Professional Documents
Culture Documents
PRIRUcNIK Elektrotehnicar
PRIRUcNIK Elektrotehnicar
ZA STRUNO ZVANJE
ELEKTROTENIAR
ENERGETIKE
Predgovor
Ovaj prirunik namjenjen je polaznicima za pripremu i polaganje ispita iz strunih predmeta za
struno zvanje elektrotehniar energetike.
U priruniku su obraeni predmeti za I i II razred:
I RAZRED
Osnovi elektrotehnike I
Tehniko crtanje
II RAZRED
Osnovi elektrotehnike II
Elektronika I
Energetika
Elektronika II
III RAZRED
Elektrina mjerenja
Elektrine maine III
Elektroenergetska postrojenja III
Elektroenergetske mree III
Elektrine instalacije i i osvjetljenje III
Primjena raunara u energetici
IV RAZRED
Elektrine maine IV
Elektroenergetska postrojenja IV
Elektroenergetske mree IV
Elektrine instalacije i i osvjetljenje IV
Energetska elektronika
Za predmete Osnovi elektrotehnike I i II i Elektroniku I i II obraeni su i karakteristini zadaci, te dati
zadaci za samostalno rjeavanje. Iz ovih predmeta, na ispitima su predvieni pismeni radovi sa
karakteristinim zadacima.
Na kraju svakog obraenog predmeta data su pitanja za provjeru znanja i utvrivanje gradiva.
OSNOVI ELEKTROTEHNIKE I
Elektrini naboji
Materija je sastavljena od sitnih, za oko nevidljivih, estica zvanih atomi. Atom se sastoji od
jezgre i elektrona. Jezgra se sastoji od protona i neutrona. Svaki proton, pored mase, sadri i tzv.
elementarni naboj kojem je dat predznak +. Oko jezgre krue elektroni koji imaju mnogo manju
masu od protona i elementarni negativni naboj koji je po iznosu jednak naboju protona.
Dakle, elementarni pozitivni naboj nosi proton, a elementarni negativni naboj nosi elektron.
U svakom atomu ima isti broj protona i elektrona pa je atom elektriki neutralan.
U nekim materijalima se trljanjem ta ravnotea moe poremetiti, jer jedno tijelo ostane bez
odreenog broja elektrona, pa ima viak pozitivnog naboja, a drugo tijelo ima viak negativnog naboja.
Na taj nain,jedno tijelo postaje pozitivno naelektrisano, a drugo tijelo negativno naelektrisano.
Dakle, osnovna svojstva elektrinih naboja mogu se svesti na slijedee:
1. Postoje dvije vrste naboja: pozitivni i negativni
2. Istoimeni naboji se odbijaju,a raznoimeni privlae
3. U prirodi postoji najmanji naboj tzv. elementarni naboj. Nosioci elementarnih naboja su
elementarne estice: elektroni i protoni. Elektron ima negativan ,a proton pozitivan
elementarni naboj koji iznosi:
e0 1,6 10 19 C ( Kulon )
4. Ukupan elektrini naboj na tijelima se moe predstaviti kao:
gdje je:
Q e0 N p ( e0 ) N e e0 ( N p N e )
Q n e0
Np - broj protona
Ne - broj elektrona
Q koliina naboja i n cijeli broj ( 1,2,3,... )
5. Ako jedno tijelo ima vie pozitivnog ili negativnog naboja onda kaemo da je takvo tijelo
naelektrisano pozitivno ili negativno, odnosno:
Ako je Np > Ne onda je tijelo pozitivno naelektrisano
Ako je Np < Ne onda je tijelo negativno naelektrisano
6. Elementarni naboj je rasporeen u atomu tako da je atom, u normalnom stanju, elektriki
neutralan, odnosno to znai da je Np = Ne
7. Poto se elektroni i protoni nemogu unititi, tako se ni elementarni naboj nemoe unititi.
Iz toga proizilazi da je suma naboja u zatvorenom , izoliranom prostoru , konstantna. Taj
zakon se naziva: Zakon o ouvanju naboja.
Elektrino polje
Naelektrisano tijelo na svojoj povrini posjeduje koliinu elektriciteta (naboja), odnosno, sadri
manjak ili viak slobodnih elektrona. Poto ovakav elektricitet miruje on se naziva statiki
elektricitet. U prostoru oko i izmeu naelektrisanih tijela postoji odreeno stanje koje je izraeno
pojavom mehanikih sila koje djeluju na usamljene estice pozitivnog ili negativnog elektriciteta. To
stanje, koje izaziva pojavu mehanikih sila u prostoru oko i izmeu naelektrisanih tijela naziva se
elektrino polje. Elektrino polje je najjae neposredno uz povrinu naelektrisanog tijela, dok njegova
jaina slabi sa udaljavanjem od tijela. Da bi slika polja u pojedinim njegovim takama bila jasnija ono
se simboliki prikazuje linijama elektrine sile ili silnicama.
Na slici 1. je prikazano elektrino polje naelektrisanih tijela razliite vrste naelektrisanja. Sa slike se
vidi da je smjer elektrinog polja od pozitivno naelektrisanog tijela ka negativnom. Pravac linija
elektrine sile je uvijek okomit na povrinu naelektrisanog tijela. Tamo gdje su silnice gue,
elektrino polje je jae. Ako su silnice paralelne i na jednakoj udaljenosti, onda je jaina polja u
svakoj taki ista. Takvo polje naziva se homogeno elektrino polje ( slika 1c ).
Kod elektriciteta mora da postoji neka razlike elektrinih nivoa, da bi dolo do kretanja
elektriciteta. Ta razlika naziva se potencijalna razlika. To najlake uoavamo ako dva tijela,
naelektrisana razliitom vrstom elektriciteta , spojimo metalnim provodnikom (slika 2).
U V1 V2
ELEKTRINI KONDENZATORI
Elektrini kondenzatori su pasivni elementi
akumuliranja elektrostatike energije.
koji
imaju
sposobnost
U V
d m
Osobine dialektrika
Izmeu naelektrisanih ploa kondenzatora nalazi se dielektrik (izolator). Pri punjenju
kondenzatora, u dielektriku se nagomila izvjesna elektrina energija, pa dielektrik postaje nosilac
energije koja se pri pranjenju pretvara u drugi oblik energije. Pod uticajem elektri nih sila polja u
dielektriku se pomjeraju pozitivne molekule u smjeru polja, usljed ega nastaje pomjeranje
elektriciteta, odnosno, javlja se struja. Takva struja u dielektriku naziva se struja pomjeraja.
Eksperimentalnim putem je utvreno da su koliine elektriciteta Q, pri stalnom naponu U, kod istog
kondenzatora, ali sa razliitim dielektrikom, razliite tj. da zavise od prirode dielektrika.
Zbog toga je uveden pojam apsolutne dielektrine konstante ili specifinog kapaciteta.
Oznaavamo je sa ( epsilon ) , a izraavamo u
F
.
m
0 8,85 10 12
F
m
Odnos apsolutne dielektrine konstante nekog dielektrika i apsolutne dielektrine konstante vakuuma
0 naziva se relativna dielektrina konstanta r. Ona predstavlja broj koji nam pokazuje za koliko
puta se povea kapacitet nekog kondenzatora ako izmeu njegovih ploa umjesto vakuuma,
odnosno vazduha, stavimo neki drugi dielektrik:
Kapacitet kondenzatora
Eksperimentalno je utvreno da je, za jedan te isti kondenzator, nagomilana koliina
elektriciteta Q, na ploama, vea ukoliko je napon U na koji je prikljuen kondenzator vei. To znai
da je nagomilana koliina elektriciteta proporcionalna naponu, odnosno, da taj odnos uvijek ima stalnu
vrijednost. Ovaj stalni odnos naziva se kapacitet kondenzatora :
Q
U
S
S
0 r
d
d
Vezivanje kondenzatora
SERIJSKA ( REDNA ) VEZA
1
1
1
1
1
.....
C e C1 C 2 C 3
Cn
odnosno
n
1
1
Ce
i 1 C i
n=1,2,3,...
C e C1 C 2 C 3 ...... C n odnosno
Ce Ci
n=1,2,3,...
i 1
C 234 C 2 C 3 C 4
Sada naa veza izgleda kao na slici 6b. Dakle, paralelnu vezu kondenzatora C 2, C3 i C4 zamijenili smo
jednim kondenzatorom kapaciteta C234. Ostala nam je jo serijska veza kondenzatora C1 i C234, pa e
ukupni kapacitet biti:
Ce
C1 C 234 C1 (C 2 C 3 C 4 )
C1 C 234 C1 C 2 C 3 C 4
Zadaci za vjebanje:
Zadatak 1: Odrediti ukupni kapacitet grupe kondenzatora sa slike ako je C=2F.
Rjeenje: Ce=1,25F
Zadatak 2: Odrediti ukupni kapacitet grupe kondenzatora sa
slike ako je: C1=2pF , C2=4pF , C3=3pF i C4=C5=1pF.
Rjeenje: Ce =1pF
ELEKTRINI OTPORI
Elektroni se usmjereno kreu kroz provodnik. Prolazei kroz prostor izmeu atoma oni padaju
pod uticaj tih atoma i manje ili vie skreu sa svog puta. Pri tom skretanju elektroni se sudaraju sa
atomima materije pri emu tim atomima predaju jedan dio svoje kinetike energije. Jedan dio te
predate kinetike energije se pretvara u toplotu pa se provodnik zagrijava. Zato kaemo da se, na neki
nain, materijal provodnika odupire kretanju elektrona. To odupiranje predstavlja izvjestan otpor
koji se naziva elektrini otpor ili krae otpornost i oznaava se sa R.
Jedinica za mjerenje elektrinog otpora je Om (). Vee jedinice su kiloom (k), megaom (M), a
manje miliom (m), mikroom () itd.
Odnosi meu ovim jedinicama su slijedei:
1 k = 103 = 1000 odnosno 1 = 10-3 k = 0,001 k
1 M = 106 = 1000000 odnosno 1 = 10-6 M = 0,000001 M
1 m = 10-3 = 0,001 odnosno 1 = 103 m = 1000 m
1 = 10-6 = 0,000001 odnosno 1 = 106 = 1000000
Svaki materijal se razliito protivi prolasku elektrona kroz svoj meuatomski prostor. To sve zavisi od
unutranjeg sastava materije provodnika. Uticaj vrste materijala provodnika na njegov elektri ni otpor
dat je veliinom koja se naziva specifini otpor i oznaava se sa .
Specifini otpor nekog materijala je onaj otpor koji prua provodnik tog materijala duine 1m,
poprenog presjeka 1mm2 , pri temperaturi od 20 C.
Specifini otpor provodnika treba da je to manji,jer tada bolje provodi elektrone, a specifini
otpor izolatora treba da je to vei, jer on nesmije provoditi elektrone.
R
gdje je :
l
()
S
Ako se elektroni na svom putu izmeu atoma materije manje sudaraju sa njima, onda kaemo da taj
materijal ima manji elektrini otpor, odnosno veu propustljivost. To nazivamo elektrina provodnost
i oznaavamo sa G. Elektrina provodnost je reciprona vrijednost elektrinog otpora tj.
1
R
Vezivanje otpornika
SERIJSKA ( REDNA ) VEZA
Ru R1 R2 R3 ...... Rn
Dakle, u serijskoj vezi sve otpornike moemo zamijeniti jednim otpornikom iji je ukupni
(ekvivalentni) otpor jednak zbiru vrijednosti otpora pojedinanih otpornika.
PARALELNA VEZA
Slika 8: Paralelna veza otpornika
1
1
1
1
1
.....
Ru
R1 R2 R3
Rn
Dakle, vie paralelno spojenih otpornika moemo zamijeniti jednim otporom ija je reciprona
vrijednost otpora jednaka zbiru recipronih vrijednosti otpora pojedinih paralelno spojenih
otpora.
MJEOVITA ( KOMBINOVANA ) VEZA
Mjeovito spajanje otpornika se sastoji od serijskog i paralelnog spoja otpornika. Raunanje
ukupnog otpora ovakvih spojeva vri se primjenom pravila i formula za serijsko i paralelno spajanje
otpornika. Pokazat emo to na jednom primjeru.
Primjer 1:
R AB
R 2 R3
R2 R3
Sada veza otpornika izgleda kao na slici 9b. Dakle, paralelni spoj otpornika R 2 i R3 zamijenili smo
jednim otpornikom RAB, tako nam ostaje serijska veza otpornika R1 i RAB pa imamo:
Ru R1 R AB R1
R2 R3
R2 R3
Primjer 2: Bakrenu icu presjeka S1=1,5 mm2 treba zamijeniti aluminijumskom icom iste duine .
Koliki mora biti presjek aluminijumske ice, a da otpor ostane isti ?
Primjer 3: Bakreni namot u nekom ureaju ima otpor R20 = 50 pri 20 C. Odrediti koliki je taj otpor
ako temperatura poraste za 70 C .
10
Primjer 4: Koliki je ekvivalentni otpor kombinovane veze otpornika sa slike ako je: R 1 = 10 , R2 = 20
i R3 = 30 ?
Zadaci za vjebanje:
Zadatak 1: Koliki je ekvivalentni otpor kombinovane veze
otpornika sa slike ako je R = 3 ?
Rjeenje : Re = 4
Zadatak 2: Koliki je ekvivalentni otpor kombinovane veze otpornika sa slike ako je R = 2 ?
Rjeenje : Re = 3,67
ELEKTRINA STRUJA
Da bi se objasnio pojam elektrine struje potrebno je izvesti jedan eksperiment sa metalnim
naelektrisanim ploama (slika 11).
11
Q
t
I
S
A
.
m2
Koliina elektriciteta
Broj slobodnih elektrona koji, kreui se usmjereno,prou kroz popreni presjek provodnika S
za neko vrijeme t predstavlja proteklu koliinu elektrona za to vrijeme. Oni sa sobom prenesu koliinu
elektriciteta Q N e .
Koliina elektriciteta koja protekne kroz provodnik jednaka je proizvodu jaine struje I i
vremena proticanja t :
Q I t
Jedinica za mjerenje koliine elektriciteta je kulon ( C ).
Vea jedinica od kulona je ampersat ( Ah ): 1Ah 1A 3600 s 3600 As 3600C
12
13
Ulaganjem nekog oblika energije (mehanike, hemijske, toplotne) elektroni se gomilaju na jednom
kraju izvora elektrine struje, dok se na drugom kraju javlja manjak elektrona. Tako se dobiju dva pola
izvora: pozitivni pol ( + ) gdje vlada manjak elektrona i negativan pol ( - ) gdje je viak.
Nagomilavanje elektrona na negativnom polu dovodi do poveanja odbojnog djelovanja meu njima, pa
oni tee da se kreu tamo gdje je odbijanje manje tj. prema pozitivnom polu. Oni su, dakle, dobili
potencijalnu energiju koja im omoguava usmjereno kretanje od negativnog ka pozitivnom polu.
S obzirom na oblik uloene energije, izvore elektrine struje dijelimo na :
- galvanske elemente ( proizvode elektrinu energiju putem hemijskih procesa )
- elektrine akumulatore ( nain rada slian galvanskim elementima )
- elektrine generatore ( mehaniku energiju pretvaraju u elektrinu )
- termoelemente ( pretvaraju toplotnu u elektrinu energiju )
- fotoelemente ( pretvaraju svjetlosnu u elektrinu energiju )
U U 1 U 2 U 3 ...... U n
14
OMOV ZAKON
Slobodni elektroni se unutar provodnika kreu usmjereno pod uticajem napona. to je taj
napon vei elektroni se kreu bre, pa je i broj elektrona koji prou kroz odreeni presjek provodnika
u jedinici vremena vei. Dakle, sa porastom napona raste i jaina struje. Jaina struje bi neprestano
rasla da nije elektrinog otpora provodnika. On vie ili manje usporava elektrone pa u kolu tee slabija
ili jaa struja. Iz ovoga se moe zakljuiti da izmeu jaine struje, napona i otpora postoji meusobna
povezanost. Ovu zavisnost je, dugo eksperimentiui, prvi ustanovio njemaki fiziar Om. On je na
temelju eksperimenata utvrdio da je jaina struje u otporniku direktno proporcionalna naponu koji
vlada izmeu njegovih krajeva, a obrnuto proporcionalna vrijednosti njegovog otpora.
Ovo je jedan od najvanijih zakona elektrotehnike koji je po fiziaru Omu dobio naziv Omov zakon.
Taj zakon se matematiki moe izraziti kao:
U
R
u I R
15
Zbog pada napona u provodnicima, korisni napon to ga dobija troilo manji je od napona to ga
daje izvor. Dakle, nastaje gubitak napona. Vrijednost gubitka napona moemo izraunati kao:
u I R I
2l
S
Dakle, napon na troilu dobijamo kada od napona izvora Ui oduzmemo pad ili gubitak napona
nastao u spojnim provodnicima.
Pad napona se esto izraava u procentima, po formuli:
u (%)
u
100%
Ui
U
l
Poto je sila koja djeluje na naboj Q jednaka F Q E rad te sile na duini puta l je:
A F l Q E l Q U
Dakle, elektrini rad je proizvod koliine elektriciteta Q i napona U koji vlada izmeu dvije
posmatrane take elektrinog kola.
Poto je Q I t dobijamo konanu formulu za elektrini rad: A U I t
Poto je sav rad nepovratno utroen u toplotnu energiju, izraz za elektrinu energiju ima isti oblik
kao i izraz za elektrini rad, odnosno:
Jedinica za mjerenje elektrinog rada i elektrine energije je dul ( J ).
W U I t
A U I t
Ovaj rad se pretvara u toplotu, pa je ukupna koliina toplote koja se oslobaa pri proticanju struje
kroz provodnik:
Q A U I t
Ako, po Omovom zakonu, uvrstimo I
U
dobit emo:
R
Q A R I I t R I 2 t
Dakle, koliina toplote koju stvori struja u provodniku, pri stalnom otporu R, direktno je
proporcionalna proizvodu kvadrata jaine struje i vremena proticanja struje. Jedinica za
mjerenje koliine toplote je dul ( J ).
ELEKTRINA SNAGA
snaga:
Odnos izmeu elektrinog rada i vremena za koji se taj rad izvri naziva se elektrina
16
A
t
t
P U I
P
Uvrtavajui A U I t dobijamo:
Dakle, elektrina snaga koju elektrina struja razvija na dijelu elektrinog kola direktno je
proporcionalna jaini struje i naponu na tom dijelu kola.
Jedinica za elektrinu snagu je vat ( W ). Vee jedinice su kilovat (kW), megavat (MW), a manje
milivat (mW) itd.
Koristei Omov zakon dobijamo:
P RI2
Ovakva snaga naziva se Dulova snaga.
Primjer 2: Koliki se elektrini rad utroi u sijalici za t = 1h , iji je otpor R = 10 , ako je ona
prikljuena na napon U = 100 V ?
Primjer 3: Sijalica od P=60 W je prikljuena na napon U = 220 V.Kolika je jaina struje koja tee kroz
sijalicu ?
Primjer 4: Ako sijalica ima snagu P = 90 W , pri naponu U = 220 V , kolika je njena struja i otpor ?
17
I I 1 I 2 I 3 0 odnosno
I ( I 1 ) ( I 2 ) ( I 3 ) 0 pa imamo:
I
p 1
Na osnovu ovoga Prvi Kirhofov zakon se moe formulisati i na slijedei nain: Algebarski zbir svih
struja u jednom voru jednak je nuli..
Drugi Kirhofov zakon glasi: Vektorski zbir svih elektromotornih sila izvora i padova napona u
zatvorenom elektrinom kolu jednak je nuli.
18
Poto u jednom elektrinom kolu moe biti vie napona izvora i padova napona to se Drugi Kirhofov
zakon moe izraziti kao:
( I n Rn )
Iz ove formule se vidi da je vektorski zbir svih napona izvora jednak vektorskom zbiru svih padova
napona.
Pri koritenju ovih jednaina moraju se uzeti u obzir smjerovi struja i napona. Posmatrajmo sada
padove napona u kolu sa slike 21, obilazei kolo u smjeru kazaljke na satu. Pozitivni naponi e biti
oni naponi koji djeluju u smjeru obilaska kola, a oni koji djeluju u suprotnom smjeru e biti
negativni. Dakle, prema Drugom Kirhofovom zakonu e biti:
U U 1 U 2 U 3 0 odnosno U U 1 U 2 U 3
Karakteristika serijske veze je da kroz sve otpore tee ista struja, odnosno:
I I1 I 2 I 3
Dakle, bie:
U R1 I 1 R2 I 2 R3 I 3
odnosno
U ( R1 R2 R3 ) I odnosno
U R1 I R2 I R3 I
U Ru I
Primjer 3: Odrediti sve struje i sve napone u kolu sa slike ako je: U = 21 V , R 1 = 1 , R2 = 3 , R3 = 2
i R4 = 2 .
19
Zadaci za vjebanje:
Zadatak 1: Kolike su vrijednosti struja u granama kola sa slike
ako je : R1 = 1 , R2 = 5 , R3 = 100 , R4 = 25 , U = 125 V i
UAB = U R I1 ?
Rjeenje: I1 = 25 A
I2 = 20 A
I3 = 1 A
I4 = 4 A
20
Rjeenje: Postupak za odreivanje vrijednosti struja u kolu prema ovom metodu je slijedei:
1. Izaberemo konture ( kontura I i kontura II na slici )
Kontura je zatvorena linija kojom obiljeavamo jedan zatvoreni dio kola
2. Proizvoljno izaberemo smjerove struja u kolu ( struje I , I1 i I2 na slici )
R11 I I R12 I II U 11 (1)
3. Postavljamo jednaine prema metodu konturnih struja
R1 I I ( R1 R2 ) I II 0 (4)
3 I I 3I II 60 (5)
Uvrtavanjem odgovarajuih brojanih vrijednosti dobijamo:
3 I I 15 I II 0 (6)
12 I II 60 (7)
Ako jednaine ( 5 ) i ( 6 ) saberemo, dobijamo:
60
I II
5A
Rjeavanjem jednaine ( 7 ) , dobijamo:
12
Uvrtavanjem vrijednosti za III u jednainu ( 5 ) ili jednainu ( 6 ) , dobijamo:
3 I I 15 5 I I
75
25 A
3
I I I 25 A; I 2 I II 5 A; I 1 I I I II 25 5 5 A
Ukoliko za struju grane dobijemo negativan rezultat,to znai da je smjer te struje suprotan od
pretpostavljenog smjera .
Primjer 2: Odrediti sve struje u kolu sa slike ako je: R 1 = 2 , R2 = 4 , R3 = 8 , U1 = 23 V i U2 = 6 V .
21
Zadaci za vjebanje:
Zadadak 1: Metodom konturnih struja odrediti
vrijednosti struja u svim granama kola sa slike ako je:
R4 = R5 = 15 , R1 = R2 = R3 = 5 , U1 = U3 = 120 V i
U2 = 60 V.
Rjeenje: I1 = I3 = 6 A ; I2 = 12 A
Zadadak 2: Metodom konturnih struja odrediti
vrijednosti struja u svim granama kola sa slike ako je: R 4
= R5 = 15 , R1 = R2 = R3 = 5 , U1 = 69 V , U 2 = 60 V , U 3 =
97 V , U4 = 51 V i U5 = 23 V .
Rjeenje: I1 = I3 = 6 A ; I2 = 12 A
22
G BA V A G B V B I B
(2)
gdje je: GA , GB ukupna provodnost vorova A odnosno B i jednaka je zbiru svih
provodnosti otpornika vezanih za pojedini vor ( uvijek je pozitivna )
GAB = GBA ukupna provodnost izmeu vorova A i B i jednaka je zbiru svih
provodnosti otpornika vezanih izmeu vorova A i B
IA , IB zbir svih struja koje ulaze u vor A odnosno vor B
Ovdje uzimamo samo struje grana u kojima se nalaze naponski izvori . Kao pozitivne uzimamo struje
kod kojih je pozitivni pol naponskog izvora okrenut prema voru, a u suprotnom ih uzimamo kao
negativna .
Kod ovog metoda je bitno da je potreban broj jednaina uvijek za jedan manji od broja vorova. To
je zbog toga to uvijek jedan vor proglaavamo za referentni ili nulti vor. Potencijal tog
vora jednak je nuli . Obino se za referentni vor uzima onaj na koji je vezan minus pol izvora .
Obino e u naim primjerima taj vor biti vor B pa emo imati VB = 0 odnosno, na sistem jednaina
e sada imati samo jednu jednainu oblika:
GA VA I A ( 3 )
Dakle, uvrtavanjem ovih vrijednosti, u naem primjeru, dobijamo:
1 1 1
3 3 2
1
1
1
U
V A
(4)
R1
R1 R2 R3
21
VA
(5)
3
U 2 U 3 U AB V A V B 6 0 6 U U 1 U AB U 1 U U AB 21 6 15V
I1
U U AB 21 6
5A
R1
3
I2
U AB 6
2A
R2
3
Zadaci za vjebanje:
Zadatak 1: Metodom potencijala vorova izraunati sve
struje i sve padove napona na otpornicima sa slike ako
je: R4 = R5 = 15 , R1 = R2 = R3 = 5 , U1 = U3 = 120 V i U2 =
60 V .
Rjeenje:
UAB = 0V ; UR1 = UR3 = 30V
UR2 = 60V ; UR4 = UR5 = 90V
I1 = I3 = 6 A ; I2 = 12 A
23
I3
U AB 6
3A
R3
2
MAGNETNO POLJE
Stari Grci su prvi zapazili da komadi jedne eljezne rude u blizini maloazijskog grada Magnezija
privlae eljezne predmete. Takvi komadi eljeza su prema imenu tog grada dobili naziv magneti. Ovu
pojavu danas nazivamo magnetizam, a magnetna tijela koja nalazimo u prirodi nazivamo prirodni
magneti. Ako se u blizini takvih prirodnih magneta nalazi eljezo ono se namagnetie i postaje
tzv. umjetni magnet. Danas se umjetni magneti dobivaju proputanjem kroz njih istosmjerne struje.
I prirodni i umjetni magneti imaju dvije zone u kojima su najjae izraena magnetna svojstva
privlaenja nenamagnetisanih tijela. Te zone se nazivaju magnetni polovi. Svaki magnet ima dva
pola: sjeverni ( N north ) i juni ( S south ) pol. Eksperimentalno je utvreno da se istoimeni
polovi magneta odbijaju, a raznoimeni privlae.
Um
l
l
24
Slika 24: Magnetno polje pravolinijskog provodnika kroz koji protie elektrina struja
Smjer magnetnog polja,odnosno silnica, odreujemo pomou Amperovog pravila desne ruke.
25
Magnetno polje svitka, takoe se moe prikazati pomou silnica. U unutranjosti svitka magnetne
silnice su vrlo guste i gotovo paralelne, dok su u prostoru van svitka rjee. Smijer magnetnog polja
odreujemo Amperovim pravilom desne ruke za solenoid koje glasi: Dlan desne ruke postavimo na
navoje svitka tako da se etiri dua prsta podudaraju sa pravcem i smjerom struje u svitku. Tada
isprueni palac pokazuje pravac i smjer magnetnog polja svitka.
Elektromagnet
Ako se u svitak ( solenoid ) stavi komad eljeza, dejstvo magnetnog polja koje stvara elektrina
struja je mnogo jae. To je zato to se pod uticajem magnetnog polja koje je stvorila struja komad
eljeza namagnetisao, pa se zbirno magnetno polje pojaalo. Svitak u ijoj se unutranjosti nalazi
eljezno jezgro naziva se elektromagnet (slika 27).
MAGNETNO KOLO
Uzrok stvaranja magnetnog fluksa je elektrina struja. Magnetni fluks predstavljen je silnicama iji se
put mora zatvoriti. Da bi se put magnetnih silnica zatvorio potrebno je magnetno kolo.Na slici 28.
je prikazano najjednostavnije magnetno kolo.
RM
RM
A
A
V s
Wb
26
1
RM
GM
S
l
Veliina karakterie magnetna svojstva sredine kroz koju prodire magnetni fluks i za razliite
materijale ima razliitu vrijednost. To je tzv. specifina magnetna provodnost koja se naziva
apsolutna magnetna propustljivost ili permeabilnost.
Wb
A m
Wb
0 4 10 7
A m
r 0
Poto je magnetno polje u naem primjeru bez vazdunog procjepa, sa gusto namotanom zavojnicom,
magnetomotorna sila je ravnomjerno rasporeena po cijeloj srednjoj duini kola tj.
N I
l
l
27
28
ELEKTROMAGNETNA INDUKCIJA
Engleski fiziar Faradej je, nakon dugotrajnog eksperimentisanja, 1831.godine, doao do
zakljuka koji se moe objasniti na primjeru sa slike 31.
Lencov zakon
Smijer indukovanog napona i smijer struje u zavojnici zavise od toga da li se magnetni fluks poveava
ili smanjuje.
29
Poto se kod elektrinih maina navoj stalno okree u magnetnom polju, magnetni fluks obuhvaen
navojem se stalno mijenja i po vrijednosti i po smjeru. Zato se posmatraju vrlo male promjene
magnetnog fluksa koje odgovaraju vrlo malim intervalima vremena t, pa imamo:
Ovaj izraz predstavlja trenutnu vrijednost indukovanog napona u bilo kom trenutku, odnosno, u
bilo kom poloaju navoja u magnetnom polju.
30
Elektrodinamika sila
Ako imamo dva paralelna provodnika sa strujom, na malom rastojanju, doi e do meusobnog
djelovanja njihovih magnetnih polja (slika 35).
INDUKTIVNOST
Elektrina struja stvara magnetni fluks koji je proporcionalan njenoj jaini. Koeficijent
proporcionalnosti magnetnog fluksa i jaine struje koja tee kroz provodnik naziva se
induktivnost provodnika ( L ).
Induktivnost provodnika zavisi od njegovog oblika i dimenzija kao i od magnetne permeabilnosti sredine
u kojoj se nalazi. Ukoliko provodnik ima oblik zavojnice onda je:
LN
N2 S
l
Samoindukcija
Na slici je prikazano magnetno polje zavojnice kroz koju tee elektrina struja.
31
Po Lencovom zakonu, indukovani napon samoindukcije ima takav smijer da se svojim magnetnim
djelovanjem protivi promjeni magnetnog fluksa. To znai, pri porastu struje u zavojnici napon
samoindukcije je suprotan struji i suprotstavlja se njenom porastu. Pri smanjenju struje smjer napona
samoindukcije se podudara sa smjerom struje i on se suprotstavlja njenom smanjenju.
Ako jaina struje u kolu raste, smjer napona samoindukcije je negativan, a ako se jaina struje
smanjuje, onda je napon samoindukcije pozitivan.
Uzajamna induktivnost
Uzajamna induktivnost se javlja izmeu elektrinih kola kroz koja protie elektrina
struja, a nalaze se u neposrednoj blizini. Uzajamna induktivnost M dviju zavojnica zavisi od
njihovih dimenzija, broja navojaka, uzajamnog poloaja i magnetne permeabilnosti sredine. Ne
ulazei u dokazivanje, formula za uzajamnu induktivnost ima ovaj oblik:
M k L1 L2
gdje je: k koeficijent sprege ija se vrijednost mijenja u granicama 1 k 0.
Jedinica za mjerenje uzajamne induktivnosti je henri ( H ).
LI2
2
Primjer 2: Kolika sila djeluje na svaki provodnik u magnetnom polju elektromotora, indukcije 1,25 T
ako je duina provodnika 50 cm, a kroz svaki protie struja od 4 A ?
Primjer 3: Metalni provodnik duine 15cm kree se u homogenom magnetnom polju brzinom 80 cm/s
pri emu sijee okomito magnetne silnice indukcije 1T i zatvara strujni krug ukupnog otpora 2 .
Koliki su indukovani napon, struja i snaga na otporniku ?
Primjer 4: Kolika je induktivnost zavojnice koja ima 1000 navoja, ako u njoj vlada magnetni fluks
810-7Wb i kroz nju tee struja od 5 A ?
32
Primjer 5: Kroz zavojnicu presjeka 32 cm2, duine 32 cm, sa 200 navoja, tee struja od 5 A. Kolika je
induktivnost zavojnice ?
Primjer 7: Dva svitka induktiviteta 3mH i 2mH meuinduktivno su vezana, a njihov faktor induktivne
veze je k=0,8 . Odrediti meuinduktivitet i inducirani napon u svitku 1 ako struja u njemu poraste od
0 do 2A u vremenu od 1ms .
Primjer 8: Kolika je energija magnetnog polja zavojnice induktiviteta 1,5H , ako kroz nju tee struja
jaine 4A?
33
34
TEHNIKO
CRTANJE
35
Uvod
Tehniki crtei predstavljaju najvaniji dio tehnike dokumentacije. U razliite svrhe njima se
koristi velik broj tehnikog osoblja razliitog stupena obrazovanja. Zbog toga oni moraju na jasan
jednostavan i razumljiv nain jednoznano definirati prikazani objekt ili sistem. Pri tome je vana
primjena jednoznano utvrenih normi i pravila. Propisi kojima se utvruju pravila izrade tehnikih
crtea obuhvaeni su nacionalnim normama npr. DIN (Deutsche Industrie Norm) ili ANSI (American
National Standard Institute), a posebice za podruje elektrotehnike jedinstvenim meunarodnim
normama IEC (Internatinal Electrotechnical Commission).
Namjene crtea su vrlo raznolike pa zato postoje razliite vrste crtea. Zbog velike raznolikosti ne
postoji strogo utvrena podjela ctrea. Uglavnom se dijele prema namjeni, nainu izradbe i nainu
prikazivanja.
Prema namjeni tehniki crtei se dijele na:
1. ponudbeni crte - prilae se uz pismenu ponudu
2. radioniki crte - crte prema kojem se izrauje objekt
3. sklopni crte - prikazuje pojedine sklopove koji sainjavaju funkcionalnu cjelinu
4. instalacijski crte - prikazuje razvod elektrinih ili cijevnih vodova
5. sastavni ili montani crte - prikazuje nain sastavljanja cjelog ureaja
6. situacijski crte - prikazuje poloaj objekta u odreenom prostoru
7. shematski crte - pojednostavljani crte izraen upotrebom simbola i oznaka
8. dijagram - grafiki prikaz funkcijskih veza razliitih veliina.
Prema nainu izrade crtea razlikujemo:
1. izvorni crte (original),
2. kopiju i
3. skicu.
Prema nainu prikazivanja objekta razlikujemo:
1. ortogonalni crte - prikaz trodimenzionalnog objekta pomou skupa dvodimenzionalnih
projekcija,
2. aksonometrijski crte - prostorni prikaz.
Formati crtea
Da bi se poboljala preglednost te pojednostavnilo pohranu i rukovanje crteima propisane su
standardne veliine i oblici crtea. Skup propisanih veliina i oblika za tehnike crtee naziva se format
(reda) A.
36
Oznaka
Obrezani format
a1
Neobrezani
format
Okvir crtea
m2
A0
841 1189
880 1230
831 1179
A1
594 841
625 880
584 831
1/2
A2
420 594
450 625
410 584
1/4
A3
297 420
330 450
287 395
1/8
A4
210 297
240 330
185 280
1/16
A5
148 210
165 240
138 185
1/32
A6
105 148
120 165
80 138
1/64
37
Zaglavlje i sastavnica
Zaglavlje je tablica u koju se upisuju osnovni podaci o crteu nuni za njegovu ispravnu
upotrebu. Zaglavlje se ucrtava u donjem desnom uglu formata koji se postavljaju duljom stranicom
vodoravno, a itavom irinom pri dnu formata koji se postavljaju duljom stranicom uspravno. Oblik i
sadraj zaglavlja nisu jednoznano odreeni. U pravilu sadri podatke nune za identifikaciju i
razumijevanje sadraja crtea ukljuujui:
1. naziv crtea (ili predmeta),
2. broj crtea,
3. naziv firme ili ustanove u kojoj je crtze izraen,
4. imena i potpise osoba odgovornih za izradu crtea.
Primjer oblika i sadraja zaglavlja prikazan je na slici 3.
Mjerila
Ukoliko je to mogue predmeti se na tehnikim crteima prikazuju u prirodnoj veliini. Ukoliko
prikaz u prirodnoj veliini nije prikladan predmeti se na crteu mogu crtati umanjeno ili uveano.
Odnos izmeu veliine slike predmeta i veliine stvarnog predmeta naziva se mjerilo. Openito
primjenjuje se ono mjerilo koje daje jasan crte prikladan za upotrebu. U pravilu se sve veliine s
predmeta prenose u istom mjerilu na crte. Sve projekcije istog predmeta koje tvore cjelinu crtaju se
38
u istom mjerilu. Izuzetno, ako postoji vei broj dijelova i detalja na istom crteu mogu se primijeniti
razliita mjerila. Mjerilo koje prevladava na crteu naziva se glavno mjerilo crtea. Glavno mjerilo
upisuje se poveano u zaglavlju. Ostala mjerila upisuju se u zaglavlje ispod glavnog mjerila manjim
brojevima i pored svakog dijela crtea na koji se odnose. Mjerilo se oznaava u zaglavlju rjeju
"Mjerilo", slovom "M" ili samo brojanim odnosom. Brojani odnos upisuje se na sljedei nain: "veliina
na crteu: veliina u prirodi". Normom ISO 5455/12.79 propisana su mjerila navedena u tablici 2.
Bez obzira na to crta li se predmet u prirodnoj veliini, umanjeno ili uveano, u crte se uvijek unose
stvarne mjere predmeta.
Prirodna veliina
1:1
Smanjenje
1:2
1:20
1:200
1:5
1:50
1:500
1:10
1:100
1:1000 itd.
Poveanje
2:1
20:1
5:1
50:1
10:1
100:1
Vrste crta
Radi postizanja to vee jasnoe i preglednosti, u tehnikim crteima primjenuju se crte
razliitih vrsta i irine. Vanost ispravne primjene razliitih vrsta crta ilustrirana je primjerom na slici
5.
39
Tehniko pismo
Za ispisivanje natpisa, oznaka i brojeva u tehnikim crteima normom ISO 3098/1 propisana je
primjena tehnikog pisma. Znakovi tehnikog pisma mogu se ispisivati pod uglom od 75 0 ili uspravno.
Normom se propisuje:
1. nazivna visina H pisma,
2. irina crte,
3. irina znakova.
Nazivna visina H je visina velikih slova i brojeva. Veliinom H odreene su i sve druge dimenzije slova i
brojeva. Visina malih slova iznosi 7/10 H. irina velikih slova iznosi 7/10 H, a irina malih slova i
brojeva 6/10 H. U primjeni su dva reda nazivnih visina izraenih u mm:
red 1: 2; 2,5; 3; 4; 5; 6; 8; 10; 12; 16; 20
red 2: 1,8; 2,5; 3,5; 5; 7; 10; 14; 20
Tehniko pismo moe biti usko, normalno ili iroko. irina crte za normalno pismo iznosi 1/10 H, a za
usko pismo 1/14 H.
Nazivna visina i irina pisma odabiru se u ovisnosti o raspoloivom prostoru i znaenju teksta.
Razmaci izmeu pojedinih znakova nisu strogo propisani, ali najpregledniji izgled se postie ako su
jednolike povrine izmeu pojedinih znakova. Znakovi tehnikog pisma prema normi ISO 3098/1
prikazani su na slici 6.
40
Ortogonalna projekcija
U tehnikom crtanju predmeti se prikazuju tako da se jednostavno mogu odrediti sve dimenzije
predmeta. Pri tome je potrebno trodimenzionalne objekte prikazati u dvodimenzionalnom prostoru
crtaeg papira. To se ostvaruje primjenom projekcija. Projekcija je prikaz trodimenzionalnog
predmeta u ravnini. Za tehnike crtee u pravilu se primjenjuje ortogonalna projekcija. Pravila
ortogonalne projekcije su:
1. zrake projiciranja su okomite na ravninu crtanja,
2. predmet se nalazi izmeu ravnine crtanja (projiciranja) i crtaa,
3. u projekciji se crta onaj dio predmeta koji se vidi u smjeru gledanja.
Osnovna svojstva ortogonalne projekcije koja je ine vrlo prikladnom za primjenu u tehnikom
crtanju su:
1. bridovi koji su paralelni i jednaki u prostoru zadravaju ta svojstva i u projekciji,
2. uglovi koji su jednaki u prostoru zadravaju isti odnos i u projekciji.
Ortogonalna projekcija omoguava ukupno 6 razliitih pogleda:
A - nacrt (pogled sprijeda),
B - tlocrt (pogled odozgo),
C - desni bokocrt (pogled s lijeve strane),
D - lijevi bokocrt (pogled s desne strane),
E - gornji tlocrt (pogled odozdo),
F - stranji nacrt (pogled straga).
Mogui pogledi prikazani su na slici 7, a njihov raspored u okviru ortogonalne projekcije na slici 8.
41
Prostorni prikaz
Za uoavanje sloenih detalja nekih predmeta prikladno je primijeniti prostorni prikaz koji
prikazuje trodimenzionalni predmet jednom projekcijom u ravini. Da bi se objekti iz trodimenzionalnog
prostora mogli projicirati na dvodimenzionalnu ravninu nuno je bar jednu prostornu dimenziju
prikazati pod nekim uglom. Takve vrste projekcije nazivaju se aksonometrijske projekcije. Po
smjetaju glavnih osi i skraenja u smjeru pojedinih osi razlikuju se sljedee vrste aksonometrijskih
projekcija:
1. Izometrija - osi su ravnomjerno razmjetene pod uglovima od 120, nema skraenja u smjeru
osi,
2. Dimetrija - dvije osi su pod uglovima od 7 i 90 bez skraenja, a jedna pod uglom od 42 s
skraenjem 1:2,
3. Trimetrija - svaka os ima drugaiji nagib i skraenje,
4. Kosa projekcija - dvije osi su pod uglom od 90 i bez skraenja, a trea je pod uglom od 30,
45 ili 60 s proizvoljnim skraenjem.
Poloaji osa i skraenje kod razliitih vrsta aksonometrijskih projekcija prikazane su na slikama 9 i 10.
Openito se moe rei da su aksonometrijske projekcije lako razumljive, ali nisu prikladne za kotiranje
sloenih predmeta.
42
Kotiranje
Mjere predmeta vaan su dio tehnikog crtea. Izravno uzimanje mjera iz tehnikog crtea nije
dozvoljeno jer i kod najpreciznije izrade crtea one ne mogu biti potpuno tone. Informacija o
mjerama predmeta upisuje se u brojanom obliku na crte i tako njezino prenoenje postaje neovisno
o tanosti crtanja. Djelovi crtea koji sadre informacije o mjerama predmeta nazivaju se kotama.
Kota se sastoji od:
1. mjerne crte ili mjernice,
2. pomone mjerne crte,
3. strelica,
4. kotnog broja.
Mjerna crta ili mjernica je crta paralelna s duinom iju mjeru pokazuje (slika 11). Mjernicu ne moe
zamijeniti neka druga crta. Razmak izmeu mjernica i bridova ne smije biti premalen. Razmak izmeu
paralelnih mjernica mora biti ravnomjeran i dovoljan za upis brojeva. Krianje mjernica s drugim
mjernicama i pomonim mjernim crtama treba izbjegavati crtanjem uih kota blie, a irih dalje od
bridova predmeta. Mjernice se nikada ne smiju crtati u smjeru rafure, nego okomito na njega.
Strelice odreuju odakle dokle see mjernica. One ne smiju prelaziti pomone mjerne crte ili bridove.
Uobiajeno se crtaju unutar pomonih mjernih crta ili bridova, a izuzetno, ako nema dovoljno mjesta
za njihov smjetaj, crtaju se izvana. U sluaju uzastopnog nanoenja kota, kad nema dovoljno mjesta,
unutarnje strelice zamjenjuju se tokom. Dimenzije strelice ovise o nazivnoj irini crte d (slika 12).
Pomonim mjernim crtama izvlai se mjera predmeta izvan crtea predmeta. Pomona mjerna crta
mora prelaziti mjernicu za 1-3 mm. Kad je to prikladnije rjeenje moe se zamijeniti bridom
predmeta. Mogu se kriati sa svim drugim vrstama crta osim s mjernicama. Kod malo nagnutih bridova,
ako se time poboljava preglednost mogu se izvlaiti i ukoso.
Kotni brojevi odreuju mjere predmeta. Upisuju se tehnikim pismom iznad mjernica priblino po
sredini tako da se mogu itati odozdo i s desna. Svi kotni brojevi na jednom crteu moraju biti iste
veliine. Veliina kotnih brojeva ovisi o nazivnoj irini crte d i iznosi 4-5 d, ali najmanje 2,5 mm. Kotni
broj ne smije kriati niti jedna druga crta.
43
Za kotiranje nekih posebnih oblika normama su predvieni posebni znakovi koji se upisuju ispred
kotnog broja:
promjer - ,
polumjer - R,
kvadrat - .
Osnovna pravila kotiranja su:
1. Kotama se moraju oznaiti sve mjere potrebne za tonu i jednoznanu izradu
prikazanog predmeta.
2. Svaka kota se unosi samo jednom i to u onom pogledu ili presjeku koji daje najjasniju
predodbu pojedinog dijela prikazanog predmeta.
3. Kote moraju biti rasporeene po svim projekcijama jer svaka prikazuje neto novo to
se mora i kotirati.
4. Kotni brojevi se piu tehnikim pismom.
5. Sve mjere u kotama unose se u milimetrima. Ta se mjerna jedinica podrazumijeva i ne
upisuje. Ukoliko se radi o nekoj drugoj mjernoj jedinici npr. stepenima ta se jedinica
upisuje.
6. U pravilu se kotiraju samo vidljivi bridovi predmeta. Izuzetno, u sluaju da se odreeni
bridovi prikazuju samo kao zaklonjeni mogu se kao takvi i kotirati.
7. Kote se ucrtavaju na mjestima gdje su najuoljivije.
8. Vezane kote, koje se koriste zajedno pri izradi predmeta, moraju se zajedno i ucrtavati
na tehnikom crteu.
9. Kote vanjskog i unutarnjeg oblika predmeta smjetaju se na razliite strane.
10. Crtei standardnih dijelova (koji se ne izrauju s predmetom nego se nabavljaju kao
gotovi dijelovi) ne kotiraju se nego se osnovni podaci o njima upisuju u sastavnicu.
Kotni brojevi oznaavaju prirodnu veliinu predmeta neovisno o primijenjenom mjerilu. Unoenje kota
na crteima sloenih predmeta sloen je posao koji zahtijeva iskustvo i poznavanje proizvodnih
procesa. Najbolji nain unoenja kota je onaj koji je usklaen s redoslijedom radnih operacija pri
izradi predmeta. Na slici 13 prikazan je niz primjera primjene kotiranja.
44
Elektrine sheme
Znaajan dio crtenog dijela tehnike dokumentacije u elektrotehnici predstavljaju:
Elektrine sheme - prikazi naina povezivanja i meusobnih odnosa ureaja, dijelova ureaja,
dijelova mree i postrojenja,
Dijagrami - prikazi vremenskog toka i odnosa izmeu raznih operacija, fizikalnih veliina i
stanja pojedinih elemenata,
Tablice - sadre podatke koji nadomjetaju ili dopunjavaju sheme ili dijagrame.
U shematskim prikazima ureaja i sistema vanu ulogu ima primjena grafikih simbola. Grafiki simbol
predstavlja standardni oblik koji zamjenjuje skupinu istovrsnih elemenata. Pored simbola upisuje se
oznaka koja oznaava i identificira pojedini element. Podaci o razliitim svojstvima pojedinih
elemenata upisuju se u popise elemenata. Da bi se osiguralo ujednaeno koritenje oblika grafikih
simbola i razumijevanje shema oblici grafikih simbola u tehnikim crteima propisuju se normama.
Razvijen je niz nacionalnih normi. Da bi se osigurala ujednaenost na meunarodnoj razini razvijene su
i meunarodne norme u okviru IEC (International Electrotechnical Commision). Pregled nekih simbola i
oznaka u skladu s IEC normama prikazan je u tablici 4.
45
46
Sli
Nadomjesne sheme predstavljaju pojednostavljene prikaze strujnih krugova koje pruaju podatke na
temelju kojih se moe provoditi analiza. Pojedini elementi i veliine predstavljaju se simbolima.
Primjer nadomjesne sheme prikazan je na slici 16.
47
48
49
OSNOVI ELEKTROTEHNIKE II
NAIZMJENINA STRUJA
Naizmjenicna struja je svaka struja koja u toku vremena mijenja svoj intenzitet ( jainu )
i smjer. Naizmjenicne struje se dijele na periodine i neperiodine struje. Nas posebno interesuju
periodicne struje koje se dijele na proste ( sinusne ) i sloene ( nesinusne ) struje.
Prostom naizmjenicnom ili sinusnom strujom se naziva ona struja cije se promjene, po
intenzitetu i smjeru, periodicno ponavljaju u jednakim vremenskim intervalima. Njen vremenski
dijagram dat je na slici 1.
50
U optem slucaju provodnik se u magnetnom polju krece pod nekim uglom u odnosu na njegove silnice.
Inducirani napon je, u optem slucaju, odreden formulom:
Inducirani napon u provodniku, koji se obre konstantnom brzinom u homogenom magnetnom
polju, mijenja se po veliini i smjeru proporcionalno sinusu ugla zakretanja, pa se moe grafiki
predstaviti u obliku sinusoide .
U provodniku koji se okree stalnom brzinom u homogenom magnetnom polju, inducira se napon
ija se promjena veliine i smjera ponavlja istim redom poslije svakog punog okreta. Tako
dobiveni napon naziva se naizmjenini napon. Ako zatvorimo krajeve provodnika u kolu e potei
struja ija se veliina i smjer periodino mijenjaju. Takva struja se naziva naizmjenina struja.
Frekvencija (uestanost)
Frekvencija je broj perioda u jednoj sekundi. Frekvencija se oznaava sa f. Jedinica za
mjerenje frekvencije je Herc ( oznaka Hz ) .
Izmeu frekvencije i perioda vlada slijedei odnos:
Frekvencija napona u elektrotehnici jake struje je standardna u cijeloj Evropi i iznosi 50 Hz, a u
Americi iznosi 60 Hz. U radio vezi se primjenjuju naizmjenine struje vie frekvencije reda
megaherca i vie, dok je frekvencija struja u radarskim ureajima reda gigaherca.
Poetna faza
Poetna faza je fazni ugao koji odgovara poetnom trenutku vremena .
51
Dakle, poetna faza je pozitivna kada je grafik posmatrane veliine pomjeren ulijevo u odnosu na
koordinatni poetak a negativna kada je grafik posmatrane veliine pomjeren udesno u odnosu
na koordinatni poetak .
Iz svega navedenog moemo zakljuiti da za poetno vrijeme ( t = 0 ), posmatrana naizmjenina
veliina moe imati bilo koju od svojih trenutnih vrijednosti u toku jednog perioda.
Kruna frekvencija
Osim u stepenima elektrini ugao se moe predstaviti i tzv. lunom mjerom ili radijanima. Na osnovu
ovoga odreujemo ugaonu brzinu, a ona se u elektrotehnici naziva kruna frekvencija, odnosno:
Poto smo se upoznali sa osnovnim karakteristikama naizmjeninih veliina, sada moemo napisati
osnovne matematike jednaine za trenutne vrijednosti induciranog napona, odnosno struje:
Efektivna vrijednost
Efektivno djelovanje naizmjenine struje izraava se poreenjem sa efektivnim djelovanjem
istosmjerne struje, odgovarajue jaine. Dakle, efektivna vrijednost naizmjenine struje brojno je
jednaka istosmjernoj struji konstantne jaine koja u strujnom kolu razvija istu koliinu toplote
kao i posmatrana naizmjenina struja .
52
U praksi se uvijek koriste efektivne vrijednosti naizmjenine struje i napona. U svim sluajevima kada
se navode vrijednosti struje i napona, podrazumijeva se da se radi o efektivnim vrijednostima. Najve i
broj mjernih instrumenata se badari u efektivnim vrijednostima struje i napona.
gdje su:
Razlika poetnih faznih uglova
Vremenski interval koji proe od trenutka u kojem je jedna veliina imala karakteristinu
vrijednost, do trenutka u kojem druga veliina postigne istu takvu vrijednost naziva se fazni
pomak . Za veliinu ije karakteristine vrijednosti nastupaju ranije od odgovarajuih
vrijednosti druge veliine, kae se da fazno prednjai, a za drugu veliinu da fazno zaostaje .
53
Dakle, funkcija
54
Primjer 2: Koliko je vrijeme trajanja jedne periode naizmjenine struje ija je frekvencija f = 25 Hz ?
55
. Napisati izraz za
Primjer 8: Matematiki izraz za trenutnu vrijednost struje je i = Im sin 628t. Izraunati maksimalnu,
srednju i efektivnu vrijednost struje ako je njena trenutna vrijednost i = 1,41 A u trenutku t = 125
10-5 s .
56
Takoe, moemo pokazati da i za efektivne vrijednosti struje i napona vrijedi Omov zakon. Aktivna
otpornost u kolu naizmjenine struje se naziva i rezistansa, a otpor rezistor. Reciprona vrijednost
otpora se naziva aktivna provodnost ili konduktansa.
Veliina L ima karakter otpornosti i izraava protivljenje (reakciju) zavojnice promjeni jaine struje u
njoj, pa se zbog toga naziva reaktivna induktivna otpornost ili induktivna reaktansa :
Dakle, za maksimalne i efektivne vrijednosti struje i napona vrijedi Omov zakon u obliku:
57
Veliina
1
ima karakter otpornosti i naziva se reaktivna kapacitivna otpornost ili kapacitivna
C
reaktansa :
Dakle, za maksimalne i efektivne vrijednosti struje i napona vrijedi Omov zakon u obliku:
SERIJSKI RL SPOJ
58
Ako su nam poznate vrijednosti induktivnog i omskog otpora, primjenom trigonometrijske funkcije tg
dobijamo:
Dakle, struja u rednom RL kolu fazno zaostaje za prikljuenim naponom za ugao koji je vei od
nule, ali manji od 90, a koji zavisi od odnosa aktivne i induktivne otpornosti.
SERIJSKI RC SPOJ
Slika 10: Serijski RC spoj: a) ema spoja ; b) trougao napona ; c) trougao otpornosti
Realni kondenzator se, pored kapacitivnosti, karakterie nekom aktivnom otpornou i moe se
predstaviti u obliku kola sa spojenom aktivnom i kapacitivnom otpornou (slika 10a). Prikljueni napon
se raspodjeljuje na pad napona na aktivnom otporu U R i pad napona na kapacitetu U C. Pad napona UR je
u fazi sa strujom koja protie kroz kolo, a pad napona U C fazno zaostaje za strujom u kolu za 90.
Poznajui takve naponske odnose dobijamo dijagram napona (trougao napona) kao na slici 10b. Napon
U , na prikljucima, se odreuje primjenom Pitagorine teoreme za trougao kao:
Na temelju Omovog zakona moemo pisati:
Uvrtavanjem ovih vrijednosti u jednainu za napone dobijamo:
Dakle, struja u rednom RC kolu fazno prednjai prikljuenom naponu za ugao koji je vei od
nule, ali manji od -90, a koji zavisi od odnosa aktivne i kapacitivne otpornosti.
59
Kod serijskog RLC kola pri X L = XC u kolu nastupa serijska ili naponska rezonanca. Fizikalna sutina
naponske rezonance je potpuna razmjena reaktivne energije izmeu magnetnog polja namotaja
zavojnice i elektrinog polja dielektrika kondenzatora, pri emu nastaje osciliranje energije koje
podrava izvor. Prema tome, kada bi aktivni otpor kola bio jednak nuli ( R = 0 ) , dovoljno bi bilo
pobuditi LC kolo i u njemu bi primljena energija trajno oscilirala vlastitom frekvencijom bez
prisustva izvora. Vlastitu frekvenciju oscilatornog kola pri reimu naponske rezonance odreujemo
kao:
60
Frekvencija izvora pri kojoj nastupa naponska rezonanca naziva se rezonantna frekvencija :
Primjer 2: Zavojnica bez prisustva feromagnetne jezgre ima induktivitet L = 0,016 H . Izraunati
induktivni otpor zavojnice ako kroz nju protie naizmjenina struja frekvencije f = 50 Hz .
Primjer 3: U kolo naizmjenine struje je ukljuen kondenzator kapaciteta C = 199F.Koliki kapacitivni
otpor XC prua kondenzator struji frekvencije 100 Hz ?
Primjer 4: Zavojnica omskog otpora 0,8. prikljuena je na naizmjenini napon efektivne vrijednosti
60V i frekvencije 50 Hz. Pri ovom naponu, kroz zavojnicu protie struja efektivne vrijednosti 10A.
Koliki je induktivitet zavojnice i fazna razlika izmeu napona i struje ?
61
Primjer 7: Zavojnica induktiviteta L =1,13H ukljuena je u kolo naizmjenine struje frekvencije 50 Hz.
Izraunati vrijednost kapaciteta kojeg je potrebno ukljuiti paralelno induktivitetu pa da u kolu
nastupi naponska rezonanca .
Serijsko RL kolo
62
Primjer 2: Serijski spoj R = 30 i C = 0,2mF je prikljuen na sinusni napon efektivne vrijednosti 220V i
frekvencije 50 Hz . Odrediti sve snage u kolu .
63
Primjer 3: Radio prijemnik je prikljuen na napon 220V i uzima struju 0,35A pri cos = 0,92 .Kolika je
snaga prijemnika ?
Primjer 4: Na naizmjenini napon 220V je prikljuena zavojnica otpora R i induktiviteta L u seriju sa
kondenzatorom C. Na zavojnici je izmjeren napon Uz = 660V, a na kondenzatoru Uc = 500V. Ako je
struja u kolu 11A odrediti otpor R ,induktivitet L ,kapacitet C ,cos i snagu P pri frekvenciji napona od
50 Hz .
Primjer 5: Generator naizmjenine struje ima nominalnu snagu 750kVA ,a nominalni napon 6,3 kV .
Odrediti nominalnu struju generatora i aktivnu snagu pri cos = 0,8 .
64
Primjer 2: Elektrino kolo sa slike ima parametre: R1 = 7,7 , XL1 = 2 , R2 = 4 , XC2 = 2 ,R3 = 6 ,
XL3 = 3 , U = 100 V, f = 50 Hz. Izraunati sve struje i sve fazne pomake .
65
Rjeenje: Postupak za odreivanje vrijednosti struja u kolu prema ovom metodu je slijedei:
1. Izaberemo konture ( kontura I i kontura II na slici )
2. Proizvoljno izaberemo smjerove struja u kolu ( struje I , I1 i I2 na slici )
3. Postavljamo jednaine prema metodu konturnih struja
Dakle, uvrtavanjem ovih vrijednosti, u naem primjeru, dobijamo slijedei sistem jednaina:
66
Primjer 2: Odrediti vrijednosti svih struja u kolu sa slike ako je:R = XC = 3 , XL = 2 i U = 220 V .
67
Obino e u naim primjerima taj vor biti vor B pa emo imati VB = 0 odnosno, na sistem jednaina
e sada imati samo jednu jednainu oblika:
Dakle, uvrtavanjem ovih vrijednosti, u naem primjeru, dobijamo:
Zadaci za vjebanje
Zadatak 1: Metodom potencijala vorova odrediti vrijednosti svih struja u kolu sa slike ako je: R=XC=3
, XL = 2 i U = 220 V .
Rjeenje:
68
ELEKTRONIKA I
69
Elektronika je dio elektrotehnike koji prouava ureaje i njihove sastavne djelove, ije se
djelovanje zasniva na pojavama nastalim pri kretanju elektrona i elektriki nabijenih estica kroz
vakum, plinove, dialektrike, elektrolite i poluprovodnike. Prvo znaenje rijei elektronika odnosilo se
na oblast fizike u kojoj su se prouavale fizike pojave u vezi sa kretanjem elektrona. Pojam
elektronike se ranije upotrebljavao samo u radiotehnici, a odnosio se na kretanje elektrona u vakuumu
i plinovima. Danas elektronika obuhvata sve fizikalne procese pomou kojih se moe uticati na
elektrine struje i napone.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata elektronikom se smatrala oblast primjene elektronskih cijevi i
elektronskih kola i to se odnosilo samo na kola koja su primjenjivana van oblasti radiotehnike.
Najznaajniji datumi u historiji elektronike su pronalsci triode i tranzistora. Triodu je pronaao
ameriki fiziar Lee de Forest 1906. godine, a tranzistor takoer ameriki fiziari J. Bardeen i W. H.
Brattain 1948. godine, koji su za ovaj pronalazak i dobitnici Nobelove nagrade. Prvi tranzistori su bili
takasti, a slojne tranzistore, koji se danas koriste pronaao je ameriki fiziar W. B. Shockley.
Tehnika integralnih kola doprinijela je razvoju poluprovodnike tehnike i izazvala pravu revoluciju na
svim nivoima elektronske industrije. Prvo integrisano kolo hibridnog tipa patentirala je amerika firma
Texas Instruments 1959. godine, a prvo integralno kolo u u silicij planarnoj tehnologiji patentirao je
R. Noyce 1959. godine.
U posljednje vrijeme elektronika je doivjela dinamian razvoj, tako da danas gotovo ne postoji oblik
ljudske djelatnosti koji nije vezan za elektroniku, bili direktno ili indirektno. Danas se elektronika
primjenjuje ne samo u svim tehnikim disciplinama, ve je i u svakodnevnom ivotu susreemo na
svakom koraku, od najprostijih igraaka za djecu do raunara i mobilne telefonije.
70
Poluprovodnik n tipa
Pri proizvodnji poluprovodnikih elemenata rijetko se koriste isti poluprovodnici, nego se
primjenjuju metode za dobivanje nejednakih koncentracija upljina i elektrona. Jedna od ove dvije
vrste nosilaca preovalauje u svakoj ploici poluprovodnika, pa se provodnost ploice moe mjenjati.
Ploice u kojima dominira jedna vrsta nosilaca dobivaju se hemijskim procesom u kojem se dodaju
primjese istom poluprovodniku. Zbog toga to se znatno poveava broj jedne vrste nosilaca
elektriciteta u poluprovodniku, ovakav postupak se naziva obogaivanje poluprovodnika.
istom kristalu silicijuma ili germanijuma se posebnim postupkom moe dodati mala koliina nekog
petovalentnog elementa, na primjer arsena, antimona ili fosfora. Atomi dodanog elementa, takozvane
hemijske neistoe, rasporedie se u kristalnoj reetki poluprovodnika, tako da ne promjene njenu
pravilnu kristalnu strukturu.
71
Poluprovodnik p tipa
Ako se istom poluprovodniku, umjesto petovalentnih
elemenata dodaju male koliine primjesa trovalentnih
elemenata kao to su indij, galij, aluminij, atomi trovalentnog
elementa, koji su dodati kao neistoe, rasporedie se u
kristalnoj reetki tako da e biti okrueni sa etiri strane
etvorovalentnim atomima. Tri valentna elektrona trovalentnog
atoma ulaze u kovalentne veze sa atomima etvorovalentnog
elementa, koji ih okruuju, tako da etvrta kovalentna veza
ostaje nepopunjena zbog nedostatka jednog elektrona, odnosno
na tom mjestu se pojavljuje upljina.
Osnovni nosioci elektriciteta u poluprovodniku kome su dodate
trovalentne primjese jesu pozitivne upljine, pa se ovakav
materijal naziva poluprovodnik P tipa. Atomi trovalentnih
primjesa, da bi popunili upljine, primaju elektrone pa se ovi
elementi prema latinskom nazivaju akceptori. U poluprovodniku P tipa, osnovni nosioci elektriciteta
su upljine, a sporedni nosioci elektriciteta su negativni elektroni.
Kao osnovni materijal za formiranje poluprovodnika P ili N tipa koriste se germanij ili silicij. U novije
vrijeme Si je u potpunosti potisnuo Ge zbog svojih veoma dobrih osobina. Poluprovodniki elementi na
bazi Si manje su osjetljivi na promjene temperature okoline u odnosu na elemente na bazi Ge.
Otpornici
Pod otpornicima se podrazumevaju komponente elektrinih kola ija se elektrina otpornost ne
moe zanemariti. Koriste se: za regulaciju struja i napona u elektrinim kolima, podeavanje radnih
reima aktivnih komponenata elektrinih kola, pretvaranje elektrinog rada u toplotu i sl.
72
Razvijena snaga P, koja se naziva snagom disipacije otpornika je ograniena, a time i vrijednost
prikljuenog napona U za svaki realni otpornik, kako ne bi dolo do njegovog oteenja ili unitenja
zbog prekomjerenog zagrijavanja. Stoga se svaki otpornik, bez obzira na vrstu i nain izrade,
karakterie sa sljedeih nekoliko osnovnih karakteristika:
- nominalna vrijednost otpornosti Rn
- nominalna snaga Pn
- radni napon Ur
- maksimalni napon Um
Vrijednosti nominalnih otpornosti i tolerancije otpornika nanose se na tijelo otpornika na sljedea dva
naina: a) ispisivanjem slovima i ciframa i b) bojama.
Vrste otpornika
U zavisnosti od kriterijuma koji se usvoje moe se izvriti podjela otpornika na vie naina.
Najjednostavnija podjela je na fiksne, promjenjive, polupromjenjive (trimer) i nelinearne otpornike na
osnovu toga da li im se otpornost moe mijenjati i kako se mijenja.
Na osnovu materijala od kojeg su napravljeni i naina izrade dijele se na: iane, od mase, slojne,
poluprovodnike i od specijalnih materijala (nelinearni otpornici).
Prema namjeni mogu biti: otpornici specijalne namjene i otpornici ope namjene (za ureaje iroke
potronje).
Podjela se moe izvriti na osnovu: tolerancije, vrijednosti otpornosti, snage disipacije, frekventnog
opsega u kome rade, stabilnosti karakteristika, dozvoljenog maksimalnog napona, pouzdanosti i slino.
Promjenjivi otpornici potenciometri su otpornici ija se vrijednost otpora moe podeavati. Spojni
simbol potenciometra i funkcionalna ema za odabiranje eljenog napona prikazani su na slici.
Ulazni napon U1 smanjuje se na napon U2 na izlazu djeljitelja
napona.
U1 I R1 R2
U 2 I R2
U2
I R2
R2
U1 I ( R1 R2 ) ( R1 R2 )
Iz jednaina zakljuujemo da je odnos izlaznog napona U 2 i ulaznog
napona U1 srazmjeran odnosu otpora R2 i ukupnog otpora R1+R2.
Kondenzatori
73
Kapacitivnost se izraava u faradima (F). Poto je farad vrlo velika jedinica, obino se koriste multipli
jedinice farad kao to su mikrofarad (F), nanofarad (nF) i pikofarad (pF).
Kapacitivnost kondenzatora zavisi od vrste dielektrika, njegovog geometrijskog oblika i dimenzija za
odreene radne uslove.
Kapacitivnost ploastog kondenzatora moe se odrediti pomou priblinog izraza:
Zavojnice - kalemovi
74
Induktivni element, odnosno kalem je dio (element) elektrinog kola iji koeficijent
samoindukcije (induktivnost) nije zanemarljiv. On se, konstruktivno, najee sastoji od izvjesnog broja
zavojaka ice namotanih na kalemskom tijelu koje je, po pravilu, napravljeno od magnetski linearnog
materijala (karton, keramika, pertineks, prepan, bakelit i sl.). U nekim sluajevima u kalemska tijela
se stavlja jezgro u obliku tapia ili nekog drugog oblika (magnetski zatvorene konture, kao to su
torusna, lonasta i druga jezgra), a u cilju poveanja induktivnosti.
Osnovna veliina koja karakterie kalem je njegova induktivnost. U optem sluaju induktivnost L
kalema se definie kao:
Transformatori
Prema definiciji transformatora koju je dala Meunarodna elektrotehnika komisija (IEC)
transformator je statiki aparat, koji pomou elektromagnetske indukcije, pretvara jedan sistem
naizmjeninih struja u jedan ili vie sistema naizmjeninih struja, iste frekvencije i obino razliitih
vrijednosti napona i struja.
Najjednostavniji transformator se sastoji od dva namotaja, primara i sekundara, spregnutih induktivno.
Primarni namotaj je povezan sa izvorom naizmjeninog napona, a u sekundaru se indukuje napon koji
je vii, nii, ili je jednak primarnom naponu. Prenos elektrine energije sa primara na sekundar obavlja
se posredno, preko energije indukovanog magnetnog polja. Otuda potie i naziv transformator, jer
transformaciju jednog naizmjeninog napona u drugi, omoguava transformacija elektrine energije u
energiju magnetnog polja na primaru, a zatim obrnut proces na sekundaru. Jezgro od feromagnetskog
materijala omoguava bolju spregu primara i sekundara, uz smanjenje neminovnih gubitaka.
Na slici je data osnovna ema transformatora sa jednim primarim i jednim sekundarnim namotajem.
75
Sklop za napajanje kod savremenih ureaja se danas ne moe zamisliti bez transformatora. Relativno
velike i teke mrene transformatore su zamjenili mali i lagani impulsni transformatori, koji u
sadejstvu sa poluprovodnikim elektronskim komponentama imaju funkciju sniavanja/poveanja i
ispravljanja napona.
Danas na tritu postoji veliki izbor razliitih tipova transformatora, fabriki prilagoenih za odreene
namjene, ali ta injenica ne treba da umanji vanost prouavanja i konstruisanja transformatora. esto
se namee potreba za realizacijom vanserijskih
transformatora za specifine namjene, pa i
optimizacijom postojeih tipova, radi utede u cijeni kotanja ili poboljanju ukupnih karakteristika.
Da bi se stekao uvid u fizike pojave i da bi se postavile najbitnije jednaine transformatora, uvodi se
pojam savrenog transformatora.
Neka je N1 broj zavojaka primara, a N2 broj zavojaka sekundara. Kada se primarni namotaj prikljui na
izvor naizmjenine struje stvara se promjenljivo magnetno polje i indukuje se elektromotorna sila,
koja se rauna kao:
Isti magnetni fluks postoji i u zavojcima sekundara, pa se na krajevima sekundara indukuje takoe
elektromotorna sila, odnosno:
Specijalni otpornici
Poluprovodniki elementi ija se otpornost mijenja sa porastom temperature nazivaju se
termikim otpornicima ili termistorima. Termistori u kojima porast temperature dovodi do smanjenja
otpornosti nazivaju se termistori sa negativnim temperaturnim koeficijentom otpora. U praksi se ova
vrsta termistora esto obiljeava sa NTC. Postoje i termistori sa pozitivnim temperaturnim
koeficijentom kod kojih se posebnim tehnolokim postupkom ostvaruje poveanje otpornosti sa
porastom temperature. Obiljeavaju se sa PTC i nazivaju se pozistori.
U pogledu primjene termistori se mogu podjeliti na grupu elemenata koji reaguju na promjenu
temperature okoline i grupu u kojoj su termistori sa direktnim zagrijavanjem, koji reaguju na promjene
temperature sopstvenog radnog tijela, izazvane promjenom struje kroz termistor. Termistori druge
76
R
1
108
107
106
10
0.5
104
T(C)
T(C)
- 50
50
50
100
100
Magnetni otpornici mijenjaju svoj elektrini otpor, ako su podvrgnuti djelovanju promjenjivog
magnetnog fluksa. Otpor im raste sa poveanjem gustine magnetnog fluksa B (T). Pri konstantnoj
gustini fluksa, ovisnost struje o promjenjivom naponu nije linearna, pa zbog toga spadaju u grupu
nelinearnih otpornika.
Magnetni zavisni otpornici imaju veliku primjenu u tehnici mjerenja i automatske regulacije.
r = 7. Kolika je povrina
Primjer 2: Dva serijski spojena otpornika iskoritena su kao djeljitelj napona i spojeni su na napon U =
25 V . Ako je R1 = 20 izraunati koliki e biti napon na otporniku R 2 i kolika je njegova vrijednost,
ako je I=0,5A.
77
Primjer 3: Kolika je induktivnost zavojnice koja ima 1000 navoja, ako u njoj vlada magnetni fluks
810-7Wb i kroz nju tece struja od 5 A ?
Primjer 4: Koliki je prenosni odnos transformatora spojenog na 220V, ako njegov izlazni napon iznosi
11V ?
Rjeenje:
u1 N 1
220
nn
20
u2 N 2
11
I (A )
I (A )
U (V )
U (V )
lin e a rn a U - I k a ra k te ris tik a
n e lin e a rn a U - I k a ra k t e ris t ik a
Slijedea ema prikazuje kolo za snimanje zavisnosti struje od prikljuenog napona, pri emu se kao
element moe uzeti i linearni i nelinearni elektroniki element.
R
A
linearni
ili
nelinearni
element
Napon se mijenja sa promjenom otpornosti promjenjivog otpornika P, a time se mijenja i jaina struje
koja se oitava na ampermetru A.
78
Kako odrediti struju i napon na diodi kada su vrednosti napona baterije V i otpornika R poznate? Dioda
je direktno polarisana i kroz nju tee znaajna struja. Mogu se napisati dvije jednaine. Jedna od njih
je nelinearna jednaina diode:
PN SPOJ
Ranije smo rekli da se poluprovodnici P tipa dobivaju kada istom poluprovodniku dodamo
odgovarajue trovalentne primjese. Isto tako poluprovodnik N tipa se dobije dodavanjem petovalantnih
primjesa istom poluprovodniku. P N spoj nastaje spajanjem dva razliita tipa poluprovodnika. U
praksi se P N spoj dobiva unoenjem vee gustoe neistoa P tipa do neke dubine u slabije dopirani
poluprovodnik N tipa i obratno.
Radi razliitih gustoa pokretnih nosilaca oko granice, postoji jaka tenja da veinske upljine iz p-tipa
difundiraju u n-tip poluprovodnika, a veinski elektroni iz n-tipa u materijal p-tipa. Kad upljine
prijeu granicu, u materijalu n-tipa rekombiniraju se s veinskim slobodnim elektronima. Slino, kad
elektroni preu spoj u podruje p-tipa, rekombiniraju se s veinskim upljinama. S obje strane granice
ostvaruje se tako podruje praktino bez veinskih nositelja i naziva se prijelazno ili osiromaeno
(engl. depeletion) podruje.
Dijelovi osiromaenog podruja prestaju biti nabojski neutralni, jer nepomini ioni dopiranih materijala
ostaju bez ranije ravnotee s veinskim nositeljima. Nabojski nepokriveni donorski ioni ine
79
osiromaeno podruje blizu spoja unutar n-tipa poluvodia pozitivno nabijenim, dok podruje blizu
spoja unutar p-tipa materijala ostaje negativno nabijeno akceptorskim ionima (prostorni naboj).
Nastaje unutranje elektrino polje E usmjereno od pozitivnih prema negativnim ionima.
Elektrino polje na prijelaznom podruju stvara razliku potencijala V C koja se naziva potencijalna
barijera ili konaktni potencijal. Potencijalna barijera spreava daljnji tok veinskih nositelja preko
spoja pod ravnotenim uvjetima (kad ne tee struja jer su drift i difuzija su u ravnotei).
Jednodimenzijski prikaz idealnog simetrinog pn-spoja s raspodjelom naboja, el. polja i potencijala
Za silicij VC iznosi izmeu 0,5 i 0,8 V, za germanij izmeu 0,1 i 0,2 V, a za galijev arsenid oko 1,5 V.
Polarizacija pn spoja
Kad se na pn spoj primijeni vanjski
napon 0<VS<VC s pozitivnim potencijalom na
p-strani spoja (propusna polarizacija, engl.
forwardbiased),
vanjsko
se
polje
suprotstavlja unutranjem, ukupna se razlika
potencijala na spoju smanjuje na V CVS, a
osiromaeno podruje suzuje.
Za VS=VC osiromaeno podruje iezne i
veinski se nositelji lako prenose preko
granice iza koje su manjinski i zbog
rekombinacije gustoa im opada.
Kad se pak na p-stranu spoja primijeni
negativni napon VS (reverzna polarizacija,
engl. reversed-biased), ukupna razlika
potencijala na spoju iznosi VC+|VS|,
osiromaeno podruje se iri i za veinske
nositelje barijera je jo tee savladiva.
Malobrojni manjinski nositelji omoguuju tek neznatnu struju preko spoja.
Kad se na pn-spoj s temperaturom T prikljui napon V S, tee struja:
gdje je IS struja zasienja (engl. saturation) ovisna o geometriji spoja i parametrima materijala, te
temperaturi.
Jednaina je pogodna za izraun struje i pri propusnoj (V S>0) i pri nepropusnoj polarizaciji (VS<0) pnspoja. Pri nepropusnoj polarizaciji struja je praktino jednaka struji zasienja I S. U propusnoj
polarizaciji jedinica se unutar zagrade moe zanemariti, te struja spoja raste eksponencijalno s
porastom prikljuenog napona VS.
80
V-A karakteristika
U veini elektronikih elemenata koristi se bitna znaajka poluvodikih materijala: mogunost
stvaranja zapornog sloja (poluvodike barijere). Poluvodika barijera posjeduje izrazitu nelinearnost
strujno-naponske ovisnosti, to pojednostavljeno znai da preko barijere u jednom smjeru struja moe
tei (kad je propusno polarizirana), a u drugom ne (tad je nepropusno ili zaporno polarizirana).
Elektroniki element koji sadri samo poluvodiku barijeru naziva se dioda.
U energetskoj elektronici se najee koristi pojednostavljena ili V A karakteristika tzv idealne diode,
dok u elektronici koristimo V A karakteristiku realne diode.
Ispravljake diode
Ranije smo vidjeli da dioda ima prekidaka svojstva. Naime, pri direktnoj polarizaciji idealna
dioda proputa struju, njen otpor je jedank nuli (zatvoren prekida). Pri inverznoj polarizaciji dioda ne
provodi struju, ima beskonaan otpor (prekida otvoren).
Ovakva svojstva diode vrlo dobro su iskoritena u elektronikim sklopovima za pretvaranje izmjenine
struje u istosmjernu, tzv. ispravljaima. Najjednostavniji je ispravlja sa samo jednom diodom odnosno
poluvalni ispravlja.
81
Najee se za pretvaranje izmjenine struje u istosmjernu koriste etiri ispravljake diode u tzv.
Grecovom spoju i u kombinaciji sa transformatorom za sniavanje ulaznoog napona napajanja.
Fotodiode i optoizolatori
82
Varikap dioda
Kada je signal doveden na diodu brzopromjenljiv u vremenu, p-n spoj pokazuje odeene
reaktivne osobine, u prvom redu kapacitivnost. Ova osobine koristi se kod varikap diode, kod kojih je
inverzna polarizacije normalan reim rada. Promjenom napona inverzne polarizacije mijenja se
kapacitet diode, to se koristi u elektrinim kolima gdje je potrebna naponski kontrolisana
kapacitivnost.
Zener dioda
Normalan reim rada Zenerove diode je inverzna polarizacija pri naponu proboja. Zenerov
proboj nastaje pri relativno niskim naponima inverzne polarizacije (npr. 6V), to znai da se za male
promjene napona na diodi dobiju vrlo velike promjene struje, odnosno da napon na diodi ostaje
praktino konstantan i pri znatnim promjenama struje kroz diodu. Ova dioda se koristi za stabilizaciju
napona i dobijanje referentnih jednosmjernih napona. Strujno naponska karakteristika Zener diode
data je na slici.
83
Rjeenje: U ovakvim sluajevim se uzima da je napon na diodi koja provodi oko 0,7V. Za ovo kolo
prema II Kirhofovom zakonu vrijedi:
Ako se uzme UD1= UD2=0,7V, dobije se:
10V 1,4V
8,6mA
1000
Rjeenje: a) Ovo kolo je nelinearno i struja se ne moe uvijek pronai primjenom Kirhofovih zakona.
Ovde se ne zna da li dioda uopte provodi ili ne provodi. Zbog toga najprije treba nai napon na
krajevima otpornika R1 i to kao da nema diode u kolu. Ovaj napon iznosi:
E R1
0,45V
R1 R2
U1
Vidimo da je napon na otporniku R 1 nii od praga provoenja diode i da je struja kroz diodu jednaka
nuli.
b) Sada je napon na otporniku
U1
E R1
2,5V
R1 R2
Kada se prikljui dioda, ovaj napon postaje oko 0,7V, a na otporniku R 2 preostalih 4,3V. Struja kroz
otpornik R2 je:
I2
4,3V
4,3mA
1000
I1
0,7V
0,7 mA
1000
I D I 2 I 1 3,6mA
84
PITANJA IZ ELEKTRONIKE I
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
ta je elektronika ?
Kako nastaju slobodni elektroni ?
ta su to upljine ?
Objasniti postupak provoenja struje u poluprovodnicima ?
ta je struja difuzije ?
Kako nastaje struja drifta ?
Koja je razlika izmeu pasivnih i aktivnih komponentni ?
Nabrojati pasivne komponente.
Kako se dijele otpornici ?
Koja je osnovna veliina koja karakterie kondenzator ?
ta su zavojnice ili kalemi ?
ta je transformator ?
Objasniti prenosni odnos transformatora.
Kako nastaje P tip poluprovodnika ?
Kako nastaje N tip poluprovodnika ?
Kako nastaje PN spoj ?
ta je potencijalna barijera ?
Koji se materijali najee koriste za izradu poluprovodnikih komponenti ?
Gdje se koristi ispravljaka dioda ?
ta je to svijetlea dioda ?
Objasniti varikap diodu.
Kako rade fotodiode ?
Koji je normalni reim rada Zenerove diode
85
ENERGETIKA
86
Uvod
Energija je pokreta naeg ivota. Koristimo ju da bismo radili. Ona osvjetljava nae gradove.
Pokree bicikle, vlakove, avione i ostala motorna vozila. Grije nae domove, omoguava kuhanje hrane
i sluanje muzike, daje nam sliku na televizoru. Pokree maine u tvornicama i traktore na farmama.
Energija dobivena od Sunca daje nam svjetlost tokom dana, sui nam odjeu, pomae biljkama da
rastu. Sve to radimo na neki je nain povezano s energijom.
Energija je definirana kao sposobnost obavljanja rada.
Kada jedemo, naa tijela pretvaraju energiju pohranjenu u hrani u energiju potrebnu za rad. Kada
trimo ili hodamo u naem se tijelu troi energija koju smo unijeli jedui hranu. Automobili, avioni,
arulje, brodovi i razne elektrine maine kada rade takoer pretvaraju energiju iz jednog oblika u
drugi.
Rad znai pokretanje neega, grijanje neega, osvjetljavanje neega. Sve navedeno samo je dio
razliitih oblika energije. Ali odakle energija dolazi?
Postoji mnogo izvora energije. U "Energetici" emo se uvjerit da energija omoguuje rad, te da je
vaan dio naeg svakodnevnog ivota.
ta je energija?
Energija je sposobnost obavljanja rada.
Energija se pojavljuje u razliitim oblicima. Postoji kemijska energija, elektrina energija, toplinska
energija, energija zraenja, mehanika energija i nuklearna energija. Vano je zapamtiti da se energija
ne moe ponititi ni stvoriti, ve samo moe promijeniti svoj oblik.
Oblike energije mogue je svrstati u razliite skupine i podijeliti prema razliitim karakteristikama.
Jedna od podjela je podjela na nagomilane (skupljene, pohranjene) i prijelazne oblike energije.
Nagomilani se oblici energije mogu odrati u svojem obliku kroz due vremensko razdoblje, dok se
prijelazni oblici javljaju kratkotrajno. Prijelazna se energija pojavljuje kad nagomilana energija mijena
svoj oblik ili kad nagomilana energija prelazi s jednog sistema na drugi (s jednog tijela na drugo).
Kako mjerimo energiju?
Energija se mjeri na mnotvo naina.
Osnovna jedinica za energiju je dul (joule), nazvana prema engleskom fiziaru Jamesu Prescottu
Jouleu (1818-1889). On je otkrio da je toplina jedna vrsta (oblik) energije. Obiljeava se slovom "J".
Energija se moe izraavati i u drugim jedinicama, primjerice u kalorijama, kilovat-satima ili
britanskim toplinskim jedinicama.
FOSILNA GORIVA
Ugalj
Postoje tri glavna oblika fosilnih goriva: ugljen, nafta i prirodni plin. Sva tri su nastala prije
stotine milijuna godina, otuda potie ime fosilna goriva. Period u kojemu su nastala fosilna goriva zove
se karbon, dio geoloke ere paleozoika. Ime karbon nastalo je od ugljika (lat. carbonus), osnovni
element ugljena i ostalih fosilnih goriva.
Period karbon traje od 360 do 286 milijuna godina prije nae ere. U to vrijeme, zemlja je bila
prekrivena movarama s velikim drveem, papratima i ostalim velikim biljkama s liem. Voda i more
je bilo puno algi. Alge su zapravo milijuni sitnih biljaka.
Glavni depoziti fosilnog goriva su iz peroida karbona. Kako su drvea i biljke umirale, tonule su na dno
movara i oceana. Stvorili su slojeve spuvastog materijala zvanog treset. Tokom vie stotina godina
treset je prekrivena pijeskom, glinom i ostalim materijalom koji se pretvorio u sedimentarne stijene.
Sve vie i vie stijena se gomilalo na vrh drugih stijena i teilo sve vie i vie. Poelo je pritiskati
treset. Treset je bio stiskan i stiskan sve dok voda nije izala iz njega i napokon, nakon milijuna godina,
pretvorio se u ugljen, naftu i prirodni plin.
Ugljen je tvrda tvar koja lii na crno obojani kamen. Sastavljen je od ugljika, vodika, kisika, duika i
razliitih udjela sumpora. Postoje tri vrste ugljena: antracit, mrki ugljen i lignit. Antracit je najtvri i
87
ima najvie ugljika, to daje vei energetski sadraj. Lignit je najmeki i ima mali udio ugljika, no puno
vodika i kisika. Mrki ugljen je izmeu. I danas se moe nai prethodnicu ugljena, treset se u mnogim
zemljama upotrebljava kao izvor energije.
Najranije poznato koritenje ugljena bilo je u Kini. Ugljen iz Fu-Shun rudnika u sjeveroistonoj Kini je
moda bio koriten za taljenje bakra prije skoro 3000 godina. Kinezi su smatrali da je ugljen kamen
koji moe gorjeti.
Ugljen se moe nai na mnogo mjesta u svijetu. Ugljen se iskopava iz zemlje upotrebom mnogih
metoda.. Neki su rudnici ugljena mree okomitih i vodoravnih okana duboko pod zemljom u koje rudari
silaze pomou dizala ili vlakova kako bi kopali ugljen. Drugi nain iskopavanja ugljena je povrinski
kop. Tada se maknu slojevi zemlje iznad depozita ugljena i ugljen se iskopa. Nakon to je iskopan sav
ugljen slojevi zemlje se vraaju natrag.
Ugljen se zatim transportira vlakovima i brodovima, a takoer i cijevima.
Nafta
Nafta je drugo fosilno gorivo. Nastala je takoer prije vie od 300 milijuna godina. Neki
znanstvenici tvrde da su mali diatomi izvor nastanka nafte. Diatomi su morske ivotinje veliine glavice
igle. One pretvaraju sunevu svjetlost direktno u pohranjenu energiju. Nakon to su uginuli, diatomi su
padali na dno ondje su pokopani ispod sedimenta i drugih stijena. Stijena stie diatome i energija u
njihovim tijelima ne moe izai. Ugljik se pod velikim tlakom i visokom temperaturom nakon nekog
vremena pretvara u naftu. Kako se zemljina kora pomicala i nabirala stvarali su se depovi gdje se
moe nai nafta i prirodni plin.
Kako je gospodarstvo raslo, potranja za naftom je rasla zbog rasta potranje za gorivom za svjetiljke.
Petrolej je poeo zamjenjivati kitovo ulje u svjetiljkama jer je cijena kitovog ulja bila visoka. U to
vrijeme je veina petroleja dolazila iz destilacije ugljena u tekuinu ili skidanjem s povrine jezera,
ba kako su to radili Indijanci.
1859 Edwin L. Drake pronaao je na naftu u blizini Titusville u Pennsylvaniji. Otkrio je naftu ispod
zemlje i nain kako da ju pumpa transportira na povrinu. Iz izvora je pumpao naftu u drvene bave.
Nafta i prirodni plin nalaze se ispod zemlje izmeu nabora stijena i u dijelovima stijena koji su porozni
Nabori stijena su nastali kako se zemljina kora pomicala.
Da bi nale naftu i prirodni plin kompanije bue tlo do nalazita smjetenog duboko ispod zemljine
kore. Nafta i prirodni plin se zatim crpe iz zemlje pomou naftnih klackalica i prebacuju do potroaa
cijevima (naftovodi i plinovodi) ili brodovima (tankeri).
Najvei svjetski proizvoai nafte su zemlje oko Perzijskog zaljeva, Sjeverna Amerika i Rusija. Sirova
nafta mora biti rafinirana (proiena) da bi se mogla koristiti.
U naftnim rafinerijama sirova nafta je, pomou postupka destiliranja sirove nafte, preraena u
razliite vrste proizvoda. Sirova nafta se prerauje u razne proizvode: umjetno gnojivo, umjetne
tkanine, etkice za zube, plastine boice, kemijske olovke. Sve to dolazi iz nafte. Postoji tisue
drugih proizvoda koji dolaze iz nafte. Gotovo sva plastika dolazi iz nafte.
Direktni proizvodi nastali u rafinerijama su benzin, dizel, kerozin (za avione), lo ulje (za grijanje u
kuanstvima), laki mazut (za brodove) i teki mazut za termoelektrane.
88
Prirodni plin
Negdje izmeu 6000 i 2000 godina pne, naeni su prvi izvori prirodnog plina u Iranu. Radilo se
na poetku o izvorima u kojima je plin bio zapaljen, vjerojatno munjom. Slino, druge su izvore onda
zapalili ljudi i koristili se njima kao "vjenim vatrama" za vrijeme religijskih obreda oboavatelja vatre.
Prirodni plin je smjesa plinova lakih od zraka. Sadri veinom plin metan. Metan je jednostavan
kemijski spoj ugljika i vodika. Kemijska formula je CH 4; jedan atom ugljika i oko njega etiri atoma
vodika. Ovaj plin je veoma zapaljiv.
Prirodni plin je obino smjeten blizu naftnih polja. Ispumpava se i transportira cijevima do skladita i
potroaa. Prirodni plin obino nema mirisa i bezbojan je. Prije nego to se dostavi potroaima mijea
se, zbog sigurnosnih razloga, s kemikalijama koje daju jaki neugodan miris.
tedite fosilna goriva!
Milijunima godina stvarala su se fosilna goriva. Mi se danas koristimo gorivima koja su se stvarala
vie od 300 milijuna godina, prije doba dinosaurusa. Jednom kada ih nestane, vie ih nikada ne e
ponovno biti. Zato tedite fosilna goriva. Ona nisu obnovljiva, nemogue ih je ponovno napraviti.
Moemo utediti fosilna goriva tedei energiju.
ENERGIJA BIOMASE
Biomasa je tvar koja se obino smatra smeem. Biomase su stvari to lee naokolo - granje,
vrtni otpad, ostaci od usjeva, komadii drveta, kora i piljevina iz pilana. Biomasa, meutim, moe ak
obuhvaati i stare gume i stajsko gnojivo. Va otpad, papirnati proizvodi koji se ne mogu reciklirati u
druge proizvode od papira kao i drugi kuanski otpad, uobiajeno se alje na deponij. Va otpad sadri
pritom i neke vrste biomase koje se mogu opet iskoristiti. Recikliranje biomase za gorivo i druge svrhe
smanjuje potrebu za odlagalitima smea.
Stvari za koje izgleda da nikome ne trebaju mogu se upotrijebiti za proizvodnju elektrine energije,
topline, komposta ili goriva. Materijali za kompost su istrunute biljke ili prehrambeni proizvodi
pomijeani u kompostnu hrpu i razasuti po tlu da pomognu rast biljaka.
Biomasa funkcionira vrlo jednostavno. umski otpad, granje drvea i drugi otpaci sakupljaju se zajedno
u velike kamione. Kamioni prevoze otpad iz tvornica i farmi do elektrane na biomasu. Tu se biomasa
ubacuje u velike lijevke i zatim u pe gdje biomasa izgara. Toplinom koja se oslobaa zagrijava se voda
u kotlu, koja se pretvara u vodenu paru, da bi se energija pohranjena u pari iskoristila za okretanje
rotora turbine i generatora, odnosno pretvorila u elektrinu energiju.
Biomasa se takoer moe dobiti s odlagalita otpada. Kada se otpad razgrauje oslobaa se plin metan.
U odlagalite se postave cijevi te se metan moe sakupljati. Zatim se plin spaljuje u termoelektrani
kako bi se proizvela elektrina energija. Ova se vrsta biomase naziva deponijski plin.
Slina stvar moe se napraviti u stajama. Na mjestima gdje se uzgaja mnogo ivotinja, stoke, pa ak i
pilia - proizvodi se gnojivo. Kad se gnojivo razgrauje ono takoer isputa plin metan slino kao i
otpad. Taj se plin moe spaljivati na samoj farmi te tako proizvoditi energiju potrebnu za rad farme.
Biomasa je i obnovljivi izvor energije jer biljke koje stvaraju biomasu mogu rasti uvijek iznova.
Danas se jo uvijek otkrivaju novi naini upotrebe biomase. Jedan je nain proizvodnja etanola,
tekueg alkoholnog goriva. Etanol se moe koristiti u specijalnim vrstama automobila koji koriste
alkohol umjesto benzina i dizela. Alkohol se moe i kombinirati s benzinima. To takoer smanjuje
ovisnost o nafti - neobnovljivom izvoru energije.
GEOTERMALNA ENERGIJA
Geotermalna energija postoji otkad je stvorena Zemlja i predstavlja unutranju kaloriku
energiju Zemlje. Zemlja se sastoji od jezgre, plata i kore. Plat, sloj izmeu jezgre i kore, sastoji se
od uarenog tekueg stijenja koje se naziva magma. Zemljina kora pluta na tom tekuem platu. Kad
se magma probije kroz povrinu zemlje, kroz vulkan, naziva se lava. Na svakih 100 m dubine
temperatura stijenja raste za 3 stepena Celzijusa. Ako bi se spustili na 3000 m, doli bismo do
temperature kljuanja vode.
Duboko ispod povrine voda ponekad dospije do vrue stijene i pretvori se u kipuu vodu ili paru.
Kipua voda moe dosegnuti temperaturu od preko 150 stepeni Celzijusa, a da se ne pretvori u paru jer
89
je pod visokim pritiskom. Kad ta vrua voda dospije do povrine kroz pukotinu u zemljinoj kori, zovemo
je vrui izvor, ili ako eksplodira u zrak, gejzir.
Vrui izvori se irom svijeta koriste kao toplice, u zdravstvene i rekreacijske svrhe. Vruom vodom iz
dubine Zemlje mogu se grijati staklenici i zgrade. Na Islandu, koji je poznat po gejzirima i aktivnim
vulkanima, mnoge zgrade i bazeni griju se geotermalnom vruom vodom.
Vrua voda i para iz dubine zemlje mogu se korisititi za proizvodnju elektrine energije. Bue se rupe u
zemlji i cijevi sputaju u vruu vodu. Vrua voda ili para (pod niim pritiskom vrua voda pretvara se u
paru) uspinje se tim cijevima na povrinu. Geotermalna elektrana je kao svaka druga elektrana, osim
to se para ne proizvodi izgaranjem goriva ve se crpi iz zemlje. Daljnji je postupak s parom isti kao
kod konvencionalne elektrane: para se dovodi do turbine koja pokree rotor elektriogi generatora.
Nakon turbine para odlazi u kondenzator, kondenzira se (ukapljuje) da bi se tako dobivena voda
injektirala natrag u geotermalni izvor.
Iako je temperatura u dubini zemlje visoka, povrinski sloj zemlje nije toliko vru. Na prva 3 m ispod
povrine, primjerice, temperatura je stalna i iznosi izmeu 10 i 16 stupnjeva Celzijusa. Geotermalna ili
"povrinska" toplinska pumpa moe iskoristiti razliku u temperaturi povrine i unutranjosti Zemlje za
grijanje ili hlaenje zgrada. U tlo u blizini zgrade poloe se cijevi kroz koje struji tekuina i slui za
izmjenjivanje topline izmeu vode i tla, te se stoga naziva izmjenjiva topline. Zimi toplina iz zemlje
preko izmjenjivaa topline zagrijava zrak koji struji u zgradu. Ljeti je proces obrnut: vrui zrak iz
unutranjosti zgrade preko izmjenjivaa topline prelazi na relativno hladnije tlo. Toplina uklonjena
ljeti iz zraka moe se iskoristiti za grijanje vode.
ENERGIJA VODE
Kad pada kia u planinama, voda se slijeva u potoke i rijeke koji teku prema morima. Voda koja
se kree ili pada moe se iskoristiti za razliite svrhe, pa tako i za rad. Energija je, kao to znate,
sposobnost obavljanja rada, a voda u pokretu ima kinetiku energiju koja se moe preobraziti i u
mehaniki rad, a time i u elektrinu energiju.
Danas se voda u pokretu iskoritava za proizvodnju elektrine energije u hidroelektranama. Hidro znai
voda, prema grkoj rijei hydor to znai voda. Dakle, hidroelektrane su elektrane koje energiju vode,
njezinu potencijalnu i kinetiku energiju, pretvaraju u elektrinu energiju. Brana u hidroelektrani
omoguuje kontrolu toka rijeke. Brana stvara jezero, akumulacijsko jezero, koje slui kao priuva
vode. Akumulirati znai skupljati. Brana ne mora nuno stvarati akumulacijsko jezero, ve moe samo
preprijeiti tijek rijeke kako bi usmjerila vodu. U svakom sluaju voda koja dotie rijekom usmjerava
se kroz postrojenje hidroelektrane.
Voda iza brane tee kroz cjevovod i kroz sapnice (cijevi posebnog oblika) meu lopatice rotora turbine
koji se zbog toga okree. Turbina je slina propeleru, iako malo drugaije izgleda jer se pokree vodom
koja je znatno gua od zraka. Rotor turbine okree rotor generatora kako bi se proizvela elektrina
energija. Proizvedena elektrina energija prenosi se na velike daljine kroz prijenosnu
elektroenergetsku mreu do domova, tvornica, ureda, kola i drugih mjesta gdje je potrebna.
Hidroelektrane se obino nalaze na rijekama u brdovitim predjelima, iako se hidroelektrane nekad
grade na velikim rijekama koje teku kroz ravnije predjele.
90
NUKLEARNA ENERGIJA
Jo jedan oblik energije je nuklearna energija, energija pohranjena unutar atoma. Zakon o
ouvanju energije govori da tvar i energija ne mogu nastati iz niega niti nestati, ve se samo mogu
pretvarati iz jednog oblika u drugi; tvar i energija tvore materiju.
Tvar se moe preobraziti u energiju, a energija u tvar. Poznati svjetski znanstvenik Albert Einstein
definirao je matematiki izraz koji objanjava ovaj fenomen: E = mc 2. Energija E jednaka je proizvodu
mase tvari m i kvadrata brzine svjetlosti, c. Shvativi takav odnos izmeu tvari i energije, znanstvenici
su omoguili izradu atomske bombe ali i pretvorbu nuklearne u mehaniku, pogon brodova i
podmornica, i elektrinu energiju.
Stari Grci smatrali su da je najmanja struktura u prirodi atom. No, za jo manje, subatomske estice
nisu znali prije 2000 godina. Atomi su graeni od manjih estica jezgre, s protonima i neutronima, i
elektrona koji krue oko jezgre poput Zemlje oko Sunca.
Nuklearna fisija
Atomsku jezgru mogue je raspoloviti to za posljedicu ima veliku koliinu osloboene toplinske
i svjetlosne energije. Vrlo mala koliina tvari sadri vrlo veliku koliinu energije. Ova se energija,
nadzirano oslobaana, moe upotrijebiti za proizvodnju elektrine energije.
Nuklearna elektrana koristi uran (uranij) kao nuklearno gorivo. Uran je kemijski element koji se vadi u
obliku rudae u rudnicima diljem svijeta. Potom se prerauje u posebnim postrojenjima u konaan
proizvod gorivnu tabletu. Dugaki metalni uplji valjci pune se gorivnim tabletama tvorei gorivne
ipke, nuklearno gorivo, koje se postavljaju u reaktor nuklearne elektrane.
Pojam nuklearna fisija podrazumijeva dijeljenje izvornog atoma na dva fisijska produkta. Atomi urana
cijepaju se tokom kontrolirane lanane reakcije fisije. U lananoj reakciji estice osloboene
cijepanjem atoma (neutroni) pogaaju druge atome urana koji se dalje cijepaju. U nuklearnim
elektranama koriste se posebne regulacijske ipke za kontrolu broja tako nastalih neutrona i time
kontrolu brzine odvijanja lanane reakcije.
91
Posljedica lanane reakcije je osloboena toplinska energija koja zagrijava vodu to struji kroz jezgru
(nuklearno gorivo) nuklearnog reaktora. Stoga, umjesto "klasinog" izgaranja fosilnog goriva, nuklearne
elektrane koriste lananu reakciju fisije za pretvorbu energije unutar atoma u toplinsku energiju.
Ovako zagrijana voda u reaktorskoj jezgri prolazi zatim kroz izmjenjiva topline (parogenerator) gdje
zagrijava skup cijevi kroz koje protjee sekundarna voda od koje nastaje vodena para. Tako nastala
para pokree turbinu vezanu na sinhroni generator.
Nuklearna fuzija
Drugi oblik nuklearne energija naziva se fuzija. Fuzija je proces spajanja manjih (lakih) jezgara
atoma u teu jezgru uz oslobaanje toplinske energije. Na Suncu se odvija proces nuklearne fuzije
etiri atoma vodika u atom helija to daje toplinu, svjetlost i druge vrste zraenja.
Znanstvenici ve dulje vremena rade na kontroli nuklearne fuzije, nastojei napraviti fuzijski reaktor
za proizvodnju elektrine energije. No, problemi su se pojavljivali kod kontrole fuzijske reakcije u
ogranienom prostoru.
Prednosti su fuzije u odnosu na fisiju to nastaje manje radioaktivnog materijala i to je "gorivo" za
nuklearnu fuziju, vodik primjerice, praktiki neiscrpljivo.
ENERGIJA MORA
Svjetska e nas mora i oceani moda jednog dana moi opskrbljivati sa svom potrebnom
energijom za ivot i rad. Danas postoji vrlo malo elektrana koje se koriste energijom mora, a i
postojee elektrane su uglavnom male.
Postoje tri osnovna naina za iskoritavanje energije mora: koritenje energije valova, koritenje
energije plime i oseke te koritenje temperaturnih razlika u vodi.
Energija valova
Energija valova, mehanika energija, transformirana je Suneva energija. Valove, naime,
uzrokuju vjetrovi, koji nastaju kao posljedica razlika u pritisku zraka, a te pak razlike razlike nastaju
zbog razliitog zagrijavanja pojedinih dijelova Zemljine povrine. Stalni (planetarni) vjetrovi uzrokuju
stalnu valovitost na odreenim podrujima i to su mjesta na kojima je mogue iskoritavanje njihove
energije za pokretanje turbine povoljno.
Jedan od naina je da val ulazi u prostoriju te istiskuje zrak iz nje. Taj zrak pokree turbinu koja onda
moe pokretati generator. Kada val izlazi iz prostorije, zrak ulazi u prostoriju kroz prolaz koji je inae
zatvoren. Drugi nain je upotrijebiti vertikalno kretanje valova (gore - dolje) za pokretanje klipa
unutar cilindra. Taj klip takoer moe pokretati generator. Veina sistema koji koriste energiju valova
male su snage, ali se mogu koristiti za, na primjer, napajanje signalne plutae ili manjeg svjetionika.
92
i morske razine. Proputanjem vode kroz turbine snizuje se razina vode u bazenu sve dok razlika razina
ne postigne neki minimum uz koji turbina jo moe raditi. Kad je taj minimum postignut, obustavlja se
pogon turbine - do idue plime.
Ako su turbine, meutim, dvosmjerne (turbine kroz koje voda moe strujati kako u jednom tako i u
drugom, suprotnom smjeru), slian postupak ostvaruje se i prilikom nadolaenja (podizanja razine)
mora za vrijeme plime: u tom sluaju brana sprijeava ulaz vode u bazen sve do trenutka nastajanja
visinske razlike izmeu razina vode mora i one u bazenu. Nakon toga doputa se da voda iz mora kroz
turbine struji u bazen. Dakako, ni upotrebom dvosmjernih turbina, proizvodnja elektrine energije
nee biti neprekidna (kontinuirana): ritmiki se prekida u razdobljima postizanja visinke razlike izmeu
razina vode u bazenu i moru.
Da bi se isplatilo iskoritavanje energije plime i oseke, potrebno je barem 5 metara visinske razlike
izmeu plime i oseke. U svijetu postoji mali broj mjesta gdje je razlika izmeu plime i oseke toliko
velika. Neke su elektrane koje koriste tu energiju ve u pogonu. Najvea je u Francuskoj, elektrana La
Rance, snage 240 MW. Elektrana je poela raditi 1966. g. Njena snaga je otprilike 1/5 snage nuklearne
elektrane ili elektrane na ugljen. To je jedina vea elektrana u svijetu koja se koristi energijom plime i
oseke. Sljedea po snazi je elektrana Annapolis u Kanadi, snage 17 MW.
SUNEVA ENERGIJA
Energijom Sunca koristimo se oduvijek, od kad postoji ljudski rod. Sunce je nebesko tijelo,
zvijezda najblia Zemlji, bez nje je opstanak ivota na naem planetu nemogu. Na razliite naine
koristimo Sunevu energiju svakodnevno; primjerice, kad suimo rublje. Biljke uz pomo Sunevog
zraenja rastu i na taj nain proizvode hranu koju jedu ivotinje. Kao to je opisano u fosilnim
gorivima, iz biljaka i ivotinja, koje su se prije vie stotina milijuna godina raspadale bez prisustva
zraka, nastali su nafta, plin i ugljen. Drugim rijeima, fosilna goriva koja danas koristimo u stvari
predstavljaju davno uskladitenu Sunevu energiju.
Izravno ili neizravno, sva energija koju iskoritavamo potjee od Sunca ili drugih zvijezda. Ni nuklearna
energija nije iznimka: atomi urana koji se koriste u nuklearnoj energetici nastali su prilikom eksplozije
zvijezde - nove.
Na koje se naine koristimo Sunevom energijom?
Zagrijavanje vode
U prolosti se energija Sunca naveliko koristila za zagrijavanje vode potrebne u kuanstvu.
Meutim, kad su se na tritu pojavila fosilna goriva pristupane cijene, zagrijavanje vode plinom ili
lo-uljem istisnulo je tradicionalnu upotrebu Suneve energije.
Danas interes za koritenje Suneve energije u pripremi potrone tople vode ponovno raste zbog
rastue cijene fosilnih goriva kao i zbog jaanja svijesti o potrebi ouvanja okolia. Savremena oprema
za proizvodnju tople vode - kolektori Suneve topline -montira se na krov kue. U njima se nalaze
cijevi s vodom koja se zagrijava pod utjecajem Sunevih zraka.
93
Suneve termoelektrane
Suneva energija moe se iskoristiti i za proizvodnju
elektrine energije. Neke Suneve termoelektrane upotrebljavaju
zakrivljena ogledala koja usmjeravaju Sunevo zraenje na cijev u
aritu ogledala. Kroz cijev protjee voda koja se pod utjecajem
fokusiranog zraenja zagrijava i pretvara u paru. Ta se para koristi za
pokretanje turbine i proizvodnju elektrine energije.
Osnovni problem kod solarnih elektrana je taj da one rade samo dok
sja Sunce, dok za oblanih dana ili tokom noi ne mogu proizvoditi
elektrinu energiju. Zbog toga se u nekim postrojenjima koristi tzv.
hibridna tehnologija - tokom sunanih razdoblja u njima se koristi
energija Sunca, a u ostalo vrijeme para se proizvodi upotrebom
fosilnih goriva, pa elektrana moe biti stalno u pogonu.
Druga izvedba Suneve termoelektrane je elektrana sa sredinjim
tornjem. U ovom se sluaju oko velikog spremnika fluida, sredinjeg
tornja, postavlja polje ogledala koja reflektiraju Sunevo zraenje i
usmjeravaju ga prema spremniku. Ugrijani fluid koristi se za
proizvodnju pare koja pokree turbinu i generator. Tokom dana
ogledala prate poloaj Sunca, pa ih nazivamo heliostatima.
Slika 4. Suneva elektrana sa
sredinjim tornjem
Fotonaponska energija
Upotrebom Sunevih solarnih elija energija Suneva zraenja izravno se pretvara u
elektrinu energiju. Suneve elije nazivaju se i fotonaponskim elijama (skraeno: FN), a esto se
koriste na potroaima malih snaga, primjerice na depnim raunarima. Prve FN elije razvijene su
pedesetih godina prolog stoljea za potrebe istraivanja svemira. Izrauju se od silikona.
Kad Sunevo zraenje obasja FN eliju, dio njegove energije predaje se elektronima i oni se oslobaaju
i pomiu prema povrini elije, zbog ega se javlja neravnotea u broju elektrona izmeu gornje i
donje strane elije. Kad se strane elije spoje vodiem, kroz njega e potei struja. Pojedinane elije
spajaju se u fotonaponske panele, a oni u polja. Neka polja smjetaju se na ureaje koji prate pomak
Sunca, pa se nagibom prilagoavaju uglu upadnog Sunevog zraenja. Elektrina energija iz FN elija
moe se upotrijebiti za rasvjetu, za rad kuanskih aparata, ili se skladiti u akumulatorima. U razvoju
su i automobili koji za pogon koriste FN elije. Ipak, kad se spomene upotreba FN elija, veina ljudi
pomisli na svemirske satelite.
ENERGIJA VJETRA
Kinetika energija vjetra moe se pretvoriti u druge
oblike energije - mehaniku ili elektrinu energiju.
Energija vjetra koristi se i u vjetrenjaama. U Nizozemskoj
se vjetrenjae stoljeima koriste za pokretanje pumpi za
vodu u nizinskim predjelima. Vjetar takoer pogoni i
mlinove za mljevenje brana ili kukuruza, na slian nain
na koji u vodenicama mlinove pogoni potencijalna energija
vode.
Vjetar danas znamo koristiti i za proizvodnju elektrine
energije u vjetroelektranama. Ureaj za proizvodnju
elektrine energije iz kinetike energije vjetra ne zovemo
vjetrenjaa nego vjetroturbina. Znai, vjetrenjae pogone
mlinove za brano ili kukuruz, odnosno pumpe za vodu, a
vjetroturbine nam slue u vjetroelektranama za
proizvodnju elektrine energije.
94
Slika 5. Vjetroturbina
95
96
Ostale ideje
Neki ljude tvrde da su izumili ureaje za proizvodnju energije koji e "spasiti planet". No ni
jedan od tih ureaja nije dokazan, niti teoretski niti fizikalno. Zapravo se radi o perpetuum mobile
ureajima koji se kose s uvrijeenim zakonima fizike. Prema dananjim znanstvenim spoznajama,
energija ne moe biti stvorena ni iz ega, dakle ne postoji "besplatna energija".
to je s antimaterijom? to je s energijom koju koriste u Zvjezdanim stazama i drugim djelima
znanstvene fantastike? Ideje su zanimljive i dijelom ak imaju znanstvenu podlogu, ali su jo uvijek
fikcija. Ipak, moda jednog dana netko smisli energetski sustav, zasnovan na materiji i antimateriji,
koji e iz temelja izmijeniti nain na koji shvaamo energiju i svemir.
ZAKLJUAK
Mudro koritenje energije je odgovornost svih nas radi osiguravanja dovoljnih koliina energije
za budunost. Uinkovito koritenje i uvanje energije je na svima nama, a pogotovo na onima koji
osmiljavaju nove energetske tehnologije za budue koritenje.
Svi energetski izvori izazivaju nekakve uinke na okoli od kojih su najpoznatiji efekt staklenika,
globalno zagrijavanje i zagaenje zraka. Zabrinutost zbog tih uinaka i sigurnosti opskrbe energijom
dovela je do poveanog zanimanja i ulaganja u razvoj obnovljivih energetskih izvora poput suneve,
geotermalne, vodika, energije vjetra i energije valova.
Koritenje fosilnih goriva i nuklearne energije morat e se nastaviti sve dok ih nove i ie tehnologije
ne budu u mogunosti zamijeniti.
97
PITANJA IZ ENERGETIKE
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
ta je energija?
Koja je jedinica za energiju?
Vrste fosilnih goriva?
Objasniti nastanak uglja i naine njegove upotrebe.
Objasniti postupka vaenja nafte.
Koja su najvea nalazita nafte?
Objasniti nain rada geotermalne elektrane.
Energija vode i naini njena iskoritenja.
Objasniti nuklearnu fisiju.
Objasniti nuklearnu fuziju.
Kako se moe iskoristiti energija mora?
Objasniti koritenje suneve energije za zagrijavanje vode.
Objasniti nain rada suneve termoelektrane.
Kako se koristi fotonaponska energija?
Kako rade vjetroelektrane?
Koji su obnovljivi, a koji neobnovljivi izvori energije?
Nedostaci i tetnosti koritenja obnovljivih izvora energije?
Nedostaci i tetnosti koritenja neobnovljivih izvora energije?
Koji su mogui budui izvori energije?
Kako rade gorive elije?
Zbog ega je vano racionalno koritenje energije?
98
ELEKTRONIKA II
99
TRANZISTOR
Princip rada
Tranzistor se sastoji od dva p-n spoja, kod kojih je jedna oblast zajednika za oba spoja, i
naziva se baza. Zavisno od toga kakvog je tipa zajednika oblast, razlikuju se n-p-n i p-n-p tranzistori.
Oblasti s jedne i druge strane baze, iako od istog tipa poluprovodnika, nisu identine. Naime, jedna je
jae dopirana od druge. Prikljuak na jae dopiranoj oblasti naziva se emitor E, a na drugoj oblasti
kolektor C.
Razmotrimo sada tzv. aktivni reim rada n-p-n tranzistora, pri emu se slina analiza moe provesti i za
p-n-p tranzistor. U aktivnom reimu, spoj baza emitor mora biti direktno polarisan, dok spoj baza
kolektor treba inverzno polarisati, kao to je to pokazano na slici 1.
100
napona kolektor - emitor, poveava se struja kolektora Ic, zbog toga to se, u uoj bazi, rekombinuje
manji broj elektrona dospjelih iz emitora.
Na izlaznim karakteristikama, oznaena su dva reima rada tranzistora; zasieni i aktivni. Pri aktivnom
reimu kolektorske struje su praktino nezavisne od napona kolektor-emitor. Zavisnost ipak postoji, i
ogleda se u blagom nagibu karakteristika. S druge strane, reim zasienja nastupa pri direktnoj
polarizaciji oba p-n spoja (sama granica je kada su naponi kolektor-emitor i emitor-baza jednaki, jer
je, u tom sluaju, napon kolektor-baza, koji je razlika ova dva napona, jednak nuli). Sa statikih
karakteristika je oigledno, da je, u aktivnom reimu, kolektorska struja zavisna samo od ulaznog
napona baza-emitor, odnosno od ulazne struje baze, to nije sluaj kada je tranzistor u zasienju.
101
Na slici 4: sa G je oznaen prikljuak koji se naziva gejt (analogan bazi kod bipolarnog tranzistora), D
predstavlja drejn, a S sors (analogni kolektoru i emitoru, respektivno). Da bismo analizirali rad n
kanalnog FET-a, posmatrajmo njegovu strukturu sa naponima polarizacije prikazanim na slikama 5a i
5b.
a)
b)
Slika 5 Principijelne eme FET-a: a) bez b) sa prikljuenjem napona VDS
Sa slike 5, jasno je da FET, kao i bipolarni tranzistor, ima dva p-n spoja, pri emu su, u ovom sluaju,
oba inverzno polarisana naponom VGS. Za uspostavljanje struje od drejna ka sorsu, koristi se elektrino
polje dobijeno pomou izvora VDS . Pod uticajem elektrinog polja, elektroni se kreu od sorsa ka
drejnu, to ima za posljedicu struju suprotnog smjera.
TIRISTORI
Tiristor je poluprovodnika komponenta ije su karakteristike veoma bliske idealnom
prekidau. Naime, tiristori imaju dva mogua stanja. U jednom stanju impedansa tiristora je vrlo
velika, a struja kroz njega praktino je jednaka nuli. U drugom stanju, impedansa tiristora je praktino
jednaka nuli, to znai da praktino ne predstavlja nikakav otpor proticanju struje kroz njega, ve je
struja kroz njega ograniena samo spoljnjim otporom. Prelazak iz jednog u drugo stanje vri se
najee kontrolisano.
Tiristor se realizuje za struje od nekoliko ampera do nekoliko kiloampera, i za napone od nekoliko
desetina volti do nekoliko kilovolti. Njegova struktura prikazana je na slici 6a, a njegov simbol na slici
6b.
102
Pri inverznom naponu Vimax i pri direktnom naponu Vdmax , koji predstavljaju karakteristine parametre
tiristora, i koji su priblino jednaki po intenzitetu, dolazi do tzv. lavinskog proboja. Ne treba dozvoliti
da doe do lavinskog proboja, jer tada moe doi do razaranja tiristora.
INTEGRISANA KOLA
Kada je na jednom kristalu proizvedeno vie tranzistora, dioda i pasivnih elemenata (R,C), koji
su meusobno povezani, dobiju se kola koja nazivamo integrisana kola (monolitska). Za kristal
silicijuma, na kome je realizovano integrisano kolo, u upotrebi je naziv ip (Chip). Pri proizvodnji
integrisanih kola, mora se voditi rauna da pojedini elementi moraju biti meusobno izolovani. Zatim,
proizvodnja pasivnih elemenata (kondenzatora i otpornika) sasvim se razlikuje od proizvodnje dioda i
tranzistora.
Postoji vie tehnika proizvodnje integrisanih kola. Naveemo samo tehniku izolovanja i tehniku
tankih filmova.
Jedan jedini kristal silicijuma, koji ini integrisano kalo, moe da sadri veliki broj razliitih
elemenata; tranzistora, dioda, otpornika i kondenzatora. Broj elemenata moe da iznosi ak i vie
hiljada. Ovako veliki broj aktivnih i pasivnih elemenata postavlja niz problema. Najvaniji meu njima
su razmjetaj elemenata, interno povezivanje i poveanje gustine pakovanja. Ogranienje u gustini
pakovanja je disipirana snaga. Naime, svaki element disipira (rasipa) odreenu snagu, to rezultira
poveanjem temperature ipa, a time utie i na vrijednosti performansi elemenata ipa.
103
Mjerni pojaavai
Osnovni zadatak mjernih pojaavaa je pojaanje slabih strujnih i naponskih signala, dobijenih
pri mjerenju razliitih fizikih veliina. Ulazna (mjerena) veliina X ul dovodi se na ulaz pojaavaa
(sl.8), a na njegovom izlazu dobije se pojaana elektrina veliina X iz.
Generalno, ovaj odnos nee biti konstantan, ve e zavisiti od veliina ulaznog i pomonog napona kao
i od "starenja" upotrebljenih elemenata u pojaavau, iji se parametri tokom vremena mogu
promijeniti. Zadovoljavajua stabilizacija pojaanja se postie primjenom negativne povratne sprege.
104
Za rad tranzistora sa naizmjeninim naponima, zahtijeva se da radna taka bude to blia sredini radne
prave jer se, na taj nain, omoguava najvea promjena izlaznog napona, izazvana promjenama
ulaznog napona.
Zakljuimo da jednosmjerni naponi i struje iskljuivo slue za dovoenje tranzistora u aktivni reim.
Ulazni signali ne smiju imati proizvoljne amplitude, kako radna taka ne bi izala iz oblasti aktivnog
rada, jer, u tom sluaju, tranzistor ne bi radio kao pojaava, ve bi ulazio u reime zakoenja i
zasienja, ime bi se vrilo izoblienje izlaznog napona. Sa slike 11, jasna je potreba da radna taka
bude na sredini radne prave. Na taj nain, omoguavaju se jednake maksimalne promjene amplituda
izlaznog napona u jednom i u drugom smjeru.
Naglasimo da je vremenska promjena izlaznog signala na sl. 10 potpuno identina sa vremenskom
promjenom ulaznog signala na sl. 10a, samo to je amplituda izlaznog signala puta vea i suprotnog
znaka.
105
radna taka, mimo nae volje, pomjeri na jednu ili na drugu stranu radne prave. Ovakvo, neeljeno,
pomjeranje radne take moe da nastupi usljed promjene temperature. Iz tog razloga se pri izradi
tranzistora posebna panja posveuje njegovom hlaenju.
Pojaavai snage
Pojaavai snage se veoma esto nazivaju i izlazni pojaavaki stepeni, jer se od njih zahtijeva
da daju to veu snagu potroau. Ranije razmatrani pojaava sa zajednikim emitorom moe se
upotrijebiti za ovu svrhu. U tom sluaju, u cilju poveanja stepena iskorienja, treba omoguiti da se
radna taka kree na radnoj pravoj du itavog aktivnog reima na izlaznoj karakteristici. Istovremeno,
radna prava treba biti postavljena tako da njena duina izmeu osa bude najvea. Na ovaj nain,
dobija se maksimalna izlazna snaga. Treba zapaziti da e kretanje radne take du itavog aktivnog
reima imati za posljedicu njen prolazak i kroz nelinearne djelove karakteristike, to e uzrokovati
izoblienja pojaanog signala.
Operacioni pojaavai
Operacioni pojaavai su specijalna integrisana kola, koja se koriste sa negativnom povratnom
spregom. Osobine rezultujueg kola u potpunosti su funkcija samo komponenata vezanih oko
pojaavaa.
Idealni operacioni pojaava ima sljedee osobine:
-beskonano veliko naponsko pojaanje,
-beskonano veliku ulaznu impedansu,
-izlaznu impedansu ravnu nuli, vrijeme odziva ravno nuli i
-izlazni napon jednak nuli, kada je ulazni napon jednak nuli.
Svaki elektronski pojaava pojaava manji signal u vei, i, pri tome se nastoji, da pojaanje bude
konstantno. Matematiki to znai da se ulazni signal umnoava sa jednom konstantom. Operacioni
pojaavai su specijalni pojaavai, koji ulazne signale mogu i da sabiraju, integrale ili diferencijale.
Sumator
Sabiranje vie ulaznih napona ostvaruje se kolom predstavljenim na slici 12. Poimo od injenice da je
struja na ulazu u pojaava jednaka nuli, pa je zbir svih struja u voru g jednak nuli:
106
pa je izlazni napon:
Izlazni napon sastoji se, dakle, od zbira ulaznih napona, od kojih je svaki pomnoen konstantom, koja
se moe slobodno izabrati. Cio izraz je pomnoen sa 1, pa da bi se dobio stvarni zbir, potrebno je da
taj napon proe kroz operacioni pojaava podeen za mnoenje sa 1.
Au
U 2 0,2V
40
U 1 5mV
Ai
I 2 0,6mA
200
I1
3A
Rul
U 1 5mV
1,66k
I1
3V
107
Primjer 2: Na slici je prikazano kolo u kome se tranzistor koristi kao prekida. Struja kroz potroa
treba da bude 0,2A. Kolika treba da bude otpornost Rb da tranzistor sigurno bude u zasienju. Ec=10V,
UBE=0,7V, U1=10V, h21E=100.
IB
I C 0,2 A
20mA
10
10
Rb
9,3V
465
20mA
PITANJA IZ ELEKTRONIKE II
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
108
ELEKTRINA MJERENJA
109
MJERNI TRANSFORMATORI
Mjerni transformatori se upotrebljavaju za proirenje mjernog opsega instrumenta i za sigurno
odvajanje mjerila (zatita ureaja od visokog napona), te omoguuju daljinsko mjerenje, jer se mjerni
signal moe prenositi s dvije ice (do 100 m), a to je sluaj u praksi. Sastoje se od 3 elementa:
primarni i sekundarni namot (meusobno su izolirani) i magnetske jezgre. Primarni se namot
prikljuuje u mjerni krug, a na sekundarni se prikljuuje mjerilo. Strujni slue za mjerenje struje, a
naponski za mjerenje napona.
Strujni transformatori transformiraju izmjenine struje na vrijednosti prikladne za mjerenje, a kada se
mjeri u visokonaponskim (VN) mreama onda slue za izoliranje. Ukljuuje se u seriju s troilom iju
struju treba izmjeriti. Osnovne karakteristike strujnih mjernih transformatora su:
1. najvii napon opreme odreuje stupanj izolacije izmeu primara i sekundara;
2. nazivna primarna struja normizirane vrijednosti su: 10 12,5 15 20 25 30 40 50 60
75 [A] ; dalje viekratnici od 10 sve do 5.000 A;
3. nazivna sekundarna struja normizirane vrijednosti su: 1 - 2 5 [A];
4. nazivna snaga u VA normizirane vrijednosti su: 2,5 5 10 15 30 [VA]; nazivna snaga je
vrijednost prividne snage koju transformator daje
5. sekundarnom strujnom krugu, uz uvjete pri nazivnoj sekundarnoj struji i
6. nazivnom teretu (induktivni teret s faktorom snage 0,8);
7. klasa tanosti od 0,1 do 5% (za obraun elektrine energije na visokim naponima 0,2 ili 0,5);
Strujni merni transformatori se oznaavaju kao na slici:
OSCILOSKOPI
Osciloskop je mjerni ureaj ope namjene koji omoguuje promatranje talasnog oblika
elektrinog napona ili bilo kojeg drugog signala koji se moe pretvoriti u elektrini napon. U mjerni
krug se osciloskop spaja kao i voltmetar. To je u stvari brzi promjenjivi dvokanalni pisa. Nezavisni
kanal (apscisa) je najee vrijeme, no moe biti i neto drugo (drugi signal, frekvencija mree,...).
Umjesto pisaljke talasni oblik crta snop elektrona po luminiscentnom zaslonu katodne cijevi (CTR).
Elektronski snop ima zanemarivo malu tromost te se pomou elektronike optike i vertikalnog i
horizontalnog otklonskog sistema mogu crtati brze promjene signala, a time i vjerno prikazati signal
visoke frekvencije. Slika se na zaslonu zadrava kratko (ms) ili dugo (nekoliko sati) ili se moe
zapamtiti trajno tako da se fotografira. Njime se moe mjeriti npr. maksimalna vrijednost, trenutna
vrijednost u bilo kojem trenutku, frekvencija, period ponavljanja, fazni odnosi izmeu dva ili vie
signala i karakteristine vrijednosti impulsa kao to su trajanje, vrijeme porasta, irina impulsa. Prije
su se radili jednokanalni osciloskopi, no u zadnje vrijeme se sve ee rade dvokanalni. Prema nainu
obrade signala osciloskope dijelimo na analogne i digitalne.
110
OSCILOGRAFI
Oscilografi se koriste za zapisivanje relativno
brzo promjenljivih signala, tj. za najbre pojave.
Postoji nekoliko vrste oscilografa:
- s materijalnom pisaljkom - frekvencija do 150 Hz;
- s tekuinskim mlazom frekvencija do 1000Hz;
- sa svjetlosnom zrakom frekvencija 20kHz.
Gdje je 1 - spremnik tinte, 2 - ventil, 3 - instrument s
pominim svitkom, 4 pojaalo, 5 - demodulator, a 6 oscilator.
MJERENJE SNAGE
Elektrina snaga je brzina proizvoenja (zraenja) elektrine energije. Mjeri se vatmetrima
mnoilo dva signala (napona i struje). Elektrodinamski vatmetar je instrument s elektromehanikom
pretvorbom, 2 svitka i 4 stezaljke (dvije strujne i dvije naponske). Strujni se svitak spaja u seriju
troilu dok naponski u paralelu troilu. Izolacija nije jaka, otprilike za napone do 100V.
111
naponski spoj
strujni spoj
Slika 5. Shema posrednog mjerenja snage
Snagu direktno mjerimo pomou vatmetra koji moe biti u naponskom, odnosno strujnom spoju, kako
je prikazano na slici.
naponski spoj
strujni spoj
Slika 6. Shema direktnog mjerenja snage
112
113
Trofazna mjerila
Elektromehanika trofazna mjerila izvode se s dva ili tri sistema, spojeni na zajedniko vratilo.
putem. U trofaznom sistemu bez nulvodia koriste se dva mjerna sistema - Arronov spoj.
U trofaznoj s nulvodiem koriste se tri mjerna sistema. Mjerila jalove energije spajaju se isto kao i
jedno mjerilo za aktivnu energiju.
Karakteristike mjerila izmjenine elektrine energije:
- vrsta elektrine energije koja se mjeri (aktivna, prividna ili jalova energija);
- jednofazno ili trofazno mjerilo;
- nazivni napon;
- nazivna i najvea struja (preoptereenja)
- nazivna frekvencija (50 ili 60 Hz);
- konstanta mjerila;
- razred tanosti;
- broj tarifa.
114
Osnovno naelo pri mjerenju je da mjerilo ne utjee na mjernu veliinu. Mjerenje je ispravno samo
onda kada je odabrana mjerna metoda i oprema koja nee ili e neznatno promijeniti mjerni signal.
Veina mjeri istosmjernu i efektivne vrijednosti izmjeninog signala.
- Instrumenti s odzivom na efektivnu vrijednost (elektrodinamski, s pominim eljezom,
elektrostatski, bimetalni, instrumenti s termopretvornikom i indukcijski).
- Srednja vrijednost DC/AC s pominim svitkom i pominim magnetom (frekvencija mora biti
vea od 10Hz).
- Srednje ispravljene vrijednosti izmjeninog signala mjeri instrument s pominim svitkom i
magnetom i ispravljaem.
115
Osnovni zahtjevi:
- da imaju poznatu karakteristinu vrijednost s malom nesigurnosti;
- da ne stare (ne mijenjaju vrijednost tijekom vremena);
- to manje podloni utjecajima okoline.
MOSNE METODE
Osim mjernim instrumentima s izravnim oitanjem, izvode se elektrina mjerenja i brojnim
mjernim metodama koje omoguuju meusobnu usporedbu poznatih i nepoznatih veliina. Za
usporedbu je redovno potreban indikator koji se dovodi na nulu odreenim runim ili automatskim
ugaanjima poznatih veliina. Mjerne metode openito omoguavaju mnogo tonija mjerenja nego
mjerni instrumenti s elektromehanikom pretvorbom pa se koriste za najpreciznija laboratorijska
mjerenja i badarenja. Od mjernih metoda najpoznatije su mosne i kompenzacijske metode za
istosmjernu i izmjeninu struju. Mosne metode omoguuju jednostavnu i neposrednu usporedbu
impedancija, a time i odreivanje nepoznatih impedancija pomou poznatih. Osnovni spoj je jo
poznat i kao Wheatstonov most. Pogreka mosnih metoda je manja od 0,1 %. Tonost je odreena
graninim pogrekama ugraenih elemenata, te nesigurnosti mosta (nulindikatora).
Wienov most
Mosne metode mjerenja omoguavaju ne samo usporedbu nepoznatog i poznatog kapaciteta,
ve i odreivanje razlike ugla gubitaka jednog i drugog kondenzatora. Kod Wienova mosta nalazi se u
prvoj grani mjereni nesavreni kondenzator predoen serijskom kombinacijom kapaciteta C X i otpora RX.
116
Maxwellov most
Maxwellov most se koristi za mjerenje induktiviteta.
MJERENJE FREKVENCIJE
Na podruju niskih frekvencija dosta se upotrebljavaju frekventometri s jezicima zbog svoje
jednostavnosti, robusnosti i trajnosti. Njihov mjerni sistem se sastoji od niza elinih pera u obliku
jeziaca, koji titraju pod utjecajem elektromagneta prikljuenog na mjerni izvor. Jezici su jednim
krajem privreni na nosa, dok mi je drugi kraj slobodan i svinut u obliku zastavice duge 3 do 5 mm,
koja je obino bijele boje zbog bolje uoljivosti. Izrauju se od elinih traka debljine od 0,1 do 0,5
mm, irine 3 do 5 mm i duljine 20 do 60 mm. Svaki jeziac rezonira na drugu frekvenciju, koja se
obino razlikuje od frekvencije susjednog jezica za 0,5 Hz. U posebnim izvedbama ta razlika iznosi
0,25 Hz.
Kada instrument nije prikljuen, vidi se niz jednakih, bijelih zastavica koje miruju. Kada se instrument
prikljui, nastaje pojaano titranje jezica, ija je frekvencija mehanike rezonancije jednaka, ili jako
blizu, dvostrukoj frekvenciji izvora. To titranje stvara utisak kao da se bijela zastavica produljila. Ako
podjednako titraju jezici za 49,5 i 50 Hz, to onda znai da je frekvencija mjerenog izvora 49,75 Hz.
Na taj se nain moe prosuditi vrijednost mjerene frekvencije u granicama od 0,1 Hz.
117
118
119
TRANSFORMATORI
Transformator je statiki elektrotehniki aparat koji, pomou elektromagnetne indukcije,
pretvara jedan sistem naizmjeninih struja u jedan ili vie sistema naizmjeninih struja iste frekvencije
i obino razliitih vrednosti struja i napona. Uloga transformatora u elektroenergetskom sistemu je
veoma znaajna jer on omoguuje ekonominu, pouzdanu i bezbjednu proizvodnju, prenos i
distribuciju elektrine energije pri najprikladnijim naponskim nivoima. Dakle, njegovom primjenom se,
uz veoma male gubitke energije, rjeavaju problemi raznih naponskih nivoa i meusobne izolovanosti
kola koje se nalaze na razliitim naponskim nivoima.
120
gdje je 1 ukupni magnetski fluks primarnog namotaja, a m ukupni zajedniki magnetski fluks.
Za efektivnu vrijednost napona prikljuenog na primarni namotaj, odnosno efektivnu vrijednost
indukovane ems u primarnom namotaju, u praznom hodu vrijedi:
Budui da isti fluks prolazi i kroz sekundarni namotaj, efektivna vrijednost indukovane ems u
sekundarnom namotaju je preko odnosa broja zavojaka sekundarnog i primarnog namotaja vezana sa
efektivnom vrednou indukovane ems primarnog namotaja:
Struja praznog hoda se sastoji od dve komponente, reaktivne (struje magneenja) kojom se magneti
magnetsko kolo i aktivne kojom se uzimaju u obzir gubici praznog hoda. Gubici praznog hoda priblino
su jednaki gubicima u gvou, koji se sastoje od gubitaka usljed histereze i gubitaka usljed vihornih
struja.
Prenosni odnos
Po definiciji iz propisa prenosni odnos (odnos transformacije), m , predstavlja odnos
naznaenih napona istaknutih na natpisnoj ploici
Prenosni odnos koji se dobija merenjem u praznom hodu je funkcija odnosa broja zavojaka
i on obino sme da odstupa od deklarisanog za 0,5%.
121
122
Stepen iskorienja
Na osnovu poznavanja gubitaka praznog hoda i gubitaka usljed optereenja odreuje se stepen
iskorienja transformatora:
TROFAZNI TRANSFORMATORI
Kod trofaznih transformatora mogua su, u osnovi, dva tehnika reenja - grupa od tri
jednofazna transformatora, sa zasebnim magnentskim kolima ili jedan trofazni transformator sa
zajednikim magnetskim kolom. Grupa jednofaznih transformatora se obino primenjuje za velike
jedinice u Americi (amerika transformacija) i ima prednost vezanu za transport, odravanje i
obezbeenje rezerve, jer su kvarovi transformatora uobiajeno na jednoj fazi, ali je u osnovi skuplja
(oko 15%) jer se ne koristi injenica da je zbir trenutnih vrijednosti uravnoteenih fluksova u sve tri
faze jednak nuli i zahtijeva vie prostora. Trofazni transformatori sa zajednikim magnetnim kolom se
esto primenjuju u Evropi (evropska transformacija).
Namotaji trofaznih transformatora spreu se u:
. trougao,
. zvezdu
. slomljenu zvezdu (cik-cak sprega)
Prema vaeim standardima prikljune stezaljke, odnosno provodni izolatori oznaavaju se sa slovnim
oznakama N, W, V, U, (ranije N, C, B, A, ).
123
SPECIJALNI TRANSFORMATORI
Pod standardnim (najznaajnijim i najeim) transformatorom do sada smo podrazumijevali
energetski, uljni, po broju faza trofazni ili jednofazni, po broju faznih namotaja dvonamotajni (i to
razdvojeni), po vrsti napona sinusnog oblika frekvencije 50 Hz. No, postoji veliki skup drugih
specijalnih (nestandardnih) transformatora, koji se, barem po nekoj osobini, razlikuju od standardnih.
Ovde emo nabrojati i ukratko opisati samo najznaajnije:
- tronamotajni transformatori. Ovi transformatori imaju, osim primara i sekundara, jo jedan
namotaj za prijenos snage. Mogue kombinacije su sa jednim primarom i dva sekundara,
odnosno dva primara i jednim sekundrom. Upotrebljavaju se u razvodnim postrojenjima sa tri
razliita naponska nivoa.
- autotransformatori. Oni imaju samo jedan namotaj - primar i sekundar su fiziki (galvanski)
sjedinjeni, ali postoji visokonaponska i niskonaponska strana. Ovakva izvedba je, u odnosu na
dvonamotajne iste snage, ekonominija jer ima manju masu aktivnog dijela (magnetskog kola i
namotaja), uz vei stepen iskorienja; meutim manje je pouzdana zbog postojanja galvanske
veze izmeu (dijelova) namotaja, a rektansa rasipanja je mnogo manja. Trofazni
autotransformatori se esto prave za velike snage. Zbog utede, drugo ime ovog ureaja je
transformator u tednom spoju.
124
ASINHRONE MAINE
Asinhrona maina se u primjeni najee susree kao motor, i to trofazni. Tipini je predstavnik
elektrine maine male snage koja se obino pravi u velikim serijama. Prednosti asinhronih maina, u
odnosu na ostale vrste elektrinih maina, su prvenstveno manja cena, jednostavnost konstrukcije,
manji momenat inercije, robusnost, pouzdanost i sigurnost u radu, lako odravanje, dok su nedostaci
vezani uglavnom za uslove pokretanja i mogunost regulisanja brzine obrtanja u irokim granicama.
Primena mikroprocesora i energetske elektronike omoguila je ekonomino upravljanje motorima za
naizmeninu struju i time konkurentnost i u podruju pogona sa promenljivom brzinom.
125
Obrtno polje
Obrtno magnetsko polje moe se dobiti pomou trofaznog sistema kada se na stator postave tri
namotaja ije se ose jedna u odnosu na drugu pomjerene za elektrini ugao od 120 o i kada se oni
prikljue na sinusoidne napone koji obrazuju trofazni naizmjenini sistem.
Obrtno polje se moe dobiti i pomou dva namotaja prostorno pomjerena za elektrini ugao od 90 o kroz
koje teku dvofazne struje, ili uopteno pomou q namota kroz koje teku q-fazne struje. Dakle, obrtno
polje moe da se dobije pomou viefaznih namotaja rasporeenih po obimu statora sinhrone ili
asinhrone maine kada kroz te namotaje teku viefazne naizmjenine struje. Tako dobijeno polje je
ekvivalentno polju jednog pobudnog namotaja napajanog jednosmernom strujom, koje se mehaniki
obre istom ugaonom brzinom.
126
ija se vriednost pri naznaenom optereenju kree kod motora manjih snaga od 3 do 8%, a kod motora
veih snaga od 1 do 3%. Uestanost elektrinih i magnetskih veliina rotora, f2 ,dobija se kada se
primarna uestanost (uestanost mree) pomnoi sa klizanjem s:
Samo u trenutku putanja u rad ili kad rotor usljed preoptereenja stane (kratki spoj), uestanost u
rotoru je jednaka statorskoj uestanosti, odnosno klizanje je jednako jedinici.
127
Korisna (mehanika) snaga na vratilu maine jednaka je razlici ukupne mehanike snage i mehanikih
gubitaka usled trenja i ventilacije:
Vano je uoiti da, kada se govori o snazi motora, podrazumjeva se korisna mehanika snaga na vratilu
motora.
Korisni mehaniki momenat se dobija iz jednaine:
128
129
130
iz koje slijedi da se pri konstantnom otpornom momentu (momentu tereta) i konstantnoj brzini obrtnog
magnetskog polja, regulacija klizanja AM moe izvriti na sledei nain:
promenom frekvencije mree (izvora),
promenom broja pari polova i
promenom klizanja, a klizanje promenom napona napajanja i promenom otpora u kolu rotora (za
maine sa namotanim rotorom),
primenom kaskadnih spojeva,
vektorskim upravljanjem.
131
Asinhroni generator
Generatorski reim rada asinhrone maine nastupa kada se rotor maine obre stranom
pogonskom mainom u smjeru obrtanja magnetskog polja brzinom veom od sinhrone. U ovom reimu
rada generator predaje aktivnu snagu mrei, meutim zbog potrebe za snabdjevanjem reaktivnom
snagom za stvaranje magnetskog polja pobude, asinhroni generator ne moe da radi sam na sopstvenu
mreu, ve samo paralelno bar sa jednim sinhronim generatorom. Naznaeno klizanje generatora je
otprilike isto kao naznaeno klizanje motora, ali ima negativan predznak. U odnosu na sinhrone
generatore, osnovni nedostatak asinhronih generatora je potreba za reaktivnom energijom, odnosno
potreba za barem jednim sinhronim generatorom, dok su prednosti vezane za jeftiniju i jednostavniju
opremu, to dolazi do izraaja kod manjih snaga. Naime, kod asinhronih generatora nije potrebna
aparatura za sinhronizaciju, pogonska maina ne zahtjeva skupi regulator brzine obrtanja, ve samo
ureaj za njeno ogranienje, a nije potreban ni automatski regulator napona. Asinhroni generatori nisu
naili na neku iru upotrebu, i danas ih susreemo kao pomone generatore manjih snaga.
ta je transformator?
Koji su osnovni dijelovi transformatora?
Objasniti princip rada transformatora.
Nacrtati i objasniti ekvivalentnu emu transformatora?
Koji se gubici javljaju u transformatoru i kako se oni odreuju?
Kako je definisan stepen iskoritenja transformatora?
Koje su to dvije izvedbe trofaznih transformatora?
Kako mogu biti spojeni namotaji traofaznih transformatora?
Kako se oznaavaju namotaji transformatora?
Koji su uslovi za paralelan rad transformatora?
ta je to autotrnsformator?
Gdje se koriste tronamotajni transformatori?
ta je indukt, a ta induktor?
Koje su vrste asinhonih maina?
Princip rada asinhronog motora?
Kako je definisano klizanje?
Kakav je bilans snaga u asinhronom motoru?
Kako se pokreu motori sa namotanim rotorom?
Kako se pokreu motori sa kratko spojenim rotorom?
Na koje naine je mogue regulisati brzinu asinhronih motora?
Objasniti konstrukciju i princip rada jednofaznih asinhronih motora?
Kada asinhrona maina radi kao generator?
Koje su prednost i nedostaci asinhronih u odnosu na sinhrone generatore?
132
ELEKTROENERGETSKA
POSTROJENJA III
133
Potporni izolatori
Potporni izolatori su elementi postrojenja koji nose sabirnice (i ostale neizolirane vodie) u
postrojenjima, izoliraju goli vodi od uzemljenih dijelova i preuzimaju na sebe sile koje djeluju na
sabirnice. Odabiru se na osnovu:
nazivnog napona sabirnica
veliine sile koja se na njih prenosi pri kratkom spoju
S obzirom na izvedbu i mehaniku vrstou razlikujemo vie tipova potpornih izolatora.
Porculanski potporni izolatori:
imaju kapu i podnoje od lijevanog eljeza
nemaju istu vrstou po cijeloj visini
doputeni moment savijanja M1 za presjek neposredno
ispod kape manji je (radi manje povrine presjeka) nego
doputeni moment savijanja M2 za presjek neposredno
iznad podnoja
Potporni izolatori (3)
Umjetno smolni potporni izolatori:
nemaju metalnu kapu niti podnoje
konstrukcija im je takva da su jednake vrstode i u
gornjem i u donjem dijelu izolatora
Visei (ovjesni) izolatori se koriste u postrojenjima u kojima su sabirnice izvedene od ueta, a kao
nosai sabirnica upotrebljavaju se visei izolatori slijedeih izvedbi:
a) kapasti
b) masivni
c) tapni
134
Provodni izolatori
Provodni izolatori izoliraju gole vodie od zidova ili metalnih
dijelova. Upotrebljavaju se pri prolazu vodia iz prostorije u
prostoriju, iz jednog dijela oklopljenog rasklopnog postrojenja u
drugi, ili iz rasklopnog postrojenja u slobodan prostor. Izbor
provodnih izolatora vr se na osnovu slijedeih veliina:
nazivni napon
maksimalna trajna struja u normalnom pogonu
mehaniko naprezanje za vrijeme trajanja kratkog spoja
zagrijavanje za vrijeme trajanja kratkog spoja
Izvode se za nazivne struje: 200, 400, 600, 1000, 1500 i 2000 A
Rastavljai
Rastavljai vidljivo odvajaju vodljive dijelove postrojenja (obino one pod naponom od onih
koji nisu). Rastavljai se normalno ne upotrebljavaju za prekidanje struja (nemaju medij za gaenja
elektrinog luka). Oni mogu trajno voditi nazivnu struju, a kratkotrajno i struju kratkog spoja. Iznimno
se rastavljai mogu koristiti za prekidanje malih pogonskih struja:
struje praznog hoda transformatora nazivne snage (do par stotina kVA)
struje optereenja transformatora nazivne snage (do par desetaka kVA)
kapacitivne struje zranih vodova u praznom hodu (duljine do 20 km i nazivnog napona do 10 kV)
pri tome je isklapanje potrebno provesti to je mogue bre.
Izbor rastavljaa se vri na osnovu:
nazivnog napon i
nazivne struja
uz kontrolu odabranog rastavljaa s obzirom na :
mehanika naprezanja u vrijeme trajanja kratkog spoja (Iu)
zagrijavanje za vrijeme trajanja kratkog spoja (It)
Za prekidanje pogonskih struja koriste se:
uinski osigurai
prekidai, sklopke
uinski rastavljai
Uinski osigurai
Zahtjevi za uinske osigurae:
velika prekidna mo
brzo prekidanje struja kratkog spoja
precizna vremensko-strujna karakteristika u sluaju manjih
preoptereenja
mogunost proputanja velikih trenutnih preoptereenja
prekidanje struja bez stvaranja opasnih prenapona
Izbor osiguraa se vri:
prema nazivnom naponu mree
prema nazivnoj struji
Prekidai
Pored toga to mogu sklapati i voditi struje u normalnom pogonu (sklopke), mogu uklapati i
prekidati struje kratkog spoja. U veini sklopnih aparata koji se danas koriste prekidanje struja postie
se mehanikim razdvajanjem kontakata, pri emu se redovito javlja elektriki luk.
U izmjeninim strujnim krugovima pojava elektrinog luka je pozitivna jer sprjeava naglo prekidanje
struje a time i pojavu velikih prenapona u mrei. Struja na taj nain prirodno prelazi kroz nulu. Kada
struja postigne vrijednost nula, elektrini luk se gasi i potrebno je osigurati da se ponovno ne upali.
Naime, bez obzira to je pojava elektrinog luka pozitivna glede prenapona, gorenjem luka razvija se
135
velika toplinska energija koja moe uzrokovati velika termika i mehanika naprezanja. Stoga je nakon
gaenja elektrinog luka prirodnim prolaskom struje kroz nulu potrebno osigurati da elektrina vrstoa
meukontaktnog prostora bude dovoljno velika da ne doe do ponovnog paljenja luka. Ako to nije
postignuto, luk se ponovno pali sve do narednog prolaska struja kroz nulu.
Za sprjeavanje ponovnog paljenja luka potrebno je:
brzo uspostaviti odgovarajuu dielektrinu vrstodu:
deionizacija plazme
rekombinacija (SF6 prekidai)
difuzija (vakumski prekidai)
veliki slobodni put elektrona (uljni, malouljni, hidromatski prekidai)
hlaenje (odvoenje topline iz plazme konvekcijom ili kondukcijom)
komprimiranim zrakom (pneumatski prekidai)
poprene metalne ploe (prekida deion)
uzdune keramike ploe (prekidai s uskim rasporima)
atmosferski zrak (zrane sklopke)
zamjena plazme svjeim medijem velike dielektrine vrstode
vodik iz tekuine (uljni, malouljni, hidromatski prekidai)
vodik iz vrste tvari (plinotvorni prekidai)
komprimirani zrak (pneumatski prekidai)
Izbor prekidaa se vri prema:
rasklopnoj struji, Ir
nazivnom naponu, Un
136
Dvostruke sabirnice:
Glavni razlozi upotrebe dvostrukih sabirnica u postrojenjima su:
poveana elastinost pogona
poveana pouzdanost pogona
- mogu je pregled, odravanje i kvar jednog sustava sabirnica bez prekida pogona
na drugom sustavu
Spojno polje
Spojno polje se koristi u postrojenjima s viestrukim sabirnicama u kojima je mogu zajedniki
pogon (meusobno spajanje) vie sistema sabirnica. Njegova upotreba ima smisla samo u postrojenjima
s jednim prekidaem po odvodu (europska izvedba) u postrojenjima s dva prekidaa po odvodu ulogu
spojnog polja moe preuzeti bilo koji od njih. Spojno polje se sastoji od dva rastavljaa i prekidaa.
137
visokofrekventna
prigunica
sprjeava
irenje
visokofrekventnih impulsa po cijeloj mrei.
138
Elektrane
Uloga elektrana je da u svakom trenutku zadovolje potronju elektroenergetskog sistema. Pod
potronjom se podrazumijevaju neto potrebe potroaa i gubici u prenosnim i distributivnim mreama.
Takoe elektrane treba da obezbjede i:
- regulacionu rezervu (za pokrivanje iznenadnih promjena optereenja);
- havarijsku rotirajuu rezervu (za pokrivanje ispada generatora najvee snage);
- remontnu rezervu (za pokrivanje generatora u remontu);
- hladnu rezervu (za pokrivanje ostalih duih neplaniranih ispada generatora).
Osnovna karakteristika svake elektrane je njena instalisana snaga ili naznaena snaga elektrane koja se
dobija kao aritmetiki zbir naznaenih prividnih snaga generatora u elektrani.
Dva osnovna tipa elektrana su:
1. termoelektrane (TE) (TE na fosilna goriva (ugalj, gas) i nuklearne elektrane) i
2. hidroelektrane (HE) (klasine i reverzibilne).
Termoelektrane su postrojenja u kojima se hemijska energija goriva pretvara u elektrinu energiju. To
pretvaranje energije nije direktno ve se obavlja u nekoliko koraka:
- prvo se hemijska energija goriva sagorevanjem pretvara u toplotnu energiju u loitima parnih
kotlova sa visokim stepenom iskorienja;
- zatim se toplotna energija pretvara u mehaniku u sistemu parni kotao turbina sa niskim stepenom
iskorienja;
- i na kraju se mehanika energija pretvara u elektrinu u sinhronoj maini sa visokim stepenom
iskorienja.
139
Parne turbine su osnovne pogonske maine sinhronih generatora u TE. U njima se unutranja
potencijalna energija vodene pare pretvara u mehaniku energiju.
Hidroelektrane su postrojenja u kojima se potencijalna energija vode pretvara u mehaniku energiju
preko hidraulinih turbina a zatim u elektrinu energiju pomou sinhronih generatora. Hidroelektrane
mogu biti konvencionalne i reverzibilne.
Konvencionalne hidroelektrane imaju smer kretanja vode od akumulacionog jezera ka turbini pa imaju
samo turbinski pogon. Zavisno od smetaja mainske zgrade, mogu biti pribranske i derivacione.
Konvencionalne HE, zavisno od veliine akumulacije, odnosno od vremena pranjenja akumulacije,
mogu biti protone i akumulacione HE.
Osnovni dijelovi HE su: brana, zahvat, dovodni tunel, vodostan (vodna komora), cjevovod pod
pritiskom, odvod vode, hidrauline turbine i generatori.
Hidraulina turbina se sastoji od: dovoda vode obrtnom kolu, obrtnog kola (rotora) i odvoda vode iz
obrtnog kola. Moe biti akciona (sa slobodnim mlazom vode koji udara u lopatice rotora i skree za
180; Peltonova turbina) i reakciona (voda u rotoru se i skree i ubrzava pa se menja pritisak vode;
Francisova, Kaplanova, dijagonalna i cijevna turbina).
Generator u postrojenju
U TE se koristi sinhroni generator sa valjkastim rotorom ili turbogenerator. On dobija
mehaniku energiju od parne turbine ija se ekonominost poveava sa porastom brzine obrtanja. Moe
biti dvoplona maina sa sinhronom brzinom obrtanja od 3000 ob/min pri uestanosti od 50Hz a kod
nuklearnih elektrana moe biti etvoropolna maina sa sinhronom brzinom obrtanja od 1500 ob/min.
Rotori su, zbog velike brzine obrtanja i velikih centrifugalnih sila, malih prenika (do 1.25m) i velikih
duina (do 6.5m).
U HE se koriste generatori sa istaknutim polovima (hidrogeneratori). Ekonomine brzine obrtanja ovih
generatora su male (nekoliko desetina do nekolika stotina obrtaja u minutu). Zato su to viepolne
maine sa rotorima velikih prenika (veim od 15m) i malim duinama.
vodova iznad tla.
140
Signalizacija
Povratno javljanje treba da signalizira poloaj prekidaa. Signalizacija treba da bude tako
izvedena da se poloaj prekidaa moe tano utvrditi. U tu svrhu se upotrebljavaju kontakti signalnog
prekidaa koji je mehaniki spojen sa osovinom prekidaa. Signalni prekidai su pomoni prekidai koji
se ugrauju u prekidae i rastavljae i pokreu se neposredno sa njihovih osovina a ako rastavlja ima
pneumatski pogonski mehanizam, signalni prekidai se pokreu sa komandnih ureaja.
Signalizacija moe biti: obavjetajna (obavjetava o trenutnom stanju aparata preko sijalice ili preko
pokazivaa poloaja) i alarmna (javlja o stanjima kao to su: poremeaj u postrojenju, kvar, ispad
pojedinih aparata, havariju i sl.).
Ureaji za sinhronizaciju
U svakoj elektrani nalazi se po nekoliko generatora i u odnosu na ostali dio elektroenergetskog
sistema svi generatori rade paralelno. U toku dana ne rade stalno svi generatori, to zavisi od
dijagrama dnevnog optereenja. Postupak ukljuenja generatora na mreu naziva se sinhronizacija i
ona se moe obavljati runo i poluautomatski ili automatski (kod postrojenja sa daljinskim
upravljanjem).
U svakoj elektrani postoji posebna oprema za dovoenje sinhronih generatora u paralelan rad s ostalim
generatorima, odnosno oprema za sinhronizaciju. Ovu opremu sainjavaju dvostruki voltmetar (jedan
voltmetar mjeri napon mree a drugi elektromotornu silu generatora), dvostruki frekvencmetar (jedan
frekvencmetar mjeri uestanost napona mree a drugi uestanost elektromotorne sile generatora),
sinhronizacione sijalice (obine sijalice koje se pale ili gase kada se poklope uestanosti napona mree
i generatora) i nulti voltmetar (osetljiv na male vrednosti napona) i sinhronoskop (to je aparat koji
moe da zameni sinhronizacione sijalice i nulti voltmetar).
141
142
OSNOVNO O MREAMA
Nerijetko je pojam elektroenergetska mrea kolokvijalni sinonim za elektroenergetski sistem
(EES) koji smo opisali ranije govorei o elektroenergetskim postrojenjima. Kada smo govorili o
elektroenergetskom sistemu, opisali smo njegovu mreu kao karakteristian podsistem veza izmeu
pojedinih prostorno udaljenih dijelova sistema, koje jo sainjavaju elektrane, transformatorske
stanice, razdjelne stanice (mjesta) i potroai. Oblik i nain prostorne povezanosti naziva se
konfiguracija ili topologija mree, a pojedine veze mogu imati razliite napone i tada su spojene preko
transformatora.
Razvrstavanje mrea
Ne postoji strogo odreeni nain razvrstavanja elektrinih mrea, pa se one mogu razvrstavati
prema razliitim svojstvima, kako primjerice slijedi.
1. Prema vrsti struje: mree izmjenine i istosmjerne struje. Mree izmjenine struje su najee
trofazne mree s nul-vodiem ili bez njega. Kao jednofazne mree se pojavljuju obino kao
ogranci trofaznih vodova. Mree istosmjerne struje su male (po snazi i konfiguraciji) i imaju
specifine namjene (uglavnom nuno napajanje). Postoje takoer mree izmjenine i
istosmjerne struje za vuu (eljeznice i sl.) koje ovdje neemo razmatrati.
2. Prema nazivnom naponu: mree niskog i visokog napona. Mree niskog napona imaju
ogranienje da na mjestu potronje napon izmenu bilo koje faze i zemlje ne smije biti vei od
250 V. Sve ostale mree spadaju u visokonaponske. U praksi se pojavljuje sluaj da se zbog
ispitnih napona opreme i neki drugi rijetko koriteni naponi ispod 1 kV (500, 600 i 900 V)
tretiraju kao naponi niskonaponske mree.
Danas je uobiajeno da se visokonaponske mree razvrstavaju jo na mree srednjeg napona,
visokog napona i vrlo visokog napona, u jednakim razredima kako smo naveli kod elektroenergetskih
postrojenja za opremu (samo se kod opreme uzima kao podatak najvii napon u okviru doputenih
odstupanja). U nas se u nacionalnoj mrei koriste linijski naponi 10, 20, 35, 110, 220 i 380 kV, a u
tvornikim mreama jo 3 i 6 kV radi visokonaponskih potroaa. Na razini sadanjeg stanja i budueg
razvoja mree, ekonomski bi opravdan niz napona bio 380-110-20-0,4 kV i tome se postupno tei kroz
obnavljanje i proirenje mree.
3. Prema svrsi: prijenosne i distributivne mree. Podjela se mijenja ovisno o razini i prostornoj
gustoi potronje u pojedinim EES. Mree napona do ukljuivo 110 kV smatrat emo kod nas
distributivnim mreama, a prijenosnim mreama one iznad tog napona.
4. Prema konfiguraciji: otvorene (radijalne) i zatvorene (prstenaste, dvostrano napajane,
zamkaste, sloene) mree. Zatvorene mree su zahtjevnije ali imaju poveanu sigurnost
opskrbe u sluaju kvarova.
5. Prema konstrukciji: vanjske i unutarnje mree odnosno zrani vodovi, kabeli ili plinom izolirani
vodovi.
Prorauni mrea
U projektiranju i izvedbi mrea moraju se zadovoljiti osnovni zahtjevi na ekonomskotehniku
opravdanost, kvalitetu i utjecaj na okoli. Ekonomsko-tehnika opravdanost znai da mrea mora biti
izvedena na nain da u investiciji, eksploataciji i odravanju postigne maksimalnu opravdanost rjeenja
koje nude projektant i izvoa. Kvaliteta opreme se osigurava ISO standardima, a kvaliteta isporuene
energije ukljuuje sigurnost napajanja i promjene napona iskljuivo u propisanim (i ugovorenim)
granicama. Utjecaj na okoli prvenstveno podrazumijeva bezopasnost po okoli.
Kod projektiranja elektrine mree (ili njenih dijelova) prave se detaljni izrauni koje treba poznavati
projektant naeg profila. To znai da moraju biti ukljueni svi aspekti rjeenja a posebno:
- Razlike i promjene napona u odreenim takama mree. Zadatak je obino da se odredi
presjek vodia prema doputenoj razlici napona. Istodobno se moe rijeavati regulacija
napona (primjerice na otcjepima transformatora) ako se izlazi iz doputenih okvira.
- Toplinsko optereenje i zagrijavanje pojedinih vodova. Zadatak je da se provjeri doputena
jakost struje kod najveih optereenja voda i njegovo zagrijavanje u okoliu u kojem se nalazi.
- Mehanika vrstoa vodova. Zadatak je da se kontrolira optereenje i naprezanje vodia i svih
mehanikih dijelova u najnepovoljnijim uvjetima pogona i okolia, te da se izbjegnu
nedoputena mehanika naprezanja, a takoner pomaci i promjene koje bi mogle ugroziti
sigurnosne razmake i doputena optereenja (vjetar, led, kidanje vodia i dr.).
143
ZRANI VODOVI
Zrani vodovi su najzastupljeniji u prijenosu elektrine energije. U odnosu na kabele normalno
imaju prednost u cijeni i odravanju (popravkama kvarova). Nedostatci su izloenost klimatskim (led,
vjetar, grom) i sluajnim (letjelice, neovlatene osobe) oteenjima. Razvrstavanje zranih vodova
moe se provesti po vie kriterija od kojih su neki:
- nazivni napon voda,
- broj strujnih krugova voda,
- materijal i konstrukcija vodia,
- materijal i konstrukcija stupova.
Osnovni elementi zranog voda, poredani po redoslijedu izvoenja radova, su:
- temelji s uzemljivaem,
- stupovi s uzemljenjem,
- izolatori s ovjesnim, spojnim i zatitnim priborom,
- vodii i zatitna uad.
Temelji prenose sile sa stupa na tlo i osiguravaju stabilnost voda kao granevinskog objekta.
Uzemljenje osigurava da naponi koraka i dodira ostanu u doputenim granicama kod bilo kakvih
pogonskih stanja, a takoer je vano za pogonsku sigurnost voda.
Stupovi osiguravaju vodiima odgovarajue sigurnosne razmake i visinu nad tlom. Dimenzioniraju se na
osnovu mehanikih optereenja kao graevinski objekti.
Izolatori imaju ulogu da elektriki izoliraju vodie od stupa i da ih dre u odreenim poloajima koji
osiguravaju sigurnosne razmake. Optereeni su mehaniki i elektriki, a kod pojave luka i termiki.
Ovjesni pribor preuzima mehanika optereenja povezivanja vodia i izolatora sa stupom. Spojni pribor
slui za osiguranje prolaza struje kod nastavljanja vodia i optereen je termiki (Jouleova toplina) a
nerijetko i mehaniki. U zatitni pribor moemo svrstati one dijelove voda koji se koriste za zatitu od
prevelikih vibracija, otklanjanje luka od vodia i izolatora, oblikovanje elektrinog polja radi manjeg
naprezanja izolatora i dr.
Vodii
Vodii zranih vodova i njihova zatitna uad rade openito pod tekim uvjetima jer su izloeni
djelovanju klimatskih uvjeta (led, vjetar, ekstremne temperature) i lokalnih kemijskih oneienja
zraka. Uz dobru vodljivost, od njih se trae zahtjevna mehanika svojstva i kemijska povrinska
otpornost. U osnovi imamo vodie s bakrom i vodie s aluminijem i u kombinaciji s elikom. Iz podataka
144
za specifinu masu i elektrinu vodljivost se vidi da je aluminijski vodi jednake duine i otpora dva
puta laki od bakrenog, a i cijena mu je vie nego dvostruko nia. Aluminij ima vie od dva puta veu
specifinu toplinu, ali slino manju mehaniku vrstou. Posebice ima loiju ilavost i loe vodljiv
oksid.
Kod zranih vodova promjer vodia je znaajan samo zbog sila vjetra. Kako je bakreni vodi (jednakog
otpora po jedinici duine) manjeg promjera i vee teine, bit e njegovo njihanje uslijed vjetra manje
amplitude i sigurnosni razmaci mogu biti manji (jeftinija glava stupa). Aluminijski vodi e pak imati
manju teinu (manje optereenje stupa) i vei promjer (manji efekt korone). U kombinaciji s elikom
(aluel) imat e takoer manji provjes ueta (nii stup) kod jednakog raspona.
Prema konstrukciji vodia razlikujemo nekoliko tipova vodia:
1. Jednoini vodii. Sastoje se od samo jedne ice punog profila. Izranuju se od elika ili bakra
(do 80m raspona i 16 mm2 presjeka).
2. Vieini jednovrsni vodii. Ovisno o presjeku, sastoje se obino od 7, 12, 19, 37 ili 61 usukanih
ica jednakog presjeka. Prednost je u boljoj savitljivosti u odnosu na puni profil posebice kod
veih presjeka, ali usukanost donosi 23% poveanje duine ica u odnosu na vodi. Izrauju se
od bakra, aluminija, elika, aldreja i bronze. Standardni presjeci (10, 16, 25, 35, 70, 95, 120,
150, 185, 240 i 300 mm2) u stvarnosti se malo razlikuju od navedenih i treba koristiti tonije
podatke proizvonaa.
3. Vieini vodii od dva metala. Dijele se na vodie s dvije grupe homogenih ica i na jednake
ice od dva materijala. Osnovni primjer prvih je aluel sastavljen od pocinanih eljeznih ica
jezgre i aluminijskih ica omotaa.
4. uplji vodii primjenjuju se kod napona 220 kV i vie radi smanjenja gubitaka korone. Mogu biti
izvedeni s unutarnjim pojaanjem dranja ica ili bez njega. ice su plosnatog oblika s perom i
utorom na uim staranama. Nekoliko takvih profila usukuje se na nain da se dobije tono
okrugli vanjski profil vodia koji je lagan i relativno velikog promjera, ima veliku mehaniku
vrstou i ne oteuje se bilo u nategnutom ili nenategnutom stanju.
Izolatori
Izolatori nose vodie i fiksiraju njihovo mjesto u rasporedu razmaka vodia samih i sa uetima i
dijelovima stupa, a osiguravaju dobru izolaciju vodia pri najveim pogonskim naponima. Njihova
funkcija zahtijeva sigurna i trajna mehanika i izolacijska svojstva. U mreama su u najiroj primjeni
porculanski izolatori.
Izolatori: (1) NN potporni, (2) SN potporni, (3) VK tip, (4) tapni (L tip), (5) kompozitni
Starija rjeenja izolatora su steatitni masivni izolatori i porculanski tapni izolatori. tapni izolatori
dalekovoda se danas rade iz kompozitnih materijala. Kompozitni izolatori imaju prednost u teini,
elastinosti te odbojnosti na vodu i neistoe iz zraka.
Kod 35 kV i iznad toga koriste se ovjesni izolatori. Ovjesni izolatori se obino izvode kao lanani
izolatori sastavljeni od kapastih lanaka. Alternativni materijal porculanu je kaljeno staklo, gdje se
mogu vidjeti oteenja. Broj kapastih lanaka u izolatorskom lancu ovisi o najviem naponu i otpornosti
na bona naprezanja (vjetar). Pojedini lanci izolatora spajaju se umetanjem batia u zdjelicu te
osiguranjem spoja odgovarajuim zatikom. Lako sastavljanje i rastavljanje kapastih lanaka bitno je za
montau i zamjenu (pod naponom) oteenih dijelova, pa je preciznost obrade spojnih dijelova
izuzetno vana.
145
Izolatorski lanci: (1) porculanski, (2) stakleni magleni, (3) stakleni, (4)aerodinamini
Za sastavljanje u kompletan lanac koristi se ovjesni i zatitni pribor. Kada se zbog velikih vertikalnih
optereenja koriste dvostruki izolatorski lanci, oni se na krajevima povezuju odstojnicima. Na
krajevima lanace se postavljaju rogovi koji osiguravaju da eventualni proboj odvede luk kroz zrak bez
oteenja povrine izolatora. Kod viih napona se takoner postavljaju torusni potencijalni prsteni koji
onemoguavaju visoke jakosti polja na metalnim dijelovima ovjesa koji su obuhvaeni prstenom. Na
donjem dijelu izolatora nalazi se stezaljka za vodi. Stezaljka moe biti po funkciji nosna ili otponska.
Nosne (vrste) stezaljke fiksno dre vodi, ali su najee gibljivo ovjeene o izolatorski lanac.
Otponske (otpusne) stezaljke doputaju vodiu da proklizne iz utvrnene pozicije kad nateg vodia s
jedne strane premai odrenenu vrijednost i povue izolatorski lanac.
Pribor
Osnovni pribor za montau vodova dijelimo u spojni (spojnice za galvansko spajanje vodia),
potporno-ovjesni (podupore ili zavjeenja izolatora i vodia) i zatitni (elektriki i mehaniki) pribor.
Izrauje se od kovanog elika, tempernog lijeva i aluminijskih slitina (za eljezo je obvezno
antikorozijsko pocinavanje).
146
Nosni izolatorski lanac za snop od dva vodia: (1) jednostruki, (2) dvostruki
Stupovi
Materijali koji se koriste za izradu stupova su drvene grede, elini profili i armirani beton.
Drvo se koristi za napone do 10 kV. Prednost mu je u maloj teini i brzoj montai. Jeftiniji su u gradnji,
ali im je trajnost mala unato impregnaciji. Po trajnosti se koriste pitomi kesten, bor, jela i smreka, a
za pojedine piljene ili tesane elemente takoer hrast. Kako je truljenju najizloeniji dio pri zemlji,
trajnost se poveava koritenjem armirano-betonskih temeljnih stupova, na koje se uvruju elinim
obujmicama iznad zemlje.
147
Primjeri drvenih stupova: (1) niskonaponski linijski, (2) kutni A-stup 10-20 kV, (3) nosni Xstup 35 kV, (4)
nosni portalni stup 110 kV, (5) zatezni kutni stup 35-110 kV
Pocinani elik je dominantan materijal u gradnji dalekovodnih stupova (dodatno bojadisanje poveava
trajnost zatite). Osim cijevnih profila za napone do 10 kV, koriste se redovito kutni profili za
reetkaste konstrukcije ukruene dijagonalnim tapovima. Spojevi se izvode vijcima, zakovicama ili
zavarivanjem.
Armirano-betonski stupovi prihvatljive kvalitete rade se industrijski centrifugiranim lijevanjem betona.
Obzirom na relativno veliku teinu i probleme u transportu i montai, primjenjuju se za napone do 10
kV.
Primjeri jednostrukih elino-reetkastih stupova: (1) jela , (2) Y-stup, (3) maka, (4) sidreni finski
stup, (5) sidreni V-stup
Na konstrukciju stupa utjee veliina nazivnog napona voda, materijal, presjek i broj vodia. Uvjeti
rada zranih vodova ovise puno o klimatskim uvjetima i o mjestu kuda prolaze (polja, ume, naselja,
rijeke, brda, klanci i dr.) i sa ime se kriaju (ceste, pruge, cjevovodi, drugi vodovi i sl.). Zbog toga se
upotrebljavaju razliiti tipovi stupova du trase dalekovoda.
Trasa dalekovoda se odabire tako da vod bude to krai i jeftiniji. Skupe prijelaze i krianja treba
maksimalno smanjiti. Prema odabranoj trasi e biti odreen broj stupova po vrsti (nosni, zatezni,
kutni, rasteretni, krajnji, kriini, prepletni, preponski i menustup).
Nosni (linijski) stupovi slue za noenje vodia na ravnim odsjecima voda, normalno im izolatorski
lanci (s nosnim stezaljkama) vise vertikalno (jer ne postoje horizontalne sile u smjeru voda), obi no ih
ima najvie, konstrukcijski su najmanje zahtjevni i stoga najjeftiniji.
Za razliku od njih, zatezni stupovi se dimenzioniraju na preuzimanje optereenja u smjeru voda uslijed
razliitih horizontalnih sila (natega) i kod prekida pojedinih vodia u vodu (njihovi izolatori imaju
otpusne stezaljke).
Rasteretni stupovi imaju svrhu da fiksiraju vodie u odreenim tokama dalekovoda.
Krajnji stupovi postavljaju se kod ulaza ili izlaza iz postrojenja elektrane ili transformatorske stanice.
Ovaj stup prima sve sile koje djeluju u vodiima voda do najblieg rasteretnog stupa, jer su kratki
vodii u krugu postrojenja vrlo slabo nategnuti.
Kriini stupovi su po opremi rasteretni i upotrebljavaju se kod krianja s drugim vodom (ili vrlo velikih
raspona) te moraju biti vrlo visoki.
Prepletni stup ima karakteristike rasteretnog stupa i koristi se na onim mjestima gdje svi vodii ili dio
njih moraju promijeniti svoja mjesta u rasporedu radi postizanja elektrine simetrije voda.
Preponski stup se postavlja tamo gdje zbog promjene presjeka ili doputenog naprezanja vodia nateg
nije jednak s obje strane (kod prijelaza dalekovoda preko rijeka, prometnica, klanaca i dr.) i po opremi
je rasteretni.
Meustup je visoki spup koji je po opremi i konstrukciji nosni stup, pa je prema tome jeftiniji od
stupova te visine otpornih na horizontalna optereenja uzdu voda (rasteretni, preponski).
148
Kabeli
Kabeli su izolirani vodovi u kojima su vodii (aluminij ili bakar) zasebno izolirani i smjeteni u
jedan zajedniki omota koji ih titi od vanjskih mehanikih i kemijskih utjecaja. Pojedini konstruktivni
elementi kabela bit e prilagoeni ovisno o nazivnom naponu i kojem je okoliu namijenjen.
Po broju vodia su kabeli jednoilni (visoki i vrlo visoki naponi, posebne namjene), troilni (srednji i
visoki naponi) i etvoroilni (niski napon). Vodii su puni (mali presjek) ili poueni. Zbog bolje
popunjenosti se do 10 kV koriste sektorska umjesto okruglih pouenja (ti kabeli su manjeg promjera i
cijene), a kod viih napona stlaeni vodii gdje su se ice u okruglom presjeku ile deformirale i
popunile prazne prostore. Kod viih napona se jakost elektrinog polja na povrini ueta smanjuje tako
da se ue glatko omota poluvodljivim slojem (papir ili plastika s dodatkom grafita i dr.).
Izolacija vodia se izvodi od uljem impregniranog papira, gume, plastomera (polietilen PE/XLPE i
polivinil-klorid PVC) i elastomera (etilen-propilen i butil). Papirna izolacija (uljni kabeli) ima
nedostatak radi osjetljivosti na vlagu te sloenije kabelske glave i nastavka.
Kabeli za srednji napon i vie imaju preko izolacije vodia aluminijske folije kao vodljive zaslone na
potencijalu zemlje. Neki vieilni kablovi za srednji napon imaju vodljivi zaslon zajedniki za sve
vodie. Vanjski presjek kabela je uvijek krunica, pa se meuprostor ispunjava popunom od materijala
slinog izolaciji. Ako je izolacija ulje ili plin, koriste se elastine spirale u aksijalnom smjeru da
osiguraju razmake. Omota aktivnog dijela kabela kod papirne izolacije je beavni olovni plat (rjee
aluminijski, elini ili bakreni), a kod ostalih je to plastina izolacija ili metal.
Ukoliko se oekuju znaajna mehanika naprezanja kabela postavlja se armatura u obliku spiralno
ovijenih pocinanih elinih ica u jednom ili dva sloja.
Na kraju se izvodi antikorozijski zatitni sloj iz opleta jute natopljene katranom, bitumenom ili
asfaltom kod uljnih kabela odnosno neprekinuti sloj od PE ili PVC kod ostalih.
149
150
151
Provodnici i kablovi
U elektrinim instalacijama koriste se izolovani provodnici i instalacioni i energetski kablovi.
Kabl se sastoji od vie izolovanih provodnika pod jednim zajednikim platom preko koga moe biti
jedan ili vie omotaa. Provodnici i kablovi se oznaavaju sa sedam karakteristinih grupa slova ili
brojeva. Navedimo jedan primjer:
PGP-Y 5x2.5mm2
Ovo je provodnik za napone do 1000V, bez posebnog podruja primjene sa elektroizolacionim slojem
svake ile od polivinil hlorida (PVC mase) i dva zajednika omotaa (prvi je od gume a drugi od PVC
mase). Sadri pet okruglih bakarnih ila presjeka po 2.5 mm 2, od kojih jedna predstavlja zatitni
provodnik.
Prekidai
Prekidai slue za uspostavljanje ili prekid strujnog toka izmeu izvora i prijemnika. Osnovni
element su kontakti ijim se pomjeranjem odnosno zatvaranjem i otvaranjem uspostavlja ili prekida
tok elektrine struje. Prekidai mogu biti jednopolni ili viepolni, dvo i tropoloajni.
Prekida sa elektromagnetom kao posrednikom zatvara kontakte kada se magnet pobudi nekom
strujom, a otvara ih oprugom zategnutom pri zatvaranju, kada se prekine ta struja. Nazivaju se jo i
kontaktori.
Osigurai
Topljivi osigurai su jedina zatitna komponeneta od prevelike struje koja struju prekida sama
bez posredstva prekidaa. To je postignuto posebnom konstrukcijom njegovog topljivog umetka. Po
konstrukciji se dijele na tri klase:
- B- topljivi umetak sa cilindrinim kapicama
- D- sastoji se od osnove, kape, topljivog umetka sa eonim kontaktima i kalibracionog prstena
- N- dvije osnove i topljivog umetka sa noastim kontaktima
Po karakteristikama djelovanja mogu biti:
1. normalni (brzi) njihovo vrijeme djelovanja ne smije biti manje od 10s pri ispitivanju
strujom 1,75xIn
2. tromi simbol tromosti je gravura pua na tijelu umetka. Vrijeme djelovanja ne smije
biti due od 6s sa strujom ispitivanja 5xI n.
Osigurai velikih prekidnih moi NV osigurai ili tzv visokouinski osigurai imaju prednost u
prekidanju struja velikih vrijednosti. U umetku se ne dogaa samo jednostavan proces prekidanja
struje topljenjem, ve se pojavljuje efekat napona luka koji ne doputa da struja kratkog spoja
dostigne maksimalnu vrijednost. Izrauju se za struje do 2kA.
Instalacioni automatski osigura je prekida sa runim ukljuenjem i oprugom zategnutom pri
ukljuenju,na koje djeluje bimetalno i prekostrujno rele koji su ugraeni u njega.
Ovi osigurai se izrauju za nazivne struje : 6, 10, 16, 20, 25, 32, 40, 50, 63, 100A.
152
153
2. TT sistem
3. IT sistem
Gromobranska instalacija
Atmosferski elektricitet se javlja kao posledica meusobnog trenja djelova atmosfere koji se
nalaze u stalnom kretanju. Novim propisima instalacije zatite od atmosferskih pranjenja sastoji od:
- spoljanje zatitne instalacije od atmosferskog pranjenja i
- unutranje zatitne instalacije od atmosferskog pranjenja
Osnovni djelovi spoljanje zatitne instalacije su:
- prihvatni sistem
- spusni sistem
- sistem uzemljenja..
Prihvatni sistem ine djelovi spoljanje zatitne instalacije namijenjeni za prihvatanje atmosferskog
pranjenja. Mogu biti u obliku obliku tapne hvataljke, vodovi na krovu ili metalni djelovi krova
uopte.
U sluaju metalanog krova koji igra ulogu prihvatnog sistema za atmosfersko pranjenje metalna
konstrukcija se moe smatrati prirodnim prihvatnim sistemom pod uslovom uslovom:
- da je ostavarena trajna elektrina neprekidnost izmeu razliitih djelova,
- da nije obloena izolacionim materijalom
- da su nemetalni materijali na metalnim limovima ili iznad njih izvan njih izvan tienog
prostora
Spusni provodnici su djelovi spoljasnje gromobanske instalacije namijenjeni za provod struje
pranjenja od prihvatnog sistema do sistema uzemljenja. Spusni provodnici na objektu se izvode sa
izvode sa FeZn FeZn 2Ox3 mm 2Ox3 mm trakom. Nezavisno od rastojanja za bilo koji prihvatni sistem
potrebno je postaviti najmanje dva spusna voda. Kao spusni vodovi mogu se koristiti prirodne
komponente objekata kao: metalne konstrukcije i elina armatura u stubovima.
Sistem za uzemljenje ima funkciju da obezbjedi odvoenje struje direktnog atmosferskog pranjenja u
zemlju bez stvaranja opasnih prenapona na podruju uzemljivaa. Vano je napomenuti da oblik i
dimenzija sistema za uzemljenje igraju vaniju ulogu i od otpornosti uzemljivaa.
Sledei uzemljivai se mogu upotrijebiti:
- jedan ili vie prstenastih uzemljivaa,
- vertikalni uzemljivai,
- radijalni uzemljivai i
- temeljni uzemljivai.
Razvodni ureaji
Elektrina energija od mjesta proizvodnje do mjesta potronje prolazi kroz vie faza u kojima
se transformira, prenosi, mjeri i rasporeuje za to su potrebni razni aparati i ureaji. Jedna cjelina
takvih aparata i ureaja se zove razvodni ureaj. Postoje sljedee vrste razvodnih ureaja: razvodna
postrojenja, razvodni ormari (RO), razvodne table (RT) i razvodne kutije.
154
Razvodna postrojenja se koriste uglavnom na visokom naponu, a to su trafo stanice i sl. U svakom
objektu postoji glavni razvodni ormar (GRO) ili glavna razvodna tabla (GRT) na koju se dovodi energija,
a sa nje se distribuira prema ostalim razvodnim ureajima u objektu kao to je prikazano na slici.
Razvodni ormari i razvodne table se izrauju od lima, silumina i od plastike. Zbog dobrih osobina
plastike (otpornost na koroziju, niska teina, dobra elektrina izolacija) danas se sve vie razvodnih
ureaja proizvodi od plastike. Razvodne kutije mogu biti okrugle i kvadratne. Mogu biti nadbukne i
podbukne. Postoje specijalne razvodne kutije za zidove od rigips ploa.
U manjim objektima, kao to su npr. porodine kue, najee postoji samo jedna razvodna tabla koja
se napaja sa kunog prikljuka elektrine energije. U veim objektima, kao to su stambene zgrade,
postavlja se glavni razvodni ormar sa koga se napajaju razvodne table za stanove. Razvodne table za
stanove se moraju napajati kablom minimalnog prijesjeka 6 mm2. Pored napojnog kabla do stanskih
razdjelnika (SR) se vodi i kabl PP 2x1,5 mm2 za napajanje signalne sijalice vie tarife. U veim
stambenim zgradama svaki sprat ima svoj razvodni ormar koji se napaja osnovnim (ventilacionim)
razvodom sa glavnog razvodnog ormara.
Tabla se napaja sa kablovskog prikljunog ormara (KPO) u kome su osigurai 63 A. Na tablu se
postavljaju odvodnici prenapona, za svaku fazu po jedan, ukoliko nisu montirani na KPO. Predvieno je
dvotarifno brojilo sa uklopnim satom. Uz brojilo se instalira i limitator (ograniava) koji se ugrauje
na razvodnu tablu. Sa brojila se energija vodi na zatitnu FI sklopku, a zatim na osigurae pojedinih
potroaa. Danas se gotovo iskljuivo koriste automatski oaigurai. Sa brojila na FI sklopku se energija
vodi kablom, a sa FI sklopke na pojedine osigurae eljevima.
Razvodni ormari se grade od lima. Shema jednog industrijskog razvodnog ormara je data na slici.
RO se napaja kablom PP 00 4x185 mm2 koji se po uvoenju u ormar spaja na glavnu sklopku 400 A. Sa
sklopke 400 A se napajaju sabirnice faza i neutralnog voda. Ispred glavne sklopke se stavlja stakleni
prozori ili je ruica sklopke izvan ormara kako bi se moglo izvriti iskljuenje u sluaju nude. Strujni
mjerni transformatori su navueni na ile koji spajaju sklopku i osigurae. Osigurai se uvijek
postavljaju iza glavne sklopke. Sekundari mjernih transformatora se spajaju na ampermetre ili brojilo.
Osim ampermetara postavljaju se i voltmetri koji mjere fazne napone. Na sabirnice se vijcima spajaju
vodovi koji napajaju osigurae odvoda. Ormar na slici ima tri odvoda. Svaki odvod ima po tri osiguraa i
sklopku za iskljuenje. Odvodima se napajaju maine, motorni razvod, dizalini razvod, drugi razvodni
ormari itd.
155
Kuni prikljuak
Postoje dva naina izvoenja kunog prikljuka na distributivnu mreu: nadzemni prikljuak i
podzemni prikljuak. Nadzemni prikljuak se moe izvesti golim vodiima i kablovima.
Nadzemni prikljuak se moe izvesti pomou krovnog nosaa i pomou zidnog (konzolnog) nosaa. Goli
vodii od aluela moraju imati minimalan prijesjek 10 mm2, a jo bolje da imaju prijesjek 16 mm2.
Kabl mora biti tipa PP i mora imati prijesjek minimalno 6 mm2, a jo bolje je da ima prijesjek 10 mm2.
Svi metalni dijelovi (nosa, limeni crijep itd.) moraju biti pocinani.
Nadzemni kuni prikljuak pomou kablova - ovaj tip prikljuka se moe izvesti preko krova i preko
zida zgrade. Najee se koriste kablovi tipa SKS (samonosivi kablovski snop). Kablovi SKS imaju unutar
plata nosivo ue.
Podzemni kuni prikljuak se izvodi pomou kunog prikljunog ormara (KPO) koji se postavlja na
fasadu objekta, 80 cm iznad tla. Postoje dvije vrste KPO: sa jednim uvodom kabla i sa dva uvoda kabla.
Unutar KPO se nalaze glavni osigurai, stezaljka za prikljuenje uzemljivaa i odvodnici prenapona.
Kablovi za napajanje KPO se ukopavaju na dubini minimalno 60 cm, a najee 80 cm. Iznad kabla se
postavljaju plastine crvene koruge (GAL titnici). Kabl se zatrpava slojem sitnog pijeska debljine 10
cm ili rastresitom zemljom bez kamenja. Zemlju treba nabiti radi odvoenja toplote. Na 40 cm dubine
se postavlja crvena traka upozorenja. Kabl mora biti minimalnog prijesjeka 6 mm2 tipa PP 00 instalisan
u cijevi.
156
ta su elektroenergetske instalacije?
Kako se instalacije dijele prema naponu?
Kako se instalcije dijele prema nainu izvoenja?
Koji su osnovni elementi elektrinih instalacija?
Kako se oznaavaju provodnici?
Koja je svrha prekidaa?
Kako se dijele prekidai?
Vrste osiguraa?
ta spada u neelektrine komponente elektrinih instalacija?
ta se podrazumijeva pod pojmom uzemljenja?
Koje su zatitne mjere od direktnog dodira?
Koje su zatitne mjere od indirektnog dodira?
Kako se oznaavaju sistemi uzemljenja?
Nacrtaj shemu i objasni TN sistem.
Nacrtaj shemu i objasni TT sistem.
Nacrtaj shemu i objasni IT sistem.
Od kojih elementa je sastavljena vanjska gromobranska instalacija?
ta spada u razvodne ureaje?
Kako se izvodi nadzemni kuni prikljuak?
Kako se izvodi podzemni kuni prikljuak?
157
158
UVOD
Usljed velikih cijena pojedinih komponenti elektroenergetskog sistema, kao i sistema u cjelini,
danas se projektovanje ne moe sprovoditi priblinim ili analitikim metodama, ve se za proraune
kosriste odgovarajui sloeni numeriki postupci. Broj podataka vezanih za elektroenergetski sistem je
velikog obima i znaaja, pa je neophodno korienje odgovarajuih baza podataka. Broj razliitih
dokumenata i njihova kompleksnost nalau primjenu odgovarajuih programa za izradu i crtanje
tehnikih dokumenata.
Firme koje se bave proizvodnjom ureaja za potrebe elektroeneregetike, suoene sa otrom trinom
konkurencijom, intenzivno koriste raunare prilikom svih faza izgradnje ovih uredjaja (projektovanje,
konstruisanje, tehnologija, simulacije itd). S obzirom da se obino radi o ulaganju velikih finansijskih
sredstava, vezanih za velike jedinine cijene uredjaja ili velike serije relativno jeftinih uredjaja,
potrebno je, primjenom raunara, sprovesti optimizovanje uredjaja s obzirom na razliite kriterijume
(masu, cijenu, gubitke, uslove plaanja).
Zbog velikih gabarita, masa, cijena, potronje energije, skupih instalacija, dugog vremena prelaznih
procesa, strogih propisa vezanih za zatitu i sigurnost rada i slino, esto je nemogue u realnim
uslovima sprovesti analizu pojava u elektroenergetskim ureajima, pa je potrebno pribjei
odgovarajuem modelovanju primjenom raunara.
PODRUJA PRIMJENE
Informacione tehnologije su iroko rasprostranjene u svim segmentima elektroenergetike.
Oblasti primjene se mogu sistematizovati po djelatnostima i po stanjima. Razliite aktivnosti se s
obzirom na djelatnosti mogu podijeliti na: projektovanje (dimenzionisanje, prorauni, optimizacija,
izrada tehnike dokumentacije), analizu (modelovanja, simulacije), planiranje, upravljanje i
regulaciju, nadgledanje (nadzor) i odravanje, akviziciju podataka kod mjerenja i ispitivanja, grafiko
predstavljanje (vizualizacija, GUI), obrazovanje kadrova i trening za profesionalce. Podruja primjene
infromacionih tehnologija prema stanjima sistema koja se analiziraju su: stacionarna i dinamika
(prelazna) radna stanja, nominalna (uobiajena) i granina radna stanja.
Polazna osnova za primjenu raunara u elektroenergetici su matematiki modeli elektroenergetskih
sistema i njihovih komponenti. Po svojoj prirodi ovi modeli su izuzetno kompleksni (parcijalne
nelinearne diferencijalne jednaine) i obimni (sistemi jednaina vrlo velikog reda). Kad god je mogue
originalni matematiki modeli se aproksimiraju jednostavnijim koji se najee sastoje od linearnih
diferencijalnih jednaina. Na ovaj nain se formuliu takozvani konvencionalni problemi.
Konvencionalni problemi u elektroenergetici su oni kod kojih su ulazni podaci poznati, matematiki
model je razvijen, a postupak rjeavanja je numeriki. Primjeri konvencionalnih problema su: osnovne
energetske funkcije (proraun tokova snaga, proraun kratkih spojeva), optimizacija razliitih
kriterijumskih funkcija, prorauni pokazatelja pouzdanosti, projektovanje ureaja (proraun
elektromagnetnih polja primjenom metoda konanih elemenata) i slino.
Nekonvencionalni problemi su oni kod kojih svi ulazni podaci nisu poznati, matematiki modeli nisu
razvijeni i postupak rjeavanja je dijagnostiki, tehnikama vjetake inteligencije. Primjeri
nekonvencionalnih problema su: dijagnosticiranje stanja sistema ili elemenata sistema, planiranje
razvoja sistema, upravljanje i voenje sistema u realnom vremenu, predvianje promjena u sistemu i
slino.
OSNOVNI ELEMENTI
Primjena raunara u elektroenergetici podrazumjeva zadovoljenje odreenih preduslova. Tu
spadaju sljedei elementi: osoblje (kadrovi), obuka, oprema (hardver) i programi (softver).
Bez obzira na cijenu i stepen sloenosti kupljene opreme i programa, primjenu raunara nije mogue
kvalitetno ostvariti bez osoblja koje mora imati odgovarajue obrazovanje i praksu.
Hardver koji se koristi obuhvata PC kompatibilne raunare sa odgovarajuim periferijskim ureajima
(tampa, ploter, skener, modem, CD ROM). S obzirom na dananji stepen razvoja informatikih
tehnologija ove komponente se odlikuju zadovoljavajuim performansama i prihvatljivom cijenom.
Programski paketi koji se koriste dijele se na programe opte namjene i specijalizovane korisnike
programe. Korisniki programi opte namjene su: tekst procesori, programi za izradu tehnikih crtea,
internet programi, programski jezici, baze podataka. Specijalizovani korisniki progami za oblast
elektroenergetike se mogu nabaviti na slobodnom tritu ili razvijati od strane samih krajnjih korisnika.
U ovom radu su detaljnije opisani komercijalni programi za projektovanje u elektroenergetici.
159
EUROSTAG,
EPLAN 21 Elektro-CAE.
160
2.
Za projektovanje i analizu elektrinih ureaja (elektrine maine i elektromotorni pogoni prorauni elektromagnetnih polja, optimizacija dizajna maine, mehaniki i
termodinamiki prorauni, simulacija rada elektromotornih pogona i pretvaraa energetske
elektronike; prekidai, sklopke, kontaktori, odvodnici prenapona i kablovi prorauni
elektromagnetnih polja, raspodjela struja, simulacije proboja i pranjenja)
FEMLAB Electromagnetics,
RMxprt i EMpulse,
ANSYS Multiphysics,
161
162
Na slici 6. je prikazan izgled jednopolne eme sprata jednog stambenog objekta nakon unosa svih
njegovih elemenata sa definisanim atributima.
Slika 6. Izgled jednopolne eme sprata stambenog objekta sa svim elementima i definisanim
atributima.
Izdvajanjem podataka iz tako definisanih atributa formiraju se odgovarajue baze podataka. U svim
naprednijim verzijama AutoCAD-a mogue je raditi sa arobnjakom Attribute Extraction, pomou koga
se izdvajaju i izvoze informacije koje sadre atribute.
Kao to je napomenuto, atribute koji su dodjeljeni bloku mogue je izvesti u neki drugi program i
njima dalje raspolagati nezavisno od izvornog crtea. Ovdje je dat primjer izvoza atributa u program
za tabelarne proraune, Microsoft Excel. Izvoz atributa vri se korienjem opcije Tools-Attribute
Ekstraction... ,poslije ega se startuje Wizard. U prvom koraku potrebno je izabrati crte sa koga se
uzimaju atributi. Ali ako je opcija pokrenuta upravo sa tog crtea, bie izabrana opcija Current
Drawing. U sljedeem koraku Select Attributes vri se izbor atributa koji e se izvesti. Nakon to se
atributi izaberu, u sljedeem koraku je mogue podeavati opcije vezane za nain predstavljanja
izvezenih atributa i izbor tipa i imena datoteke koja e biti kreirana. Odabiranjem dugmeta Finish,
proces podeavanja opcija vezanih za izvoz atributa se zavrava, nakon ega e AutoCAD kreirati
Microsoft Excel datoteku, na mjestu na disku koje je navedeno u posljednjem koraku. Samu datoteku
je mogue vidjeti pozivom iz programa Excel (slika 7).
Dalji proraun je mogue raditi u Excel-u. U navedenom primjeru je pokazana automatizacija izrade
predmjera i predrauna radova i materijala. Pri eksportovanju podataka iz AutoCAD-a automatski su
dobijeni podaci o kolicini potrebnih elemenata, to je prikazano u prvoj koloni slike 8. Primjenom
163
mogunosti Excel-a automatizovani su procesi prorauna zbirne instalisane snage, struje, broja
potrebnih osiguraa po tipovima, potrebne duine kablova po tipovima. Kod prorauna potrebne duine
kablova koristiteni su iskustveni koeficijenti koji povezuju broj elemenata za koji je potreban dati tip
kabla i duinu tog kabla. Atribute broj ila, presjek kabla i tip osiguraa smo unijeli u Excel-u.
Primjer prorauna prikazan je na slici 8.
PERSPEKTIVE OBLASTI
S obzirom na znaaj elektroenergetskog sistema i elektroenergetske industrije, oekuje se
permanentan razvoj primjene raunara u ovoj oblasti. Brzina razvoja zavisi, prije svega, od veliine
finansijskih ulaganja kao i od razvoja odgovarajueg hardvera i sistemskog softvera. Osnovni pravac
razvoja je dalje priblienje softverskih alata potrebama krajnjeg korisnika, kroz rjeavanje i analizu
sve sloenijih problema i situacija uz daljnje poveanje brzine rada. Cilj je da kreativni dio posla
obavlja ovjek, a da se obimni, rutinski i automatski poslovi prepuste raunaru. Time se smanjuje
mogunost greke, a produktivnost poveava.
Pojavom sve brih raunara, moe se oekivati da e cjelokupan proces od projektovanja, preko
analize i nadzora akvizicije podataka o trenutnom stanju u sistemu, do upravljanja svim dijelovima i
komponentama elektroenergetskog sistema, biti u potpunosti voen na raunaru.
164
165
ELEKTRINE
MAINE IV
166
Osnovni dijelovi
Osnovni elementi maine su mirujui deo (stator) i obrtni deo (rotor). Izmeu mirujueg i
obrtnog dela nalazi se meugvoe (vazduni procep, zazor). Magnetsko kolo ima rotacionu simetriju.
Stator je nainjen od jarma u obliku upljeg valjka od masivnog gvoa, na ijoj su unutranjoj
periferiji privrena 2p istaknuta pola sloenih od feromagnetskih limova. Na polovima statora je
smeten koncentrisan pobudni namotaj (induktor), povezan izmeu polova na odreeni nain i izveden
na dva prikljuna kraja.
Rotor je cilindrinog oblika i sastavljen od tankih feromagnetskih limova i ravnomerno je oljebljen po
svom obimu. Paket limova rotora vrsto je spojen sa vratilom maine. Namotaj na rotoru (indukt,
armatura) je raspodjeljen, smjeten u ljebovima i zatvoren sam sa sobom.
Komutator (kolektor) je sastavljen od bakarnih segmenata (kriki) koji su izolovani meusobno i u
odnosu na masu. Postavljen je sa jedne strane rotora i obre se zajedno sa njim. Na povrinu
komutatora nalee izvestan broj dirki (etkica), koje su smetene na simetrali meu polovima, u
"neutralnoj zoni" i nepomine (mehaniki uvrene za stator), spojene na dva prikljuna kraja na
statoru. Segmenti komutatora su u elektrinoj vezi sa namotajem indukta, svaki segment indukta
spojen je sa istim tolikim brojem taaka namotaja indukta.
ematski
presek
pojednostavljene
dvopolne
maine
jednosmerne struje J jaram, S i N glavni polovi, P- pobudni
namotaj, PN- polni nastavci , A- indukt, K- komutator
(kolektor), - etkice, NZ- neutralna zona (osa), 1 i 2 pojednostavljeni namotaj rotora
Princip rada
Kada se kroz provodnike namotaja statora pusti jednosmerna struja, ona e stvoriti stalno
magnetsko polje pobude odgovarajueg polariteta, vezanog za smer struje. Ovo polje je periodino, sa
periodom jednakom duini dvostrukog polnog koraka, i funkcija je samo prostorne koordinate (poloaja
na obimu maine).
Kada se pomou neke pogonske maine rotor obre konstantnom brzinom, n, u njegovim provodnicima
e se usled presecanja magnetnog fluksa indukovati odgovarajua elektromotorna sila. U pojedinim
provodnicima koji sainjavaju navojak, ems e biti suprotne i sabirae se, poto su oni vezani na red.
Kada je navojak u poloaju da je kroz njega fluks maksimalan, u njemu e indukovana ems biti
jednaka nuli, i taj poloaj nazivamo neutralnom zonom (horizontalni poloaj navojka na slici).
Meutim, zahvaljujui delovanju kolektora, polaritet ems, pa prema tome i struje, u odnosu na
spoljanje kolo, nee se menjati jer, uz nepromenjeni smisao obrtanja, dirke su uvek istog polariteta
jer su preko kolektora povezane sa provodnicima koji prolaze ispod istog magnetnog pola. Prema tome,
pomou kolektora se naizmenine struje u provodnicima "ispravljaju", to ima za posledicu
jednosmernu struju u spoljnjem elektrinom kolu.
167
Namotaji pobude
Prema nainu spajanja namotaja pobude u odnosu na namotaj indukta, razlikujemo sledee
osnovne vrste pobude:
nezavisna pobuda, kod koje je namotaj pobude spojen na poseban spoljnji izvor napona, koji je
potpuno nezavisan od prilika u maini.
otona (paralelna) pobuda, kod koje je pobudni namotaj spojen paralelno na namotaj indukta.
redna (serijska) pobuda, kod koje je pobudni namotaj spojen na red sa namotajem indukta.
sloena pobuda, gde pored glavnog, nezavisnog ili paralelnog, postoji i pomoni, redni pobudni
namotaj.
Brzina obrtnja
Izraz za brzinu obrtanja sledi iz prethodnih naponskih jednaina:
Reakcija indukta
U praznom hodu u maini postoji samo magnetsko polje pobude, dok pri optereenju, usled struje
indukta ("reakcije indukta"), javlja se i magnetsko polje indukta. Mps indukta je popreno postavljena
u odnosu na mps induktora. Nepovoljne posledice koje prate reakciju indukta, a vezane su za
izoblienje rezultantnog fluksa su:
- gubitak na elektromotornoj sili usled smanjenja rezultantnog fluksa,
- loija komutacija (funkcionisanje komutatora) usled pomeraja neutralne ose (zone).
- poveanje maksimalne indukcije izaziva vee gubitke u gvou i poveanje napona meu
susednim lamelama komutatora.
Mjere koje su preduzimaju u cilju suzbijanja ovih nepovoljnih posledica su:
- pomeranje dirki u stvarnu neutralnu zonu.
- uvoenje dodatnih namotaja ija mps ima zadatak da poniti delovanje reakcije indukta.
Za ponitenje reakcije indukta u prostoru ispod glavnog pola se upotrebljavaju kompaundni i
kompenzacioni namotaj. Kompaundni namotaj je najjednostavnije i najjeftinije reenje, ali koje
deluje samo na izbegavanje gubitaka u indukovanoj ems. Kompenzacioni namotaj je najbolje, ali
najskuplje reenje. Smjeten je u lebove na polnim nastavcima statora, kroz provodnike se puta
struja indukta, ali tako da je smjer struja supotan. Za ponitenje reakcije indukta u prostoru izmeu
glavnih polova upotrebljava se namotaj pomonih polova, koji je fiziki smeten na simetrali izmeu
glavnih polova. Glavna funkcija namotaja pomonih polova je poboljanje komutacije.
168
naponu koji se zahteva u radu. Kada se generator optereti, onda se pobuda podeava tako da u mrei
jednosmerne struje vlada eljeni napon.
Putanje motora jednosmerne struje iz stanja mirovanja je sloeniji problem. Ako se radi o nezavisno
pobuenom motoru onda je pre prikljuka strujnog kola indukta motor potrebno pobuditi punim
fluksom, kako se ne bi pojavila mogunost pobega (velikog poveanja brzine) motora usled slabog
fluksa. Dakle, tek kod potpuno pobuenog motora indukt se prikljuuje na napon izvora (mree).
Prilikom putanja u rad u motoru se mogu javiti veoma velike struje. Dozvoljena polazna struja
ograniena je vrednou koju motor moe da komutuje bez varnienja ili dozvoljenim optereenjem
mree odnosno prikljuaka za napajanje motora. Za ogranienje struje prilikom putanja motora u rad
koriste se specijalni otpori prikljueni na red sa namotajem indukta. Oni su tako odabrani da struja u
putanju u rad ne bude mnogo vea, npr. najvie dva puta, od naznaene. Otpornici za putanje u rad
mogu ponekad i da slue za regulisanje brzine obrtanja, ali tada moraju da trajno izdre punu struju
optereenja motora. Ako slue samo za pokretanje, onda su dimenzionisani za kratkotrajni rad i kao
takvi su znatno jeftiniji.
Kod motora manjih snaga relativne vrednosti otpora indukta su vee, tako da nije potrebno koristiti
otpornike za putanje u rad jer je struja putanja neznatno vea od naznaene.
Redni motori su pogodniji u odnosu na otone kada se putanje u rad vri pri tekim uslovima, npr. kada
je potrebno da motor razvije vee polazne momente pri istoj struji (kranovi, dizalice, elektrina
vozila), kao i tamo gde je potrebno jako veliko preotereenje motora.
brzinu obrtanja motora jednosmerne struje moemo vriti na tri osnovna naina:
promenom napona napajanja,
promenom magnetnog fluksa pobude, tj. struje pobude i
promenom otpora u kolu indukta.
Od ova tri navedena naina, praktino se primenjuju prva dva naina.
Univerzalni motor
Univerzalni motor je kolektorski motor koji se moe prikljuiti i na jednosmerni i na
naizmenini izvor napajanja. Zbog male cene, dobrih pogonskih karakteristika i jednostavnog
odravanja, nalazi se u primeni u stotinama sitnih elektromotornih pogona, posebno u aparatima u
domainstvima. Ovde se koristi injenica da se sa promenom polariteta prikljuenog napona (i na
pobudnom namotaju i na etkicama) ne menja se smer obrtanja motora jednosmerne struje. Dakle, u
principu se motor jednosmerne struje moe prikljuiti na naizmeninu (jednofaznu) mreu i on e imati
iste fizike osobine kao i da je prikljuen na jednosmernu mreu. Da bi tehniki iskoristili ovu
mogunost, potrebno je da celo magnetsko kolo (statora i rotora) bude napravljeno od tankih
feromagnetskih limova.
Za sasvim male snage (ispod 0,5kW) izrauju se, po pravilu dvopolni, redni motori bez pomonih polova
(i bez kompenzacionog namotaja) za brzine obrtanja preko 10000 ob/min za rune alate i druge rune
elektromotorne ureaje, oko 15000 ob/min i vie za usisivae i miksere, te oko 30000 ob/min za
mlinove za kafu. Vano je primeniti da su brzine obrtanja sa napajanjem jednosmernom strujom neto
vee nego sa napajanjem naizmeninom. Zbog varnienja i iroke opte upotrebe, univerzalni motori
izazivaju radio i televizijske smetnje, koje se ograniavaju dogradnjom kondenzatora ili prigunica.
SINHRONE MAINE
Rotor sinhrone maine se u ustaljenom pogonu obre jednakom (sinhronom) brzinom kao i
obrtno magnetsko polje u meugvou, pa odatle potie naziv ove vrste maina. Prema svojim
karakteristikama, sinhrone maine se mogu svrstati na vie naina. Prema smeru (nainu)
elektromehanikog pretvaranja energije, delimo ih na generatore i motore, pri emu se mnogo ee
upotrebljavaju kao generatori.
169
Sinhroni generatori
Sinhroni generator je tipini predstavnik elektrine maine velike snage i maloserijske
proizvodnje. injenica da je stepen iskorienja veih jedinica bolji (vea je ekonominost), ima za
posledicu izgradnju elektrana i agregata veih snaga. Jedinine snage generatora prelaze i 1000 MVA.
Prema pogonskoj maini, generatore delimo na turbogeneratore, gde je pogonske maina parna ili
gasna turbina, hidrogeneratore, gde je pogonska maina vodna (hidro) turbina i dizelgeneratore gde je
pogonska maina dizel motor. Prema obliku rotora, delimo ih na maine sa cilindrinim rotorom i
rotorom sa istaknutim polovima, dok je stator cilindrinog oblika, trofazni. Prema brzini obrtanja (pri
uestanosti od 50 Hz ), delimo ih na brzohodne (750 do 3000ob/min), srednjih brzina (300 do 600
ob/min) i sporohodne (manje od 300ob/min).
Osnovni delovi
Magnetsko kolo sinhronog generatora sastoji se, kao i kod svih obrtnih maina, iz dva osnovna
dela: nepokretnog dela ili statora i obrtnog dela ili rotora, koji su meusobno razdvojeni
meugvoem. Rotor ini celinu sa vratilom maine: on nosi na svojoj periferiji 2p polova koji mogu
biti ili od masivnog gvoa ili od limova. Stator ili indukat je uplji valjak sastavljen od tankih
magnetskih limova ravnomerno olebljenih na svojoj unutarnjoj periferiji i sloenih u oklopu statora.
Pobudni namotaj (induktor) kod sinhronih maina je smeten na rotoru i napajan je jednosmernom
strujom.
Postoje dve izvedbe u pogledu oblika (vrste) rotora:
- Rotor je cilindrian: cilindar je od olebljenog gvoa, obino masivnog, namotaj induktora je
sastavljen iz sekcija smetenih u lebovima. Ova konstrukcija se skoro iskljuivo primenjuje
kod velikih dvopolnih ili etvoropolnih turbogeneratora, iz mehanikih razloga.
- Rotor je sa istaknutim polovima i sa meupolnim prostorom kod kojih je namotaj koncentrisan
oko jezgra pola. Ova konstrukcija se upotrebljava kod maina sa veim brojem polovahidrogeneratora.
Princip rada
Kroz provodnike pobudnog namotaja prolazi jednosmerna struja usled koje nastaje stalno
magnetsko polje. Magnetnopobudna sila (mps) pobude miruje u odnosu na rotor, pa se naziva
stojeom. Smer jednosmerne struje kroz provodnike rotora je takav da je jedan pol severni, sledei
juni itd. Obrtanjem rotora stvara se obrtno magnetsko polje. Ovo polje preseca provodnike statora i u
njima indukuje ems. Pri stalnoj brzini obrtanja, ems ima isti oblik kao i magnetsko polje. Kod trofaznih
namotaja statora, indukovane ems svake faze su jednake po vrednosti a vremenski su pomerene za
jednu treinu periode.
Ako rotor ima jedan par polova, onda e se, pri jednom obrtaju, imati jedna potpuna promena ems,
odnosno za p pari polova imaemo p promena ems. Poto je p = const., a u elektroenergetskim
sistemima se zahteva odgovarajua stabilnost uestanosti (standard za Evropu je 50Hz , dok je za
Ameriku 60Hz ), onda i brzina obrtanja sinhronih maina mora biti konstantna, i odreena je izrazom:
Sinhroni motor
Kod motora za naizmeninu struju najvie je zastupljen, po znaaju i masovnosti primene,
asinhroni motor, a posle njega sledi sinhroni motor. U odnosu na asinhrone maine velikih snaga, bitne
prednosti sinhronih motora su bolji stepen iskorienja, i to to ne troe reaktivnu energiju (postoji
mogunost i proizvodnje reaktivne energije), dok su nedostaci vezani za postojanje pobude i relativno
teko putanje u rad.
U savremenoj praksi, najvie su zastupljeni standardni sinhroni motori sa pobudom, zatim sinhroni
motori sa permanentnim magnetima i reluktantni sihroni motori (bez pobude).
Sinhroni motor ima konstantnu brzinu obrtanja koja ne zavisi od mehanikog momenta, ve iskljuivo
od uestanosti napajanja i broja pari polova. Zbog ove osobine, podruje primene sinhronog motora je
ogranieno samo na one pogone u kojima nije potrebna promena brzine obrtanja. Sinhroni motori se
koriste za pogone sa konstantnom brzinom obrtanja, od najmanjih snaga reda jednog vata (asovnici,
170
releji, hronografi), preko snaga od stotinjak vata (fonograf- pogon filmske trake), do desetak
MW(pogon kompresora i ventilatora). Posebno je interesantan sluaj kada motor radi u praznom hodu,
bez elektromehanike konverzije, kada se proizvodi reaktivna energija (kompenzator). U takvim
pogonima rado se upotrebljava zbog njegove znaajne prednosti u odnosu na ostale motore, sadrane u
injenici da moe da proizvodi reaktivnu energiju i time da popravlja faktor snage celog postrojenja.
171
ELEKTROENERGETSKA POSTROJENJA IV
172
KRATKI SPOJ
Do kratkog spoja dolazi vodljivim premotenjem (ili probojem) izolacije izmeu dijelova
elektrinog postrojenja koji se nalaze na razliitim potencijalima, emu uzrok moe biti:
- poveanje napona (sklopni i/ili atmosferski prenaponi) ili
- slom izolacije (dodir vodia zbog gibanja) ili
- kombinacija oba uzroka.
Prilikom dimenzioniranja i izbora elektrini ureaja treba dakle uzeti u obzir ne samo kontinuirano
optereenje koje odgovara pogonskoj struji i naponu, ve i opterenja uslijed kratkih spojeva. Struje
kratkog spoja obino doseu viestruku vrijednost pogonskih struja, tako da treba raunati sa znatnim
dinamikim i termikim naprezanjima pogonskih ureaja. Nadalje, pri kratkim spojevima prema zemlji
dolazi i do nedopustivih dodirnih napona i smetnja. Sve to moe biti uzrokom oteenja postrojenja i
ivotne opasnosti ukoliko se tijekom projektiranja u obzir ne uzimaju maksimalne struje kratkog spoja.
Znai, ureaji i vodii moraju biti dimenzionirani tako da oni do iskljuenja budu u stanju podnositi
kako dinamika, tako i termika naprezanja. S druge strane, potrebno je odrediti i minimalne struje
kratkog spoja jer one su mjerodavne pri izboru zatitnih ureaja.
Kratki spoj je najtea vrsta kvara u mrei. Openito se uzroci kratkog spoja mogu podijeliti na:
1. uzroke prolazne naravi (unutarnji i vanjski prenaponi, oroenje izolacije zbog
elektrinog luka, dodir kod njihanja vodia, premotenje nekim stranim tijelom koje
izgori)
2. uzroke trajne naravi (oneienje izolatora, lom izolatora i pad vodia na konzolu ili
drugi vodi, premotenje stranim tijelom koje ne izgori)
Prilikom prorauna kratkog spoja od interesa su dvije vrste struja:
1. Maksimalna struja kratkog spoja, koja slui za odreivanje slijedeih karakteristika:
- prekidna mo prekidaa,
- uklopna mo prekidaa,
- elektrodinamika naprezanja vodia i sklopnih aparata.
2. Minimalna struja kratkog spoja, koja ima vanu ulogu pri izboru krivulja vrijeme
struja prekidaa i topljivih osiguraa .
Vrste kratkog spoja:
Trofazni kratki spoj (spoj tri faze meusobno i sa zemljom - simetrini kratki
spoj) - oko 5% svih kratkih spojeva
Dvofazni kratki spoj (spoj dvije faze meusobno)
Dvofazni dozemni kratki spoj (spoj dvije faze sa zemljom u mrei s uzemljenim
zvjezditem)
Dvofazni zemljospoj (spoj svake od dvije faza sa zemljom zasebno) - zajedno
oko 15% svih kratkih spojeva
- Jednofazni kratki spoj (spoj jedne faze sa zemljom u mrei s uzemljenim zvjezditem)
- Zemljospoj (spoj jedne faze s zemljom u mrei s izoliranim zvjezditem) - zajedno
oko 80% svih kratkih spojeva
Tropolni je kratki spoj simetrinog, ostali su asimetrinog karaktera.
173
Podfrekvencijska zatita - Frekvencijska zatita koja djeluje kada frekvencija, na mjestu ugradnje
releja, padne ispod odreene podeene vrijednosti. U novijim izvedbama zatita prati se i brzina
promjene frekvencije.
Nadfrekvencijska zatita - Frekvencijska zatita koja djeluje kada frekvencija, na mjestu ugradnje
releja, dosegne odreenu podeenu vrijednost. U novijim izvedbama zatita prati se i brzina promjene
frekvencije.
Zatita od previsoke temperature - Zatita koja djeluje kada temperatura tidenog objekta poraste
iznad podeene vrijednosti (npr. termiki relej kod transformatora).
Svojstva zatite su:
osjetljivost
selektivnost
brzina djelovanja
pouzdanost
rezerva
prilagodljivost primjene
ekonominost
Relej selektivno djeluje ukoliko iskljui kvar samo na upravo pogoenom elementu mree. To znai da
relej ne smije iskljuiti kvar na susjednim elementima elektroenergetskog sustava. Selektivnost zatite
osigurava se izvedbom (diferencijalni relej je uvijek selektivan dok se kod nadstrujnog i distantnog
releja selektivnost moe postii vremenskim stupnjevanjem).
MJERENJA U POSTROJENJIMA
Zbog protjecanja jalove komponente struje u mrei javljaju se slijedee negativne posljedice:
pad napona na uzdunim reaktancijama
stabilnost elektroenergetskog sustava
poveani gubici na djelatnim otporima elementa u mrei
potrebno poveano dimenzioniranje proizvodnih i prijenosnih elemenata mree.
Da bi se umanjile ove negativne posljedice vri se kompenzacija proizvodnja jalove snage. Za
kompenzaciju se koriste:
sinkroni generatori (glavni) znatni proizvoai jalove snage udaljeni od potroaa pa
se grade za vei nazivni faktor snage (to jest manju nazivnu jalovu snagu)
sinkroni kompenzatori - sinkroni strojevi sa uzbudnim sistemom slinim onome kod
sinkronih generatora nakon stavljanja u pogon na sinkroni broj okretaja, u motornom
174
reimu uzimaju iz mree potrebnu radnu snagu za pokrivanje gubitaka vrtnje i gubitaka
u bakru, a u mreu daju jalovu snagu do svoje nazivne snage
sinkroni motori - koji uz svoju motorsku ulogu usput proizvode i jalovu snagu uz
relativno niske trokove (kad su naduzbueni ili u praznom hodu)
kondenzatorske baterije - glavni proizvoai jalove snage u razdjelnim mreama
srednjeg i niskog napona, nazivne snage od nekoliko desetaka kVAr do nekoliko
desetaka .MVAr Ovi posljednji se sastoje od niza kondenzatorskih elemenata spojenih u
tzv. kondenzatorske baterije
Pod pojmom kompenzacije najee se upravo podrazumijeva ugradnja kondenzatorskih baterija
odgovarajue jalove snage.
Vrste kompenzacije (s obzirom na nain spajanja)su:
paralelna kompenzacija
serijska kompenzacija
kombinirana kompenzacija
U sluaju paralelne kompenzacije kompenzacijski ureaj spaja se paralelno troilu jalove snage.
S obzirom na mjesto ugradnje izvora jalove energije kompenzacija moe biti izvedena kao
pojedinana, grupna, centralna ili kombinirana.
175
UZEMLJENJE U POSTROJENJIMA
Pod uzemljenjem razumijevamo vodljivi spoj neke toke mree, ili dijela postrojenja, sa
zemljom preko uzemljivaa. Ta toka u normalnom pogonu nije pod naponom ali iz bilo kojeg razloga
moe doi. S obzirom na uloge uzemljenja razlikujemo:
pogonsko uzemljenje uzemljenje dijela mree (npr.
transformatora) koje provodi svoju funkciju u normalnom pogonu
nultoke
176
177
ELEKTROENERGETSKE MREE IV
178
Parametri vodova
Primarna zadaca izracuna elektricnih mrea je odredivanje razlike napona u pojedinim tockama
mree na nacin da se osiguraju optimalni uvjeti svih troila u mrei, a u skladu s doputenom razlikom
napona na poetku i na kraju voda (U1 odnosno U2). Praktini pristup polazi od nadomjetanja
pojedinih vodova u mrei prikladnim nadomjesnim shemama u kojima se pojavljuju parametri
djelatnog otpora R, induktivnog otpora X, djelatne vodljivosti G i kapacitivne vodljivosti B. Ovi
parametri se ne primjenjuju uvijek na isti nacin.
U standardnim izraunima lokalnih mrea dovoljno je poznavati djelatni i induktivni otpor, dok za
dalekovode moramo uraunati takoer utjecaj kapacitivne a mogue ak i djelatne vodljivosti.
Mjerimo napon napajanja UA i najnii napon priveden jednom od troila U3 (na kraju voda). Struje
optereenja (troila) su i, a struje u odsjecima voda I. Uzimajui u obzir odlazni i povratni vod, pad
napona je ovdje
Kako redoviti imamo poetno zadane struje svakog troila, moramo gornju relaciju preurediti uvodei u
izraun neovisne podatke za svako pojedinano troilo (duljina L i otpor R od pojne toke A). Veza
novih i starih podataka je jednostavna
Iz ovoga se lako rauna presjek za poznati pad napona. Kako se za izracune zadaje doputeni pad
napona Udop (ili je odreen tehnikim propisima), minimalni presjek voda iznosi
Ako se dobiveni presjek ne podudara sa standardnom veliinom moramo pod ovim uvjetima uzeti prvi
vei standardni presjek, pa s njime utvrditi velicinu pada napona.
179
Ako su zadane snage pojedinih troila p (umjesto struja), gornje relacije moemo preurediti:
Umjesto stvarne veliine razlike napona u praktinim izracunima se esto uzima veliina uzdune
komponente pada napona pa imamo
Ugao izmeu napona na poetku i na kraju voda odreuje se iz relacije:
Kod praktikih izrauna nas obino interesira gubitak napona na zadanom vodu, pri emu toni naponi
na poetku i kraju voda mogu biti nepoznati, pa umjesti napona na kraju voda U2 moemo uvesti s
minimalnom pogekom vrijednost nazivnog napona Un .
180
Ako imamo jednake vodice po svim odsjeccima, mogu se njihovi parametri izraziti preko vrijednosti po
jedinici duljine (otpor r0 i induktivitet x0 u /m), pa dobijemo relaciju za pad napona
Kada imamo zadavanje optereenja snagom umjesto struje, kod zadanih djelatne i jalove snage
dobijemo za razliku napona
Osim ovih relacija, postoji mogunost izvoenja niza relacija za posebne sluajeve koji se mogu
pojaviti u zadai izracuna razlike napona na vodu.
181
Postupak izrauna najvee razlike napona na dvostrano napajanom vodu se moe ukratko rekapitulirati
za openit primjer:
1. Nae se razdjelnica djelatnih struja ili tokova djelatne snage;
2. 'Preree' se vod u toki razdjelnice na dva zasebna otvorena voda;
3. Odredi se najvea razlika napona iz izrauna za svaki od dobivenih otvorenih vodova;
4. Izraunava se razlika napona za najnepovoljniji sluaj kvara na vodu do koga dolazi kada je
isklopljen jedan od odsjeaka uz pojnu toku (sluaj jednostranog napajanja).
Dakelovodi
Za razliku od distributivnih mrea koje rade kod niih napona, kod dalekovoda imamo pojava
koje se vie ne mogu zanemariti. One dolaze do izraaja to vie to je napon dalekovoda vii. Tu
prvenstveno mislimo na jalove kapacitivne struje u vodovima te gubitke djelatne snage usljed odvoda
dielektrika (korona). Zbog toga u izraunima dalekovoda moramo uzeti u obzir ne samo djelatni i
induktivni otpor vodova, ve i njihova djelatna i kapacitivna vodljivost. Dalekovodi kod nas nisu dulji
od 250 km i nee biti velika pogreka ako se kod izrauna tih vodova koristimo pojednostavnjenim
metodama, da za dalekovode primijenimo nadomjesne sheme a opterecenja izrazimo snagama ili
strujama.
182
pa iz fazorske relacije moemo izvui priblinu ali ipak dosta tonu vrijednost kako slijedi
183
184
185
Za proraun napojnih vodova za stambene zgrade ili razne druge objekte, potrebno je imati odreene
podatke na osnovu kojih se moe uraditi proraun. Potrebni podaci su uglavnom sledei:
- Instalisana snaga je ona koja je predviena projektom, tj. zbir svih snaga za osvjetljenje i
prikljunice.
- Jednovremena vrna snaga je snaga koja je jednovremeno ukljuena, tj . u pogonu.
Dozvoljeni padovi napona zavise od toga da li je TS u objektu ili van njega definisani su propisima i ne
smiju biti vei od sledeih vrijednosti prema nazivnom naponu instalacije i to:
1. Instalacija prikljuena na javnu mreu niskog napona
- Od distributivnog ormaria do najudaljenijeg potroaa strujnog kola rasvjete 3%
- Od transformatora do najudaljenijeg potroaa 6%.
2. Instalacija prikljuena na vlastitu TS
- Od transformatora do najudaljenije svetiljke pad napona je 5%, a za strujna kola drugih
potroaa 8%.
Za elektrine instalacije ija je duina vea od 100m dozvoljeni pad napona poveava se za 0,005% po
dunom metru preko sto metara ali ne vie od 0,5%.
Osvjetljenje prostorija
Svjetlost ima dualnu prirodu: talasnu i korpuskularnu. To praktino znai da se svjetlost moe
istovremeno smatrati i za snop elektromagnetnih talasa i za snop estica. Osvijetljenost neke povrine
se mjeri u luksima [lx], a oznaava se slovom E. Istovremeno tok (fluks) svjetlosti koji dolazi sa nekog
izvora svjetlosti se mjeri u lumenima [lm], a oznaava slovom . Odnos fluksa i osvijetljenosti je dat
formulom:
gdje je A [m2] povrina koja se osvjetljava.
Danas se koriste sljedei elektrini izvori svjetlosti:
1. sijalica sa vlaknom,
2. halogena sijalica,
3. fluoroscentna sijalica,
4. ivina sijalica,
5. natrijumova sijalica i
6. svijetlee cijevi.
186
Prema nainu usmjeravanja svjetlosti na radnu povrinu imamo pet sistema osvjetljenja:
1. direktno osvjetljenje,
2. poludirektno osvjetljenje,
3. mjeovito osvjetljenje,
4. poluindirektno osvjetljenje i
5. indirektno osvjetljenje.
Direktno osvjetljenje je najekonominije, no ravnomjernost osvjetljenja je vrlo mala. Optimalan odnos
ekonominosti i ravnomjernosti osvjetljenja se postie mjeovitim osvjetljenjem.
Da bi neki prostor bio dobro osvijetljen moraju biti zadovoljeni sljedei zahtjevi:
- dovoljna osvijetljenost,
- ravnomjernost osvjetljenja,
- izbjegavanje stroboskopskog efekta,
- izbjegavanje bljetanja,
- dobre sjene i
- dobro prepoznavanje boja.
187
188
Otpor izolacije kabla mora biti minimalno 0,5 [M]. Savremeni megeri imaju skalu izbadarenu u
megaomima tako da nije potrebno raunati. Meger je sastavni dio test metra. Pri ispitivanju kabla
potrebno je izmjeriti otpor izmeu svake dvije ile (,,svaka sa svakom) to znai da je, ako ispitujemo
petoilni kabl, potrebno izvriti ukupno deset mjerenja.
189
Principijelna shema elektrine instalacije stana i strujna shema upravljanja asin. Motorom
190
ENERGETSKA
ELEKTRONIKA
191
ISPRAVLJAI
Ispravljai su elektronski ureaji koji pretvaraju energiju naizmjeninog sistema u energiju
jednosmjernog sistema, odnosno povezuju naizmjenine i jednosmjerne elektrine sisteme. Prema
nainu povezivanja sa nazmjeninim sistemom, ispravljae dijelimo na jednofazne, trofazne i viefazne
ispravljake spojeve. Prema nainu korienja energije naizmjeninog sistema, ispravljaki spojevi
mogu da budu polutalasni i punotalasni. Prema stepenu upravljivosti, razlikujemo neupravljive
sklopove u kojima su ventili diode i tranzistori, i upravljive ispravljake sklopove, gdje su ventili
upravljivi tiristori.
Opta blok-ema ispravljaa, u koju ulaze: transformator (T), ispravljako kolo (I.K.), filter (F) i
stabilizator (S), prikazana je na slici. Ulazni element ispravljaa predstavlja mrea (M) naizmjeninog
napona. Na izlaz ispravljaa vee se potroa (prijemnik) (P).
Blok-ema ispravljaa.
Kod ispravljaa, ulaz je naizmjenina, a izlaz jednosmjerna veliina. Logian je interes da izlaz
(jednosmjerna veliina) bude, vie ili manje, blizak po obliku stalnom naponu, ili struji. U vezi sa tim,
definie se veliina, na osnovu koje se moe kritiki suditi o kvalitetu ispravljaa valovitost.
Druga vana veliina, kojom se karakterie kvalitet stabilizatora, a time i ispravljaa kod koga je ovaj
primijenjen, je faktor stabilizacije. Ovaj faktor (S) definie se kao odnos relativne promjene ulaznog
napona (dVu/Vu) i relativne promjene izlaznog napona (dVi/Vi) stabilizatora.
192
Grecov spoj: a) Potpuna ema; b) Ekvivalentna ema za pozitivni polutalas; c) Ekvivalentna ema za
negativni polutalas
Polutalasni upravljivi ispravlja a)ema veza;b) Oblik dovedenog napona; c) Oblik struje kroz
prijemnik
Punovalni ispravlja; a) ema veze, b) Ulazni napon, c) Struja kroz otpornik Ropt
193
Za razliku od kola za polutalasno ispravljanje sa diodom, koje daje na izlazu potpune polutalase
pristigle u direktnom smjeru, ovo kolo omoguava dobijanje samo djelova tih polutalasa, u zavisnosti
od trenutka otvaranja tiristora, odnosno od trenutka dovoenja impulsa na upravljako kolo. Dakle,
pomou ovakvog kola, mogue je upravljati vrijednou ispravljenog napona, odnosno ispravljene
struje, pa se ispravljai, koji sadre ovakvo kolo, nazivaju upravljivi ispravljai.
Prema istom principu, kao i kod neupravljivih ispravljaa, koncipiraju se trofazni upravljivi ispravljai,
samo se, umjesto sa ispravljakim diodama, radi sa tiristorima.
INVERTORI
Invertori su energetski elektronski prevarai, koji pretvaraju energiju jednosmjernog sistema u
energiju naizmjeninog sistema. Prema karakteru optereenja, invertore dijelimo na zavisne (mreom
voene) i autonomne (nezavisne) invertore. Autonomni se dalje dijele na strujne, naponske i
rezonantne autonomne invertore. Prema karakteru izlaznog napona, invertori mogu biti jednofazni,
trofazni i viefazni. Prema stepenu upravljivosti, invertori se dijele na neupravljive i upravljive. Za
invertovanje veih jednosmjernih snaga koriste se mreom voeni invertori sa izlaznim naponom
frekvencije 50Hz. ema trofaznog mostnog, mreom voenog, invertora data je na slici.
Konvertori
Konvertori su energetski elektronski pretvarai, koji povezuju dva sistema naizmjenine struje
-naizmjenini konvertori- ili dva sistema jednosmjerne struje -jednosmjerni konvertori.
NAIZMJENINI KONVERTORI
Naizmjenini konvertori pretvaraju naizmjenini napon jednog nivoa u naizmjenini napon
drugog nivoa, ili naizmjenini napon jedne uestanosti u naizmjenini napon druge uestanosti.
ema veze pretvaraa nivoa napona kao i dijagram vremenske promjene napona optereenja Uopt i
struje optereenja iopt. dati su na slici.
194
Direktni pretvara uestanosti moe koristiti istu emu veza kao i pretvara napona. Oigledno je da se
na ovaj nain izlazna frekvencija moe samo smanjiti. Za sluaj vee izlazne frekvencije od ulazne,
ema veza i posebno upravljanje tiristorima se znatno uslonjava.
Konverzija uestanosti
JEDNOSMJERNI KONVERTORI
Jednosmjerni konvertori pretvaraju jedan nivo jednosmjernog napona u drugi ili jednu jainu
struje u drugu. Ovo pretvaranje moe se vriti direktno i indirektno.
Definicija pretvaraa?
Vrste pretvaraa?
ta su ispravljai?
Nacrtati blok emu ispravljaa.
Nacrtati i objasniti emu punovalnog neupravljivog ispravlaa.
Nacrtati i objasniti emu punovalnog upravljivog ispravljaa.
ta su invertori i kako se dijele?
Nacrtati emu trofaznog mosnog invertora.
ta su konvertori?
Kako radi pretvara napona?
Kako radi pretvara frekvencije?
Koja je funkcija jednosmjernih konvertora? Objaniti nain rada i emu.
195
SADRAJ
I razred
OSNOVI ELEKTROTEHNIKE I-----------------------------------------------------------------------2
ELEKTRINI KONDENZATORI----------------------------------------------------------------------5
ELEKTRINI OTPORI-----------------------------------------------------------------------------------8
ELEKTRINA STRUJA--------------------------------------------------------------------------------11
IZVORI ELEKTRINE STRUJE---------------------------------------------------------------------13
PROSTO I SLOENO ELEKTRINO KOLO------------------------------------------------------14
OMOV ZAKON------------------------------------------------------------------------------------------15
PAD I GUBITAK NAPONA----------------------------------------------------------------------------15
ELEKTRINI RAD I ENERGIJA---------------------------------------------------------------------16
DULOV - LENCOV ZAKON------------------------------------------------------------------------16
ELEKTRINA SNAGA---------------------------------------------------------------------------------16
PRVI KIRHOFOV ZAKON----------------------------------------------------------------------------18
DRUGI KIRHOFOV ZAKON-------------------------------------------------------------------------18
PRORAUN KOLA ISTOSMJERNE STRUJE-----------------------------------------------------19
MAGNETNO POLJE------------------------------------------------------------------------------------24
MAGNETNO KOLO------------------------------------------------------------------------------------26
ELEKTROMAGNETNA INDUKCIJA---------------------------------------------------------------29
INDUKTIVNOST----------------------------------------------------------------------------------------31
PITANJA IZ OSNOVA ELEKTROTEHNIKE I-----------------------------------------------------34
TEHNIKO CRTANJE----------------------------------------------------------------------------------35
PITANJA IZ TEHNIKOG CRTANJA---------------------------------------------------------------48
II razred
OSNOVI ELEKTROTEHNIKE II---------------------------------------------------------------------49
NAIZMJENINA STRUJA----------------------------------------------------------------------------50
KARAKTERISTIKE NAIZMJENICNIH VELICINA----------------------------------------------50
PREDSTAVLJANJE NAIZMJENINIH VELIINA----------------------------------------------53
PRIMJERI PRORAUNA NAIZMJENINIH VELIINA---------------------------------------54
OTPOR U KOLU NAIZMJENINE STRUJE------------------------------------------------------56
INDUKTIVITET U KOLU NAIZMJENINE STRUJE-------------------------------------------56
KAPACITET U KOLU NAIZMJENINE STRUJE------------------------------------------------57
SERIJSKI RL SPOJ--------------------------------------------------------------------------------------57
SERIJSKI RC SPOJ--------------------------------------------------------------------------------------58
OTPOR, INDUKTIVITET I KAPACITET U KOLU SINUSNE STRUJE----------------------59
PRIMJERI PRORAUNA RLC KOLA--------------------------------------------------------------60
SNAGA U KOLIMA NAIZMJENINE STRUJE--------------------------------------------------61
METODE RJEAVANJA KOLA NAIZMJENINE STRUJE------------------------------------64
PITANJA IZ OSNOVA ELEKTROTEHNIKE II----------------------------------------------------68
ELEKTRONIKA I-----------------------------------------------------------------------------------------69
ELEKTRON, PROVODNICI I POLUPROVODNICI----------------------------------------------70
PASIVNE ELEKTRONIKE KOMPONENTE-----------------------------------------------------72
VOLT AMPERSKE KARAKTERISTIKE-----------------------------------------------------------77
PN SPOJ---------------------------------------------------------------------------------------------------79
PITANJA IZ ELEKTRONIKE I------------------------------------------------------------------------84
196
ENERGETIKA---------------------------------------------------------------------------------------------85
FOSILNA GORIVA--------------------------------------------------------------------------------------86
ENERGIJA BIOMASE----------------------------------------------------------------------------------88
GEOTERMALNA ENERGIJA-------------------------------------------------------------------------88
ENERGIJA VODE---------------------------------------------------------------------------------------89
NUKLEARNA ENERGIJA-----------------------------------------------------------------------------90
ENERGIJA MORA--------------------------------------------------------------------------------------91
SUNEVA ENERGIJA----------------------------------------------------------------------------------92
ENERGIJA VJETRA------------------------------------------------------------------------------------93
OBNOVLJIVI I NEOBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE------------------------------------------94
BUDUI IZVORI ENERGIJE-------------------------------------------------------------------------95
ZAKLJUAK---------------------------------------------------------------------------------------------96
PITANJA IZ ENERGETIKE----------------------------------------------------------------------------97
III razred
ELEKTRONIKA II---------------------------------------------------------------------------------------98
TRANZISTOR--------------------------------------------------------------------------------------------99
FET (field effect transistor)----------------------------------------------------------------------------100
TIRISTORI----------------------------------------------------------------------------------------------101
INTEGRISANA KOLA--------------------------------------------------------------------------------102
OSNOVI POJAAVAKE TEHNIKE--------------------------------------------------------------103
PRORAUN ELEKTRONIKIH KOLA----------------------------------------------------------106
PITANJA IZ ELEKTRONIKE II---------------------------------------------------------------------107
ELEKTRINA MJERENJA---------------------------------------------------------------------------108
MJERNI TRANSFORMATORI----------------------------------------------------------------------109
OSCILOSKOPI-----------------------------------------------------------------------------------------109
ELEKTROMEHANIKI ZAPISNI INSTRUMENTI---------------------------------------------110
OSCILOGRAFI-----------------------------------------------------------------------------------------110
MJERENJE SNAGE-----------------------------------------------------------------------------------110
MJERENJE JALOVE SNAGE-----------------------------------------------------------------------112
MJERENJE ELEKTRINE ENERGIJE------------------------------------------------------------113
MJERENJE NAPONA I STRUJE--------------------------------------------------------------------113
MJERENJE AKTIVNOG OTPORA, IMPEDANCIJE I ADMITANCIJE----------------------114
MJERNI OTPORNICI, KONDENZATORI I SVICI----------------------------------------------114
MOSNE METODE-------------------------------------------------------------------------------------115
MJERENJE FREKVENCIJE--------------------------------------------------------------------------116
PITANJA IZ ELEKTRINIH MJERENJA---------------------------------------------------------117
ELEKTRINE MAINE III---------------------------------------------------------------------------118
TRANSFORMATORI----------------------------------------------------------------------------------119
TROFAZNI TRANSFORMATORI------------------------------------------------------------------122
SPECIJALNI TRANSFORMATORI----------------------------------------------------------------123
ASINHRONE MAINE-------------------------------------------------------------------------------124
PITANJA IZ ELEKTRINIH MAINA III---------------------------------------------------------131
ELEKTROENERGETSKA POSTROJENJA III--------------------------------------------------132
GLAVNI ELEMENTI POSTROJENJA-------------------------------------------------------------133
EMATSKI PRIKAZ STRUJNIH KRUGOVA U POSTROJENJU-----------------------------135
PROIZVODNJA I PRENOS ELEKTRINE ENERGIJE----------------------------------------138
OPTI PRINCIPI UPRAVLJANJA POSTROJENJEM-------------------------------------------139
PITANJA IZ ELEKTROENERGETSKIH POSTROJENJA III----------------------------------140
197
198