Professional Documents
Culture Documents
Nanoenje sloja nikla na predmet od elika (sl. 1), u ovom sluaju, vri se u
cilju poboljanja estetskog izgleda. Prevlaenje slojem nikla bie izvedeno procesom
galvanizacije, u kojem e na elini lim biti nanesena prevlaka debljine nekoliko
desetina mikrometara. Predmet, izraen od pomenutog elinog lima, .0147, jeste
pepeljara dubine 12 mm, prenika 100 mm, ukupne povrine (obeju strana gornje i
donje) 19168,5 mm2, dobijena izvlaenjem i prosecanjem na presi.
Slika 1
Galvanizacija predstavlja elektrolitiki postupak nanoenja metalnih prevlaka
na povrinu putem rastvora soli zatitnog metala kroz koji protie struja. Proces se
zasniva na elektrohemijskoj koroziji gde struja tee kroz rastvor sa manje
plemenitog (hemijski aktivnijeg) ka plemenitijem (hemijski manje
aktivnom) metalu. Ova struja poveava koroziju anodnog lana sprega i
prua zatitu katodi. Koliina korozije anode naziva se galvanskom
korozijom.
Galvanski - elektrolitiki postupak sastoji se u nanoenju cinka, kalaja, olova, bakra,
nikla, hroma i drugih metala galvanskim putem. Postoji anodna i katodna zatita.
Anodna zatita izvodi se metalima iji je potencijal u datom elektrolitu nii od
potencijala osnovnog metala. Cink i aluminijum ophode se prema gvou kao anode,
pa e pri rastvaranju oni otii u rastvor. Zbog toga cink nalazi veliku primenu za
zatitne prevlake gvozdenih predmeta, a aluminijum u prahu se koristi kao zatitni
premaz.
Katodna zatita izvodi se metalima iji je potencijal u datom elektrolitu vei od
potencijala osovnog metala. Bakar, nikal i kalaj ophode se prema gvou kao
katode, pa ga mogu tititi samo u dovoljno debelim, kvalitetnim prevlakama.
Naruavanje zatite mehanikim povredama prevlake ima za posledicu intezivnu
elektrohemijsku koroziju osnovnog metala (gvoa), koji ima nii elektrodni
potencijal.
Slika 2
sl. 3.1.
sl. 3.2.
sl. 3.3.
sl. 3.4.
sl. 3.5.
sl. 3.6.
sl. 3.7.
sl. 3.8
sl. 3.9
sl. 3.10.
sl. 3.11.
sl. 3.12.
200A, kako bi smo u bubanj mogli da ubacimo oko 60 predmeta (2A po predmetu; za
100 predmeta bi bilo potrebno oko 200A)
Ekologija
Primer prerade otpadnih rastvora prilikom niklovanja
U radu su prikazani rezultati i nain prerade otpadnih rastvora iz galvanskih
kada za niklovanje. Cilj je bio dobijanje nikl-sulfata tehnikog kvaliteta koji se ponovo
moe koristiti u procesu niklovanja.
Metode istraivanja
Pri radu su korieni hidrometalurki postupci: taloenja, filtriranja, rastvaranja,
preiavanja, uparavanja i kristalizacije. Za karakterizaciju otpadnih rastvora,
niklbaznog-karbonata i NiSO4x6-7H2O koriena je metoda atomske apsorpcione
spektrofotometrije.
Rezultati istraivanja
Radi odreivanja tehnolokih parametara procesa izvrena su istraivanja u
laboratorijskim i poluindustrijskim uslovima. Sadraj nikla u ispitivanim otpadnim
rastvorima je iznosio 80-100 g/dm3. Pored nikl-sulfata, nikl-hlorida i borne kiseline,
rastvori su sadrali gvoe i bakar. Odreeni su optimalni parametri taloenja
niklbaznog-karbonata rastvorom natrijum-karbonata. Dobijeni talog je viestepeno
ispiran radi uklanjanja vika natrijuma, a potom filtriran i suen. Suv nikl-bazni
karbonat je bio polazna sirovina za dobijanje nikl-sulfata, rastvaranjem razblaenom
sumpornom kiselinom. Preiavanje rastvora od bakra i gvoa je vreno pre
kristalizacije niklsulfata. Preieni rastvor nikl-sulfata je, nakon toga, uparavan, a iz
zasienog rastvora kristalizacijom dobijen NiSO4 x 6-7H2O tehnikog kvaliteta..
Matini rastvor nakon kristalizacije se vraa u proces na preiavanje. Stepen
iskorienja nikla iz otpadnih rastvora je bio 90-95%. Preradom otpadnih rastvora iz
galvanizacije smanjuje se mogunost zagaenja radne i ivotne sredine i dobija
komercijalni proizvod.
Upotrebom suare:
smanjuju se trokovi zbrinjavanja mulja do 75%
nema praine ni emisije gasova u okolinu
ema suare
slika suare