Kamer, a ne znam da je pio. Ja ga se sje am da je dolazio uz ramazan u
El-Kamer, gdje se poslije teravsije do prvog topa igralo na karte domina i
Hamzikona (1'm Hause Kohn). Cini mi se da nije nikad igrao, nego da je kibicirao. Pogotovo nije u sobi gdje se igrao Harrizikon i gdje se karta prodavala (u
ono vrijeme prije tridesetak godina), po 50, 100 i do 200 dinara. Sje am se jednom da je rahmetli Edhem-aga Bi aki igrao kartu za 400 dinara, a za istim
stolom je sje'dio i igrao i njegov ofer. Bilo je ljudi koji su za no gubili i do
dvije-tri hiljade dinara - dalde jednu dobru mjese nu plau srednjeg dravnog
inovnika. Rahmetli Nudeim Muhibi je kupio pinku od svake ture za
El-Kamer.
Ibrahim je imao starijeg brata Mehagu, koji je svrio trgovaku akademiju, ali je takoer bio neenja kao i Ibrahim. Umro je prije tri- etiri godine, pa
se tako Ibrahimovom smr u ugasila loza Muzdedija u mukoj lozi, dok su im
ostale dvije sestre udovice.
Muzdedije su bile veoma bogate. Imale su ku u nasuprot novog Jevrejskog hrama u ulici koja se sada zove ulica Jugoslovenske narodne armije. Ku a je
imala veliku avliju i ba u, s mnogim cvijeem i povrem. Ne znam da su gdje
imali kmetova begluka, a imali su ogromnu povrinu livade na Marindvoru,
nie sadanje katolike crkve. Sada:s'nji put i tramvajska linija prema novoj eljeznikoj stanici idu preko nekada:s'njeg njihova zemliita. Na jednom dijelu toga
zemllita, uz samu staru eljezni ku prugu, gdje su stajali i odalde su polazili
ilidanski vlakovi, bila je sagraena jednokatna kuica, koja je sluila kao kafana,
a pred njom je bila ljetna kafana, gdje je svijet sjedio i ekao polazak vlala. Kafana je bila veoma frekventna ljeti. Sje am se da je zemliite bilo nekad zasijano
itom, a ponekad se kosila livada i plastilo sijeno. Svijet ih je osu ivao to na
tom zemliitu ne zidaju najamne ku e to ne isparceliraju zernljite i prodaju
ga, jer je pred drugi svjetski rat ovo zemljite bilo na velikoj cijeni, a oni ga nisu
htjeli prodati. Tako im je otilo dabe.
Za staru kuu u ulici JNA koja je poruena i na mjestu koje su izgraene
modeme najamne ku e, dobili su i oni lijepu novogradnju u Toromanovoj ulici,

sigurno s mnogo veim konforom nego to je bila njihova stara ku a. Za Livadu (tako se i zvala njihova Kafana Livada na Marijindvoru) i onih tridesetak
dunuma zemlje mogli su sigumo dobiti desetak milijuna predratnih dinara, ali
nisu htjeli prodati.
'Takav je bio i njihov tetak Hilmaga Saha i, otac Sedike hanume Spaho.
Kad su sarajevski Sefardi htjeli praviti novi veliki hram, htjeli su kupiti od njega
kuu, koja je imala golemo dvorite i ba: u sve do obale. On im zatraio milijun
dinara. Oni su imali jedno zemljite koje je grani ilo s Hilmaginom kuom, ali
im nije mogao izii hram onih dimenzija ako ne kupe i Hilmaginu ku u Makar
da kua nije vrijedila ni 300.000 starih dinara, davali su mu pola milijuna i dalje
primicali do 700.000 dinara, ali on zaustio milijun i ni pare manje. Nisu mu
kuu kupili, nego su plan hrama modificirali, tako da je kube na zgradi, zbog
toga to je hram bio dulji nego iri, dobilo elipti nu osnovicu. Za milijun dinara
je Hilmaga mogao napraviti, mjesto svoje stare ku e, dobru trokatnicu, sa est
do osam modemih stanova, ali bi mu i to propalo, kao to su i za staru ku u
njegove keri dobile nedavno manje novih dinara nego su Hilmagi nudili Sefardi
kad su htjeli graditi hram.
Mogao se jedino tjeiti time, ako je to neka utjeha, da nije htio dozvoliti
Jehudijama da grade kako su oni naumili i eljeli.

19. IV 1966.
U subotu je umro, a u nedjelju 17. o. mj. je zakopan Husejn efendija
Kadi, rodom iz Vlasenice.
Bio sam javio da u u subotu naveer u Mostar, pa se ne mogoh od
Bakija vratiti ku i u 16 sati, kad proitah partu Husejn-efendijinu. Umro je u
82. godini ivota.
Upoznao sam se s njim u jesen godine 1929. Ja bijah izdao kalendar Musa
Cazint Cati za 190. godinu, za koji sam sabrao neto oglasa, a i rahmetli otac,
koji se strano bojao kamata i nikad nije htio dizati zajma ni potpisivati mjenice,
potpisao je iznimno meni mjenicu na dvije hiljade dinara, kojom sam platio
tampu. Kalendarij sam preuzeo iz kalendara Napretka, s tim to sam neke
kranske datume i godinjice (roendan dan smrti nadbiskupa Stadlera i sl.)
izbacio. Kvalitetno kalendar nije znaio gotovo nita, a uvodnik je imao etiri
retka, od kojih dva protiv sv. Save. Cenzura ga je zaplijenila, a tamparija je
meni prethodno poslala deset primjeraka, od kojih se jedan nalazi u Sveu ilinoj
knjinici u Zagrebu, a jedan sam prodao poslije izlaska iz zatvora Arhivu grada
Sarajeva. Kud se ostalih osam komada djelo, ne znam.
Kako su zaplijenjeni stavci bili u dva tabaka, a svega je kalendar imao
etiri tabaka, predloio mi je tampar Krvari , da preko nekog urgiram kod efa

140

policije Fehima Musakadia, da mi se vrate dva tabaka bez zaplijenjeni.h mjesta,

da bi se onda ona druga dva tabaka nanovo tampala. Zaplijenjena je bila u
njima pjesma Cazimova Onim kojih se ti e, uz naprijed spomenuti moj uvodnik. Ne znam tko me je uputio na Fehim efendiju Spahu, koji je onda kao
penzioner radio u Vakufskoj direkciji kao vakufski mufetti. Odem mu i izloim stvar, a on me odvede Husejn-efendiji Kadi u, koji je onda bio direktor
vakufa, i izloi mu stvar. Ne sje am se ta mi je Kadi obeao, ali nije bilo nikakve fajde, i tako moja izdava ka djelatnost bi u zametku unitena.
(Jedna digresija: Dug sam ja dugo nosio i mjenicu prolongirao svaka tri
mjeseca, pa ni kad sam se zaposlio kao urednik Novog Behara ni kasnije kad sam
postao profesor Srednje tehni ke kole - prva plaa 1.940 dinara mjese no, a od
Novog Behara hiljada - ne umjedoh se rijeiti duga. Tek negdje 1932. ili 1933.
dade mi Hamdija pare da se razduim, a da njemu vratim kad mognem. Vra ao
sam mu tek kad sam se oenio po 200 dinara mjese no, a to je trajalo i nakon
mog povratka iz Podgorice u Sarajevo, 1. aprila 1935.)
S Husejn-efendijom se nisam druflo, a on je bio velik ahbab s Fehim efendijom, koji ga je, kako sam kasnije saznao od Edhem efendije Mulabdi a, doveo
iz Gra anice, gdje je bio sreski naelnik, za vakufskog direktora. Doktor ga nije
trpio, jer je bio politi ki opredijeljen kao Maglajlievac, za koga je i agitirao pred
izbore, ali je valjda nakon potpune propasti JMNO ipak bio za Spahe, dok je
kao njihov kandidat izabran za direktora vakufa. Ne znam ni od koga sam ni
kad sam uo, da je bio muterija mojoj svasti, rahmetli Seniji, a vjerojatno bi mu
je Fehim efendija i dao, iako je on bio stariji od Senije i dvadesetak godina, da
ona nije bila poklonila ljubav drugome.
Kadi je bio izabran i za narodnog poslanika na izborima koje je sproveo
Pera ivkovi godine 1931. i vjetim makinacijama uspio je u agrarni zakon
unijeti lan po kojemu se zemljite koje pada pod udar agrarne reforme pla alo
daleko skuplje ako se nalazilo u radiusu od jedan kilometar, od kojeg lje ilita,
banje... i ardaka. I kako se njegovo zemljite, koje je na taj na in unovio za
neto oko etiri milijuna ondanjih dinara, nalazilo u odre enom radiusu njegova ardaka, time su bili unaprijed za:s'ti eni njegovi interesi. Po tom zakonu su
naplatili neki zemljoposjednici velike pare (Rizabeg engi , pa dijelom i moj
punac i brat mu Mustafa za zemlje u Kiseljaku) u agrarnim obveznicama, koje
su bile, za razliku od onih krnetskih i beglu kili iz 1922, bolje od nominalne.
Kad je izbila agrarna afera - ja sam u to vrijeme bio u Podgorici - odleao je i
Husejn efendija u istra'nom zatvoru, a i dosta drugih, pa i advokat dr. Safvet
Zeevi . Ovaj potonji je zaradio advokatiu i za nepismene i polupismene age i
begove, vie nego ijedan od njih, jer su mu, pri alo se, kao honorar davali po
2 5 /o obveznica samo da im ubrza i izgonja naplatu.
Za nadgrobni spomenik Safvet-begu Ba:s'agi u dao je hiljadu dinara.

141

Nismo se druili, samo se pri susretu pozdravljali. Ali kad smo se nali u
zatvoru u Zenici, kaino je on doao na izvravanje kazne od etiri godine, sprijateljili smo se. On je bio teak astmati ar, kojemu je nekad trebalo u initi i
hizmeta, pa bih niU i ja pomogao istresti posteljinu, ili bi mu kadgod donio iz
parnog kazana vrele vode, a on bi prethodno u konzervu nasuo sira, suha l ruha
i bijelog luka s maslom, pa bi to onda zapario vrelom vodom i podrao pod
pokrivaem dok se umeka. Tako bismo esto pojeli poparu od njega, a od
mene popili kahvu. Iziao je iz zatvora 34 dana prije isteka kazne, a jedan je od
bivih zatvorenika koji je dobio obnovu procesa, na kojemu je ustanovljeno da je bio bigajri hak su en, i to na osnovu krivog podatka u knjizi prvoj
Zapisa iz NOB Rodoljuba olakovia, u kojima je pisano da je s bra om Ragibom, Galibom i efkijom i Boidarom Bralom odrao sastanak koga od Srba u
Vlasenicama i vlaseni kom kotaru treba likvidirati. Dokazao je da od 1940. nije
nikad otiao u Vlasenice, a kao Srbin-musliman je u NDH bio omraen i gledalo mu se skinuti glavu, da nije imao zatitnika me u muslimanima Hrvatima,
a osobito ga je titio brat mu efkija, koji je bio veliki upan u Slavonskom
Brodu.
Brau su mu ubili eartizani u Han-pijesku, ali on ne bi dao re i da su ih
ubili partizani, nego neki Zidov iz Vlasenice koji je bio u partizanima. efi ija je
bio suen kao zamjenik velikog upana na su enju u Tuzli valjda 1945. i osloboen je nakon istranog zatvora, a spasio ga je i Husejn-efendija. Me utim, kad
se efkija spremao pobje i iz Jugoslavije u Tursku negdje oko 1947, uhvate ga i
nau mu u depu dva pisma s kompromitiraju im podacima, pa bude osuen
na smrt i kazna bi izvrena.
Husejn efendija je bio Srbin, kakva bi ovjek mogao rijetko nai i meu
Srbima pravoslavcima. Po njegovu naziranju ni etnici koljai nisu bili neki
naroiti grijenici i uvijek bi za njih nalazio neke olal otne okolnosti, da su na
pr. muslimani bili ustae, da su za okupatore i sl.
jednom rekao da su etnici u ahovi ima i Pavinu Polju u
Kad sam
Sandaku poldali oko petsto muslimana 1924, a da se onda nije ni znalo da e
nekada biti ustaa (bilo je to u vrijeme Davidovi -Koroec-Spahine vlacie u sto
dana), on je branio pravoslavne Crnogorce, jer su toboe oni muslimani, aka
prestraenog jada, htjeli di i ustanak u onom kraju.
Uz ramazan je postio i pohodio damije, ali je bez ramazana redovito
akamluio i to po najgorim pajzlima. Jednom sam ga prije tri etiri godine
vidio uoi ramazana, gotovo pred ikindiju, dobro vesela, pa kad mu prigovorih,
on ree da e do akama sve izvjetriti.
Sretali smo se esto u Miloa Obili a ulici i ja bih ga sustizao kacl se iz
posla vraa nekad uveer kad se vraao s akamluka. Ponekad bih pourio da
me ne opazi, jer je ina e valjalo ostaviti po dvadeset minuta umjesto tri- etiri, jer

142

143

je on svaki as zbog astme zastajkivao. A nekad bismo se razgovarali putem,

zbog ega sam zakanjavao na ru ak veeru.
Posljednji put sam ga posjetio pred ramazam 1965. Ve nije izlazio, a bio
je zakosatio i posijedio. Re e mi da mu je prelo osamdeset godina i da je rahat
putovati. Provodio je vrijeme u leanju, spavanju, itanju novina i uenju u
Kur'anu.
esto bi mi rekao nakon to me je upoznao: Ja te nisam volio, ali sam
te zavolio kad sam te upoznao i uvjerio sam se da sam o tebi krivo mislio. A
nisam te mrzio zato jer si bio Fehim efendijin zet. Ono je bio jedan izuzetan
ovjek nek zna, pametniji je bio od Doktora.
Imao je obiaj rei, kad bi prolo malo vie vremena da se ne bismo sreli:
Gdje si, Allahun kuli? to mi ne do e?
Jednom mi je govorio da mu dolazim da mu piem nekakve memoare,
odnosno da mu ih ispravljam. Moda sam i pogrijeio to se nisam prihvatio
toga posla. On je jedno vrijeme bivao na takvim poloajima u na's'em drutvu da
je imao ta i vidjeti i uti.
Neka ga Allah afv i magfiret uini!

25. VII 1967.

17. jula umro je u Sarajevu Hamid Dizdar, knjievnik a sutra je pokopan. Posljednji put sam ga vidio 1. jula nave er u njega doma. Bolovao" je oko
pola godine od ciroze jetre, a ini se da je imao i rak.
Poznavao sam se s njim blizu pedeset godina. Bio je u mostarskoj gimnaziji neko vrijeme, ne sa mnom u istom razredu, nego, ini mi se, s Abdurahmanom, a kasnije je bio u internatu u Tuzli. Gimnaziju nije zavrio, a jedno
vrijeme je bio u kancelariji Jalde Milovi a u Stocu. U Sarajevo je doao, mislim,
godine 1929. i zaposlio se u Jugoslovenskoj poti. Radio je kao reporter, a kako je
imao i knjievnih ambicija i sposobnosti, ure ivao je i knjievnu rubriku.
Odatle je dolazio do knjiga koje su dolazile u redakciju na prikaz, pa ih je prodavao antikvarijatu, odnosno antikvar Bu uk mu je davao u zamjenu antikvitete, a od Hamida dobivao nove knjige koje su se bolje prodavale. Hamid je tako
stvorio jednu vrlo vrijednu biblioteku, tako reku i bez ikakvih rtava.
Jedan jedini put sam u ivotu imao privatnog tuioca, a to je bio Hamid.
Tuio me je za jedan lanak o Gazi Husrevbegovoj biblioteci, koji sam napisao i
tampao u Novom Beharu. Materijalna je istina bila u mome lanku, kojim sam
opovrgavao navode njegova lanka, ali sam preletio i uvrijedio ga, zbog ega se i
sad stidim. Obojica smo osueni na zajedniko snoenje sudskih trokova, a to
je onda bilo otprilike 200 dinara. Njega je branio advokat Jokanovi , mene
Avdo Salihbegovi , i tako je ispao remi. Ustvari Jugoslovenska pota, velikosrpski

list Metodija Kujia i Radmila Gria, uvijek je pomalo zabadala u muslimanske

probleme, donosila ponekad zlonamjerne vijesti, a Hamid je tamo radio. Vie
list nego Hamida htio sam opatrnuti, ali ispalo je da sam u lanku napisao neukusnost, da Dizdaru fali oko koje gleda i vidi istinu. Brzo smo se iza toga
pomirili, jer se nismo zapravo ni svaali.
Kad sam g. 1929. htio izdati kalendar Musa azim ati za godinu 1930.
pozvao sam i Hamida na suradnju i pitao ga da je Hrvat, jer sam samo od
Hrvata muslimana primao suradnju. On mi je odgovorio da je Hrvat i obe ao
mi suradnju, ali nije nita poslao, i tako sam ja kalendar tampao bez njegova
priloga, ali je zaplijenjen.
Nekad kasnije sam pisao o ovom kalendaru. ini mi se da je to bilo
1940, a lanak je stajao u redakciji Hrvatske revije u Zagrebu itavih deset mjeseci, to se u ono vrijeme nije nikad dogodilo s mojim rukopisima. Tek kad je
doao Ante Martinovi za komesara u Maticu Hrvatsku i za urednika Hrvatske
revzje, iza:s'ao je taj lanak, a onda je Hrvatski dnevnik u Osijeku donio lanak
(biljeku) pod naslovom Hamid Dizdar - Hrvat. Iza toga je dola NDH i Hamid
mi jednom ree kako mu je dobro doao onaj moj lanak.*
Ahmed Muradbegovi ga je uzeo za apta a u sarajevsko kazalite i
suradnika u Hrvatskoj pozornici, ali se povezao u Kazalitu s komunistima, pa je
bio i zatvaran, ali ga je turski merhamet izvadio iz zatvora. Kad je Kazalite gostovalo u Mostaru i Hamid iao u Mostar kao apta , nije mogao odoljeti da se
ne vidi sa svojim bivim efom Radmilom Grdi em, koji je u to vrijeme u okviru jedne etni ke jedinice bio u Mostaru, gdje su ga jedne ve eri pretuldi neki
ljudi (ustae komunisti, tko bi to sad znao!). Hamid ga je posjetio u nekoj
kui u Luci kasnije mi kazivao kako ga je Radmilo lijepo primio, ali je krvavo
prijetio svim Hrvatima i muslimanima, a posebno muslimanima Hrvatima.
U zatvoru u Zenici 1945 kazivao mi je tipograf Marko Slijep evi kako
je Hamid donosio njemu za etniku komandu 100 ('Borota) etkovni otisak
svakog broja Osvita.
Kad sam iziao iz zatvora i bio bez sredstava, prodavao sam Arhivu grada
Sarajeva, kojemu je Hamid bio direktor, neto ostataka od svoje bive biblioteke
i korespondencije. Plaao mi je dosta dobro, ali sam bio uvjeren da je bolje stvari
sebi otkupljivao.
* U vrijeme kada je A. Nametak poslao taj svoj prilog postavljen je u Maticu hrvatsku komesar Ante Martinovi , koji je udaljio s poloaja predsjecinika F. Lultasa, raspustio Matiin odbor, a uredniku Hrvatske revije onemoguio da dalje ureuje taj asopis. Gocline
1941. (br. 2) uredio je Hrvatsku reviju jo urechnk Bla Jurii , ali je neke tekstove komesar rnijenjao i izdao list anonimno; 1941., br. 3 i 4 uredio ju je redakcioni odbor (pod
komesarijatom); 1941., br. 5-12 i dalje do 1943. urednik je bio Marko Covi . Dakle, Ante
Martinovi nije nikada bio urednil. Hrvatske revije (Zbornik radova sa znanstv,enoga
skupa Zivot i djelo Blaa Jurii a, Zadar 1992, str. 129). Primjedba B. Rako

145

144

Saznao sam da je i on iskusio zatvor, kazivao mi je da ga je neka ena otkucala kao pristalicu Informbiroa, a da on to ustvari nije bio i da je bio na
Golom otoku. O tome nije htio govoriti.
Kad sam radio honorarno za Leksikografski zavod u Zagrebu, ispisuju i
lanke i beletristiku iz sarajevskih listova iz austrijske okupacije, davao mi je
listove da ih nosim ku i. Dogodilo se da sam povodom izbora Ive Andri a
napisao lanak Na prvi Nobelovac, koji sam predao redakciji Glasnika VIS-a u
SFRJ, koji ga nije donio. Taj lanak je otiao u inozemstvo, asopisu Bosanski
pogledi, koji ga je objavio. U njemu je bila jedna uporedba iz Andri eva opisa
nabijanja na kolac na viegradskoj upriji onog seljaka koji je ruio skele, sa
slinim opisom nabijanja na kolac jednog arapskog felaha koga je ubio Napoleonov opunomoeni general za Egipat, Kleber. Htio sam da dokaem da nabijanje
na kolac nije samo privilegija Turaka, primitivaca, nego da su i kulturni
Francuzi to isto radili, pa ak su i romanijski etnici nabili na kolac Mustafu
Dovadiju, partizanskog kurira iz Sarajeva.
Kad je ovaj lanak bio objavljen u Bosanskim pogledima zvat sam na
odgovornost, pa mi je re eno da im je Hamid rekao da sam ja autor lanka, jer
sam ga upozorio na lanak u Sarajevskom listu, gdje je iziao onaj opis ubojstva
generala Klebera. U Bosanskim pogledima nije tampano moje ime, nego pseudonim M. H. Stupac.
Jednu godinu iza toga Hamid se gotovo skrivao od mene, ali kako smo u
blizini stanovali i bilo je prilike da se susretnemo na izlasku s posla, kad bi me
vidio, uvijek mu je plamen udario u obraz, ali ja sam preko toga preao i
oprostio mu, iako mu nisam nikad rekao da sam zbog toga bio pozvan na istintak.
Obilazio sam ga esto i u bolnici i kod kue i ao mi ga je bilo, naro ito
zato jer je mogao biti i bolji kao ovjek. Bio je on od tijesta od kojega se moe
stvoriti i najbolja poga a. Izgleda da mu je ena bila veliki akrep i da mu je svojom ljubomorom krv pila, a uzroka za ljubomoru je i bilo.
Pokopan je bez vjerskih obreda. A tko zna, moda je ipak posljednja
iskra njegove svijesti bila monoteisti ka i islamska.
Da ga Bog afv i magfiret u ini!

29. VII 1967.

Prekju er saznah da je Hamid bio ukraden iz ateisti ke kapele na centralnom groblju, da je okupan u muslimanskoj kapeli i tajno mu klanjana
denaza, a negdje (valjda u damiji na Brdu) u en mu i tevhid. Ree mi Avdaga
Skaka da mu je on sunetio djecu, kad je bilo najstroije vrijeme.
Allah rahmet ejle.

30. VIII 1969.

U srijedu 27. augusta umro je Dervi efendija Korkut, a pokopan je
er.
Denaza
mu je bila velika, ali nije toliko impozantna kako je zasluio.
ju
Odavno sam se s njime poznavao. Bio je visoko obrazovan ovjek.
Sluio je dugo vremena kao vjerou itelj uiteljske kole u Derventi, na elnik
ministarstva prosvjete i vjera u Beogradu, kustos Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Muzeja u Cetinju, travni ki muftija, urednik Glasnika Vrhovnog starjeinstva
IVZ u Kraljevini Jugoslaviji, vii kustos Muzeja grada Sarajeva, na kojoj dunosti
je i umro u 81. godini ivota.
Perfektno je poznavao stari turski jezik, njema ki i francuski, a znao je i
arapski, albanski, engleski.
Naslijedio sam ga kao urednika Glamika (izmedu njega i mene bio je
provizorij od tri mjeseca), a moram priznati, bio je daleko obrazovaniji od mene
i dobro je ureivao Glasnik koji je kasnije imao jo gore urednike od mene.
Koliko je mnogo znao, malo je pisao, a valjda to tako i biva u ivotu.
Zato je mnogo govorio. Bio je neumoran pripovjeda . Mnogobrojna poznanstva, vie od ezdeset godina jednog ovjeka jednog ivota, dobra inteligencija sve je to inilo da je imao tema na pretek. Volio je pri ati i lascinovati, a bio je
dobro upuen u predratni ivot Beograda, i privatni i javni.
Bio je organizirani trezvenjak, a nekad je bio i predsjednik Muslimanskog trezvenjakog drutva u Sarajevu.
Nekad je bio pomalo i naivan, osobito kad bi rekao da ima travni ki
nos, koji namirie svaku situaciju.
U mnogo emu je nasluivao slobodno zidarstvo i za neke ljude mislio
da su slobodni zidari (Hafiz Abduselam Dumhur, dr. Mehmed Spaho), a ja
mislim da se u tome i varao.
Imao je neograni enu ljubav prema Arnautima, koje je veli ao i kad
treba i ne treba. Iz tih simpatija je nastala i enidbena veza sa k erkom Asim ef.
Ljue iz akovice. Kad se oenio 1941. imao je valjda 53 godine - a za enu su
govorili da joj je tek 14-15 godina i da je stariji od punca.
Kako je bio u Cetinjskom arhivu, imao je prilike da vidi i prou i stare
akte iz vremena Knjaza Nikole, pa je neto te gra e objavio i u Novom Beharu.
Pomagao je savjetom tko god mu se obratio. I meni je pomagao prevesti
jedan dokumenat za moju radnju o Atlagi ima. Lijen je bio na pisanju, a na
prianju! Ako je doao da ti ta prevede, trebao si ga sluati na sate, pa da tek
preuzme posao. Neto je i za Muzi ku akademiju preveo na francuski, a i meni
je preveo neke rezimee za Radove Saveza udruenja folklorista BiH.
Bili smo jedno vrijeme i u zatvoru u Zenici zajedno, i to ba u izolaciji.
Bio je jedno vrijeme smrao kao Gandi, ali mu je jezik radio kao vjetrenja a. Za

146

147

njega nije bilo ljudi pred kojima bi se ustru avao rei svoje miljenje. Od toga je
u ivotu i dosta propatio.
Bio je jedno vrijeme i po asni francuski konzul u Sarajevu pred svjetski rat. Nevjerojatno je bio velik prijatelj Albanaca i Cmogoraca muslimana.
Dirali smo ga da je albanski konzul u Sarajevu. Zaista, nije bilo dana da ga koji
iptar nije pohodio u kancelariji. Godinji odmor bi obi no provodio. na Kosovu u Makedoniji, gdje je bio veoma cijenjen i gdje su ga smatrali pravim
prijateljem to im je i bio.
Zao mi je to nisam od njega zabiljeio mnoge stvari koje nitko drugi
nije tako znao. A imao sam i magnetofon da snimim njegovo pri anje. to se
jednom propusti, nikad se vie ne nadoknadi. Bio je strastveni duhandija. ak je i ulicom puio. Ponekad bih mu i
prigovorio zbog toga, a on bi odmah kazao: Tako bi mi rekao i Asim-aga
Hadiabanovi.
Da mu Allah dadne denetsko naselje! Amin!

8. X 1969.
Danas proitah u Osloboenju da je prekju er umro u Brkom dr.
Abdullah-beg Bukvica, u 90. godini ivota. Mislim da je bio po godinama najstariji akademski graanin-musliman iz Bosne. Gimnaziju je zavrio u Sarajevu,
a Medicinski fakultet u Be u. Rodom je bio iz Rogatice. Otac mu je bio Ahmed-beg, dugogodinji gradonaelnik Rogatice i odan austrijskoj vladi.
Pri ao mi je jednom rahmetli Fehim efendija kako se nekad upraznilo
mjesto gradona'elnika u Rogatici, a kotarski predstojnik napie referat, u kojemu predloi vladi u Sarajevu da se na taj poloaj imenuje Ahmed beg. Akt je
pisan njemakim jezikom. Opisivao je kandidata kao zgodna ovjeka za taj
poloaj. Htijui napisati da Ahmed-beg nije neki lumen allme, za to u
njemakom jeziku postoji izraz Kirchenlicht, pa je napisao Moscherlicht ist
nicht, aber... da se musliman ne bi uvrijedio.
Rahmetli Ahmed-beg je imao pet sinova i svi su zavrili visoke kole, ali,
interesantno, ni od jednog nije ostalo mukog potomka. Abdullah-beg je stairao u sarajevskoj bolnici do 1910, a onda se prijavio na raspisani natje aj branske op6ne za gradskog fizika, gdje je i izabran.
Djelovao je prosvjetiteljski u svom kraju, gdje je bio neobi no potovan i
obljubljen. Iako je svjetovne inteligencije, on se nije ustru avao popeti se i na
urs i odrati vaz u damiji ili pred d'amijom.
Bio je jedan od osniva a lokalnog muslimanskog kultumog drutva
Islahijjet u Brkom, koje je u vremenu izmeu dva svjetska rata pozitivno
djelovalo u Brkom. Bio je osobito ponosan na taj svoj rad.

Isto tako je radio i u Narodnoj uzdanici i u Brkom, a bivao je i lan iz

provincije glavnog odbora Narodne uzdanice u Sarajevu.
Negdje krajem 1916. prebolio je pjegavi tifus, pa je od velike temperature
ogluhnuo. Sprva je jo neto uo i po usnama je mogao naslutiti ta mu se govori, a kasnije mu se moralo napisati ako ga se htjelo upitati. On je onda glasno
odgovarao, kao to to gluhi uvijek rade.
Priao mi je rahmetli dr. Spaho, kako bi Bukvici reldi ta ima da govori
u Narodnoj skuptini, osobito kad je JMO bila u opoziciji, pa bi vladina ve ina
dizala nesnosnu buku kad bi se koji opozicioni poslanik digao da govori jer
Bukvicu nije mogla nikakva buka omesti u govoru.
Bukvica je bio narodni poslanik Jugoslavenske muslimanske organizacije
do 1929, a bio je i lan Valufskog sabora za BiH od 1938, pa sve dok je Sabor
postojao.
Mene je veoma volio i bajrame smo uvijek jedan drugom estitali, a
bivao sam i gost u njegovoj ku i kad sam boravio u Brkom. Sad otpada jo
jedna bajramska estitka.
Na jednoj godinjoj skuptini Narodne uzclanice, kao delegat Br kog,
bio je izabran u kandidacioni odbor na samoj skuptini, sa jo etvoricom
lanova odbora ovog lista. U kandidacionom odboru bili su Mustafa Softi , dr.
efkija Bali , Hamdija Kreevljakovi i Abdulah-beg. Tko je bio peti, ne sje .am
se. Softi i Bali bili su jaka opozicija da bih ja i dalje bio lan glavnog odbora, a
Hamdija i Bukvica bili su za me. No Bukvica nije bio upu en u sarajevske
prilike, pa nije znao ta je na stvari, za:s'to me ne e Bali i Softi da predloe u
glavni odbor.
Pozadina je bila u tome, to je glavni odbor meni davao mjese ni honorar od 500 dinara, jer sam svako popodne radio u Uzdanici kao kancelarijska
sila, to se ulo u Mostaru, pa se naro ito pobunili neki lanovi mostarskog
mjesnog odbora. Ja, ustvari, niti sam taj honorar traio niti sam i im reflektirao
da mi se dadne, a kad su mi ga ve odredili na jednoj sjednici, na kojoj nisam bio
prisutan, primao sam ga deset mjeseci. Kao student prve godine, bio sam stipendist Narodne uzdanice, a kad sam druge godine dobio dravnu stipendiju
(500 dinara), zahvalio sam se na Uzdani inoj stipendiji i molio Glavni odbor da
je mjesto meni daju efliji Baliu. On je dobivao tu stipendiju do diplomiranja.
Stipendija je bila 400 dinara mjese no i redovno je isplaivana, dok je dravna
zakanjavala po tri- etiri mjeseca. Softi , zet Uzeir-age Hariihasanovi a, koji je
bio protiv Fehim efendije, moga punca, bio je pod utjecajem svoga punca, pa je
zato bio protiv mene - kao da bi mi nakodio to bih imao manje posla i vie se
posvetio svom knjievnom usavravanju i uzdizanju.
Poslije je Hamdija govorio o tome kako se teko sporazumio s Bukvicom, mimo ostale lanove kandidacionog odbora: Niti sam ja mogao njemu

148

149

apnuti niti on meni namignuti. - Ipak sam predloen u Glavni odbor i jednoduno izabran.
Bukvica je pisao i popularne lanke iz higijene u Novom Ikharu, kalendarima Narodne uzdanice, Glasniku IVZ i prije svjetskog rata i poslije rata.
Bilo je nekad u njega i neke sitne malogra antine. Proslavio je 50.
godinjicu braka sa svojom Avnije-hanumom kau, da je bilo i glazbe, i
mladinske nonje, i pjevala se pjesma Kahvu mi, draga ispeci. Hanuma mu je bila
pravi andeo uvar. A kad je umrla prije pet-est godina, i ja sam mu iskazan
suut. Zahvalio mi se, ali je malogra anski pisao, kako je dobio ini mi se
137
telegrama, a pisama jo i vie. Kad ovjek omatui, onda u dokolici broji i
ovakvu korespondenciju.
No ovo je sitnica. On je bio dobar ovjek, plemenit narodni u itelj i siromana majka. Kako nije imao svoje djece, uzeo je troje ratne siro adi i odgojio
ih. Pazila su ga ta djeca, i njega i Avnije-hanumu, i nazivali ih babom i majkom.
Rahmetullahi alejhi rahmeten vasiaten!

31. III 1970.

U vremenu od 24. I do 19. bio sam na harOu. Nekoliko dana prije
toga bio sam u pripremama za ha&", a usto i ina e psihiki prenapregnut, pa
nisam zabiljeio smrti prijatelja i poznanika.

1. IV 1970.
Dr. Behaudin Salihagi iz Fojnice, eriatlija i pravnik, pedagog (VIT),
lan Vakufskog sabora, lana Savjeta Gazi Husrevbegove biblioteke, bibliotekar
na Pravnom fakultetu. Iznenada umro od perforacije ira na elucu, i pokopan
u Fojnici.
Imao je ispravan i uspravan stav. Bio je neenja, a inilo se da je zdrav
kao elik. Umro je u 70. godini ivota.

U istom periodu umrla je Nafija hanuma Sarajli roena Hadikari .

Spadala je u grupu prvih bosanskohercegova kih muslimanki koje su zavrile
uiteljsku kolu. Bila je udata za knjievnika emsudina Sarajli a, a sama je pisala
jo pred Prvi svjetski rat kratke crtice pod naslovom Teme i objavljivala ih u
Biseru. Trebalo je da budu tampane i u knjizi, pa je odtampan jedan tabak u
Kalajdievoj tampariji u Mostaru, ali nikad nije dovrena knjiga, ini
mi se
zbog nastalog rata.

U tom vremenu umro je i Hamza Humo, s kojim sam se poznavao vie

od etrdeset godina. Uvijek me je lijepo susretao, iako smo jedno vrijeme uredivali asopise koji se nisu nacionalno slagali: on Gajret, ja Novi Behar. Nekad je
on prelijetao u svom knjievnom radu:

udno je to udo
da u ovoj zemlji kraj Evrope
mene Hamzom zovu.
U jednoj pripovijetci jedan njegov junak, u nedostatku cigar-papira i
uope ikakva drugog papira, zamotava cigaretu u list Kur'ana.
U pjesmi Neretva, ini mi se da se tako zove, negira Boga i sl.
Godine 1941, kad sam se nakon kapitulacije jugoslavenske vojske vratio s
fronte u Crnoj Gori, susretoh ga nad Kova ima, a na glavi mu fes kao na Seburinoj reldami: Po e mi predlagati da pokrenemo jedan muslimanski knjievni
list. Bio sam umoran od povla enja, pa mu rekoh da bi trebalo o tome razmiliati, ali ga vie nisam vidio za vrijeme rata, koji je proveo u Mostaru. Sre om,
nije mu se nita dogodilo. Uop e, ja mislim, a to sam sluao i od Hamida
Kukia, da je Hamza vazda dobro ivio, a da nije nita radio da je vrlo malo
radio. Mnogo je vremena provodio u akamlucima, pa je vie bio zabavlja u
drutvu nego to je iskoritavao svoje izrazite sposobnosti za lirsko izra.avanje.
Svidjelo mi se od njega to je imao hrabrosti da 1954. godine napie lani o
Edhem efendiji Mulabdi u povodom njegove smrti. ini mi se da ga je objavio
u Pregledu. Posliednjih godina njegova ivota, kad je po eo odumirati, pri susretima sa mnom navra ao se na muslimanske teme. Ja mislim da se intimno doao
tObe i vratio u islam. Sprovod mu je bio ateisti ki, a vidio sam ga, na evropsl i
nain odjevenog, u mrtva kom sanduku. Fiziki je kroz itav ivot ru,an ehresuz, to bi se reldo u Mostaru ali je na odru bio lijep i nekako umiljatih
crta lica.

Dok sam bio na had'u umro je u Sarajevu dr. Salko Naze i, redovni
profesor Univerziteta i lan Akademije nauka BiH. Bili smo drugovi od prvog
razreda mekteba do 6. razreda gimnazije i esto, goclinama, sjedjeli u jednoj
Idupi. Bio je vrlo inteligentan i kao srednjokolac obe avao. 7. i 8. razred kontrahirao je u Velesu, gdje je bio tajnik Muftijastva, a onda se upisao na Filozofski
fakultet u Beogradu, 1924. godine, godinu dana prije mene. Preko ferija smo se
druili, a kad nas je sluba razdvojila, susreti su bivali rje i. Znam da sam jednom, mislim 1938. o uskrnjim ferijama, bio kod njega u Dubrovniku, gdje je
bio gimnazijski profesor, na ru ku. Slijede i susret je bio godine 1941, u ljeto,

151

150

kad sarn ja bio zamjenik direktora u U iteljskoj koli u Sarajevu. Doao mi je u

direkciju i otvoreno rekao da mu je dotuilo vie sluiti u oka kom Dubrovniku i da bi volio ivjeti u Sarajevu. Kako je znao da sam dobar poznanik s Mijom Vuakom, koji je onda bio povjerenik za prosvjetu u tzv. Poglavnikovu
povjerenitvu, zamolio me da interveniram kod njega da bi ga postavio negdje u
Sarajevu, prvenstveno u Zemaljski muzej, gdje bi se osnovala neka katedra za
historiju knjievnosti. Zdogovorili smo se da odemo popodne u etiri sata kod
Vuaka, a da on prethodno do e u U iteljsku kolu. smo zajedno i Hamdiji
Kreevljakoviu, da bi on razgovarao s Jozom Petrovi em da ga namjesti u
Zemaljskom muzeju. Me utim, on nije doao popodne u kolu, a ja ga vie nikad nisam vidio do kakva slu ajna susreta u Sarajevu, po mome povratku iz
Zenice. Negdje u ljeto 1955. susreo sam se na Ba ariji s drom Kreom Georgijeviem i njegovom enom, pa mi je Kreo pri ao kako se jednom susreo u
Beogradu sa Salkom koji je valjda polagao doktorat. Pitao ga je: ta vi radite u
Sarajevu?, to vie drite Nametka u zatvoru? (Kreo je znao da je Salko politiki utjecajna linost.) Salko mu je rekao: Kad sam ja doao u Sarajevo da ga
zamolim za premjetaj, sjedio je s Kreevijakovi em i pio kahvu, a mene nije ni
ponudio. Pa sve kad bi tako i bilo, ne bi to trebao biti razlog progonjenja jednog ovjeka kolskog druga.
Jo goru stvar o njernu uo sam odmah 1945. dok sam bio u zatvoru u
Zenici. Moja sestra efika dola je iz Mostara u Sarajevo i pri ala Salihi da je
Nazei govorio u Mostaru, im je osloboeno Sarajevo: Valja mi pohititi u
Sarajevo da skinem Nametku glavu.
Iako je, kako sam uo, bio veliki ters i strah i trepet kao pomo nik ministra prosvjete u Sarajevu, i kao upravnik pozorita i kao profesor na fal ultetu,
meni je bilo ao to se nismo pri susretu pozdravljali, to sam okretao glavu od
njega. A ta druk ije i da radim kad je pomogao mome stradanju da se toliko
odulji, jer da nije bilo njegova pritiska na odlu ujue faktore, vjerojatno ne bih
bio su en bih bio simboli no suen, a on mi je oduzeo najljepe godine ivota i izvrgao me mnogim stradanjima i ponienjima, a porodicu i estom gladovanju i svakovrsnim liavanjima.
esto sam ga sanjao i u zatvoru i na slobodi i u snu alio to nismo prijatelji kao u vrijeme mekteba, rudije i gimnazije, pa i kasnije.
ao mi ga je i teta da je umro, da nije nauci dao koliko je mogao dati.
Ostalo je iza njega ipak dosta znanstvenih radova. Bio je i vrst na katedri, kako
sam uo, i nije dao da se pr ka po naim narodnim pjesmama i da se smatraju
feudalnim reliktima, nego stvarnim narodnim tvorevinama. U posljednjim
pdinama je obarao mitove, zbog ega se zamjerio mnogima (referat o Aleksi
Santiu povodom 100-godinjice ro enja, o Kraljevi u Marku kao turskom
vazalu ...).

9. III 1972.
25. februara umro je u Zagrebu Abdurrezzak Hifzi Bjelavec, u 86. godini
ivota.

0 njemu sam napisao 1966. lanak, prigodom 80-godinjice njegova ivota, i tampao ga u Glasniku VIS-a. Ovdje ne bih imao ta o njemu dodati,
osim da je bio gotovo sasvim zaboravljen. Iz Sarajeva je davno odselio, a morao
je seliti, jer je plivao uz struju, da ne reknem piao uz vjetar. U Beogradu je
bio u Presbirou, ali se nije aldimatizirao, pa je 1941. otiao u Zagreb. Kao stamani se da nije nikad
bolski ak bio je vie internacionalist nego Hrvat ili Srbin, a
bio Bonjak. Zamalo da nije postao Tur in. Beogradu je bio Tur in, Zagrebu
Srbin, Sarajevu Hrvat, tako da ga nije nitko htio tampati, zapravo pretampavati, jer odavna nije radio nove stvari.
Druga mu je ena stambolska Grkinja, a u njegovoj se ku i u Zagrebu
govorilo loe francuski.
Pohodio sam ga prolih godina dva-tri puta, a napisao mi je i nekoliko
pisama i karata u tom periodu. Ponekad ga je materijalno pomagao moj brat
Abdurahman. Na nj smo upozorili javnost ja i moj imenjak Isakovi , no bez
uspjeha. Nije se uspjelo nita njegovo ponova tampati.
Po svom odnosu prema vjeri bio je framason, ali ne vjerujem da je kao
takav bio organiziran, jer su oni u svoje drutvo primali samo bogate. Bog da
mu oprosti!

17.111 1972.
, knjievnik.
Prekju er je umro u Dubrovniku Ahmed Muradbegovi
S njim sam se upoznao kao student II:[ godine u Zagrebu. On je bio oko
osarn-devet godina stariji od mene. Ja u knjievnosti po etnik, on ve priznat
dvije
knjievnik, koji je dobio Demetrovu nagrau za dramu Bzjesno pseto i s
knjige novela, knjigom pjesama i romanom Begovski ponos, koji nije nikad
tampan u knjizi.
Bio je progresivan i nije se ustru avao da zabode svoje knjievno pero u
gnojne rane poratnog muslimanskog drutva u Bosni, iako je iza Prvog svjetskog rata ivio do 1941. stalno u Zagrebu. Tada je mojom zaslugom doao u
Sarajevo za intendanta ka7Alita, a ja sam stavio na repertoar njegovu dramu Na
bozjem puiu. Postavio me lektorom u sarajevskom kazalitu. Davao je mnogo
svojih drama u kazalitu, od ega je, makar da je bio rat, relativno dobro ivio.
je
asti u Sarajevu,
Bio je osu en na pet godina zatvora od Suda
izdrao svega godinu. Otiao je iz zatvora u Grada ac, gdje je bio inovnik
nekakve zadruge, a .onda su ga kao stru njaka uzeli u tuzlansko pozorite.

152

Odatle je gostovao u Sarajevu, Banjoj Luci i Dubrovniku, kamo je odselio i gdje

je umirovljen.
U posljednje vrijeme je vrlo malo radio. Poneto bi objavio u dubrova kom asopisu Matice hrvatske, a zastupljen je i u omnibus knjizi sa mnom,
Jakom Kuanom i Antom Deanom u ediciji Matice hrvatske i Zore: Pet stoljea

hrvatske knjievnosti.
Dobar je bio knjievnik. Izme u dva svjetska rata neosporno je bio na
najbolji knjievnik. U svemu je bio Bonjak, ali je u nacionalizmu bio povremeno lutalica.
U Zagrebu je bio Hrvat (nikad naro ito izrazit), ali mu nita nije smetalo
da napie lanak o kralju Aleksandru u listu Mladost, koji je, kako kau (ja ga
inae nisam nikad proitao), tako intenzivno jugoslavenski bio orijentiran da je
pretampan i u nekakav almanah o Aleksandru.
To mu je donekle kodilo 1941, kad sam ja, da se kutariem povjereni ke
dunosti u Hrvatskom narodnom kazalitu u Sarajevu (bive i kasnije Narodno
pozorite) predloio njega za intendanta upravitelja. Hakija Ha4i ga, zbog
inkriminiranog eseja o kralju Aleksandru, nije begenisao, pa ga je nazvao Jugota
tarom. Tako je on nazivao sve integralne ili druge Jugoslavene. Me utim, Budak
ga je, na moju preporuku, postavio za intendanta, a on mene izabrao za honorarnog lektora, s honorarom od 2.000 kuna, to se do kraja NDH popelo ak na
3.600 kuna, za to sam mogao 1945. kupiti etiri kutije cigareta.
Kad je prispio u zatvor priznao je da je uvrijedio ast muslimanskog
naroda, pa je tako, na zauzimanje brata mu Midhata, predat Sudu asti, gdje je
najvea kazna bila deset godina prisilnog rada. (Prema njegovih pet godina zatvora, ja nisam trebao biti su en ni pola godine, ali, eto, nisam imao nikog
mona koji bi se za mene zauzeo, a imao sam ljudi na poloajima koji su se
takmiili koliko da budem vie osuden.)
Na slobodi je tako bio straiv da mi nije smio ni usmeno poslati pozdrav
dok sam bio u uzi, a i tamo sam mu prema svojim mogu nostima ponekad
inio usluge.
No, ne valja da ga ovako i pred samim sobom ogovaram, jer se nije tako
rei ni ohladio u grobu. Bio je vjernik i uz ramazan je postio, a da li je kad kla
njao, to ne znam. Njegova novela Post je izvanredna knjievna stvar, pa bi se
mogla tampati i u vjerskom asopisu, jer umjetniki istie privrenost vjernika
muslimana postu, makar bio i naporan, i prirodnoj pobjedi vjerskog principa,
kad zalazak sunca rjeava problem da li da se umoran i iscrpljen manualni radnik
omrsi prije vremena ili istraje dokle treba.
udnovato je da su tri brata: najstariji Hasib (sudac u Zagrebu), Ahmed i
Husejn (uitelj i knjievnik) bili oenjeni kr ankama. Ahmedova je primila
prije vjenanja islam i zvala se potom Nedima, ali su joj se dvije k eri udale za

153

inovjerce, a ne znam ta je s najmla om, tre om. On mi je hvalio zetove, a

uivao je izvanredno u unu adi.
Neka mu Allah d. . oprosti grijehe, a nagradi ga za sve ono dobro to je
uradio!

12. IV 1972.
Prekjuer, 10. aprila, umro je Hafiz Omer efendija Mui u 68. godini
ivota.
Poznavao sam ga slabo i prije rata, dok je bio suplent i profesor eriatske
gimnazije, ali sam se bolje upoznao s njim kad sam se vratio iz Zenice ku i, pogotovu kad sam po eo raditi u Institutu za prou avanje folklora (1954), dok je
on bio u Orijentalnom institutu. Oba instituta su bili podstanari u Zemaljskom
muzeju, pa smo se tako esto vi ali. Jednom me je zamolio da mu neku studiju
lektoriram, to sam i uradio, a on mi lijepo platio. Sad mi se ini da mi je taj
posao bio potreban samo zato to sam u to vrijeme ivotario na vrlo mizernom
honoraru na redovnom radnom vremenu, a i on je imao brojnu porodicu etvoro djece se kolovalo - a, uglavnom, s malo nuz-zarade.
Zavrio je Nuvab i odmah iao u slubu, a poslije rata, kad je zatvorena
eriatska gimnazija, bivao je i ekonom u nekakvim dje jim domovima, dok nije
doao u Orijentalni institut i kao honorarni predava na Filozofski fakultet.
Naime, kad je otvoren Filozofski fakultet u Sarajevu i na njemu katedra orijentalistike, upisao se na nj i zavrio arapski jezik pod A, pa je kao ve gotov strunjak pozvan i da predaje u niim godinama studija.
Kad je zagrebako izdavako poduzee poduzelo da tampa auevi-Pandin prijevod Kur'ana, 1968, dr. Cauevi je traio od izdavaa da ja budem lektor, a ja sam onda angairao Mui a, da raniji prijevod uskladi s primjedbama odbora El-Hidaje, tampane odmah nakon pojave prijevoda 1937.
Ja sam mislio da e taj posao biti jednostavniji, ali sam uvidio po Mui evu radu da je to sasvim nov prijevod. Ne samo da je on uvaio primjedbe
El-Hidajine - on je ak 1937, kao najmla i lan redakcionog odbora koji je
uzeo u pretres Panda- aueviev prijevod, sam pregledao vie od tre ine prijevoda - nego je uzimao u obzir i komentare kasnijih mufessira, pa i najnovijeg
mufessira Seid-Kutba, a gdje je smatrao da jo treba vidjeti, ja sam doti no
mjesto gledao u francuskom prijevodu Kur'ana dra Muhammeda Hamidullaha.
Radili smo neumorno punih devet mjeseci. Teret posla je bio na njemu, a nije ni
meni bilo lahko. Oduevljavao bi se kad bih ja upotrijebio neki narodni izraz
koji on nije uo, na pr. okat mjesto deskriptivnog onaj koji vidi, i to je odmah prihvatio, a u nekim slu ajevima sam ja morao popustiti i vratiti se na one
rijei koje je on upotrijebio u prijevodu, pri emu sam ja morao ispasti kao

154

hrav lektor. To sam lahka srca inio, jer je njegov dio posla bio te'i i pred Bc.
gom odgovorniji.
Kad je poetkom jula 1969. tampan taj prijevod Kur'ana, napali su ga
Besim Korkut i Husejn ozo. I jedan i drugi su bili neodmjereni, a i Mui je
napisao odgovor i otkucao ga u nekoliko kopija na pisa em stroju. Naalost nije
tampan u Glasniku, gdje su prikazi Korkuta i Doze.
Nije trpio slubenu islamsku hijerarhiju. Kemuru nije nikad nazivao titulom, nego affii-Suljo, Ha4iabdi a Naima je zvao Nim (spava ), mjesto
Nalm, a mjesto ozo govorio je Jozo, e eragia Hadi-Murata nazivao je
Hadi-Dorat, Sokolovi a Hadi-Hafiz Sinana zvao je Hafiz-Slinan. Nije imao
dlake na jeziku, pa je zbog toga koncem 1969. i poetkom 1970. nazvan
najcrnjom reakcijom. Bio je spomenut i u raspisu CK KP BiH, uz Dobra u i
mene - kako sam no od onih koji su to - kao nekakav protureimski
ovjek, a ustvari on je bio samo protiv nedostojnih ljudi na odgovornim i najodgovornijim funkcijama u Islamskoj vjerskoj zajednici. ak je onaj klipan kad je govorio o s Hiseta Cirkusplaca - na sastancima IVZ po Bosni, i
u pratnji Latife-hanume (Muji a iz Tuzle) Nanna Doze govorio o njemu
i nama kao din-dumanima - to smo preveli Kur'an, a on ga nije htio dati da se
prevede, jer nije mislio da se na tom poslu moe zaraditi, kao to je zaradila
Stvarnost.
Bio je u januaru-februaru ove godine na hadu sa enom.
smo se
esto, a govorio je te no arapskim knjievnim jezikom. Posjetili smo upravu
jedne enske medrese u Meki. Interesirao se o trajanju nastave u medresi, nastavnom planu i programu, o finansiranju medrese, upravo o onom o emu se
valjda niko nije interesirao od naih koji su pohodili medresu. Dao je lijep
novani prilog za medresu. Nije bio krt, iako su hode obi no krte.
U Meki smo pohodili i direktora Haremi-erifa ejha Saliha Kazaza. Dugo smo ekali, a kad je doao u svoj kabinet, najprije je otpremio druge stranke,
a onda se obratio nama dvojici. Kad je Omer kazao da je hafizul-Kur'an, zamolio ga je da na mikrofon prou i neto iz Kur'ana. Malo se je opirao jer da nije
imao muzikog sluha. Meutim, odabrao je jedno vrlo zna 'ajno aere i prouio
ga vrlo lijepo, da je iznenadio Arape, koji su mu odobravali i hvalili mu u enje.
Mislim, kad bi bio obi aj da se aplaudira na u enje Kur'ana, da bi pobrao i
aplauz.
Bio je jako osjeajan. Od velikog islamskog aka bi esto pustio suzu,
osobito u Meki kod Bejtullaha i u Medini kod Revdai-mutahhere.
Kratko vremena je bio haffiija, ali je zaista had obavio kako treba. Kad
bi neto primijetio na tom putu to ne valja to se nije slagalo s njegovim poimanjem ponaanja naih hadija, zaustio bi da opsuje, a onda bi rekao: Ne
mogu na ovom mjestu, ali da sam u Bosni, to bih ga izgrdio i ispsovao ... (a ne
bi jer je i ovdje preu ivao zauenu psovku).

155

Moe se rei da je sretan umro. Svu je djecu izveo na put, k eri mu se lijepo poudale, nevjeste i sva rodbina i tazbina muslimani i muslimanke, bez ubacivanja sa strane, eni ostavio penziju, a prijateljima lijepu uspomenu, umro bez
patnje (infarkt).
Dumani e odahnuti, jer ih je netedimice zafrkavao i nije bilo autoriteta o kojem on ne bi rekao to mu je dolo na jezik. 0 bivem reis-ul-ulemi
(Fejiu) bi ipak rekao da je ulema, a za rahmetli Fehim efendiju mi je rekao:
Ono je bio pametan ovjek i politi ar. Ja ga psovao na sva usta i on je to znao,
pa me uza sve to uz ramazan zovnuo na iftar. Zanimalo ga je sve, a naro ito
nauka i odgoj aka. Svojim postupkom je od neprijatelja stvarao prijatelja.
Denaza mu je bila impozantna.
Interesantno je bilo da je ju er u Sarajevu bila samo jedna denaza, njegova. Ni jedan mrtvac nije ju er pokopan u Barama osim njega. A svijeta je bilo
kako se rijetko dogaa i u damiji. Begova damija bila je do vrata puna dematkoji su mu Idanjali denazu, a noen je na rukama i ono kratko vrijeme l roz
dvorite i kroz groblje, od mrtva nice do kabura, a pokopan je uz komiju
Hafiz Esad-efendiju Sabrihafizovi a. Bili su mu na denazi i Kemura (ka'u i
Naim), ozo, Huki (od onih koje je napadao), ali nije bilo Hafiz Sinana
i Sahaia.
Kad je prije tri hefte umro kadija (bivi) Zaimovi , pohitio sam od ku e
da mu Idanjam denazu pred Begovom damijom. Me utim, uinilo mi se da
sam zakasnio klanjati ikindiju, kad ugledam Hafiz Omera i jo jednog
ovjeka kako klanja za njim. Stupim i ja u d'emat, jer sam mislio da je u damiji
ve Idanjana iindija, kad kroz prozor vidjeh da ljudi padaju na seddu. Na um
mi odmah pade da on to ne e da klanja za Sahaiem, pa posebno idanja. (Tako
rade, otkako je Saha i postavljen za prvog imama i hatiba Begove damije, jo
Hadi Muhamed efendija Pai , Muhamed Serdarevi , Nasih Ceri , a kau da
ima i drugih. Ne znam ta bih rekao na ovo. Isus je reko onima koji su htjeli
kamenovati Mariju iz Magdale: Ko je od vas bez grijeha neka se prvi baci na nju
kamenom.)
Neka ga Allah dele anuhu obraduje denetom i u ini ga komijom resullulahovim, koji je rekao: Erafu ummeti hameletul Kur'ani.
Mevla rahmet ejleje!

24. VII 1973.

AhmePrekjuer je u Brkom umro, u 63. godini ivota, Husein ehi
en
je
u
Bosanskom
Petrovcu.
Otac
mu
je
bio
kadija.
Jedno
dov, knjievnik. Ro
u
dva
svjetska
rata
ivjeli
su
kratko
u
Turskoj,
u
Eski
eheru,
gdje
vrijeme izme
io
na
turskom
jeziku,
ali
su
se
brzo
vratili.
je Husein u koli u

156

157

Suraivao je u Novom Beharu, kalendarima Narodne uzdanice, Islamskom svijetu, Hikmetu, a moda i u kojem drugom listu. Bio je eljezniati
slubenik, a sluio je u Bosanskoj Krupi, Bosanskoj Otoki, gdje se uslijed bombardiranja mjesta rasku io za vrijeme rata. Iza rata je sluio na novoj pruzi
Brato--Banovii u Srnici, a zavrio je inovniku karijeru u Gradacu, gdje smo
se 1956. upoznali i sprijateljili. Nekoliko godina (do 1956) dolazio sam po jednom u Gradaac u lov i kod njega odsjedao. U Bosanskoj Otoci mu je propala
sva biblioteka, pa sam mu ja poneto poldanjao, najvie svojih duplikata.
U Gradacu je razvio akciju za osnivanje gradskog muzeja. Kulu Husejn-kapetana Gradaevia je uspio, uz pomo opine, adaptirati za kona ite i
model ku e muslimanskih mogunika prolog vijeka.
Nagovarao sam ga da sabere svoje tampane stvari, prvenstveno pjesme,
koje satn mu ja htio tj. snositi trokove tampanja jedne zbirke, ali nije
nikad dovrio to prepisivanje, a ja nisam imao vremena da to istraujem i prepisujem. Eto tako, umro je a da nije izdao zbirku pjesama, a imao je ta tampati.
Nije bilo mnogo toga, ali je imao nekoliko vrlo dobrih pjesama, koje su me
pomalo podsjeale na nain izraavanja Tadijanovia - ialto ga, vjerojatno, nije
nikad itao.
U mjestu gdje se proizvodi ljivovica, gdje su bezi uz nju propadali, propao je i na puanin Husein ehi . Prije nekoliko godina cirmnula ga je kap, od
koje se dobro oporavio, a prije dva mieseca se ponovila, pa je morao biti odnesen u bolnicu u Brko, gdje je umro. Steta za nj, a teta i za na:s'u muslimansku
knjievnost.
Objavio je jednu-dvije stvari u Glasniku IVZ SFRJ, ali mu proza nije bila
Bog zna ta.
Da mu Bog da Firdevsi ala dened

30. VIII 1976.

U srijedu 18. augusta umro je u Zagrebu Enver olakovi, knjievnik.
U Odobodenju od 19. V-111 objavljen je lani o njemu, koji je napisao D.
Zadravec. Nekoliko puta me je primao u goste, kacl bih dolazio u Zagreb na
dva-tri dana, dok su mu djeca bila manja. Imao sam za sebe sobu, koju je on
nazivao Hamidovom (Dizdarevom). Vi ali smo se na plenumima i godinjim
skuptinama Drutva knjievnika Hrvatske u Zagrebu. Pokazivao mi je na desetine svezaka pjesama otkucanih na stroju, koje je uvezivao. Neto mi je iz njih
itao, a jednu od tih pjesama poslao je za Pobone pjesme bh. muslimana, koje
smo izdali ja i Read. Za vrijeme rata, 1944. tampala mu je Matica hrvatska roman Legenda o
koji sam prikazao u Novom Beharu. Priao je da irna
napisan roman Melun, ali nisam uo da je ikad tampan. U Zadrav evu neltro-

logu se spominje i taj roman kao i Jedinac, roman u stihovima, ali talto je
napisano da se ne zna je tiskan je u rukopisu.
Prevodio je s njemakog i madarskog (ovaj mu je jezik bio materinski).
Nikalto mi nije jasno to je tako malo tampan. Mislim da mu je smetalo iza rata
to to je za vrijeme rata bio slubenik hrvatske ambasade u Budimpeti. Naime,
ambasador Hakija Hadz'i nije znao maMarski, pa je talto Enver uzet za tuma a.
Osim toga, imao je neke nezgode, jer se u Zagrebu zaposlio poslije rata
kao profesor matematike u nekoj gimnaziji, tvrde i da je diplomirao taj predmet
u Beogradu, ali kad se stvar pro akala u Beogradu, ustanovilo se da rUje tamo
studirao (ili nije diplomirao). Uglavnom se izdr'avao podu avanjem uenika iz
matematike i drugih neltih predmeta u svom stanu.
Tvrdio mi je da je studirao povijest na zagreba kom sveuilitu i diplomirao je, ali ja nisam ni u to bio siguran. Nije mu to ni trebalo: bio je dobar
knjizevnik i mogao je vie dati nego to je dao.
Priao mi je ovog ljeta da je u minuloj godini imao dva infarkta, ali se
nije uvao. Puio je kao tur in - to se rekne, a, azab olmasun, volio je
omaknuti i koje estoko pi e. Kusursuz bir Allah.
Allah rahmet ejleje!

9. XI 1976.
U etvrtak 12. oktobra 1976. umro je u Sarajevu Mustafa eva. (U Bosni
misle da to treba naglasiti kao eva - ptica.) U nekrologu koji mu je napisao
Husein ozo u Preporodu od prvog novembra na desetoj strani ne zna se ni kad
je roen, ni kad je syrio Nuvab, gdje je slubovao i s kakvim uspjehom, a
obraeno je samo vrijeme kad je bio lan Ulema-medlisa, bibliotekar Gazi
Husrevbegove biblioteke (Edhelu ma jekunu), direktor Gazi Husrevbegove
medrese (talebi je mogao biti uzor kakav ne smije biti hoda!), odbornik Glavnog odbora Udruenja ilmije BiH i ta jo sve nije bio.
Priao mi je rahmetli Osman Asaf Sokolovi da ga je omeo da ne profurtimai iz Gazi Husrevbegove biblioteke jedan skupocjen arapski rukopis, koji je
trebalo poldoniti ministru-predsjedniku engleske vlade Anthony Edenu, ne
znam za kaltve zasluge za bosanskohercegova ke muslimane. acima u medresi
je govorio da idu uz dumu u damiju, a aci bi njega slijedili u petak pred
poetak dume da vide u kojoj e d'amiji on klanjati, a on je iao ku i. S. S. mi
je priao da ga je vidto jednom uz ramazan u aleji od do Vrela Bosne, kalto
sam eta i pui.
Ja sam ga spomenuo u pri i Hacizje u knjizi Trava zaboravka, pod
imenom Dabbetul-erd (termit). Kad sam napisao Otvoreno pismo prije deset

158

159

godina, iao je, valjda u ime svog zeta, javnom tuiocu da podigne optunicu
protiv mene.
Da je Bog dao kozi dug rep, pobila bi cio svijet.

pjesmu o glasakoj kuglici - gumenoj-rumenoj-crvenoj. Sjeam se kako je Ahmed Muradbegovi, takoer u Zenici, sjevao parodiju na ovu pjesmu. Ostalo mi
je u pamenju samo nekoliko stihova:

A efendi Skeruier

27. I 1978.
Iako je u meuvremenu od prethodnog zapisa do danas umrlo nekoliko
ljudi koje je trebalo zabiljeiti, neto sam bio ovanjio, a i neka neraspoloenost
me je gnjavila - vjerojatno zbog Salihine bolesti pa ih nisam zabiljeio.
Prekjuer je u Beogradu umro Skender Kulenovi , proslavljeni pjesnik i
politiki radnik, koji je od prvog dana rata stupio na stranu partizana protiv tzv.
NDH i Njemake.
Pismeno smo kontaktirali negdje od, ini mi se, godine 1933. jer je u to
vrijeme poeo pisati u Novom Beharu. Polemizirao je s Munirom ahinovi em i
Abasbegom Firdusom. Meni se sviao nain njegova pisanja, pa sam mu jednom
i pisao, da samo tako nastavi. Osobno smo se upoznali, negdje pred sami rat u
Zagrebu. Narodna uzdanica je imala u to vrijeme u Zagrebu Dom-internat
Narodne uzdanie za studente srednjokolce. Skender je bio prekaljeni
komunist i nastojao je utjecati posebno na mla e ake. Bila je i druga skupina
omladinaca, proustaki raspolo.'enih, a i politiara pristalica Maekove stranke,
a vjerojatno i ustaa: Muhamed HaMiba auevi-Linga, Dervo Hadioman i jo
neki kojih se ne sjeam. Dolazilo je do fizikog razraunavanja meu njima, pa i
potezanja revolvera. Ovi potonji su gonili iz Doma-intemata Skendera i njegove
najblie suradnike. Traili su i jedni i drugi podrku glavnog odbora u Sarajevu,
koji je poslao mene da pokupim podatke o njihovu radu i da zabilieim njihove
iskaze. Tada sam se upoznao sa Skenderom, koji je bio vjet govornik, ali i
demagog. Izvadio je dva dinara i poslao jednog srednjokolca da mu kupi cigareta.
Sasluao sam njihova izlaganja, ali u stvari je govorio sam Skender, a druga grupa je sama sastavila gravamina. Odnio sam to u Sarajevo, referirao na
prvoj sjednici Glavnog odbora, ali dalje ne znam ta je bilo. Ne sje am se tano,
ali, ini mi se, da je grupa Skenderova ostala u domu.
Poslije rata sam itao njegovu Stojanku. Utisak je bio velik, ali to sam je
koji put vie itao, sve mi je bila manje pjesma, a vie propaganda.
Mnogi muslimani su prigovarali to nije autor pjevao o krvolotvima
etnika u Istonoj Bosni. Meutim, ini mi se, Skender se tada nacionalno
opredijelio kao Srbin, kao to je i decenij-dva ranije i Ivo Andri evoluirao od
Hrvata preko jugoslavenstva u Srbina. Mo.cla se i varam.
Dok sam bio na izdravanju kazne u KPD Zenica, Skender je bio angairani pjesnik u preizbomoj kampanji za Ustavotvomu skuptinu. Pjevao je

Bertder
Uzjahao na gelender
pa otio u SkenderVakuf da glasa.
Kako ga je Bog stvorio straiva, unitio je papir s pjesmom, a od dvadesetak stihova ostalo ih je pet u mom pam enju.
itao sam njegove sonete, koje mi je poldonio s posvetom, ali to je
toliko zgusnuto, toliko cizelirano i brueno, da su ostale samo rije i bez due i
krvi.
Mnoge stvari njegove nisam ni itao, ni drame gledao, ali vjerujem cia
e
mnogo
preivjeti autora. Napokon, parole se ispucaju, a ako nema u njima
ne
poezije, brzo panu u zaborav. Meni nije nikad govorio, a kazivao je Abdurahmanu, da je napisao esej stucliju o mome knji'evnom radu, ali ga nije nikad
objavio. Govorio je da svoj knjievni rad duguje dvojici bra e Nametaka, od
kojih sam mu ja dao prvu podrku u Novom Beharu i pismu, a da je Abdurahman ukazao na estetiku stranu njegove poezije. tampano mu je sve to je
ponudio izdavaima, ali se dogadalo, barem u Sarajevu, da su se njegova djela u
pet svezaka, luksuzno uvezana, prodavala za sto dinara, prodavala se, a nisu
rasprodana.
Pokopan je u Beogradu danas, na Savin-dan, sa svim po astima borcu,
politiaru i proslavljenom pjesniku.

12. IV 1978.
10. aprila 1978. umro je u 16 sati Hamid-beg Kurbegovi , u 85. godini
ivota. Otac mu Osman efendija (nije nikad dozvoljavao da ga zovu Osman-beg) bio je muderis po obrazovanju (Travnik, muftija Korkut), a posjednik
zemliinih posjeda u Donjem Valcufu i Kupresu. Bio je hoda, ali bi esto rekao:
Nita ne moe biti ogavnije od hodinskih trbuha.
Hamid-beg je imao samo dva razreda osnovne kole, ali prirodna inteligencija, frapantno govornitvo, na itanost na polju stru ne i beletristike literature i politiko-historijske znanosti izbacila ga je kao vrlo mlada samostaina
ovjeka u prve redove politiara Jugoslovenske muslimanske organizacije.
Priao mi je kako je odmah po osnutku JMO po eo slati politike lanke u
jeme i Pravdu, glasila JMO u Sarajevu, da mu je, kad se radilo o kandidiranju
pojedinaca za Ustavotvornu skuptinu Kraljevine SHS, vodstvo JMO pred-

160

loilo da bude kandidat u Travni kom okruju. U tu svrhu mu je dolazio dr.

Hamdija Karamehmedovi i nagovarao ga. Tako je on na prvim izborima
izabran za narodnog poslanika i bio je poslanik do estojanuarske diktature.
U Ustavotvornoj i Narodnoj skuptini u Beogradu zadivljavao je
sluaoce i protivnikih stranaka. Pri ao mi je da bi mu dr. Mehmed Spaho dao u
zadatak da govori o izvjesnoj temi za dan-dva u Skuptini. On bi se odmah
spremio i traio podatke o prijanjim stenografskim zapisnicima sa skuptinske
sjednice i drugih tampanih stvari do kojih je mogao do i, a bio je majstor za
pronalaenje podataka kojim je tukao vladaju i radikalsko-samostalni reim,
koji je i najvie bio na vladi kad je JMO bila u opoziciji. Poslanici, pa i ministri,
srbijanski, obraali bi se dru Spahi pitaju i, gdje je Kurbegovi zavrio pravo: u
Zagrebu, Be u ili Parizu, i nisu mogli nikako shvatiti da je zavrio samo dva
razreda osnovne kole.
ini mi se da je bio izabran na petomajskim izborima g. 1935. u Zenici,
ali godine 1938. bila su u Zenici na listi JRZ dva muslimanska kandidata, pa je
izabran Nezir Spahi , koji je imao oko hiljadu glasova vie. Mislim da je u to
vrijeme bio gradonaelnik Donjeg Vakufa i lan upravnog odbora Jugo elika
u Zenici, gdje je imao dobar honorar, a bio je i lan Vakufsko-mearifiskog
sabora u Sarajevu i njegov podpredsjednik. Jednom je istupio u Saboru protiv
irenja komunizma meu muslimanskom omladinom, to mu je zamjerio
predsjednik Husaga ii, ija su dva sina bili organizirani komunisti, a jedan je
odleao neko vrijeme u kaznionici u Sremskoj Mitrovici. (I Nezir Spahi i
Hamid-beg su se g. 1945. nali u kaznionici u Zenici, samo to je Hamid-beg
dulje ostao).
Po smrti dra Mehmeda Spahe, 29. VI 1939. osjeale su se napukline u prijanjoj monolitnosti JMO, odnosno, u to vrijeme, u muslimanskom dijelu JRZ,
pa je na sastanku narodnih zastupnika JMO u Sarajevu, po denazi dra Mehmeda Spahe, izabran dr. Dafer-beg Kulenovi za novog vou, dok je dr. efkija
Behmen ostao u manjini. Nedavno mi je pri ao rahmetli Hamid-beg da je to bio
velik propust i njegov osobni i ve ine poslanika, to su izabrali Kulenovia.
Kad je poela, iza ulaska Spahe u Stojadinovi evu vladu, ponovo izlaziti
Pravda, koja je bila glasilo JMO, ure ivao ju je i Hamid-beg, a kad je po smrti
Spahinoj preoteo Pravdu Behmen, odnosno Maksim Svara, grupa oko Dafera
osnovala je tjednik Nau Pravdu, kojoj je bio glavni urednik Kurbeg. On je
pisao uvodnike, a potpisivao se Vuk (Kurbegovi : kurt = turski Vuk). Jednom
su napravili egu na njegov ra un. Jedan novinari , redakcijska potrkuica, ne
znam ni kako se zvao, otiao je u tampariju da donese nekoliko prvih primjeraka novoga broja u redakciju. Nagovorio je slagara da umjesto Vuk odtampa
u dva-tri komada lista ispod uvodnika Ovca. Sva ostala naklada je bila tampana
s potpisom Vuk. Kurbeg uze list i pred lanovima redakcije poe itati svoj
uvodnik. Uivao je u dobro sro enom tekstu, a kad na kraju vidje Ovcu um-

161

jesto Vuka kao autora, iznenadi se i po e galamiti. Jedva ga uvjeri taj slubenik,
koga su zvali ivani, da je to samo vic.
Za vrijeme rata neki poslanici JMO, kao i drugih stranaka, koji su se osje ali nacionalno Hrvatima i po ocjeni vodstva NDH nisu se ogrijeili o interese
Hrvatske, priznati su za narodne zastupnike Hrvatskog sabora. Tako je i
Hamid-beg postao narodni zastupnik Sabora, koji se - koliko znam - samo
jednom sastao na zasjedanje. Za to je Hamid-beg osu en na dvadeset godina robije. Bio je, ini mi se, jedno vrijeme sprva rata i na elnik Donjeg Vakufa, a onda
i funkcioner (glavni povjerenik?) neke ustanove (Obnove?) koja je davala
namjetaj i druge pokretnine Jevreja u Sarajevu prvenstveno onima koji su bili
opljakani i oteeni u provinciji, posebno od etnika. Jedan Jevrej ga je zamolio
da se useli u njegov stan dok god on ne do e. Pobjegao je negdje izvan Hrvatske
i poslije rata doao i uselio u svoj stan. Za to je Hamid-beg dobio godinu zatvora, a ostalih devetnaest za u estvovanje u radu Sabora. Slu aj je htio da smo
jedan dan sueni u Vojnom sudu Komande grada Sarajeva, 18. juna 1945, a da
smo 21. juna odvedeni u Zenicu. Kurbeg i ja smo bili vezani jednom icom moja desna, a njegova lijeva ruka - u zimskim kaputima, a tada nam je pro itana
presuda u dvoritu Suda. Hamid-beg je pitao moe li se aliti viem sudu, a
predsjednik suda Peki je rekao: Moe, ali moe biti jo tea presuda. Tako
vezani proli smo kroz itav vojni krug i doli do teretnog vagona. Bilo nas je
esnaest: est osu enih na robiju, a deset na prisilni rad. U vagonu smo bili odrijeeni i tako smo doli do u kaznionicu u Zenici, gdje smo raspore eni u samice
u Staklari.
Bili smo sprva po jedan u eliji, a kako se sve vie omasovljavalo suenje,
kanjavanje i punjene kaznionica, ja i Kurbeg smo bili u eliji 63. Tu sam zapravo uoio intelektualne i ljudske kvalitete Hamid-bega. Budu i da je bio pametan, razborit, radio je u tzv. italakim grupama, itao zatvorenicima novine i
objanjavao im sadraj, puten je na slobodu nakon pet izdranih godina zatvora. Tu je bilo vie pozitivnih poena (jedan mu je zet ubijen od ustakih vlasti kao
ilegalac u Donjem Vakufu), i onda su odgovorni u Prezidijumu rekli, kad se
interveniralo za njega, da je star i da nije opasan za savremeni dravni poredak tako je za nj rekao Moa Pijade - i Kurbeg je oslobo en.
Nekoliko godina je ivio u Donjem Vakufu, a onda su ga prijatelji iz
zatvora Read Kadi i Abdurahman Huki preporuili upravi Veletrgovine u
Sarajevu, gdje je primljen i gdje se pokazao kao spreman stru njak za drvo. Tu je
doekao i penziju - s nepunim brojem godina u aktivnoj slubi: nisu mu
priznali gradonaelniku slubu.
Bio je bistra uma gotovo do pred samu smrt. Tek je na nekoliko mjeseci
pred smrt poeo pomalo seniliti. Prije dva-tri mjeseca pitao me je vi am li Edhem-efendiju Mulabdia i kako je. Kako je Hasan Miljkovi ? Inae je, i kad sam
posljednji put bio u njega, govorio kao najpametniji. Samo se svaao s televizi-

162

163

jom. Kad bi gledao emisije i sluao spikere, esto bi rekao: Lae, majku mu
njegovu, a onda bi naredio eljadi da zatvore televizor.
Posljednju godinu-dvije nije mogao izlaziti iz ku e, a ja sam ga prili no
esto posjeivao, moda ne onoliko koliko je zasluivao. Uvijek bi mi rekao da
sam mu najdra'i prijatelj, iako ga je Re:s'ad znao bolje raspoloiti.
Denaza mu je bila juer iza ikindije. Bile su etiri denaze, pa je vjerojatno oko dvjesta osoba klanjalo denazu. Na grobu nije bilo posjetilaca koliko
je zasluio, vjerojatno jedno pedesetak prijatelja.
Na poetku karijere pjevao je i ljubavne pjesme, a pseudonim
je bio
Makajev (u Beharu).
Da ga Allah di. nagradi Firdevsi-ala-denetom!

16. XII 1981.

Novom Beharu drainu iz bosanskog ivota Talco je sucleno (januar 1930). Imao
je smisla za dramu.
Kalco je direktor Islamske dionike tamparije plaao slabo, Rasim me
zamoli da mu naclem kalcav bolji posao, jer je bio i oenjen. Poznavao sam se s
direktorom Tkaonice ilima Seidom Husedinoviem, a on ga zaposli za administratora. U kancelariji je vie pisao svoju knjievnost nego fabri ku administraciju. Cak je traio i pove anje plae i dobio opet preko mene - od Husedinovia. Bio je jednom, negdje pri kraju stare Jugoslavije, u policijskom zatvoru ni tjedan dana.
Sta je tada radio ne znam, a za vrijeme NDH me je molio da mu na em
gdjegod prostraniji stan. Mislim da je to bilo krajem 1942. ili poetkom 1943.
Pronaao sam mu dvosoban stan u najstroijem centru prema Vakufskoj direkciji. Taj stan bio je vakufski i mutevelija nije nikad smio od njega naplatiti kiriju.
Suvlasnik stana bio je moj rahmetli badanak. Rasima je nestalo iz Sarajeva
1943. Djeca i ena su mu ostali u Sarajevu, a da nikad nisu platili kiriju. Rasim je
u to vrijeme bio u Jajcu i neto je suraivao u Oslobodenju (god. br. 12 str. 6),
gdje je napisao lani Kulturni 'ivot Sarajeva nekad i sad - Kakve kulturrze perspektive o ekuju Sarajevo sutra. U tom laniu stoji: Nekoliko propalih karijerista, veinom ljudi sa sumnjivom prolo u, a la Kadi, Juri, Muradbegovi,
Nametak i drugi piskaraju za raun svojih faistikih gospodara. Ovi i ovakvi
propali tipovi i ranije su sluili svim nacionalnim klikama ...
Kad je godine 1954. u ljeto dolazio Rasim u Sarajevo, a ja sam u to vrijeme neto tampao u zgradi Muzeja (biva erijatsko-suda ka kola), kroz otvorena vrata vidjeh Rasima kako ide koridorom muzeja, a ja izadoh i uvedoh ga u
kancelariju, gdje sam radio. Za svaki slu aj uvedoh i jednog slubenika da bude
prisutan. Nisam nimalo duljio, nego odmah pre oh: Kako si, bolan Rasime,
mogao onako pisati o meni? Pa jesmo bili poznati od moga dolaska u Sarajevo, a ako ti nisam nita uradio dobro, nisam ti ngta zlo u inio. ak i zaposlenje u Tkaonici ilima i stan (besplatan) pomagao sam ti, a ti da mene onako
ocrng! Kleo se da to on nije nego Avdo Humo, ali ne vjerujem.
Ponekad bismo se susreli u Zagrebu, jer je i on bio lan Drutva knjievnika Hrvatske, pa bismo se i za zdravlje upitali u sali HDK.
Trojica dumana Avdo Humo, Safet Kafedzi i Rasim Filipovi umrli su u roku od manje od etiri mjeseca. Halaliti im ne mogu, a dosta su mi
zla uinili.
Tko vjeruje, zna da e raditi mizan terezija, a i tko ne vjeruje, radit e.

Rasim Filipovi. Kad sam 9. D 1930. doao u Sarajevo za urednika Novog Behara, upoznao sam isti dan Rasima. Bio je administrator Novog Behara, a
poneto bi i napisao za list. Pratio je sarajevsko kazalite, alias pozorite, i tampao prikaze u Sarajevskom listu. Kad sam doao u Sarajevo, Rasim je tampao u

9. aprila 1983. umro je u Sarajevu dr. Muhamed Ri anovi, sin Hadi

Hafiz-Ibrahim efendije, u 65. godini ivota.

U kalendaru Narodne uzdanice za godinu 1939. odtampana je jedna

pjesma iji je akrostih glasio: Jebo Spaho Radi a i Maeka u dupe. Ovo sam
negdje u drugom dijelu zabiljeio, ali sam ovih dana pro itao 5. broj sarajevskog
Zivota za 1977, posveen zagrebakom Putokazu (1937-1939). Kurbeg mi je govorio i tada, a i dok smo bili u Zenici, da je to djelo Skendera Kulenovi a. Ja to
nisam vjerovao, ali sad kad sam proitao Skenderovu Noc' u vezirskom gradu
uvjerio sam se da je Skenderu moglo svata stati pod kapu.
Njemu je glavno bilo razbiti stari poredak, a sredstva se nisu birala. Uza
sve to, Kulenovii svih kategorija i formata titili su Skendera i nije mu za stare
Jugoslavije pala dlaka s glave. Ni Spahe ga nisu nikad progonile, makar da je o
njima govorio i pisao ordinarne lai.
Da je bio i trunak jedan dosljedan, imao je ta napisati i iz suvremenog
ivota. Ono to je pisao u Noc'i u vezirskom gradu je opereta prema devijacijama
prilino visolsih funlccionera, koji su iskori6vali svoj poloaj doekujui uenice pred enskom gimnazijom, vozilsali ih slubenim limuzinama i deflorisali ih
(Buoni i kompanija).
Kurvaluka je bilo i u Kurbegovo vrijeme, nije ni on bio melek, ali ga i
danas ima i bilo ga je u svim reimima, ali slobodne ljubavi nikad kao u nae
vrijeme, i to ne samo kod nas nego u cijelom svijetu. Tu je i on imao ta re i,
odnosno napisati.

164

Veliki je bio stru njak tehnike, filozofije i drugih predmeta koje ja ne

poznajem, ali znam da je uz najve e stremene doktor nauka i akademik.
Bio je poboan i svakog petka iao je u dumu, gdje je klanjao duma-namaz. Nije se ustru avao od drugih starjeina. Bio je korpulentan sladokusac, pa
je, Allahu alemu, i to pripomoglo ranoj smrti.
Bio je kao stru njak u Khartumu najmanje dvije godine.
Mevla rahmet ejleje!

165

Literatura o Altji Nametku

- Anorzim, Novi Dalski iz bosansko-hercegova kih planina. Jutarrzji list, 1930, XlX, 6725,

23.

26. maja 1983. uoi Lejlei-berata, umro je u Sarajevu dr. Muhamed Kadi ,
uenjak, arhitekt, akademik. Ro en je u Mostaru marta 1906. Svrio je srednje
kolovanje u Sarajevu, a studirao je arhitekturu u ehoslova koj i Francuskoj, gdje
je postigao najvie obrazovanje. Bio je doktor nauka i lan Akademije nauka i
umjetnosti BiH. Imao je vanredno obrazovanje i bio je pisac mnogih stru nih i
znanstvenih djela.
Nije ba:s' bio vidno poboan, ali se nije ni ustru avao da se javno dokae
muslimanom.
Mevla rahmet ejleje!

- Anonim, Lspovijest jednog naeg pisca. Alija Nametak o sebi i svojim knjigama. Jutarnji
list, 1931, XX, 7152, 7.
- M. Kulenovi emsudin Sarajli : lz bosanske romantike; Alija Nametak, Bajram
rtava. Redovno izdanje Matice hrvatske, Obzor, 1931, LXXII, 295, 5.
- Arumim, Umjetnost Alije Nametka. Povodom knjige novela: Bajram rtava. (lzdanje
Matice hrvatske), Evolucija, 1932, I, sv. 7, 589-590.
Alija Nametalt: Bajram rtava. Novele. Danica, 1932, II, 28, 8.
- R. Altsi-Rujev,
'
- 0. Delorko, Alija Nametalt: Bajram rtava. lzdanje Matice hrvatske, Zagreb, 1931,
Knjievni ivot, 1/1932, 3, 44.
- H Dizdar, Odgovor Aliji Nametku i Mtutiru ahinovi u Eltremovu. Povodom
zabadanja u Slobodnoj rije i i Novom Beharu. Jugoslovenska pota, 1932, IV,

907, 7.

Nametku. Povodom knjige novela Bajram rtava, Vihor, 1932, III 3,

14-15.
- A. Glava, Bajram rtava. Hrvatska prosvjeta, 1932, XIX, 6, 138-139.
- B. Mai, Nai bosanski muslimani i Turci. Hrvatska obrana, 1932, XXVIII, 6, 3.
- B. Mai, Alija Natnetak: Bajram rtava, novele, redovno izdanje Matice hrvatske za
1931. Novosti, 1932, XXVI, 31, 11.
Svi su bezi na Hercegovini. Napredak, 1932, VII, 3, 39-40.
- A.
- M. Ujevi, Nove edicije Matice hrvatske. Bajram rtava g. Nametka, Hrvatska straa,
1932, N , 12, 4.
- Anonim, Spor Hamid Dizdar - Alija Nametalt pred sudom. Jugoslovenska pota. 1933,
V, 1133, 4.
- L Esih, Alija Nametak: Karadozbeg i njegovo doba. Obzor, 1933, LXXIV, 237, 3.
- R. Medenica, Alija Nametalt: Jedna narodna pjesma o po etku bune na dahije godine
Slavena, XXIX, 1934, 2, 201-206),
1804. (Zbornik za nar. ivot i obi aje Juir'
prouavanju narodne poezije, 1934, I, sv.2, 281-282.
Muslimani u naoj poratnoj knjievnosti. Islamski svzjet, 1935, IV, 133,
- R.
10-11.
- A. M., 0 jedinstvenoj hrvatskoj knjievnosti. Obzor, 1936, LXXVI, 197.
- M Metrovi, Da emo odbaciti hrvatske dijalekte? Obzor, 1936, LXXVI, 198.
- M. ahinovi Ekrernov, G. prof. Alija Nametalt i Muslimanska svijest povodom
pravopisznh zamjeraka. Muslimanska svijest, 1936, I, 22, 4.
- Moj drugi odgovor g. prof. Aliji Nametku. Muslimanska svijest, 1936, I, 25, 4.
- Anonim, Dobri Bonjani. Nova zbirka pripovijesti Alije Nametka. Muslimanska
svijest, 1937, II, 40, 7.
- Anonim, Najnovija ovogodinja izdanja Matice hrvatske, Hrvatski list, 1937, XVIII,
306, 11.
- A. Glava,, Dobri Bonjani. Hrvatska prosvjeta, 1937, XXIV, 9/10, 441-443.
- V. Juri, Knjiga Narnetkovih novela. Obzor, 1937, LXXXVII, 264,2.
- etc., 0

167

166

- B. Murgi, Tri
o hrvatskoj zemlji. Liki Hrvat, 1937, I, 7/8, 7-8.
- Z kfajtin, Alija Nametak: Dobri Bonjani (Redovno izdanje Matice hrvatske). On2/a.
dina, 1937-38, XXI, 5/6, 217-218.
- M. Pokrajinski, Alija Nametak, Dobri Bonjani. Cvijet, 1937-38, xix, 3-4, 95.
- uni, Alija Nametak: Dobri Bonjani, novele, pri e i crtice. Redovno izdanje Matice
hrvatske, Zagreb, 1937. Novi Behar, 1937-38, XI, 13-16, 253-254.
- A. Kristi, Narodne juna ke musliinanske pjesme. Sarajevo, 1938; sabrao i izdao Alija

- d., Kako treba pisati dje je luijige? (U povodu nove knjige prof. Alije Nametka). Osvit,

- A. Glava, Nove knjige Nametkovih pripoviedaka. Ahja Nametak: Za obraz.

Redovno izdanje o stotoj godinjici Matice Hrvatske 1842-1942. Hrvatska revija,

Nametak.Jugos/avenski /ist, 1938, XXI, 296, 7.

Menari, Jecina knjiga bosanskih novela. (Alija Nametak: Dobri Bonjani. Crtice,
pripovijesti, novele. Redovno izdanje Matice hrvatske, Zagreb, 1937). Hrvatska
revija, 1938, XI, 7, 378-379.
- V. Nikoli , Tri knjige proze redovitih izdanja Matice hrvatske. Alija Nametak, Dobri
Bonjani. Jadranski dnevnik, 1938, V, 230, 9.
- MO., Dobri Bonjani od A. Nametka. Putokaz, 1938, II, 6, 167-168.
- V. Bero, Alija Nametak, Redovno izdanje Matice hrvatske. Zagreb, 1937. Dobri
Bonjani. Hriatska straa, 1938, X, 60, 4-5.
- R. Sirneon, Knjievni prikazi. Savremenik, 1938, XXVII, 5, 482-486.
- D. anko, Ahja Nametak, Dobri Bonjani. (Redovno izdanje Matice hrvatske za 1937).
Hrvatska smotra, 1938, VI, 7-8, 410-411.
- L. imbrek, Tri Mati ine knjige o ivotu na selu i jedna Hasana Kiki a. Knjievni
horizonti, 1938, V, 3-4, 60-61.
- Anonim, Dvije knjige Ahje Narnetka. Muslimanska svijest, 1939, IV, 57, 2.
- K Guji, Islamski spomenici turskog perioda u Bosni i Hercegovini. Sarajevo, 1939.
Hrvatska revija, 1939, XII, 4, 214-215.
- A.
Hrvatska narodna muslimanska poezija. Narodne juna ke muslUnanske
pjesme. Sabrao i izdao Alija Nametak. Sarajevo, 1938. Hrvatska revija, 1939, XII,

2, 94--95.

- R. Ramic', Muslimanski knj&vnici u novom vremenu. Hrvatski dnevnik, 1940, 1369.

- dp, Ramazanske pri e Alije Nametka. Hrvatski narod, 1941, III, 247, 14.
- I Raos, Bosansko-hercegova ka muslimanska knjievnost bila je uvijek samo hrvatska.
Hrvatski narod, 1941, III, 311, 15.
- A.
Muslimanske narodne pjesme. 2. izdanje. Kujundi . Sarajevo, 1941. Sarajevski novi list, 1941, I, 45, 5.
- V. Juri, Portreti sarajevskih knjievnika. Uz matineju u Hrvatskom dravnom
ka7alitu 18. X. 1942. Novi list, 1942, II, 41, 5; 442, 6.
- V. Juri, Prvi igrokaz Alije Nametka. Omer za na vama - Pu ki igrokaz iz seoskog
ivota u Bosni s pjevanjem u tri ina. Novi list, 1942, II, 469, 4.
- Anonim, Razgovor s prof. Alijom Nametkom prigodom premijere njegova igrokaza
Omer za navama (s portretom). Sarajevska hrvatska pozornica, 1942-43,

9-10, 133-135.

- Anonim, Alija Nametak, Omer za na vama - puki igrokaz iz seoskog ivota u

Bosni s pjevanjem u tri ina. Novo doba, 1943, II, 45, 3.
- Anonim, Pred sutranju praizvedbu. Prof. Alija Nametak o svojoj pu koj glumi Omer
za navama. Novi list, 1943, III, 517. 5.
- S. A., Alija Nametak, Muslimanske juna ke pjesme, Nova Hrvatska, 1943,
191, 7.
- Bobek, Bosnische Volksstticke. Zum Agramer Gastspiel des Sarajevoer Staatstheaters.
Deutsche Zeitung in Kroatien. 1943,
132, 4.

1943, II, 70, 6.

- N. Fedorov, Knjiga ivotne pravde. Alija Nametak: Za obraz. Hrvatski narod, 1943, V,

687, 2.

- Fulgur, Gostovanje sarajevskog kazalita u Zagrebu. Obite/j, 1943, XV, 12.

- S. Gaparovi, Alija Nametak: Za obraz. Novele i legende. Redovno izdanje o stotoj
godinjici Matice Hrvatske 1842-1942. Zagreb, 1942. Prosvjetni ivot, 1943,

14-15, 352-353.
1943, XVI, 3, 177-178.

- Mato Hanekovi , Muslimanske junake pjesme. Gospodarstvo, 1943, III, 180, 6-7.
- M. Hanekovi , Omer za navama. Puki igrokaz iz seoskog ivota u Bosni s
124, 6-7.
pjevanjem u 3 ina. Napisao Alija Nametak. Gospodarstvo, 1943,

- V. Juri, Ahja Narnetak kao omladinsl i pripovjeda. Osvit, 1943, II, 82-83, 15.
Dramski prvijenac knjievnika Alije Nametka Omer za na vama. Topao
- V. Ju
523, 6.
prijem. - Uspjela reija Vase Kosi a. Novi list, 1943,
- V. Jur& Pripovjeda Alija Nametak. (Prikaziva Hercegovaca i pjesnik zavi ajnog
Narodna uzdanica (kal.), 1943, XI, 83-90.
Gostovanje
Hrvatskog dravnog kazalita iz Sarajeva. Omer za na vama.
- V. Kov
Nova Hrvatska, 1943, III, 135, 15.
- T Pavi, Alija Nametak: Za obraz, Novo doba, 1943, III, VI, 6.
- H Wolf, Omer za navama. Hrvatski narod, 1943, V, 753, 4.
a
- I uni, Djeja knjievnost kod Hrvata muslimana. Povodom Nametkovog Mladi
1943,
V,
819,
4;
823,4.
u prirodi. Hrvatski narod,
- I uni, Dva knjievna pokoljenja u Izboru hrvatske mushinanske pripoviedke.
Hrvatski narod, 1943, V, 853, 5.
Novi
- Anonim, Alija Nametak: Dan i sunce. Novele. Vlastita naklacia. Sarajevo, 1944,
Behar, 1944, XVI, 12-13, 210-211.
1944, IV,
- Anonim, Dvadesetpet godinjica knjievnog rada Alije Nametka, Novi list,
935, 8.
843, 6.
- Anonim, Zabavni odbor. Nova komedija Alije Nametka. Novi list, 1944, I ,
Muslimanske
pripoviesti
iz
Bosne.
Priredio
Alija
Nametak.
Tisak
Hrvatske
- A. Bcjti ,
dravne tiskare Zagreb, podrun'ica Sarajevo, 1944. Izdanje i naklada knjiare H.
Aiuned Kujundi, Sarajevo, Novi Behar, 1944, XVI, 12-13, 210.
Novi
- A. Bejti , Muslimanske enske pjesme. Priredio Alija Nametak. Sarajevo, 1944.
Behar, 1944, XVI, 16, 259.
- E. olakovic', Ka7alite. Hrvatska misao, 1944, II, 5, 137-142.
- M. D. Muharemov, Vraanje mladosti. (Opaa'nja uz novele Dan i sunce). Hrvatska
misao, 1944, II, 9, 270-271.
, Alija Nametak: Ramazanske pri e. Gospodarstvo, 1944, IV, 146, 7.
M.
Hanekovi
1944, IV,
- (iko), Muslimanske enske pjesme. Priredio Alija Nametak. Novi list,
1019, 4.
Jedna nova domaa lakrdija Zabavni odbor od Ahje Nametka. - Tradicijom
- V. Ju
komediografa Ekrema - Zabavlja - teatar - Pokuaj satire. Novi list, 1944, IV,
856, 3.

168

169

- I. Kljajo, Nove knjige Alije Nametka. Dan i sunce. Novele. Ramazanske pri e i
Muslimanske pripoviesti iz Bosne. Novi list, 1944, IV, 981, 2.
- Korko, Dvije praizvedbe u Hrvatskom dravnom kazalitu. Osvit, 1944, III, 106, 7.
- Lj. Marakovi, Hrvati muslimani pripoviedaju. Pripoviesti Alije Nametka, emsudina
Sarajlia i Huseina Muradbegovia. Spremnost, 1944, III, 138, 9.
- E. Mulabdi, Mladi u prirodi, lovake i druge omladinske prie od Alije Nametka.
Izdanje knjiaze H. Ahmeda Kujundi a, Sarajevo. Novi Behar, 1944, XVI, 3, 46.
- Abdurahman Nametak, Izraaji duha i osjeanja. Bosansko-hercegova ki muslimani u
hrvatskom knjievnom stvaranju. Spremnost, 1944, III, 122, 9.
- J. Skrai, Meu sarajevskim knjievnicima. Hrvatski narod, 1944, VI, 1197, 8.
- Lj. Marakovi, Razvoj hrvatske knjievnosti u godini 1944. Hrvatski krugoval, 1945, V,

1,15-16.
- F. Bajraktarevu, Bibliografija folklorne grae u deset godita Behara (s indeksom
motiva). Sarajevo, 1957, str. 1-136 u 4. Prilozi za knjievnost, jezik, istoriju ifolklor,

1962, knj. XXV1II, sv. 1-2,112-114.

- D. Jeli, Stvarnost i legenda, u knjizi: Alija Nametak, Trava zaboravka, Zagreb, 1966.
- I. Mandi, Mali pisci. Alija Nametak: Trava zaboravka, Znanje, Zagrpb, Vjesnik od

24. IX. 1966, str. 6.

- A. Nazor, Izmedu stvarnosti i bajke (Alija Nametak: Trava zaboravka, Znanje,
Zagreb, 1966). kolske novine (Zagreb), od 2. XII. 1966.
- M. Grgrevi, Alija Nametak: Trava zaboravka, Svijet (Zagreb), br. 24, od 15. XII. 1966.
- I. Balentovi, Dileme i raskra. Susreti (Umag), 1967, 1, 1-5.
- H. B., Gluha arija. Lica, 1967, I, 1, 2.
- O. Salkovi , Svijet Nametkove proze. Alija Nametak: Trava zaboravka, Znanje,
Zagreb, 1966. Zivot, 1967, XVI, 11-12,127-129.
- N. Frndu, Ziva slika muslimanskog svijeta. Alija Nametak: Trava zaboravka, Znanje,
Zagreb, 1966. Republika, 1967, XXIII, 6-7, 366.
- O. Delorko, Jedna uspjela zbirka tradicionalne poezije (Narodne juna ke pjesme bosansko-hercegovakih muslimana). Kolo, 1967, 9, 203-207.
- O. Delorko, Junake narodne pjesme bosansko-hercegovakih muslimana. Sabrao Alija
Nametak. Sarajevo, 1967, 254 str. Narodna umjetnost, 1967-68, knj. 5-6, 583-585.
- D. Jeli, Alija Nametak, u knjizi: Muradbegovi, Kuan, Dean, Nametak, Zagreb,

1969, 315-329.
- Z Kumer, Alija Nametak, Od beike do motike. Narodne lirske i pripovijedne pjesme
bosansko-hercegovakih Muslimana. Sarajevo, 1970, 232.
- O. Delorko, Alija Nametak, Od beike do motike, narodne lirske i pripovijedne pjesme
bosansko-hercegovakih Muslimana, vlastita naklada, Sarajevo, 1970, 232 str.
Narodna umjetnost, 1972, knj. 9, 218-225.
- O. F. Babler, At je sladky jete sladi medu. Lidova demokracie (Brno) od 13. I. 1971.
- D. Jeli, Tragom narodne poezije. Od beike do motike. Arena, 1971, XIII, 531, 26.
- O. F. Babler, Lidove pisne bosenskych moslimu. Pro pratele (Brno), 1971, II, 2, 3.
- S., Jahrbuch fiir Volksliedforschung,1971, XVI, 255-256.
- S. Tutnjevi , Tekst o jo petorici pripovjeda a, u knjizi: Radi svoga razgovora, Sarajevo,
1972, 254-259.
- H. Omerovi, Knjiga dragih sadraja. Alija Nametak, Narodne pripovijesti bosansko-hercegovakih muslimana, izdanje prirediva a. Sarajevo, Kozaraka 56, Sarajevo, 1975. Preporod, 1975, VI, 32 (126), od 1. XII. 1975.
- I. Balentovi , Zapisi o Aliji Nametku, Susreti, 1975, 18, 5-7.

- I. Balentovi, Alija Nametak: Tuturuza i eh Meco (NZMH, Zagreb, 1978, str. 290),
Susreti, 1979, 22-23.
- E. Todorovac, Nove pripovjetke Alije Nametka. Alija Nametak Tuturuza i eh
Meco, Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb, 1978. Republika, 1980,

XXXVI, 7-8, 796-799.

- S. Tutnjevi , Socijalna proza izmeu dva rata. Sarajevo, 1984 (O A. Nametku na str.
49-57).
- I. T. B., U spomen Aliji Nametku. Dobri Bonjanin. Glas Koncila, XXVI, br. 50(705),
13. prosinca 1987, str. 9.
- S. Bali, Umro Alija Nametak. Islam und der Western, VII, 1987, 4, 30.
- F. Karihman, Merhum Alija Nametak, znameniti i zasluni hrvatski knjievnik,
kulturni radnik i rodoljub. Hrvatska revija (Buenos Aires), XXXVIII , sv. 2 (150),
1988, 203-232.
- I. Balentovi, Alija Nametak. In memoriam. Maruli, XXI, 2, Zagreb, 1988, 163-165.
- M. Blaekovi , Dragi urednie! Hruatska revija, XXXIX, 1989, 196-197.
- S. Buconji, Dragi profesore! Hrvatska revija, XXX1X, 1989, 198.
- M. Tralju, In memoriam. Prof. Hadi Ali-ef. Nametak. Anali Gazi Husrevbegove
biblioteke, XV-XVI, Sarajevo, 1990, 293-299.
- M. Rizvi , Novele Alije Nametka ili poetika podnoenja sudbine. Predgovor knjizi
Alija Nametak, Trava zaboravka, Svjetlost, Sarajevo, 1991.
- [F Nametak], Alija Nametak, 1906-1987. Preporod, 1991.
- Z Posavac, Aktualnost i modernost umjetnosti rije i Bosne ponosne (u povodu
50-godinjice izlaska zbirke kratkih pria Alije Nametka Za obraz posveeno
svim bosanskim prijateljima, stradalnicima i braniteljima. Glasnik, (Zagreb) od 6.
srpnja, str. 40-41 i 13. srpnja 1992., str. 44-45.
- [U. Bavcic], Predgovor uz knjigu A. N. Sarajevski nekrologij, Z iirich, 1994.
- M. Jergovi, Zivot je ipak vaniji od smrti. Nedjeljnja Dalmacija od 24. N. 1995, str.
36-37.
- R. Kadri, Zaboravljeni pisac Alija Nametak, Sarajevo Times, januar-sije anj, 1995, str.
32.
- H. Suljki , Alija Nametak - bonjaki suveren rije i i djela. Hikmet (Tuzla), VIII/1995,
br. 5 (89), 220-224.

170

171
Buatli, Hafiz Ajni, 53
Butozan, dr. Vaso, 90

Kazalo irnena

Abdul-Hamid, 38
Abdullah-beg, 20
Abdullah-paa, 22, 25, 27, 54
Abdurrezak, muderis, 122
Alajbegovi, had'i Salih-ef., 9, 12, 30
Albrecht, Carl, 24
Alii, Ahmecl, 96
Aliehi, Salih-ef., 90
Alui-Rujev, R., 165
Andri, Ivo, 144, 158
Arapi, Atif, 72
Arapi, Emin, 72
Aras, Tevfik Ritil, 65
Arnautovi, Ejub, 136
Arnautovi-Zuban, erif, 10, 16
Arpadi, Muhamed-aga, 10
Aik Garib, v. Mulabdi, Edhem
Atathrk, Mustafa Kemal-paa, 165
Atlagi, 145
Avdi, amil Jusufov, 53
Azabagi, Hadi Mehmed Tevfilt-ef., 80, 98
Babi, Mustafa-paa, 41
Babler, Otto F., 168
Badali, Ivo, 109
Bajraktarevi, Fehim, 168
Bajraktarevi, Nurnan-ef., 36
Bajro, 42
Bakamovi, Salih-beg, 32
Balentovi, Ivo, 168, 169
Bali, Omer, A., 32
Bah, Smail, 169
Bali, dr. efkija, 147
Balji, Salih, 53, 131
Baagi, Almas-hantuna, 50
BaZagi, Ibrahim-beg, 20, 50
Baagi, dr. Safvet-beg, 19, 20, 21, 22, 23,
24, 25, 26, 27, 35, 39, 40, 44, 50, 51, 52,

53, 54, 55, 56, 57, 77, 78, 79, 80, 81, 85,
94, 120, 128, 140
Bai, Salih Safvet-ef., 56, 123, 124, 125, 126,
127
Bavi, Uzir, 169
Begovi, Adil, 15
Behlilovi, Muhamed-beg, 32
Behmen, Omer, 108, 114
Belunen, dr. efkija, 160
Bejti, Alija, 96, 167
Bekta, Arif-aga, 68
Berberovi, Hafiz Hamdi-ef., 95, 121
Bero, V.,166
Belagi, sefik, 90
Beli, Zufer, 130
Biaki, Edhem-aga, 59, 60, 126, 138
Biaki, Haki Salih-aga, 59
Biaki, dr. Vejsil, 123, 124, 125, 126, 127,
132
Biakii, 125
Bjelevac, Abdurezak Hifzi, 32, 151
Blagajac, ejh Fevzija, 58
Blaekovi, M., 169
Bobek, Josef, 166
Bolanovi, Stjepan, 73
Bral, Boidar, 141
Brka, Etnin, 61
Buconji, Nikola, 53, 106
Buconji, S., 169
Buuk, 142
Budak, dr. Mile, knjievnik, 152
Budalt, dr. Mile, lijenik, 66
Bujker, Duro, 74, 77
Bukvica, Abdullah-beg, 61, 146, 147, 148
Bukvica, Ahmed-beg, 146
Bukvica, Avnija-hanuma, 148
Burek, Ahmed-ef., 36
113
Buri, Fra
Buri, Fra Mrgud, 113

Cari, Jakov, 53
Ceriba:s'i, Prai, v. Kreenjakovi
Ceri, Hasan-beg, 125
Ceri, Nasih, 155
Chajjam, Omer,.25
Chamberlain, 110
Cigi, 36
adordija,
Hafiz IMustafa-ef., 95
ai, ore, 109, 110
altmalt, Fevzi, 65
atrnja, Alija, 127, 128
avki, Fejzulah, 32
auevi,
, 46, 100
auevi, Hatida- hanurna, 118
auevi, Hadi Mehmed Demaluddin,
12, 28, 35, 36, 38, 46, 47, 48, 49, 53, 79,
82, 100, 101, 102, 103, 104, 105, 106,
117, 118, 128, 129, 153
elebija, Sulejman, 40
engi-beg, 24
Cengi, Dervi Dedaga, 20, 50
engi, Fio (Filtret), 118
engi, Jusuf-beg, 28
engi Lakii, Dulsa, 13
engi (Ilova), Riza, 12, 14, 140
engi, Smail-aga, 14, 50
engii, 96
Mns'an (Muharem), 120
oki, Abdurahman
32
olti, Jovan, 72
olakovi, Enver, 156, 157, 167
olakovi, Rodoljub, 141
ule, Petar, 107, 108, 114
umavi, Husein, 64, 118, 119, 120
ati, Musa azim, 32, 38, 39, 55, 86, 87,
106, 134, 140, 143
,emalovi, Memiaga, 13
emalovi, Muhamed-ef., 9, 11'
ii, Husaga, 9, 131, 160
orovi, Vladimir, 21
ovi, Marko, 143

uri, Devad, 135

uri, Muhamed Hamdi-ef., 134, 135
uri, emsa, 135
Dabbetul-erd, v. eva, Mustafa
Danon, Rafo, 73
Davidovi, Ljubomir, 141
Dean, Anto, 152, 168
Defterdarevi, Ibrahim-beg, 78
Defterdarija, Abdullah-paa, 22
Delorko, Olinko, 165, 168
Denili, Adila, 62
Denili, Emira, 62
Hajrija, 62
Denili, dr. Mustafa, 61, 62
Zulejha-hanuma, 62
Dervi beg, 20
Dervievi, Hadi Ahmed Demal ef., 57
DizriAr, Fatma, 13 Dizdar, Hamid, 142, 143, 144, 156, 165
Dizdar, Muhamed ef., 95, 121
Dizdar, Salih ef., 13
Dizdarevi, Muharem (Rud
' ija), 33, 39
Dlustu, Ljuboje, 73
Dobra'a, Kasim-ef., 11, 107, 108, 113, 154
Dovadija, Mustafa, 144
Drae, Hafiz-aga, 10
Dronja, kapetan, 107
Dubravi, ogo, Husein, 32, 67, 122
Dvornikovi, Ljudevit, 91
Dabi,
Ahmed-ef., 9, 13
Dabi, Aluned elebija, 5
Dabi, Ahmed air-ef., 8
Dabi, Ali Fehmi-ef., 5-18, 30, 98, 131
Dabi, Husein, 10
Dabi, Hafiz Omer-ef., 5, 11, 127
Dabi, Muhamed-ef., 10
Dabi, air-ef., 7
Daferagi, 39
Dafi, Hadi Hafiz Asim-ef., 95
Damonja, Duro, 32
Delaluddin, Rumi, 36
Denetii, 96
Dlevdet-paa, 41
Dini, Hamdibeg, 78
Dini, Mahmud-beg, 16
Dipa, Adil, 136, 137

172

173

Dipa, Hola, 137

Dw1h, Orner, 108, 112
Dumhur, Hafiz Abduselam, 145

Grkovi, Mate, 109

Guji, Kasim, 166
Guzina, Mujaga, 93

Dalski, Ksaver andor, 75

Diki, Meluned-ef., 12
Diki, Osman, 88, 89
Dogo, Husein, v. Dubravi , Dogo
Dozo, Husein, 33, 154, 155, 157
Dugumlija, Muhamed, 40

H. Halid ef., 46, 100

Hadiabdi, Naim, 154
Hadibaauevi , Muhamed Linga, 158
Hadi, Hakija, 152, 157
Hadi, h. Mehmed, 33
Hadi , Osman Nuri, 8, 9, 17, 18, 23, 24,
44, 51, 77, 78, 79, 88, 117
Had'i Mustafa-ef., 36
Hadihasanovi, Uzeir-aga, 63, 64, 65,
118, 119, 120, 126, 147
Hadijahi , Hadi Hafiz Demaludin-ef.,
94,121
Hadijamakovi , ejh Muhamed-ef., 95
Hadikari, Sarajb, Nafija, 148
Hadioman, Dervo, 158
Hadiosmanovi , Dlemal, 33
Hadiosmanovi , Esma, 123, 124
Hadiostnanovi , Hasan, 123
Haciisulejmanovi , v. Kento
Hadisulejmanovi , Mujaga, 131
Hadiabanovi , Asim-aga, 146
Hadiuzeirbegovi , Mustafa-beg, 73
Flajjam, Omer, 52
Halid, v. Sarajli
Hamidullah, dr. Muhammed, 153
Handi, Adem, 96
Handi , H. Mehmed, 5, 6, 35, 37, 98, 136
Handi , Had't Muhamedaga, 136
Hane'kovi, Mato, 167
Hasandedi, Hifzija, 18
Hofbauer, Dragutin, 53, 74
Hrmann, Konstantin - Kosta, 21
Hrasnica, Abduselam-beg, 125
Hrasnica, dr. Halid-beg, 43, 64, 126
Hrasnica-Syrzo, Ata, 43
Hrasnica, erifa, 125
Huki , Abdurahman, 155, 161
Humo, Avdo, 163
Flumo, Hamza, 149
Seid, 163
Husedu
Husni, Hadi Hasan-ef., 46, 100
Husrev-beg, Gazi, 19, 25, 54, 56, 67, 91,
94, 95, 98, 99, 103, 105, 142, 148, 157
Husrev-paa, 27

Ebu Talib, 6
Eden, Anthony, 157
Ejubovi , Mustafa, ejh Jujo, 20
El-Husein, 129, 131
Esad-dede, 46, 100
Esih, Ivan, 165
Malunud-beg, 13
Fadilpai, Mustaj-beg, 46
Fakih, Hafiz Dafer Ibrahim, 125
Faruk, egipatski kralj, 119
Fazli , Hadi Hafiz Smail-ef., 134
Fedorov, N., 167
Feji , Hadi Hafiz Ibrahim-ef., 129, 130, 155
Ferezdek, v. Sarajli
Fidahi, Mehmed-beg, 61
Filipovi , Rasim, 162, 163, 165
Firdus, Abasbeg, 158
Firdus, Alibeg, 52
Foak, Abdullah-ef., 91, 135, 136
Franjo Josip, austrijski car, 10, 47
Frndi, Nasko, 168
Fulgur, 167
vi, Hafiz Salih, 39
Ga:s'parovi, S., 167
Georgijevi, Kreimir, 150
Glava, A., 165, 167
Godec, Antun, 56
Golo, Smajo, 93
Gradaevi , Husein-kapetan, 93, 94, 156
Grdi, Radmila, 143
Grgievi, Marija, 168

Iljf i Petrov, 110

Ismet, 65
Isakovi, Alija, 151
Jefti Gefti), Bogoljub, v. Jevti
Jeli, Dubravko, 168
Jergovi, Miljenko, 169
Jesenko, Hugo, 73
Jevti, Bogoljub, 60, 131
Jokanovi, 142
Juri, V., 163, 165, 166, 167
Jurii, dr. Bla, 143
Jurkovi, Janko, 75
Kablar, Stojan, 20
Kadi, Galib, 141
Kadi , Husejn ef., 139, 140, 141
Kadi, dr. Muhamed, 164
Kadi , Muhamed Enverija, 94
Kadi, Ragib, 141
Kadi , Read, 18, 110, 112, 114, 135, 161,
162, 163
Kadi, Sefkija, 141
Kadri, Raida, 169
Kafedi, Safet, 163
Kajon, A. Danijel, 25
Kajtaz, Hadi Arif-ef., 20, 28
Kajtaz, Hadi Husaga, 9
Kalajdi , Muhamed Beltir, 32, 33, 79,
131, 133, 134, 148
Kalajdi, Omer, 12, 130
Kalajdi-Feji, Zehra, 130
Kallay, Benjamin, 10, 17
Kapetanovi Ljubuals, Meluned-beg, 8,
21, 41, 42, 44, 75
Kapetanovi, Riza-beg, 44, 45
Kapi, Ali-R
ef., 23, 137
Kapi, Rebi, 137
Kapidi, dr. Hamdija, 90
Karabeg, Hadi Ahmed ef., 9, 10, 11, 30,
31, 131
Karabeg, Ali Riza, 30
Karabeg, Mustafa Sidki, 8, 20, 30
K.arabegovi, Avdo, 88
Karadi, Vuk, 101
Karadordevi, Aleksandar, 152
Karamedovac, 9

Karamelunedovi , dr. Hamdija, 61, 160,

161, 162
Karanfilaga, v. Sarajli
Karilunan, F., 169
Kariikovi, Mirhab ukri, 32
Karkelja, 132
Katalini, Rikard Jeretov, 53
Kaukita, Had't Hafiz Abdulah ef., 95
Kaa7, ejh Salih, 154
Kecmanovi, Ilija, 6
Kemura, ejh Sejfudin Fehmi-ef., 21, 95
Kemura, Hadi Sulejman-ef., 118, 127,
130, 131, 154, 155
Keko, Hamdija, 132
Kiki, Hasan, 166
Klai, Vjekoslav, 24, 110
Kleber, franc. general, 144
Kljajo, I., 167
Komadina, Mujaga, 10
Konjhodi , Alija Demal, 108, 114
Krbler, dr. Duro, 92
Korko, 167
Korkut, Besim, 154
Korkut, Dervi A., 97, 145
Korkut, Saltib, 32, 159
Koroec, 141
Kosi, Vaso, 167
Kovaevi, Drago, 20
Kovai, V., 167
Kozarac, Josip, 79
Krajinovi, fra Emanuel, 126
Kraljevi, Marko, 150
Kranjevi, Silvije S., 53, 91
Kraus, Fridrich, 34
Kreevljakovi , Demila (Dema), 90
Kreevljakovi, Hamdija, 24, 53, 55, 57,
90, 91, 92, 93, 94, 95, 96, 97, 121, 122,
125, 130, 140, 147, 150
Kreevljakovi, Mehmed-Mehaga, 90
K.reevljakovi, Mula Ibrahim, 90
Kristi, A., 166
Krlea, Miroslav, 109
Krvari, 139
Kuji, Metodije, 142
Kujundi, H. Ahmed, 167, 168
Kuki, Hamid, 149
Kulenovi, Dafer Ilhami-beg, 47
Kulenovi, M., 165
Kulenovi Hafiz Mustafa Fatin ef., 37

174

Kulenovi, Salih-beg, 113

Kulenovi, Skender, 158, 159, 162
KuLier, Andrija, 53
Kulovi, Esad-ef., 63
Kuljuh, Osman-beg, 28
Kumer, Zmaga, 168
Kumii, Eugen, 75
Kurbegovi, Hafiz Abdullah-ef., 95
Kurbegovi, Hatnid-beg, 60, 159
Kurbegovi, Osman-ef., 159, 160, 161
Kurimli, v. Mulabdi
Kurt, Alija, 130
Kurt, Fazlo, 130
Kurt, Hadi Hafiz Muhamed, 9, 29, 30
Kurto, Aluned, 132
Kurto, Avdaga, 132
Kuan, Jaka, 152
Kuzmanovi, 110
Lakii, Hasan-beg, 9
Lakii, Muhamed-beg, 13
Latas, Omer-pa:s'a, 28
Latifa hanuma, v. Muji Husein
Lien, Metod, 108, 110, 114
Linta,
73
Lopardija, 132
Lulsas, Filip, 143
Ljubia, Stjepan, 75
Ljua, Asim-beg, 145
Maek, dr. Vladko, 133, 136, 162
Maglajli, Ibrahim, muftija, 39, 140
Majtin, Z., 166
Makajev, v. Karamehmedovi
Mali, dr. Abduralunan Mirza, 58
Manastirlija, Ismail Haki-ef., 100
Mancli, Igor, 168
Manojlovi, dr. Gavro, 92
Maralsovi, dr. Ljubomir, 168
Martinovi, Ante, 143
Mai, B., 165
Mato, Anton Gustav, 38
Maurani, Ivan, 20
Medenica, R., 165
Mehi, Mustafa-ef., 35

175
Mehinagi, Hafiz Ibrahitn, 18
Mejkecie, Abdul-Husein, 37
Merhemi, 23, 98
Merhemi, Hafiz Husejn, 37
Merhemi, Ismetaga, 62
Merhemi, Meluned, 35
Merhemi, Hadi Mujaga, 35, 36, 37, 94,
98, 136
Merhemi, Mula Mustafa, 35
Merhemi, Hafiz Mulla, 37
Merhemi, Hafiz Osman, 35, 37
Merhemi, Salih, 35, 98
Merhemi-Hasanbegovi, Hiba, 37
Merhemi-Mai Fatima, 37
Merhemi-Osmanbegovi Selma, 37
Mesihovi, 131
Mesihovi, air-ef., 130
Mei, Abdurahman, 53
Mei, Ademaga, 44, 53, 78, 80, 117, 129
Metrovi, M., 165
Menari, I., 166
Miurin, v. Kulenovi, Salihbeg
Milalsovi, Josip, 91
Milievi, Ivan, A., 53, 55
Milievi, Stipo, 74
Milovi, Jaka, 142
Miljkovi, Hasan, 161
Miralem, Dervi-beg, 13, 16
Monastirlija, Ismail Haki-beg, 46
Mufti, Hazim, 32, 33, 34
Mufti, Hifzi-ef., 59
Mufti, Salitn-ef., 47, 94
Muhamedagi Bikak, Hadi Hasan-ef., 95
Muharemov, M. D., 167
Muhibi, Hilmi-ef., 75
Muhibi, Nurgpim, 138
Muhsin, v. Sarajli
Mujagi, Hadi Muhamed-ef., 130
Mujagi, Mustafa-ef. (ZmijsIsi), 117
Mujezinovi, Mehmed, 96
Mulabdi, Dulaga, 68, 70
Mulabdi, Edhem, 23, 24, 38, 44, 51, 53, 67,
68, 69, 70, 71, 72, 73, 74, 75, 76, 77, 78,
79, 80, 81, 82, 83, 84, 85, 103, 117, 120,
140, 149, 161, 168
Mulabdi, Mehmed, 68, 70
Mulabdi, Mula Abdija, 68
Mulabdi, Mula Ibrahim, 68
Mulabdi, Mustafa-ef., 68

Mulalxli, Nura-hanuma, 68
Muradbegovi, Ahmed, 24, 53, 121, 143,
151, 152, 159, 163, 168
Muradbegovi, Hasib, 152
Muradbegovi, Husejn, 121, 152, 168
Muradbegovi, Midhat, 152
Muradbegovi, Nedima, 152
Murgi, dr. Boidar, 165
Musakadi, Fehim, 140
Musolini (Mussolini), Benito, 131
Mui, Hafiz, Omer-ef., 153, 154, 155
Muteveli, Mehmed-beg, 46
Muzdedfija, Ibrahim, 138
Muzdeclfija, Mehaga, 138
Nametak, Abdurrahman, 86, 142, 151, 159,
168
Nametak, dr. Fehim, 116, 120, 13, 169
Nametak, Hasan-ef., 9
Nametak, efika, 150
Nametak-Spaho, Saliha, 123, 124, 125, 150,
158
Nani, Avdaga, 131
Nani, Muhamedaga, 131
Nani, Hadi Salih, 131
Napoleon, 144
Nasrudin hoda, 34
Nasti, Varnava, 107, 110
Nazei, dr. Sallso, 149, 150
Nazor, Anto, 168
Nergar, Hadi Ibrahim-aga, 94, 95
Nesefi, 36
Neveherlija, H. Ali-ef., 46, 100
Nezirhodi, Hadi Hasanaga, 64, 95
Nikola, Knjaz, 145
Nikoli, Vinlso, 166
Novo, Ai:sa
' , 124
Oki, Hasiba, 122
Oki, Hafiz Meluned-ef., 36, 94, 122
Oki, Tajjib-ef., 122, 123
Olovi, Hasan (muhtar), 126, 127
Omanovi, Fata, 9, 10, 11, 12, 15, 16, 18, 28
Omanovi, Halil, 15
Omanovi, Osman, 9, 10
Omanovi, Ramo, 15
Omerovi, H., 168

Omerovi, Mustafa Hilmi-ef., 28

Osman-paa, 70
Panda, Isamuddin, 128
Panci'a, Hafiz Muhamed-ef., 48, 98, 105,
128, 129, 153
Panda, Had'i Haftz akir-ef., 59, 98, 128
Papac, don Mitar, 113, 115
Pai, Muhamed-ef., 155
Patsch, dr. Karlo, 91
Paveli, dr. Ante, 133
Pavi, T., 167
Pekui, Alaga, 10
Petrovi, Jozo, 150
Ploska, Vejsil-aga, 131
Podgorsisa, Vika, 109
Polsrajinski, M., 166
Posavac, Z., 169
Pozderac, Nurija, 64, 118, 119
Precca, Nikola, 133
Prijatelj, Dara (Omanovi, Fata), 15, 18
Prijatelj, dr. Niko, 15
Proho, Hafiz Ibrahitn-ef., 126
Pruals., Hasan afi, 25
Puzi, Ahmed-ef., 28
Puzi, Dervi:s'a, 28
Puzi, Hamza-ef., 9, 12, 28, 29, 30, 34, 47
Puzi, Humo, Hatida, 127
Radi, Stjepan, 133, 162
Rami, Rizo, 166
Ramovi, v. uri
Raos, Ivan, 166
Redep-paa, 20
Redepai, Baaga, 20
Repovac, Ibrahitn-beg, 95
Resulovi, Nazif, 106
Ribi, Ahmed Sabit-ef. (irazija), 46, 100
Ridanovi, Abdullah, 7, 9, 12, 15, 28
Ridanovi, Hadi Hafiz Ibrahim-ef., 163
Ridanovi, Hadi Hafiz Muhamed, 9, 12,
163
Rivet, Charles, 102
Rizvanbegovi, Alijaga (Alipaa), 28, 41, 45
Rizvanbegovi, Hadi Mehmed-beg, 45
Rizvi, Mulisin, 169
Rudolf Habzburki, 21

177

176

Rumi, Mevlana DWucidin, 37

Rustem-beg, 20
Rudija, 34
Sabrihafizovi, Hafiz Esad ef., 37, 155
Sadi, ejh, 70
Sahai, Hihnaga, 139
Sahai, Hafiz Mustafa, 155
Salihagi, dr. Behaudin, 148
Sahhbegovi, Avdo Avdibeg, 120, 142
Salihbegovi, emsi-beg, 38
Salkovi, Omer, 168
Saraevi, Abdulah-ef., 98
Saraevi, Tajjib-ef., 98, 99, 118
Saraevi, Teufik, 118
Sarajli, Semsudin, 32, 38, 39, 40, 117, 148,
165, 168
Savi, R.J., 25
Savojski, Eugen, 19
Seid, Kutb, 153
Semiz, Ekrem, 13
Serdarevi, Muhamed Seid (kadija), 32, 58,
95, 130, 155
Sikiri, air-ef., 122
Simeon, Rikard, 166
Skaka, Avdaga, 144
Skrai, Jerko, 168
Slijepevi, Faud, 33
Slijepevi, Marko, 143
Smail-aga, 20
Smailagi, Meho, 34
Softi, Mustafa, 147
Sokolovi, Osman Asaf, 157
Sokolovi, Hadi Hafiz Sinan, 154, 155
Sokolovi Sokolija), Salko, 136
Spahi, Abdullah-beg, 113
Spahi, Akif-aga, 126, 131
Spahi, Dervi-ef., 113
Spahi, Nezir, 160
Spaho, Alaga, 124
Spaho, Esma-hanuma, 126
Spaho, Fehim-efendija, 11, 18, 24, 35, 53,
59, 79, 117, 120, 122, 123, 124, 125,
128, 140, 142, 146, 147, 155
Spaho, Hamdija, 126
Spaho, Hadi Hasan-ef., 132
Spaho, Hadi Mehaga, 126
Spaho, Meluned, 35, 59, 60, 61, 63, 64, 82,

120, 124, 125, 126, 129, 131, 133, 136,

141, 142, 145, 147, 160, 162
Spaho, Mustafa-ef., 126, 140
Spaho, Senija, 140
Spaho, Sidika-hanuma, 138, 139
Siki, dr. Milan, 47, 60, 105
Stojadinovi, Milan, 59, 64, 131, 160
Suik, Hadi Mujaga, 137
Stupac, Alaga, 137
Sulejman Kanuni (sultan), 8
Sulejmanpai, Omerbeg, 88
Sulejmanpai, Rifatbeg, 73
Suljki, Hifzija, 169
Svara, Maksim, 160
Svrzo, Server-ef., 43
abanovi, Hazim, 33, 55, 96
ahinagi, Avdaga, 63, 119
ahinovi, dr. Hamid, 61, 130
ahinovi, dr. Munir, 117, 128, 158, 166
anti, Aleksa, 150
arac, Hafiz Sulejman-ef., 17, 47, 95, 101, 102
eeragi, Hadi Murat, 154
ehi, Husein Ahmedov, 106, 155, 156
ehovi, 78
ek, Adalbert, 47
emi, Salih-ef., 30
enoa, August, 75
einovac, v. Kreevljakovi
eva, Mustafa, 157
Antun, 165, 166
-in, v. Sarajli
irazija, 37
irazija, v auevi
otra, Nilola, 108, 110, 113
uvali, Murat, 33, 34
Tabak, Hadi Sulejman, 124
Tabakovi (Dubokovi), Hasaga, 137
Tadijanovi, Dragutin, 156
Tanovi, Mulaga, 20
Todorovac, Ejub, 169
Tokatlija, Salih-ef., 46, 100
Tomi, Josip Eugen, 75
Tralji, Hafiz Mahmud, 96, 125, 169
Tralji, Seid, 96
Tufo, Muhamed, 95

Tutnjevi, Stania, 168, 169

Bakir-beg, 122

Wittasek, Jos. 24
Wolf, H., 167

Ujevi, dr. Mate, 165

Uzunovi, Nikola, 60
Uianin, Muharemaga, 131
Uianin, Sabit, 37

Zadravec, D., 156

Zaimovi, kadija, 155
Zaimovi, emsi-beg, 16
Zaplata, Rudolf, 53
Zeevi, dr. Safvet, 140
Zenunovi, 39
Nezir-ef., 36

Vamik, 44
Vareanovi, Mustafa, 37
Vefik, Ahmed-paa, 20
Vidovi, Miljenko, 126
Vidri, Vladimir (Lacko), 38, 50
Vignjevi, 108
Vuak, Mijo, 150
Vuk, v. Kurbegovi

anko, Duan, 166

imbrek, Ladislav, 166
ivkovi, Petar, 47, 60, 131, 140
uni, Ismet, 106, 166, 167

178
179

Tekstovi objavljeni u ovoj knjizi su iz:

Kazalo
1.str. 5-18, Anali Gazi Husrevbegove biblioteke, knj. IV/1976, Sarajevo, 1976, str,
187-199,
2. str. 19-25, Novi Behar, IV/1930-31, 22-23, str. 321-324,
3. str. 26-27, Glasnik Vrhovnog islamskog starjeinstva (VIS), XXV1I/1964, 3-4,
152-153,
4. str. 28-29, Glasnl VIS, IX/1941, 9, 279-281,
5. str. 30-31, Novi Behar, XIII/1940, 10, 327,
6. str. 32-34, Glasnik VIS, XXVI/1963, 9-10, 461-463,
7. str. 35-37, Glasnik VIS, X(XXII)1959, 4-6, 266-269,
8. str. 38-40, Glasnik VIS, XII(XXIV)1961, 10-12, 440-445,
9. str. 41-42, Narodna uzdanica, kalendar. G. Sarajevo, 1934, 182-185,
10.str. 43, Narodna uzdanica, kal. G. II, Sar. 1934, str. 185,
11.str. 44-45, Narodna uzdanica, kal. G. I, Sar. 1933, str. 133-135,
12.str. 46-49, Narodna uzdanica, kal. G.
Sar. 1939, str. 99-106,
13.str. 50-54, Narodna uzdanica, kal. G.
Sar. 1935, str. 56-62,
14.str. 55, Narodna uzdanica, kal. G. IV, Sar. 1936, str. 149,
15.str. 56-57, Narodna uzdanica, kal. G. IV, Sar. 1936, str. 149-151,
16.str. 58, Narodna uzelanica, kal. G. IV, Sar. 1936, str. 154,
17.str. 59-60, Narodna uzdanica, kal. G. XI, Sar. 1943, str. 147-148,
18.str. 61-62, Narodna uzdanica, kal. G. XI, Sar. 1943, str. 148-149,
19.str. 63-66, Narodna uzdanica, kal. G. XII, Sar. 1944, str. 71-76,
20.str. 67-85, Edhem Mulabdi, Zeleno busenje, Matica hrvatska, Zagreb, 1944, Predgovor A. N., str. I-XXII,
21.str. 86-87, Glasnik VIS, XXIX/1966, 9-10, 116 117,
22.str. 88-89, Glasnik VIS, XXVII/1964, 7-9, 358-359,
23.str. 90-97, Glasnik VIS, X(XXII)1959, 10-12, 497-503,
24.str. 98-99, Glasnik VIS, XI(XXIII)1960, 7-9, 252-255,
25.str. 100-106, Glasnik VIS, XXVII/1964, 10-12, str. 470-475,
26.str. 107-116, Fragmentarno objavljeno u listu Preporod (Sarajevo) tijekom g. 1991.
27.str. 117-164, Fragmenti iz Sarajevskog nelu-ologija, objavljenog u izdanju Bonja kog
instituta - ZUrich, 1994. g.

Krignice Pre ito

1. MARGNALIJE 0 IVOTU I RADU MUFTIJE ALLFEHME-EFENDIJE

DABIA
Literatura
Summary
2. Dr. SAFVET BEG BAAGI 6. V. 1870. - 6. V. 1930
3. SAFVETBEG BAAGl (Povodom tridesetogodinjice smrti 9. IV. 1934.)
4. HAMZA ef. PUZI
5. HADI AHMED ef. KARABEG
6. MUHAMED-BEKIR KALAJDI
7. HADI MUJAGA MERHEMI
8. EMSUDIN SARAJLI
9. MEHMEDBEG KAPETANOVI - LJUBUAK.
10: SERVER ef. SVRZO
11. RIZA BEG KAPETANOVI
12._ HADI MEHMED DEMALUDDN AUEVI
13. DR. SAFVETBEG BAAGI-REDEPAI (MIRZA SAFVET)
14. MUSA AZIN,4 ATI
15. NADGROBNI SPONIENIK DRA. SAFVETBEGA BAAGI A
MALI
16. Dr. ABDURRAHMAN
17. EDHEM-AGA BIAKI
18. Dr. MUSTAFA DENILI
19. UZEIR-AGA HADIHASANOVI
20. EDHEM MULABDI
21. MUSA AZIM ATI - pedesetogodinjica sntrti 22. OSMAN DIKI (7. I 1879. - 30. 1912.)
23. HAMDIJA KREEVLJAKOVI
24. TAJJIB ef. SARAEVI
25. HADI MEHMED DEMALUDDLN AUEVI
26. USPOMENE IZ ZATVORA
27. SARAJEVSKI NEKROLOGIJ
7. III 1961
10. 1961
14. III 1961
28. IX 1961.
5. V 1962

5
17
18
19
26
28
30
32
35
38
41
43
44
46
50
55
56
58
59
61
63
67
86
88
90
98
100
107
117
118
118
120
121
122

180

26.V 1962
28.VI 1962.
7. XI 1962.
20. XI 1962.
18K111962
28. 11 1963
4. IV 1963.
12.IX 1963.
13.IX 1963.
1. XI 1963.
1. 11 1964
13. 111 1964
1. IV 1964.
17. VII 1964
19. IV 1966.
25. VI1 1967
29. VII 1967
30. VITI 1969.
8. X 1969.
31. 1970
1. IV 1970.
9.1111972
17. I rff 1972
12. IV 1972.
24. VII 1973
30. VIII 1976.
9. XI 1976.
27.I 1978.
12. IV 1978.
16. XII 1981
Literatura o Aliji Nametku
Kazalo imena
Tekstovi objavljeni u ovoj knjizi su iz:

123
126
127
128
129
131
132
133
134
134
135
136
137
138
139
142
144
145
146
148
148
151
151
153
155
156
157
158
159
162
165
170
178