HISTORIOGRAFIJA

H I S T O R I O G R AF I J A
(Pitanja i odgovori kronoloki)
1. Tko su logografi i po emu su vani za historiografiju. Spomenite bar jedno ime.
Prozni pisci koji su opisivali prolost kroz mitske elemente ali ubacuju i realne elemente.
To su bili npr. Hekatej iz Mileta 5\6 st. (iz legende opisuje dogaaje koje on ini
istinitima), Herodot iz Halikarnasa, Tukidid, Euridid (euriditska povijest pie o
helenizmu) i Polibije.
2. Tko nosi epitet oca historije? to za njega znai povijest?
(5 st. pr. Kr.) Herodot iz Halikarnasa,. Napisao je djelo Historia eli pruiti umjetniki
doivljaj i udovoljiti zanimanju suvremenika za velika djela i nepoznate zemlje. Pie o
grko perzijskom ratu i o uzrocima rata. U prvih etiri knjige pie o negrcima, njihovim
obiajima i kulturi, a u ostalih pet o ratu. Unosi kritiki stav. Nastoji dokuiti istinu u
sudbini, ljubomori bogova, junacima i demonima. Za njega postoje 3 vrste obavijesti to
je uo od ljudi koji znaju, to je osobno vidio i to je doznao iz knjiga i dokumenata. Dao
je metodoloki doprinos razvitku historiografije. Ugled mu raste u doba humanizma i
prosvjtiteljstva jer su arheolokim iskapanjima dokazuju vjerodostojnost njegovih
biljeaka o istoku.
3. Kako se zove Tukididovo djelo i po emu je znaajno?
(5.st. pr. Kr.) Djelo se zove Peloponeski rat. Uvodi naela stroge kritike obavijesti.
Pie o dogaajima kojima je osobno prisustvovao a tue informacije strogo provjerava.
Vjeruje u kruno kretanje dogaaja i nastoji da djelo bude trajno postignue. Mislio je da
je ispitivanjem nemogue spoznati istinu o zbivanjima iz prolosti. Bio je Atenski strateg i
u jednom sukobu sa Spartom nije uspio sprijeiti njihov uspjeh, te je morao u progonstvo.
Od tamo je pratio tijek rata. Pokuava dati razumno objanjenje svjesno ispituje odnose
politikih snaga, interese, politike struje i namjere pojedinaca. Pisac je pragmatine
historije. Umetao je izmiljene govore.
4. Vanost Polibija za historiografiju po emu je njegovo djelo posebno?
(2. st. pr. Kr.) Napisao je djelo povijest Sredozemlja ( uvrenje rimske vlasti nad
Grkom). Kao talac putuje i upoznaje injenice o irenju rimske drave pa Grcima
pokuava objasniti uzroke rimskih pobjeda. eli pisati ekumensku, univerzalnu historiju,
te ali to nema nikog koji pie takvu povijest. Uzroke uspona rima vidi u vrlinama i
ustavu. Zakljuke stvara na temelju vlastite moralne ocjene pojedinih autora obavijesti.
Smatra da ako spisatelji ne obrate panju na uzroke, sredstva i ciljeve koji odreuju
dogaaje te na sretne i nesretne posljedice, njihova djela onda nisu pouna i ne pripremaju
za budunost. Pripovijeda o zbivanjima kao sudionik i otrouman promatra.

HISTORIOGRAFIJA

5. Gaj Julije Cezar povjesniar: djela, ideje, vanost za historiografiju.

(1. st.pr.Kr.) Napisao je djelo De bello galico (o galskom ratu). Nastali su iz izvjetaja
senatu kojima je opravdavao svoje postupke, kasnije pie o graanskom ratu. Saeto i
pregledno pripovijeda o svojim ratnim podvizima i daje uvid u svoju djelatnost dravnika
i vojskovoe. Cezar je bio uspjean vojskovoa, vrlo uspjean strateg i domiljat u borbi s
Galima. Napoleon ga proglaava udbenikom ratnog umijea, te i sam prouava njegove
strategije. Djelo je vano i zbog etnografskih opisa daje puno podataka o obiajima
Gala.
6. Tit Livije i njegovo djelo.
(1. st.pr.Kr.) Autor je djela Ab urbe conditia (od osnutka grada Rima). Obuhvaa
podatke do 9.st.pr.Kr. i vrlo je znaajno zbog svog knjievnog stila. Nije kritino autor
je uzeo, osim povijesnih podataka, i mitoloke podatke, legendu o vuici, politiki
imaginarij. Istie vrline i postignua Rimske republike (bira verzije koje mu odgovaraju i
koristi se dokumentacijom), detaljno opisuje dogaaje iz tamnog doba rimskih poetaka
o kojima ne zna nita, pokuava Rimu dati dostojnu prolost pa dovodi na povijesnu
pozornicu i likove iz pukih bajki. Za Tita Livija bitno je njegovo domoljublje pokuava
Rimu dati dostojnu povijest . Potvruje historiju kao granu govornitva.
7. Vanost djela Kornelija Tacita prostor, vrijeme, tematika.
(1./2.st) Napisao je djelo Anali koje je vrlo opseno i u kojem postoji kritiki odnos. On
predvia ono to e se dogoditi Rimu. Upozorava na razorne elemente. Opisuje trgovinu,
gospodarstvo, obiaje, orgije Rimljana. Iznio je probleme Rimljana i drutvenu
dekadenciju. Ujedno je i moralist jer osuuje takav nain ponaanja. Poto je bio u
Rimskim legijama, u Germaniji je uspio upoznati barbare i njihove moralne kodekse.
Poeo je usporeivati barbare s Rimljanima. Svoju izjavu da eli pisati objektivno bez
ljutnje i pristranosti ne provodi u praksi.
8. Vanost i metodoloka novost Plutarhovih djela. Kako se djelo zove?
(1. st.) Plutarh je antiki povjesniar i pisac. Poznat jo kao grekofil i romanofil. Njegovo
glavno djelo su Usporedni ivotopisi. Napisao je 46 biografija u paru a 4 su ostale bez
para. Paralelno je istraivao ivotopise Rimljana i Grka. eli dati mogunost itateljima
da se ogledaju s vrlinama najpoznatijih ljudi. Usporedio je slavne osobe svojega doba,
Npr. Aleksandra i Cezara, te govornike Cicerona i Demonstena. Uz dokumente prikupljao
je i anegdote (kod anegdota je bio manje kritian jer ih nije provjeravao). Zadaa mu je
bila pronai duhovnu snagu neke linosti. Njegova su djela imala veliki odjek u Bizantu.
Razvijala se individualnost i dominirao je kult linosti. injenice o junacima koristi kao
primjer za etika naela koje izlae u etikom zborniku Moralia
9. O emu pie Josip Flavije? Koja se tendencije naziru u njegovu djelu?
(1. st. pr. Kr.) idovski autor koji pie o idovskom, grkom i rimskom svijetu. U svojem
djelu takoer navodi dramatine dogaaje kojima je i on sam bio svjedok, a to je idovski
rat protiv Rimljana (75 79. g.). Djelo se zove idovske starine u kojima pripovijeda o
povijesti idovskog naroda. Slijedi Bibliju, ali u djelu postoje racionalne ive pripovjesti
jednake onima koje su bile izvedene iz legendi. Koristi se djelima drugih pisaca, pukim
priama, usmenom predajom i pisanim svjedoanstvima. Nastoji grku spojiti sa
idovskom tradicijom. U tenji da bude pouna, antika je knjievnost prednost davala
biografijama istaknutih linosti.

HISTORIOGRAFIJA

10. Po emu je poznat Izidor iz Sevilje? Kako objanjava pojam historia?

(6./7. st.) Formulira osnovna obiljeja historije u enciklopedijskom djelu Etymologiae
(obuhvaa znanja iz brojnih podruja ljudskog ivota, a temelji se na antikim djelima).
Smatra da je historia povijest o onome to se vidjelo i znalo kao istina. Takoer je bitno
uoiti sam dogaaj kao dio povijesnog spasenja, opisati ga i zapamtiti, ali ne i pouzdano
ga istraiti i upoznati. Historia je dio gramatike a ona je dio govornitva te razlikuje
legendu i mit od historije. Historiograf je kreativan samo kada pie iz vlastito iskustva.
Smatra da su kranska izvjea iz prolih vremena u potpunosti vjerodostojna (tada jo
nije postojala kritika izvora). Pojam historia ima vie znaenja: pouzdano znanje o
odreenim dogaajima, svjedoanstvo autora iz prolosti, povijest o dogaajima i djelima
ljudi i pojedini zbiljski dogaaji.
11. Lorenzo Valla i kritika izvora.
(15. st.) Kritiki je analizirao stare dokumente a osobito se istaknuo u analizi
Konstantinove darovnice (dokument iz 4.st koji je papi davao argumente svjetovne vlasti).
U njoj pie kako je Konstantin dao Papi dio Rimskog Carstva; Papa je tvrdio da je Rim i
taj dio carstva njegovo, a Valla je dokazao da to nije istina. Uspio je dokazati da je
darovnica krivotvorena jer se Car nikada ne bi odrekao tako velikog dijela carstva. Vrlo je
vana njegova filoloko kontekstualna komponenta. Analizom rukopisa ustvrdio je kako
jezik potjee iz 8. a ne iz 4. stoljea.
12. Niccolo Machiavelli i njegov prinos historiografiji.
(dr. pol. 15. st.) Polihistoriar (zanima se za politiku, povijest, pravo, sociologiju i
pedagogiju). Graanski teoretiar drave. Njegova osnovna teza je da je interes drave
uvijek iznad svega, iznad pojedinca, stranke ili pojedine grupe u drutvu. Cilj opravdava
sredstvo u smislu zatite drave, ne propagira nemoral. Smatra da su pojedinci ti koji
iskau iz drutva; te linosti su vladari koji bi trebali voditi dravu. Napisao djelo
Vladar (Il principe) koje je usmjereno protiv pape. Prouavajui dravice na prostoru
Italije, u prvi plan stavlja Firencu koja bi trebala predstavljati ujediniteljski model toga
prostora. Njegova ideja o vladaru i modelu, irila se Europom i utjecala na historiografiju.
U 20. st. priznat je kao osniva moderne politike znanosti, politologije.
13. Francesco Guicciardini, njegovo djelo i historiografske postavke.
(15 st.) Suvremenik Machiavellia i iri sline ideje o ujedinjenju Italije i na Europu.
Napisao je djelo Istorie Fiorentine gdje slijedi Machiavelliev model. Uzima Medica kao
idealnog vladara koji e Firencu uzvisiti. U djelu Istoria d'Italia cilj njegovog
razmiljanja odnosi se na cijelu Italiju.
14. Jean Bodin njegovo djelo i metodoloke inovacije?
(16 st.) U Metodama za lako razumijevanje historija i 6 knjiga o republici nastoji
izgraditi vlastito uenje o politici. Oblikuje misao o zakonitostima povijesnih kretanja,
uvjeren je da na povijest utjeu geografski uvjeti i klima. Drave se kreu prema
prirodnim zakonima. Plodno je njegovo shvaanje o napretku u povijesti. Ljudsku
djelatnost dri pokretaem povijesnog ivota. Dri da je vrijednost svjedoanstva znatna
ako je autor i sam vidio i doivio pojavu koju opisuje. Zahtjeva da se historiografi koriste i
drugim izvorima: ugovori, pisma, naredbe.

HISTORIOGRAFIJA

15. Znaenje filozofa Franje Petria \ Frane Petria \ Francisca Patritiusa za

povijesnu znanost. Navedite kratke podatke o njegovu ivotu i djelu.
(16 st.) Najznaajnije djelo mu je Nova de universis philosophia, zatim Dijalozi o
povijesti. Uzor mu je Platon od kojeg preuzima filozofiju najbliu kranskoj nauci.
Protivi se Aristotelovoj bezbonosti. Kod historije ga zanima: to je? Mogu li se nai
naela klasifikacije razliitih vrsta historiografije i koji su problemi historiografije
ispitivanja. Bavi se historijskom spoznajom. Svrstava ju u isti red s filozofijom,
umjetnou i retorikom. Predlae ispitivanje i drugih ivotnih podruja. Usporedba
prolih i sadanjih dogaaja mogla bi historiji omoguiti da postane znanost. U djelu
Stari grad iznosi idealistiku ideju da poruke mogu poboljati ovjeka. Suvremenicima
postavlja izazovna pitanja i suprotstavlja svoje sumnje. Glavni mu je cilj da nae naine
na koje dolazi do spoznaje i spoznajnih mogunosti. Smatra da povijest stvara ovjeka i da
se on oituje, tj. afirmira kroz povijest. Priznaje da ne zna to je povijest, ali smatra da bi
metodom eliminacije mogao se pribliiti odgovoru. Povijest nije pripovijedanje ve
traganje za injenicama. Govori o vrsti idealnog ovjeka, priznaje vrline koje bi trebao
imati povjesniar. Povijest je disciplina ija je graa ponovno gledanje i ponavljanje.
16. Matija Vlai \ Flacius Illyricus: navedite naslov bar jednog njegovog djela; koje
su njegove postavke obogatile historiografiju i drutvene znanosti?
(16. st.) Prvi je autor i organizator protestantske interpretacije crkvene povijesti. Napisao
je djelo Klju svetog pisma koje je temelj hermeneutike (teorije interpretacije pravila za
izlaganje Biblije). eli obnoviti iskonski smisao biblijske poruke. Nastoji postii cjelovit
prikaz crkvene povijesti kao propadanje kranske crkve zbog jaanja papinske moi,
krivotvorenja iskonske poruke i preuzimanja nekranskih obiaja i rituala. Na temelju
toga nastaje prva sustavna povijest crkve pod nazivom Magdeburke centurije. Izlae
temeljna metodska naela u sastavljanju djela. Centurijama je zadaa pruiti svestranu
sliku razvoja crkvenog uenja, ustrojstva i odnosa prema dravi. Tekst je podijeljen prema
stoljeima. Pokuao je povezati sve strane ivota crkve. Kritizira dotadanje crkvene
historiografe i odbacuje egzemplarnu historiju jer ne eli pisati komentare djelima
pojedinih pisaca. Nastoji paljivo razmotriti injenice, prikazane odreenim redosljedom.
Centurije obuhvaaju grau i za brojna podruja drutvenoga ivota povezana za crkvenu
povijest.
17. Ocrtajte s nekoliko reenica doprinos Montesquieu povijesnoj znanosti.
(17./18. st.) Teoretiar ustavnog ureenja na temelju ogranienja kraljevske moi i diobe
vlasti. eli ispitati povijesne injenice kao temelj za zakljuke o najboljim oblicima vlasti
i drutva. Napisao je djela Perzijska pisma, Razmatranja o razlozima veliine Rimljana
i njihove propasti i Duh zakona. Crpi obavijesti od prijanjih historiografa. Promjena
oblika vlasti ima svoje uzroke i zadaa povjesniara otkriti i ispitati ih. eli otkriti zakone
povijesnog kretanja a blizak je i ciklikoj teoriji povijesnog kretanja. Uvjeren je u
racionalnost povijesnog kretanja. U djelu o Rimljanima nastoji prikupiti podatke za
spoznaju o opim naelima vlasti. eli historiografiju koja bi objanjavala injenice na
temelju dobra poznavanja svjedoanstva. Duh zakona je socioloki tekst i pokuaj
historiografskog objanjenja prouavanjem spleta uzronosti iz kojih proizlazi raznolikost
zakona. Oni obuhvaaju svu raznolikost drutvenog ivota.

HISTORIOGRAFIJA

18. Voltaire povjesniar.

(17./18. st.) Za njega je ljudska priroda u biti uvijek ista, a ovisi o pritisku drave, religije i
prirodnim uzrocima. eli obratiti panju na ljudsko ponaanje, zakone, obiaje, trgovinu,
financije a zato su nuni toni podaci. eli da se pie o ivotu i duhu naroda i to uz pomo
filozofije. Nastoji iz mnotva podataka izdvojiti to dri tipinim. Prema njemu veliina
ljudskog uma pokazala se u 4 blagoslovljena doba antika. Razdoblje Cezara i Augusta,
renesansa u Italiji i doba Luja XIV. Pie o povijesti onako kako vidi bogato i obrazovano
graanstvo. Uzor mu je engleska revolucija. Najzanimljivija mu je politika koja podupire
bogaenja slojeva na vlasti a iz napretka prema razumnom drutvu iskljuuje ire slojeve.
Svjetina (osuena na fiziki rad) je opasnija za prosvjeeno graanstvo ak i od plemstva
koje se suprotstavlja drutvenim promjenama, pa se Voltaire izjanjava za apsolutistiku
monarhiju pod uvjetom da je vladar prosvijeeni filozof. Najznaajnije mu je djelo
Stoljee Luja XIV. kojim eli pokazati uspon ljudskog duha. Ne eli pisati hvalospjev
Kralju Suncu, tovie, izvrgava ruglu njegova osvajanja i njihova opravdavanja, ali kao
rodoljub i filozof izvjetava o najveim danima Francuske.
19. Giambattista Vico djelo i glavne postavke. ime je pridonio prouavanju
prolosti?
( 17\18 st.) Djelo Nova znanost, a kao osnovni predmet spoznaje predlae kulturu jer
ju je stvorio ovjek i njezini su mu zakon razumljivi. Poto su ljudi stvorili drutveni
svijet, njezina naela se mogu spoznati pri istraivanju ljudskog duha. Najvie se zanima
za poetke ovjeanstva bitne za spoznaju povijesnih procesa te istraivanje povijesti
uzdie na razinu znanosti. Stoji na granici sekularnog i religijskog tumaenja povijesti.
Razlikuje 3 razdoblja: bogova (patrijarhalno drutvo), heroja (aristokratsko drutvo) i ljudi
(doba znanosti i filozofije). Zastupa ideju krunog kretanja povijesti. Nastoji rekonstruirati
narav primitivnih prvih ljudi, trai njihov prastari odnos prema ivotu koji nije nikao iz
filozofije nego iz puke mudrosti, izraavajui se u prevlasti tradicije, mita i rituala.
analizirao je Homerovo pjesnitvo i primitivne jezike. Za njega se dri da je pretei
suvremenim shvaanjima o primitivnom miljenju ili razvojne psihologije.
20. Johann Joachim Winckelmann i njegovo znaenje za povijesnu znanost.
(18. st.) Napisao je djelo Povijest antike umjetnosti. eli raspravljati o biu umjetnosti,
njezinim dubinskim dimenzijama te tako stvara filozofsku teoriju umjetnosti. Novo
vrednovanje umjetnosti temelji se na odreenoj predodbi o autonomiji lijepog i njegov ga
estetski interes potie na intenzivniju historiografsku kritiku. Grka umjetnost postaje
ideal apsolutne ljepote, unutranjeg savrenstva. Djelo doivljava razna tumaenja jer
svoja estetska gledita kombinira s historiografskim znanjem, filozofskom spekulacijom i
knjievnom matom. Umjetnost je aktivnost duha, razvija se po tradicionalnom uzroku
ljudskog ivota, rasta, dosezanja zrelosti i propadanja, no taj je razvoj nesvjestan, odreen
nekom unutranjom snagom.

21. Koji je glavni prinos povjesniara Pierrea Gouberta serijalnoj povijest? Navedite
njegovo glavno djelo.

HISTORIOGRAFIJA

Piui o gradu Beauvaisu i njegovoj religiji spojio je historijsku demografiju i socijalnu

historiju u istraivanje religija. U prvom dijelu integrira historijsku demografiju u historiju
religije, a u drugome se bavi dugotrajnim i kratkotrajnim fluktuacijama cijena, kretanjima
stanovnitva te drutvenim diferencijacijama od poetka do kraja 17. st. kao posljedicom
ekonomskih promjena.
22. Tko je autor djela Propast zapada i koje se glavne postavke u njemu iznose?
Autor dijela Propast zapada jeste Oswald Spengler, a u djelu izraava nelagodu
njemake inteligencije nakon propasti tisugodinjeg njemakog carstva. Pokuava
povijest pretvoriti u carstvo iracionalnosti te historiju proglaava podrujem pjesnika.
Osuuje ogranienost slubenih povjesniara vezanim stranakim i nacionalnim
interesima. Iskljuuje iz povijesnog ivota svaku uzronost te se povijest pojavljuje poput
kaosa koji ne doputa odreenu filozofiju povijesti. Napada pravocrtnu periodizaciju i
eurocentrinu ogranienost pojedinih povijesnih injenica. Nepaljiv je prema tonom
utvrivanju povijesnih injenica. Nije prihvaena ni njegova osnovna shema o strogo
determiniranom povijesnom kretanju koje se mora prihvatiti kao sudbina.
23. Navedite glavne historiografske teze Leopolda Rankea.
(19 st.) Najpoznatiji je predstavnik klasinog njemakog historizma, koji bitno utjee na
razvoj znanstvene povijesti ne samo u Njemakoj nego i u drugim europskim zemljama i
SAD-u. On je spoj erudite, poznaje srodne struke i arhivalni je strunjak. elio je stvoriti
metodologiju istraivanja, stvorio je norme historijskog istraivanja. Glavno djelo mu je
Povijest romanskih i germanskih naroda. Obuhvaa njihovu povijest od 15st. do
Tridentskog koncila. Ovo djelo predstavlja remekdjelo zbog vanih odrednica
usporednosti istraivanja. On je osniva genetike povijesti (kako je neto nastalo - razvoj
i posljedice). Glavni predmet njegovog istraivanja jeste drava kao individualnost,
originalna tvorevina ljudskog uma i Boje primisli. Bavi se vanjskom politikom,
diplomacijom i vojnom akcijom, a izvori su mu formalni, slubeni dravni dokumenti.
Smjer uspona vidi u usponu politikog i kulturnog znaenja velikih protestantskih drava.
Smatra da je posao povjesniara uoiti, istraivati pojedinosti i nastojati uoiti njihovu
povezanost. ). Autor je Univerzalne povijesti. Ima predodbu o povezanosti svih pojava u
opoj povijesti ovjeanstva. Lokalnu povijest treba istraivati unutar povijesti cijele
zemlje, biografije treba dovesti u vezu s vanijim dogaajima u crkvi i dravi. Ranke daje
prednost izvorima kao to su diplomatska izvjea, predstavke, dnevnici pisma i izjave
svjedoka, a posljedica je prosudba politikih dogaaja iskljuivo s gledita vladara i vlade.
Tako Ranke utemeljuje diplomatsku povijest jer je prouavao meunarodne veze. Dri da
se povijest ne smije sluiti vanjskim ciljevima, nego da je kao samostalna znanost sama
sebi svrhom. Insistira na objektivnosti povjesniara. On je prvi moderni povjesniar koji
zna povezati kritiku analizu izvora sa irinom filozofskog duha i svojstvima knjievnika.
Napisao je zanimljivu raspravu Povijest mletakih zatvora po prvi put se u povijesti
prouava taj fenomen.

24. Njemaki klasini historicizam njegovi predstavnici i glavne postavke.

Glavni predstavnik Njemakog klasinog historizma jeste Leopld von Ranke. On odbija
batinu prosvjetiteljstva i francuske revolucije, ali osuuje i feudalnu reakciju, a odobrava

HISTORIOGRAFIJA

prosvijeeni konzervatizam pruske monarhije i lojalan je njegovoj birokraciji koja

nastoji stvarati nove osnove za drutvene promjene u smjeru kapitalizma, ali ne doputa
da graanstvo ovlada tim kretanjem. Izdaje asopis Historisch politische Zeitschrift s
programom obrane prosvijeenog kraljevskog apsolutizma od feudalnih i liberalnih
kritiara. Historizam
dri kako se drava temelji na etikim vrijednostima te
individualnost s vlastitim normama koje se drugdje ne mogu primijeniti. Povjesniari
zastupaju tezu o primatu vanjske nad unutranjom politikom. Uvjereni su da slobodu
pojedinca moe iriti samo snana drava poput aristokratske i birokratske Pruske
monarhije. Njemaka historiografija se ukljuuje u propagandu o izuzetnoj ulozi
njemakog naroda u svjetskoj povijesti na kraju 19.st. Takoer slui kao orue politike
borbe za ujedinjenje Njemake pod vodstvom Pruske. Njezini predstavnici su Johann
Gustav Droysen (Historija pruske politike nastoji opravdati irenje pruske drave kao
uvjet ujedinjenja Njemake), Heinrich von Sybel (Historija razdoblja revolucije
meunarodni odnosi u doba francuske revolucije i njen utjecaj na europske drave),
Theodor Mommsen (Rimske historije Rimske provincije od Augusta do Dioklecijana i
rimsko dravno pravo), Heinrich von Treitscke, Ernst Bernheim (Udbenik historijske
metode i filozofije povijesti Opravdava gledite tradicionalne historije), .
25. Objasnite znaenje Karla Lamprechta.
(19./20. st.) Sredinja je linost u znamenitom sporu o metodi. Izaziva polemiku
Njemakom povijesti. Rankeovu tradiciju o opisu pojedinosti proglaava nezakonitom
ideologijom i eli je zamijeniti metodom koja bi pokuala formulirati razvojne zakone i
politiku historiju nadomjestiti istraivanjem razliitih drutvenih podruja. Predmet
istraivanja mora biti ono ope tipino, a ne samo pojedinano. Kulturna historija se
temelji na usporedbi socijalno psiholokih razvojnih initelja te sadri sva podruja
drutvenog ivota, od ekonomije do umjetnosti, a objanjenje posebnosti odreenih
povijesnih razdoblja i drutva trai u duhu naroda i opoj svijesti. U opisu ekonomskog
ivota prvi rabi statistike metode. Zauzima se istraivanju razvojnog tipa pojedinih
naroda s ciljem da se postupno obuhvati cijelo ovjeanstvo.
26. Filozof Bendetto Croce i njegovo shvaanje povijesti?
(19/20 st.) Napisao je djela Teorija i historija historiografije i Povijest kao misao i
akcija. Protivi se metafizikom dualizmu (Rickert), te se zalae za apsolutni idealizam
(Hegel). Svoj model naziva apsolutnim historizmom. U povijesnosti vidi samo razvoj
apsolutnog duha. Povijest nije djelo pojedinih istaknutih osoba nego apsolutnog duha kao
drutvene svijesti ovjeanstva iz kojeg izviru zbilja i ljudski odnosi. Svoju koncepciju
pretvaranja ovjeanstva u povijest ideja naziva etiko politikom historijom. Dri da
je puki opis prolih dogaaja samo kronika, tj. leina i stvar, doim je historija djelo duha.
Misli da je povijesno kretanje pozitivno i racionalno te opravdava svaki uspjeh i mo kao
izraz volje duha. Predstavlja ovjeanstvo kao apsolutni duh (drutvena svijest). Napisao
je djela Historija Italije kao odgovor faistikom krivotvorenju povijesti. Opravdava
vladavinu graanskog liberalizma kao doba procvata. U Historiji Europe u 19.st razmatra
5 pogleda na svijet ili religija: katolicizam, autoritarizam, demokratizam, komunizam i
liberalizam).
27. Tko je Giovanni Gentile i kakve je postavke zastupao u tumaenju povijesti?
(19/20 st.) Izjednauje povijest i bavljenje povijeu. Dri da nema objektivnih povijesnih
injenica ve da su one samo ljudska uspomena. Otvara vrata faizmu koji negira

HISTORIOGRAFIJA

znanstvenu historiju i bavljenje povijeu pretvara u opravdanje mita skrojena prema

potrebama reima.
28. Johan Huizing i njegovo djelo.
(19./20. st.) Nizozemski povjesniar u mnogome blizak Blochovim i Febvreovim
shvaanjima. Napisao je djelo Jesen srednjega vijeka u kojem se zanima za povijest i
knjievnost umjetnosti, a unutar svoje interpretacije povijesti civilizacije bavi se temama s
podruja psihologije, etnologije, sociologije i filozofije. Knjievnost je doivljaj, duh,
element uene kulture, a slika je vidni doivljaj, element uene i puke kulture. Slika je
literatura za nepismene. Sve to je ovjek stvorio moe koristiti povjesniaru. Jedan je od
zaetnika nove povijesti u meurau, ali i suvremene historijske antropologije zbog svog
interesa za tijelo, san, imaginarno, erotsko i simbolino. Po njemu je svaka literatura
obiljeena vremenom.
29. Objasnite koncepciju djela Arnolda Toynbeea.
(19\20 st.) Djelo se zove Study of history. Poinje kao sociolog koji nastoji istraiti
injenice bitne za uspon i propast civilizacija, na kraju je prorok koji se okree metafizici i
razmilja o smislu povijesti Sastoji se od 12 svezaka a posluio se Hegelovim i
Spenglerovim idejama za konstrukciju svjetske povijesti sastavljene od kulturnih jedinica.
eli povezati historiju i drutvene znanosti radi obuhvatnog istraivanja ljudske
djelatnosti. Smatra da je konani cilj povijesti novo religijsko drutvo utemeljeno na
univerzalnoj crkvi u kojoj bi bili spojeni elementi velikih svjetskih religija, a svaka od njih
je dio otkrivene istine. Rast civilizacije temelji se na odgovoru niza izazova koji s
vremenom postaju vie duhovni i unutranji. Ostaje pri shvaanju tradicionalne historije
da povijest pokreu stvaralake linosti. Njegov filozofski sustav odbijen je od svih
kritiar kasnije.
30. George Robin Callingwood i njegovo poimanje povijesti?
(19/20 st.) Istie kako je predmet historije istraivaka djelatnost slobodnih ljudi koji je
provode u skladu sa svojim razumom. Bitna je razlika izmeu vanjske i unutarnje strane
povijesne injenice. Svaka historija je historija misli, a za njega postoji samo jedan nain
za istraivanje misli, a to je da povjesniar premisli o svojem umu. Dogaaji ga zanimaju
kao vanjski izraz nekadanjih misli i zato kae da sve ljudske akcije ne mogu biti predmet
istraivanja.
31. Doprinos Georgesa Lefebvrea novim stremljenjima u povijesnoj znanosti.
(19./20. st.) Pripadnik je prvog pokoljenja oko Anala. Za razliku od oeva osnivaa u
marksistikom duhu razrauje klasnu borbu u francuskoj revoluciji, te je jedan od
zaetnika ekonomske i socijalne historije uz upotrebu statistikih i demografskih tehnika.
Napisao je djelo Veliki strah, a slui kao obrazac za historiju mentaliteta. U djelu
opisuje strah treeg stalea od terora plemstva, istraivanje tog kolektivnog mentalnog
stanja uspijeva prodrijeti do vanih obiljeja drutvenih struktura.

32. Doprinos sociologa Francoisa Simianda razvitku povijesne znanosti.

(19./20. st.) Njegovo stajalite o Reviji za sintezu istie da je drutvo objektivna zbilja
koja mora biti predmet istraivanja. Tvorac je socijalne fizike, tj. poistovjeuje metode

HISTORIOGRAFIJA

prirodnih i drutvenih znanosti te izdvaja kategoriju socijalnog iz povijesnog razvoja to

onemoguuje pristup povijesti kao tvorevini ovjeka
33. Kojim se povijesnim problemima najvie bavio Ernest Labrousse?
(20. st.) Svoje glavne radove napisao je izmeu dva rata, ali nakon toga kao profesor
ekonomske historije, gotovo trideset godina stvara programe i djeluje kao mentor radova
mladih povjesniara. Najvie se bavio problematikom ekonomske povijesti. Uvodi
pojmove struktura i konjunktura. Napisao je djelo Nacrt kretanja cijena i prihoda u
Francuskoj u 18. st. koje je zapravo temelj nove metode jedne kole ekonomske
historije. U sreditu su interesi pravilnosti i ponavljanja, s namjerom da se ustanove
trajniji povijesni odnosi. Rije je o istraivanju krize starog reima uz pomo fluktuacije
cijena, pogotovo uoi francuske revolucije. Njegova kvantifikacija u ekonomskoj historiji
i usmjeravanje na socioloku historiju omoguuje serijalnu historiju koja obuhvaa sva
drutvena podruja o kojima postoje obavijesti to se mogu kvantificirati.
34. Navedite podruje istraivanje povjesniara Pierrea Chaunua i metode kojima se
slui.
( 20 st.) Predmet istraivanja u njegovom djelu je trgovaki promet izmeu panjolske i
Novog Svijeta od 1504. 1650. g. . Bavi se historijskom geografijom te istie vanost
prostora i komunikacije. Serijalni pristup u 50-im godinama se iri na historijsku
demagogiju koja usporeuje ekonomske i demografske cikluse. Krize se istrauju na
temelju demografskih podataka. Predmet interesa je uglavnom stari reim.
35. Koju je novinu u povijesnu znanost unio Philippe Aries?
(20. st.) Najprije se bavio historijskom demografijom. Knjigom o djetinjstvu u starom
reimu pokazuje da u srednjem vijeku ne postoji svijest o djetinjstvu kao fazi ljudskog
ivota nego da se ona javlja u Francuskoj u 17. st. Prikazuje razliite faze odnosa ovjeka
prema smrti, prouava serijalnu povijest.
36. Tko je Louis Henri i koje su njegove zasluge za povijesnu demografiju?
Razradio je metodu i tehniku rekonstrukcije biolokog ivota obiteljske jezgre. U historiju
uvodi mikro-analizu koja se temelji na povezivanju podataka. U 70-im godinama se javlja
interes za mentalitet i predodbe to ih ljudi imaju o sami o sebi, vlastitom tijelu ili
obitelji, tj. uope za njihov stav prema ivotu i smrti. Historijska demografija se povezuje
sa antropolokim pristupom. Demografsko kretanje se interpretira kao bitna akulturna
pojava. Serijalna historija ivotne pojave nastoji podrediti pravilima istraivanja i
sakupljanju homogenih podataka koji se organiziraju u serije s nastojanjem da se upoznaju
dugotrajnija povijesna kretanja.

37. Kojim se istraivakim podrujem bavi povjesniar Michel Vovelle?

Pie o baroknoj pobonosti i dekristijanizaciji u pokrajini Provanse u 18. st. Rezultati mu
se temelje na kvantitativnoj analizi oporuka. Dri da promjene u oporukama odravaju

HISTORIOGRAFIJA

10

kretanje prema sekularizaciji i da je dekristijanizacija u doba francuske revolucije dio

ireg usmjerenja. Obraa panju na sve drutvene slojeve. Glavni su kritiari serijalne
historije autori koji se bave duhovnim kretanjima to se danas naziva historijom
mentaliteta, intelektualnom ili kulturnom historijom, te historijskom antropologijom.
38. Norbert Elias i njegov prinos povijesnoj znanosti.
Objavljuje djelo o civiliziranju obiaja u kojem se bavi promjenama ponaanja prema
tijelu u europskoj civilizaciji od 16.st. pokazuje kako modernizacijski pritisak
apsolutistikih drava s njihovim odgojnim mjerama izaziva nastanak novih vrijednosti i
novog sustava drutvenog priznanja te potiskuje prisutnost tijela u svakodnevnici i zatvara
ga u atmosferu privatnog i stidljivog. Pod pojmom materijalna kultura mogu se
obuhvatiti istraivanja geografskih temelja, biolokih kretanja, prehrane, medicine te kue
i pokustva, odjee i velikim dijelom razvoja tehnike.
39. Vanost nastojanja Henrija Berra.
(19./20. st.) Svojom kritikom tradicionalne pozitivistike povijesti u Francuskoj i
prijedlozima za njenu preobrazbu dao je integralne obnove discipline, s korijenima u
najboljim starijim postignuima. Htio je pod krovnom ustanovom okupiti najznaajnije
predstavnike svih ljudskih znanosti. 1900.-te osnovan je Meunarodni centar za sintezu.
Znanost ne treba cijepati na dijelove nego napraviti sintezu, i staviti u cjelinu. Te godine
poeo se izdavati asopis Revija za sintezu koja je trebala objavljivati takve radove koji
e sve radove ujediniti. Knjigom Sinteza u povijesti Berr saima svoje misli kao uvod u
seriju izdanja Evolucije ovjeanstva. U toj skupini znanstvenika nalazili su se Einstein,
Fbvre, Bloch...
40. Iznesite glavne historiografske postavke Luciena Febvrea.
Napisao je u asopisu 924 priloga koji usmjeruju preobrazbu tadanjeg pristupa
povijesnom zanatu. Iluzijama tradicionalne historiografije o mogunosti apsolutne
objektivnosti Febvre suprotstavlja svoju poznatu izreku o povijesti, keri svog vremena,
obraajui s mladima uzvikuje Svren je jueranji svijet. Svren zauvijek. Kae da je
dunost povjesniara osvijetliti sadanjost pomou prolosti. Za njega je prolost golema
masa injenica koja ulijeva strah i ne moe se cjelovitije spoznati, ali povijest vidi kao
sredstvo organizacije o kaosu povijesti u interesu sadanjosti. Takoer pobija dogmu o
bezlinom podreivanju povjesniara izvoru i pojmovima na kojem je poivala
tradicionalna povijest, injenici i dokumentu, a pogotovo na shvaanju da je povijesna
injenica ne nedjeljiva estica koju treba kritikom izvora, ponovo u njemu pronai.
Drutvene znanosti kojima Febvre obraa panju jesu sociologija, geografija, lingvistika i
socijalna psihologija. Budui da povjesniar ne moe shvatiti razvoj drutva ne uzme li u
obzir geografsku sredinu, a da geograf ne moe uoiti promjene u prirodi zanemari li
ovjekove intervencije u njoj, Febvre se zauzima za zbliavanje tih dvaju znanosti, ak
pomilja i na mogunost njihova stapanja Geohistorija. Vie ga zanima sinkronija, tj.
meusobna povezanost injenica u istraivanom razdoblju i prostoru, nego dijakronija, tj.
slijed injenica u vremenu. Ne prihvaa miljenje o hijerarhiji pojedinih struktura, te o
ekonomskim i materijalnim uvjetima kao bazi povijesnog kretanja, to je karakteristino
za marksizam. eli uoiti bitne kategorije ideje ljudi kao njihovo drutveno iskustvo. Iako
je Febvre prvak struje koja se zanima za drutveni totalitet za malog ovjeka, on pie
biografije koje su dotada bile kronoloko pripovijedanje o ivotu neke istaknute linosti.
No, njegova se panja ne usredotouje na karakteriziranje odabrane osobe nego na

HISTORIOGRAFIJA

11

drutvene odnose koji su mu omoguili njezinu djelatnost. Fevbre dri da povijesna

linost moe misliti i djelovati samo onako kako doputaju razdoblje i drutvena okolina.
41. Po emu je Luciene Febvre povjesniar mentaliteta.
Iako je Febvre prvak struje koja se zanima za drutveni totalitet, za malog ovjeka, on
pie biografije koje su dotada bile kronoloko pripovijedanje o ivotu neke istaknute
linosti. No, njegova se panja ne usredotouje na karakteriziranje odabrane osobe nego
na drutvene odnose koji su mu omoguili njezinu djelatnost. Febvre dri da povijesna
linost moe misliti i djelovati samo onako kako doputaju razdoblje i drutvena okolina.
42. Iznesite glavne historiografske postavke Marcha Blocha.
Budi nove ideje i predlae nova usmjerenja, ujedno kritizirajui mnoga znanja i postupke
dotadanje povijesti. Prije svega preporua interdisciplinarnost , a bavi se povijeu
agrarnih drutava te poljoprivrede i tehnike, drutvenim odnosima i mentalitetima. Danas
se kod Blocha posebno cijene pokuaji i program usporedbi drutvenih struktura unutar
europske civilizacije u srednjem vijeku. Dok Febvre nastoji proiriti istraivanje na sva
podruja mentalnog ivota, koja se kao totalitet mogu studirati na primjeru linosti, Bloch
panju usmjeruje na duhovne pojave koje se artikuliraju u drutvenom i materijalnom
ivotu, u praksi i obiajima ljudi. Takav pristup danas nazivamo historijskom
antropologijom. U vrijeme oeva osnivaa Anala povijest mentaliteta dio je
ekonomske i socijalne totalne povijesti suprotstavljene dogaajnoj, politikoj. Usko je
vezana s psihologijom, jer se obje bave malim ovjekom i kolektivnim pojavama.
Bitno je sredstvo, a ne cilj spoznaje. Uz Febvreovo djelo o nevjerovanju u 16st., Blochova
knjiga o kraljevima iscjeliteljima (Kraljevi udotvorci) bitno utjee na razvoj povijesti
mentaliteta. Rije je o vjerovanju da francuski i engleski kraljevi imaju mo lijeenja
kone bolesti krofula dodirom, i to posebnim ritualom, a Bloch taj fenomen istrauje kao
izraz politike moi, zanima se za religijsku psihologiju, tj. povijest uda, i pita se kako
su te kolektivne iluzije bile mogue. Sredinji je problem djela usporedba kraljevskog
dodira u Francuskoj i Engleskoj. U kasnijim radovima preteno se bavi ekonomskom i
drutvenom povijeu. Daje prve zaokruene priloge iz povijesti feudalnog drutva. U
knjizi Originalna obiljeja francuske agrarne povijesti iroko definira agrarnu povijest
kao istraivanje poljoprivrednih tehnika i obiaja, protivi se sklonosti tradicionalne
povijesti da se bavi iskljuivo pravnim ustrojem feudalnih posjeda. Nastoji razliite
agrarne sustave shvatiti u spletu s drutvenim ustanovama. Tipine crte agrarnog ureenja
u dugom razdoblju od 13. st. do francuske revolucije usporeuje s agrarnim strukturama
nekih europskih zemalja. Slui se i regresivnom metodom (preuzetom od
antropologije). Na temelju suvremenog izgleda obradivih povrina, ili katastarskih nacrta,
ali i fotografija iz zraka, istrauje obiaje. Najpoznatiji je po knjizi Feudalno drutvo
(1936 g.), pokuaju sinteze europskog feudalizma zapadno od Labe od sredine 9. do
poetka 13. st., sa irokim rasponom tema: od obrisa polja, imena mjesta, obiaja,
kolektivnog psiholokog dranja, trgovine i vanosti novca pa sve do arhitekture. U
njegovoj knjizi glavni su junaci vol, krava, plug..., a ne carevi itd. Poredbenom metodom
eli se baviti cjelinom feudalnog drutva, ukljuuje i pitanje mentaliteta. Time je uinio
prve korake prema suvremenom, sloenom shvaanju povijesnoga vremena. Kritika mu je
zamjerila shematizaciju, i injenicu da premalo panje poklanja politikom okviru
dogaaja. Svojim spisom udni poraz, daje objanjenje slabosti vojne komande,
politike i intelektualca meuraa kao uzrok katastrofe, te pokuava sistematizirati gledite
Annala, koja dri humanima i prikladnima da se francuska duhovna strujanja dignu na vii
stupanj. Iza njega je ostao rukopis, ini se treina teksta, nastao u najtraginijim trenucima

HISTORIOGRAFIJA

12

Europe poznat pod nazivom Apologija povijesti ili zanat povjesniara ime je znatno
pomogao afirmaciji ideja Anala. Bloch prije svega eli obraniti povijest od onih
malodunih povjesniara koji su, razoarani to se prerodni zakoni ne mogu primjeniti na
istraivanje prolosti, poricali mogunost spoznaje zbilje uope.
43. Kakav je metodoloki pristup Marca Blocha prouavanju povijesti feudalnog
drutva?
Najpoznatiji je po knjizi Feudalno drutvo (1936 g.), pokuaju sinteze europskog
feudalizma zapadno od Labe od sredine 9. do poetka 13. st., sa irokim rasponom tema:
od obrisa polja, imena mjesta, obiaja, kolektivnog psiholokog dranja, trgovine i
vanosti novca pa sve do arhitekture. U njegovoj knjizi glavni su junaci vol, krava, plug...,
a ne carevi itd. Poredbenom metodom eli se baviti cjelinom feudalnog drutva, ukljuuje
i pitanje mentaliteta. Time je uinio prve korake prema suvremenom, sloenom
shvaanju povijesnoga vremena. Kritika mu je zamjerila shematizaciju, i injenicu da
premalo panje poklanja politikom okviru dogaaja.
44. Koje je glavne misli iznio March Bloch i studij Apologija povijesti?
Iza njega je ostao rukopis, ini se treina teksta, nastao u najtraginijim trenucima Europe
poznat pod nazivom Apologija povijesti ili zanat povjesniara ime je znatno pomogao
afirmaciji ideja Anala. Bloch prije svega eli obraniti povijest od onih malodunih
povjesniara koji su, razoarani to se prerodni zakoni ne mogu primjeniti na istraivanje
prolosti, poricali mogunost spoznaje zbilje uope.
45. Kako se zove i o emu raspravlja studija o mentalitetu Marcha Blocha?
Blochova knjiga o kraljevima iscjeliteljima (Kraljevi udotvorci) bitno utjee na razvoj
povijesti mentaliteta. Rije je o vjerovanju da francuski i engleski kraljevi imaju mo
lijeenja kone bolesti krofula dodirom, i to posebnim ritualom, a Bloch taj fenomen
istrauje kao izraz politike moi, zanima se za religijsku psihologiju, tj. povijest uda, i
pita se kako su te kolektivne iluzije bile mogue. Sredinji je problem djela usporedba
kraljevskog dodira u Francuskoj i Engleskoj.
46. Kako su i gdje nastali Annali? Koja je bila znanstvena orijentacija prve serije
toga asopisa?
Godine 1929. iz skupine povjesniara iz Strausbourga nikla je kola Annal, a te iste
godine i prvi broj asopisa pod nazivom Annales d' historie economique et sociale. U
suprotnosti s tadanjom uskom politikom povijesti urednici Febvre i Bloch ele sasvim
zapostavljenoj ekonomskoj povijesti osigurati sredinje mjesto u povijesnom istraivanju,
pogotovo zbog onodobne svjetske ekonomske krize. Blochovi i Febvreovi prilozi u
Analima vani su za oblikovanje nove povijesti, no oni potrebu za interdisciplinarnom
suradnjom ne obrazlau teoretskim raspravama nego primjerima i injenicama. 1.
odbacuje se tradicionalna narativna povijest 2. nije vie u prvom planu genetika
historiografija ve struktura (najvanija je struktura drutva u nekom povijesnom trenutku,
prouava se jedna cjelina i prouavanje odnosa izmeu cjelina) 3. sinkronija (nastojanje
povjesniara da istrauje pojedine dijelove cjeline u njihovom odnosu u nekom trenutku)
je vanija od dijakronije. Upoznaju itatelje s dometima i problemima sociologije,
geografije, demografije, statistike, kolektivne psihologije, lingvistike, etnologije, jedino
prema filozofima ostaju sumnjiavi i zatvoreni, U Analima nalazimo nove oblike i

HISTORIOGRAFIJA

13

probleme: kolektivne ankete o pojedinim problemima, kronike istraivanja, sustavne

recenzije kao sredstvo borbe za nov nain pisanja o povijesti. Osnivai Anala nadahnjuju
se uvelike sociologijom Emila Durkheima. Povijest bi mogla postati znanstvena samo
kada bi nadila istraivanje pojedinanog i bavila se usporeivanjem drutva, ali tada se
zapravo ne bi razlikovala od sociologije. Iako povjesniari Anala odbijaju Durkheimov
socioloki imperijalizam i ele dokazati da povijest moe povezati metodu
generalizacije i individualizacije i ujedno vriti vanu drutvenu zadau, ue od njega
kako se istraivanje usredotouje na strukturalne oblike drutva umjesto na pojedine
dogaaje. Dri se da je nova francuska povijest prola tri faze do danas. Prvo je rije o
maloj skupini koja od 1920. 1945. otro i sustavno pobija tradicionalnu, dogaajnu,
politiku povijest i promie nove ideje. Poslije rata ta struja preuzima francuske povijesne
institucije i bavise prije svega povijesnim strukturama dugog trajanja. U treoj fazi,
nakon 1968. g. dolazi do bitnih promjena., odnosno do mrvljenja dotadanjeg
usmjerenja i nastanka razliitih struja.
47. Uloga Luciena Febvrea i Marca Blocha u pokretanju asopisa Annales.
oni su osnivai asopisa Annales. Pristupaju u smjeru historijske antropologije, bave se
malim ovjekom i kolektivnim pojavama. Febvre se usmjerava na podruja mentalnog
ivota a Bloch na duhovne pojave koje se artikuliraju u drutvenom i materijalnom ivotu
u praksi i obiajima ljudi.
48. Vanost povjesniara Fernanda Braudela za napredak historiografije poslije
Drugog svjetskog rata.
Poslije rata nastaju novi Anali koji do danas nose naziv Anali. Ekonomije, drutva,
civilizacije Urednici ele stvoriti asopis pri emu bi povjesniari imali glavnu ulogu.
Povjesniari oko Anala imaju samo zajednike intelektualne afinitete, a njihova se
djelatnost moe shvatiti samo kao traganje za novim problemima, metodama i predmetima
istraivanja (ekonomskih i drutvenih struktura s upotrebom kvantitativnih metoda).
Teritorij povjesniara ire na dotad nepoznata podruja ljudskog ponaanja, pogotovo na
ire drutvene slojeve. Fernand Braudel se javlja u drugoj generaciji kole Annal koja
traje do 1968. g. Obiljeje zanata povjesniara u to doba je istraivanje grupa a ne
istaknutih pojedinaca. Prije svega ekonomskih i drutvenih struktura s upotrebom
kvantitativnih metoda (serijalna povijest), procesa dugog trajanja. Javlja se tenja da se
odreeni predmet to iscrpnije obuhvati te objasni ire nego to to ine druge znanosti, ali
rabei njihova pojmovna i metodska sredstva

49. Kako se zove djelo o Sredozemlju Fernanda Braudela i koje teorijske postavke
autor iznosi na njegovim stranicama?
Najpoznatije djelo jednog povjesniara 20. st. zacjelo je Braudelovo Sredozemlje i
sredozemni svijet u doba Filipa II. Braudel prije rata pristupa istraivanju vanjske
politike Filipa II, tj. okreta panjolske od Sredozemlja prema Atlantiku. No, kada je 1935.

HISTORIOGRAFIJA

14

radio u dubrovakom arhivu, doznao je da su brodovi Republike plovili do Crnog mora ili
kroz Gibraltar do Londona. Tek je tada poeo doivljavati Sredozemlje kao cjelinu s
kreativnim prostorom i mnogim razliitim, ali i slinim regijama i problemima. U
skladu s Braudelovim shvaanjem povijesnog vremena, Sredozemlje ima tri dijela. Prvo
je vrijeme najduljeg trajanja, gotovo nepokretno vrijeme odnosa ovjeka i njegove
okoline, vrijeme ponavljanja, stalnih povrataka i ciklusa koji uvijek iznova poinju. Na
drugoj je razini vrijeme razmjerno polaganih promjena ekonomskih, drutvenih i
politikih struktura, tj. drava, drutava i civilizacija, te naposljetku vrijeme politikih i
ratnih dogaaja koje ima najbri ritam, jer je skrojeno po mjeri pojedinca. Povijest prema
Braudelu, treba stoga promatrati u tri razine, u geografskom, drutvenom i
individualnom vremenu, to omoguuje pristup iz razliitih kutova gledanja. No, svako
pojedinano objanjenje mora upuivati na iru koncepciju koja obuhvaa sve tri razine, a
njihova kombinacija ini povijesni ritam,. To bi bila totalna ili globalna povijest.
50. Koje tri razine povijesti razlikuje Fernand Braudel i o emu se one ogledaju?
Povijest prema Braudelu, treba promatrati u tri razine, u geografskom, drutvenom i
individualnom vremenu, to omoguuje pristup iz razliitih kutova gledanja. No, svako
pojedinano objanjenje mora upuivati na iru koncepciju koja obuhvaa sve tri razine, a
njihova kombinacija ini povijesni ritam,. To bi bila totalna ili globalna povijest.
51. Kako Fernand Braudel tumai pojam kapitalizma?
Napisao je i trilogiju o materijalnoj civilizaciji, ekonomiji i kapitalizmu od 15. 18. st.
Ondje insistira na trima vremenskim razinama: u dubini je materijalna civilizcaija kao
ponavljanje djelatnosti i ponaanja iz davnih vremena, na srednjoj je razini ekonomski
ivot, a na vrhu kapitalistiki mehanizam. Naputa ograde ekonomske historije
(poljoprivreda, trgovina, industrija) i temelje trai u svakodnevnom ivotu: prehrani,
odijevanju. Trina ekonomija i kapitalizam za Braudela su dvije razliite injenice. U
trinoj privredi prevladava konkurencija a razmjena je jednaka, doim kapitalizam stvara
i iskoritava monopolne oblike koji uvjetuju nejednakost razmjene to je, kae, bitan
problem suvremenog svijeta.
52. to znai pojam ekonomijasvijet / economiemond? Zato se pojam pie
jednom rijeju?
Braudel prikazuje djelatnost kapitalista od srednjeg vijeka kada oni poinju stvarati
izuzetno iroku mreu razmjene na irokom prostoru. Tu strukturu naziva ekonomijasvijet
a skupina tih ekonomija ini svjetsku ekonomiju. Te ekonomijesvjetove sa sreditima
sustava u gradovima, njihove regije i njihov odnos s nerazvijenim periferijama Braudel
opisuje kao velike molekule sa sloenim strukturama za koje su bitne igre razmjene.
Kulminacija je prikaz industrijske revolucije u Engleskoj. Izvanredan opis ekonomskog
ivota uglavnom je podreen njegovoj teoriji razlike izmeu razmjene i kapitalizma.
Prema Braudelu, uvijek je bilo takvih ekonomija-svjetova s posebnom hijerarhiziranom
ekonomskom strukturom na irem prostoru, sa sreditem i periferijom.
53. Koje su glavne postavke djela Identitet Francuske Fernanda Braudela?
Bavi se s 4 razliita aspekta povijesnog ivota u Francuskoj(Tekst se trebao sastojati od 4
velika djela): 1. prostor i povijest (geografija), 2. ljudi i stvari (demografija i politika
ekonomija), 3. dava, kultura i drutvo (rezultati politologije, istraivanja kulture i
sociologije), 4. Francuzi izvan Francuske, ali je dovrio samo prva dva dijela. Panju

HISTORIOGRAFIJA

15

usmjerava na seljaku ekonomiju, a najvie ga interesiraju: uloga gradova, znaenje

prometa, mjesto obrta, industrije i trgovine, oblik kredita te sam kapitalizam.
54. Tko je Emmanuel Le Roy Ladurie, kako se zove njegovo najpoznatije djelo i o
emu raspravlja?
Le Roy Ladurie bitno utjee na okret od kvantitativne historije prema historijskoj
antropologiji, koja uglavnom naputa Braudelove poticaje, postajui velikim dijelom
karakteristina za treu generaciju struje oko Anala. Naslijedio je Braudela kao profesor
na College de France. Na poetku karijere, godine 1966. objavljuje doktorsku tezu o
seljacima Languedoca, a 1967. djelo o povijesti klime. Knjiga o seljacima obrazac je
serijalne i regionalne historije, kojoj se tada posveuje veina mladih povjesniara.
Nastala je pod Braudelovim mentorstvom i eli biti totalna historija, ali Le Roy Ladurie
svoje izlaganje ne zasniva na vremenskim razinama struktura i konjuktura nego na
trima periodima velikog agrarnog ciklusa od kraja 15. do poetka 18. st., dakle na
kronolokom pristupu. Nastoji istraiti povezanost geografije, ekonomije, drutvenih
struktura, institucija, oblika svijesti i klasne borbe. Knjiga je uspjela kombinacija
kvantitativne ekonomske i drutvene historije s ono malo politike, religije i mentaliteta.
Godine 1975. Le Roy Ladurie iznenauje itatelje knjigom o malom selu Montaillou u
Pirenejima. Njegovo je stanovnitvo u 14. stoljeu velikim dijelom prihvatilo herezu
katara. Izvor je istraivanja inkvizicijski proces to ga je vodio jedan biskup, a objavljen je
ve 1965. Ne Ladurie uoava vrijednost toga izvora ne samo za povijest katara nego i
rekonstrukciju materijalnog i duhovnog svijeta jedne seoske zajednice, tj. domainstva,
seljake ekonomije, mentaliteta(vjerovanja, rituali, obiaji, drutveni odnosi, moral),
osjeaj prostora i vremena, doivljaja djetinjstva i smrti, seksualnosti, Boga i prirode. On
samo sreuje izjave dvadeset i pet osoba (oko 10% stanovnitva sela) inkvizitoru na
sasluanju, i to na nain antropologa. To dakle nije povijest jednog sela nego njegova slika
u oima seljaka i seljakinja, pristup danas vrlo rairen pod nazivom mikrohistorije.
55. Tko je autor i u emu je vanost knjige Montaillou okcitansko selo u doba
inkvizicije?
Godine 1975. Le Roy Ladurie iznenauje itatelje knjigom o malom selu Montaillou u
Pirenejima. Njegovo je stanovnitvo u 14. stoljeu velikim dijelom prihvatilo herezu
katara. Izvor je istraivanja inkvizicijski proces to ga je vodio jedan biskup, a objavljen je
ve 1965. Ne Ladurie uoava vrijednost toga izvora ne samo za povijest katara nego i
rekonstrukciju materijalnog i duhovnog svijeta jedne seoske zajednice, tj. domainstva,
seljake ekonomije, mentaliteta(vjerovanja, rituali, obiaji, drutveni odnosi, moral),
osjeaj prostora i vremena, doivljaja djetinjstva i smrti, seksualnosti, Boga i prirode. On
samo sreuje izjave dvadeset i pet osoba (oko 10% stanovnitva sela) inkvizitoru na
sasluanju, i to na nain antropologa. To dakle nije povijest jednog sela nego njegova slika
u oima seljaka i seljakinja, pristup danas vrlo rairen pod nazivom mikrohistorije.
56. Prinosi povjesniara Jacquesa Le Goffa prouavanju srednjovjekovne povijesti
Europe. Navedite bar jedno njegovo djelo.
Zanima se za jedan dugi srednji vijek na temelju istraivanja imaginarnog, tj. onoga to su
ljudi zamiljali i kako su doivljavali zbilju. Prikazuje promjene predodbi o vremenu,
pogotovo u vezi s rastom uloga gradova od 14. st. Vano djelo o srednjovjekovnom

HISTORIOGRAFIJA

16

imaginariju jest roenje istilita, prikaz promjenjivih predodbi o ivotu nakon smrti
kao dijela preobrazbe feudalnog kranstva u 12. i 13. st. Vraa se pisanju biografija i
smatra da ono mora biti prikaz i tumaenje jednog osobnog ivota unutar odreene
povijesne epohe i drutva. Dri da smisao odreenog drutva treba traiti u njegovu
sustavu reprezentacija i u mjestu koje one imaju u drutvenim strukturama i zbilji.
Istraivaka pitanja primjenjuju se na razliite naine na sva razdoblja od antike do
suvremenog drutva. Rado se istrauju teme u vezi s definicijom normi religije,
drutvenog morala i spolnosti te skretanje od njih u odreenim drutvima. Obljubljene su
teme vjetica i vragom opsjednute osobe. Kolektivno imaginarno susree se sa folklorom.
Jedna od rairenih tema historijskog mentaliteta je puka kultura, prije svega ona
religiozna. Le Goff i Duby se bave odnosom uene i puke kulture u srednjem vijeku.
Nastaje povijest marginalnih grupa ili drugog koji ivi izvan normi obinog drutva.
Razmatraju se problemi postupanja prema njima i njihovim supkulturama. Novi
povjesniari se zanimaju za egzistencijalna pitanja svakodnevnice. Povijest obiaja
postojala je u Francuskoj i Njemakoj ve u 19. st. kada su opisi prizora svakidanjeg
ivota sluili kao ukras uvelike historije s temama stanovanja, odijevanja, prehrane.
57. to je to srednjovjekovni imaginarij i kako se on uklapa u historiografiju?
Zanima se za jedan dugi srednji vijek na temelju istraivanja imaginarnog, tj. onoga to su
ljudi zamiljali i kako su doivljavali zbilju. Prikazuje promjene predodbi o vremenu,
pogotovo u vezi s rastom uloga gradova od 14. st. Vano djelo o srednjovjekovnom
imaginariju jest roenje istilita, prikaz promjenjivih predodbi o ivotu nakon smrti
kao dijela preobrazbe feudalnog kranstva u 12. i 13. st. Dri da smisao odreenog
drutva treba traiti u njegovu sustavu reprezentacija i u mjestu koje one imaju u
drutvenim strukturama i zbilji. Istraivaka pitanja primjenjuju se na razliite naine na
sva razdoblja od antike do suvremenog drutva. Rado se istrauju teme u vezi s
definicijom normi religije, drutvenog morala i spolnosti te skretanje od njih u odreenim
drutvima. Obljubljene su teme vjetica i vragom opsjednute osobe. Kolektivno
imaginarno susree se sa folklorom.
58. Objasniti teorijske postavke historizma.
Je istraivanje pojedinanih i kolektivnim individualnosti, tj. istaknutih linosti, drava,
nacija i naroda. Historijsko uenje o idejama to ga formulira Humboldt ogranieno je
na ljudsku djelatnost u svjetlu njihovih namjera. O idejama se ne raspravlja, ali se zato
raspravlja o kritici izvora kao metodskom standardu na kojem poiva znanstvena
interpretacija povijesnih injenica. Sustavni istraivaki pristup se dijeli od prikaza
rezultata koji se osposobljava za pripovijedanje u skladu s estetskim knjievnim normama.
Historizam je nastavak i preoblikovanje prosvjetiteljskih standarda: s jedne strane je na
djelu stav poznanstvenja, koncept napretka je zamijenjen razvojem a s druge strane je
gubitak zbog naputanja tema iz drutvenih i ivotnih podruja. Prevladava eurocentrini
pogled na svijet drava i nacija. Historizam sistematizira postupno kritike izvora
Historizam ima dvije razvojne faze: klasino razdoblje uspona traj do kraj 80-ih godina,
pa slijedi otra kritika koja uspijeva pokolebati historike temelje. Naime, ciljevi
historizma 80-ih godina dosegnuti su ostvarenjem njemake nacionalne drave (ali ne i
politike slobode) pa se njemaka profesionalna historiografija usmjeruje prema
legitimaciji unutranjeg politikog stanja i propagiranju imperijalne dravne politike
59. to je to povijest mentaliteta? Objasnite pojam mentalitet.

HISTORIOGRAFIJA

17

U historiji mentaliteta sve kulture postaju jednako vane. Demografski rezultati

primjenjuju se sve vie na iskaze o mentalitetima. Postaju sve vaniji za tumaenje spleta
uzronosti odreenih povijesnih pojava, velikim dijelom onih sfera koje su na granici
biolokog i mentalnog, prirode i kulture. Demografija je postala orue historijske
psihologije i antropologije. Historija mentaliteta je regionalna, tj. tei za totalnim
prikazom kulture ili supkulture jedne regije. Povijest mentaliteta je krenula od Febvrea i
njegova shvaanja mentalnog orua, tj. naina miljenja i sjeanja ljudi u odreenoj
drutvenoj i kulturnoj sredini u nekom razdoblju. Istraivanje se iri na podruja dotada
poznata samo antropolozima i nastaje vrsta socijalno kulturne historije to je
obiljeavala iroko polje od fizikog ivota ovjeka do njegovih najrazraenijih misli.
60. Objasnite pojam ars historica.
Izvor ars historice je kritika teksta. Uz to se koriste prirunici, gramatike, karte, atlasi.
Kritiziraju se antika djela Francesca Petrarce, Machiavellia, Leopolda Rankea. Ars
historica isto je to i ars de scanbenda historica. Traktati (rasprave o grani retorike, te o
njezinoj koristi) opisuju standarde historiografije to e poetika. Neki traktati se ne
zadovoljavaju samo opisom dogaaja nego uoavaju i povijesne procese. Pisac traktata je
Frane Petri. U traktatima se rijetko spominje vjerodostojnost izvora. Neki traktati prelaze
okvire retorike te obuzimaju i drutvena podruja (religija, ekonomija, socijalna historija).
61. to razumijevamo pod pojmom Nove povijesti \ La Nouvelle historie?
Nova povijest je struja oko asopisa Annales koja jednako tako i najprodorniji pokret u
Francuskoj. Nakon rata dolazi do institucionalizacije programa grupe koja je dotada
raspolagala samo asopisom Anali. Osniva se pod vodstvom L. Febverea kao esta
sekcija. To je praktina kola za visoke studije s programom interdisciplinarnosti
otvorenim prema svim drutvenim znanostima. Dok su u angloamerikim zemljama
moderne drutvene znanosti proizale uglavnom iz sociologije i antropologije, u
Francuskoj historija dobiva djelomino vodeu ulogu u drutvenim znanostima upravo
preko djelatnosti este sekcije, kojoj je nakon Febvreove smrti na elu Fernand Braudel.
Pod vodstvom F. Braudela djelatnost kole se iri i obuhvaa gotovo sve drutvene
znanosti s oko 40 istraivakih centara i vie od 10 sekcija s oko 150 seminara i otprilike
toliko predavaa.. Nova historija prodire na francuska sveuilita i usmjeruje francuske
povjesniare, velikim djelom preko doktorskih disertacija, a mediji populariziraju djela
povjesniara te struje. U novoj povijesti pojavljuje se tenja da se odreeni predmet ili
problem to iscrpnije obuhvati te objasni ire nego to to ine druge znanstvene znanosti
ali rabei njihova pojmovna i metodska sredstva.

62. Kvantitativna historiografija njezine prednosti i nedostaci u istraivanju

prolosti?
Povijest koju prouavamo uporabom matematiko-statistikih metoda uz uporabu
kompjutera usporeujemo cijene, narodne dohotke, totalnu i sustavnu kvantifikaciju na
matematikim modelima. Znaajna je za serijalnu povijest i povijest cijena te je vrlo bitna
i za povijesnu demografiju.

HISTORIOGRAFIJA

18

63. to je to serijalna povijest i kojim se temama najvie bavi (nabrojite bar tri)?
Je pristup istraivanju koji konstruira povijesne injenice u vremenu, u serijama
homogenih jedinica koje se mogu usporediti, a ponavljaju se u razmjerno duljem trajanju i
unutar njega u odreenim pravilnim intervalima. Bavi se demografijom, socijalnom
povijeu, povijeu mentaliteta i sustavne civilizacije.
64. to se naziva treom razinom u serijalnoj povijesti?
Serijalna historija na 3. razini bavi se kulturama i natalitetima, to je nekad bilo podruje
knjievnosti i umjetnosti. Skupljaju homogene podatke koji se organiziraju u serije. Cilj je
upoznati dugotrajniju povijest kretanja historiju mentaliteta. Istrauje se: ponaanje ljudi
pred ivotom i smrti, nadgrobni spomenici, ikonografski prikazi, oporuke, rituali;
predodba o ljudima i njihovom drutvu. Serijalna povijest na 3. razini broji mise za
mrtve, slike, izaziva tendenciju izvora. Glavni kritiari serijalne povijesti su autori koji
se bave duhovnim kretanjima historija mentaliteta.
65. to je to struktura, a to konjuktura u serijalnoj povijesti?
STRUKTURA je ivo tijelo u pokretu gdje su pojedini njegovi dijelovi u meusobnoj
interakciji, rije je o jednom ivom organizmu u pokretu iji su dijelovi u vezi i odnosu
prema cjelini, obiljeava dugo trajanje kada se stvara jedna nova struktura.
KONJUKTURA je trend koji je aktualan na jednom razvojnom putu i prati tendencije i
nastojanja koja se razvijaju, uporaba je u irem znaenju, dominantan u koli Annales.
66. Koju povijest kola Annales naziva evenementielle (hrv. dogodovtina) i
kakvo je znaenje te rijei?
67. Objasnite pojmove dijakronija i sinkronija.
-

DIJAKRONIJA je prouavanje povijesti u kronolokom nizu, neto kao geneza.

SINKRONIJA je nastojanje povjesniara da istrauje pojedine dijelove cjeline u
njihovom odnosu u nekom trenutku.

68. Objasni pojmove: res gestae i historia rerum gestarum

-

RES GESTAE = lat. Kovanica, to je puko prepriavanje. To zapravo znai neto to se

dogodilo u prolosti. Povijest je nastala kao disciplina knjievnog karaktera koja je
opisivala dogaaj.
HISTORIA RERUM GESTARUM = interpretacija o onome to se dogodilo. To je
izvjee koje je pisao svaki povjesniar o onome to se dogodilo, zato se dogodilo,
pod kojim uvjetima. Itd.

69. to su drutvene strukture?

STRUKTURA je ivo tijelo u pokretu gdje su pojedini njegovi dijelovi u meusobnoj
interakciji, rije je o jednom ivom organizmu u pokretu iji su dijelovi u vezi i odnosu
prema cjelini, obiljeava dugo trajanje kada se stvara jedna nova struktura.

HISTORIOGRAFIJA

19

Sastoji se iz dva osnovna naela: ekonomske osnove i drutvene nadgradnje, s tim to se

drutvena nadgradnja diferencira na drutveno-politiku organizaciju drutva i oblike
drutvene svijesti.
Ekonomska osnova predstavlja podruje drutvene proizvodnje materijalnih dobara
koja omoguuje drutvenu i individualnu egzistenciju ovjeka.
Drutvenu nadgradnju ine sva ostala podruja drutvene stvarnosti koja su u
konanici uvjetovana ekonomskom osnovom drutva. To su grubo diferencirano
drutveno-politika organizacija drutva ( drava, pravne institucije, politike
organizacije) i drutvena svijest koja se sastoji iz pravno-politike nadgradnje i viih
oblika svijesti (religija, moral, filozofija, znanost i umjetnost ).
70. to znai pojam teritorij povjesniara? Kako taj pojam tumae predstavnici
Nove povijesti?
Povjesniari oko Anala imaju samo zajednike intelektualne afinitete, a njihova se
djelatnost moe shvatiti samo kao traganje za novim problemima, metodama i predmetima
istraivanja (ekonomskih i drutvenih struktura s upotrebom kvantitativnih metoda).
Teritorij povjesniara ire na dotad nepoznata podruja ljudskog ponaanja, pogotovo na
ire drutvene slojeve.