Professional Documents
Culture Documents
01 Sanja Frankovic Traganje Za Bojama Kao Put Sazrijevanja
01 Sanja Frankovic Traganje Za Bojama Kao Put Sazrijevanja
Sanja Frankovi
TRAGANJE ZA BOJAMA KAO PUT SAZRIJEVANJA
(Damir Milo, Bijeli klaun)
Saetak: Bijeli klaun kao roman lika uvodi nas u kasno djetinjstvo djeaka koji ne prepoznaje
boje i odrasta kao sin putujuih cirkuskih klaunova, to mu onemoguuje vezanost za odreeni
prostor i ljude. U romanu je vana trijada likova: zmaj djeak starac. Zmaj pripada snu,
simbolizira nesvjesni dio djeakove osobnosti i bori se za mjesto u njegovu svjesnom ivotu.
Djeak predstavlja svjesnu osobnost (ja), a spoznajnu nadgradnju ostvaruje uz pomo mudra
starca koji je njegov simbolini nad-ja. Asocijativno bliski i simbolini, prostor ume i prostor
sna kriju u sebi tajne i mudrost te su povezani s djeakovim spoznajnim razvojem. Rad razmatra
njegovo odrastanje u okviru drutvenih odnosa i na podsvjesnoj razini njegova bia. Drutveno
okruje polazite je za ralambu ostalih odnosa u djelu.
Kljune rijei: heuristiki dijalog, simbolika boja, likova i prostora, svjesno/nesvjesno,
sastavnice bajke, humor, nelogine jezine tvorbe.
Sanja Frankovi, Traganje za bojama kao put sazrijevanja: Damir Milo, Bijeli klaun
ivot i kola, br. 21 (1/2009.), god. 57., str. od 9. do 28.
Eto, to je pria koju sam esto sluao u svojoj kui, iako mi nemamo kuu.
(...) Neprestano putujemo s naim cirkusom iz grada u grad, na nekoj livadi
podignemo areni ator i tako zaraujemo za ivot.
Moete li sada zamisliti kolika je moja tuga kad vam kaem da ja ne
razlikujem boje?!1
Budui da djeak taji svoj nedostatak, na satu likovne kulture uiteljica se
udi njegovim crteima i netaktino ih pokazuje ostalima. On se ipak snalazi na
duhovit nain:
Rukom sam, kao sluajno, prolio vodu iz ae koja je stajala na mojoj
klupi. (...)
Obrisao sam klupu i zamolio djevojicu ispred sebe:
Hoe li mi kapnuti malo vode u plavu, vidi kako sam ja nespretan. Sve
sam prolio.
Djevojica je uzela kist i namoila mi plavu boju s nekoliko kapljica vode.
Ha, ha, eto plave! A sada da pronaem utu. Veselo sam lupkao djevojicu
prstom po ramenu:
Hajde jo malo vode u utu.
Ma nemoj! Neu ti ja sve raditi. Kapni sam vodu u utu! Evo ti voda i
radi neto! naljuti se ona bez razloga.
to sad?! Uiteljica je ve u sredini reda, za pet minuta doi e do mene.
Moram pokuati jo jednom:
Hajde, nemoj se ljutiti, posudi mi malo ute. Hoe li? molio sam
najljepim glasom. (...)
- Zato?! Ima svoju utu! ljuti se ona jo vie. Nemam! tvrdoglav
sam ja.
- Ma nemoj!? A to ti je ovo? Zar ovo nije uta?! i pokae prstom na
jednu boju. (...)2
Stvaralako rjeavanje problem svojstveno je kreativnim pojedincima
koje ne obeshrabruje njihova teina jer su uporni, otvoreni za "unutranja" i
"vanjska" iskustva, esto pitaju "Zato?" i sposobni su pronai red u kaosu.3
Djeaka e mudri starac pouiti kako se nositi s nedostatkom vida. Da nije sm s
tekim problemom, uvidio je promatrajui svau klaunova s ocem:
Ma nemoj?! A to bih onda ja morao uiniti?! Da mirno gledam kako me
ti mlati?
Tata se nakaljao i jo malo priekao. Zatim je digao prst i inilo se da
objanjava neto vrlo vano:
Eto, ba to! Ti bi trebao stajati, utjeti i uditi se meni, uditi se zato te
udaram. Tada bi se gledaoci umirili, a kad bi se smijeh stiao, ja bih te ponovno
1
10
Sanja Frankovi, Traganje za bojama kao put sazrijevanja: Damir Milo, Bijeli klaun
ivot i kola, br. 21 (1/2009.), god. 57., str. od 9. do 28.
11
Sanja Frankovi, Traganje za bojama kao put sazrijevanja: Damir Milo, Bijeli klaun
ivot i kola, br. 21 (1/2009.), god. 57., str. od 9. do 28.
sluajem izazvao smijeh publike. Roditeljima je kasnije iznio svoj stav o alosnu
poloaju klaunova:
(...) Ja ne elim biti smijean. Ja elim da se ti ljudi prestanu smijati. Ja
ne volim kad nam se smiju.
Tata je jo jednom uzdahnuo, kao da se neeg prisjea, pa mi ree:
To je lijepa elja, ali to nije mogue u cirkusu. Ljudi dolaze u cirkus da
bi se smijali.7
Nezadovoljan objanjenjem, djeak se pitao zato ljudi trae sreu izvan
svoga srca. U gradu ga je razoarala urba, guva i prljavtina na ulicama. Nije
shvaao proturjenost u ponaanju ljudi. Ljuti su kada se spotaknu u gradu, a u
cirkusu se smiju istoj situaciji. Spoznavi njihovu sklonost da se smiju tuoj
nevolji, svojom ih je izvedbom htio trgnuti iz otuenosti, iznevjerivi pritom
njihovo oekivanje:
(...) Ljudi su se smijali i pokazivali prstom na mene. Htjeli su se jo vie
smijati... ali nisu znali zato bi se jo vie smijali. Samo sam stajao i mirno ih
gledao. I tada, kad se sve umirilo, kad se vie nitko nije smijao, kad su se svi
poeli uditi... iz depa sam izvadio jednu crvenu i jednu plavu maramicu.
Visoko sam ih podigao. Nainio sam cijeli krug po cirkuskoj areni pokazujui
tim ljudima iz sivog grada jednu plavu i jednu crvenu boju. Iziao sam. Nisu se
smijali...8
Uspio je postii to je elio, naime da se ljudi ne smiju besciljno i iz
navike, kao da je to neka vrsta apsurdne duevne obnove nakon koje e opet sve
tei po starome. Oni nisu stigli dalje od uenja, koje moe biti poetak uenja,
no u njih je proizilo iz neodobravanja. Nisu shvatili da je crvena boja ljubavi i
suneva sutona, a plava boja nebeske daljine ili morske dubine. Tim ih je bojama
htio potaknuti da zavole sebe i druge te duboko zavire u svoje bie. Meutim,
direktor cirkusa nije dopustio da mu kvari predstavu pa je morao obavljati druge
poslove: istiti kaveze ivotinja i cirkusku arenu, lijepiti plakate i pomagati
roditeljima pri odijevanju. Iako se nisu ljutili, osjeao je nedostatak u svome
ivotu i potrebu da ode. Obznanio je svoju odluku:
(...) Pitali su me kamo idem. Odgovorio sam da imam prijatelja kojeg bih
volio posjetiti. Htjeli su znati kad u se vratiti, ali ja to nisam znao. Obeao sam
da u ih posjetiti bar jednom u godini...
Mojoj princezi nisam morao nita objanjavati. Ona je mislila da u ja to
uiniti mnogo ranije. Rekla je da e me ekati. (...)
Nisam urio, (...) putovao sam pjeice. Ljudi su se okretali i udili. Pitali
su jedan drugoga tko sam ja, sve dok se nije poelo priati da svijetom hoda bijeli
klaun. (...)9
7
12
Sanja Frankovi, Traganje za bojama kao put sazrijevanja: Damir Milo, Bijeli klaun
ivot i kola, br. 21 (1/2009.), god. 57., str. od 9. do 28.
10
11
13
Sanja Frankovi, Traganje za bojama kao put sazrijevanja: Damir Milo, Bijeli klaun
ivot i kola, br. 21 (1/2009.), god. 57., str. od 9. do 28.
simboli mnogo vie nego to sami uviamo; oni jako utjeu na nae stavove i
ponaanje."12
Zmaj u romanu djeakov je drugi ja, nezreo i prikazan kao ironizirana
inaica zmaja iz bajke:
Zna to, strani zmaju, ako si tako straan, otii tamo gdje spava moj
tata pa ukradi njegovu enu. Hajde, strani zmaju, otmi moju mamu ako te nije
strah!?
Kad je to uo, prestraio se, rekao neka utim, da je meni lako jer imam
tatu, a to e on, bez ikog svog? I:
Ja nemam tatu da se tue s tvojim tatom! zaplae.
Poeao sam ga po rogu, mislio sam da e ga to umiriti:
uti i lezi mirno pored kreveta dok se ja ne probudim. Legao je, iako
nevoljko, i sebi u rep mrmljao: Dobro, dobro, neka ti bude... ali da zna da u
te sutra rastrgati... i onu tvoju...
(...) Zaspao je sav u dimu.13
U klasinim bajkama zmajevi su jaki protivnici koje treba svladati da bi se
dolo do skrivena blaga ili spasilo ivot lijepoj djevojci. Dvorac im je esto na
nepristupanu mjestu, a otetu djevojku ele zauvijek zadrati. Pobijediti ih moe
neustraivi najmlai brat ili kraljevi, ako otkrije tajnu dobro skrivena zmajeva
ivota. U suvremenim bajkama njihove su sposobnosti oslabljene.14 Psihoanaliza
mitsku borbu izmeu junaka i zmaja predstavlja kao arhetipsku temu o pobjedi
naeg ja nad nazadnim tenjama. Veini ljudi mrana i negativna strana
nesvjesnog (tzv. sjena) ostaje nepoznata, no junak se mora suoiti s njezinim
razornim silama i iz nje crpiti snagu kako bi postao dovoljno straan da savlada
zmaja. Drugim rijeima, junakovo ja mora zagospodariti sjenom i prilagoditi je
sebi.15 U Miloevu romanu djeak zmaju postavlja pitanja koja ga zbunjuju ili ga
vee konopcem. Zmajeva nazadnost oituje se u nagonskoj potrebi za tunjavom
i u nesposobnosti za razgovor koji iziskuje razmiljanje, to potvruju njegovi
stereotipni poklici i besmislene jezine tvorbe. Djeak e se sprijateljiti s njim i
iskoristiti none sukobe za rjeavanje nedoumica na javi. Postavlja mu stareva
pitanja:
Da li je maleno blie od daleko?
Gleda me. Ne zna to da kae, okree se, ne zna zato da se ljuti. Ne zna
kamo da gleda pa me gleda ravno u oi. Jo jednom pljune malo vatre pa sjedne
na pod i tihim glasiem zamoli:
Probudi se... molim te, probudi se...
12
Joseph L. Henderson, Drevni mitovi i suvremeni ovjek, u knjizi: C. G. Jung, ovjek i njegovi simboli,
Mladost, Zagreb, 1987., str. 107.
13
Damir Milo, Bijeli klaun, Meandar, Zagreb, 1997., str. 23.-24.
14
Prema: Ana Pintari, Umjetnike bajke teorija, pregled, interpretacije, Sveuilite Josipa Jurja
Strossmayera, Filozofski fakultet MH, Osijek, 2008., str. 25.-26.
15
Prema: Joseph L. Henderson, Drevni mitovi i suvremeni ovjek, u knjizi: C. G. Jung, ovjek i njegovi
simboli, Mladost, Zagreb, 1987., str. 120.
14
Sanja Frankovi, Traganje za bojama kao put sazrijevanja: Damir Milo, Bijeli klaun
ivot i kola, br. 21 (1/2009.), god. 57., str. od 9. do 28.
15
Sanja Frankovi, Traganje za bojama kao put sazrijevanja: Damir Milo, Bijeli klaun
ivot i kola, br. 21 (1/2009.), god. 57., str. od 9. do 28.
16
Sanja Frankovi, Traganje za bojama kao put sazrijevanja: Damir Milo, Bijeli klaun
ivot i kola, br. 21 (1/2009.), god. 57., str. od 9. do 28.
I molim te, sanjaj to due jer sam vrlo umoran. I nesretan. Ugasila mi se vatra.
U tvom sam snu siguran, probudi se to kasnije moli me zmaj.
21
22
17
Sanja Frankovi, Traganje za bojama kao put sazrijevanja: Damir Milo, Bijeli klaun
ivot i kola, br. 21 (1/2009.), god. 57., str. od 9. do 28.
23
18
Sanja Frankovi, Traganje za bojama kao put sazrijevanja: Damir Milo, Bijeli klaun
ivot i kola, br. 21 (1/2009.), god. 57., str. od 9. do 28.
Pitao sam, pitao sam... da li je teko blie od veliko? ali nisam bio
siguran da li sam ga ba to pitao. Nisam bio siguran...
Da li je teko blie od veliko?! To si ga pitao? zatrese mi starac rame i
jo jednom pita! (...)
Pa ti si ga odlino pitao! Odlino! I zmaj se umirio, zar ne?26
Pouio ga je da nou nema boja. Zmajeva crvena vatra u dodiru s nekom
bojom stvara sasvim drugu boju. Kao dobar uitelj, pohvalio je djeakov
napredak i time ga potaknuo da bude bolji:
Ti si vrlo pametan djeak. Postat e vrlo neobian ovjek. Doi sutra da
ponovno razgovaramo. Sjeti se jo nekih pitanja. Danas si pitao vrlo dobro. Ali,
moe ti i bolje. (...)
Bio sam sretan. Starac me pohvalio, a on ne lae. Bio sam siguran da on
nikada ne lae.27
Djeak u svojemu atoru napie dva pitanja: starevo i svoje. Zatim
razmilja o njima:
Da li je maleno blie od daleko?
Da li je teko blie od veliko?
(...) Prvo mi se pitanje inilo teko, drugo lake. Sigurno zato jer sam
drugo pitanje ja izmislio. Ovako sam razmiljao: ako je neto daleko, to moe biti
i teko i lagano, moe biti i maleno i veliko. Ali, ako je neto teko, onda je
sigurno vrlo blizu jer kako bi znali da je teko ako nije blizu. Teko mora biti
negdje pri ruci! Teko je ono to se teko podie, to se teko nosi, i vrlo je blizu.
A veliko i ne mora biti teko. Na primjer balon. On moe biti velik, ali ne i teak.
Zato je tee ono to drim u ruci od onog to je veliko i daleko. A ako je tee,
onda je blie! Dobro, to sam smislio, na drugo pitanje ja bih odgovorio da je
teko blie od veliko! Gotovo.28
Sretan to je pronaao odgovor na teko pitanje, sjeti se da je zaboravio
posjetiti djevojicu. U susretu s njom upoznat e crvenu boju kao posljedicu
zaljubljenosti. Sutradan e o tome priati starcu. Ugledavi ga, dovikne mu je da
je sijed, no on ima mudar odgovor:
Da, djeae, sijed sam. Ljudi s godinama izgube svoje boje. to je
ovjek mlai, to na njemu ima vie boja.29
Simbolina izreka da ljudi gube boje znai da gube radost i ljepotu (neki
samo tjelesnu, a neki i duevnu). Djeak je upoznao najaru boju. Mora
progovoriti o tome:
26
19
Sanja Frankovi, Traganje za bojama kao put sazrijevanja: Damir Milo, Bijeli klaun
ivot i kola, br. 21 (1/2009.), god. 57., str. od 9. do 28.
Stare, juer sam vidio crvenu boju. Vidio sam je na licu jedne
djevojice.
Okrenuo se prema meni i ruku mi stavio na rame. Znao sam da je i on
sretan, jer me svaki put kad je sretan lupka rukom po ramenu.
Da, daaaaa, djeae. Na licu djevojice zaista se moe vidjeti crvena
boja. Pametan si ti. Ti e brzo pronai sve boje. Moda bre i od djeaka... ali,
ne zavri starac.30
Meutim, ipak otkrije da je pomogao jo jednom djeaku slinom njemu.
Na to se on razveseli da u svojoj muci nije sm, no pogledavi starca shvati da to
nije veselo. Oprezno upita radi li se o djeaku koji nije razlikovao boje. Tada mu
starac ispria kako je gluhu djeaku pomogao da naui razabirati zvukove. Ne
elei ostaviti utisak da se pravi vaan, rekao je:
Pa dobro, mogu ti ispriati to je i kako je bilo. Ali, ne bih htio da
pomisli da se pravim vaan. Ja sam njemu samo malo pomogao, kao i tebi, sve
je ostalo sam nauio. Kao to e i ti. Eto, sad zna zato sam rekao da ste
slini.31
Starac je izrekao bt pravoga pouavanja: u ueniku valja potaknuti
spoznajne mogunosti da se razvijaju same, usmjeravati ga heuristikim
(otkrivakim) razgovorom, a ne nuditi gotova rjeenja. Tako se u ueniku raa
spoznaja da je sve odgovore imao u sebi, ali nije znao doi do njih. Primiti
gotova rjeenja ne znai uiti, nego nekritiki prihvaati bez umnoga napora.
Mudri je starac znao za mladenaku potrebu spoznavanja svijeta osobnim
iskustvom i prosuivanjem.
Pria o gluhu djeaku svjedoi o nerazumijevanju okoline pri
sporazumijevanju s osobom koja ne uje. Starac je u tome uspio iako je slijep, to
pokazuje kako se najbolje meusobno razumiju oni koji imaju neki nedostatak.
Tijekom druenja sa starcem djeak je poeo smislenije govoriti, no proces
uenja bio je dug. Najee su razgovarali o tome kakvih zvukova ima i odakle
dolaze. Djeak ih je razabirao pomou opipa, vida ili mirisa. Najtee mu je bilo
sluati tiinu. Kad je u tome uspio, mogao je otii u svijet. Pria otkriva da starac
ima vie od sto godina. Olienje je drevne mudrosti, a ovom je priom ohrabrio
djeaka koji ne razlikuje boje, rekavi kako e on puno bre nadii svoj
nedostatak.
Njihov odnos uskoro prerasta u natjecanje. Djeak eli zadiviti starca, ali
se i boji pitati neto to ne bi znao jer mu je on jedini vodi u spoznavanju boja.
Kada ga upita zato su nebo i more iste boje, starac razvija heuristiki razgovor
kako bi ga naveo da sm doe do odgovora:
Ti zna kako izgleda kia? upita me starac. (...)
Znam, kia izgleda kao kap. Mnogo kapi.
30
31
20
Sanja Frankovi, Traganje za bojama kao put sazrijevanja: Damir Milo, Bijeli klaun
ivot i kola, br. 21 (1/2009.), god. 57., str. od 9. do 28.
Tako je potvrdi starac. Ona kaplje kap po kap. Kad jednu kap uhvati
na dlan, ona je strano glatka. Glatka kao staklo, ali jo i vie. Kap je mokra, pa
se teko osjeti koliko je ona glatka. A to smo mi rekli, kakve je boje staklo i
veina drugih glatkih stvari?
Staklo, led i jo mnogo toga to je glatko prozirne je boje! odgovorio
sam bez razmiljanja. Lako.
Tako je. I kap je prozirna. Sad sluaj. Zato jer je prozirna, ona ima boju
onoga na to je pala. Ali, kad se skupi mnogo kapi, tako da se od tih kapi vie ne
vidi ono na to su pale, kada postanu jezera, mora, tada je njihova boja plava.
Tamo gdje ima najvie kapi, tamo gdje je more najdublje, gdje se ne vidi na emu
sva ta voda lei, tamo je more najplavlje.
Dobro, to je sigurno istina, pomislio sam u sebi, ali sada ve imam drugo
pitanje:
A nebo?! Zato je i nebo plavo?
Starac se jo jednom nakaljao, nasmijao i rekao:
Nebo nije nita drugo nego voda, ali voda rasprena u mnogo, mnogo
kapljica koje se ne dre zajedno, koje se ne dodiruju. Tih kapljica ima tako puno
da ni najdublje more nije duboko kao to je nebo visoko. Nebo je vie od
najdubljeg mora. Zato je ponekad plavije nego more.32
Idui susret dogodio se nenadano izjutra jer je uiteljica slavila roendan
pa je djecu poslala kui. Vidljivo je ironiziranje obrazovanja i nastavnika u
odnosu na vrijednost lekcij koje djeak svladava uz pomo starca. Moda je
razlog u tome to se one izravno tiu djeakove osobe i pomau mu u trenutcima
sazrijevanja. Takvo je uenje svakome dobrodolo, ali ga kolski sustav,
usmjeren na kolektivne potrebe, ne moe pruiti. Djeak je smislio dosad najtee
pitanje. Ponosan zbog toga, utnjom je istaknuo njegovu vanost:
(...) Starac je okrenuo glavu prema meni, upitao me zato utim, i pomislio
da danas nisam smislio nikakvo pitanje. Ha, ha, ha, smijao sam se tiho, a onda
glasno rekao:
Lijepo je imati prijatelja s kojim se moe dugo utjeti!
Ha, ha, ha nasmijao se starac - ha, ha, ha, tako mi i treba kad sam
nestrpljiv i nastavi se smijati.
Ali, ja sam bio jo nestrpljiviji. utio sam koliko sam mogao, a onda pitao:
Da li je crvena boja blie od plave? to je bilo to strano pitanje.
Ooooooo... govorio je starac sad znam zato si tako dugo utio. Bio
si siguran da je to pitanje dobro. Vrlo dobro!33
Starac je odgovorio da je crvena boja blia od plave, koja je uvijek
najdalja jer je plavkasto sve to naziremo u daljini. Meutim, problem je iskrsnuo
sa sljedeim pitanjem:
32
33
21
Sanja Frankovi, Traganje za bojama kao put sazrijevanja: Damir Milo, Bijeli klaun
ivot i kola, br. 21 (1/2009.), god. 57., str. od 9. do 28.
22
Sanja Frankovi, Traganje za bojama kao put sazrijevanja: Damir Milo, Bijeli klaun
ivot i kola, br. 21 (1/2009.), god. 57., str. od 9. do 28.
Prema: Andr Jolles, Jednostavni oblici, MH, Zagreb, 2000., str. 92.-108.
Damir Milo, Bijeli klaun, Meandar, Zagreb, 1997., str. 87.-88.
23
Sanja Frankovi, Traganje za bojama kao put sazrijevanja: Damir Milo, Bijeli klaun
ivot i kola, br. 21 (1/2009.), god. 57., str. od 9. do 28.
ba zato i bojim mraka? Moda se bojim noi jer o njoj nita ne znam? Da,
sigurno je tako!39
Djeakov misaoni proces pokazuje da se on duevno i intelektualno nalazi
na granici izmeu djetinjstva i adolescentske dobi. Svjestan je neistinitosti
mitskog objanjenja svijeta, no istinu jo mora traiti. Postavljajui upit Zato?
ulazi u ozbiljno istraivanje svijeta i ivota. Znak njegova sazrijevanja je kritiki
(ali ne i omalovaavajui) odnos prema kolskome sustavu, kojemu nedostaju
odgovori na praktina ivotna pitanja. Djeak razmilja sluei se induktivnim
postupkom: polazei od primjera iz stvarnoga iskustva ili iz bajki, pronalazi
meusobne slinosti i razliitosti te misaoni proces svodi na saet zakljuak.
Pripremajui se za predstavu, shvatio je teinu ivota klaunova.
Tankoutni starac osjetio je da ga neto mui, ali nije nita pitao jer je znao da e
mu sm rei. Djeaka je zanimalo zato su svi razliito reagirali na njegov
nastup: publika smijehom, princeza divljenjem, a roditelji suzama. Starac se
dvoumio je li mudrije sve zakriti velom utjene prie ili rei istinu. Djeak eli
istinu, to je znak sazrijevanja i hrabrosti u suoavanju sa ivotnim istinama.
Starac kae da je svatko u njemu vidio ono to je elio vidjeti. Bitno je kako se
on sm osjeao:
Ah, kako je to bilo teko pitanje. Kako sam se ja osjeao? Kako? Nisam
bio ni tuan, ni sretan, nisam nita mislio... ni da sam lijep, ni ruan... bio sam...
bio sam...
Bio sam zauen! Da... udio sam se.
Starac me uhvati s obje ruke i polako me tresui ree:
Da, daaaaa... djeae, bio si zauen! Bio si zbunjen, kao kad smo poeli
priati o bojama. (...) udio si se svemu, udio... a to je dobro! Tako si poeo
uiti, upoznavati boje... I juer si bio zauen! Ti si bio klaun koji se udi svemu
oko sebe. I ljudi su se udili, udili su se klaunu koji plae...
Za trenutak je zastao, ustao, i kuckajui tapom po kamenu rekao:
Pravi klaun je tuan klaun.40
Djeak nije razumio istinu o klaunu, no starac je rekao da je mora otkriti
sm. Budui da su njegova pitanja postala preteka, nudi mu odgovor samo na
pitanje koje mu je prvi put postavio:
Koja je moja boja? Koje sam ja boje? to je bilo moje prvo pitanje.
Starac je ustao, nasmijeio se i polako krenuo puteljkom kojim je uvijek
nestajao... tamo negdje... u umi. Ustao sam i ekao da se okrene. Znao sam da e
se okrenuti. I evo, okree se, tapom pokazuje na mene, ujem kako kae:
Tvoja je boja bijela! mahne mi odlazei.41
39
24
Sanja Frankovi, Traganje za bojama kao put sazrijevanja: Damir Milo, Bijeli klaun
ivot i kola, br. 21 (1/2009.), god. 57., str. od 9. do 28.
25
Sanja Frankovi, Traganje za bojama kao put sazrijevanja: Damir Milo, Bijeli klaun
ivot i kola, br. 21 (1/2009.), god. 57., str. od 9. do 28.
Emocionalno sazrijevanje
Djeakova je najbolja prijateljica kerka krotitelja tigrova u njihovu
cirkusu. Meusobnu e privlanost bez optereenja priznati. Kao i sve djeje
ljubavi, i ova obiluje nesporazumima koji se otklanjaju lako i na obostranu
radost.
Djevojica je izazvala tigra svojom haljinom na cvjetove pa ju je ugrizao. Lake
ozlijeena, boravila je nekoliko dana u bolnici. Zbog nezrelosti, a ponekad i stvarnih
obveza, djeak je zaboravlja posjetiti. Ipak, jednom je doao, ubravi putem malo
cvijea. Ne spominje nigdje njezino ime. Tu crtu roman batini od bajke, gdje nisu
vana imena, nego funkcije likova. Meutim, ovdje likovi zbog svojih psiholokih
osobina nisu tipski. Naslaga bajke u smislu neimenovanja u slubi je isticanja da se ono
to se dogaa likovima moe dogoditi i stvarnim ljudima, u bilo kojemu vremenu.
26
Sanja Frankovi, Traganje za bojama kao put sazrijevanja: Damir Milo, Bijeli klaun
ivot i kola, br. 21 (1/2009.), god. 57., str. od 9. do 28.
joj je ipak rekao istinu, stavivi na kunju svoju ljubav i povjerenje. Priznao je da
ne razlikuje boje i da ga starac ui kako nadii taj nedostatak, a crvenu je boju
upoznao na njezinu i svojemu rumenom licu. Djevojica je ponovila da ga voli.
Za razliku od mnogih odraslih, djeca prihvaaju voljenu osobu bez obzira
na njezin tjelesni nedostatak jer prihvaaju njezinu osobnost. Iako je bio plaljivi
bijeli klaun, djeak je za djevojicu bio najljepi klaun kojega je ikada vidjela.
Uskoro je nauio sve o bojama. Bez straha je izraavao svoje stavove te odluio
otii od roditelja kako bi spoznao istinu o svijetu i mogunosti unutranjeg
ostvarenja sree. Princeza mu je dala vremena da pronae sebe. Tim je inom i
sama prestala biti dijete.
Djevojica i djeak na stvaralaki nain doivljavaju svijet oko sebe i unutar
Prema: Ljiljana Arar-eljko Raki, Priroda kreativnosti, Psihologijske teme, br. 12, Rijeka, 2003., str. 6.
27
Sanja Frankovi, Traganje za bojama kao put sazrijevanja: Damir Milo, Bijeli klaun
ivot i kola, br. 21 (1/2009.), god. 57., str. od 9. do 28.
LITERATURA
Ljiljana Arar-eljko Raki, Priroda kreativnosti, Psihologijske teme, br. 12, Rijeka,
2003.
Ernst Robert Curtius, Europska knjievnost i latinsko srednjovjekovlje, Naprijed,
Zagreb, 1998.
Joseph L. Henderson, Drevni mitovi i suvremeni ovjek, u knjizi: C. G. Jung, ovjek i
njegovi simboli, Mladost, Zagreb, 1987.
Andr Jolles, Jednostavni oblici, MH, Zagreb, 2000.
Damir Milo, Bijeli klaun, Meandar, Zagreb, 1997.
Ana Pintari, Umjetnike bajke teorija, pregled, interpretacije, Sveuilite Josipa Jurja
Strossmayera Filozofski fakultet MH, Osijek, 2008.
28