Professional Documents
Culture Documents
Aspekti Globalizacije Beogradska Otvorena Skola PDF
Aspekti Globalizacije Beogradska Otvorena Skola PDF
ASPEKTI GLOBALIZACIJE
Priredili
Ivana Panteli
Vlado Pavievi
Vladimir Petrovi
Goran Milovanovi
SADRAJ:
Beleka prireivaa
Predgovor
Miroslav Peujli
Dva lika globalizacije
Jovica Trkulja
Globalizacija kao potinjavanje ili ansa
Vladimir Vuleti
Rivalski pristupi globalizaciji
Miroslav N. Jovanovi
Globalizacija i evropske vrednosti
edomir Anti
Globalizacija i istorija
Slobodan Relji
Mediji i globalizacija
Goran Milovanovi
Pojmovnik globalizacije
Vladimir Petrovi
Globalizacija i budunost nad knjigom Pripreme za XXI vek Pola Kenedija
Beleka prireivaa
Ova knjiga je nastala na osnovu inicijative grupe saradnika Beogradske Otovrene kole,
koji su uestvovali u modulu Sukob civilizacija. Motivisani odsustvom ozbiljne i
instruktivne literature na srpskom jeziku o globalizaciji, odluili smo da oko ovog
projekta okupimo strunjake koji se ovim fenomenom bave, kao i mlade diplomce
zainteresovane za ovu temu. Ovaj zbornik rezultat je njihovih napora. Tematski je
podeljen u dve celine. Prva se sastoji od strunih lanaka posveenih pojedinim aspektima
globalizacije. BO se zahvaljuje autorima ovih lanaka. Drugi deo knjige, Pojmovnik
globalizacije, sastavljen je od odrednica koje relevantnih za temu. Prireivai koriste ovu
priliku da se zahvale autorima ovih odrednica ( Milan Daki, Dejan Dragojevi, Draen
Krsmanovi, Milica Jevremovi, Jovan Jaki, Jelena Jerini, Jelena Jovanovi, Iva Neni,
Darko Ninkov, Ivan Matavulj, Dragan Mihajlovi, Goran Milovanovi, Nina
Ostrogonac, Ivana Panteli, Miljana Pantovi, Vladimir Petrovi, Milica Popovi, Milan
Sitarski, Milan Stankovi, Marko St. Tasi i Bojan Vraevi.) ije su znanje, vreme,
energiju i prijateljstvo nemilice iskoriavali. U izradi ove knjige uestvovao je i Forum
za pitanja globalizacije iz Novog Sada. Prireivai se zahvaljuju svim saradnicima i
piscima teksova u knjizi.
Odrednice koje su obraene u pojmovniku nikako ne iscrpljuju temu, niti je pokrivaju u
potpunosti. Projekat Pojmovnika globalizacije nastavlja se razvojem kompletmnog
hipertekstualnog izdanja knjige, koje e biti potpuno podrano bazom podataka i
omoguavati korisnicima da je svojim prilozima upotpune.
Predgovor
uini neto u vezi svog pogrenog pristupa migraciji jer sistem koji ukljuuje
privlaenje najumnijih i najboljih iz siromanih zemalja stalno podie nove
barijere prema ostalim ljudima iz zemalja u razvoju.
Glavno pitanje je da li je Zapad spreman da se mijenja? To je jedino
izvodljivo pod uslovom da ekonomija postane pratilac politike, a ne obratno.
Budunost nae planete ne smije biti preputena tritu ili stavljena u ruke
korporacija, ve mora biti povjerena vladama koje e imati vie sluha za
graansko drutvo nego za biznis. Danas je jasno da je globalizacija politiki,
tehnoloki i kulturni isto toliko koliko i ekonomski fenomen.
Problem je to i pristalice i oponenti globalizacije upadaju u zamku
pretpostavki da se ljudski resursi ili politika mogu posmatrati nezavisno od
geografije. Nikakva grupa ljudi ili politika ne moe pretvoriti Ruandu u
Singapur. Isto tako, moe izgledati nefer to zemlje sa lakim pristupom
pomorskim komunikacijama, poput onih u istonoj Aziji ili priobalnih djelova
Kine, mogu lake koristiti prednosti specijalizacije u proizvodnji od zemalja u
unutranjosti kontinenta.
Ovim prirunikom elimo da fenomen globalizacije uinimo bliim
graanima nae zemlje i da pokuamo da otvorimo raspravu o procesu koji
nezaustavljivo napreduje i na koji i samo moemo uticati. Kljuno pitanje koje
proima sve radove u priruniku jeste: Da li imamo kapaciteta da kanaliemo
proces globalizacije na nain da on omoguava pruanje vrhunskog dobra
najveem broju ljudi? Nadamo se da e tekstovi u ovom priruniku doprinijeti
jasnijoj percepciji i boljem razumijevanju savremenih procesa u kojima
uestvujemo i na koje i sami, u veoj ili manjoj mjeri, svjesno ili nesvjesno,
utiemo.
Vladimir Pavievi
Ako bismo izabrali jedan pojam koji simbolizuje duh dananjeg vremena
to bi bio pojam globalizacije. Rogobatna re, koja samo deceniju ranije gotovo
da nije imala mesto u akademskim radovima ili medijima, postala je
nezaobilazna.
Globalisation,
mondialisation,
globalizacion,
Globalisierung re koja je dola gotovo niotkuda danas krui svuda,
obeleavajui najmoniju silu koja oblikuje ivot savremenog sveta. Pre samo
pola milenijuma polovina Kolumbove mape u momentu otkria Amerike bila je
prazna, obeleena kao terra incognita. Drutva, tada razdvojena kao oaze
pustinjama, danas tvore bezbrojnim nitima povezan Svetski sistem. Globalni
poredak jo jue delovao je tako daleko i tue kao da se zbiva u nekom drugom
svetu, kao da se deava nekim drugim ljudima. Ve danas on postaje nova
sudbina, sila koja pokree nevidljive konce naeg svakodnevnog ivota.
1. Teorijski dijalog
No, horizont globalizacije je varljiv, ostavlja laan utisak potpune
prozranosti, krajnje jednostavnosti. Meutim, globalizacija, njeno poimanje i
karakter polje su strasnih teorijskih i ideolokih sporova, sukoba rivalskih
koncepcija (D.Held, et. al., 1999; N.Guillen, 1999). Dok jedni u globalizaciji vide
otelotvorenje gvozdene istorijske nunosti, za druge je ona samo jedan veliki mit,
stepen meusobne povezanosti zemalja ispod je nivoa koji je osvojen pre Prvog
svetskog rata. Ako je globalizacija za jedne objektivan i spontan planetarni
proces, za druge ona je iskljuivo projekat dominacije Zapada, amerikanizacije
sveta. Dok za jednu struju ona oznaava integraciju sveta, za druge ona
neizbeno izaziva fragmentaciju, sve dublji socijalni jaz izmeu svetova i sukob
civilizacija. Ako dobitnici u globalizaciji nalaze iskljuivo civilizacijski napredak i
nove blagodeti za oveanstvo, za gubitnike ona je samo destruktivna sila.
Obilje razliitih koncepcija, koje smo ovla ilustrovali, sabire se, meutim,
u dve krajnje razliite, velike teorijske slike globalizacije: struju hiperglobalista i
struju skeptika, koje ocrtava D. Held u svojoj ve uvenoj klasifikaciji (D. Held, et.
al; D. Held, A. McGrew, 2000). Toj podeli mi bismo dodali i struju kritike teorije
globalizacije (Z. Bauman, 1998, 2000; U. Beck, 2000; M. Castells, 2000; A. Giddens,
2000, D. Held, 1999).
Za HIPERGLOBALISTE globalizacija je gvozdena istorijska neizbenost.
Svet koji je vladao pet vekova i izgledao veit: svet nacionalnih ekonomija,
suverenih drava i samosvojnih kultura pripada prolosti. 1) Nezadrive
ekonomske sile: transnacionalni finansijski kapital, korporacije i svetski
ekonomski arbitar (MMF) pretvaraju nacionalne ekonomije u svoje lokalne
jedinice. 2) Globalizacija oznaava smrt nacionalne drave, ona je potpuno
ispraznila njihovu autonomiju i suverenitet. Nacionalne drave su ivi
mrtvaci. 3) Informatiko-medijska revolucija i njeni kulturni proizvodi: TV
serije, vesti i filmovi najavljuju kraj nacionalne kulture i identiteta. 4) U krug
hiperglobalista mi emo ukljuiti i uvenu Fukujaminu sliku sveta, njenu najavu
kraja istorije. Veliki istorijski rivali, faizam i komunizam, nestali su sa scene,
trite i demokratija postali su univerzalna socijalna formula koja je osvojila sve
prostore sveta. Umesto viepolarnog stvoren je uniformni, unipolarni svet.
Dramatine borbe, ratovi i konflikti pripadaju prolosti, doli smo do kraja
istorije, do harmoninog poretka (F. Fukuyama, 1992). Pogled na svet SKEPTIKA
iz temelja je razliit. 1) Ekonomska globalizacija je samo mit svet je danas manje
integrisan nego to je bio uoi I svetskog rata i ere Zlatnog standarda. Tok
suprotan globalizaciji predstavlja i regionalizacija, stvaranje tri velika finansijska
i trgovaka bloka evropskog, pacifiko-azijskog i amerikog koji ne ujedinjuju
ve dele svet. 2) Poetak XXI veka ne samo to ne najavljuje smrt nacionalne
drave, ve predstavlja eru proliferacije novih nezavisnih drava. Nacionalne
drave ne samo to nisu pasivne rtve ve su kreatori globalizacije; one
bilo doba gluposti. To je bila epoha vere, to je bila epoha neverice. To je bila era
Svetla. To je bila era Mraka. To je bilo prolee nade, to je bila zima oaja, sve je
bilo pred nama, nita nije bilo ispred nas." (. Dikens, Pria o dva grada). No,
dvostrukost ne mora da bude trajna niz je znakova koji upozoravaju da se tas
pomera u pravcu asocijalnijeg, autoritarnijeg lika globalizacije, da se drutvo u
kome ivimo pretvara u "svetsko drutvo rizika" (U. Beck, 1998). Rizik je trajno
svojstvo ljudskog bivstovanja, ali nikada nije zadobio takve razmere, koje
autoritarna forma globalizacije samo uveava "etiri jahaa apokalipse"
opasnost od ekoloke kataklizme, katastrofe proizvedene nuklarnim, biolokim i
hemijskim orujem, maligni rast siromatva i sukob civilizacija, globalni
terorizam jezde planetom.
Odgovor na autoritarni lik globalizacije i njene rizike nije izolacija
antiglobalizacijski fundamentalzam poploava put u geto-drutvo. Samo krajnji
ekstremisti, lieni oseanja za nove realnosti, nastupajue doba mogu da zamisle
kao svet samodovoljnih nacionalnih ekonomija, da u novoj supertehnologiji vide
samo novo zlo. Samo fundamentalisti veruju da nacionalnu kulturu treba
potpuno konzervirati, da je jedini put napretka radikalan raskid sa globalnim
poretkom koji se raa.
Adaptacija lokalnih drutava novom redu stvari postaje nalog vremena od
koga se ne moe pobei. U svetu prekrivenom planetarnom mreom
meuzavisnosti, ivot u izolaciji postaje neizvodiva "robinzonijada". No,
adaptacija nije imperativ samo stoga to "sila boga ne moli", ona predstavlja i
nasunu potrebu vlastitog drutva, nain preuzimanja superiornijih
civilizacijskih tekovina, moderne tehnologije, efikasnijeg trinog privreivanja,
demokratskih formi politikog ivota i ljudskih prava, proirivanja lokalnih
kulturnih horizonata. Lokalna drutva ivi su mozaik beskrajno razliitih
socijalnih prilika. No, veliki prostor na glob-lokalnoj mapi zauzimaju ekonomski
zaostala i koruptivna, politiki autoritarna drutva. Modernizacija i
demokratizacija, uz asistenciju svetske zajednice, njihova je vlastita dramatina
potreba. Ali, uspeh prilagoavanja u presudnom stepenu zavisi i od prirode
uticaja koji globalni poredak emituje. Asocijalna i represivna globalizacija vie
produava agoniju lokalnih drutava nego to je lei.
Neophodnost demokratizacije globalnog poretka transnacionalnih i
nadnacionalnih institucija, formi vladavine druga je strana istog izazova:
stvaranja pristojnog "svetskog drutva". Tu je grupa i socijalnih pokreta,
kulturnih, naunih i politikih elita, koje tamne strane i rizici autoritarne forme
globalizacije pokreu u potragu za korekcijama i alternativama, "za jednom
drugaijom formom mondijalizacije" koja zahvata sve sfere ivota (Le Monde
Diplomatique, 2001). U ekonomsko-socijalnoj sferi, umesto globalizacije
siromatva zahteva se ublaavanje siromatva, umanjivanje ambisa izmeu
drutava, otpisivanje dugova siromanim zemljama, oporezivanje spekulativnog
finansijskog kapitala i uvoenje bazinog, minimalnog dohotka za sve graane
sveta. Na politikoj areni nastaju projekti kosmopolitske demokratije od
objektivnim zakonitostima, ona e biti ono to ljudi, tj. organizovane drutvenopolitike snage naprave. Jer, na pragu XXI veka globalizacija je izrazito
ambivalentna: istovremeno sa otvaranjem novih horizonata slobode, demokratije
i progresa u svetu, ona je osnaila i procese dominacije, hijerarhije i autoritarizma
u svetu i mogunosti pada u "novo varvarstvo".
Danas se kao sudbinsko javlja pitanje ne da li se ukljuiti u globalizaciju,
nego kako to uiniti, kako joj se prilagoavati, a pri tom izbei njene
najnepovoljnije efekte i ostvariti, u maksimalno moguoj meri, napredak
vlastitog, posebno malog drutva i drave. Kako se adaptirati globalnom poretku
a da to ne bude prosta recepcija "zapadnog modela", niti ponitavanje vlastitog
identiteta? No, da li je uopte mogue istovremeno preuzimanje univerzalnih
tekovina i afirmacija vlastitog stvaralatva, samosvojnosti?
U tom kontekstu posebno je protivrean poloaj zemalja u tranziciji koje
su se na vetrometini globalizacije nale pred dilemom: da li izai na svetski
drum, krenuti putem demokratije, slobode, pravne drave i vladavine prava ili
se upustiti ka novim diktaturama i totalitarizmu? Pod dejstvom novih oblika
dominacije i modela zavisnosti, veoma su suene mogunosti autonomnog
demokratskog razvitka zemalja u tranziciji. Realno je oekivati da e, nakon
svojevrsnog "istilita" u kojem se danas nalaze, doi do diferencijacije
postkomunistikih zemalja i njihovog ukljuivanja u procese globalizacije po
razliitim modelima zavisnosti. Veina e se ukljuivati po modelu periferije. Tu
spadaju zemlje u kojima je demokratska tranzicija zaustavljena na samom
poetku zbog rata ili zbog etniko-verskih i politikih konflikata (Srbija i Crna
Gora, zajedno sa BiH, Hrvatskom, Makedonijom, Albanijom i azijskim
republikama biveg SSSR-a). Neizvesno je da li e se one ukljuiti u svetski trend
globalizacije po modelu demokratije ili po modelu totalitarizma, to bi rezultiralo
konsolidacijom ili slomom demokratije. Veoma mali broj zemalja tranzicije e se
ukljuiti po modelu poluperiferije (eka, Slovenija, Maarska, Poljska,
Slovaka). To su zemlje koje su iskoraile iz autoritarizma i odkrinule vrata
ujedinjene Evrope i demokratske strane globalizacije.
4. Posledice globalizacije na nacionalne drave su dvojake. S jedne strane,
ubrzana modernizacija, liberalizacija ekonomskog i politikog ivota, formalno
uvoenje pluralizma i parlamentarizma, pravne drave i ljudskih prava,
oslobaanje civilnog drutva itd. Ali, s druge strane, posledice su ograniavanje
suverenosti, strukturalna zavisnost i stvarna podreenost nacionalnih drava,
represivna meunarodna podela rada, tehnoloko kmetstvo, duniko i ekoloko
ropstvo, nadeksploatacija radne snage i prirodnih resursa, deformisani privredni
razvoj, razvoj nerazvijenosti itd.
Talas protesta i demonstracija pristalica antiglobalizma koji ovih dana
zapljuskuje Evropu upozorava da se, nakon pada Berlinskog zida i
univerzalizacije "zapadnog modela", savremeni svet naao na onoj taki sa koje
se ili prevladavaju njegove imanentne granice, ili on retardira u nove diktature i
totalitarizam. Suprotno oekivanjima, umesto mira i demokratizacije globalnog
Dr Vladimir Vuleti
Filozofski fakultet u Beogradu
GLOBALIZACIJA
Protekla decenija je bila protkana procesom liberalizacije u privredi
zemalja irom sveta. Liberalizacija u okviru nacionalnih privreda ali i u
meunarodnim okvirima je izbor organa drava. Ona je povezana sa
privatizacijom javnih preduzea, poveanjem uloge privatnog sektora i
navodnim smanjenjem uplitanja drave u privredu. Nasuprot liberalizaciji koja je
politiki izbor dravnih organa, globalizacija je injenica. Ona je ishod ponaanja
preduzea, najee transnacionalnih korporacija, njihove organizacije i kontrole,
promena u tehnologiji proizvodnje i distribucije, ekonomije obima proizvodnje, a
takoe i upravljanja njihovim finansijama. Proces globalizacije je delom
posledica, sa jedne strane, promene u ponaanju pojedinih potroaa koji
iskazuju smanjenu odanost domaim proizvodima i domaim proizvoaima, a
sa druge strane to je posledica liberalizacije koja otvara prostor za poveanje
meunarodne trgovine, proizvodnje, stranih ulaganja i protoka finansija.
Globalizacija je povezana sa promenom u strukturi meunarodne
proizvodnje i potronje jer smanjuje vanost blizine izmeu proizvodnje,
sirovina i trita. Globalizacija proiruje granice za lociranje preduzea u
prostoru zbog snienja trokova i poveanja brzine u dostavi sirovina i gotovih
proizvoda. Veliko poveanje stranih ulaganja u privrede irom sveta je osnovni
sastojak ovog procesa. Liberalizacija na tritu kapitala i poveana meunarodna
pokretljivost kapitala bitno smanjuju uticaj vlada na domau monetarnu politiku.
U sluaju sumnje da e da doe do devalvacije, kapital moe da pobegne iz
zemlje u roku od nekoliko sati tako da vlade u svojoj ekonomskoj politici moraju
da vode rauna i o ovoj mogunosti. Iako su nacionalne vlade izgubile deo
uprave nad monetarnom politikom, one su poveale mogunost nadzora na
drugoj strani. Postojanje raunara i nove tehnologije u obradi podataka,
omoguilo je javnim organima da poveaju nadzor nad firmama i graanima to
je, recimo, bitno zbog odreivanja i ubiranja poreza.
Globalizacija sobom nosi i dobre i loe strane. Sa jedne strane, ona moe
da povee nacionalne privrede, proiri trite i omogui pristup savremenoj
tehnologiji u proizvodnji, distribuciji, komunikacijama i obradi podataka. Sa
druge strane, ona poveava ranjivost ekonomski slabijih i ubrzava zahteve za
prilagodavanjem i modernizacijom privrede i usluga. Usled globalizacije,
pojedina preduzea mogu da stvore, u odreenim nivoima, globalni svetski
monopolski poloaj To je sluaj, recimo, sa Majkrosoftom i njegovim
raunarskim programima, ali dominantnost na globalnom planu ove firme je
zasnovana na snanoj lokalnoj koncentraciji tog preduzea u Sijetlu. Meutim,
globalizacija ima kao posledicu i stvaranje irom sveta ogromnog broja
preduzea male i srednje veliine koja mogu da prodru na iroko trite. U
ovakvim uslovima brze i lake meunarodne pokretljivosti preduzea,
obrazovana, struna i iskusna radna snaga je glavna prednost koju moe da ima
jedna nacionalna ekonomija.
Opasnosti koje sobom donosi globalizacija su i nepredvidivi tokovi
kapitala, pekulativni napadi na pojedine nacionalne valute, finansijske krize i
nepredvidiva prebacivanja proizvodnje i zaposlenosti iz jedne zemlje u drugu.
Sve ovo poveava ekonomsku i socijalnu ranjivost mnogih zemalja, i to naroito
onih koje su male i koje su u razvoju.
Internet je olienje privrede bez granica koju donosi globalizacija. Lino
prisustvo na odreenom geografskom mestu vie nije neophodno. U
kibernetikom prostoru (cyberspace) koji je, jednostavnim reima reeno, prostor
stvoren mreom koja povezuje raunare na svim geografskim prostorima,
korisnici Interneta su u isto vreme i svugde i nigde! Bez obzira na ovo, ne treba
dati optu podrku vrednostima i koristima koje donosi globalizacija. Iako je
globalizacija uzela izvesnog maha, gusto skoncentrisana proizvodnja na jednoj
lokaciji za odreene proizvode i usluge i dalje ima svoju punu vanost i
vrednost. Firme koje su najdalje otile u procesu globalizacije i elektronske
komunikacije izjavljuju da je dolo do poveanja, a ne smanjenja linih kontakata,
koji i dalje ostaju od najvee vanosti za glatko organizovanje posla unutar firme
(koja moe da ima pogone irom sveta), ali i za marketing izvan nje.2
Globalizacija otvara meunarodna i nacionalna trita kapitala, to sobom
donosi jo jednu brigu. Meksiko, Tajland, Indonezija, Juna Koreja i Rusija su
uleteli u finansijsku krizu, u drugoj polovini devedesetih godina zbog
globalizacije. Da nije bilo velike otvorenosti prema globalnom tritu kapitala,
ove zemlje bi imale znatno manje finansijske tekoe. Isto vai i za bezuslovno
prihvatanje stranog novca kao platenog sredstva u okviru male drave. U
2
sluaju da neka mala zemlja koja nema izgraeno poverenje prema domaem
novcu prihvati strani novac kao domai, tada moe da doe do dva ishoda. Prvo,
stabilan (strani) novac moe da podstakne domau tednju (ako graani
dovoljno zaradjuju). Drugo, moe da doe do ozbiljnih poremeaja u privredi:
ako, na primer, domai privredni ciklus zahteva monetarnu ekspanziju i snienje
kamatne stope da se pokrene proizvodnja i potronja, dotle u velikoj i stabilnoj
zemlji iji se novac koristi moe lako da doe do potrebe za smanjenjem
potronje i poveanjem kamatne stope. Na odluku monetarnih vlasti globalne
novanice, mala i nezavisna drava nema nikakvog uticaja.
Globalizaciji, kao procesu koji vode transnacionalne korporacije, nedostaju
dve stvari:
otvorenost, i
odgovornost.
Proces nije ni otvoren, a ni providan jer nema svoje jasne institucije i pravila, a
istovremeno ne postoji ni sistem odgovornosti. Isto vai i za globalno stvaranje
raznih nevladinih organizacija. Iako pojedine takve organizacije imaju svoje
opravdanje i svrhu, treba uvek imati na umu da su nevladine organizacije ipak
samo neizabrane grupe pojedinaca koje slue za stvaranje buke i vrenje pritiska
na izabrane javne institucije, ali i na pojedine transnacionalne korporacije. To se
sve ini zbog skretanja panje i promene dravne politike prema ciljevima koje
postavljaju posebne interesne grupe (bogate firme; pojedinci zainteresovani za
ouvanje prirode) koje su spremne da plaaju ili potplauju takve neizabrane
nevladine organizacije koje predstavljaju takozvano civilno drutvo (!?).
U cilju jezgrovitog objanjenja pojma globalizacija, Henri Kisinder,
nekadanji dravni sekretar Sjedinjenih Amerikih Drava, rekao je da je
globalizacija samo drugo ime za dominantnu ulogu Sjedinjenih Drava.3
TRANSNACIONALNE KORPORACIJE
Transnacionalne korporacije su kao i sva druga domaa preduzea, jedino
to one operiu u najmanje dve drave. Postoji oko 63.000 transnacionalnih
preduzea koja imaju oko 690.000 podrunica irom sveta (UNCTAD, 2000, str.
9). Cilj svih preduzea je zarada profita i u tome nema nieg loeg. Osnova za
postojanje preduzea je upravo ta: zarada profita. Preduzea nisu milosrdne
organizacije. Transnacionalne korporacije tragaju za irokim tritima za
trgovinu i ulaganja na globalnom nivou. Meutim, onaj ko moe i treba da sprei
Henry Kissinger, Globalisation: Americas role for the millennium, The Irish Independent, 13
October 1999.
GLOBALNI STANDARDI
Neuspeh u pokretanju nove runde pregovora u okviru Svetske trgovinske
organizacije u Sijetlu 30. novembra 1999. godine moe da uspori proces
globalizacije svetske privrede. Sto trideset pet zemalja lanica ove organizacije
nije uspelo da se dogovori ni o dnevnom redu sastanka u Sijetlu koji je imao cilj
da pokrene milenijumske runde globalnih pregovora o trgovini i stranim
ulaganjima. Dobro organizovani, voeni i buni protesti nevladinih organizacija
koje se zalau za zatitu prirode, ratari i stoari, protivnici velikih
transnacionalnih korporacija, sindikati i pobornici prava koja pripadaju
ivotinjama samo su doprineli problemima sa kojima su se suoili uesnici
sastanka u Sijetlu. Zbog toga regionalni, a ne globalni pristup privrednim
problemima moe da preovlada u svetu u deceniji koja predstoji.
Stvaranje i nametanje globalnih standarda moe da nae svoje opravdanje
ako se ovi standardi primenjuju na relativno nove proizvode i usluge, kao to su
lekovi, faks, maine za fotokopiranje, raunari i mobilni telefoni. U suprotnom bi
komunikacija i razmena podataka bila usporena i uz poveane trokove.
Meutim, nametanje takvih standarda za tradicionalne proizvode, kao to su,
recimo, prehrambeni proizvodi (sa izuzetkom standarda koji tite zdravlje i
prirodu), ne moe lako da se opravda.
TRANSATLANTSKI SUKOBI
Trgovina bananama. Evropska unija ima od 1993. godine sistem carina i kvota
na uvoz banana koji prua olakice zemljama izvoznicama banana koje su
nekad bile evropske kolonije. Takve povlastice pruaju pomo u razvoju
nerazvijenih zemalja korisnica. Bez takvih povlastica, ove nerazvijene zemlje
(meu kojima su i zemlje u Karibima) bi verovatno proizvodile drogu koja bi
zavravala na tritu Sjedinjenih Drava. Sistem Evropske unije diskriminie
amerike korporacije koje su mnogo efikasnije u proizvodnji banana
realizovanoj u zemljama Latinske Amerike. Zbog ovoga su Sjedinjene Drave,
uz odobrenje Svetske trgovinske organizacije, uvele godinje carine u visini
od $ 191 milion na uvoz proizvoda iz Evropske unije. Proizvodi na koje se te
carine primenjuju se stalno menjaju. Ove carine su ukinute jula 2001. godine
zbog reenja spora sa Evropskom unijom.
Junetina u ijoj su se proizvodnji koristili hormoni. Ovo je najstariji sukob i potie
iz 1985. godine. Evropska unija zabranjuje bilo kakav uvoz ivih ivotinja ili
njihovih preraevina ako su se u njihovoj proizvodnji koristili hormoni.
Sjedinjene Drave su, na osnovu nedovoljne zasnovanosti na nauci, zbog
ovog uvele sankcije prema Evropskoj uniji u visini od $ 117 miliona. Svetska
trgovinska organizacija je podrala ameriki stav.
Genetiki izmenjena hrana. Ovaj problem je tesno povezan sa prethodnim i
odnosi se na hranu za stoku i semensku robu, pogotovo kukuruz. Evropska
unija je uskratila Sjedinjenim Dravama mogunost za izvoz takvog
kukuruza u paniju i Portugaliju u godinjoj vrednosti od $ 200 miliona.
Audio i video proizvodi. Pod uticajem Francuske, Evropska unija pokuava da
ogranii uvoz amerikih audio i video proizvoda u zemlje centralne i istone
Evrope. Od zemalja koje pregovaraju sa Evropskom unijom o prijemu u
punopravno lanstvo, Unija zahteva poveanje barijera za uvoz takve robe
koja ne potie iz Evrope.
Super dambo det. Britanska, francuska i nemaka vlada pruaju velike
zajmove Erbasu za istraivanje i razvoj novog super dambo deta koji moe
da ue u komercijalnu proizvodnju u budunosti. Sjedinjene Drave
zahtevaju od Evropske unije da se pridrava meusobnog sporazuma o
subvencijama iz 1992.
ZAKLJUAK
Snienje trokova prevoza i komunikacije, transnacionalne korporacije i
globalizacija imaju odreeni uticaj na pojedine promene u privredi i vrednostima
na svetu. Bez obzira na teinu rei globalizacija, ovaj proces je i dalje geografski
ogranien na razvijene zemlje i pojedine zemlje u razvoju. Veliki delovi sveta jo
uvek nisu obuhvaeni ovim procesom, dok u pojedinima koji su njime
obuhvaeni, postoji odreena odbojnost. Uprkos svih dobrih i loih strana
globalizacije, i dalje e postojati potreba i za domaim i za meunarodnim
ekonomskim politikama. Nacionalne politike i dalje imaju svoje mesto. Domaa
prosveta u ovom procesu ima kljunu ulogu, jer se uz njenu pomo mogu
sauvati i unaprediti domae vrednosti, a istovremeno se moe i pripremiti novi
narataj za suoavanje sa novim izazovima u nauci, tehnici i upravljanju
preduzeima i proizvodnjom. Ako neka firma ili grana industrije namerava da
bude snana na globalnom planu, tada ona mora prvenstveno da bude jaka na
lokalnom. Primeri Majkrosofta, bankarstva u Londonu ili hemijske industrije u
Bazelu to jasno dokazuju.
Mr edomir Anti
Balkanoloki institut SANU
GLOBALIZACIJA I ISTORIJA
A. G. Hopkins, The History of Globalization and the Globalization of History, A. G. Hopkins (ed.) Globalization
in World History, (Pimlico,Sydney) 2002, p. 16.
C.A. Bayley, Archaic and Modern Globalization in the Eurasian and African Arena, c. 17501850, A. G.
Hopkins (ed.) Globalization in World History, (Pimlico, Sydney) 2002, pp. 5051.
model njihovog razvoja i gotovo istovetan cilj kome su teile. Tako su Asirci
verovali da je njihova drava sredite sveta, zbog ega su dananju Evropu
nazivali Ereb (zemlja sutona), dok su staru Kinu njeni itelji znali kao sredinje
kraljevstvo. Nastojei da oivotvore ideologije vaseljenskog carstva7 i
univerzalne religije, drevni dravotvorci i osnivai ili reformatori religija
uspostavili su principe koji u sutini nisu naputani sve do 18. veka. Tako je
Aleksandar Veliki nastojao da dopre do ivica sveta, dok su rimski vojniki carevi
svoju dravu doivljavali kao planetu zemlju, zbog ega je imperator Aurelijan i
smatrao da je, pobedivi u graanskom ratu, obnovio svet. 8
Mnogi teoretiari globalizacije slau se da je drevna globalizacija bila
nepotpuna i da se sutinski radilo pre svega o neuspenim preteama moderne
globalizacije.9 Ipak, tekovine svetskih carstava Starog sveta svakako nisu odlazile
u dim sa padom Limesa ili provalom Masageta. Evropska civilizacija, recimo,
prema takvom tumaenju, nije u razdoblju srednjeg veka prola samo i iskljuivo
kroz doba stagnacije i mraka, ve je mediteranska civilizacija, prosto, kroz seobe,
razvitak tehnike i promene u klimi postala kontinentalna.10 Iako vezana za
politike i religijske tenje drevnih drava, arhajska globalizacija je imala i jasno
izraenu privrednu i tehnoloku stranu. Mada nije izraen kroz akcije na
berzama u Njujorku ili Tokiju ovaj aspekt je ipak svakako ostao u izvesnoj meri
zanemaren. Usvajanje tehnologije izrade bronzanog, a zatim i gvozdenog oruja
uslovilo je smene civilizacije u Mesopotamiji i Heladi, kada su Semiti sruili Asir,
a Dorani potisli Ahajce.11 Zamena pluga ralom u zemljama vizantijskog kruga i
izum konjskog ama do koga je u Evropi dolo tokom 12. veka, predstavljali su
deo privredne globalizacije koja je uglavnom imala politike konsekvence.12
Putevi ilibara, soli ili svile bili su stalni tokovi koji su prevazilazili drave i
carstva i svet, sa izuzetkom amerikog i australijskog kopna, inili jedinstvenom
ekumenom. Zaini, kao nova potreba Zapadne Evrope, oporavljene posle Velike
kuge, Stogodinjeg rata, rekonkviste, te provale Osmanlija, sve od reda tekovina
zlosrenog etrnaestog veka, podstakli su nov talas globalizacije kojoj su uslove
obezbedili izum astrolaba i konstruisanje karavela, a put utrli Dijaz, Degama i
Kolumbo. Ipak, princip potinjavanja sveta i njegovi motivi ostali su
nepromenjeni, o emu svedoe sporazumi izmeu panije i Portugalije koji su za
ishod trebalo da imaju geometrijsku podelu politikih sfera na zemljinoj lopti.13
11
J. H. Elliot, H. Kamen, The Rise and Decline of Spain, 14921665 (disscussion), P. Wells (ed. ) European
History, 15001700, London, 1976.
14
15
L. James, The Rise and Fall of the British Empire, London 2000, pp. 121, 138; C.P. Hill, J. C. Wright, British
History, 18151914, Oxford, 1984, pp. 266267.
16
P. Kenedi, Uspon i pad Velikih sila; Ekonomska promena i ratovanje od 1500. do 2000. godine, Podgorica 1999,
str. 463.
17 S. irkovi, Srbi u srednjem veku, Beograd, 1995, str. 56.
H. Inaldik, Osmansko carstvo; Klasino doba 13001600, Beograd 1974, str. 8081 i 108109.
A. K. Benson, pp. 9091.
21
na osnovu pripadnosti nekom od tabora Prvog svetskog rata, ili posle Drugog
svetskog rata po ideolokom osnovu.
Nestanak bipolarnog sveta, te nestanak ili redefinisanje uticaja
izvanevropskih zemalja na Evropu doveo je do spomenutog efekta politikog
regionalizovanja i usitnjavanja evropske periferije. Kroz modernu globalizaciju
ove oblasti e proi transformisane i bez atributa ili tenji sa kojima su ule u
doba nacionalnog preporoda. Usud Srbije u vreme devedesetih godina 20.veka
bio je uslovljen i injenicom da njena politika elita nije razumela novo vreme u
kome status quo u Evropi nije vie imao ko da brani.
Ako po strani ostavimo sluaj Balkana, koji ipak predstavlja netipian
primer jedne granine, a po svemu, u savremeno doba, i periferne oblasti,
moderna globalizacija ostavila je iza sebe znaajna pitanja i nedoumice. I dok je u
privrednom, komunikacionom i kulturnom pogledu pravac kojim se svetska
civilizacija kree manje vie izvestan, politika i drutvena dimenzija ovog
fenomena znatno je drugaija. Mnogi teoretiari postavljaju pitanje da li je
politika globalizacija samo fenomen evro-amerikog sveta. U skladu sa tom
tvrdnjom, pitanje politikog objedinjavanja sveta koje bi trebalo da logiki sledi
njegovoj privrednoj unifikaciji, ne mora biti iskljuivo odraz uspona
zapadnoevropske civilizacije. I dok politike elite islamskog sveta i danas najvii
ideal, po pravilu, vide u jedinstvu pravovernih, a Kina izlazi iz jednog od
ciklinih perioda navodne izolovanosti,22 ekonomski i vojno najsnaniji deo sveta
Sjedinjene Amerike Drave i Evropska unija tei da nametne formu
globalizacije koja, pored ekonomskih i kulturnih, sa sobom nosi i politike crte
zapadne civilizacije. Postavlja se pitanje da li je u politikom smislu moderna
globalizacija, koja je uzlet doivela poto je prevaziena ideoloka podela
Zapada, u svojoj sutini izraz snage ili slabosti. Razdoblje recesije koje je
zahvatilo zapadni svet tokom sedamdesetih godina 20. veka, dobilo je svoj
nastavak prestankom efekta poraza evropskog Istoka i njegovom reintegracijom
u svetsko trite. Veliki vojni budet Sjedinjenih Drava, od koga je direktno
zavisila gotovo etvrtina amerike privrede, naao se pod pritiskom poreskih
obveznika poto je nestala neposredna pretnja svetskog rata. Kao jedina istinska
svetska sila, Sjedinjene Drave su se tako nale pred izborom u kom i opcija
najopreznije reforme moe dovesti do privredne krize i recesije. Zemlje Evropske
unije nale su se pred problemom sline prirode. EU je nastala kao odgovor
sovjetskoj pretnji i kao jedino politiko i privredno reenje kojim je stari
kontinent mogao da sauva presti i ravnopravnost sa SAD, SSSR i Kinom.
Prvobitno ekonomska zajednica, EU danas ve ima formu federalne drava sa
zajednikim carinama, monetarnom i fiskalnom politikom, ali i objedinjenom
diplomatijom, te donekle i odbranom. Ipak, dok desetine miliona ljudi ekaju na
dozvolu za boravak, rad ili azil u Evropskoj uniji, njene lanice se suoavaju sa
depopulacionom krizom koja preti da u 22. veku dovede u pitanje opstanak
22
H. Van de Ven, The Onrush of Modern Globalization in China, A. G. Hopkins (ed.) Globalization in World
History, Sydney 2002, p. 169.
23 Istraivanja britanskog javnog miljenja iz prolea 2002. pokazala su da je ak 80% ispitanih Britanaca,
starih izmeu 18 i 31 godinu, elelo da napusti svoju zemlju. Istovremeno je oko iste populacije tvrdilo
kako je nemogue verovati Vladi, dok su ispitanici najmanje nepoverenja pokazivali prema policiji. Daily
Mirror, 19. June 2002, p. 6.
24 Ikonoklazam (ikonoborstvo), pokret protiv kulta ikona u Vizantiji (726797 i 813843).
25 Ludisti pripadnici anti-industrijskog pokreta iz ranih godina industrijske revolucije, koji su pokuavali
da, unitavanjem maina, zaustave siromaenje britanskih radnika. Pokret je nazvan po jednom od
predvodnika, Nedu Ludu (Ned Ludd General).
Slobodan Relji
Glavni i odgovorni urednik NIN-a
MEDIJI I GLOBALIZACIJA
Globalizacija, novo ime za ideju o osvajanju sveta, fenomen je star koliko i
civilizacija. Ova ideja se istorijski pojavljivala kroz "uticaj svetskih religija,
imperijalna osvajanja, irenje trgovinskih mrea", a samo je menjala "forme,
pravce i intenzitet od jedne epohe do druge ili od jedne faze socijalnog razvoja
do druge".
Differentia specifica dananjeg nastojanja da se osvoji svet je civilizacijsko
kulturno okruenje koje je kanadski profesor Maral Mekluan (Marshall
McLuhan) opisao kao "elektronsko globalno selo". To je "faza socijalnog razvoja"
koja se oznaava kao informatiko drutvo. ivot pojedinca je toliko impregniran
medijskim porukama da vie "ljudi, u stvari, ne itaju novine nego ulaze u njih
kao u toplu vodu u kadi". Razvoj elektronskih medija, digitalizacija, satelitski
prenos informacija "ukidaju nae ustaljene predstave o prostoru i vremenu - i mi
ulazimo u svet 'sve-je-tu-u-istom-trenu', u svet u kome je sve u rezonanci
istovremeno". I zaista "odnos oveka i kompjutera nije po svojoj prirodi mnogo
razliit od odnosa praistorijskog oveka i njegovog prvog amca ili upravo
pronaenog toka, ali jedina bitna razlika je to da je ovekov odnos prema
prethodnim tehnologijama bio parcijalan i povremen dok je sa elektronikom
totalan i vee oveka u svakom momentu bilo gde. oveku se sada mozak izvlai
iz lobanje a nervi iz koe. Nova tehnologija stvara novog oveka." (Mekluan)
Predviajui ezdesetih godina prolog veka svetske ekonomske "pravce
razvoja" Don Kenet Galbrajt (J.K. Galbraith) je najavio "industriju u kojoj e
dominirati nekoliko velikih igraa". Danas je oigledno da su tu i "medijski
moguli". To je sasvim u skladu sa "konceptom vesti" - to je prilagoavanje
informacije masovnom distribuiranju - koji "lei u srcu modernog kapitalizma i
predvodi proces glopbalizacije". "Vest" se prikuplja, proizvodi i distribuira sa tri
drutveno vana cilja: kao deo politike komunikacije, deo kapitalistike
produkcije i trgovine a i da zadovoljavaju potrebe konzumenata. Zato je
"industrija vesti" visokoprofitabilna i njene akcije odlino stoje na berzama.
Globalni kapitalizam je i ekonomski i kulturni sistem: i "put razvoja" i
"nain ivota". Osnovno naelo tog sistema promovisao je pre nekoliko decenija
Stejt Department SAD kao doktrinu "slobodnog protoka informacija". Kasnije je
ona sa naglaenim simpatijama i velikim oekivanjima usvojena i u Ujednjenim
nacijama. Ipak, velika ideja je i u vreme hladnog rata u realnosti bila "doktrina
podrke pravima zapadnih medija, pre svega onim iz SAD, Velike Britanije i
Francuske, da nastave da distribuiraju medijske proizvode u svet, dok je veina
zemalja polako gubila svaku nadu da se moe uspostaviti bilo kakav reciprocitet
uticaja". Iako se zemlje komunistikog bloka (pre svih SSSR i Kina) imale svoje
velike infromativne sisteme od uticaja zapadnih medija se nije moglo odbraniti njihove "nacionalne agnecije su uskoro postale pretplatnici zapadnih servisa
vesti". Danas gotovo da nema nikakvih prepreka potpuno jednosmernom
uticaju.
A proces koji se opisuje i kao "tranzicija od britanske ka amerikoj svetskoj
hegemoniji" postaje dominantan unutar zapadnog uticaja. Bitnu odliku
"amerikanizacije"- naglaenu vezu izmeu naina proizvodnje i "kulture
potronje" - uoio je jo Antonio Grami u poznatom tekstu "Americanism and
Fordism". On smatra da se obezliena i otuena proizvodnja na traci i strategija
viih nadnica - oboje praktikovani u Ford Motor Company - direktno prenose u
kulturu potronje, uvodei "novu moralnost" u poslove kapitala i u tradicionalno
nemoralne oblasti kao to su potronja alkohola ili seks.
Kulturni uticaj takvog pristupa uoen je u Evropi odmah posle Drugog
svetskog rata i meu konzervaticima. "Kako izai na kraj sa poveanom
demoralizacijom ena - emu su uzrok ameriki obiaji upoznati preko filmova,
koji predstavljaju mladu enu kao nezavisnu, odvajajui je od porodice,
umanjujui znaaj budueg braka i materinstva, suprostavljajui tim vrednostima
egzotine radnje koje nju ine manje enstvenom i ugroavajuju joj dom." Tako je
nadbiskup iz Toleda 1945. opisao svoj strah od "amerikanizacije".
Naravno, nikakva kritika i strahovi nisu mogli zaustaviti taj planetarni
drutveni proces. A "ameriki kapitalizam je ubedio ljude (irom planete) da je
'ameriki nain ivota' to to oni ele. Da je amerika superiornost prirodna i u
interesu svih." (Martin Braker)
Globalizacija, u kojoj je toliki upliv medija, u principu zaista donosi
mogunost dostupnosti najrazliitijih kulturnih vrednosti u bilo kom delu sveta.
Posledica toga nije razmna kako su je optimisti naivno zamiljali ve fenomen deteritorijalizacije. Ono to je Volter Lipman (Walter Lippmann) uoio
dvadesetih godina XX veka i stavio u naslov prvog poglavlja svoje uvene knjige
Public Opinion - "Svet oko nas i slika u naoj glavi", razlikujui okolinu (svet koji
je zaista tu oko nas) i psudo-okolinu (nau privatnu percepciju tog sveta oko nas) pojavljuje se na kraju veka sa razvojem elektrnskih medija u nesluenim
oblicima. Pod tim uticajima mi "vie ne moemo da ivimo nae ivote 'lokalno'.
Naa kulturno iskustvo proeto je uticajima iz daljine - hrana koju jedemo,
muzika koju sluamo, okoli, slike i dogaaji sa naih TV-ekrana, mogunost da
govorimo telefonom s ljudima koji su na drugoj strani sveta - sve to na
svakodnevni ivot ini nepojmljivo 'otvorenim za svet'". Nema vie "moje
zemlje", "mog grada", mi ono to ivimo kao "svoj ivot" provodimo u
"globalnom selu" u kome je u toku virtuelna homogenizacija - gde se sve
standardizuje, ujednaava i uniformie. Piui o Junoj Americi jedan
komentator zakljuuje da se "na kontinetu gde je tako mnogo siromanih
masovna kultura kree ka naglaavanju razlika To studenta u Buenos Airesu
ini mnogo bliim svom kolegi u Njujorku nego nekome u siromanoj provinciji
samo 300 milja dalje."
Goran Milovanovi
Centar za prouavanje informacionih tehnologija
Beogradska otvorena kola
INTERNET I GLOBALIZACIJA:
ZAVOJITE STAZE KA INFORMATIKOM DRUTVU
Ova definicija moe znaiti vie ili manje onima koji su upueni ili nisu u
strukturu samog TCP/IP protokola na kome poiva standard razmene
informacija na Internetu. Ono to je za sve diskusije o Internetu u domenu
drutvenih nauka, ergonomije i filozofije kljuno, to je da revoluciju u globalnoj
komunikaciji sutinski ne nosi masa kablova, satelitskih linkova ili na neki drugi
nain povezanih sistema za obradu informacija. Sutina globalnog razvoja
informacionih tehnologija koju je odredila pojava Interneta je to da je u pitanju
definisanje i kompletno slaganje oko standarda prenosa tih informacija. Ono
osnovno to treba razumeti je injenica da razvoj Interneta ne implicira, niti za
svoje nune posledice ima razvoj kompjuterskih tehnologija na kakve smo
navikli; dananje kompjutere mogu zameniti bilo kakvi budui kompjuteri
ukoliko standardni kod razmene informacija meu njima ostane isti, onaj koji
definie TCP/IP protokol, nita sutinsko u naem shvatanju Interneta se nee
promeniti. Drugim reima, ukoliko mobilni telefoni budunosti budu
komunicirali preko TCP/IP protokola a ve naredna generacija mobilne
telefonije bi trebalo da sutinski poiva na ovom standardu oni e biti deo
Interneta, iako svakako nisu "kompjuteri" u uobiajenom znaenju te rei.
Drugo, definisanje Interneta od strane ove ili one institucije ne znai mnogo; dok
se drugi uesnici u globalnoj igri slau sa tom definicijom, mrea ostaje logiki i
funkcionalno koherentan medij. Tree, promena jednog ustaljenog standarda je
veoma skup poduhvat; zamislite kakav bi haos na tritu i u saobraaju izazvala
iznenada promena metrikog sistema teine i rastojanja? Sva ova zapaanja
navodimo kako bismo istakli sledee: jednom definisan, i, kako e razvojni
trendovi koje prikazujemo u ovom radu jasno pokazati, iroko prihvaen standard
informacione razmene, teko da e trpeti krupne izmene u razumno odreenoj
budunosti. Internet je tu sa nama da bi ostao; najverovatnije, dugo vremena u
formi koja nam je ve sada poznata.
Ono to ne treba izgubiti iz vida ako se razmatra upravo navedena
definicija Interneta je njena trea taka, prema kojoj se podrazumeva da u
odreenje svetske globalne komunikacione tehnologije ulazi i mogunost usluga
obezbeenih prateom infrastrukturom. U ovoj (III) taki definicije impliciran je
celokupan "drutveni odraz" razvoja Interneta.
Kada govorimo o razvoju I-drutva, zato, ne treba zaboraviti da je ono
sutinski povezano sa pitanjem definisanja i prihvatanja odreenih standarda. Na
apstraktnoj ravni drutvenih nauka, zato, pravedno je rei sledee: sutinski
razvoj ljudskog drutva u aktualnom trenutku ne poiva na Internetu, jer on je
samo manifestna ravan teorijskog i praktinog proboja u matematikoj logici,
kibernetici i fizici XX veka, koje su postavile prave fundamente tog razvoja.
Internet je, u pravom smislu te rei, stvar dogovora, konsenzusa i definisanja.
Trenutno, taj dogovor, koji omoguava egzistenciju onoga to uobiajeno
nazivamo svetskom mreom, odgovara svim globalnim igraima, prosto zato to
je jednom usvojen, privlai enormnu masu kapitala, a praktino se pokazuje
30
Da bi se dolo do ovakve slike digitalne podele, koja zaista prikazuje realan odnos razvijenih i
nerazvijenih, neophodno je koristiti kategorije proseka broja korisnika Interneta po dravama. Ukoliko
bismo prikazivali ove podatke pojedinano (tj. da je svaka drava predstvljena jedinstvenom takom na
grafikonu), dobili bismo trend u kome bi se teko opaala "teina" digitalne podele. Meutim, on bi bio
posledica velikih razlika u GDP, broju korisnika, veliinama populacije i vrednosti drugih faktora. Na izbor
kategorija po broju korisnika Interneta po dravi je donekle arbitraran, ali omoguava jasan i pregledan
uvid u fenomen digitalne podele.
31
Bliski istok;
1%
SAD i
Kanada; 30%
Evropa; 31%
Latinska
Amerika; 6%
Afrika; 1%
Azija/Pacifik;
31%
Na ovom mestu je vredno podsetiti se da je u prvoj nedelji septembra 2002. godine kineska vlada blokirala
pristup najjaem svetskom pretraivau Google, u oprezu prema politikim previranjima pred 16. kongres
KP Kine. Samo etiri dana kasnije, mahom pod pritiskom samih kineskih korisnika Interneta, Google je
deblokiran i pretraga je mogla da se odvija neometano. Meutim, svi linkovi sa Google-a koji se odnose na
teka spoljno-politika pitanja upuena Kini (npr. ljudska prava) se preusmeravaju na sajtove koje je
prethodno odobrila kineska vlada, ili se korisnicima blokira pristup Google-ovom sajtu na par sati (up.
WIRED 11:01, "Google Sells Its Soul", pp 130135). Sa isto tehnikim razvojem Interneta, brzine pristupa i
multimedijalne podrke, nemamo razloga da ne verujemo da e u budunosti upliv zvanine politike na
razvoj i pristup biti samo vei; sa ovime se slau i analitiari The Economist-a (up. "Digital dilemas: A Survey
of the internet society", 25. Januar 2003, The Economist). U tom smislu, pitanje je samo vremena kada e lepe
elje za distribucijom Interneta i ICT uopte postati dileme.
32
33
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
www.adobe.com
www.microsoft.com
www.geocities.com
www.netscape.com
members.aol.com
www.yahoo.com
www.amazon.com
www.google.com
www.macromedia.com
www.cnn.com
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
www.altavista.com
www.angelfire.com
members.tripod.com
www.mapquest.com
www.weather.com
www.apple.com
www.excite.com
www.lycos.com
www.real.com
www.hotbot.com
72
73
74
75
svetskoj mrei. Meutim, podaci o broju korisnika Interneta prema tome koji
je njihov maternji jezik pokazuju da dominacija govornika engleskog nije
apsolutna. Opet, imamo i podatke koji ukazuju na to broj web-prezentacija
prema zemlji pripadnosti ne prati distribuciju korisnika Interneta prema
maternjem jeziku. Na ta ukazuje ovo injeniko stanje stvari? Koje su mogue
posledice ovih nesrazmernih odnosa po budui razvoj?
Pre svega, osnovni antagonizam koji se namee je onaj izmeu broja
korisnika/govornika/sajtova engleskog, kineskog i japanskog jezika. S
obzirom na prirataj u broju korisnika koji belei Kina (do kraja 2003. godine
oekuje se da e biti vie kineskih korisnika Interneta nego japanskih), kao i
na strateku poziciju ove zemlje kao globalnog igraa, osnovna napetost u
razvoju I-drutva e poivati na relacijama SAD Kina. Kina, s jedne strane,
ima sva prava da se osea kulturno ugroenom: njeni korisnici protestuju
zbog ukidanja pristupa pretraivau Google, koji ih, prema navedenim
podacima, nee odvesti na veliki broj stranica na kineskom jeziku. Pitanje je
zato razvoj web-prezentacija na kineskom jeziku zaostaje za brojem
prezentacija na drugim jezicima. Pre svega, moemo da pretpostavimo da se
radi o efektima ekonomske prirode: 160 miliona korisnika Interneta u SAD
predstavljaju daleko zanimljivije trite i po broju i po platenoj moi, to je
stimulacija za razvoj najrazliitijih e-commerce inicijativa ne mrei. Dalje, ne
treba isputati iz vida ni injenicu da se veliki broj javnih web-prezentacija
razvija dvojezino, kako bi bile znaajne za vei broj korisnika, kao i to da je
drugi jezik u takvim sluajevima gotovo uvek engleski. Trenutno stanje na
Internetu je takvo da bez dobrog poznavanja engleskog jezika korisnik moe
da iskoristi zapravo veoma mali deo mogunosti koje mrea prua.
Pitanje koje je na ovom mestu teko diskutovati prosto zato to mu je
neophodno posvetiti zasebnu analizu je pitanje kulturnog uticaja koji
zapadna civilizacija, na elu sa SAD, vri na Kinu i druge zemlje putem
Interneta, kao i pitanje procene kakva e biti reakcija na taj uticaj. iroka
zastupljenost engleskog jezika na mrei, zastupljenost koja ga ini
standardom u pravom smislu rei, uveliko predstavlja i zastupljenost
odreene strukture stavova koji se mreom propagiraju. Daleko od ma kakve
teorije zavere prema kojoj bi ovakav proces bio centralno rukovoen i
politiki odreen, on je sasvim prirodan i tie se ne samo semantikih
aspekata sadraja koji se nalaze na mrei, ve i osobina jezikih formi kao
takvih. Razvoj Interneta? ne zaboravimo Vorf-Sapirovu hipotezu. U ovom
kontekstu, vreme je da shvatimo kako razvoj Interneta u kontekstu procesa
globalizacije uvek predstavlja nelinearno ubrzanje i irenje efekta inicijalnih
uslova u kojima je mrea nastala. Ovi uslovi su, antropoloki posmatrano,
potpuno "anglo-saksonski", a kako e druge civilizacije reagovati na
distribuciju ovih inicijalnih parametara u situaciji kada ne mogu da "odbiju"
uticaj kao takav, ostaje da se vidi. Dobar deo te reakcije zavisie od buduih
odluka Kine po pitanju sopstvene strategije Internet razvoja, ulaganja u razvoj
prezentacija na kineskom jeziku kao i fundametalnih odluka vezanih za
distribuciju operativnih sistema (Microsoft Windows/distribucije Lynux-a) i
status piratskog softvera. Ukoliko se ostvare inicijative kontrole poput
76
77
78
Populacija
GDP
per capita
Korisnici
telefona
Korisnici
mob. telefona
Populacija
1,00000
-0,04784
0,32312
0,61709
GDP
per capita
-0,04784
1,00000
0,08881
0,32627
Korisnici
telefona
0,32312
0,08881
1,00000
0,44514
Korisnici
mob. telefona
0,61709
0,32627
0,44514
1,00000
Host
kompjuteri
0,15085
0,27337
0,28939
0,57583
Korisnici
Interneta
0,33517
0,38589
0,38284
0,82918
Procena
PC
0,27994
0,36391
0,36296
0,76315
Host
kompjuteri
Korisnici Interneta
Procena PC
Populacija
0,15085
0,33517
0,27994
GDP
per capita
0,27337
0,38589
0,36391
Korisnici
telefona
0,28939
0,38284
0,36296
Korisnici
mob. telefona
0,57583
0,82918
0,76315
Host
kompjuteri
1,00000
0,89383
0,95224
Korisnici
Interneta
0,89383
1,00000
0,97989
Procena
PC
0,95224
0,97989
1,00000
79
80
Zemlja
Finska
SAD
Singapur
vedska
NRI
5,92
5,79
5,74
5,58
21.
22.
23.
24.
Zemlja
Irska
Belgija
Novi Zeland
Estonija
NRI
4,89
4,83
4,70
4,69
81
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
Island
Kanada
Velika Britanija
Danska
Tajvan
Nemaka
Holandija
Izrael
vajcarska
Juna Koreja
Australija
Austrija
Norveka
Hong Kong
Francuska
Japan
5,51
5,44
5,35
5,33
5,31
5,29
5,26
5,22
5,18
5,10
5,04
5,01
5,00
4,99
4,97
4,95
25.
26.
27.
28.
29.
30.
31.
32.
33.
34.
35.
36.
37.
38.
39.
40.
panija
Italija
Luksemburg
eka
Brazil
Maarska
Portugal
Malezija
Slovenija
Tunis
ile
Juna Afrika
Indija
Latvija
Poljska
Slovaka
4,67
4,60
4,55
4,43
4,40
4,30
4,28
4,28
4,23
4,16
4,14
3,94
3,89
3,87
3,85
3,85
Svi navodi su prema Elements and Principles of the Information Society, Sarrocco, C. (2002).
82
83
Literatura
Anttiroko, A. (1999). Remark on the relation between social science and ICT. With
special reference to theories of power and democracy. UK-Nordic Initiative on
Information and Communication Technologies, Workshop, University of
Karlskrona/Roneby, Sweden 15 16 April 1999.
Baird, Z. (2002). Governing the Internet. Engaging Government, Business, and
Nonprofits. Foreign Affairs, Vo. 86, N. 6.
Bollen J. & Heylighen F. (1996). Algorithms for the self-organisation of
distributed, multi-user networks. Possible application to the future World
Wide Web, in: Cybernetics and Systems '96 R. Trappl (ed.), (Austrian Society
for Cybernetics), p. 911916.
Chandler, D. (1995). Technological or Media Determinism.
http://www.aber.ac.uk/media/Documents/tecdet/tecdet.html
Dutta, S., Lanvin, B. & Paua, F. (Eds.) (2003). Global Information Technology
Report 20022003 Readiness for the Networked World. World Economic Forum,
2003. Kompletan izvetaj u PDF formatu moe se nai na sajtu Svetskog
ekonomskog foruma: http://www.weforum.org
Hargittai, E. & Centeno, M. A. (2001). Defining a Global Geography. American
Behavioral Scientist, 44(10).
J. Kleinberg, S. Lawrence. The Structure of the Web. Science 294(2001), pp. 1849.
84
Apstrakt. Internet globalizacija (ili ICT globalizacija) jeste fenomen koji je praen i
prouavan poev od same pojave Interneta, meutim, do danas ovo prouavanje nije
dovelo do stvaranja koherentne slike tog fenomena. Nekoliko razliitih disciplina i
nekoliko razliitih, najee vrednosno orijentisanih teorijskih stavova, uestvuju u
ovom istraivanju globalnog razvoja informacionih tehnologija. Cilj ovog rada je
diskusija fenomena internet globalizacije, odn. uzajamnih zavisnosti koje postoje
izmeu razvoja Interneta kao nosioca globalnog uticaja informacionokomunikacionih tehnologija, i drutvenih struktura na kojima Internet poiva, i koje
same sve vie i vie poivaju na njemu. U susret Svetskom samitu o informatikom
drutvu (World Summit on the Information Society, Geneva, December 2003),
izuzetno je vano da budemo svesni ovog globalnog razvoja, u onoj meri u kojoj nam
raspoloivi podaci i nauna istraivanja to omoguavaju, kako bismo mogli
objektivno da sudimo o mogunostima svetskog ICT razvoja, pre svega u smislu
premoavanja ogromnih razlika izmeu razvijenih i zemalja u razvoju. U prvom delu
rada, na cilj je uvoenje osnovnih pojmova i linija diskusije. Razmatra se tehnika
definicija Interneta i u njoj ve otkrivaju odreenja koja povezuju tehnike aspekte
svetske mree sa optim drutvenim razvojem, kratko se diskutuje shvatanje
Interneta kao tehnologije/medija i uvodi se koncept informatikog drutva. Takoe,
ukratko se prikazuju neke osnovne idiosinkratike crte internet globalizacije,
mogunosti koje ukazuju na to da se zaista radi o sasvim drugaijoj tehnolokoj
revoluciji od prethodnih. U drugom delu rada, prikazujemo i diskutujemo nalaze o
85
86
POJMOVNIK GLOBALIZACIJE
ANTIGLOBALISTIKI POKRET
APEC
Azijskopacifika ekonomska zajednica ili Forum za azijskopacifiku
privrednu saradnju (engl. AsianPacific Economic Cooperation) osnovan je
1989. godine i obuhvata zemlje ASEAN-a (v.), NAFTA-e (v.), Japan, ile, Kinu,
Junu Koreju, Tajvan, Hong Kong, Australiju, Novi Zeland i PapuaNovu
Gvineju. To je najvee udruenje na svetu bazirano na ekonomskoj saradnji,
na ijem podruju ivi oko 2,2 milijarde ljudi. Na poetku, APEC je bio
prvenstveno debatno telo, a zatim iri svoje nadlenosti. Sekretarijat sa
87
ugovor o miru;
88
ATLANTIZAM
Termin kojim se ponekad oznaava ideologija globalizacije (v.), najee
u negativnoj konotaciji, ukoliko se odnosi na "amerikanizam", "vesternizaciju"
(v.), "amerikanocentrinost" procesa globalizacije. Ovakvo obeleavanje onih
aspekata globalizacije koji se ocenjuju kao negativni u kulturama i
civilizacijama van zapadnih, svoje ime oigledno duguje imenu
Severnoatlantskog vojnog saveza NATO (v.). Upotrebom termina "atlantizam",
najee se iz konteksta sveukupnosti procesa globalizacije izdvaja dimenzija
vojno-politike dominacije svetskim sistemom od strane sila zapadne
civilizacije, ujedinjenih u Severnoatlantskom vojnom savezu. U upotrebi, ovaj
termin moe da nosi i peorativnu crtu usmerenu prema zapadnoevropskim
dravama, u pokuaju da se naglasi slabljenje njihovog politikog identiteta i
iscrpljujua politika zavisnost od SAD.
AUTONOMIJA
U politikom smislu, autonomija je ograniena samouprava, najee
zasnovana na kulturnim i etnikim razlikama i potrebi da se potvrdi i odri
odreeni kulturni i/ili etniki identitet (v. nacionalni identitet). Autonomija nije
nezavisnost, ali je istorijski njen est prekursor, kao u sluaju evolucije
Britanske imperije u Komonvelt nacija, sainjen od autonomija i kompletno
suverenih drava (v. suverenitet).
BALKANIZACIJA
Pojam se koristi u naunoj i pseudonaunoj publicistici, i oznaava
usitnjavanje odreenog politikog prostora na male, najee zavaene
drave. U upotrebu je uao u drugoj polovini XIX i poetkom XX veka, pod
utiskom nemira koje je izazvalo opadanje otomanske vlasti na Balkanu (ratovi
za osloboenje Srbije i Crne Gore, ustanci u Bosni i Bugarskoj, tursko-grki i
srpsko-bugarski ratovi, te balkanski ratovi). Ustalio se nakon I svetskog rata,
koji je doveo do propasti Otomanskog i Habsburkog carstva, i parcelacije
Balkana na niz malih nacionalnih drava.
89
BIPOLARNOST
Za razliku od unipolarnosti (v.) i multipolarnosti (v.), bipolarnost
podrazumeva stanje svetskog sistema kojim dominiraju dve znaajne sile.
Paradigmatian istorijski primer je period Hladnog rata, od kraja II svetskog
rata do kraja osamdesetih godina XX veka, u kome su svetom dominirale
SAD i SSSR. Zahvaljujui ubrzanom razvoju nuklearnog oruja i stratekih
nuklearnih potencijala, period bipolarnog sveta u Hladnom ratu bio je vreme
neprestane krize tokom koje se nad itavim oveanstvom nadvijala opasnost
globalnog rata. Meutim, razvoj nuklearnih potencijala se, izmeu ostalog,
danas shvata i kao faktor ravnotee bipolarnog sistema iz doba Hladnog rata.
Zastraujui reterenti koje su razvile obe strane uspeno su odvraali jednu ili
drugu od poteza koji bi bitno naruili ravnoteu sistema i doveli do sukoba
globalnih razmera. Bipolarni sistem Hladnog rata je, sa raspadom SSSR,
prepustio mesto unipolarnom svetu kojim dominiraju SAD (v. kraj istorije),
mada je moda ispravnije rei za aktualno stanje svetskog sistema da je unimultipolarno, kako neki autori oznaavaju sistem u kome SAD ipak nemaju
neprikosnovenu politiku mo nad ostatkom sveta.
BRETONVUDSKI SPORAZUM
90
CIVILNO DRUTVO
Pod civilnim drutvom se obino podrazumeva splet raznih oblika
ljudskog organizovanja, udruivanja i delovanja povezanih veom ili manjom
nezavisnou od drave kao institucije koja se od svih ostalih razlikuje
monopolom sile i obaveznou potovanja njenih odluka. Naelno, pri
stupanju u institucije i procese koji konstituiu civilno drutvo u najirem
smislu, pojedinci slobodnom voljom i bez prinude donose odluku o tome. U
praksi nije uvek tako, poto je stupanje u konfesionalne, etno-identitetske,
staleke, strukovne, politike i neke druge zajednice koje ne raspolau
dravnom silom i makar teorijski su od nje nezavisne, najee uslovljeno
okolnostima koje pojedinac nije slobodnom voljom birao, uprkos tome to na
pripadnost tim zajednicama i uee u njihovim aktivnostima nije zakonom
obavezan. Odvojenost tih zajednica, kao i ustanova koje su izgradile radi
zadovoljenja svojih interesa, od drave kao suprazajednice koja bi prema
njima morala biti neutralna, upravo je jedan od neizostavnih uslova koje
drutvo mora ispuniti da bi se nazvalo graanskim, liberalnim i
demokratskim.
U uem smislu, posle II svetskog rata, a pogotovo od ezdesetih godina
XX veka, civilnim drutvom se naziva uglavnom onaj segment drutva koji
konstituiu novi drutveni pokreti (v.), uglavnom emancipatorske prirode, ije
delovanje je usmereno na ostvarenje prava koja nisu zagarantovana glavnim
postulatima liberalne, pa ni socijalne demokratije (v.). Meu institucijama
karakteristinim za tako shvaeno civilno drutvo naroito se istiu nevladine
organizacije (v. NGO), ija je aktivnost u poslednjim decenijama XX veka
postala bitan faktor u drutvenim i politikim procesima razvijenih zemalja,
ali ne samo njih.
91
CYBERSPACE
Koncept cyberspace, koji je kod nas mestimino prevoen kao
"sajberprostor", uveo je uveni pisac naune fantastike Vilijam Gibson
(William Gibson) u romanu Neuromancer osamdesetih godina prolog veka. U
Gibsonovoj verziji, koncept sajberprostora odnosi se na konstituisanje
subjektivne percepcije u hipotetikoj situaciji direktnog povezivanja nervnog
sistema sa nekom kompatibilnom informacionom arhitekturom (v.
informacija), i podrazumevao bi promene stanja svesti kod ljudskog subjekta u
takvoj situaciji. Meutim, danas se koncept sajberprostora koristi sa bitno
drugaijom konotacijom, oznaavajui u slengu neto to bismo mogli da
opiemo kao "biti na Internetu (v.)"; za prezentaciju neke kompanije na WWW,
rei emo da je "njihovo prisustvo u sajberprostoru bitno poboljano u odnosu
na konkurenciju" i sl.
DEMOGRAFSKA EKSPLOZIJA
Trend porasta broja stanovnika planete svojstven XIX i XX veku.
Naime, na planeti je 1825. godine ivelo oko milijardu ljudi. Ovaj broj
je do 1925. udvostruen, da bi 1976. iznosio 4, a 1990. 5,3 milijardi
stanovnika (uprkos razornim svetskim i lokalnim ratovima koji su poremetili
dinamiku demografskog razvoja). Ovaj trend se prenosi i u XXI vek. Procene
demografa variraju izmeu 7.69,4 milijardi stanovnika u 2025. godini.
Uteno je, meutim, to je najvei broj drava, prepoznajui ovaj proces kao
potencijalnu opasnost, razliitim nainima uticao na smanjenje stope
nataliteta, pa se predvia da e se broj stanovnika planete uravnoteiti oko
2050. Na kom broju? Optimisti procenjuju 11, pesimisti tvrde 14 milijardi.
Dodue, demografske procene ostaju nesigurne iz jednog uasnog razloga.
Danas je teko rei kakav e tok u narednim decenijama uzeti epidemija
AIDS-a, koja moe dramatino uticati na demografski razvoj.
Uzroci demografske eksplozije prilino su jednostavni. Najvei deo
sveta (bez Evrope i Severne Amerike), dobrim delom zbog uticaja globalizacije
(v.) proivljava dramatian prelaz iz agrarnog u industrijsko drutvo. Stopa
mortaliteta opada, smrtnost novoroenadi takoe, ivotni vek je dui (to su
karakteristike industrijskog drutva), ali natalitet ostaje visok (shodno
agrarnom drutvu). Da naznaimo par moguih posledica. Pritisak ogromnog
broja stanovnika mogao bi da ubrza troenje resursa planete i izazove jagmu
oko njih. Ovaj argument dao je poslednjih godina krila mnogim
neomaltuzijanskim teorijama o potrebi da se smanji broj ljudi na planeti, ali je
izazvao i globalnu promenu odnosa prema prirodi (v. odrivi razvoj). Dalje,
visok prirataj svojstven je zemljama u razvoju (95% porasta stanovnitva
desie se u njima), odnosno siromanim drutvima. Time e se produbiti jaz i
92
93
94
vlasti. Reavaju bitna drutvena pitanja i mogu biti znaajni akteri drutvene
dinamike. Delanje je uvek praeno odreenom negativnom dimenzijom
(protestom, poricanjem, revoltom, neprihvatanjem, oblicima nenasilnog
otpora itd.).
Istorijski posmatrano, postoje tri etape u razvoju drutvenih pokreta: period trgovakog
drutva, u kome su glavnu ulogu imali graanski pokreti za prava i slobode oveka; period
industrijskog drutva, u kome je bila presudna uloga radnikog pokreta, i period postindustrijskog
drutva, u kome se javljaju mnogobrojni novi drutveni pokreti. Pojava drutvenih pokreta modernog
doba obeleava konano dovrenje procesa razdvajanja politike drave od civilnog drutva i
istovremeno uspostavljanje mosta izmeu njih. Najoptija podela drutvenih pokreta je na
emancipatorske (koji proiruju polje ljudske slobode i demokratije) i neemancipatorske (koji suavaju
prostore slobode). S obzirom na drutveni sadraj i osnovne socijalne nosioce mogu biti: klasni,
politiki, nacionalni (v. nacionalizam), populistiki, rasni, verski, kulturni, omladinski, sportski itd.
Savremeni drutveni pokreti su: ekoloki (v.), studentski, neofeministiki, mirovni (v.), antinuklearni,
za alternativnu tehnologiju i energiju, za alternativnu ekonomiju, graanske inicijative i pokreti za
graanska prava i slobode, antipsihijatrijski itd. Institucionalizovani pokreti u vidu meunarodnih
nevladinih organizacija (v.), danas su vani akteri meunarodnog drutva (Greenpeace, Human Rights
Watch, Amnesty International itd.).
EKOLOKI POKRETI
EKUMENIZAM
95
Antiki Grci su svet, tanije onaj njegov deo naseljen ili makar
dotaknut njima, narodom koji je svoju kulturu doivljavao kao izrazito
superiornu, nazivali pojmom OIKOMENA. U nju, dakle nije spadao prostor
nastanjen ostalim, u grkoj percepciji varvarskim narodima, mada su neki od
njih u pojedinim dostignuima kulture prevazili i same Grke. Tokom istorije
termin je i dalje ostao u upotrebi. U periodu postojanja Rimskog carstva,
drave sa pretenzijama da okupi ceo njenim stanovnicima poznati svet unutar
svojih granica i pod svojom vlau, pojam ekumene je oznaavao ba tako
shvaen svet praktino identifikovan sa PAX ROMANA, podrujem pod
vlau ili uticajem rimske svetske drave (v. imperija). Kada je hrianstvo
postalo dominantna i zvanina religija Carstva, ekumenom je poeo da se
naziva hrianski svet.
Nadivevi propast Zapadnog (476. g.) i Istonog (1453) rimskog
carstva, hrianska ekumena je, usled tih dramatinih istorijskih lomova,
konstituisana mnotvom vie ili manje meusobno antagonistiki
postavljenih drava, uglavnom monarhija. Meu njima su postojale carevine
(imperije) koje su pokuavale da, imitirajui rimski prototip, ovladaju celom
ekumenom, usled ega je istovremeno postojanje nekolicine njih predstavljalo
apsurd po merilima tadanje dravno-pravne doktrine. Ispod njih su se,
unutar hijerarhije drava koja je normirana upravo na ekumenskom nivou,
nalazile kraljevine koje su bile donekle i etnike, narodnosno zasnovane,
predstavljajui tako pretee novovekovnih nacionalnih drava (v. nacija), dok
su jo nia mesta zauzimale isto dinastiki zasnovane dravne tvorevine
karakteristine uglavnom za srednji vek i epohu feudalizma (kneevine,
vojvodstva itd.).
Teorijsko jedinstvo ekumene koje je proisticalo iz univerzalistike
prirode imperijalne dravne doktrine, kao i hrianske crkve i njenog uenja
postalo je, meutim, bitno narueno u istorijskoj stvarnosti, ne samo
pomenutim pluralizmom carstava, ve i dubokim organizacionim i
doktrinarnim raskolima unutar hrianstva. Tako su 1054. konano faktiki
nastale bar dve hrianske ekumene istona, na vrhu ije hijerarhije su stajali
istonorimski (vizantijski) car i carigradski patrijarh, dok je zapadna
(rimokatolika), sa rimskim patrijarhom (papom) i carem obnovljenog
Zapadnog carstva (Sveto rimsko carstvo nemake narodnosti) na elu,
doivela nove crkvene raskole tokom protestantske reformacije, koja je samo
pospeila dalje politiko usitnjavanje, olieno uglavnom u procesu formiranja
nacionalnih drava. Istona (pravoslavna) ekumena (v. vizantinski
komonvelt)je, uostalom radikalno smanjena, bez imperije koja je nestala u
korist slinog, takoe ekumenskog sistema konstituisanog od strane
nehrianske monoteistike religije islama, poduprtog svojim imperijama
(kalifatima Bagdadskim, Kordovskim, Osmanlijskim).
Daljim tokom evropske, pa i svetske istorije koja je u novom veku
postajala sve zavisnija od evropske, svaka od ovih ekumena je postala daleko
vie teorijska nego praktina injenica. Pravi centri realne politike,
ekonomske i vojne moi, kao i ideolokog i kulturnog uticaja, imali su u tim
periodima kontrolu nad veim stanovnitvom i teritorijama nego njihovi
96
97
EVROPSKI PARLAMENT
Najvie predstavniko telo Evropske unije (v.) koje u ovoj
nadnacionalnoj integraciji igra ulogu slinu parlamentima demokratskih
nacionalnih drava, ali se jo uvek sa njom ne moe poistovetiti. Deli sa
Evropskim savetom zakonodavnu vlast (u okviru nadlenosti koje su lanice
98
EVROPSKA KOMISIJA
Telo koje obavlja deo izvrne vlasti u EU. Predsednika i lanove bira
Evropski parlament na predlog drava lanica. Komisija priprema i podnosi
predloge zakona Evropskom savetu i Parlamentu, sprovodi njihove odluke i
rukovodi unutranjom i spoljnom politikom Unije. Komisija zaseda u Briselu.
U poreenju sa Savetom, Komisija mnogo vie lii na demokratski izabranu
vladu, karakteristinu za sve drave lanice EU.
EVROPSKI SAVET
Telo koje ima odluujui uticaj na politiku EU. Njegove lanove
postavljaju, tj. delegiraju drave lanice, tako da Parlament nema politiki
nadzor nad njima, mada Savet maksimalno usklauje svoje aktivnosti sa
Parlamentom. To odsustvo nadreenosti Parlamenta Savetu, tj. njihova
koordinacija umesto subordinacije u vrenju zakonodavne i budetske vlasti,
predstavlja osnovnu prepreku pri prerastanju EU od nadnacionalne
integracije u nadnacionalnu dravu. Savet zaseda u Briselu i Luksemburgu, a
predsedavaju predstavnici zemalja lanica sa mandatima od 6 meseci.
EVROPSKA UNIJA
100
zapadnom politikom odbrane osnovnih prava oveka (v. ljudska prava), koja u
najnovije vreme podrazumeva i doktrinu opravdanog vojnog angaovanja u
cilju odbrane tih prava.
U osnovi ovog sukoba, iskljuujui na as ekonomske interese obe
strane, nalazi se pitanje univerzalnosti osnovnih ljudskih prava. Za zapadnog
oveka, koncepti koji obezbeuju univerzalnost osnovnih ljudskih prava
dobro su utemeljeni u dve i po hiljade godina zapadne filozofske tradicije,
dok se pitanje interpretacije zavisne od kulture otvara sa mogunou da se
koncept prava zasnuje na nekom drugom simbolikom sistemu, npr. uenju
Kurana. Strogo govorei, pozivanje na sopstvenu filozofsku tradiciju u
sukobu sa drugim kulturnim normama nije argument koji bi ovakav sukob
mogao da dovede u mirne vode. Tek sa postmodernizmom (v.), i prihvatanjem
da je i zapadna metafizika jedan sistem interpretacije u koji su uitane
zapadnjake vrednosti, omogueno je shvatanje ovog problema. Teko da je
mogue da e Zapad ikada reiti problem univerzalnosti osnovnih ljudskih
prava analitiki, drugaije nego oslanjanjem na sopstveno moralno oseanje.
Iz razloga koji se nalaze u samoj prirodi najveeg broja verskih spisa
koje pojedine verske zajednice smatraju svetim, svaka njihova direktna
interpretacija to vodi ka verskom fundamentalizmu nuno e se nai u
sukobu sa prevladavajuim vrednosnim sistemima zapadnih zemalja, u
kojima je naelno prihvaena slobodnija interpretacija verskih spisa. Dobar
deo zapadne istorije sastoji se u vaspostavljanju i odbrani, s jedne strane, i
osloboanju od pritiska, s druge strane, stavova koji proistiu iz Biblijskih
tekstova. Ekonomska, politika i vojna mo Zapada, kao i reenost da se
sopstveni interes i osnovna ljudska prava brane i vojnim sredstvima,
neminovno se nalaze u suprotnosti sa verskim fundamentalizmom. Raspored
resursa, pre svega nafte, kao i ukupni geostrateki znaaj bliskoistonog
regiona i regiona jugoistone Azije u kome se nalazi Indonezija,
najmnogoljudnija
muslimanska
drava,
ine
pitanje
islamskog
fundamentalizma nezaobilaznim u svim raspravama o procesima globalizacije
(v.).
GLOBALIZACIJA
Globalizacija je skup sloenih drutvenih procesa koji odlikuju
savremeni svetski sistem. U znaenju koje joj se danas najee pridaje,
globalizacija podrazumeva trend, potencijalno opti, preuzimanja bitnih
politikih, ekonomskih i kulturnih odlika zapadne civilizacije od strane
ostalih konstituenata svetskog sistema. Iako se termin "globalizacija" u
intelektualnom diskursu uestalo koristi tek u poslednje dve decenije,
miljenje motivisano sveu o sve manjem i manjem uticaju fizike distance na
aktere u drutvenim procesima staro je koliko i razvoj prvih brzih tehnologija
transporta, poput elenice. Danas, fiziku distancu kao faktor drutvene
101
interakcije sve vie i vie eliminiu informacione tehnologije (v.) Internet (v.)
koje se tako nalaze u samoj sri savremenih rasprava o globalizaciji.
Termin "globalizacija" svojim znaenjem obuhvata irok spektar
ekonomskih, politikih i kulturnih trendova savremenog sveta, i jednu je od
najvie upotrebljavanih "kljunih rei" koje se koriste u savremenom diskursu
drutvenih nauka i drutvene teorije. U ekonomskom smislu (v. globalna
ekonomija), ona se najee koristi da oznai globalan uticaj klasinog
liberalizma (ili ideje "slobodnog trita") na svetsku ekonomiju (v. liberalizam),
dok se u politikom smislu pod globalizacijom najee podrazumeva
dominacija zapadnjakih (ponekad se misli iskljuivo na amerike) formi
politikog, ekonomskog i kulturnog ivota. U kulturnom smislu, gotovo
sinonimno se upotrebljava termin "vesternizacija" (v.) ponekad sa negativnom
konotacijom, oznaavajui trend preuzimanja dominantnih vrednosti i ideala
zapadne civilizacije od strane pripadnika drugih kultura i civilizacija. Drugi
aspekti globalizacije mogu se podvesti pod njene politike, ekonomske i
kulturne forme, a meu njima najvie vredi izdvojiti razvoj i distribuciju
informacionih tehnologija, pre svega Interneta, kao i razvoj industrije
informatikih tehnologija kao bitne odlike savremenog svetskog ekonomskog
sistema. Pored navedenog, globalizacija podrazumeva i mogunost
eksplicitnog razvoja jedinstvenog svetskog sistema u politikom smislu rei,
odn. izgradnju sloenih transnacionalnih entiteta (v. transnacionalna drava) i
njihovu moguu koordinaciju od strane jo viih instanci.
Izuzetno je bitno razumeti da globalizaciju, kako je opisana u
prethodnim redovima, moemo shvatiti samo kao mogunost, da samo neke
od sloenih procesa koje ona obuhvata moemo da konstatujemo kao faktiko
stanje stvari, i da ona zapravo predstavlja tendenciju, koja nalazi kako svoje
zagovornike, tako i svoje protivnike (v. antiglobalistiki pokret). Gotovo je
nemogue formirati jedinstven stav prema globalizaciji kao fenomenu;
potrebno je prouavati njene segmente, pojedinane procese u kontekstu
ostalih, kako bi uopte mogle da se sagledaju potencijalno dobre i loe
posledice globalizacije u celini. Ona je vrsta fenomena koja u naunoj diskusiji
zahteva visoko razvijenu kritiku svest i paljivu analizu; naalost, zbog
brzine kojom se odvijaju savremeni procesi globalizacije i politikih posledica
koje ostavljaju, izvori o procesima globalizacije esto predstavljaju meavinu
iznoenja realnih injenica, zatim ideologija i stavova, to rezultira razvojem
stereotipnih shvatanja i unekoliko oteava nauni pristup prouavanju ovog
fenomena.
Gotovo je izvesno da su neki aspekti dananje globalizacije
nezaustavljivi, kao to je to verovatno sluaj sa razvojem Interneta i optom
primenom informacionih tehnologija u svim aspektima drutvenog ivota.
Posmatrajui samo ovaj proces, mogue je uoiti koliko on odreuje svoju
"okolinu" u optem toku globalizacije, samo ako se uzme u obzir koliki je broj
tehnikih, pravnih i drugih standarda neophodno usvojiti na globalnom
nivou kako bi on mogao nesmetano da se odvija. Meutim, stepen u kome je
ovakav proces, tipian u diskusijama globalizacije, odreen kulturnim
kontekstom u koji prodire, esto se manje naglaava od uticaja koji on sam
102
GLOBALNA EKONOMIJA
Globalna ekonomija je organizacija proizvodnje, razmene i
konzumacije roba i usluga na svetskom (globalnom) nivou. Za razliku od
meunarodne ekonomije, ovaj proces se ne odvija izmeu nekoliko drava,
ve su njime obuhvaene gotovo sve svetske drave, na globalnom tritu
koje nastaje kao novi ekonomski fenomen. Nosilac i glavni subjekt globalne
103
104
GRANICE
Obino se pod pojmom granica podrazumeva crta do koje se protee
teritorij jedne drave i koja je odvaja od teritorije neke druge. Poto se vlast
drave protee i na vazduni prostor iznad teritorije, kao i ispod same zemlje,
granica je u stvari ravan. U praksi, granicom se smatra meunarodno
utvrena linija iscrtana na tlu, koja se zatim po automatizmu produuje u
ravan iznad i ispod zemlje, odnosno mora ili reke. Meunarodnopravno,
granica je crta odnosno ravan do koje se protee dravna vlast odnosno
nadlenost (v. suverenitet). Uobiajeno se razlikuju prirodne i vetake
granice. Prirodne su one koje se poklapaju sa konfiguracijom terena koja
prirodno deli teritoriju, kao to su reke, planinski venci, jezera, itd. Vetake
granice su imaginarne linije, proizvoljno ugovorene izmeu drava.
Granice se obino utvruju ugovorom izmeu dve ili vie drava. Ako
ugovora nema, granicom se smatra ona linija koja faktiki postoji i na koju
nema prigovora zainteresovanih strana. Formalno, granina crta se obeleava
graninim znakovima u obliku graninog kamena ili stuba. Takoe,
ugovorom je preciziran reim u pograninoj zoni, ovlaenja graninih drava
i ustanovljeni su granini prelazi koje graani koriste radi prelaska iz jedne u
drugu dravu.
HEGEMONIJA
Uopte, hegemonija je vostvo, prevlast, upravljanje, odnosno pravo
subjekta, priznato od drugih, na vostvo i upravljanje. Obino je zasnovana
na moi koju neki subjekt poseduje u odnosu na druge, a koja je takve prirode
da ne moe biti savladana ili obuzdana, sem samom voljom subjekta koji je
poseduje. Ovaj pojam se najee sree u nauci o meunarodnim odnosima.
Hegemonija je stanje u meunarodnim odnosima kada je jednoj dravi
priznato pravo dominacije, uticaja i vostva (v. imperija). Jedan je od kljunih
pojmova najuticajnije kole u meunarodnim odnosima, realizma. Takoe,
marksistiki teoretiari su koristili pojam hegemonije da oznae dominaciju
jedne klase u odnosu na druge unutar drutva. Poznata je Gramijeva
105
IMPERIJA
Drava koja u svojoj teoriji ili politikoj praksi pretenduje na itav
kulturni prostor koji poznaje.
Prve drave imperijalnih pretenzija nastaju u starom veku van teritorije
Evrope (Egipat, Starovavilonsko carstvo, Kina, Persija). Njihovi se vladari
smatraju gospodarima sveta i boanstvima. Ove istone tendencije osetie se i
u ideologiji drave Aleksandra Makedonskog, koja je sjedinila grki i persijski
kulturni prostor u zajednicu univerzalistikih pretenzija. irenjem rimske
drave, koja u I veku n.e. obuhvata itavu oblast Sredozemlja i duboko zalee
imperijalna ideja dobija novu snagu i jasnu kulturnu dimenziju. Granice
Rimskog castva (v. limes) su okvir u kome se razvija specifina kultura, otro
odeljena od ostatka sveta. U IV veku n. e. rimska imperijalna svest preplie se
106
Najire
kakvu fiziku
Informacione
takvu fiziku
107
INFORMACIONA ENTROPIJA
Koncept informacione entropije je centralni koncept teorije informacija.
Entropija je jedinstvena mera koja se odnosi na stanje sistema u kome se on
trenutno nalazi, a koje je opisano preko niza verovatnoa p(a1), p(a2), p(a3),.. ,
p(an) da se sistem nae u nekom od moguih stanja. Tehniki, poto se
definie koliina informacija kao negativan logaritam ovih verovatnoa (v.
informacija), entropija sistema se definie kao negativna suma proizvoda
verovatnoa svih stanja sa logaritmima tih verovatnoa. U interpretaciji,
entropija je mera neureenosti nekog sistema, ona govori o stepenu reda koji u
njemu vlada; to je nia, to je sistem ureeniji, to je entropija via, to je sistem
manje ureen. U mnogim istraivanjima potvrena je povezanost ljudskih
reakcija u odreenim kontekstima sa entropijom sistema sa kojim se nalaze u
interakciji u tim kontekstima. Ukoliko dolazi do promene verovatnoa da e
se neki sistem nai u odreenom stanju, menja se i entropija sistema. U tom
smislu, ona predstavlja fundamentalnu meru za praenje ma kakve dinamike
ma kog prirodnog, vetakog, drutvenog, itd. sistema. Informacionu
entropiju definisao je, u sklopu teorije informacija, ameriki naunik Klod
enon.
INFORMATIKA REVOLUCIJA
108
INFORMACIJA
Tehnika definicija termina potie iz teorije informacija i vezuje se za
koncept stanja sistema. Svaki sistem u teoriji sistema moemo da opiemo
preko niza stanja u kojima on moe da se nalazi, recimo a1, a2, a3,.. , an.
Pretpostavimo da su poznate sve verovatnoe da se sistem nae u nekom od
datih stanja, dakle p(a1), p(a2), p(a3),.. , p(an). Tada, koliina informacija koju
nosi dogaaj a1 (da se sistem nae u stanju a1) jednaka je negativnom logaritmu
po osnovi 2 verovatnoe tog stanja. Kvantitativno definisanje koliine
informacija, koje potie od Harlija, a razvija se u enonovoj revolucionarnoj
teoriji informacija, sutinski je unapredilo razvoj informacionih tehnologija i
omoguilo razvoj digitalnih tehnologija uopte. Prisustvo logaritma u
definiciji lako omoguava definisanje koliine informacija od 1 bita kao one
koliine informacija koju nosi izbor izmeu dva jednako verovatna dogaaja.
Merni sistem koliine informacija nije dekadni: osam bita ine jedan bajt, 1024
bajta ine jedan kilobajt, 1024 kilobajta ine jedan megabajt, itd.
INTEGRACIJA
109
INTERNET
Svetska informaciona mrea, nastala povezivanjem manjih
kompjuterskih mrea, uz potovanje zajednikog TCP/IP protokola (Transfer
Control Protocol/Internet Protocol). Internet je nastao kao posledica razvoja
decentralizovanih kompjuterskih mrea od strane amerike vojske
(ARPANET), koji je dao impuls za razvoj takoe decentralizovanih
kompjuterskih mrea za razmenu naunih informacija u Americi i Evropi.
Ideja o decentralizovanoj kompjuterskoj mrei, mrei koja nije
hijerarhijski organizovana na nain tako da mali broj kompjutera, ili samo
jedan, kontroliu kompletan protok informacija u njoj, moda je najvanija
ideja koja je svoje otelotvorenje nala u Internetu. Zato je bitno razumeti da je
definicija Interneta pre svega vezana za formu kojom se prenose informacije iz
jednog dela mree u drugi (iz jednog kompjutera ili mree do drugih
kompjutera ili mrea), i koja je odreena TCP/IP standardom. ak formalno,
ameriki Federal Networking Council definie Internet kao globalni
informacioni sistem koji (a) logiki je povezan u jedinstvenom globalnom
adresnom prostoru zasnovanom na IP (Internet Protocol) ili njegovim daljim
ekstenzijama/sledbenicima, (b) u stanju je da podri komunikaciju zasnovanu
na TCP/IP (Transfer Control Protocol/Internet Protocol) standardu, njegovim
daljim ekstenzijama/sledbenicima, ili drugim IP kompatibilnim protokolima,
i (c) omoguava, koristi ili obezbeuje pristup, javno ili privatno, usluge
visokog nivoa, oslonjene na komunikaciju i infrastrukturu koje su prethodno
opisane.
Gornja, tehnika definicija Interneta navedena je sa namerom da se
istakne najbitnija odlika Interneta, tj. njegovo definisanje iskljuivo kao
110
INTERNACIONALIZAM
Pogled na svet i sistem vrednosti koji u prvi plan istie pripadnost
ljudskom rodu, tj. oveanstvu u celini, pa tek onda pojedinim nacijama (v.) ili
drugim etnikim grupama. Idejni koreni internacionalizma mogu se nai u
uenjima tradicionalnih univerzalistikih religija (v.), hrianstva i islama pre
svih, i na njima zasnovanih ekumenistikih tenji (v. ekumenizam), mada se u
novijoj istoriji javljaju i laicistike, sekularne varijante internacionalizma koje
su najpotpuniji izraz dobile u uenjima francuskih prosvetitelja i
enciklopedista, Imanuela Kanta, Ogista Konta i Karla Marksa, koji je svoju
varijantu internacionalizma uobliio u vrlo operativnu politiku doktrinu.
Danas se mnogi pokreti i institucije (pre svega Ujedinjene nacije, v.) baziraju na
ideji internacionalizma koja praktino predstavlja ideoloku i vrednosnu
podlogu procesa globalizacije. Kako u svojoj religioznoj, tako i u sekularnoj
verziji, meutim, ideja internacionalizma je vie puta u istoriji inspirisala
politike pokrete i postupke koji su prouzrokovali velike ljudske rtve i
materijalna razaranja (verski i imperijalni ratovi, boljevike revolucije, razni
oblici ideoloki motivisanog ili pravdanog vojnog intervencionizma - v. itd.).
INTERVENCIONIZAM
111
112
KORPORATIVNA GLOBALIZACIJA
Termin koji se koristi za pojavu sve vee prisutnosti multinacionalnih
korporacija (v.) u svim sferama drutvenog ivota. Tako one postaju
najvidljivija manifestacija globalizacije (v.). Deo istraivaa smatra da je to
pozitivna pojava koja e dovesti do boljeg standarda ivota (preko investicija i
slino), dok drugi smatraju da je to prikrivena tenja korporacija da to vie
utiu na ivote ljudi odnosno potroaa. Protivnici irenja moi, odnosno
uticaja korporacija koriste kao glavni argument injenicu da korporacija po
svojoj strukturi i funkcionisanju nije demokratska (v. demokratija) i kao takva
ne bi trebalo da ima znaajnu ulogu u drutvenom ivotu (v. antiglobalistiki
pokret, globalne elite moi).
KOSMOPOLITIZAM
Kosmpolitizam obuhvata razliite poglede u moralnoj i politikoj
filozofiji sa zajednikom, kljunom idejom da sva ljudska bia, bez obzira na
njihove politike atribute, pripadaju jednoj zajednici, i da je upravo ta
zajednica kojoj svi pripadamo ona koju treba razvijati (v. internacionalizam).
Razne verzije kosmopolitizma su na razliite naine shvatale ovu univerzalnu
zajednicu, naglaavajui izgradnju njenih politikih institucija, moralnih
normi i odnosa, zajedniko trite ili kulturu. Osnovna zajednika
pretpostavka poiva na nekom stepenu ignorisanja uobiajenih kategorija
pripadnosti dravi, potovanja njenih politikih institucija ili shvatanja
sugraana, i s druge strane, afirmaciji izgradnje zajednice svih ljudi koja
poiva na obavezi da se ljudska bia pomau kao takva, ili insistiranju na
univerzalnoj garanciji ljudskih prava (v.).
U moralnom kosmopolitizmu, moemo razlikovati striktni od umerenog
kosmopolitizma prema stepenu u kome je obaveza da se ma kom ljudskom
biu pomogne povezana sa obavezom da se pomau sugraani, pripadnici
sopstvene nacije ili druga "lokalno definisana" ljudska bia.
Kulturni kosmopolitizam diskutuje se zajedno sa aktualnim
problemima globalizacije (v.) i multikulturalizma, poto se iz ove pozicije
nazire donekle paradoksalna situacija u kojoj se kosmopolitizam istovremeno
zalae za kulturni diverzitet i odranje lokalnih kulturnih identiteta, pri tom
se suprostavljajui nacionalizmu i odreenju linog identiteta u granicama
jedne kulture (v. nacionalizam, nacionalni identitet).
KRAJ ISTORIJE
113
114
115
116
117
MEUNARODNA ZAJEDNICA
Po jednom shvatanju, meunarodna zajednica je prostor u kome vae
pravila meunarodnog prava, pri emu su drave najvaniji (dugo i jedini)
subjekti, pored meunarodnih organizacija ija se uloga i znaaj afirmiu tek
sa pojavom Ujedinjenih nacija (v.).
Po drugom shvatanju, meunarodna zajednica je samo eufemizam za
skup najrazvijenijih zapadnoevropskih drava predvoenih SAD i
potpomognutih od strane meunarodih organizacija koje one kontroliu, kao
to su MMF (v.), Svetska banka (v.), UN globalni evropski koncert koji
nastaje u poslednjoj dekadi XX veka.
MEUNARODNI MARKETING
Savremena koncepcija kreiranja i ostvarivanja trinog uspeha u
globalnim razmerama, koja je vitalni i usmeravajui deo u procesu
upravljanja meunarodnim poslovanjem. To je trino usmeravanje i
koordiniranje poslovnih aktivnosti radi to uspenije internacionalizacije
privrednih subjekata i njihovog adekvatnijeg uklapanja u inostranu sredinu.
Specifinosti meunarodnog marketinga proizilaze iz kompleksnosti
meunarodnog poslovnog okruenja i nivoa fizike distance izmeu
domaeg i inostranog trita. Razliiti aspekti meunarodnog marketinga koji
se danas javljaju su: komparativni, inostrani, regionalni, globalni, izvozni,
meunarodni kooperativni i multinacionalni marketing.
Globalni marketing se kao pojam javlja devedesetih godina XX veka i
vezuje se za poslovanje multinacionalnih kompanija (v.). Predstavlja jedinstvenu
marketing praksu koju je mogue primeniti u svetskim razmerama, jer svet
tretira kao jedinstveno trite, pa otuda kompanija ima jedinstven marketing
miks (proizvod, cena, promocija i distribucija) za nastup u razliitim
dravama i regionima.
118
MIROVNI POKRETI
Vrsta drutvenih pokreta (v.). Pojava mirovnih pokreta koincidira sa jaanjem
kapitalizma i stvaranjem evropskog sistema drava, u trenutku kada rat
postaje iskljuivo spoljanja aktivnost usmerena protiv "drugih" i kada
konano postaje samo privremeno a ne stalno stanje drutva. Javlja se kao
skup vrednosti, argumenata, aktivnosti i kampanja koji tee Kantovom idealu
"stalnog mira". U razvoju mirovne misli postoje dva toka. Jedan se vezivao uz
politiku drava, koncentrisan na proirenje graanskog drutva i vladavinu
zakona, a tokom XX veka se preusmerava ka razoruanju. Drugi tok se
usmerio ka razvitku same mirovne kulture oslanjajui se na tradiciju
apsolutnog pacifizma individualnu predanost nenasilju i vanost borbe
protiv siromatva u postizanju mira. Znaajna razlika postoji i izmeu
mirovnih pokreta Zapada i Istoka. Zapadni mirovni pokret je bio usmeren na
razoruanje, posebno nuklearno, pripadao prvom pravcu mirovnog miljenja
i rat smatrao odgovornou s kojom se moraju suoiti dravne i nedravne
strukture. Istoni mirovni pokreti (zemlje Istone Evrope) vie su bili
119
MRENA ORGANIZACIJA
Fleksibilna organizaciona struktura koja treba da omogui uspeno
poslovanje preduzea u globalnom poslovnom okruenju ije turbulentne
promene nameu potrebu brzog reagovanja, visoke kompetentnosti i
spremnosti na preuzimanje visokih rizika.
Mrena organizacija se pojavila poetkom osamdesetih godina XX
veka kao sastavni deo nove organizacione paradigme, poznate pod nazivom
organizacija bez granica (bounderyless organization). Njena pojava
predstavlja odgovor preduzea na proces globalizacije (v.). Nova strateka
paradigma zasniva se na kompetentnosti, otvorenosti, povezivanju i saradnji
sa drugima. Individualni nastup na velikim regionalnim tritima za mnoga
preduzea ne bi bio mogu.
Mreu ine centralna kompanija, koja je njeno jezgro, i vei broj
kompanija lanica, specijalizovanih za obavljanje pojedinih delatnosti.
Centralna kompanija preuzima ulogu brokera, koji povezuje ostale lanove
mree i koordinira njihove aktivnosti. Saradnja meu lanicama mree moe
poprimiti razliite oblike, kao to su: strateke alijanse (v.), franize,
konzorcijumi za razliita istraivanja i sl.
MULTINACIONALNE KORPORACIJE
Multinacionalne korporacije (esto se upotrebljavaju i pojmovi:
transnacionalne ili meunarodne korporacije) su firme koje proizvode i(ili)
distribuiraju proizvode i usluge u najmanje dve drave. Pri tom, u jednoj od
zemalja se nalazi sedite kompanije, dok se u ostalim uspostavljaju
podrunice ili divizije. O izuzetnom poveanju obima delovanja
multinacionalnih kompanija moemo govoriti tek u periodu posle Drugog
svetskog rata. Multinacionalne korporacije kontroliu oko 4/5 svetskog
kapitala i oko 2/3 svetskih investicija na godinjem nivou, a ovaj udeo se
konstantno poveava. Njihovo delovanje umnogome zavisi od razvoja
meunarodnog finansijskog sistema i unifikacije pravila poslovanja na
svetskom nivou, odnosno uklanjanja barijera za slobodno poslovanje.
Danas se uz pojam multinacionalne korporacije vezuju mnoge
kontroverze. Smatra se da su one jedan od nosilaca procesa globalizacije, te
im se i pripisuje odgovornost za posledice koje nastaju. U zavisnosti od stava
koji pojedini autori ili pojedinci imaju prema globalizaciji, multinacionalne
120
MULTIPOLARNOST
Stanje meunarodnih odnosa u kome svetskom ili regionalnom
scenom dominiraju vie od dva centra moi. Glavni princip odravanja
takvog stanja je ravnotea sile, tj. sloen sistem diplomatskih pravila, principa
i postupaka kojim se spreava hegemonija (v.) jednog od tih centara ili njihovo
grupisanje u dva antagonistika tabora, kao i nekontrolisani sukob sa vie od
dve zaraene strane. Meu istorijskim primerima uspenog multipolarizma,
posebno se istiu tzv. Vestfalski poredak, uspostavljen 1648, po zavretku
Tridesetogodinjeg rata, koji je odoleo svim krizama sve do Napoleonovih
ratova krajem XVIII veka, kao i poredak uspostavljen Bekim kongresom
121
NACIJA
Drutvena zajednica ljudi koji govore istim jezikom, ive na
odreenom geografskom prostoru, dele uverenje o zajednikoj pripadnosti,
istorijskom iskustvu i tradiciji.
U okviru ove definicije (koja je jedna u moru moguih) nalaze se brojni
deficiti i kontroverze. Zapravo, izvesno je tek da je nacija proizvod (ali i
stanje) kolektivne svesti i osnova kolektivnog identiteta u XIX i XX veku.
Naime, amerikom i francuskom revolucijom osporen je dotadanji princip
dravnog suvereniteta iji je posednik bio suveren najee monarh.
Legitimie se princip graanstva, koji tokom XIX veka postaje temelj na kojem
se preureuju drave. Pojavljuje se pojam nacije (u srednjem i novom veku
ogranien na privilegovane klase) kao suverene zajednice graana.
Jednovremeno, nauno-tehnolokom revolucijom i irenjem pismenosti jaaju
javna i politika sfera, i nastupa razdoblje masovnih pokreta, od kojih
najsnaniji postaje nacionalistiki (v. nacionalizam).
U krugovima intelektualaca stvara se svest o naciji kao duhovnom
jedinstvu naroda, a za osnove tog jedinstva uzima se (ne u jednakoj meri kod
svih nacionalizama) jezik, tradicija, kultura, vera. U ve postojeim dravama,
nacija se razvija uz podrku dravnog aparata (Francuska, Velika Britanija).
Meutim, u centralnoj Evropi nacionalni pokreti tee jednovremenom
obrazovanju nacija i drava i prevladavanju regionalnih razlika i dravne
usitnjenosti (tako nastaju Nemaka i Italija). U istonoj i jugoistonoj Evropi
tenja za stvaranjem nacije dobija oslobodilake atribute, jer je ovaj prostor
bio razdeljen izmeu tri carstva sa imperijalnim (u teoriji i univerzalnim)
pretenzijama (Otomansko, Rusko i Austrijsko carstvo).
U procesu nastanka nacije, pravila su retkost. Kriterijumi su rastegljivi.
Na primer, jedan od najeih je zajedniki jezik. Francuska, nemaka i
italijanska nacija su se formirale tek kada je knjievni jezik istisnuo regionalne
dijalekte. Pa ipak, moe se govoriti o vajcarskoj naciji, iako se njeni
pripadnici koriste nemakim, francuskim, italijanskim i retromanskim
jezikom. Meutim, na primeru abortivne jugoslovenske nacije, oito je da
zajedniki jezik (kojim govore Srbi, Hrvati i Muslimani) nije dovoljan
preduslov. U Jugoslaviji je u razvoju nacija presudnu ulogu igralo razliito
122
NACIONALIZAM
Oseanje privrenosti naciji ili nacionalnoj dravi.
Nacionalizam je fenomen svojstven XIX i XX veku, i veina teoretiara
trai njegove zaetke u revolucijama sa kraja XVIII veka (amerikoj,
francuskoj) i reakcijama evropskih naroda protiv Napoleonovih
hegemonistikih namera. Krila mu je dala industrijska revolucija, uvoenje
opte vojne obaveze, irenje pismenosti i tampe, dravna kontrola nad
obrazovanjem procesi koji su ili na ruku razvoju lojalnosti prema dravi
kod pojedinaca, tako da je ovo oseanje postajalo dominantno nad drugim
moguim lojalnostima (porodici, selu, kraju, regiji, religiji...).
Tako se nacionalizam u XIX veku legitimisao kao oseanje, ali i kao
politiki pokret u usponu. Poetkom veka njime su se zanosili malobrojni
intelektualci, koji su mu pridodali kulturni znaaj i etno-lingvistiku
dimenziju, oivljavajui stare tradicije i pomaui konstituisanje (mnogi bi
rekli i konstruisanje) nacija. Sama re iskovana je (u francuskom jeziku) 1789,
a tek sredinom XIX veka se ustalila u evropskim jezicima. Meutim, pokret je
jaao bre. Dravni aparat mu je iao na ruku birokratizacijom i
unifikatorskim tenjama, te su tako od Provansalaca, Bretonaca, Pikardijaca
nastajali Francuzi, a od Engleza, Velana, Iraca Britanci. Zajedniko
istorijsko iskustvo, svest o istovetnoj etnikoj pripadnosti, zajedniki jezik (uz
odgovarajua nareja) i verska orijentacija igrali su veliku ulogu u ovom,
nipoto ujednaenom procesu. U centralnoj i istonoj Evropi, politiki
neformiranoj, nacionalizam je bio ta snaga koja je stvarala drave (Nemaka,
Italija...).
Nacionalizam je krajem XIX veka postao i jaka politika snaga, put
kojim su mase na velika vrata ule u politiku (mada je postojalo jo opcija,
npr. internacionalni socijalizam). Postajalo je jasno da su drave koje nemaju
potporu u nacionalnom pokretu (Otomanska imperija, Austro-Ugarska)
123
NACIONALNI IDENTITET
124
NACIONALNI SUVERENITET
125
NAFTA
NAFTA (eng. North American Free Trade Agreement) je sporazum o
stvaranju Severno- amerike zone slobodne trgovine, zakljuen 1994. izmeu
SAD, Kanade i Meksika. Osnovni cilj je ukidanje trgovinskih barijera izmedu
drava potpisnica u cilju stimulisanja privrednog rasta u regionu, kao i
obezbeivanje privredne stabilnosti u regionu, a posebno u Meksiku, iji je
126
NEOLIBERALIZAM
Pod imenom neoliberalizma moe se podvesti skup filozofskih i ekonomskih
ideja, ali i politike prakse kojima je zajedniki imenilac insistiranje na
minimalnoj dravi i trinim uslovima privreivanja i potovanjnje
individualnih ljudskih sloboda i prava.
127
128
129
OECD
Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (engl. Organization for
Economic Cooperation and Development)
nastala je iz potrebe za
reorganizacijom OEEC (Organization for Economic Cooperation, osnovana
1948) usled jaanja zapadno-evropskih privreda, stvaranja Evropske
ekonomske zajednice i Evropskog udruenja slobodne trgovine. Krajem 1960.
godine potpisana je Konvencija o osnivanju OECD sa zadacima postizanja to
vie i stabilnije stope privrednog rasta, ostvarenja pune zaposlenosti, porasta
ivotnog standarda i proirenja meunarodne trgovine. Delatnost OECD-a
prvobitno je bila usmerena na koordiniranje ekonomskih politika
industrijalizovanih zemalja. Za razliku od Meunarodnog monetarnog fonda (v.)
ili Svetske trgovinske organizacije (v.) koje daju finansijsku pomo, OECD ima
prvenstveno savetodavnu ulogu i nudi konsultantske usluge ekonomskih
eksperata. Omoguava ekspertsku pomo i superviziju i izdaje veliki broj
statistikih publikacija i prognoza privrednih kretanja. OECD ima 29 lanica,
meu kojima su SAD, Kanada, Japan, Nemaka, Francuska, Velika Britanija i
druge.
130
ORIJENTALIZAM
U izgradnji kolektivnog evropskog identiteta, koji se stidljivo pomalja
od XVI veka u uskim krugovima obrazovanih, a postaje razvijen koncept u
XVIII veku, veliku ulogu igrala je svest o drugome, neevropljaninu. Budui
da je zajednika pripadnost hrianstvu (makar i u razliitim oblicima) bila
najvra spona koja je povezivala etniki i jeziki arolike stanovnike Evrope,
a i zahvaljuui injenici da se istorija Evrope kalila u odbrani od arapske (VIII
vek) i otomanske (XIV-XVII vek) ekspanzije, muslimansko stanovnitvo bilo
je veoma pogodno da odigra ulogu drugoga. Muslimanima, prevashodno
Turcima, koji su Evropu naseljavali sa Istoka, stereotipno su pripisivane
odreene osobine (uglavnom negativne prevrtljivost, javaluk, lenjost,
temperamentnost, nepouzdanost) One, po Edvardu Sajdu, naposletku
oblikuju sloeni agregat stereotipa orijentalizam, koji igra veliku ulogu u
politikom diskursu dananjice. Naime, zapadni sistem vrednosti prikazuje se
kao najbolji i jedini mogu, to neminovno dovodi do diskvalifikacije drugih
vrednosnih struktura. U takvoj atmosferi, peorativi poput orijentalizma (v.
vizantinizam) lako odnose prevagu nad racionalnim sagledavanjem
raznolikosti.
PAX AMERICANA
Pojam oznaava period posle Hladnog rata koji protie u nesumnjivoj
dominaciji Sjedinjenih Amerikih Drava, jedine velesile u naizgled
unipolarnom (v.) svetu. Nastao je po analogiji sa izrazom pax romana, kojim je u
starom veku oznaavan mir i relativno blagostanje koje je rimska hegemonija
(v.) donela Sredozemlju. Vremenom se ideja o velikoj imperiji (v.) ija
hegemonija obezbeuje materijalni i kulturni prosperitet, ustalila, te se tako
upotrebljavao pojam pax ottomanica, njime je sugerisan napredak koji su pod
otomanskom upravom doiveli njeni evroazijski posedi u XVI veku, i pax
britanica, za period od 1815. do 1914, kada je Velika Britanija, kao imperija u
kojoj sunce nikad ne zalazi i gospodarica mora, bila nesumnjivo najmonija
zemlja sveta. Sam termin pax americana ubrzo je uao u iroku upotrebu, te je
stoga ideoloki iskrivljen. Zastupnici unipolarnog sveta koriste ga
naglaavajui prednosti koje civilizaciji moe doneti ekonomska, ideoloka i
vojna prevlast jedne sile. Kritiari postojeeg stanja ga pojednostavljuju na
opasku po kojoj SAD, svetski policajac, kontroliu planetu.
POPULARNA KULTURA
131
POSTMODERNA
132
133
134
POTROAKO DRUTVO
135
PREDUZETNIK
PROTEKTORAT
Pojam sa tri meusobno povezana znaenja.
1. Istorijski, protektorat je nastao veoma rano. Tako, u doba intenzivnih
osvajanja, Rim je uspostavio niz protektorata u oblasti Sredozemlja. Svesni da
ne mogu sa uspehom da kontroliu sve novoosvojene teritorije, Rimljani su
davali svojim saveznicima nezavisnost u unutranjim stvarima pod uslovom
da priznaju vrhovnu vlast Rima. Ova strategija je usvojena od strane svih
potonjih sila u nagloj ekspanziji. Tako je Velika Britanija jo u XIX veku
136
REGIONALIZAM
Regionalizam se najee odnosi na procese decentralizacije politike
moi ili kompetencija sa viih na nie politike nivoe. Mogu se razlikovati tzv.
137
RELIGIJE
Vodee svetske religije, koje danas okupljaju milionske grupe vernika i
pruaju im celovit pogled na stvarnost, nisu imune na proces globalizacije (v.) i
nalaze se pred velikim izazovima. Naime, jo od kraja XVIII veka moe se
pratiti proces ateizacije u Zapadnoj Evropi, koji se tokom XIX veka prelio i na
ostatak sveta. Veru u natprirodnu kreativnu silu zamenila je vera u odreeni
ideoloki princip (komunizam, liberalizam, nacionalizam) ili u razvoj nauke
(scientizam). Meutim, katastrofe u XX veku (pre svega dva svetska rata, a i
hladni) poljuljale su i ova uverenja i izazvale donekle oivljavnje religioznosti,
koja se delom ogleda u poveanjnu broja vernika tradicionalnih konfesija a
delom u jaanju uticaja sekti. Budui da se radi o verama koje su svoj identitet
vekovima gradile u uzajamnoj opoziciji i ije se fundamentalne postavke
nemalo razlikuju, teko je ovome dodati jo koji uopteni sud, ali je mogue
ispratiti razvoj dve veroispovesti (hrianstvo, islam) iji prozelitizam ih ini
interesantnijim u smislu globalizacije od budizma ili hinduizma.
1. Hrianstvo danas veroispoveda preko 1.7 milijarda stanovnika
planete i teritorijalno je najrasprostranjenija religija, zahvaljujui misionarskoj
aktivnosti koja nije zamrla ni u XX veku. Podeljeno je na tri suprotstavljene
verske grupe rimokatolike, pravoslavce i protestante. Uzroci ovih izmi nisu
otklonjeni, premda se ini da zamah globalizacije pojaava ekumenske (v.)
tendencije i elju da se razlike prevaziu. Savremeno hrianstvo se, kao i
druge religije, u velikoj meri oslanja na tradicionalizamn (v.) i nije prijateljski
nastrojeno prema nauno-tehnolokim promenama koje dovode u pitanje
njegovu dogmu. Katolika crkva se poslednjih godina nalazi u relativnom
opadanju, premda i dalje ima svoja jaka uporita u mnogim evropskim
dravama (panija, Portugal, Francuska, Italija, Poljska...) i Latinskoj Americi.
Pravoslavlje je, sticajem istroijskih okolnosti, rasprostranjeno u
postsocijalistikim dravama (bivem Istonom bloku i sl.), i poslednjih
godina jo uvek trai svoje mesto u ovim drutvima u tranziciji (v.). O
protestantizmu, meutim, ne moe se govoriti kao o koherentnoj verskoj
zajednici, jer je rascepkan na vie hiljada verskih skupina, i kao takav
dominantan u Velikoj Britaniji, Nemakoj, Kanadi, Australiji, SAD. Budui da
su ove drave i najvei promoteri globalizacije, time se moe objasniti i
resantiman koji druge religije prema protestantizmu oseaju.
138
139
STRATEKA ALIJANSA
Saradnja dveju ili vie kompanija koje udruuju svoje snage radi
realizacije odreene poslovne aktivnosti. Pri tome, lanice alijanse zadravaju
svoju nezavisnost, delujui u okviru sklopljenog saveza kao samostalne
poslovne jedinice. Strateke alijanse se pojavljuju u okviru novih pristupa
poslovanju koji istiu da kontinuirani opstanak i uspeh na globalnom tritu
mogu ostvariti samo ona preduzea koja poseduju sposobnost prilagoavanja
i koegzistencije. Scenario jedan dobija drugi obavezno gubi zamenjuje se
scenarijem jedan dobija i drugi dobija. Strateka alijansa se moe javiti u
razliitim oblicima: moe biti ograniena samo na razmenu odreenih znanja
i informacija ili se moe odnositi na zajednike aktivnosti u oblasti
marketinga, proizvodnje, istraivanja i razvoja; moe se ticati samo odreenih
proizvoda i trita ili moe da bude dalekosena i da podrazumeva globalnu
saradnju; moe se formirati kao nukleus konzorcijuma sa namerom da se
tokom vremena privuku novi partneri ili se moe formirati kao ekskluzivna
alijansa. Mada je broj varijacija na temu ogroman, ipak se izdvajaju dva
osnovna oblika ovih poslovnih saveza:
a)
ugovori o saradnji mogu se odnositi na saradnju u razliitim
oblastima poslovanja, ali najee podrazumevaju zajedniku
proizvodnju, distribuciju i prodaju ili istraivanje i razvoj;
b)
zajednika ulaganja (joint venture) podrazumevaju formiranje
zajednike kompanije u ije poslovanje svi partneri ulau svoj kapital.
Iako kompanije, stupajui u strateke alijanse, ostvaruju znaajne
pogodnosti, one moraju biti spremne da se suoe i sa potencijalnim
slabostima ovih poslovnih saveza. Osnovni nedostatak ugovora o saradnji je
to to on nosi sa sobom trokove, kako pregovaranja tako i ouvanja i
nadziranja sklopljenih ugovora. On takoe zahteva uspostavljanje uzajamnog
poverenja i posveenost zajednikom delovanju. Zajednika ulaganja
prevazilaze pomenuti problem poverenja, uspostavljajui snanije veze meu
140
141
SVETSKA BANKA
(Engl. World Bank) je nastala kao posledica ideje o stvaranju
meunarodne banke sa glavnim zadatkom da obezbedi sredstva za
finansiranje obnove ratom i krizama unitenih privreda posle Drugog
svetskog rata. Odluka o osnivanju Meunarodne banke za obnovu i razvoj
(eng. International Bank for Reconstruction and Development IBRD) je
doneta na Bretonvudskoj konferenciji (v.), jula 1944, a IBRD formalno poinje sa
aktivnostima 25. juna 1946. godine.
Banka je prvenstveno finansijska kooperativa koju ine 184 drave
lanice. Organizovana je kao akcionarsko drutvo, a Kuba i Severna Koreja su
jedine drave na svetu koje ne poseduju deonice Svetske banke. Prema
ekonomskoj snazi svake drave, odreuje se visina upisne kvote (uee), a na
osnovu nje broj glasova koji pripada svakoj zemlji. Bankom upravlja Odbor
guvernera koji ine po jedan predstavnik svake zemlje i Odbor izvrnih
direktora na ijem je elu direktor, koji se bira sa mandatom od pet godina
(trenutno tu funkciju obavlja James D. Wolfersohn).
Od osnivanja do danas, struktura Banke je bitno izmenjena, tako da
sada govorimo o Grupi Svetske banke koju ine:
1.
International Bank for Reconstruction and Development (IBRD),
2.
International Finance Corporation (IFC, pod ijom upravom se
nalazi Southeast Europe Enterprise Development SEED),
3.
International Development Association (IDA),
4.
International Centre for Settlement of Investment Disputies
(ICSID),
5.
Multilateral Investment Guarante Agency (MIGA), i
6.
Foreign Investment Advice and Services (FIAS).
Za IBRD (koja odobrava zajmove) i IDA (koja odobrava kredite) esto se
koristi zajedniki naziv World Bank, odnosno Svetska banka.
Glavni cilj je borba protiv siromatva, a projekti za koje se odobravaju
sredstva moraju biti odrivi i sa dugoronim efektima. Sredstva se
obezbeuju na razliite naine. IBRD izdaje obveznice na meunarodnim
tritima kapitala, pozajmljuje novac dravama, finansira projekte i naplauje
trokove i maru. IDA se finansira od nepovratnih donacija iz industrijskih
drava, od otplaivanja ranijih kredita, od dohotka ulaganja iz donacija i
doprinosa iz IBRD profita.
Danas su zemljama na raspolaganju dve osnovne mogunosti: zajmovi
za prilagoavanje i investicioni zajmovi. Prvi podravaju politiku i
institucionalne promene da bi se stvorila pogodna klima za odrivi rast.
Investicioni zajmovi su namenjeni projektima usmerenim ka ublaavanju
siromatva, prevazilaenju ogranienja koja spreavaju razvoj, promovisanju
odrivog razvoja, zatiti okoline...
142
143
TERORIZAM
,,Ko u nameri ugroavanja ustavom utvrenog dravnog i drutvenog
ureenja ili bezbednosti SRJ izazove eksploziju ili poar ili preuzme drugu
opteopasnu radnju ili akt nasilja kojim je stvoreno oseanje nesigurnosti kod
graana, kaznie se najmanje tri godine (terorizam, lan 125. KZJ).
,,Ko u nameri da nakodi stranoj dravi, oslobodilakom pokretu ili
meunarodnoj organizaciji izvri otmicu nekog lica ili neko drugo nasilje,
prouzrokuje eksploziju ili poar ili kakvom opteopasnom radnjom ili
opteopasnim sredstvom izazove opasnost za ivot ljudi ili imovinu velike
vrednosti, kaznie se zatvorom najmanje jednu godinu (meunarodni
terorizam, lan 155a KZJ).
Re teror (lat. terror strah, uas) u politikoj teoriji se pojavljuje da bi
oznaila nain surove vladavine, konkretno period Francuske revolucije 1793
1794, gde se fizikim nasiljem unitavala opozicija kako bi se omoguilo
stvaranje novog socijalnog aranmana. I danas se esto pojam terorizma
koristi u ovom kontekstu, naroito kada su u pitanju represivni reimi. Tako
se u renicima esto nalaze sledee definicije terorizma: ,,vladavina
zastraivanjem, nain vladanja ulivanjem straha i nasiljem (M. Vujaklija,
Renik stanih rei i izraza, Prosveta, Beograd, 1997, str. 883.), ,,vrenje terora,
vladanje zastraivanjem; tiranija; unitavanje protivnika najokrutnijim
sredstvima (progoni, ugnjetavanja, ubijanja) (B. Klai, Rjenik stranih rijei,
Zagreb, 1978, str. 1345.). Ipak, kada se koristi u ovom smislu, esto se uz
terorizam dodaju i neke odrednice (dravni terorizam, ,,terorizam od gore),
kako bi se napravila distinkcija od onoga to se danas najee podrazumeva
pod pojmom terorizma.
,,Terorizam od dole, kako neki nazivaju ovaj fenomen, spada u grupu
pojmova koju niko ne ume da definie (zapravo, svako ima neku svoju
definiciju), ali svi znaju da ga prepoznaju. Svima su dobro poznati teroristiki
akti italijanskih Crvenih brigada, nemakog RAF, panske ETA, britanske
IRA, muslimanske Al-Kaide. U Politikoj enciklopediji, terorizam se definie kao
,,doktrina i metod borbe za odreene ciljeve sistematskom upotrebom
nasilja. Pravna enciklopedija sadri sledee objanjenje: ,,izazivanje terora,
straha i nesigurnosti kod graana, grupe graana ili pojedinca. Meutim,
terorizam kao da izmie svakoj definiciji, poto ima bezbroj pojavnih oblika, a
ubrzani razvoj tehnologije samo mu stavlja na raspolaganje jo vie sredstava.
Stoga neki autori izbegavaju definicije per genus proximus et differentiam
specificam, navodei samo elemente koji karakteriu terorizam. Meu te
elemente svakako spadaju sledei:
144
1.
politiki karakter terorizam uvek nosi politiku poruku,
iskazivanje elje da se izbori secesionizam, promena drutvenog
sistema, promena spoljnopolitikog kursa i sl. Bez politike
komponente, nemogue je napraviti razliku izmeu terorizma i drugih
krivinih dela (ubistva, izazivanja opte opasnosti...);
2.
nasilje pretnja ili upotreba sile su obavezan sastojak
teroristikog akta. Meutim, oni nikad nisu sami sabi cilj, ve sredstvo
teroristiki akt je samo instrument u kom je sadrana pretnja novim
nasiljem;
3.
izazivanje straha cilj terorizma je da izazove strah i to ne kod
rtve, ve kod ire grupe koja se moe identifikovati sa rtvom;
4.
simbolika terorista bira metu tako da ona ima odreenu
simboliku, pri emu postupa ili neselektivno, to simbolie mogunost
da svako moe da nastrada (primer za to je postavljanje bombe u
autobus, otmica aviona...), ili je bira krajnje selektivno, kada u stvari
trai krivca (vladara, politiara i sl.); simbolika odvaja terorizam od
gerile, gde se direktno unitava neprijatelj, mada je u praksi teko
razlikovati ova dva fenomena;
5.
tri adresata rtva, koja trpi neposredne posledice, iri krug
graana, kod kojih se stvara oseaj straha i nezatienosti od strane
legalne vlasti, a ija reakcija je veoma bitna za teroriste, i vlade, kojima
se demonstrira sila;
6.
nekonvencionalnost teroristiki akt je neoekivan, izvren na
upeatljiv nain; samo tekav, on moe da izazove prieljkivanu
reakciju; i
7.
etika neprihvatljivost terorizam polazi od postavke da cilj
opravdava sredstvo. Konkretizacija ovog principa kroz teroristiki akt
dovodi do moralne osude od strane graana.
Uzroci terorizma su jo uvek nedovoljno istraeni. Neki od njih su
glad, siromatvo, dravni teror, drutvena nepravda, ekspanzionizam,
meanje stranih sila u unutranje stvari jedne zemlje, strana eksploatacija.
Terorizam jeste izazov savremenog doba, moda i jedan od najveih, naroito
od kad je probio nacionalne granice. Od tada je u govor uao termin
,,meunarodni terorizam. Meunarodni terorizam, pored elemenata koji se
redovno javljaju kod terorizma, karakterie i povreda interesa vie od jedne
drave (na primer, kada nemaki graanin obori ameriki avion iznad
Francuske), ali i slanje poruke meunarodnoj javnosti. Rad na definisanju
meunarodnog terorizma u UN, kao najpozvanijoj organizaciji, nije urodio
plodom zbog politikih podela, ali su zato donete konvencije koje tretiraju
pojedine oblike meunarodnog terorizma (Konvencija o spreavanju i
kanjavanju zloina protiv meunarodno zatienih lica, ukljuujui i diplomatske
agente, Konvencija protiv uzimanja talaca, Tokijska, Haka i Montrealska konvencija,
kojima se tretiraju teroristiki akti protiv avionskog saobraaja, donete od
strane ICAO, specijalizovane agencije UN).
145
TOBINOVA TAKSA
146
TRANSNACIONALNA DRAVA
Transnacionalna drava je meunarodni subjekt koji ostvaruje
politiku kontrolu nadilazei nacionalne entitete koji ulaze u njegov sastav.
Transnacionalna drava je ona u kojoj se nacionalna referenca drave gubi, ali
ideja drave kao centralne reference za politike procese opstaje. To je drava
u kojoj se viestruko strukturirani politiki procesi i akteri prihvataju kao
nosioci onog legitimiteta koji omoguava da se formulie transnacionalna
unutranja politika.
Transnacionalna drava podrazumeva razvijenu administraciju preko
koje se ostvaruje politika kontrola nad veim brojem politikih entiteta koji
naelno mogu zadovoljavati sve uslove da budu razvijeni u klasine
nacionalne drave. Graani tih entiteta u transnacionalnoj dravi zadravaju
svoj etniki identitet, ali su oni graani transnacionalne drave, a ne drave
koja bi bila definisana u sprezi sa etnicitetom. U skladu s tim, podleu onim
pravnim normama i sankcijama koje su ustanovljene na nivou
transnacionalne drave (Pax Romana, Pax Britannica).
Sam koncept nacionalne drave je oduvek bio transetniki u tom
smislu to sve nacionalne drave nuno poivaju na ideji da su upravo one
jedini legitiman oblik drave, nezavisno od spleta etnikih, subnacionalnih
identiteta, ukorenjenih meu njihovim stanovnitvom. Nekoliko evropskih
drava duguju svoju egzistenciju "transnacionalnim" (u isto etnikom
znaenju pojma nacije) nacionalistikim pokretima XIX veka. Ipak, kada
govorimo o transnacionalnoj dravi, govorimo o politikim entitetima kao to
su Evropska unija danas, ili kakva je nekad bila Britanska imperija. One se
svakako razlikuju od koncepta nacionalne drave kakav predstavlja politika
teorija.
Danas je koncept transnacionalne drave u ii interesovanja politike
teorije i sociologije, poto sami procesi globalizacije nameu nunost
formulisanja i sprovoenja transnacionalne politike, a mogue je da vode i ka
stvaranju novih transnacionalnih drava (Evropska unija). Rasprave o prirodi
i mogunostima za razvoj i opstanak transnacionalnih drava nuno uzimaju
u obzir irok raspon socio-kulturnih karakteristika, koje se pokazuju od
izuzetne vanosti u formiranju, i otporima formiranju transnacionalnih
struktura.
Transnacionalnost politikih procesa je gotovo sinonimna sa pojmom
globalizacije. Stvaranje transnacionalnih politikih struktura je empirijska
stvarnost u kojoj ve dugo ivimo. Konano, pitanje eventualnog formiranja
novih transnacionalnih drava ujedno odraava interese nekih aktera
147
TRANZICIJA
U uem smislu, radi se o procesu ekonomskog prelaska iz sistema
komandne u sistem trine privrede u zemljama naslednicama SSSR-a i
dravama nekadanjeg Istonog bloka. ire gledano, tranzicija je proces
drutvenog, politikog i ekonomskog preobraaja u kojem se, nakon kraha
bipolarnog sistema (v. bipolarnost), naao veliki broj svetskih zemalja bilo
bivih socijalistikih drava (v. postsocijalistika drutva) ili zemalja u razvoju
(v. Trei svet). Unitenjem ideoloke, politike i ekonomske alternative
vrednostima Zapada, u ovim dravama je osetno poremeena ravnotea
sistema, smanjen je standard i nacionalni dohodak, a politiki sistem je za
veoma kratko vreme poprimio deklarativne demokratske obrise. U narednoj
deceniji (19902000) se ispostavilo da to nije dovoljno, da su potrebni
koordinirani napori u postavljanju pravnih okvira u kojima se stvaraju uslovi
za slobodno trite. Razliite drave su na izazov tranzicije davale drugaije
odgovore, uputajui se u razliite oblike tranzicije (po jednoj tipologiji
evolutivnu,
jasno
nametnutu,
maglovitu,
priguenu,
haotinu,
birokratizovanu ili ubrzanu).
Ispostavilo se, takoe, da se radi o veoma skupom procesu koji iziskuje strana
ulaganja pod povoljnim uslovima. Ispostavilo se jo da je standardna pratea
pojava veliko imovinsko raslojavanje i osiromaenje najveeg broja
stanovnika, to je esto generator izliva etnike, nacionalne, verske
netrpeljivosti ili antiglobalistikih pokreta (v.). Naposletku, ispostavilo se i da je
za neke drave ovaj tranzicioni period bio krai i moe se rei da je okonan
(posebno drave kandidati za ulazak u EU), dok se druge i dalje mue u
njegovim protivurenostima.
TREI PUT
148
TREI RIM
Pojam iz vladarske ideologije ruskih careva.
Prvi put se pominje u pismu monaha Filoteja poetkom XVI veka, koji
poruuje moskovskom velikom knezu Vasiliju III: Dva Rima su pala, ali trei
stoji, a etvrtoga nee ni biti. Filotej se time naslanja na srednjovekovnu
tradiciju, po kojoj je hrianska ekumena nedeljiva i oliena u nedeljivom
Carstvu, koje predstavlja dravu Boiju na zemlji. Prvi centar ovog
hrianskog carstva bio je Rim, drugi Konstantinopolis (Novi Rim), prestonica
Vizantije (v. Vizantinski komonvelt). Meutim, padom Vizanije u XV veku,
oblikovalo se u vrhovima ruske crkve miljenje da je moskovska mitropolija
(priznata za patrijarhiju patrijarije 1589) jedini pravi prenosilac istinske
pravoslavne tradicije, a da je Moskovska kneevina pravni i ideoloki
naslednik Vizantije, a preko nje i Rimskog carstva. Pismo monaha Filoteja
samo je potvrdilo uvreeno miljenje da je prvi Rim skliznuo u jeres, dok je
drugi propao od Turaka, i da je na Moskvi da preuzme ulogu Treeg Rima, a
na njenim vladarima da se ovenaju carskom krunom. Tako se Ivan IV 1547.
okrunio za cara sve Rusije, ime je istaknuta pretenzija Moskve da postane
centar hrianske vaseljene (barem ortodoksne).
Ova istona verzija translatio imperii (u Zapadnoj Evropi se
naslednikom Rimskog carstva smatralo Sveto rimsko carstvo nemake
149
TREI SVET
Pojam iskovan tokom Hladnog rata da bi se njime oznaile drave
ekonomski i tehnoloki manje razvijene od zemalja Zapada ili Istoka
(razvijenih zemalja). Sem ekonomske, pojam je imao i politiku konotaciju, jer
se radilo mahom o neevropskim dravama koje nisu bile blokovski svrstane
(tavie, najvei deo njih je svoj politiki stav profilisao u Pokretu
nesvrstanih). Ove azijske, afrike i centralno i junoamerike drave (u kojima
ivi 2/3 svetskog stanovnitva) bile su uglavnom agrarna drutva koja su
politiku nezavisnost mahom dobila tokom procesa dekolonizacije. Docnije je
pojam, zbog pejorativnih konotacija, zamenjen pojmom zemlje u razvoju.
Opti trendovi nakon kraha SSSR-a osporili su umnogome temelje na
kojima se ovaj pojam zasniva. S jedne strane, teka kriza koja je pogodila
postsocijalistika drutva oborila je njihove ekonomske pokazatelje na nivo
blizak zemljama u razvoju. S druge strane, neke od drava u razvoju (npr.
azijski tigrovi) ostvarile su iznenaujui polet, i danas su primeri razvijenih
zemalja. Takoe, pojam je postao i politiki obesmiljen krahom bipolarnosti i
rastakanjem pokreta nesvrstanih. Ipak, jo uvek je u upotrebi danas se, po
razliitim klasifikacijama, zemljama treeg sveta smatraju one iji bruto
nacionalni proizvod po glavi stanovnika iznosi 8001000 dolara.
TURBOGLOBALIZACIJA
150
UJEDINJENE NACIJE
Univerzalna meunarodna organizacija, nastala nakon Drugog
svetskog rata, kada se u okviru antifaistike koalicije pojavila potreba za
stvaranjem svetske organizacije koja bi, po porazu sila Osovine, garantovala
kolektivnu bezbednost. Na toj osnovi nastala je poetkom 1942. Deklaracija o
Ujedinjenim nacijama. U zavrnoj etapi rata, predstavnici SAD, Velike
Britanije, Kine i SSSR skicirali su Povelju Ujedinjenih nacija u Damberton
Ouksu, koja je dovrena na konferenciji u San Francisku, okonanoj 26.juna
1945, kada su istu potpisali predstavnici 50 zemalja osnivaa. Vremenom su u
Organizaciju primani novi lanovi, i danas postoji 198 drava lanica.
Izgled Organizacije ujedinjenih nacija zasniva se na Povelji i nije
radikalno izmenjen do danas. Njenu osnovu ine 6 glavnih organa:
Generalna skuptina, koja okuplja predstavnike svih zemalja
lanica, i ima vrlo iroke nadlenosti, ali ne i ovlaenja. Ona se moe
baviti svim pitanjima spomenutim u povelji. Meutim, njene odluke su
konsultativnog karaktera ona donosi preporuke koje se odnose na
drave lanice;
Savet bezbednosti, koji je u poetku imao 11 lanova, a od 1963.
godine 15 (pet stalnih: SAD, Francuska, V.Britanija, Rusija i Kina, i 10
nestalnih). Ovaj organ je osnovni garant koletkivne bezbednosti i
oformljen je da bi reagovao brzo, odluno i autoritativno. On zaseda
neprekidno i donosi odluke koje se nazivaju rezolucijama. Donoenje
rezolucije moe spreiti predstavnik bilo kojeg stalnog lana SB,
meutim, ukoliko se donesu, imaju obavezujui karakter i postoje
mehanizmi sankcija ukoliko im se prkosi;
Ekonomski i socijalni savet je organ koji se bavi privrednim,
drutvenim i humanitarnim pitanjima i unapreuje meudravnu
saradnju u ovim oblastima;
151
UNIPOLARNOST
Unipolarnost, u politikom znaenju ovog termina, podrazumeva
takvu strukturu meusobnih odnosa meu dravama u kojoj su mogunosti
jedne drave isuvie jake da bi ostale bile u stanju da im pariraju, ili da na
neki nain odravaju ravnoteu prema njima. Kada jedna drava razvije tako
snane mogunosti, nastaje unipolarna struktura odnosa, koja se razlikuje od
multipolarne (struktura ravnotenih odnosa izmeu tri ili vie snanih
drava) ili bipolarne (u kojoj su dve drave snanije od ostalih, a meusobno
odravaju ravnoteu). U isto vreme, mo vodee drave u unipolarnom svetu
nije dovoljna da bi se ova razvila u globalnu imperiju; iako u stanju
unipolarnosti vodea drava pokazuje imperijalistike tendencije, stanje
unipolarnosti se razlikuje od imperijalnog stanja u kome vodea drava
ostvaruje potpunu politiku kontrolu nad drugim.
Pojam unipolarnosti dolazi u fokus geostratekih rasprava sa
zavretkom Hladnog rata, tokom kojeg se svet nalazio u bipolarnom stanju,
odn. kojim je dominiralo stanje ravnotee moi izmeu Sjedinjenih Amerikih
Drava i Saveza Sovjetskih Socijalistikih Republika. Od potpunog kolapsa
Sovjetskog Saveza, oigledno je da su Sjedinjene Drave faktiki preuzele
vodeu ulogu u svetskoj politici, stvarajui tako unipolarni svet. Meutim,
unipolarnost nije pojam koji se primenjuje samo na dananju politiku
situaciju. Svetska mora u vreme vrhunca dominacije Britanske imperije,
najvei deo evropskog kontinenta u doba Napoleonove i Hitlerove
hegemonije, svi ti veliki entiteti su bili unipolarni koliko i dananji svet.
152
VIZANTINSKI KOMONVELT
Domen prostiranja vizantinskog politikog i kulturnog uticaja u
jugoistonoj, istonoj i centralnoj Evropi.
U vizantologiju, ovaj pojam uvodi britanski naunik ruskog porekla
Dimitri Obolenski 1971. On Vizantiju ne sagledava samo kao politiku, ve i
kao kulturnu velesilu svog vremena, u ijoj orbiti su izrastale srednjovekovne
153
VIZANTINIZAM
Pojam je u upotrebi u politikom argonu, kao i u svakodnevnom
ivotu, katkad i u naunoj literaturi amerike i zapadnoevropske
provenijencije. Peorativnog prizvuka, ali nejasno definisan, slui da opie
neetinu, prevrtljivu, spletkama sklonu politiku kakvu tradicionalno vode
Istonjaci Smisaono se donekle preklapa sa terminima orijentalizam (v.) i
levantinizam. Jednovremeno opisuje i mentalitet koji se razvija u takvim
zajednicama, ije su osobenosti servilnost prema monijem i nadmenost
prema slabijem u krutoj hijerarhiji.
Sloena geneza ovog nenaunog termina preplie se sa negativnim
predstavama srednjovekovnog Zapada o vizantinskoj civilizaciji i
stereotipnim predstavama koje su novovekovni naunici o njoj imali
(Monteskje je njenu prolost tumaio kao splet pobuna, ustanaka i niskosti, a
Edvard Gibon je o njoj napisao delo indikativnog naslova: Istorija opadanja i
propasti Rimskog Carstva). Ovakav pogled na Vizantiju, proitio se na
pravoslavni svet uopte,
154
VIRTUELNA STVARNOST
Ovaj termin odnosi se na korienje kompjuterskog modeliranja i
simulacije da bi se ostvarila interakcija sa vetakom trodimenzionalnom
vizuelnom sredinom. Korisnik ulazi u kompjuterski stvorenu sredinu koja
simulira stvarnost pomou interaktivnih spravica to alju i primaju
informacije, na primer specijalnih naoara, rukavica ili kaciga. Korisnik stavi
kacigu koja ima stereoskopski ekran za svako oko na kome se vide animirane
slike simuliranog okruenja. Iluzija stvarnog prisustva u tom simuliranom
okruenju postie se radom senzora za kretanje koji detektuju pokrete
korisnika i tim pokretima prilagoavaju ono to on vidi na ekranima,
uglavnom u stvarnom, realnom vremenu. Nosei specijalne rukavice, koje
alju i primaju informacije vezane za ulo dodira, korisnik moe hvatati ili
rukovati predmetima koje vidi u virtuelnom okruenju.
Osnova VR tehnologije stvorena je u ezdesetim godinama, u
simulatorima koje su koristili piloti da ue kako se upravlja avionom. VR je
zapravo nastala u osamdesetim godinama XX veka, kada je amerika vojska
poela da razvija nove sisteme za interaktivna kompjuterizovana okruenja.
Ameriko Ministarstvo za odbranu pokrenulo je 1989. godine Simnet
(simulator network), projekat koji je omoguavao vojnicima da vebaju
borilake vetine interaktivnim putem u realnom vremenu. Simnet je korien
1991. godine za pripremu vojnika za Zalivski rat.
VR se, na razliitim stepenima usavrenosti, koristi u igricama, aeroindustriji za simulacije letenje, ali i u marketingu.
ZEMLJE TRIJADE
155
156
Vladimir Petrovi
I) OPTI TRENDOVI
1. Demografske prilike i neprilike
Raajte se, mnoite se i napunite zemlju, i vladajte njom...
158
(Postanje, 1:28)
1825.
1
milijard
a
1925.
2
milijard
e
1976.
4
milijard
e
1990.
5,3
milijard
i
2025.
7,6 9,4
milijard
i
2050.
10
14,5
milijard
i
159
2. Biotehnoloka revolucija
Kuditi tehniku znai biti proet nekim loe informisanim sentimentalizmom.
(Arnold Klos)
160
161
162
163
164
3. Kina i Indija
Demografski dinovi, Indija i Kina, ije stanovnitvo danas ini preko
37% svetske populacije, takoe e u XXI veku posegnuti za svojim mestom u
svetu. Njihov poloaj je istovremeno i perspektivan i opasan, a takvim ga ine
neiscrpni resursi radne snage. Obe drave sprovode politiku ograniavanja
raanja. Ona je u Kini uspenija (zbog rigoroznijeg sistema sprovoenja
dravnih planova), ali se ipak smatra da e do 2025. obe ove drave imati po
1,5 milijardu stanovnika. Stoga postoji opravdana bojazan od gladi u ovim
zemljama, u kojima se stanovnitvo u velikom procentu bavi poljoprivredom.
Meutim, kineski uspesi u osavremenjavanju poloprivrede i uveanju prinosa
omoguavaju i optimistika oekivanja. Ali, brojnost stanovnitva negativno
utie na osavremenjavanje proizvodnog procesa, automatizacija i robotika ne
igraju veliku ulogu u zemljama koje imaju virak radne snage i u kojima se
seosko stanovnitvo odliva u prenaseljene gradove, punei sirotinjske etvrti i
diui stopu kriminala. Velika prednost Indije i Kine je visok rast drutvenog
proizvoda. Ukoliko bi se ova tendencija nastavila, obe drave bi razvile
veoma mone ekonomije, posebno ukoliko bi standard njihovog
mnogoljudnog stanovnitva nastavio sa rastom. Meutim, tenja ovih zemalja
da izvedu sopstvene industrijske revolucije utie negativno na standard
graana, a potreba za odravanjem respektibilne vojne snage (2,3 miliona
kineskih i 1,1 indijskih vojnika) optereuje budet i usporava rast. Ta tenja
pretvara Kinu i Indiju u ekoloku pretnju, jer su ve na putu da postanu
najvei svetski zagaivai, nespremni da se podrede ikakvim ogranienjima u
elji da dostignu svoje industrijske takmace.
4. Ostaci Istonog bloka
Stari osporavatelj zapadnih vrednosti, SSSR, zauvek je nestao, zajedno
sa svojim carstvom, ostavljajui naslednicima na deobu ogromu teritoriju
bogatu resursima i podjednako ogromne dugove, neefikasnu i prljavu
industriju i zamaan nuklearni kapacitet. Pred ovim regionom stoji
mukotrpan put tranzicije, prelaska iz komandne u trinu privredu,
uvrivanja parlamentarnih demokratija namesto real-socijalistikog
upravnog sistema. ini se da su na tom putu dobrano odmakle drave istone
Evope (eka, Maarska, Poljska, Slovaka) i Baltika (Litvanija, Letonija,
Estonija), ali se isto ne moe rei za njihove istone susede Belorusiju i
Ukrajinu, a jo manje za ogromnu Rusiju i azijske drave. Neizvesnosti koje
prate ovaj proces uveane su usponom nacionalizma i privrednim rasulom.
Meutim, drave okupljene oko Rusije imaju i odreene prednosti.
165
166
Svoje
mahom
pesimistine
prognoze
Kenedi
potkrepljuje
onespokojavajuom analizom istorijskih kontinuiteta. ini se da su politiko
slepilo i kratkovida raunica verni pratioci ljudske istorije i da je sa te strane
opasnost veoma velika. Meutim, visina uloga nikada nije bila tolika (sa
izuzetkom hladnog rata, koji se, zaudo, nije zavrio Armagedonom), niti je
svet ikada bio tehniki spremniji da odoli. U tom tananom ekvilibrijumu
izmeu stabilnosti i nestabilnosti, glavni je jeziak globalizacija, iji e razvoj
umnogome predodrediti tok XXI veka. Stvaranje globalnog trita i njegovo
otvaranje moe se sagledavati kao garant mirnog prosperiteta, ali i kao
167
168
169