FAKULTET PROMETNIH ZNANOSTI

FIZIKA
(iz sadraja kolegija - Z V U K)

Priredio: Predava: mr.sc. Sreko uranovi, dipl. ing.

Ak. god. 2014/2015

Zvuk
prema fizikalnoj definiciji, zvuk je periodina promjena tlaka koji se iri elastinim medijem - sredstvom (plinovitim,
tekuim i krutim elastinim tvarima) nekom odreenom brzinom, za koji vrijede zakonitosti prostiranja valova
prostorom.
promjene tlaka nastaju zbog titraja molekula medija koje su zbog vanjskog utjecaja (sile) izbaene iz svog ravnotenog
poloaja; dakle, niz pobuenih estica prenoenjem energije stvara val; kako se zvuni val iri, estice sredstva titraju i
tako nastaju promjene u gustoi i tlaku uzdu smjera irenja; ako izvor zvunog vala harmoniki titra, promjene tlaka i
gustoe se mijenjaju po sinusnom / kosinusnom zakonu.
u plinovima i tekuinama valovi zvuka su iskljuivo longitudinalni (tj. ire se u istom pravcu u kojem se gibaju estice
medija pri titranju), dok u vrstim tijelima valovi mogu biti i transverzalni, tj. estice medija mogu titrati i okomito na
pravac irenja vala;.
prema opoj definiciji, zvuk su mehaniki titraji koje ovjek moe uti; zvuk se ne iri sam po sebi, ve se titranje
prenosi s estice na esticu; prijenos zvuka mogu je samo uz posredovanje materijalnog medija (zrak, voda, vrsto
tijelo ili neto drugo), kako se zvuk ne moe iriti vakuumom, zvuk nije dio elektromagnetskog spektra, kao to su
svjetlosni ili radiovalovi.
izvor zvuka moe biti svako tijelo koje je sposobno oscilirati (titrati) i koje to svoje osciliranje prenese na okolni zrak
zvunom frekvencijom, te dalje do promatraa; zategnuta ica i membrana, razni glazbeni instrumenti, uvreni
tapovi, i sl. su izvori zvunog vala koji uzrokuju zgunjavanje i razrjeivanje zraka;
znanost o zvuku koja prouava zvuk, njegovo nastajanje prijenos i uinke zove se AKUSTIKA.

Podjela zvunih valova

zvuk, kao i drugi valovi, predstavlja proces prijenosa energije od izvora osciliranja u okolni prostor; u uem smislu,
valovi zvuka su mehaniki valovi koje uje ljudsko uho.
titranje ica i membrana prenosi se na zrak, a titranje zraka zbiva se u ritmu titranja izvora zvuka.
zrak se razrjeuje i zgunjava u smjeru irenja zvuka, te se na svakom mjestu periodiki mijenjaju gustoa i tlak
zraka.
valovi dopiru i do uha, odnosno bubnjia u uhu, gdje nastaje osjet zvuka (sustav bubnji-koice-limfna tekuina
(slune niti) - nervi proizvodi osjet zvuka).
najnia frekvencija koja moe zatitrati bubnji i proizvesti osjet tona iznosi (16 Hz) 20 Hz, a najvia oko
Hz.

20 000

sve zvukove frekvencije ispod 16 Hz nazivamo infrazvukovima ili podzvukovima (nastaju pri potresu), a zvukove
frekvencije vie od 20 000 Hz nazivamo ultrazvukovima ili nadzvukovima (dobiva elastinim titrajima u kristalima i
koriste se u tehnici i medicini); zbog relativno visoke frekvencije odnosno male valne duljine ultrazvuk se da
usmjeriti u odreenom pravcu i dobiti ultrazvuni snop; na injenici da se ultrazvuk iri gotovo pravocrtno (jer su
valne duljine prilino male: = 10-7m do10-2m), temelje se brojne primjene ultrazvuka u medicini i tehnici.
infrazvuk i ultrazvuk ljudsko uho ne uje.

Zvuk kao valno gibanje

longitudinalni valovi (valovi se ire u istom smjeru u kojem titraju njegove estice) u elastinom sredstvu
(vrstom, tekuem i plinovitom) s frekvencijom od 16 Hz do 20 kHz nazivaju se zajednikim imenom
zvuni valovi, jer u osjetilu sluha ovjeka izazivaju osjeaj zvuka; osjeaj zvuka dolazi djelovanjem
oscilirajuih estica zraka na bubnu opnu u uhu.
mehanizam nastanka zvuka moe biti prikazan djelovanjem kugle na elastinu opnu: opna se pod
utjecajem impulsa sile ugne, izazove iza sebe zgunjavanje zraka kao poremeaj, a ono se potom prenosi
dalje kroz zrak, to je putujui zvuni poremeaj.
ako se takva opna dovede u oscilatorno gibanje
utjecajem periodine sile, iza nje se pojavljuje
periodino zgunjavanje i razrjeivanje zraka koje
oblikuje longitudinalne valove; estice zraka mogu
biti smatrane mirnima prije djelovanja sile, a ona
dovodi do njihovoga osciliranja oko ravnotenog
poloaja; osciliranje estica izaziva lokalne promjene
tlaka zraka, koje se prenose periodino u pravcu
prostiranja vala; tlak poraste iznad atmosferskog, a
zatim opada ispod te vrijednosti s frekvencijom
osciliranja elastine opne.

Ugibanje elastine opne pod utjecajem impulsa sile

kao nain nastajanja poremeaja gustoe zraka koji
napreduje kao zvuni impuls

Karakteristike zvunog vala

karakteristike zvunog vala obuhvaaju objektivne i subjektivne parametre:

objektivni:
brzina irenja, v
valna duljina,
frekvencija, f
amplituda, A
tlak, p
intenzitet, I
faza,
harmonijski sadraj.

subjektivni:
boja tona,
glasnoa,
visina tona.

irenja zvuka
Brzina

brzina irenja (prostiranja) zvuka kroz zrak moe biti odreena mjerenjem vremena potrebnog da zvuk
prijee odreenu udaljenost;
zrak se rasprostire u obliku zgunjavanja i razrjeivanja sredstva kojim se iri (u zrakopraznom prostoru tj.
vakuumu zvuni se valovi ne ire).
mjerenja su pokazala da brzina zvuka u zraku raste s temperaturom i vlagom, a da je neovisna o tlaku i
frekvenciji.
brzina irenja vala (fazna brzina) ovisi o elastinosti i tromosti sredine u kojoj se val iri:

 brzina zvuka ovisi o elastinosti

(pokazatelj
jakosti
uzajamnih
djelovanja estica) i inertnosti
estica sredine kroz koju se zvuk
giba
kada se val prostire kroz
plinovitu
sredinu,
modul
elastinosti sredine zamjenjuje se
proizvodom tlaka plina i omjera
specifinih toplina; naime, pri
irenju valova kroz plinove,
temperatura koja se povisi pri
kompresiji (zgunjavanju), a
smanji
pri
ekspanziji
(razrjeivanju), ne uspije se
izjednaiti jer je voenje topline
mnogo sporije od irenja
poremeaja.

Ako Youngov modul elastinosti

E
zamijenimo
volumnim
modulom
elastinosti
B,
dobivano jednadbu za brzinu
zvuka kroz tekuine.

Brzina zvuka u nekim sredstvima:

jednadba brzine irenja zvuka u zraku:

T = temperatura u Kelvinima,

t = temperatura u C

za irenje zvuka u vodi vrijedi:

T - temperatura u stupnjevima Celzijevim,

S - salinitet u promilima,
D - dubina u metrima

Valna

duljina

je razmak izmeu dvaju jednakih susjednih zgunjenja (nadtlaka), odnosno razrjeenja (podtlaka) sredine
u kojoj se val iri; jedan puni val predstavlja ujedno i jedan titraj (1 Hz), pa iz toga slijedi da je broj valova
nekog zvuka u sekundi jednak frekvenciji tog zvuka.
budui se val iri medijem brzinom v, i uz poznatu frekvenciju moe se odrediti valna duljina:
udaljenost izmeu dviju toaka najveeg zgunjenja ili razrjeenja medija kroz koji se val iri zove se
perioda T;

primjer: longitudinalni val u

zraku (zvuni val)

Frekvencija (uestalost)
definira se kao broj titraja u sekundi (Hz).
ljudsko uho uje frekvencije od 16 Hz do 20000 Hz; zvunu energiju frekvencija ispod 16 Hz ne opaamo
kao zvuk, ve je osjeamo kao vibraciju (potres); neke ivotinje mogu osjetiti i zvune valove u podruju
ultrazvuka; zvuk frekvencije iznad 1010 naziva se hiperzvuk.

Amplituda
predstavlja udaljenost od horizontalne osi koordinatnog sustava do maksimuma (ili minimuma)
sinusoidnog vala;
poveanjem amplitude poveava se i intenzitet promjene tlaka tj. vea e biti razina signala.

Zvuni tlak
promjene tlaka, ljudsko uho osjea kao zvunu energiju; budui da u jednoj poluperiodi on poraste iznad, a
u drugoj padne ispod atmosferskog tlaka kae se da se zvuk moe definirati kao stalna izmjena podtlaka i
nadtlaka, odnosno razrjeenja i zgunjenja estica.
oznaka za zvuni tlak je p, a mjerna jedinica paskal (Pa= N/m2)

(jakost) zvuka
Intenzitet

jakost zvuka (intenzitet zvuka) definira se kao prosjena snaga (P) koja se prenosi kroz jedininu povrinu
okomitu na smjer irenja zvuka, S (m2), i mjeri se u vatima po kvadratnom metru (W/m2 ):
S (m2) povrina presjeka okomitog na smjer irenja
P (W) snaga valova

u praksi susreemo razliite zvukove, od onih najslabije jakosti, koje uho jedva uje (na pragu ujnosti), pa do
onih najjaih, koji uzrokuju bol; smatra se da je zvuk jakosti Io=10-12 W/m2 (0 dB) prag ujnosti i prema
meunarodnom dogovoru akustiara odreen je kao referentni zvuni intenzitet s kojim se usporeuju ostale
jakosti; zvuk tog intenziteta proizvodi zvuni tlak od 20 Pa, i ta se vrijednost uzima kao referentni zvuni tlak
(p0 = 20 Pa)
najvea jakost zvuka koji jo ne oteuje uho je oko 10 W / m2 .
kako su u slunoj akustici omjeri zvunih tlakova, odnosno zvunih intenziteta vrlo veliki, dogovoreno je da se
zvune snage i tlakovi iskazuju logaritmom omjera.
mjerna jedinica kojom se iskazuje logaritam omjera dviju snaga je bel (B), a iz praktinih se razloga koristi deset
puta manja jedinica decibel (dB), kojim se iskazuje razina intenziteta zvuka preko omjera u logaritamskoj bazi.

intenziteta zvuka definirana je relacijom:

razina

(dB)
gdje su:

I - intenzitet (jakost) zvuka (buke),

I0 =10-12 (W/m2) na frekvenciji od 1000 Hz- referentni intenzitet (intenzitet najslabijeg zvuka na
ujnosti, pri frekvenciji od 1000 Hz, razina zvuka 0 dB)

pragu

proces disipacije zvune energije podrazumijeva da se na jedininoj duljini puta vala gubi odreeni postotak
njegove trenutne energije; ovo slabljenje energije s prijeenim putem radi disipacije odvija se po
eksponencijalnom zakonu.
intenzitet zvuka nakon prijeenog rastojanja L je definiran izrazom: ,
gdje su:
I0 (W/m2) intenzitet u poetnoj toki putanje vala definiranog s L= 0 (na izvoru)
(1/m) koeficijent linearnog slabljenja zvuka (kvantitativno odreuje slabljenje jakosti (m -1) i ovisi o frekvenciji
(vei je s porastom frekvencije) i vlanosti zraka)

zvukove po intenzitetu, odnosno zvunom tlaku,

usporeujemo prema broju decibela u odnosu na
prag ujnosti, (reakcija uha na najslabiji zvuk koji se
moe uti).
kaemo da je neki zvuk jai od praga ujnosti za
odreeni broj decibela.
intenzitet zvunih valova je objektivna fizikalna
veliina i moe biti mjerena pomou akustinih
aparata i uope ne ovisi o ljudskom sluhu.
meutim, ako se zvuk slua osjetilom sluha, a
intenzitet zvunog vala se poveava, zvuni efekt
oznaava se kao jaina zvuka.
pregled jakosti zvuka i njegovog intenziteta u odnosu
na prag ujnosti, prikazan je na slici desno.

Intenzitet zvuka W/m2

 Faza
Podsjetimo se opeg izraza za jednadbu vala:
gdje:

y - predstavlja elongaciju (trenutnu udaljenost estice koja titra od ravnotenog poloaja),

A predstavlja amplitudu vala,

predstavlja krunu frekvenciju,
t vrijeme
fazni pomak, koji oznaava odreeno kanjenje
na slici su prikazana dva sinusoidna vala istih amplituda,
koja su pomaknuta u fazi za odreeni kut; drugi val kasni za
prvim odreeno vrijeme; superpozicijom ovih dvaju valova
moemo dobiti rezultantni val tako da se njihovi dijelovi
zbrajaju.

 imamo li dva vala koji su u protufazi (pomak od

1800), oni se superpozicijom ponite, kako je
prikazano slikom; ako se radi o istom audiosignalu,
iz dvaju protufaznih izvora oni e se ponititi; u
idealnim uvjetima, ukoliko se oni ponite, neemo
uti nita.

Harmonijski sadraj
do sada smo govorili o karakteristikama zvunog vala na bazi sinusnog vala koji se sastoji od jedne
frekvencije koja proizvodi isti ton.
meutim, zvune pojave vrlo esto nemaju isti sinusoidni oblik;
glazbeni instrumenti vrlo rijetko proizvode sinusoidne tonove, to je i dobro, jer bi u tom sluaju svi
glazbeni zvuali isto; prisutnost ostalih frekvencija, pored osnovne, omoguuje nam razlikovanje zvukova
razliitih instrumenata (zato drugaije zvue npr. gitara i flauta kad odsviraju isti ton).

Subjektivni parametri i karakteristike zvunog vala

Glasnoa zvuka
glasnoa zvuka je fizioloka veliina i predstavlja osjet
jakosti zvuka u naem uhu; ona ovisi o intenzitetu i
frekvenciji zvuka.
zvukovi istog intenziteta, a razliite frekvencije, odnosno
valnih duljina, ine se uhu razliito glasnima.
za odreivanje razine glasnoe treba, dakle, nepoznate
glasnoe usporediti s nekim referentnim zvukom; za tu se
svrhu upotrebljava zvuk frekvencije 1000 Hz;
jedinica za glasnou zvuka je fon;
za zvuk frekvencije 1000 Hz podudaraju se brojane
vrijednosti razine intenziteta zvuka (u decibelima) i razine
glasnoe zvuka u fonima; slijedea slika prikazuje odnos
dB i fon za ujno podruje; u tablici su date razine jakosti
zvuka za neke tipine sluajeve.

Visina tona
ton je zvuk stalne frekvencije (titranje je pravilno i irenje vala se da opisati sinusnom funkcijom).
frekvencija tona odreuje visinu (apsolutna visina tona), a veliina amplitude - jakost tona.
visina tona je psihoakustika znaajka zvuka; razliiti zvukovi, pa i umovi, mogu pobuditi osjet tonske visine.
visina tona odreuje se izravnim opaanjem sluatelja; za razliku od frekvencije zvuka koja se mjeri
instrumentima, osjet visine tona je proporcionalan omjeru promjene frekvencije; u glazbi se obino ne govori o
frekvencijama tona, ve se ta ista osobina opisuje pojmom visina tona; za glazbene tonove kae se da su visoki
ili niski u ovisnosti o reakcije sluha na takav zvuni val.
osjet visine tona se mijenja s logaritmom omjera frekvencija.

Boja tona
osim frekvencija zvuka, ljudsko uho zapaa i drugu njegovu osobinu zvanu boja tona; tonovi iste visine iz dvaju
glazbenih instrumenata razlikuju se meusobno; upravo se ta razlika i naziva boja tona.
osjet boje tona ovisi o frekvenciji i amplitudi pojedinih harmonika zvunog signala, omjeru i meusobnom
rasporedu njihovih frekvencija, izoblienju, vremenu kanjenja itd.
visina tona odreena je osnovnom frekvencijom, a boja tona viim harmonicima.

Vrste zvukova
svako tijelo sposobno da oscilira i da to svoje osciliranje prenese na okolni zrak, a odatle dalje k
promatrau, naziva se zvuni izvor.
prema vrsti zvunih valova i po njihovom sastavu, odnosno s obzirom na oblik zvunog spektra, zvuk moe
biti:
isti ton (jednostavan ton nastaje kada zvuni izvor izvodi jednostavne harmonine (sinusoidne)
oscilacije, konstantne frekvencije),
sloeni zvuk - glazbeni ton (glazbeni ton nastaje takoer zbog periodinoga i pravilnoga gibanja u
zvunom izvoru, ali nije tako jednostavan kao jednostavan ton; on se ne moe predstaviti jednostavnom
harmoninom funkcijom; najee je sloen od veeg broja jednostavnih tonova razliitih frekvencija
tako da je rezultat ipak periodino osciliranje.
um je nepravilno, odnosno neperiodino titranje ija amplituda i frekvencija poprimaju sluajne
iznose; u njegovom spektru nema niti stalnih frekvencija niti stalnih amplituda.
prasak pucanj (pucanj je kratkotrajan zvuni impuls velike snage; sloen je od vrlo velikog broja
valova; kod njega takoer nema nikakvih periodinih pojava).

Spektar pojedinih vrsta zvuka

Rezonancija zvunih valova

rezonancija zvunih valova je maksimalno prenoenje energije titranja zvunih valova s jednog izvora na
drugi, koji ima istu frekvenciju vlastitog titranja.
kad se zvuni val iri elastinim sredstvom, moe pobuditi titranje mirnog izvora; titranje mirnog izvora je
najintenzivnije ako mu je frekvencija titranja jednaka frekvenciji izvora koji ga je pobudio na titranje.
rezonancija je vana kod glazbenih instrumenata naprave pomou kojih se energija titranja bolje prenosi
na okolni zrak zovu se rezonatori.

 rezonancija je takoer vana i kod strojeva kod kojih moe biti tako jaka da je opasna za sam stroj.
poznato je da se kod rada nekog stroja trenja prenosi i na njegovo postolje, pa ak i na cijelu zgradu; u
sluaju rezonancije mogu se titraji toliko pojaati da se postolje razbije i stroj uniti; takva rezonancija
koja nastupa npr. zbog trenje i rada strojeva zove se mehanika rezonancija.
kada se na ici ili zvunoj vilici izazove osciliranje, ono se razmjerno,
slabo uje, jer je povrina tijela koje oscilira mala. Ali, ako se takav
izvor zvuka nasloni na neki stol, uplju drvenu kutiju ili slian
predmet, zapaa se da dolazi do pojaanja intenziteta zvuka; to
pojaanje ima dvije osobine:
frekvencija zvuka se ne mijenja, bez obzira na frekvenciju izvora
zvuka,
pojaanje se moe izazvati za bilo koju frekvenciju oscilirajueg
tijela.
razlog za takvo ponaanje jest to izvor zvuka naslonjen na stol ili
slian predmet dovodi do pojave prisilnog osciliranja tog predmeta.
stavimo li na stol dvije glazbene viljuke, iste frekvencije, tako da im
otvori kutija stoje nasuprot i udarimo jednu viljuku, oglasit e se
druga kada rukom zaustavimo titranje prve, zbog pojave zvune
rezonancije.

 pojava rezonancije moe se promatrati i s dvije ice identinih osobina zategnutih na oba kraja.
djelovanjem vanjske sile jedna od ica moe biti izvedena iz ravnotenog poloaja; osciliranje ice prenosi
se na okolni zrak, i dalje na drugu icu; ako su za dvije ice svojstvene oscilacije jednake na drugoj ici,
zapoet e prisilno osciliranje iste frekvencije kao na prvoj ici.
zvuna snaga nekog izvora dobije se integracijom zvunog intenziteta po bilo kojoj zatvorenoj povrini S
oko izvora:

Valna interferencija
valna interferencija je fenomen koji se pojavljuje kad se dva vala susretnu putujui kroz isti medij;
posljedica je drugaiji raspored energije, odnosno zvunog tlaka; naime, ako se kompresija (visoki tlak)
jednog vala susretne s kompresijom drugog vala na istom mjestu u mediju to rezultira jo veim iznosom
tlaka u toj toki medija; analogno tome, pri susretu ekspanzija valova (niski tlak) oni se superponiraju te
daju dodatno nii tlak.
obje ove pojave su poznate kao konstruktivna interferencija, za razliku od destruktivne interferencije
koju karakterizira susret kompresije jednog vala s ekspanzijom drugog vala.
visoki tlak jednog vala i niski drugog meusobno jedan drugog iskljuuju, rezultat je normalan tlak kao da
zvuni val uope nije proao tom tokom.

Dopplerov efekt
Dopplerov efekt je promjena promatrane valne duljine vala zbog meusobnog pribliavanja ili udaljavanja
izvora i sluatelja (detektora, promatraa, prijemnik), odnosno prividno smanjenje odnosno poveanje
frekvencije izvora zvuka koji se giba.
u sluaju kada su izvor vala i sluatelj nepokretni u odnosu prema sredstvu kroz koje se val iri, frekvencija
valova koje sluatelj prima jednaka je frekvenciji titranja izvora.
budui se izvor vala i sluatelj mogu jedan prema drugome relativno gibati, tada sluatelj (detektor,
prijemnik) registrira drukiju frekvenciju fD od one koju emitira izvor fi; ta pojava se zove Dopplerov efekt.
dakle, njemaki fiziar Christian Doppler (1803. - 1853.) otkrio je da se frekvencija tona prividno mijenja,
ako se izvor zvuka giba; pribliava li se izvor zvuka, u nae e uho tijekom 1 sekunde doi vie titraja nego
kad izvor zvuka miruje, i zbog toga nam se ton ini viim; ako se izvor zvuka udaljuje, nae e uho u 1
sekundi primiti manje titraja, pa e nam se ton initi niim od onog koji izvor stvarno proizvodi; to je
posljedica zbijanja valnih fronti valova zvuka ispred, i njihovog irenja iza izvora zvuka.
ista pojava moe biti zapaena ako izvor zvuka miruje, a sluatelj (promatra, detektor, prijemnik) se kree
odreenom brzinom.

 neka se zvuni izvor kree kroz homogenu sredinu, kroz koju se zvuk prenosi u svim pravcima istom
brzinom v; primjer Dopplerovog efekta kojeg smo svakodnevno svjedoci, je razlika u visini tona kod
automobila (ili vlaka) koji nam se pribliava, te onog koji se udaljava; to se opaanje temelji na razliitim
gustoama zvunih valova objekta koji nam se pribliava od onog koji se udaljava; dakle, zvuk motora je
visok dok nam automobil prilazi, a nizak dok se automobil udaljava od nas, to je posljedica zbijanja valnih
fronti valova zvuka ispred, i njihovog irenja iza izvora zvuka
promotrimo situaciju u kojoj imamo dva promatraa i izvor zvuka koji se giba; dobiveno opaanje promjene
zvuka, temelji se na razliitim gustoama zvunih valova objekta koji se pribliava od onog koji se udaljava.
slina je situacija i u sluaju promatraa koji stoji pokraj pruge i ako pokraj njega prolazi vlak s ukljuenom
sirenom; on takoer zapaa promjenu zvuka; kada se vlak pribliava zvuk je "vii (promatra B), a kada se
udaljava (promatra A) on je "nii" od onoga koji bi se uo da se vlak ne giba pokraj promatraa; ista pojava
moe biti zapaena ako izvor zvuka miruje pokraj pruge, a promatra se kree u vlaku prugom.

promatra u A:

valne fronte

promatra u B:

valne fronte

rjee manja frekvencija

gue via frekvencija

 nain pojave Dopplerovog efekta moe biti shvaen i iz sljedeega razmatranja:

promatra (P) se giba k izvoru (I) koji emitira sferne valove, valne duljine i frekvencije fi ; brzina
irenja vala je v = f .
frekvencija koju opaa promatra jednaka je brzini kojom promatra nailazi na valne fronte; kad
promatra miruje, broj valnih fronti koje promatra (detektor) izbroji u jedinici vremena je jednak
frekvenciji

ako se promatra (detektor) giba prema izvoru, brzinom vP , broj

valnih fronti na koje detektor naie (u vremenu t) se povea, pa
promatra opaa veu frekvenciju:

kad se promatra (detektor) giba brzinom vP od izvora broj valnih fronti na koje naie za vrijeme t se
smanji, pa promatra (detektor) opaa manju frekvenciju:

izvor se kree prema promatrau koji miruje: analizirajmo Dopplerov

efekt na sluaju da se zvuni izvor kree kroz homogenu sredinu; neka
promatra zvuka (P), bilo to ljudsko uho ili neka sprava, miruje; zvuni
izvor (I) se giba brzinom vI i emitira kuglaste valove, valne duljine ,
frekvencije fi , ija je brzina irenja v = f ; izvor nastoji "prestii" zvune
valove emitirane iz njega, zbog ega se udaljenosti izmeu uzastopnih
valnih fronti smanjuju.
budui da razmak izmeu valnih fronti odreuje valnu duljinu vala, slijedi
da se poveava frekvencija vala; istodobno se zvuni izvor odmie od onih
djelovanja valnih fronti koja napreduju u smjeru suprotnom smjeru gibanja
izvora; tako se udaljenost izmeu valnih fronti poveava, to znai da se
smanjuje frekvencija.
frekvencija koju opaa promatra je jednaka brzini kojom promatra
nailazi na valne fronte.
za vrijeme od jednog perioda T, val prijee udaljenost = v T, a izvor se
pomakne za vi Ti , pa se zato valna duljina skrati za viT, = viT .
dakle, kad se izvor pribliava promatrau, isti opaa veu frekvenciju od
one kojom titra izvor (valne fronte vie nisu koncentrine sfere).

Izvor zvuka se giba prema

detektoru koji miruje

vea brzina izvora

 izvor se kree od promatraa koji miruje

se povea za isti iznos,

= + viT

manja brzina
izvora

i izvor vala i promatra se gibaju: u sluaju da se kreu i izvor i promatra, frekvencija valnog gibanja
emitiranog iz izvora, fi i frekvencija koju detektira promatra, fP povezane su na slijedei nain:
promatra se giba brzinom vP, a izvor brzinom vI; zbog gibanja izvora promatra prima u jedinici vremena

frekvencija to je opaa promatra je:

titraja, a zbog gibanja promatraa

manja) od
izvora

i jednaka je:

puta vea (ili

+ promatra k izvoru, - promatra od

v (m/s) brzina vala

vp
brzina promatraa (detektora, prijemnika, sluatelja)
vi
brzina izvora zvuka
fp - frekvencija primljenog vala (promatraa, detektora)

+ izvor
izvor
k promatrau
vP +od ipromatraa,
vi + ako su- iste
orijentacije
kao i brzina
vP - i

zvunog vala v
vi ako su suprotne orijentacije od
brzine zvunog vala v

Zvuna barijera: sluaj kad se izvor vala giba bre od brzine vala koju izvor emitira, vI>v
kod dananjih velikih brzina zrakoplova koje prelaze brzinu zvuka javlja se naroita pojava zranog udara
koji nastaje prilikom udara aviona o zvuni zid ili zvunu barijeru; kad se brzina zrakoplova povea iznad
brzine zvuka javlja se i zvuni efekt, i to kao jaki prasak.
iz tih se razloga kod dananjih zrakoplova brzina izraava tzv. Machovim brojem ( oznaka M ), a aparati za
pokazivanje brzine zrakoplova zovu se mahmetri; Machov broj je omjer izmeu brzine zrakoplova i brzine
zvuka.
probijanje zvunog zida :
kad se brzina aviona pribliava brzini zvuka,
valna duljina tei nuli, valne fronte se preklapaju.
dolazi do velikog zgunjavanja zraka ispred
aviona, koji djeluje velikom silom na zrak.
prema treem Newtonovu zakonu, jednakom
silom zrak djeluje na avion i dolazi do velikog
porasta otpora zraka zvuni zid.
udarni val je popraen naglom promjenom
akustikog tlaka nagli porasti i nagli pad tlaka
proizvede snaan zvuk.

Kad se probije zvuni zid, konstruktivnom

interferencijom nastaju valne fronte pod kutom i
formiraju udarni val (shock wave).

Nagli pad tlaka zraka uzrokuje kondenzaciju

molekula vode u zraku, to omoguuje da se
uoi udarni val.