You are on page 1of 3

Moderna filozofija

Koji period istorije obuhvata renesansna filozofija?

Moderna filozofija, predstavlja jedan period novovekovne filozofije (XVII-XX vek) i


obuhvata razdoblje XVII veka. Ona, vidimo, predstavlja prvu epohu novovekovne
filozofije. U modernoj filozofiji obrazuju se dva velika filozofska stanovita,
racionalizam i empirizam.
ta je teorija saznanja?
ta je empirizam?
ta je iskustvo?
ta je racionalizam?
ta je razum?
Racionalizam je filozofsko stanovite koje se razvija na kontinentalnom delu zapadne i
srednje Evrope. Empirizam se, pak, razvija na ostrvskom delu, i stoga se esto naziva i
engleskim ili britanskim empirizmom.
I empirizam i racionalizam postavljaju ista filozofska pitanja. Njihovi odgovori,
meutim, razlikuju se, a neretko su i suprotstavljeni jedni drugima. Tri osnovna pitanja
koja sebi postavlja moderna filozofija jesu:
1) pitanje izvora, mogunosti, granica i izvesnosti saznanja
2) pitanje metode saznanja
3) pitanje supstancije

Pitanje izvora saznanja


ta je epistemologija?
I empiristi i racionalisti su se slagali u pogledu toga da ljudsko saznanje ima veze sa
ulnim opaanjima. Meutim, oni se nisu slagali s obzirom na znaaj i ulogu ulnog
opaanja za ljudsko saznanja.
Empiristi
Empiristi su smatrali da "ne postoji nita u razumu to prethodno nije bilo u ulima",
odnosno da je ljudski duh tabula rasa ili prazna ploa, na srpskom.
Dodue, ova prazna, neispisana tabla (tj. ljudski duh) obdarena je izvesnim uroenim
moima, i upravo te uroene moi due nazivali su i empiristi i racionalisti razumom.
ta je razum?
Razum je prema empiristima, pre svega, bio sposobnost pojimanja, odnosno sposobnost
da utiske/osete primljene ulnim opaanjima uporedimo (komparacija), da utvrdimo
slinosti i razlike izmeu njih (identifikacija i diferencijacija), zatim da pojedine utiske
izdvojimo iz grupe utisaka (apstrakcija), te da pojedine utiske spojimo i razdvojimo
(sinteza i analiza) i da vrimo uoptavanja (generalizacija). Osim toga, razum je bio
sposobnost da se na osnovu pojmova obrazuju sudovi (mo suenja), odnosno da se na
osnovu sudova obrazuju zakljuci (mo zakljuivanja).

shema: iskustvo > duh (razum, volja) > (sa)znanje


metafora: funkcija (programiranje), funkcija (matematika), proizvodnja
Razum je, oigledno, prema empiristima, bio mo koju primenjujemo na utiske/osete
koje primamo ulnim opaanjem. Obradom tog materijala, prema empiristima, nastaje
saznanje. Prema tome, nema saznanja koja ne bi, u poslednjoj liniji, zavisila od iskustva.
Racionalisti
Racionalisti su se slagali gotovo u svemu sa empiristima. Meutim, oni su tvrdili da
pored iskustvom steenih spoznaja, postoje izvesne spoznaje koje su uroene, izvesne
uroene ideje, ideje koje su utisnute roenjem u ljudski duh. To su bile ideje logikih i
moralnih principa.
Recimo, racionalisti su smatrali da su, izmeu ostalih, uroene ideje sledeih stavova:
Princip identiteta: A je A. Princip kontradickije: A nije ne-A. Princip iskljuenja treeg: A je ili B ili ne-B.
1. Stvari koje su jednake istoj stvari jednake su i meusobno.
2. Ako se jednako dodaje jednakom, celine su jednake.
3. Ako se jednako oduzima od jednakog, ostaci su jednaki.
...
5. Celina je vea od dela.

Dakle, glavni spor izmeu empirista i racionalista nije se odnosio na to da li se naa


spoznaja sastoji od utisaka primljenih ulnim opaanjem, niti se odnosio na pitanje da li
postoje uroene moi, moi priroene dui, takve moi koje prethode svakom iskustvu i
ulnom opaanju. Glavni spor izmeu empirista i racionalista ticao se pitanja postojanja
uroenih ideja. Racionalisti su, naime, tvrdili da postoje ideje uroene, utisnute u razum
po roenju. Empiristi su pak tvrdili da "ne postoji nita u razumu, to prethodno nije
postojalu u iskusvu", emu su racionalisti dodavali - "osim razuma samog" (mislei na
uroene ideje, pored ostalog).

Metodologija
Metoda je nain sticanja znanja, tj. nain saznanja.
Empiristi, budui da smatraju da nema nieg u razumu to pre toga nije bilo u ulima, u
saznanju polaze od podataka (= oseta/utisaka) koje su primili preko ula. Ti podaci
izraavaju se tzv. singularnim, pojedinanim sudovima, sudovima u kojima se tvrdi neto
o nekoj pojedinanoj stvari. Recimo, "Venera se okree oko sunca po eliptinoj putanji",
ili "Ova jabuka pala je na zemlju". Empiristi se zatim slue induktivnim zakljuivanjem
(vidi lekciju Renesansna filozofija), ili zakljuivanjem od pojedinanog i posebnog kao
optem, kako bi iz prethodnih sudova izveli, generalizacijom takve sudove kao to su
"Sve planete se kreu oko sunca po eliptinoj putanji", ili "Izmeu svaka dva objekta u
univerzumu deluje sila gravitacije".

Racionalisti su smatrali da matematika, posebno geometrija predstavljaju uzor, najbolji


primer naunog metoda. Naime, matematika je tzv. aksiomatska, hipotetiko-deduktivna
nauka.
ta su aksiomi?
ta je dedukcija?
Racionalisti su smatrali da imaju jasne i razgovetne, tj. evidentne ideje logikih principa i
matematikih aksioma, te su smatrali da iz tih principa i aksioma mogli da izvode
teoreme (recimo, pitagorinu teoremu, polazei od aksioma geometrije).

You might also like