Inteligencija

by: Ana

Peri
Uvod
Serpell (2000) : Inteligencija je ambiciozna rije jer opseg konotacija ukljuuje
razliite sadraje:
-

odreeni skup mentalnih funkcija, ali i

drutveno vrednovane koncepte kao to su prikladnost, komptetentnosti,
potencijal.

U modernim drutvenim ureenjima, vitalnost demokratije, barem deklarativno,

zahtijeva inteligentne i informisane graane, dok uspjena ekonomija otvorenog
trita zavisi od inteligentnih izbora i kompetentne radne snage (prema Ramey i
Ramey 2000).
Svakodnevno poimanje inteligencije ukljuuje mnoge pojmove. Tako se u
bosanskom jeziku koriste atributi kao to su: pametan, bistar, glup, pronicljiv,
snalaljiv itd. U odnosu sa drugim ljudima, u razumijevanju sebe i drugih, svog
poloaja u svijetu, ovjek se nuno oslanja na vlastite koncepcije, stavove,
miljenja, osjeanja. Iako ove koncepcije mogu biti pogrene, one su ipak vane
jer determiniraju ovjekov odnos prema sebi, drugima i svijetu u kojem ivi.
Uvjerenja o naim sposobnostima su dobar prediktor uspjeha u zadatku.

Implicitne teorije inteligencije kod djece (prema Dweck i Elliot 1983):

-

inteligencija je zadan i nepromjenjiv kapacitet, i

inteligencija se moe poveati.

Kod djece druge grupe motivacija za postignuem je vea, a atribucija uspjeha i

neuspjeha znatno bolja (neuspjeh se pripisuje nedovoljnom trudu, a ne vlastitoj
inteligenciji; u sluaju uspjeha, atribuiranje je obrnuto).

Istraivanje Blackwell i saradnika, 2007:

Istraivaki nacrt:

Istraivaki nacrt:
Dvije grupe uenika pohaali
su radionice (8 sedmica):
eksperimentalna: Mozak kao
mii
kontrolna:
Strategije
pamenja
Utvrena
su
uvjerenja
o
vlastitim sposobnostima
Uspjeh u matematici.

Rezultati:

Promjena uvjerenja o inteligenciji

kao osobini koja se moe
razvijati.

Porast
ispitanika
grupe.

motivacije
kod
eksperimentalne

Porast uinka
matematike.

na

testu

iz

Povijest istraivanja inteligencije

o
o
o
o

Poeci znanstvenih istraivanja inteligencije: Francis Galton i James

McKeen Cattell.
Temelji savremenih psiholokih konceptualizacija i mjerenja inteligencije:
Charles Spearman i Alfred Binet.
Period filozofskih rasprava o pitanjima vezanim za inteligenciju i
istraivanja fiziologije i anatomije tijela.
Korijene testiranja nalazimo u antikom dobu. Procjenjivanje ljudskih
sposobnosti, znanja i vjetina zapoinje kada se prepoznaje i prihvata
koncept individualnih razlika kao drutveno koristan.
Ispitivanje individualnih razlika testovima sprovodilo se u Kini 2000 godina
prije prvih psihologijskih testova.

Filozofi Antike Grke: najranija nastojanja da se na sistematian nain istrae

osnovna pitanja koja se odnose na inteligenciju (veza izmeu uma i tijela, uloga
osjeta kod inteligencije, uloga nasljea itd.).
Aristotel i filozofi megarsko-stoike kole stvorili su deduktivnu logiku, koja se
kasnije kroz stoljea dopunjavala i sistematizirala, ali se sve do danas nije
znaajno promijenila. Vjetine u logici, ali i geometriji i raspravljanju, bile su dio
obrazovne tradicije utemeljene u vrijeme grkih filozofa, a koja je trajala otprilike
2000 godina. Model inteligentne osobe postavljen u vrijeme Antike Grke, bio je
utjecaja i u vrijeme pojave naune psihologije i prvih naunih prouavanja
inteligencije.
Pojam kojeg je Aristotel nazvao razumijevanje, Ciceron je preveo na latinski
kao intelligentia. Etimoloki, inteligencija znai itanje iznutra (lat. intus
legere) i oznaava sposobnost shvatanja, razabiranja; u uem znaenju oznaava
revnost, senzibilitet, zdrav razum.
Postao je rairen pojam uglavnom u klasinom periodu Starog Rima kao oznaka
tipine intelektualne osobine u znaajnoj mjeri apstraktnog sadraja.
U Antikoj Grkoj koristili su se i drugi pojmovi slinog znaenja nekim
savremenim konceptualizacijama inteligencije:
-

logistika dolazi od starogrkog izraza logistike tehne koji oznaava

raunske vjetine (numerike sposobnosti);
kod Platona dijalektika (gr. dialektike tehne) je oznaavala umjetnost
diskutiranja na osnovu pitanja i odgovora (verbalne sposobnosti), itd.

u ranijem period, sve do zaajnijeg prodora helenizma, u Starom Rimu se

koristila rije callidus za oznaavanje mudre i inteligentne osobe.
imenica calliditas i glagol calleo potiu od rijei callum to znai ulj,
zadebljanje na stopalima koje se stvara od dugog hoda ili na akama od
tekog rada. Dakle, inteligencija je, barem u prvo vrijeme, kod starih
Rimljana bila praktina osobina, tj. mudrost roena iz iskustva (Agostino,
De Karlo, 1985).
odreenje inteligencije kao prvenstveno apstraktne sposobnosti
prihvaeno je kasnije, pod utjecajem snanog prodora helenizma u rimsko
drutvo i sve ireg koritenja pojma intellegare.
smatra se da pojam inteligencija u psihologiju ponovno uvodi Herbert
Spencer u svojem poznatom djelu Pincipi psihologije iz 1855. (prema
Zarevski 2000). Spencer inteligenciju odreuje kao korespondenciju
organizma i okoline
Descartes i njegovi sljedbenici zastupali su stajalite da je um izvor znanja
o naem vlastitom postojanju i matematikog znanja, i da su neki oblici
znanja uroeni i nezavisni od iskustva,
John Locke se suprotstavio idejama racionalista i tvrdio da je ljudski um
tabula rasa.
Immanuel Kant je pokuao pomiriti ova dva suprotstavljena gledita:
ljudski um ima neka uroena svojstva koja su nezavisna od iskustva i
istovremeno, kako bi stekli znanje, ljudi ovise i o osjetilnom iskustvu. Kant
nije smatrao moguom znanost o umu, jer um nema materijalnu osnovnu i
ne miruje tokom ispitivanja. Osim toga, Kant je svoj pesimizam prema
mogunosti znanstvenog prouavanja uma zasnivao i na nemogunosti
kvantificiranja onoga to se dogaa u umu.

Njemaki anatom i fiziolog Franz Gall, zaetnik je frenologije: o linosti pojedinca

moe pouzdano zakljuiti na osnovu tjelesnog izgleda, posebno izgleda lubanje
-

Na osnovu velikog broja mjerenja Gall je razvio doktrinu lubanje prema

kojoj se linost i inteligencija mogu svesti na 42 sile ili funkcije. Kvrice na
lubanji ukazuju na dobro razvijene sile, a udubljenja na slabije razvijene
sile. Dakle, mjerenje lubanje otkriva snagu sile koja se nalazi ispod nje.
Gallovi uenici su bili zaprepateni kada su nakon Gallove smrti secirali
njegovu lubanju i ustanovili da je jedna od najdebljih od svih koje su vidjeli.

Slian pokuaj mjerenja mentalnih sposobnosti nalazimo kod francuskog anatoma

Pierra Broke koji je vjerovao da veliina mozga predstavlja dobar pokazatelj
inteligencije. Mjerenjem kranijalnih kapaciteta lubanja iz pretpovijesnog vremena
Broke je zakljuio da su mozgovi pretpovijesnih ljudi manji od savremenih i da su
se s vremenom poveale spolne razlike u volumenu mozga. Osim toga, Broke
uoava da je mozak vei kod istaknutih ljudi nego kod ljudi prosjenih
sposobnosti, kod mukaraca nego kod ena, kod superiornijih nego kod
inferiornijih rasa; zakljuak je da postoji direktan odnosi izmeu razvoja
inteligencije i volumena mozga. Brokina kraniologija doivjela je slinu sudbinu
kao i Gallova frenologija.

Znaajan utjecaj na prva nauna istraivanja inteligencije imala je Darwinova

Teorija evolucije. Prema ovoj teoriji, tri su znaajna faktora odgovorna za
evolucijske promjene:
-

varijacije unutar iste vrste

prirodna selekcija unutar tih varijacija i,
njihovo nasljeivanje, koje omoguava prilagoavanje na okolinske uvjete.

ini se da se mentalna
graa...nasljeuje (Darwin).

sposobnost,

jednakoj

mjeri

kao

tjelesna

Refleksije Darwinove teorije evolucije na pitanja o adaptivnoj vrijednosti svijesti i

ulozi i znaaju uma u ljudskoj prilagodbi postat e glavni interes psihologa
funkcionalista. Najsnaniji utjecaj Darwin je imao na svoj roaka Francisa Galtona.

Prva nauna istraivanja inteligencije

Francis Galton, objavljuje dva
lanka pod zajednikim naslovom:
Nasljednost
talenta
i
karaktera o nasljednosti
genijalnosti. Galton je tvrdio da je
inteligencije nasljedna i da se
normalno distribuira u populaciji.
Svoju
tvrdnju
je
potkrijepio
rezultatima vlastitih istraivanja
biografija i obiteljskih stabala
istaknutih ljudi.
1882. godine osniva Antropometrijski laboratorij za mjerenje individualnih razlika
u kojem sprovodi niz empirijskih istraivanja. Pored antropometrijskih podataka,
Galton je mjerio i prikupljao podatke o jednostavnim kognitivnim funkcijama:
senzorne diskriminacije vidnih i slunih podraaja i vrijeme reakcije. Galton je
vjerovao da su osjeti u osnovi individualnih razlika inteligencije:
- kapaciteti senzorne diskriminacije kod osobe sa niskim intelektualnimm
kapacitetima su oteeni, odnosno da e inteligentniji pojedinci imati bolje
sposobnosti primjeivanja malih razlika u osjetnim podraajima.
Podaci koje je Galton prikupio od velikog broja ispitanika ipak nisu govorili u prilog
pretpostavke o povezanosti izmeu jednostavnih senzornih i motorikih
sposobnosti i viih manifestacija inteligencije. Pokazalo se da su meu
najpametnijima bili degustatori aja, klavirtimeri i radnici koji su se bavili
sortiranjem tkanina.

Galtonova istraivanja utjecala su na druge istraivae tog vremena koji su se

interesovali za individualne razlike. James McKeen Cattell razvio bateriju od 50
testova, slinih onima koje je koristio Galton; ukljuivala je mjerenje taktilne
diskriminacije, apsolutni prag boli, diskriminaciju teina, vrijeme reakcije itd.
Clarke Wissler je ispitao povezanost
izmeu rezultata postignutih na
Cattellovoj bateriji testova sa akademskim postignuem: nema gotovo nikakve
povezanosti. Wissler je zakljuio da inteligenciju nije mogue mjeriti tako
jednostavnim zadacima, kao to je npr. vrijeme reakcije.
Svojim radom, Wissler je osporio shvaanje prema kojem su sposobnosti
senzorne diskriminacije i perceptivne brzine temeljne za inteligentno ponaanje,
to e dovesti do opadanja interesovanja psihologa za koritenje psihofizikih
testova u ispitivanju inteligencija. Meutim, tek e radovi drugih psihologa, prije
svega Alfreda Bineta i Spearmana temeljno izmijeniti empiristika i
asocijacionistika gledita.
Radovi Hermana Ebbinghausa mogu se smatrati pionirskim u oblasti mjerenja
inteligencije:
-

inteligenciju je smatrao optom sposobnou povezivanja informacija,

shvaanja odnosa i asocijacija i donoenja tanog zakljuka.
konstruisao testove analogija i dopunjavanja kako bi mjerio sposobnosti
rezoniranja.

Charles Spearman (1863-1945)

U svom uvenom lanku iz 1904. godine (General intelligence, Objectively
determined and measured), Spearman navodi rezultate niza istraivnih i
taktilnianja provedenih na uenicima iz jedne kole i odreenog broja odraslih
ispitanika. Spearman je mjerio sposobnosti diskriminacije vizuelnih, slunih i
taktilnih podraaja, dok su uitelji procjenjivali intelektualne kapacitete djece.
Pored toga, prikupio je i rezultate ispita iz klasinih predmeta, jezika i muzike.
ovez Koristei metod korelacije Spearman je utvrdio pozitivnu povezanost
izmeu svih mjera koritenih u istraivanju.
Na osnovu dobivenih rezultata Spearman je zakljuio da:
Sve intelektualne aktivnosti imaju jednu zajedniku funkciju (ili grupu funkcija),
dok ostali ili specifini elementi aktivnosti izgleda da su meusobno potpuno
razliite".
Rezultat postignut na bilo kojem testu inteligencije moe se parcijalizirati u dvije
komponente: optu ili g i specifinu ili s komponentu.
The abilities of man, their Nature and Measurement iz 1927: dovoljno
eksperimentalnih i filozofskih dokaza svoje teorije, koju je nazvao dvofaktorska
teorija ljudske inteligencije. Bilo koja kognitivna aktivnost funkcija je dva
faktora: opteg ili specifinog.

Spearmanov rad moe se smatrati znaajnim doprinosom u razumijevanju

individualnih razlika u inteligenciji iz vie razloga.
-

teorijske postavke konstrukcije testove inteligencije: test treba sadravati

subskale koje imaju visok g-s odnos
princip mjerenja inteligencije: agregirane indekse zasnovane na razliitim
mjerama opteg intelektualnog funkcionisanja.
metoda analiziranja matrica korelacija koja ini osnovu faktorske analize;
pretea postupka utvrivanja konstruktne valjanosti.
razumijevanju inteligencije kao hipotetikog konstrukta.

Spearman je znaajno utjecao na mnoge psihologe koji su istraivali inteligenciju.

Raymond Cattel i David Wechsler bili su njegovi uenici, dok su Anne Anastasi,
J.P.Guilford, Philip Vernon, Cyril Burt i Arthur Jensen bili pod snanim
Spearmanovim utjecajem. Osim to je njegova teorija ljudske inteligencije
posluila kao osnova za razvijanje mnogih testova inteligencije, koritena je i u
razvijanju sistema prijemnih ispita u Engleskoj.
Alfred Binet (1857-1922)
Kraj XIX i poetak XX vijeka bilo je razdoblje velikih promjena u obrazovnim
sistemima; obavezno osnovno obrazovanje veliki broj djece. U to vrijeme bilo je
uobiajeno da se djeca iskljuuju iz kola samo na osnovu miljenja nastavnika.
Tomasa Edisona je nekoliko mjeseci nakon to je poeo pohaati kolu vraen
kui jer ga je uitelj procijenio kao tupog.
Sa slinim problemima suavao se i francuski obrazovni sistem. Godine 1903.
Ministarstvo javnog obrazovanja formiralo je Povjerenstvo koje je trebalo prouiti
probleme u kolstvu. lanovi ovog tijela bili su Alfred Binet i Theodor Simon.
Plan rjeavanja problema podrazumijevao je uvoenje obaveznog objektivnog
medicinsko-pedagokog ispitivanja djece koja se procijene kao otporna na
obrazovanje, kao i specijalnog obrazovanja djece kod kojih je dijagnosticirana
mentalna retardacija u posebnim razredima ili kolama.
Simon i Binet imali su razviju psiholoke i fizioloke procedure za identifikaciju
djece sa niim mentalnim sposobnostima. Medicinsko-pedagoki pregled Binet je
definisao kao znanstveno utvrivanje antropometrijskih i mentalnih razlika koje
odvajaju normalno od nenormalnog djeteta. Binet je nastojao doi do jednostavne
procedure testiranja, koja e omoguiti objektivno razlikovanje djece normalnih i
snienih intelektualnih kapaciteta.
Zakljuio je da bilo koji kompleksni zadatak mora nuno ukljuivati nekoliko
kompleksnih funkcija, i da je vanije intelektualne funkcije (kao to je npr.
prosuivanje) mogue mjeriti bilo kojim kompleksnim intelektualnim zadatkom.
U djelu Eksperimentalna istraivanja inteligencije (1903) Binent opisuje metodu
mjerenja inteligencije koja se zasnivala na brojnim testovima: Testovi asocijacija,
Testovi nedovrenih rijei, Sastav na zadanu temu, Opis slika i testovi pamenja,
Crtanje i opisi predmeta, Ponavljanje brojeva, Testovi moralnog prosuivanja.

1905. godine Simon i Binet objavljuju niz radova u Psiholokim godinjacima u

kojima opisuju novu skalu za mjerenje inteligencije. U lanku je opisano 30
zadataka od kojih se sastoji test.
- prvi zadatak, ujedno i najlaki, sastojao se
od ispitivanja koordinacije pokreta glave i oiju sa vizuelnim stimulusom koji se
prezentira.
-najtei, 30. zadatak
bio je Definicije apstraktnih pojmova (npr. ispitanik je trebao odgovoriti na
pitanje: Kakva je razlika izmeu zabrinutosti i tuge?.
Novu verziju testa 1908. godine. Ova verzija zasnivala se na rezultatima
empirijskih istraivanja i ukljuivala je vie dobno specifine grupe zadataka.
Simon i Binet smatrali su da djecu treba testirati po dobi; ako veina djece (7590%) odreene dobi proe test, on se smatra odgovarajuim tom dobnom
uzrastu.
Louis William Stern 1911. uvodi koncept mentalne dobi.

IQ=mentalna dob/hronoloka dob.

Simon i Binet snano su se protivili koritenju kvocijenta inteligencije (IQ)
smatrajui da moe biti ak i opasan:
-

koristili pojam mentalni nivo da bi naglasili promjenivost i fluktuaciju

inteligencije
mentalni nivo moe poveati i kod retardirane djece, i razvili su poseban
sistem vjebi za retardirane,
koncept mentalne dobi slian hronolokoj dobi i da ukazuje na neto
endogeno, fiksno, pa prema tome i nepromjenjivo.

Wolf (1973) navodi kako je Simon kasnije, u svojoj 86.godini, u jednom intervjuu,
opisao koncept IQ-a kao izdaju ciljeva skale.
Koncept izraunavanja kvocijenta inteligencije, pri kraju svog ivota naputa i
njen tvorac William Stern.
Binet-Simonova skala doivjela je veliki uspjeh jer je omoguavala mjerenje
inteligencije na jednostavan i brz nain. Sa tom skalom su poela i masovna
testiranja djece i odraslih. Poetkom I svjetskog rata, primjenjivali su se u
najmanje 12 zemalja, ali esto tek nakon jednostavnog prevoenja i bez pokuaja
standardiziranja. Prvi prijevod na engleski jezik uradio je Goddard, dok Terman
1916. godine objavljuje
englesku verziju, poznati
Stanford-Binetov
test.
TEST
Samo u razdovlju od 30
INTELIGENCI
INTELIGENCI
mjeseci testirano je vie
JE
JA (okolina,
od 4 miliona djece.
(psihometrijske
nasljee)

karakteristike)

URADAK NA
TESTU
INTELIGENCI
JE
(raspoloenje,
osobine linosti,
kultura, interesi)

Povijesni
pregled
istraivanja
ovog
konstrukta
ukazuje
da
odgovori na neka od

osnovnih pitanja vezanih za inteligenciju imaju duboke politike implikacije, koje

se prema Hayesovoj (1994) ogledaju u socijalnoj stratifikaciji (koncept
inteligencije posluio je kao sredstvo potvrivanja postojeeg socijalnog poretka,
unutar drutva i globalno, izmeu nacija) i obrazovnoj politici (teorije inteligencije
direktno su utjecale na razvijanje kolskog sistema i obrazovnu praksu).
Najekstremniji politiki utjecaj koncepcija inteligencije sadran je u eugenikom
argumentu, prema kojem osobe koje su generalno inferiorne, a to se moe
dokazati testom inteligencije, treba prisilno sterilizirati kako bi se ouvala
istoa nacije ili rase. Taj pokret je zapoeo Sir Francis Galton, a kasnije prihvatili
Goddard, Yerkes, Thorndike, Terman i to predstavlja najsramniju epizodu u
povijesti testiranja inteligencije.

Pristupi u tumaenju inteligencije, teorije i modeli,

definicije inteligencije
Teorije i modeli inteligencije
nastojali su u okviru nekoliko
opih
pristupa
objasniti
prouavanja inteligencije.

psihometrij
ski

sistemski

kognitivni

inteligenci
ja

kontekstual
ni

bioloki

razvojni

Od
pojave
prvog
testa
inteligencije, pa do danas,
uglavnom
dominira
psihometrijski pristup. U
okviru
psihometrijskog
pristupa nastoji se doi do
odgovora
na
pitanje
o
strukturi,
odnosno
organizacija
vjetina
ili
sposobnosti koje su u osnovi
inteligencije.

Osnovna odlika kognitivnog pristupa u prouavanju inteligencije jeste interes,

ne samo za strukuru, odnosno organizaciju inteligencije, nego primarno za
procese koji su u osnovi inteligentnog ponaanja. Inteligencija se prouava s
obzirom na tri osnovne konceptualne razine kognitivne psihologije: biolokom,
razini procesiranja informacija i razini reprezentacije.
Nedostatak laboratorijskog pristupa jeste to rezultati takvih istraivanja ne
zadovoljavaju ekoloku validnost. Zaista, inteligencija ima razliita znaenja u
razliitim kontekstima, posebno u razliitim kulturama.
Istraivai koji vjeruju da se individualne razlike u inteligenciji ne mogu u
potpunosti objasniti, a da se u obzir ne uzme kolovanje, interakcije s drugim
osobama i tehnologijom, povijesno doba, kultura i drugi aspekti okruenja
zastupaju kontekstualno gledite u prouavanju inteligencije.

Razliiti pristupi u prouavanju inteligencije doveli su do razliitih teorijskih

konceptualizacija inteligencije. Teorije i modeli inteligencije, kao i bilo kojeg
drugog psiholokog konstrukta, moraju zadovoljavati odreene kriterije kako bi
imali drutvenu i naunu vrijednost.
Davidson i Downing (2000) navode etiri kriterija:
-

teorijske konceptualizacije moraju se zasnivati na relevantnim

pretpostavkama i empirijskim dokazima;
elementi, kao i mehanizmi koji su u osnovi interakcije izmeu elemenata,
moraju biti dobro specificirani i interno konzistentni;
teorijske konceptualizacije trebaju opisivati, objanjavati i predviati
inteligentno ponaanje u vremenu i u razliitim situacijama;
teorija ili model treba generirati nova istraivanja i aplikacije kojima se
unapreuje odreeno podruje.

Teorijske konceptualizacije inteligencije mogu se razlikovati s obzirom na

zadovoljavanje navedena etiri kriterija.
Sternberg je utvrdio nekoliko metafora koje se nalaze u osnovama teorija i
modela inteligencije. U izvjesnom smislu, ove metafore prilino korespondiraju
vrstama teorija i modela inteligencije.
-

geografska
raunarska
bioloka
genetiko-epistemoloka
antropoloka
socioloka
sistemska

Razlikuju se s obzirom na osnovnu jedinicu analize.

Jedna od najpoznatijih definicija inteligencije (Boring, 1923. godine u lanku

objavljenom u The New Republic): Inteligencija je ono to mjeri test
inteligencije. Ova definicija se moe problematizirati sa razliitih aspekata.

1. Do danas nije u potpunosti jasno ta test inteligencije sve mjeri, te stoga

ne moe biti jasno na osnovu ove definicije ta je to inteligencija.
2. Testovi inteligencije ne koreliraju perfektno i stoga ne ine singularni
entitet, barem ne one vrste kako to Boringova definicija implicira.
3. Definicija jekonzervativna jer nam ne dozvoljava da razumijemo
inteligenciju na nain koji prevazilazi tradicionalne testove.
Boring je vjerovatno bio svjestan logikih i spoznajnih konsekvenci predloene
definicije, te se njegov prijedlog definicije treba shvatiti kao poziv ka temeljitijem
i ozbiljnijem bavljenju ovom temom.
U lanku Inteligence and its measurement, (1921) navedene su defincije
i shvatanja inteligencije u to vrijeme najpoznatijih i vodeih istraivaa.
E.L. Thorndike - Snaga dobrog odgovora sa pozicije istine ili injenica.
L.M. Terman Sposobnost apstraktnog miljenja.
F.N. Freeman Kapacitet koji ukljuuje: senzorni kapacitet, kapacitet
perceptivnog prepoznavanja, hitrost, fleksibilnost asociranja, imaginacija, opseg
panje, brzina reagovanja.
S.S. Colvin Za osobu kaemo da je inteligentna ako je nauena ili moe nauiti
da se prilagoava svojoj okolini
R. Pintner Sposobnost adekvatne adaptacije na relativno nove ivotne
situacije
V.A.C.Henmon Kapacitet za znanje ili za posjedovanje znanja
Nakod 65 godina (1986) isto pitanje postavljeno je u to vrijeme vodeim
istraivaima (Anne Anastasi, Paul Baltes, John Carroll, William Estes, Hans
Eysenck, Howard Gardner, Richard Snow, James Pellegrino, John Horn, Robert
Sternberg itd.).
Slinosti i razlike u definicijama:
o Prvo, neka opta slaganja po pitanju prirode inteligencije: adaptacija na
sredinu, osnovni mentalni procesi, vie mentalne funkcije (miljenje,
rjeavanje problema, donoenje odluka) dominiraju na obje liste.
o Drugo, odreene teme dominantne su u oba simpozija. Teme kao to su
jedna ili vie inteligencije; pitanje opsega definicije (neki autori
inteligenciju definiu usko, u terminima biolokih ili kognitivnih elemenata,
dok drugi ukljuuju i ire oblasti, kao to su motivacija i linost).
o Tree, pored slinosti mogu se uoiti i neke bitne razlike. Metakognicija
(posmatrana i kao znanje o i kontrola kognicije) ima vanu ulogu na
simpoziju iz 1986. dok gotovo nema nikakvu ulogu u simpozju iz 1921.
Na zadnjem simpoziju, vei naglasak stavljen je na ulogu znanja i interakciju
izmeu znanja i mentalnih procesa. Takoer, na drugom simpoziju mnogo vea
panja usmjerena je na ulogu konteksta, posebno kulture, u definisanju
inteligencije, za razliku od prvog simpozija, kada nije bilo takvog naglaska.

Struktura inteligencije

Faktorski modeli inteligencije

Faktorska analiza je statistiko-matematiki postupak za svoenje sloenog
sistema korelacija na manji broj dimenzija. Pojednostavljeno: rastavljanje
matrice koeficijenata korelacije u faktore.
Cilj: meusobnu povezanost veeg broja varijabli objasniti manjim brojem
latentnih varijabli (dimenzija, izvora kovarijacija).
Faktorska analiza prostor manifestnih varijabli aproksimira prostorom koji mu
je dovoljno blizak, koji nosi otprilike istu koliinu informacija kao originalni
prostor, ali s manjim brojem dimenzija, tj. latentnih varijabli, manjim brojem
varijabli koje ga opisuju.
Geometrijska interpretacija metode glavnih komponenata
Postavljanje osi (koja predstavlja latentnu varijablu) kroz
hiperelipsoid taaka
Prva glavna komponenta
Druga glavna komponenta, itd.
Prva komponenta objanjava najvie varijance.
Druga komponanta (koja je okomita na prvu) objanjava
preostalu varijance, itd.

Koliina informacija koju os objanjava je omjer

projicirane duine na osi i prave duine vektora:
ako vektor lei blizu osi, taj omjer je
visok; os objanjava veu koliinu
informacija u vektoru (vektor AC),
ako vektor lei daleko od osi, omjer je
nizak; os objanjava manju koliinu
informacija u vektoru (vektor AB).

Metodu glavnih komponenti prvi je upotrijebio

Charles Spearman.

Spearmanova dvofaktorska teorija

inteligencije (1904,1927)
Kako
o
o
o

objasniti pozitivne korelacije izmeu testova inteligencije?

r (klasini jezici i matematika) =0,70
r (francuski i matematika)=0,67
r (matematika i razlikovanje tonova)=0,45

U osnovi je neka jednostavnija struktura:

Oligarhijska
teorija
inteligencije-manji
skup
nezavisnih
atributa,
sposobnosti.
Monarhijska teorija inteligencije-jedan opti temeljni faktor.
Spearman je zakljuio da svaki test odraava djelovanje jednog posebnog
osnovnog faktora koji je nazvao g ili optom inteligencijom i specifine
informacije ili s.
Rezidualna varijanca-informacije koje su vane za pojedinaan test i nisu
povezane ni s kojim drugim specifina informacija. 1904. objavio je lanak
General Intelligence Objactively Measured and Determined. Tako je roena
dvofaktorska teorija inteligencije.
g - se odnosi na neuroloki utemeljenu snagu (energiju)
koja upravlja sposobnou obavljanja intelektualnog rada.
Za neka podruja udio opte inteligencije znatno je vei od
udjela specifine inteligencije.
Geometrijska reprezentacija
komponenta)->

faktora

(prva

glavna

S ciljem objanjenja osnovnih procesa intelektualnog

funkcioniranja, Spearman je razvio kognitivnu teoriju
noegenetiki principi ine osnovu inteligencije.

prema

kojoj

Ovi principi su noegenetiki generativni jer poraaju, tj. stvaraju novo znanje.
Noegenetiki principi predstavljaju psiholoku interpetaciju g faktora.
Tri noegenetika zakona: zakon iskustva, zakon odnosa i zakon korelata.
Spearman je koristio analogije kao paradigmu noegenetikog miljenja, jer
rjeavanje analogija zavisi od sva tri principa.

Zakon iskustva Svako iskustvo ima neku tendenciju pobuivanja

neposrednog uvianja o njegovim direktnim atributima i samom iskustvu.
Podraaji za neku osobu imaju znaenje kada su relevantni za iskustvo ili znanje o
atributima povezanih sa podraajem.
Zakon odnosa Sa prezentacijom dvije ili vie ideja javlja se tendencija
pobuivanja
neposrednog
uvianja
meusobnih odnosa. Ovim zakonom se
objanjava edukcija (izvoenje relacija).
Ideje=fundamenti. Izmeu 2 fundamenta
je mogue utvrditi jednu od 10 relacija.
Odnos
izmeu
fundamenta
moe
odreivati fundamente vieg reda, koji opet mogu biti u relaciji sa drugim
fundamentima vieg reda itd. Dakle, sutina drugog noegenetikog principa je
proces zakljuivanja.
Zakon korelata Sa prezentacijom bilo koje ideje zajedno sa relacijom, javlja
se tendencija pobuivanja neposrednog uvianja korelativne ideje. Spearman je
smatrao da se stvaralaki proces odvija prema noegenetikom principu edukcije
korelata.
TESTIRANJE INTELIGENCIJE
Cilj psiholokog testiranja je mjerenje opteg faktora; mjerenje specifinih
faktora je nepotrebno (jer je g faktor zajedniki sadrilac svih intelektualnih
aktivnosti, posebno onih koje su u bliskoj vezi sa kolskim uspjehom), ali i
neekonomino (za svaku moguu intelektualnu aktivnost potrebno je konstuirati
specifian test). Stoga je Spearman predlagao da se veliki broj razliitih testova
zamijeni jednim koji je visoko zasien g faktorom; zadaci apstraktnih odnosa i
korelata najbolji primjeri za konstukciju takvog testa.
Ravenove progresivne matrice
Matricama se mjeri sposobnost izdvajanja odnosa.
Poinje se sa traenjem getalta; holistika impresija prezentirane
informacije (prepoznavanje cjeline vaan uslov analitikog djelovanja).
Analiza podrazumijeva istraivanje moguih odnosa.
Korelacije izmeu testova nisu odreene samo optim faktorom (kojeg dijele
svi testovi) nego i slinostima izmeu specifinih faktora zajednikim jednoj grupi
testova. Postojanje faktora zajednikih jednoj grupi intelektualnih aktivnosti,
nazvanih grupni faktor, Spearman je ipak kasnije prihvatio.
Spearmanov rad moe se smatrati znaajnim doprinosom u razumijevanju
individualnih razlika u inteligenciji iz vie razloga:

Najprije, u radu su date teorijske postavke konstrukcije testova

inteligencije: test treba sadravati subskale koje imaju visok g-s odnos.
Takoer, iz Spearmanove teorije proizilazi princip mjerenja, prema kojem je
inteligenciju najbolje definirati kroz agregirane indekse zasnovane na
razliitim mjerama opeg intelektualnog funkcioniranja.

Nadalje, Spearman je razvio metodu analiziranja matrica korelacija koja

ini osnovu faktorske analize. Njegove analize mogu se smatrati preteama
postupka utvrivanja konstrukte valjanosti.
Znaaj Spearmanovog rada ogleda se i u njegovom razumijevanju
inteligencije kao hipotetikog konstrukta.
Noegenetiki principi - jedna od prvih kognitivnih teorija inteligencije

Thurstonova teorija primarnih mentalnih sposobnosti

(1935,1947)
Rotacija faktorskih osi. Clj rotacija je
postavljanje osi u blizini klastera vektora.
Matematiki testovi projiciraju se visoko na
osi 2, a nisko na osi 1. Verbalni testovi
projiciraju se visoko na osi 1, ali nisko na osi
2. Nestao je g faktor!
Dvije
ose
objanjavaju
istu
koliinu
informacija etiri vektora kao to su to inile
dvije glavne komponente.
Iste informacije su drugaije distribuirane po osima koje ih objanjavaju.
Rotiranjem glavnih komponenti svaka faktorska osa dobiva visoke pozitivne
projekcije za vektore koji su blizu nje tvorili klaster, a za sve druge vektore je nula
ili blizu nule. Ovakvu faktorsku soluciju Thurstone je nazvao jednostavna
struktura.
Spearmanova metoda glavnih komponenti nije uspjela identificirati stvarne
vektore uma. Prva osa nije nita drugo do prosjek svih vektora, koja prema
Thursonu nema nikakvo psiholoko znaenje.
Sedam nezavisnih primarnih mentalnih sposobnosti:
1. Verbalno razumijevanje (sposobnost shvaanja verbalnih informacija),
2. Verbalna fluentnost (sposobnost produkcije verbalnog sadraja),
3. Raunanje (sposobnost raunanja i rjeavanja problemskih aritmetikih
zadataka),
4. Pamenje (sposobnost pamenja razliitih vrsta sadraja),
5. Perceptivna brzina (brzina kojom se prepoznaju razliiti sadraji),
6. Induktivno zakljuivanje (sposobnost shvaanja optih ideja iz pojedinanih
sluajeva) i
7. Prostorno predoavanje (sposobnost rotiranja predmeta, rjeavanje
vizuelnih problema i predoavanje razliitih likova)
Burtov model intelekta (1940,1949)
Prvi hijerarhijski model strukture inteligencije.
etiri vrste faktora: generalni, grupni, specifini i faktori pogreke.
Pet nivoa organizacije kognitivnih procesa:
1. Ljudski um je nasljeen i nepromjenjiv potencijal
2. G-faktor i praktini faktor

3. Asocijacijski nivo
4. Motoriki procesi i percepcija
5. Osjeti
Vernonov model intelekta (1950)
Hijerarhijski model. etiri nivoa organizacije:
1. Generalna kognitivna sposobnost
2. Verbalno-edukacijska i spacijalno-mehanika sposobnost
3. Verbalne i numerike sposobnosti i spacijalna, manuelna i sposobnost
koritenja mehanikih informacija
4. Specifini faktori
U svakodnevnom ivotu g-faktor ima najveu vanost.
Guilfordov model strukture intelekta (1967)
o Jedan od najopsenijih modela ljudskog intelekta.
o Tri dimenzije (operacije, sadraji i produkti)
o 120 nezavisnih hipotetikih faktor kognitivnih sposobnosti (5x4x6)
Trigrami: npr. DSU = divergentna produkcija simbolikih jedinica

strukture

Shematski
prikaz
Guilfordovog modela
intelekta
Faktori su operacionalno definisani (u terminima
postupka mjerenja). Faktori su ortogonalni.
Vrijednost Guilfordovog modela:
o Divergentna produkcija
o Evaluacija (suenje ili kritiko miljenje)
o Bihevioralni sadraj (socijalna inteligencija)
o Model je potaknuo mnoga istraivanja
Prigovori:
Caroll: nije uveo kognitiivnu brzinu
Stankov, Horn i dr. ortogonalnost kognitivnih
sposobnosti

Teorija fluidnih i kristaliziranih sposobnosti (gf-gc teorija)

(Raymond B. Cattell i John Horn, 1943, 1963, 1985)
Faktorska analiza drugog reda prua dovoljno dokaza o postojanju dva i vie
faktora drugog reda. U svom radu o inteligenciji odraslih iz 1943 godine, Cattell
po prvi put predlae mogunost postojanja dvije vrste inteligencije:
o fluidne koja se odnosi na osnovne sposobnosti rezoniranja, i

kristalizirane odreene kao sposobnost pojedinca da kroz obrazovanje

i iskustvo stie razliita znanja, vjetine i sposoobnosti.

Fluidna sposobnost pojavljuje se kao opti faktor, jer je neka vrsta djelotvorne
mentalne sposobnosti ili energije, koja je as baena na rjeavanje ovog
problema a as onog (Cattell, 1978). Fluidna inteligencija odreena je testovima
za koje se pretpostavlja da mjere bioloki kapacitet osoba za stjecanje
znanja.
Bioloki status organizma (modana oteenja, prenatalne komplikacije ili
nutricioni faktori) znaajno utjee na fluidne sposobnosti. S obzirom na fizioloke
promjene u mozgu uvjetovane starenjem, fluidne sposobnosti opadaju u funkciji
dobi.
Kristalizirana inteligencija (Gc) je dobila ovakav naziv jer se smatra
svojevrsnim zavrnim produktom iskustva. Odnosi se na znanje usvojeno pod
utjecajem odgoja, obrazovanja.
Ono to nazivamo kristaliziranom inteligencijom jeste zbir uvjebanih
prosuivanja koje je linost stekla primjenjujui svoju fluidnu inteligenciju na
mogunosti pruene kolovanjem (Cattell 1978).
Verbalno razumijevanje,
poznavanje semantikih relacija, leksiko znanje i drugo, blisko su povezani sa
ovom vrstom inteligencije. Na kristalizirane sposobnosti ne utjee znaajno
bioloki status organizma, i ovaj faktor ne opada sa godinama. Promjene u
kvalitetu kolovanja i drugi inioci socijalizacije vie utjeu na kristaliziranu nego
na fluidnu sposobnost.
Prvu temeljnu provjeru ove teorije sproveo je Cattellov uenik, John Horn
(1985).
Koristei kognitivne mjere (npr. sposobnosti diskriminacije izmeu zvunih
sklopova, vremenskog praenja zvuka, vizualizacije, spacijalne orijentacije itd.)
kao primarne faktore, faktorskom analizom drugog reda ekstrahirao je pet
faktora:
1.
2.
3.
4.
5.

auditorne sposobnosti,
sposobnost senzorne auditorne detekcije,
kristalizirane sposobnosti,
fluidne sposobnosti i
opa vizualna sposobnost.

Osnovne razlike izmeu Cattellove i Hornove verzije teorije fluidne i kristalizirane

sposobnosti je u psiholokoj interpretaciji faktora. Za Horna fluidna sposobnost
nije bioloki utemeljena.
Teorija ulaganja
Cattell je razvio teoriju ulaganja kojom je pokuao objasniti kauzalni odnos
izmeu fluidne i kristalizirane inteligencije.
Fluidna inteligencija ulae se u kristalizirane sposobnosti kroz uenje, tj.
iskustvo. U ta se ulae fluidna sposobnost odreeno je prvenstveno kulturalnim i

socijalnim kontekstom. Meusobni odnos izmeu fluidne i kristalizirane

sposobnosti Brody objanjava terminima sposobnost i postignue.
Intelektualne sposobnosti odnose se na kapacitet ili potencijal za uenje. S druge
strane, postignue predstavlja dostizanje neega za to su sposobnosti bile
nune. Stoga je nemogue stjecati znanje bez sposobnosti uenja.
Carrollova teorija tri stratuma (1993)
Teorija tri stratuma nastala je kao rezultat Carrollovog enciklopedijskog
poduhvata ponovne analize 467 korelacijskih matrica testova kognitivnih
sposobnosti objavljenih u periodu od 1927. do 1987. godine (Carroll je tako doao
do podataka od 131.571 ispitanika).
2850 faktora koje je grupirao u 19 domena (npr. opte sposobnosti, sposobnosti
rezoniranja, sposobnosti u domenu verbalnog ponaanja, sposobnosti pamenja
itd.) prvog stratuma Carrollove hijerarhijske strukture inteligencije.
o Faktorskom analizom korelacijskih matrica faktora prvog reda izdvojeno je
nekoliko faktora drugog reda koji se stoga smjetaju u drugi statum.
o Iz matrice korelacija faktora drugog reda izdvojen je jedan faktor treeg
reda, koji pripada treem stratumu.
o Na vrh je trei stratum koji sadri g, odnosno konceptualni ekvivalent
Spearmanovog opeg faktora g.
o Carroll odbacuje Spearmanovu interpretaciju opeg faktora kao
reprezentanta mentalne energije; slae se da je g u osnovi svih
intelektualnih aktivnosti i da ima visok stupanj nasljednosti.
o Drugi stratum sadrava osam faktora na koje opi faktor razliito djeluje.
Faktori drugog reda predstavljaju temeljne i trajne karakteristike osobe koje
utjeu na njegov uradak u datom domenu. Ovi iroki faktori su:
1. fluidna inteligencija,
5. iroka auditivna percepcija,
2. kristalizirana inteligencija,
6. iroka sposobnost dosjeanja,
3. ope pamenje i uenje,
7. iroka kognitivna brzina i
4. iroka vizuelna percepcija,
8. brzina procesiranja.
9.
10.Redosljed kojim su faktori pobrojani odraava stupanj u kojem je svaki od
faktora pod utjecajem opteg faktora. Sa optim faktorom najvie je
povezana fluidna inteligencija a najmanje brzina procesiranja.
11.
Hijerarhijska organizacija intelektualnih sposobnosti
12.
13.Psihometrijska istraivanja ljudskih sposobnosti pruaju odgovor na dva
osnovna pitanja o strukturi inteligencije:
o koji su bazini faktori kojima moemo objasniti inteligencije, i
o u kakvom su odnosu ti faktori.
14.Danas meu autorima postoji konsenzus o hijerarhijskoj organizaciji
intelektulnih sposobnosti (Gustafsson 1988; Carroll 1993; Bickley, Keith
i Wolfe 1995).
15.Na vrhu hijerarhije nalazi se jedan generalni faktor kojim se mogu objasniti
individualne razlike u subordinirajuim faktorima. Ovaj faktor predstavlja
opu mentalnu sposobnost (g).
16.

17.CHC je hijerarhijski model ljudskih kognitivnih sposobnosti. Sastoji

se od tri stratuma:
18.Opta inteligencija (III stratum)
19.iroke kognitivne sposobnosti (II stratum)
20.Uske kognitivne sposobnosti (I stratum).
21.
22.Fluidno rezoniranje (Gf),
27.Dugorono pamenje (Glr),
23.Kristalizirane
sposobnosti
28.Brzina procesiranja (Gs),
(razumijevanje-znanje) (Gc),
29.Sposobnosti itanja i pisanja
24.Kratkorono pamenje (Gsm),
(Grw)
25.Vizuo-spacijalno miljenje (Gv),
30.Kvantitativno znanje (Gq)
26.Auditivno procesiranje (Ga),

31.

32.
33.
34.

Kognitivni pristup u prouavanju inteligencije

Razliiti pristupi
inteligencije

tumaenju

35.
36.Naini na koje ljudi percipiraju,
ue, dosjeaju se i razmiljaju o
informacijama.
37.
38.Tri
koncepta
prouavanja
inteligencije u okviru kognitivne
psihologije prema Lohmanu (2005):
Bioloki nivo na kojem kognitivna neuronauka povezuje procesiranje
informacija sa modanim mehanizmima i procesima.
Drugi koncept se odnosi na procesiranje informacija, te deskripciju i
eksploraciju mentalnih funkcija (drugi nivo).
Na treem nivou reprezentacija, kognitivna psihologija prouava vie oblike
miljenja, koje ljudi koriste u razumijevanju kauzalnosti, rjeavanju logikih
i matematikih problema i sl.
39.
40.Human information processing
41.Analogije izmeu ljudske i kompjuterske obrade informacija. Hipotetski
unutranji mehanizmi koji operiraju na simbolikim strukturama.
42.
43.
44.
45.
46.
Centralni problemi:
Procesi pretvaranja vanjskog stimulusa u smislenu informaciju (procesi
percepcije i prepoznavanja oblika)
Koliina informacija koju ovjek moe elaborirati (kapacitet senzornih
kanala, skladita pamenja, i sl.)
Brzina kojom se prenose jednostavne informacije
Procesi pri rjeavanju problema
47.Brzina i tanost obrade vaan initelj inteligencije.
48.

49.

Jednostavni

procesi

obrade

informacija

inteligencija
50.Londonska kola psihologije (Galton, Spearman, Burt, Eysenck, Jensen):
objanjenje kompleksnih fenomena kroz jednostavne, elementarne
procese.
51.
52.Teorijske pretpostavke:
o Individualne razlike u intelektualnim sposobnostima pod utjecajem su
biolokih faktora

Razlike u neuralnom funkcionisanju mogu se indirektno mjeriti

ekperimentalnim zadacima brzine ili tanosti procesiranja jednostavnih
stimulusa
o Razlike u osnovnim parametrima procesiranja informacija utjeu na razvoj
kompleksnih intelektualnih vjetina i znanja (koja se mjere tradicionalnim
testovima inteligencije)
53.Potraga za istom mjerom sposobnosti; individualne razlike u optoj
inteligenciji izvedene su iz bioloki utemeljenih strukturalnih razlika
nervnog sistema arhaiki bioloki kapacitet (Brody,1992).
54.
55.
Senzorna diskriminacija
56.Galton je smatrao da su osjeti osnova individualnih razlika viih
manifestacija inteligencije. Pametniji ljudi imaju vee sposobnosti
uoavanja manjih razlika izmeu svjetlina, boja, tonova.
57.U svojim istraivanjima utvrdio je da izraenije sposobnosti senzorne
diskriminacija imaju degustatori, ljudi koji se bave sortiranjem vune,
klavirtimeti...
58.Savremena istraivanja potvrdila su umjerenu do nisku povezanost izmeu
senzorne diskriminacije i inteligencije; utvrena je neto vea povezanost
kod djece i znatno nia kod starijih ispitanka. Razliita objanjenja
povezanosti s obzirom na dob ispitanika. Senzorne i kognitivne funkcije su
dva indikatora opteg integriteta modanih struktura.
59.
60.
Vrijeme reakcije
Jensen smatra da se inteligencija moe tumaiti u smislu brzine neuralnog
prijenosa: pametna osoba je ona iji neuralni krugovi brzo prenose
informacije.
Vrijeme izborne reakcije: vrijeme potrebno da od nekoliko mogunosti
izaberemo jedan odgovor
61.Jensenova aparatura omoguava mjerenje jednostavnog vremena reakcije
kao i izbornog (sa izborom izmeu dva, etiri i osam svjeica) i utvrivanje
nekoliko mjera vremena reakcije.
62.Uz koritenje Jensenove aparature utvreno je da vrijeme reakcije
doprinosi 10 do 15% u objanjenju varijabiliteta IQ.
63.Frearson i Eysenck razvili su varijantu zadatka izbornog vremena reakcije
(odd-man-out); povezanost za rezultatima na Ravenovim standardnim
matricama iznosi -0.62
64.
65.
66.
67.
Vrijeme inspekcije
- Vrijeme inspekcije: vrijeme potrebno za shvaanje stimulusa.
- Procjena o stimulusu je kumulativna, zasnovana na diskretnim
inspekcijama.
- Nettelbeckova tehnika za mjerenje vremena inspekcije.
- Kljuna varijabla je trajanje prikazivanja ciljnog podraaja, a ne brzina
odgovora.
o

68.Operacionalna definicija vremena inspekcije: duina vremena

prikazivanja ciljnog podraaja nakon koje ispitanik jo uvijek pokazuje
stranu na kojoj je bila kraa linija sa tanou od najmanje 90%
69.

70.
Sloeni
inteligencija
71.

procesi

obrade

informacija

72.ODVJETNIK:KLIJENT :: LIJENIK: _______?_______

a. PACIJENT; b. MEDICINA
73.
74.
Psihometrijski pristup: X=aV + bR + S
75.Kognitivni pristup: Reprezentacija, Strategije, Elementarne operacije
76.Individualne razlike u:
Reprezentaciji
Strategijama
Elementarnim operacijama
77.
78.
Komponentna analiza i rjeavanje sloenih problema
79.(Dillon i Stevenson-Hicks, Robert Sternberg)
- Zadaci iz konvencionalnih testova inteligencije (analogije, nizovi, silogizmi)
- Komponente inteligencije: mentalni procesi koji se koriste u izvravanju
zadataka.
- Komponenta analiza razdvaja vrijeme reakcije i postotak
pogreaka u zadacima s obzirom na procese koji ine zadatak.
80.
81.Analogije se rjeavaju upotrebom sljedeih komponenata:
Kodiranje pojmova u problemu
Zakljuivanje o odnosima izmeu pojmova
Mapiranje tih odnosa na druge pojmove
Primjena odnosa na nove situacije
82.
- Znaajna korelacija izmeu brzine izvravanja ovih procesa i uratka u
tradicionalnim testovima inteligencije
- Ispitanici koji na tradicionalnim testovima inteligencije postiu vie
rezultate trebaju vie vremena za kodiranje pojmova u problemu nego
ispitanici koji postiu nie rezultate.
83.
84.
Leksiki pristup (Earl Hunt)
o Brzina leksikog pristupa (brzina kojom moemo pronai informacije o
rijeima) i brzina simultane obrade (sposobnost dijeljenja panje na dva
zadatka)
o Posnerov postupak mjerenja vremena reakcije u zadatku usporeivanja
slova: A A, A a A b (slova istog imena; fiziki identina slova): Da li
su slova fiziki ista ili imaju jednako ime.
85.
o Razlika u brzini izmeu prvog niza zadataka (slova istog imena) i drugog
niza zadataka (fiziki identina slova); razlika izmeu ovih vremena

reakcije predstavlja mjeru brzine leksikog pristup vrijeme potrebno za

semantiku idenitfikaciju)
o Ispitanicima sa niim verbalnim sposobnostima potrebno je due vrijeme
za pristupanje leksikim informacijama nego ispitanicima sa viim
verbalnim sposobnostima.
86.
87.
Radno pamenje
- sposobnost pohrane i operiranja informacijama u radnom pamenju je
vaan aspekt inteligencije.
88.
89. Sredinji izvritelj
90.Fleksibilni sistem odgovoran za
kontrolu i regulaciju kognitivnih
procesa.
91.Funkcije:
92.
1.
Povezuje
informacije iz
razliitih
izvora
u
koherentnu epizodu
93.
2. Koordinira rad pomonih sistema
94.
3.
Prebacivanje
izmeu
zadataka
ili
stategija
pretraivanja
95.
4. Selektivna panja i inhibicija
96.
Fonoloka petlja
97.Fonoloka petlja procesira zvukove tj. fonoloke informacije.
98.Auditorne verbalne informacije automatski ulaze u fonoloko skladite.
99.Sastoji se iz:
1. Kratkoronog fonolokog skladita
- Fonoloko skladite djeluje kao unutranje uho: pohranjuje govorne
informacije u vremenskom sljedu;
2. Artikulacijske komponente za pretraivanje
- Artikulacijska komponenta djeluje kao unutranji govor:
iznova
ponavlja seriju rijei kako bi se sprijeio njihov
gubitak.
100.
Fonoloka petlja ima kljunu ulogu u usvajanju vokabulara, posebno
u ranom djetinjstvu i vaan je u usvajanju stranog jezika.
101.
Vizuospacijalni blok za skiciranje
102.
Ukljuen je kod privremenog smjetanja i manipulacije spacijalnih i
vizuelnih informacija (ono to vidimo), npr. pamenje oblika i boja, pozicije
objekata u prostoru; ili u zadacima koji ukljuuju planiranje kretanja u
prostoru. Vizuelna, spacijalna i kinestetika komponenta.
103.
*Engle i sar. RP odreuju kao sinergiju procesa panje i pamenja.
RP je odreeno sa dvije osnovne funkcije:
- izvrna (ili kontrolisana) panja koja predstavlja sposobnost
odravanja relevantnih informacija u fokusu panje u prisustvu
interferencija

funkcija kontrolisane/ strategijske pretrage dugoronog pamenja

(odraava sposobnost dosjeanja relevantnih informacija iz dugorone
memorije u prisustvu konkurentskih, irelevantnih informacija).
104.
Veza izmeu RM i fluidne inteligencije: sposobnosti odravanja
(memorijske) reprezentacije aktivnom, naroito u prisustvu interferencija i
distrakcija.

105.

106.
Savremene
inteligencije

(sistemske

kontekstualne)

teorije

107.
108.
Kritike psihometrijskih i laboratorijskih istraivanja
1. ograniena vrsta rjeavanja problema (usko podruje ljudskog miljenja)
2. netipina okruenja (ekoloka validnost)
3. minimiziranje znanja, vjebe i iskustva (ispitanici nemaju mogunost da se
oslanjaju na uobiajenu bazu znanja i iskustva)
4. zanemarivanje kognitivnog razvoja
109.

110.

Teorija viestrukih inteligencija Howarda Gardnera

111.
112.
Ova teorija je nastala kao reakcija na klasino shvatanje
inteligencije. (jedinstvena sposobnost logikog miljenja kod matematiara,
naunika, te opta inteligencija)
113.
114.
Izvori dokaza:
Podaci o ouvanju ili slomu sposobnosti poslije oteenja mozga
uda od djece i savanti
Analiza simbolikih sistema
115.
116.
Gardner na inteligenciju gleda kao na potencijal ije prisustvo
omoguava ovjeku da razmilja na nain koji je prikladan odreenoj vrsti
sadraja. Inteligencije podrazumijevaju kapacitete pojedinca da izvrava
razne poslove i zadatke.
117.
Sposobnost rjeavanja problema ili oblikovanja proizvoda koji su
vani u odreenom kulturalnom okruenju ili zajednici.
118.
Sedam vrsta inteligencije prema Gardneru su: lingvistika,
muzika, logiko matematika, prostorna, tjelesno kinestetika,
intrapersonalna i interpersonalna.

119.
120.
Lingvistika inteligencija: kapacitete pojedinca da efektivno
upotrebljava govorne ili pisane rijei, onako kako to rade pisaci, pjesnici,
politiari, novinari itd. Sposobnost manipulacije sintaksom, fonologijom i
semantikom jezika, kao i sposobnost praktine upotrebe jezika.
121.
Ukljuuje razvijenu retoriku (koritenje jezika u ubjeivanju drugih da
poduzmu eljene poteze), dobro pamenje (upotrebu jezika u pamenju
informacija), sposobnost tumaenja ili objanjenja i sposobnost koritenja
metajezika (upotreba jezika u tumaenju samog jezika).

122.
Lingvistika inteligencija je vrhunski razvijena kod pjesnika koji su
vrlo osjetljivi na zvukove i znaenja jezika na kojem stvaraju.
123.
124.
Logiko matematika inteligencija: efektivno koritenje
brojeva i upotrebu i prosuivanje apstraktnih odnosa.
125.
Osjetljivost na logike sklopove i odnose, tvrdnje i propozicije (ako
onda, uzrok posljedica), fukcionalne povezanosti kao i druge apstraktne
odnose.
126.
Procesi: kategorizacija, klasifikacija, zakljuivanje, generalizacija,
raunanje, testiranje hipoteza.
127.
Logiko matematika inteligencija potrebna je za poslova koje
obavljaju matematiari, statistiari, raunovoe, naunici, programeri.
128.
129.
Prostorna inteligencija: sposobnost primjeivanja vidnih i
prostornih informacija, mogunost njihovih preoblikovanja i oblikovanja i
mogunost vidnog zamiljanja bez pomoi vanjskih vidnih podraaja.
Ukljuuje osjetljivost na boje, linije, oblike, kao i odnose koji postoje izmeu
njih, sposobnost vizualizacije, orijentacije u prostoru. Potrebna je kod
lovaca, izviaa, vodia, arhitekata, umjetnika, dekoratera, pronalazaa.
130.
Tjelesno kinestetika inteligencija ukljuuje specifine
fizike vjetine kao to su koordinacija, odravanje ravnostee, snaga,
fleksibilnost, brzina. Glumci ili plesai koriste svoje tijelo u izraavanju
ideja ili osjeanja, dok skupltori, hirurzi ili mehaniari koriste svoje ruke u
produkciji ili transfomaciji predmeta.
131.
Muzika inteligencija: stvaranje i razumiju znaenje zvukova.
Predstavlja sposobnost percipiranja, razlikovanja, transformisanja i
izraavanja muzikih formi.
132.
Interpersonalna inteligencija se koristi kako bi se prepoznali tui
osjeaji, vjerovanja i namjere. Ukljuuje osjetljivost na facijalnu ekspresiju,
glas i gestikulaciju, sposobnost razlikovanja neverbalnih znakova i
efektivnog reagovanja na takve znakove na pragmatian nain (utjecaj na
grupu ljudi). Posjedovali su je osobe kao to su Marija Tereza, Gandi. Na
ovu inteligenciju oslanjaju se terapeuti, roditelji i iskusni i predani uitelji.
133.
Intrapersonalna
inteligencija
zavisi
o
procesima
koji
omoguavaju razlikovanje vlastitih osjeaja. Podrazumijeva samospoznaju i
sposobnost adaptivnog djelovanja na osnovu te spoznaje. Ukljuuje realnu
sliku o sebi (mogunostima), svesnost o unutranjim stanjima,
motivacijama, temperamentu i eljama, kao i sposobnost samodiscipline,
samorazumijevanja i samoprocjene.
134.

Sva krajnja stanja mjeavine su nekoliko inteligencija!

135.
Npr. plesa se najvie oslanja na tjelesno kinestetiku inteligenciju,
ali moraju imati i muziku kako bi se mogli izraajno i ritmiki kretati.

Moraju znati upotrebljavati i interpersonalnu inteligenciju kako bi publici

mogli dobro protumaiti likove koje glume.
136.

Svaka osoba posjeduje kapacitete za svaku inteligenciju!

137.
Sedam inteligencija funkcioniu zajedno na nain jedinstven za
odreenu osobu. Neke osobe posjeduju veoma izraene sposobnosti svih
sedam inteligencija (npr. Goete). Druge, imaju veoma niske sposobnosti
svih inteligencija (mentalno retardirane osobe). Najvei broj ljudi nalazi se
negdje izmeu ove dvije krajnosti (neke inteligencije su razvijenije od
drugih).
138.

Najvei broj ljudi moe razvijati svaku inteligenciju do nekog nivoa!

139.
Uz postojanje adekvatnih uslova, svaka osoba moe razvijati svih
sedam inteligencija. Primjer Suzukijevog programa za talentovanu djecu
pokazuje da se od djece koja imaju bioloki umjerene dispozicije za muziku,
mogu napravit klavirski virtuozi poticajima iz sredine (angaman roditelja,
rana iskustva sa klasinom muzikom, poduavanje od ranog djetinjstva).
Inteligencije obino djeluju zajedno na kompleksan nain. Inteligencije su
uvijek u meusobnom djelovanju (izuzev u rijetkim sluajevima, kod
savanata npr.).
Ako elite pripremiti jelo, potrebna vam je lingvistika inteligencija
(trebate proitati recept), logiko matematika (odrediti tane
koliine sastojaka, podijeli sve sastojke u dijelove), interpersonalna
(pripremiti jelovnik kojim e biti zadovoljni vai ukuani). Kada se
djeca igraju, koriste tjelesno kinestetiku inteligenciju (tre, skau,
hvataju loptu), spacijalnu, lingvistiku i interpersonalnu.
Postoji mnogo naina da osoba bude inteligentna u svakom poslu. Osoba
koja ne zna da ita, ali moe kazivati prie na interesantan nain ili je
dobar govornik, jo uvijek ima izraenu lingvistiku inteligenciju. Prema VI
teoriji postoji veliki broj naina pokazivanja razliitih sposobnosti u okviru
jedne inteligencije.
140.
Postoje kristalizirajua i paralizirajua ivotna iskustva kao dva
kljuna procesa u razvoju inteligencija.
141.
Kristalizirajua iskustva su svojevrsni prelomni dogaaji u ivotu
pojedinaca koji imaju snaan utjecaj. Najee se dogaaju u ranom
djetinjstu, ali su mogui i u kasnijoj dobi. (Albert Ajntajn je imao etiri
godine kada mu je njegov otac pokazao kompas. U poznim godinama
Ajntajn je govorio kako je tada bio ispunjen eljom da istrauje misterije
univerzuma. Yehudin Menuhin je imao etiri godine kada su ga roditelji
odveli na koncert simfonijskog orkestra. Ovo iskustvo toliko ga je opinilo
da je od roditelja traio da mu za roendan kupe violinu.) Kristalizirajua
iskustva kao da probude uspavane potencijale koji su nama.

142.
Parlizirajua
iskustva
usporavaju
ili
sprjeavaju
razvoj
inteligencije. Npr. roditelji esto grubo prekidaju igru djeteta koje lupa po
predmetima, ili klaviru, ili nastavnici kreativne radove djece prepoznaju
kao krabotine. Paralizirajua iskustva obino su praena osjeajima stida,
krivice, straha, ljutnje, to dodatno koi razvijanje inteligencije.
143.
Teorija VI nastavnicima prua mogunost da otkriju i razviju svoje
najbolje metode poduavanja i da razumiju zato su one korisne. Jedan od
osnovnih ciljeva nastave koja se izvodi potujui teorijske osnove VI jeste
stimuliranje viestrukih inteligencija. Takva nastav je zanimljivija i
efikasnija. Postoji veliki broj nastavnih pomagala pomou kojih se moe
stimulirati viestruke inteligencije.

144.
145.
146.
147.
148.
149.
150.

151.
152.
153.
154.
155.
Kritike teorije VI
156.
o Model izgraen na pogrenoj pretpostavci da psihologija posmatra
inteligenciju kao jedinstvenu sposobnost
o Imenovanje razliitih vrsta inteligencije ne unapreuje razumijevanje
inteligencije
o Kritika tvrdnje da su inteligencije neovisne
o Mjerenje inteligencija
157.

158.

Triarhika teorija inteligencije Roberta Sternberga

159.
Sternberg razlikuje tri povezana dijela ili podteorije: komponentna,
iskustvena i kontekstualna podteorija.
160.
Komponentna podteorija
161.
Odnosi se na unutranje, osnovne misaone procese obrade
informacija. ta se dogaa u glavi osobe koja inteligentno misli?
Komponente koje ljudi koriste pri rjeavanju problema:
o Metakomponente-upravljaka uloga u rjeavanju problema. O njima ovise
planiranje, kontrola, motrenje i procjena procesa rjeavanja problema.
o Izvedbene komponente-provode strategije rjeavanja problema.
o Komponente stjecanja znanja-omoguavaju novo uenje. Selektivno
biljee, kombinuju i usporeuju informacije.
162.
Veliki dio komponentne podteorije zasniva se na Sternbergovim
istraivanjima o tome kako ljudi rjeavaju probleme koji se koriste u
testovima inteligencije.
163.
164.
Iskustvena podteorija
165.
Komponentna podteorija nije dovoljna za objanjenje inteligencije.
Nedostaje uloga iskustva i inteligentne izvedbe.
166.
Iskustvo sa zadatkom ili problemom pada na kontinuum od potpuno
novog do potpuno automatiziranog.
167.
Inteligencija je dvojaka sposobnost: sposobnost djelovanja u novim
situacijama i sposobnost automatske obrade informacija. Ove dvije
sposobnosti su u interakciji: to se vie informacija moe automatski
obraditi, to je vie misaonih kapaciteta osloboeno za obradu novosti.
168.
169.
Kontekstualna podteorija
170.
Kako interakcija s okolinom utjee na inteligenciju i kako inteligencija
utjee na svijet u kojem ivimo. Tri kljuna misaona procesa:
o Adaptacija
o Selekcija
o Oblikovanje

171.
Tri aspekta inteligencije: analitiki, kreativni, praktini
o Analitika inteligencija = opta inteligencija.
o Kreativna inteligencija= razmiljanje o neemu o emu drugi ne razmiljaju
o Praktina inteligencija= sposobnost korienja inteligencije kod rjeavanja
praktinih problema ili situacija
172.
173.
174.
175.
176.
Analitika

inteligencija
se potie kada:
177.
analiziramo,
usporeujemo,
evaluiramo,
objanjavamo,
prosuujemo, kritiziramo.
178.
Kreativna inteligencija se potie kada:
179.
stvaramo, dizajniramo, pronalazimo, zamiljamo, pretpostavljamo.
180.
Praktina inteligencija se potie kada:
181.
koristimo, primjenjujemo.
182.
183.
Potrebne su KREATIVNE vjetine i stavovi da se doe do ideja
184.
Potrebne su ANALITIKE vjetine i stavovi da se utvrdi da li su ideje
dobre
185.
Potrebne su PRAKTINE vjetine i miljenje da se ideje pretoili u
praksu i da bi se druge uvjerilo u vrijednost naih ideja
186.
187.
Tradicionalno obrazovanje tei ka:
ograniavanju spektra mogunosti koje se pruaju pojedincu
ranoj kategorizaciji uenika
fokusiranju na odreenu vrstu talenta
nedovoljnom posveivanju panje razvoju linih osobinanaroito
istrajnosti
usredsreivanju na jedan od tri tipa vjetina ili neuspjenom kombinovanju
njihovog razvoja
Tradicionalno obrazovanje tei ka isticanju nekih uenika gotovo svo
vrijeme, a drugih gotovo nikad.
Rezultat je da su neki uenici u mnogo boljem poloaju za postignua u
poreenju sa drugim uenicima.
188.
189.
Uspjena inteligencija je:
190.
o sposobnost postizanja uspjeha u ivotu, u okviru vlastitih standarda i
socikulturalnog konteksta,
o s ciljem adaptacije, oblikovanja i selekcije okruenja,
o kroz prepoznavanje i koritenje vlastitih prednosti i remedijaciju i
kompenzaciju svojih slabosti,
o postizanjem balansa izmeu analitikih, kreativnih i praktinih sposobnosti.
191.

192.
Kritika teorije
193.
1. Zbog obima, nedostaje suvislost (npr. zato je pojedini dio ukljuen u
teoriju)
2. Zanemarivanje biolokih aspekata
3. Prema Gardneru: Kako proces rjeavanja problema djeluje u svakodnevnom
okruenju
194.

195.

Bioloki model inteligencije Stephena Cecija

196.
Naglasak na kontekst i utjecaj konteksta na rjeavanje problema.
Znanje ima vanu ulogu u razumijevanju individualnih razlika
197.
Tri kljuna aspekta modela:
1. Kognitivni potencijal
2. Kontekst
3. Znanje
198.
Viestruki kognitivni potencijali
199.
o Viestruke sposobnosti tj. kognitivni potencijali
o Inteligencije su bioloki utemeljena
o Meutim, bioloki potencijali su usko povezani s okolinskim izazovima i
okolnostima u kojima se razvijaju
o Bioloki i okolinski doprinosi intelektualnom funkcionisanju u stanju su
stalne simbioze.
o IQ otkriva onu vrstu inteligencije povezanu sa kolovanjem i podcjenjuje
simbozu kognitivnih potencijala s okolinom.
200.
Kontekst
- ukljuuje podruje znanja, radne sadraje, motivaciju, linost, kolovanje,
povijesno razdoblje.
201.
202.
Znanje
- Sposobnost sloenog razmiljanja gotovo uvijek je povezana sa bogatom
bazom znanja koje se stjee u kontekstu na licu mjesta.
- Istraivanja strunosti: talenat i inteligencija nisu dovoljne za objanjenje
visokog nivoa izvedbe u zadacima. Potreban je dugotrajan rad.
- Cecijeva istraivanja osoba koje su vrlo uspjeno prognozirali rezultat na
konjskim utrkama.
203.

204.
Osobine linosti kao prediktori fluidne i kristalizirane
inteligencije
205.
Prema Brodyu (1992) linost i inteligencija povezane su na razliite
naine:
1. osobine linosti mogu biti moderatori odnosa izmeu inteligencije i
akademskog uspjeha
2. osobine linosti mogu utjecati na razvoj intelektualnih vjetina
3. osobine linosti mogu utjecati na uradak na testu inteligencije
4. postoje konceptualne analogije izmeu inteligencije i linosti
206.

207.
U podruju psihologije linosti dominira model taksonomije osobina
linosti prema kojem je individualne razlike u linosti najbolje opisati kroz
pet irokih faktora.
208.
Prema modelu Velikih pet, linost se moe organizirati u okviru pet
temeljnih
dimenzija:
ekstraverzija,
ugodnost,
savjesnost,
emocionalna stabilnosti i otvorenost za iskustva.
209.
1.
2.
3.
4.

U nekoliko istraivanja utvrena je:

pozitivna povezanost izmeu inteligencije i otvorenosti za nova iskustva

negativna povezanost inteligencije i savjesnosti,
negativna povezanost izmeu inteligencije i neuroticizma
povezanost izmeu inteligencije i ekstraverzije, s tim da se predznak
mijenja s obzirom na nain testiranja

210.
Ekstraverzija i neuroticizam povezani su prvenstveno sa uratkom na
testu inteligencije, dok su faktori otvorenost za nova iskustva i savjesnost
povezani su sa inteligencijom per se.
211. Chamorro-Premuzic
i
Furnham (2004, 2005a)
predloili su model dva
nivoa
(two-level
conceptual framework) kao
konceptualni
okvir
za
razumijevanje
rezultata
dobivenih
istraivanjem
povezanosti izmeu velikih
pet
osobina
linosti
i
fluidne
i
kristalizirane
inteligencije.
212. Uenici koji ispoljavaju
vii nivo prosocijalnih crta (obuhvaenih Ekstraverzijom i Suprotnou
psihoticizma) mogu dobiti vie panje od nastavnika i pozitivnog
potkrepljenja, to za posljedicu moe imati vii angaman u kognitivnoj
domeni, a zatim i bolji kolski uspjeh. Ova procjena moe djelovati kao
katalizator-ukoliko je pozitivna moe djelovati poticajno, ukoliko je
negativna moe djelovati ometajue i inhibirajue.
213.
Prema Carpenteru, Just i Shell (1990) Ravenove progresive
matrice mjere analitiku inteligenciju, tj. sposobnost rezoniranja i
rjeavanja problema koji ukljuuju nove informacije, bez ekstenzivnog
koritenja eksplicitne osnove deklarativnog znanja
214.
215.
216.
217.

218.
219.
220.
221.
222.