KPS - Merkel

1
Wolfgang Merkel: Transformacija politikih sustava
I. Teorija
1. Tipologija politikih sustava
Politiki sustav je funkcionalno specijalizirani parcijalni sustav kojemu je

zadaa osigurati preivljavanje cijelog drutva posredstvom drutveno
obvezatne raspodjele vrijednosti i dobara (Easton).
Potrebna su mu posebna sredstva dravne sile i sankcija kako bi mogao
ispunjavati tu funkciju.
Monopol legitimnog fizikog nasilja (Weber) pripada dravi kao unutarnjoj
organizacijskoj jezgri politikog sustava
Politiki sustav kao manifestacija politike vladavine
Klasifikacija oblika drave i vladavine kao ishodite znanosti o politici
Aristotel: a) samovladavina (monarhija/tiranija), vladavina malobrojnih
(aristokracija/oligarhija) te vladavina mnogih (politeia/demokracija)
Machiavelli: republika i kneevina
Montesquieu: republika (aristokratska/demokratska), monarhija i despocija
Tipoloka podjela pol. sustava veberovski idealni tipovi
Kriteriji klasifikacije s obzirom na sredinje aspekte vlasti u pol. sustavu:
1. legitimacija vlasti: kako i u kojem opsegu se vlast legitimira
narodna
suverenost,
mentaliteti
(nacionalizam,
patriotizam,
svjetonazor)
2. pristup vlasti: kako je ureen pristup vlasti birako pravo bez ili s
ogranienjima
3. monopol na vlast: tko donosi politiki obvezujue odluke
demokratski legitimirane instance ili pak izvanustavni akteri
4. struktura vlasti: podjela vlasti ili jedan nositelj
5. pretenzije na opseg vlasti: pretenzija na opseg vlasti ograniena ili
ne
6. nain vladanja: obavljanje vlasti u skladu s naelima pravne drave ili
protivno njima
Obiljeja demokratskih i autokratskih sustava

Autokracija
Demokracija
Legitimiranje
vlasti
Pristup vlasti
Totalitarni
reim
svjetonazor
Autoritarni
reim
mentaliteti
zatvoren
(aklamacijski
plebisciti
umjesto opeg
birakog prava)
restriktivan
(birako pravo,
no izbori su
ogranieni li
nisu
pluralistiki,
slobodni i
poteni)
obuhvatna
Pretenzija na
opseg vlasti
neograniena
(totalna)
Monopol
vlasti
voa/stranka
(bez legitimacije
demokratskim
izborima i
demokratskim
ustavom)
voa/oligarhija
(bez ili uz
djelominu
izbornu
legitimaciju)
Struktura
vlasti
Nain
vladanja
monistika
polupluralistik
a
ogranieno
represivan
samovoljan,
sustavno
represivan,
teroristian
Defektna
demokracija
narodna
suverenost
otvoren
(univerzalno
birako pravo)
Demokracija
pravne drave
narodna
suverenost
otvoren
(univerzalno
birako pravo)
ograniena,
definirana u
skladu s
pravnom
dravom, ali
naruava
granice
ograniena,
definirana u
skladu s
pravnom
dravom,
definirane i
zajamene
granice
autoriteti
legitimiratni
izborima i
demokratskim
ustavom
autoriteti
legitimirani
izborima i
demokratskim
ustavom, no
katkad
ogranieni
akterima veta
pluralistika
naruena pravna
drava
pluralistika
pravna drava

Tipovi politikih sustava
Kontinuum politikih sustava
Idealna demokracija
Potpuni totalitarni sustav
Demokracija
Usidrena
demokracija
veinska
konsenzusna
predsjedniki
sustav vlasti
parlamentarni
sustav vlasti
Defektna
demokracija
ekskluzivna
enklavna
neliberalna
delegativna
Autokracija
Autoritarni
reimi
Totalitarni
reimi
komunistiki
faistiki
vojni
korporativistiki
rasistiki
modernizacijski
teokratski
dinastiki
sultanistiki
rentijerski
komunistiki
faistiki
teokratski
Politiki sustavi tijekom vremena mogu mijenjati svoj karakter, u kontinuumu

politikih sustava postoje meuzone i preklapanja te ponekad nije lako
odrediti granicu izmeu defektnih demokracija i autoritarnih reima, kao niti
izmeu autoritarnih i totalitarnih reima
1.1. Demokratski sustavi
Ishodite demokracije u grkim gradovima-dravama, vladavina demosa kao

politikog naroda, pitanje tko je ukljuen u demos, demokracija kao sredstvo
ostvarivanja jednakosti pred zakonom (isonomia)
Od poetne ekskluzivne demokracije (iskljuenost robova, meteka i ena)
povijesnim je razvojem nastala moderna inkluzivna demokracija

1.1.1. Poliarhije
Elementarna obiljeja demokracije (Dahl): otvoreno natjecanje za politike

dunosti i dostatan prostor za politiku participaciju svih graana
3 mogunosti koje jame odgovornost vlasti prema preferencijama jednakih
graana: 1) mogunost da oblikuju svoje preferencije, 2) mogunost da svoje
preferencije pojasne sugraanima i vlasti pojedinanim i kolektivnim
djelovanjem te 3) dunost vlasti da jednako vrednuje sve preferencije,
neovisno o sadraju i podrijetlu
8 institucionalnih jamstava za demokraciju:
1. sloboda udruivanja i koaliranja
2. pravo na slobodno iskazivanje miljenja
3. aktivno birako pravo
4. pasivno birako pravo
5. pravo politikih elita da se natjeu za glasove i potpru biraa
6. sloboda informiranja
7. slobodni i poteni izbori
8. institucije koje pol. vlast ine ovisnom o glasovima biraa
Dahlovi kriteriji zanemaruju pitanje podjele vlasti
Demokracija je sustav ureene otvorenosti ili organizirane neizvjesnosti
(Przeworski), tj. rezultati politikih odluka nisu unaprijed odreeni ve nastaju
kao posljedica djelovanja konkurentskih politikih snaga
Poliarhija (vladavina mnogih) udaljena je od idealne demokracije, predstavlja
prosjean tip demokracije, no ne ukazuje na mogue defekte
1.1.2. Usidrena demokracija
Stabilne demokracije u pravnoj dravi dvostruko su usidrene iznutra kroz

meusobno osiguravanje funkcioniranja parcijalnih reima te izvana budui da
parcijalni reimi omoguuju opstanak demokracije i mimo vanjskih i
unutarnjih okova i destabilizacija
Za razliku od izborne demokracije, pojam usidrene demokracije zahtijeva
institucionalna jamstva koja osiguravaju da demokratski izabrani predstavnici
vladaju prema naelima demokracije i pravne drave
5 parcijalnih reima
A. Izborni reim: aktivno i pasivno birako pravo, slobodni i poteni
izbori, izabrani nositelji mandata
B. Prava na politiku participaciju: sloboda miljenja, tiska i
informiranja, sloboda udruivanja, graansko drutvo
C. Graanska prava na slobodu: pojedinana prava na zatitu od
dravnih i privatnih aktera, jednakost pred zakonom i pred sudovima
D. Podjela vlasti i horizontalna odgovornost: kontrola vlasti,
meusobna institucionalna odgovornost stupova vlasti
E. Djelotvorno vladanje vlasti: izabrani nositelji mandata sa stvarnom

moi djelovanja, nepostojanje rezerviranih domena i protuustavnih
aktera veta
Unutarnja usidrenost: Demokracija kao sklop parcijalnih reima koji se
meusobno podupiru, npr. B i C omoguuju A, uzajamna usidrenost jami
funkcionalnu i otpornu demokraciju
Vanjska usidrenost: demokracija kao cjelovit reim usidrena u okolinu
1. Drutveno-ekonomski kontekst: razvijeno gospodarstvo
poveava izglede za opstanak demokracije (Lipset)
2. Civilno drutvo: snano civ. drut. doprinosi snazi demokr.:
1) titi od samovolje drave (Locke)
2) ravnoteu izmeu autoriteta drave i civ. drutva
(Montesquieu)
3) kola demokracije (Tocqueville)
4) proizvodi socijalni kapital (Putnam)
5) stvara javnost i omoguuje kritiku (Habermas)
3. Meunarodna i regionalna integriranost: uklopljenost u
meunarodne, multilateralne, ekonomske ili demokratske
politike integracijske sklopove jaa stabilnost i kvalitetu
demokracije, povijesno najuspjenija EU
1.1.3. Defektne demokracije
Ako je neki parcijalni reim toliko oteen da mijenja logiku demokracije u

pravnoj dravi, onda govorimo o defektnoj demokraciji
Poremeajem u funkcionalnoj logici jednog ili vie parc. reima gube se
komplementarni oslonci koji su nuni za osiguravanje slobode, jednakosti i
kontrole vlasti
Ekskluzivna demokracija: jedan ili vie vanih segmenata odraslih
graana je iskljueno iz dravljanskog prava na univerzalne izbore, povijesni
primjeri: SAD do 1960-ih, vicarska do 1971.
Enklavna demokracija: sile veta (vojska, gerila, milicija, poduzetnici,
veleposjednici, multinacionalke) izvukli su odreene pol. domene izvan
dohvata dem. legitimiranih predstavnika, regionalno specifino za Lat.
Ameriku i Jugoistonu Aziju, dominantna uloga vojske u politici
Neliberalna demokracija: ograniena kontrola izvrne i zakonodavne vlasti
putem sudstva, slab obvezujui uinak ustavnih normi, djelomina suspenzija
ili nepostojanje prava pojedinaca na graansku slobodu, naruena pravna
drava budui da svi pojedinci nisu jednako slobodni, tj. jednaki pred
zakonom, najei tip defekt. dem., javlja se u svim dijelovima svijeta
Delegativna demokracija: kontrola izvrne vlasti od strane zakonodavne i
sudske vlasti ograniena, slab obvezujui uinak ustavnih normi, naruene
kontrole podijeljenih vlasti
Uzroci defekata:
Put modernizacije: demokratski defekti vjerojatniji kod polumodernog

puta koji proizvodi velike neravnotee u moi i posjednike klase koje
demokraciju doivljavaju kao prijetnju
Razina modernizacije: nia razina drutveno-ekonomskog razvoja i
vea socijalna nejednakost poveavaju vjerojatnost defektne dem.
Privredna konjuktura: ekonomske krize potiu defekte u
nekonsolidarnim demokracijama
Socijalni kapital: soc. kapital u etniki ili vjerski segmentiranom obliku
pogoduje dem. defektima
Civilno drutvo: slabo povjerenje oteava institucionalizaciju stranaka i
asocijacija, pogoduje populizmu i karizmatinim voama
Stvaranje nacije ili drave: nerijeene krize identiteta ili dravnost
optereuju razvoj lib. demokracije
Tip prethodnog autoritarnog reima: to je dulje bio
institucionaliziran prethodni reim, to su vjerojatniji defekti u demokraciji
koja mu slijedi
Modus tranzicije: to je inkluzivniji kompromis elita, to vie vani akteri
prihvaaju dem. pravila igre, a raste potpora stanovnitva koja legitimira
sustav
Politike institucije: interakcija elita i stanovnitva kroz klijentelizam,
patrimonijalizam i korupciju slabi formalne institucije koje bi trebale biti
nositelji demokracije
Meunar. i region. ukljuenost: izostanak regionalnih mehanizama za
zatitu institucija lib. dem. iri prostor za nastanak defekata, a
oportunitetni trokovi takvog djelovanja su nii
1.2. Autokratski sustavi
Definiranje autokracija na temelju 6 kriterija razlikovanja pol. sustava:

1. Legitimacija vlasti: vlast se ne temelji na narodnoj
suverenosti, ve zahtijeva poslunost i sljedbenitvo na temelju
mentaliteta ili svjetonazora
2. Pristup vlasti: aktivno i/ili pasivno birako pravo
ogranieno je ili ukinuto za neke stranke ili drutvene skupine
3. Monopol vlasti: nema kontrole dem. legitimiranih institucija
nad dravnom vlau, dem. nelegitimirani akteri
prisvajaju monopol nad vlau i silom
4. Struktura vlasti: nema ogranienja vlasti i uzajamne
kontrole vlasti
5. Pretenzija na opseg vlasti: graanska prava su
povrijeena i stavljena na raspolaganje dravnoj izvrnoj
vlasti, to vea pretenzija, to vea tendencija k totalitarnom polu
6. Nain vladanja: stvaranje i primjena pravnih normi ne
slijedi ustavna naela i pravnu dravu
1.2.1. Autoritarni sustavi
Tri obiljeja autoritarnih sustava (Linz):

1. Politiki pluralizam je ogranien, nasuprot pluralizmu u
demokracijama i monizmu u totalitarnim sustavima
2. Legitimacija pomou pojedinih vrijednosti i mentaliteta
(patriotizam, nacionalizam, nac. sigurnost, modernizacija), za
razliku od sveobuhvatnog svjetonazora kod total. sust.
3. Pol.
participacija
je
ograniena,
drutvo
je
demobilizirano (osim u poetnoj fazi), dok je kod total. sustava
primjetna trajna, odozgo inscenirana i upravljana mobilizacija
10 temeljnih tipova autoritarne vladavine u 20. st. na temelju ideolokog zahtjeva
za legitimacijom vlasti:
1. Komunistiki autoritarni partijski reimi: 2 povijesne
varijante kom. reima komunistika partijska diktatura i
komunistika diktatura voe, kom. partija kao avangarda
radnike klase i jedino legitimno sredite dravne vlasti, politbiro
kao vrh vlasti, povijesni primjeri: Sovjetski Savez 1924.-1929.,
1953.-1956., 1985.-1991.; kom. Poljska i Maarska, NR Kina od
1990-ih, jedini primjer kom. diktature voe: Titova
Jugoslavija (1945.-1980.)
2. Faistiki autoritarni reimi: postoji samo u varijanti fa.
diktature voe, faistiki minimum obiljeja (Nolte):
protusocijalizam, protuliberalizam, naelo voe, korporativistika
ideologija i org. strukture, stranaka vojska, reakcionarni cilj
kombiniran s modernim sredstvima masovne mobilizacije,
potpora kapitalistikom poretku te zahtjev za totalnou u pol.
pitanjima, primjeri: Mussolinijeva Italija, Hilterova Njemaka
do 1938., NDH, Rumunjska pod Antonescuom, Slovaka
pod Tisom
3. Vojni reimi: militarizam povezan s nac. vrijednostima i
tradicionalnim mentalitetima, vojska se nastoji legitimirati kao
jamac patriotskih vrijednosti, mira i reda, 3 varijante:
3.a Birokratsko-vojni reimi: hunta nekarizmatinih
asnika, vrijednosti nac. sigurnosti i modernizacije, npr.:
Lat. Amerika 1960-ih i 1970-ih, Grka 1967.-1974.,
Tajland od kasnih 1930-ih do 1988., J. Koreja 1961.1988.
3.b Vojni reimi voa: karizmatini vojni voa,
pokuava uspostaviti neposredan odnos s narodom, mimo
vojske, npr. Horthy u Maarskoj 1920.-1944.,
Pilsudski u Poljskoj 1926.-1935., Stroessner u
Paragvaju 1954.-1989.
3.c Vojni reimi gangstera i gospodara rata: esto
povezani s propalom dravnou i privatizacijom vojne sile

uslijed dravnog vakuuma, tipini za Afriku, veinom
kratkotrajni, npr. kraj Mobutova reima u Kongu,
Afganistan 1990.-1995., Liberija pod Taylorom,
Somalija od 1990-ih
4. Korporativistiki
autoritarni
reimi:
prisilno
institucionalizirani sustav rjeavanja drutvenih sukoba
(rad/kapital), 1920-te u Europi, staleko drutvo, npr. Estado
Novo pod Salazarom i Caetanom u Portugalu 1926.-1974.,
Dollfu u Austriji 1934.-38., povremeno i djelomice i Francova
panjolska i Mussolinijeva Italija
5. Rasistiki autoritarni reimi: iskljuenost neke rasne/etnike
skupine iz sudjelovanja u dem. procesima, npr. Juna Afrika
(apartheid) i Rodezija
6. Modernizacijski autoritarni reimi: vojni reimi u Lat.
Americi i Istonoj Aziji (J. Koreja), jednostranaki reim na
Tajvanu, postkolonijalna Afrika (Alir, Libija, Tanzanija), pokuaj
poticanja zakanjelog stvaranja nacije i drutveno-ekonomske
modernizacije, esti karizmatini voe, npr. Atatrk u Turskoj
1920.-1938., Pern u Argentini 1946.-1955., Naser u Egiptu
1954.-1970., Ben Bela u Aliru 1963.-1965., Pinochet u ileu
1973.-1990.
7. Teokratski autoritarni reimi: integralno tendiraju
totalitarizmu i prodiranju svjetonazora u sve pore ivota, ba kao i
komunistiki reimi, npr. Iran, talibanski Afganistan, Tibet
do pripojenja Kini, poseban sluaj Saudijske Arabije
8. Dinastijski autoritarni reimi: pristup vlasti na dinastijskom
naelu, 2 varijante ustavna (Engleska od 17.-20. st.) i
neustavna monarhija, srastanje izvrne i zakonodavne vlasti u
osobi kralja, npr. Maroko i Jordan
9. Sultanistiki autoritarni reimi: personalistiko vladanje,
vladavina obiteljskog klana s elementima autoritar. i totalitar.
sustava, totalitarni oblik: kasni Ceauescu u Rumunjskoj,
autoritarni oblik: zaljevski eikati, Brunej
10. Rentijerski autoritarni reimi: glavna legitimacija izvire
iz rentijerskih prihoda, npr. od nafte, nositelji vlasti esto
dinastijski sultanistiki monici, katkad vojnici i mule
Prijelazni oblici, npr. poluautoritarni reimi na putu u demokraciju te

predtotalitarni reimi na putu u totalitarizam
1.2.2. Totalitarni sustavi
Etatistiki aspekt protuliberalizam i protupluralizam

Akcijski aspekt radikalizam neogranienog militantnog vladanja voe u
sklopu etatistikog oblika vladavine
Totalitarizam kao naelo neogranienog vodstva nad onima kojima se vlada,

ukljuujui njihovu pol. egzistenciju, svakodnevicu i svijest
Totalitarna vladavina dokida slobodu (H. Arendt)
Politika vlast nije vezana uz norme, dravni aparat samo je dio sredstava
vladavine
6 kriterija za definiranje totalitarnih sustava (Friedrich i Brzezinski):
1. Ideologija koja obuhvaa cijeli sustav te ima jasan cilj prema
kojem eli voditi drutvo
2. Jedna masovna stranka s voom i centralistiko-hijerahijskom
zapovjednom strukturom
3. Sustav terora
4. Medijski monopol
5. Monopol na oruanim snagama
6. Centralno upravljanje gospodarstvom
Problematinost kriterija koji ne daju jasnu sliku kada i u kojim uvjetima je
koji reim bio i koliko totalitaran, problem razlike idealnog tipa totalitarnog
sustava i realnih pojavnih oblika komunistikih i faistikih diktatura
1.2.3. Tipovi totalitarnih sustava
Komunistiki totalitarni sustavi: pristup vlasti potpuno zatvoren,

iskljuiva uloga partije i njenog politbiroa, nema politikog, drutvenog i
gospodarskog pluralizma, represija i teror nad opozicijom, poetne partijske
diktature esto postaju diktature voa, npr. Staljinov SSSR 1929.-1953.,
Maova Kina 1949.-1976., Kamboda Pola Pota 1975.-1979., S. Koreja,
Albanija pod Enverom Hoxhom 1946.-1985., Ceauescuova
Rumunjska 1974.-1990.; partijske diktature mogu biti autoritarne
(Poljska, Maarska) ili totalitarne (SSR, I. Njemaka), diktature
voa u pravilu totalitarne, ponekad uz sultanistike crte (Rumunjska, S.
Koreja)
Faistiki totalitarni reimi: struktura vlasti monistika, pristup potpuno
zatvoren, pretenzija na totalan opseg vlasti, nain vladanja teroristiki, jedini
povijesni primjer Hilterova Njemaka
Teokratski totalitarni reimi: islamistiki fundamentalizam tei totalnom
opseg vlasti, no ne postoji povijesni primjer ovakvog reima
Nejasnoa odreivanja totalitarnog sustava, ak i uz promatranja
vremenskog razvoja njegovih elemenata (Sartori) ima za posljedicu da je on
vie idealan (polarni) tip vladavine, dok je realno ekstremni podtip
autokratskih sustava
2. Stabilnost politikih sustava
10
Odreivanje stabilnosti/nestabilnosti sustava na temelju njegovih strukturnih

(institucije) i proceduralnih (postupci) sastavnica
Sposobnost preivljavanja politikog sustava ovisi o svladavanju 5 izazova
(Almond):
1. politika i drutvena integracija (integracijski kapacitet)
2. mobilizacija resursa (mobilizacijski kapacitet)
3. odravanje mirnih odnosa s drugim dravama (kapacitet za meun.
prilagodbu)
4. sudjelovanje stanovnitva u procesu pol. odluivanja (participacijski
kapacitet)
5. Raspodjela drutvenog proizvoda pomou izvantrinih mjera
socioekonomskih politika (distribucijski kapacitet)
Mehanizam odravanja politikog sustava (Easton, Almond i Powell):
Input: lojalnost masa, potpora graana (supports) kako bi pol. sustav
pretvorio zahtjeve (demands) u odluke i primijenio ih (outputs)
4 procesne funkcije pretvaranja zahtjeva u odluke: artikulacija interesa,
agregacija interesa, oblikovanje politike (policy making) i primjena
politike uz moguu kontrolu (ustavni sud, upravni sud)
Procesne funkcije su nadsvoene funkcijama sustava socijalizacijom,
regrutacijom elita i drutvenom komunikacijom
3 temeljne policy funkcije: extraction (izvlaenje poreza), regulation
(ureenje ponaanja i odnosa), distribution (raspodjela materijalnih
dobara)
Output, tj. outcome (materijalni rezultat politike) i input povezani su
povratnim mehanizmom (povratnom informacijom)
Nezadovoljavajui output smanjuje input aktivne potpore graana sustavu
Potpora: specifina (utilitaristika) potpora reagira na rezultate
djelovanja sustava, tj. percepciju materijalnog blagostanja i sigurnosti,
difuzna (afektivna) potpora odnosi se na naelno priznavanje i legitimnost
pol. sustava
2.1. Unutarnja stabilnost demokratskih sustava
Demokracije, za razliku od autokracija, kroz slobodne izbore imaju

institucionalizirani mehanizam feedbacka koji potie stalan proces
uenja
Ograniena pretenzija na opseg vlasti u demokraciji te stoga drugi parcijalni
drutveni sustavi kultura, pravo, znanost, sami sebe prilagoavaju
zahtjevima okoline na temelju vlastitih komunikacijskih kodova
Stabilnost demokracija ovisi o stupnju drutveno-ekonomskog razvoja i
naelnom suglasju elita o pravilima igre
Demokratski polulojalne ili nelojalne elite uz pojavu ekonomskih,
socijalnih ili vanjskopolitikih izazova mogu dovesti do propasti
demokracije, npr. Weimarska Njemaka 1918.-1933., meuratna Austrija
11
1919.-1934., panjolska u graanskom ratu 1931.-1936. te ile 1932., 1970.1973.

Ukoliko demokracije preive prvih 15 godina, u pravilu opstaju
Demokracija je jedina vrsta poretka koja ne mora mijenjati naelni oblik ni
uslijed velikih promjena u ekonomiji, drutvu i kulturi (Linz)
2.2. Unutarnja nestabilnost autokratskih sustava
Normativna razina legitimacije: kratkorono i srednjorono funkcionira,

no na dugi rok protuliberalizam, protuindividualizam, protuparlamentarizam,
rasizam, marksizam-lenjinizam i dr. ne mogu proizvesti vjeru u legitimnost
Komunistike diktature s vremenom sve suoene s presuivanjem
marksistikog ideolokog izvora legitimnosti uslijed izostanka obeanih
socioekonomskih rezultata
Desne diktature koje su obeavale blagostanje i sigurnost gube povjerenje
graana nakon to ekonomski uspjeh izostane, privremeni ekonomski uspjeh
pak proizvodi nove samosvjesne srednje slojeve i radnike koji trae pol. prava i
demokraciju
iroka pretenzija na opseg vlasti stvara otuenje graana od obnaatelja
dunosti i ini nositelje vlasti posljedino odgovorne za neuspjehe na svim
drutvenim poljima, funkcionalna dediferencijacija osobito vidiljiva kod
komunistikih reima, uinkovitost podreena ideolokoj ispravnosti
Djelatna razina legitimacije: sustav postaje trom uslijed nemogunost
uenja i izostanku povratne informacije graana o uincima sustava
Demokracije su mnogo stabilnije od diktatura, uspjene modernizacije u
diktaturama u pravilu vode k demokratizaciji, iznimka: Singapur
Kod dohotka veeg od 6000$ demokracija opstaje ma to se dogodilo
(Przeworski)
3. Pojmovi transformacije
Istraivanja transformacija iznjedrila su mnotvo preklapajuih i pomalo

difuznih pojmova: tranzicija, promjena, transformacija, promjena reima,
demokratizacija i sl.
3.1. Vlada, reim, drava, sustav
Vlada: prva promjena vlade kljuna za mlade demokracije, no druga

promjena vlade pokazuje povjerenje politikih voa u demokraciju i
prihvaenost iste u drutvu (Huntington), vlade se mogu mijenjati i u
autoritarnim i totalitarnim sustavima, nema promjene vlasti, no moe doi do
12
promjene pravca, promjene vlada u diktaturama mogu biti izraz ili uzrok krize
(Maarska 1956., SSR 1968.)
Reim: formalna i neformalna organizacija sredita pol. vladavine i odnosa s
cijelim drutvom, reim odreuje pristup pol. vlasti, odnose moi meu
elitama te odnos vladajuih prema onima nad kojima vladaju, uspjena
institucionalizacija reima daje mu trajnost, demokracije i autokracije se
razliku prema karakteru svojih reima (org. vlasti, odnos nositelja vlasti i
podanika)
Drava: trajna struktura vladavina koja u svojoj jezgri ukljuuje legitimna ili
nelegitimna sredstva prisila nuna za vladanje drutvom, promjenom reima
sam organizacijski oblik drave ostaje isti ili slian, dok se mijenjaju definicije
onoga to je legitimna ili nelegitimna primjena sredstava prisile, tj. mijenjaju
se norme i naela, a formalne strukture vladanja (drava) ostaju netaknute,
tranzicije
Sustav: obuhvaa vladu, reim i dravu, tranzicija u J. Europi i Lat. Americi
zahvatila je samo pol. reim, u I. Europi mijenjale su se i gosp. strukture i
drutveni mentaliteti te stoga promjena sustava bolje opisuje tu istodobnu
transformaciju, pojam sustava pogodan za istraivanje legitimnosti i
stabilnosti i prouavanje razina difuzne i specifine potpore poretku
3.2. Mijenjanje reima, promjena reima, tranzicija i

transformacija
Mijenjanje reima: poinju se mijenjati temeljni naini funkcioniranja i

strukture poretka vladavine, proces je evolucijski, npr. procesi demokratizacije
nastali dogovorom vojnih i civilnih elita u panjolskoj 1975.-78., Brazilu
1978.-85., Urugvaju 1980.-85., Tajvanu 1986.-1994. i J. Koreji 1985.-1987.
Mijenjanje reima moe i stabilizirati sustav kod izostanka drugih unutarnjih i
vanjskih imbenika poremeaja, npr. Maarska 1956. i SSR 1968.
Ako mijenjanje reima ukljuuje i drutveno-ekonomske odnose, govorimo o
promjeni sustava
Promjena reima i sustava: nastupa kada se naelno promijeni pristup
vlasti, struktura vlasti, pretenzija na opseg vlasti i nain vladanja u nekom
reimu, kod hibridnih reima i defekt. demokracija moemo govoriti o
zaustavljenoj ili nepotpunoj promjeni reima
Tranzicija: prijelaz iz autokratskih u dem. sustave (O'Donnell, Schmitter i
Whitehead), naglasak na ulozi aktera u prijelazu u dem., sustavna periodizacija
procesa tranzicije
Transformacija: vii pojam za sve oblike, vremen. strukture i aspekte
mijenjanja sustava i promjene sustava
13
4. Teorije transformacije
4.1. Teorije sustava
Rana socioloka teorija sustava (Parsons), autopoietiki obrat (Luhmann) i

teorija modernizacije
4.1.1. Parsonsova teorija sustava
Razvoj od trad. do modern. drutava temeljen na funkcionalnoj diferencijaciji

parcijalnih drutvenih sustava
4 sredinja funkc. sustava: ekonomija (prilagodba), politika (ostvarenje
cilja), drutvena zajednica (integracija) i kultura (odranje vrijednosnih
obrazaca)
Evolucijske univerzalije koje osiguravaju prilagodbu sustava okolini:
birokracija, trite, univerzalistike pravne norme, dem. udruivanje i slobodni
izbori, demokracija najuspjenije posreduje i stvara konsenzus meu
izdiferenciranim elementima drutva
Stabilnost pol. sustava ovisi o funkcionalnoj diferencijaciji i zadovoljavajuoj
legitimaciji oblika pol. vladavine
to je jae totalitarno prodiranje politike u drutvo, to se snanije sprjeava
funkcionalna diferencijacija parcijalnih drutvenih sustava
4.1.2. Luhmannova autopoietina teorija sustava
Nasuprot Parsonsovoj ideji o hijerarhijskom poloaju pol. sustava nad ostalim

parcijalnim drut. sustavima: nijedan funkcionalni sustav ne moe
nadomjestiti neki drugi, odn. zamijeniti ga ili rasteretiti
Ukoliko komunikacijski kodovi jednog (npr. pol. sust) parcijalnog sustava
represivno preseu u drugi, dolazi do dediferencijacije, tj. odustajanja od
prednosti funkc. diferencijacije koja je nuna za podizanje eficijentnosti
Autopoiesis oznaava komunikacijski kd koji parc. sustav sm generira te koji
jami racionalnost unutar parcijalnog sustava, a biva naruen uslijed
presezanja pol. sustava
Kriza eficijentnosti dovodi do krize legitimnosti koja potkopava stabilnost
sustava
4.1.3. Teorija modernizacije
to je nacija bogatija, vee su anse da e se demokracija odrati

(Lipset)
14
Razina gosp. razvoja najvanija je pojedinana varijabla koja objanjava

stupanj demokratizacije neke zemlje
Komponente koje stoje iza visokog BDP-a per capita:
razina obrazovanja, stupanj urbaniziranosti, tehn. sredstva
informiranja/komuniciranja
velika vertikalna mobilnost, brojni srednji sloj, radnika klasa koja nije
egzistencijalno ugroena
razmjerno egalitarne drutv. vrijednosti
visoka razina org. i participacije u klubovima/udrugama
Ekonomski razvoj uzrokuje porast razine obrazovanja i demokratiniju pol.
kulturu, to pak doprinosi umjerenijim i racionalnijim stavovima i pol. stilu
Vii prihodi irokih dijelova stanovnitva ublaavaju klasnu borbu i otupljuju
pol. ekstremizam, graani su spremniji na participaciju u civ. drutvu ime se
vjebaju demokraciji
Siromatvo je najvea prepreka razvoju demokracije (Huntington)
Egzogena teorija modernizacije (Przeworski) odbacuje klasinu (endogenu)
teoriju modernizacije koja govori da se s rastom BDP-a poveava ansa za
demokraciju, nego govori da se nakon etabliranja demokracije ona uvruje i
stabilizira s rastom BDP-a
Gosp. rast uvijek legitimira demokracije, u autokratskim reimima on
stvara drutvene aktere koji zahtijevaju demokratizaciju, a ukoliko izostane,
stvara gubitak legitimnosti autokr. reima
Teorija modern. ne objanjava poetak i uzroke demokratizacije u slabije
razvijenim drutvima niti objanjava slom demokracija u razmjerno vrlo
razvijenim drutvima (Njemaka i Austrija 1930-ih)
Torija modern. ne govori o ulozi aktera u konkretnom povijesnom trenutku
niti uzima kulturne imbenike u ozbir
4.2. Strukturalistike teorije

4.2.1. Neomarksistiki strukuralizam
Uspjeh/neuspjeh procesa demokratizacije kao posljedica dugoronih

pomicanja u strukturama moi u drutvu (Barrington Moore)
Postoji vie puteva u modernizaciju drutva
Uspostava demokracije ovisi o 5 imbenika:
1. Raspodjela moi unutar elita
2. Ekonomska osnovica gornjeg agrarnog sloja
3. Konstelacija klasnih koalicija
4. Raspodjela moi meu klasama
5. Samostalnost drave naspram dominantnih klasa
Graanstvo kao pokretaka snaga demokratskog razvoja
15
Revizija Moorea (Rueschemeyer):

1. Klasne strukture i koalicije: zemljoposjednici kao prepreka, a
radnitvo kao motor demokratizacije
2. Odnos moi izmeu drave i civ. drutva: to dravne elite
kontroliraju vie resursa neovisno o gospod. elitama, vjerojatnija je
autokracija, osobito je vaan civilni nadzor nad represivnim aparatom
koji u protivnom postaje akter veta naspram demokracije
4.2.2. Teorem o disperziji moi
Naglasak na izvorima moi (Vanhanen)

to su izvori moi u drutvu raspreniji, vii je stupanj njegove
demokratizacije
Demokracija nastaje kao racionalni kompromis elita i skupina u drutvu
Indeks izvora moi disperzija privrednih, kognitivnih i profesionalnih
resursa u drutvu
4.3. Kulturalistike teorije
Religijsko-kulturne tradicije odreuju uspjeh demokratizacije jer za razliku od

pol. institucija (institutional engineering) i drutv. struktura (social
engineering) nisu podlone kratkorono usmjerenim promjenama
(Huntington)
4.3.1. Religijsko-kulturni tipovi civilizacije
Fundamentalistika religijska kultura sprjeava irenje normi i naina

ponaanja koji podupiru demokraciju
8 tipova civilizacije (Huntington) i njihova sklonosti k demokraciji:
1. Zapadna kultura (liberalizam, protestantizam)
2. Latinskoamerika kultura (katolianstvo)
3. Japanska kultura
4. Slavensko-pravoslavna kultura
5. Hinduistika kultura
6. Afrika kultura
7. Konfucijanska kultura
8. Islamska kultura
Konfucijanska kultura:
Argumenti protiv dem. (Huntington): skupina iznad pojedinca,
autoritet iznad slobode, tradic. odgovornost iznad prava, harmonija
iznad konfliktnog nadmetanja
16

Argument za dem. (Fukuyama): naglasak na obrazovanju, razmjerna
tolerancija, razmjerna egalitarnost, najvia vrijednost je obitelj, koja
titi od pretenzija drave
Islamska kultura: islamizam kao fundamentalistika verzija islama protuslovi
demokraciji, ukoliko politika ovisi od nevremenski vaeim dogmama, a ne o
demokratski promijenjivim preferencijama, demokracija u islamskoj kulturi
nije mogua, sekularna Turska kao izolirani sluaj, primjeri umjerenog
islama i demokracije u Maliju i Indoneziji
Islam ne protuslovi openito demokraciji, no njegova suvremena, dominantna
fundamentalistika varijanta da
4.3.2. Socijalni kapital
Drutvene vrijednosti, socijalne tradicije i povijesna iskustva

zajednice dugoronim angamanom u civ. drutvu akumuliraju se u
soc. kapitalu (Putnam)
Socijalni kapital stvara povjerenje i pospjeuje drutv. suradnju te time jaa
demokratske institucije
4.4. Teorije aktera
Neodreenost pol. djelovanja s obzirom na tijek i ishod promjene sustava,

naglasak na djelatnim akterima u danom trenutku
Odluka za ili protiv demokracije je situacijski odreena
Drutveno-ekonomske strukture, pol. institucije, me. utjecaji i povijesna
iskustva daju samo kontekst za djelovanje aktera, tj. elita koje su
demokratski/autokratski nastrojene
4.4.1. Deskriptivno-empirijske teorije aktera
Naglasak na promjenjivim konstelacijama aktera u pojedinim

fazama transformacije (O'Donnell, Schmitter, Whitehead)
Uspjean tijek prvih faza liberalizacije i demokratizacije ovisi o ovim
konstelacijama aktera i interesa:
Rascjep na tvrdolinijae i mekolinijae unutar autokratskog reima
Mekolinijai stjeu prevlast ili uvjeravaju tvrdolinijae da strategija
liberalizacije moe uspjeti
Drutvo koristi ogranieno otvaranje autokr. reima za oblikovanje
opozicijskih potencijala
Reformske snage starog reima i umjerena opozicija sklapaju
liberalizacijsku/demokratizacijsku koaliciju, demokracija postaje
stvarna alternativa postojeem sustavu
17
Reformske snage uspijevaju neutralizirati vetovski potencijal

tvrdolinijaa
Umjerene snage u opozicijskim redovima
Ustavni i politiki akt kao plod suradnje dem. opozicije i umjerenih
snaga reima
4.4.2. Pristup racionalnog izbora
Liberalizacija autokratskog sustava kao niz promjenjivih stratekih

situacija (Przeworski)
Uspjena transformacija je rezultat racionalnog djelovanja aktera
Djelovanje aktera esto temeljeno na krivim procjenama vlastite snage
Liberalizacija obino poinje tada kada mekolinijai misle da mogu odozgo
upravljati transformacijom
Mladu demokraciju omoguuju demokratski dvojbena sredstva paktovi i
dogovori elita
Modeli teorije igra mogu bolje objasniti racionalne raunicie, suradnje i
koalicije aktera te stoga imaju poopivi prognostiki potencijal
4.5. Teorijska sinteza
Teorije sustava i teorije aktera imaju razliite objekte analize te ne mogu

zadovoljavajue objasniti poetak, tijek i rezultat promjena sustava
Stoga su im potrebne poveznice u razmatranjima kultura, struktura i
institucija
Nemogue je neovisno o kontekstu odluiti imaju li najvaniju ulogu strukture,
kulture ili akteri
Sustavske, strukturalistike i kulturalistike teorije daju okvir i pretpostavke za
razmatranje na temelju teorije djelovanja, tj. teorije aktera
5. Mase i elite u transformaciji

5.1. Uloga masa i elita u literaturi o transformaciji
Elite kao sredinji akter u uspostavi, stabilizaciji i destablizaciji demokracije

(Rostow)
Uloga elita u promjenama sustava (Linz i Stepan, O'Donnell, Schmitter i
Whitehead)
Ponaanje elita kljuno za objanjenje uspjeha/neuspjeha procesa
demokratizacije, ona uspjeva kod kompromisa elita, kod izostanka
18

kompromisa prijeti povratak u autoritarni poredak ili stvaranje hibridnih
reima
5.2. Uloga masa i elita u fazama transformacije
Mobiliziranje masa najjae u poetnoj fazi promjene sustava

Vrhunac drutvene mobilizacije zavrava na kraju faze demokratizacije, tj.
ustavnim etabliranjem dem. institucija
Usvajanjem novih ustavnih normi i uspostavom dem. institucija
popunjava se vakuum vlasti, procesi se kanaliziraju, to suuje
mogunost djelovanja drutvenih pokreta
Konstituiraju se i konsolidiraju novi pol. akteri stranke, parlamenti,
vlade, nastaju nove elite koje donose usmjeravajue pol. odluke
Otrenjujui uinci o spoznatim granicama utjecaja drutv.
mobilizacije, povlaenje graana iz res publicae u res privatae
Stupanj sudjelovanja masa u procesu transformacije ne govori
nita o izgledima za konsolidaciju demokracije
6. Faze transformacije
Promjena sustava kao interval izmeu starog i novog pol. sustava

Dediferencijacija starih i rediferencijacija novih institucija
3 faze promjene sustava: 1) kraj autokratskog reima, 2)
institucionalizacija demokracije i 3) konsolidacija demokracije
Poetku promjene sustava treba dodati jo 2 razdoblja: predautokratska
iskustva s demokracijom i autokratski sustav
Analiza transformacije mora na poetku odrediti karakter autokratskog
sustava jer on odreuje kasnije faze promjene sustava
6.1. Kraj autokratskog sustava

6.1.1. Uzroni kompleksi
2 temeljne dimenzije u analizi sloma autokratskih sustava strukture i

djelovanja
Strukture definiraju koridor djelovanja aktera
6.1.1. Uzroci unutar sustava
19
Kriza legitimnosti zbog ekonomske neeficijentnosti: propala

modernizacija dovodi reim u krizu legitimnosti, svaka reakcija reima postaje
rizina, bilo da se radi o liberalizaciji (Poljska, Rusija), bilo o represiji (DDR,
SSR, Rumunjska) kao odgovoru na krizu legitimnosti
Kriza legitimnosti zbog ekonomske
eficijentnosti: uspjeh
modernizacije dovodi do rasta obrazovanja, promjene u sektorskoj sturkturi i
stoga u drutvenoj strukturi tako da nestaje pasivno seosko stanovnitvo kao
oslonac autoritarnih reima, a uspinju se samosvjesni srednji slojevi koji
zahtijevaju vie pol. prava, npr. panjolska 1970-ih, Tajvan i J. Koreja
1980-ih te Tajland i Indonezija 1990-ih
Kriza legitimnosti zbog kljunih dogaaja: smrt dikatora (Franco
1975.), sukobi unutar elita reima (J. Koreja 1980-ih), korupcijski
skandali (zavrna faza Marcosova reima na Filipinima), saznanja o
krenju ljud. prava u Argentini 1980-ih i J. Africi 1990-ih, dramatini
uinici kada se poklope s dugoronim latentnim problemima legitimnosti
6.1.2. Uzroci izvan sustava
Poraz u ratu: poraz u ratu protiv demokracije koja onda uvodi i

nadzire demokratizaciju (Njemaka, Italija, Japan 1945.), poraz u ratu i
demokratizacija bez vanjskog upliva (Grka 1974., Argentina 1983.),
humanitarne intervencije (Srbija/Kosovo, Afganistan, Irak), propast
autokratske okupacije kao uvod u redemokratizaciju (Nizozemska,
Norveka 1945.)
Izostanak vanjske potpore: slom komun. reima u I. Europi nakon
odustajanja SSSR-a od Brenjevljeve doktrine, slom vojnih diktatura u Lat.
Americi nakon prestanka amerike potpore krajem 1970-ih
Uinak domina: vremenski koncentrirani regionalni valovi (desne
diktature J. Europe 1970-ih, vojni reimi Lat. Amerike krajem 1970-ih, komun.
reimi I. Europe 1989.), pojaavajui uinak meunarodne okoline i propasti
srodnih i isprepletenih reima
6.1.4. Procesni oblici
6 idealtipskih procesnih oblika smjene autokratskih sustava

Dugotrajna evolucija: postupna demokratizacija, prvi val demokratizacije
kroz irenje birakog prava i uspostavu slobodnih izbora te odgovornost vlade
parlamentu, 19. i 20. st., SAD, N. Zeland, Australija, Finska, Norveka,
V. Britanija
Promjena sustava kojom upravljaju elite starog reima: stare elite
odreuju ne samo tijek promjene, ve i strukture novog dem. sustava, mogue
kada stare elite jo posjeduju resurse pol. moi, a opozicija je slaba, npr.
20
panjolska, Brazil, Paragvaj, Tajvan, Meksiko, Bugarska i

Rumunjska
Odozdo iznuena promjena sustava: mobilizirana javnost prosvjeduje i
trai odlazak stare elite, a represija ne obeava uspjeh, npr. Portugal, uvjetno
reeno i Filipini, DDR, ehoslovaka
Pogodbena promjena sustava: pat stanje izmeu reimskih elita i
opozicijskih snaga, niti jedna strana ne moe jednostrano nametnuti svoju
agendu, dolazi do pregovora o novom obliku pol. vlasti, niz paktova i
kompromisa raa novi sustav, od poetka nije zajamen uspjeh dem. projekt,
jer tvrdolinijai mogu zaustaviti mekolinijae u pregovorima s opozicijom,
pregovori nastaju na upitan i nedemokratski nain jer stare elite nemaju (vie)
legitimnost, a dem. opozicija ju jo nije stekla, pr. Urugvaj 1985., J. Koreja
1986., Poljska 1988., Maarska 1989., Tajland 1992. i J. Afrika 1994.
Kolaps reima: nagli slom autokratskog sustava, stari vlastodrci se
uklanjaju, kolaps esto povezan s porazom u ratu, npr. Italija, Njemaka,
Austrija, Japan, Grka i Argentina
Raspad drave i osnutak novih drava: raspad autoritarnog ili
totalitarnog imperija, nove drave vide priliku za novi dem. poetak, raspad
Habsburke Monarhije, SSSR-a i SFRJ-a, konsolidirane demokracije nastale
nakon raspada kom. vienacionalnih drava: Slovenija, Hrvatska, Litva,
Latvija, Estonija
6.2. Demokratizacija
Demokratizaciji ne mora uvijek prethoditi liberalizacija, to je sluaj samo kod

dugotrajne evolucije, odozgo upravljane promjene te paktovske promjene
6.2.1. Institucionalizacija demokracije
Liberalizaciju moemo shvatiti kao proces koji se protee od posljednje faze

autokratskog reima pa do poetka dem. konsolidacije
Demokratizacija je proces u kojemu neograniena i nekontrolirana
pol. vlast jedne osobe ili skupine biva smjetena u
institucionalizirane postupke koji izvrnu vlast ograniuju,
kontroliraju te ine odgovornom (Rb)
U procesu institucionalizacije akteri stvaraju pravila prema kojima i sami
trebaju postupati te su ona nerijetko odraz situacijski odnosa moi, ali i
dugoronih normativnih predodbi o optimalnim institucijama pol. zajednice
21

6.2.2. Geneza demokratskih sustava vlasti
Demokratski sustavi vlasti sustavno se razliku na temelju odnosa izmeu

zakonodavne i izvrne vlasti (Sartori)
4 tipa sustava vlasti (Shugart):
1. Predsjedniki sustav vlasti: predsjednika kao efa vlade izravno
biraju graani, vlada nije ovisna o parlamentarnoj veini niti ga moe
raspustiti
2. Predsjedniko-parlamentarni sustav vlasti: dvoglava izvrna
vlast, predsjednik nominira premijera i moe opozvati ministre i cijeli
kabinet i mimo parlament. veine, parlament moe glasati o
nepovjerenju vladi, no predsjednik moe uloiti veto, pa i raspustiti
parlament
3. Parlamentarno-predsjedniki sustav vlasti: dvoglava izvrna
vlast, predsjednik ne moe otpustiti vladu i njenog efa protiv
parlament. veine
4. Parlamentarni sustav vlasti: parlament suveren u izboru i opozivu
vlade, dravni poglavar nema samostalnih ovlasti u tvorbi vlade i
rasputanju parlamenta, niti moe utjecati na zakonodavni proces
U J. Europi etablirali su se iskljuivo parlamentarni, a u Lat. Americi
predsjedniki sustavi
U I. Europi nalazimo sva etiri sustava vlasti
4 objanjenja:
1. historijsko-ustavna objanjenja: vrsta i oblik ustava kao posljedica
konkretnog povijesnog iskustva zemlje, normativnih uvjerenja
ustavotvoraca i drutvenih posebnosti
2. procesno orijentirana objanjenja: proces promjene povezan s
konkretnim oblikom nastajueg sustava vlasti
3. perspektiva teorije aktera: ustav i oblik vlasti rezultat su
racionalnih strategija aktera koji pokuavaju maksimizirati svoju korist
4. objanjenje o uvozu: ustav i oblik vlasti oblikuju se po uzoru na
uspjene demokracije
Predsjedniki sustavi u Lat. Americi rezultat su povijesnog iskustva, ali i
amerikog uzora, tj. uvoza
Polupredsjedniki sustavi rezultat su pat stanja u politikoj moi (procesno
orijentirano, perspektiva teorije aktera), npr. Poljska, Rumunjska, Litva,
Rusija
Pogodbene promjene sustava mogu izroditi i parlamentarne sustave, npr.
panjolska i Maarska
Parlamentarni sustavi esti kod osnivanja novih drava eka, Slovaka,
Estonija, Latvija, Makedonija, dominantna uloga dem. opozicije
Vana uloga parlamentarne tradicije u J. Europi
6.3. Konsolidacija
22
Konstitutivni izbori kao poetak konsolidacije, no bolji oznaitelj je donoenje

novog, tj. revizija starog ustava
Negativna konsolidacija: nijedan akter ne trai ciljeve i interese izvan dem.
institucija
Pozitivna konsolidacija: obrasci stavova, vrijednosti i ponaanja graana i
elita odraavaju stabilnu vjeru u legitimnost demokracije
4 razine konsolidacije:
1. Ustavna
konsolidacija:
makrorazina
(strukture),
definiranje ustavnih pol. institucija dr. poglavar, vlada,
parlament, sudstvo, izborni sustav
2. Predstavnika konsolidacija: mezorazina (akteri),
teritorijalno (stranke) i funkcionalno (interesna udruenja)
predstavljanje interesa, konstelacije i djelovanje aktera
konsolidiraju norme i strukture na prvoj razini
3. Konsolidacija ponaanja: mezorazina (neformalni pol.
akteri), vojska, zemljoposjednici, financ. kapital, radikal.
pokreti i skupine
4. Konsolidacija
graanskog
drutva:
mikrorazina
(graani), izgradnja graan. kulture kao socijalno-kulturnog
temelja demokracije, moe trajati desetljeima (Italija,
Njemaka, Austrija, Japan), zapeaena smjenom generacija
6.3.1. Ustavna konsolidacija
Dominantna uloga ustava, prvi put se reducira neizvjesnost ponaanja aktera

Utvrivanje postupaka u procesima odluivanja
Obvezujue norme i institucije primoravaju pol. aktere na temeljni konsenzus
Ustavi stjeu obvezatnost i legitimnost pomou dravnopravno obveznih
postupaka izrade i usvajanja (formalna legitimnost), a onda kroz
sposobnost pravednog i djelotvornog rjeavanja drutvenih sukoba i problema
(empirijska legitimnost)
Formalna legitimacija: demokratska legitimnost na tri razine:
1. Legitimacija odozgo: ukoliko je ustavotvorna skuptina nastala dem.
legitimno
2. Interna legitimacija ustava: postupak u ustavotvornoj skuptini
potuje dem. naela
3. Legitimacija odozdo: nacrt ustava potvruje se na referendumu
4 tipa ustavotvorstva, od najdemokratskijeg do dvojbeno demokratskog:
1. Narod bira skuptinu (konvent) koja neovisno o slubenom parlamentu
donosi nacrt ustava, usvaja ga, a potvruje ga se referendumom, pr.
Ustav IV. Francuske Republike 1946.
2. Ustavotvorna skuptina bira se demokratski, ona izrauje i usvaja
ustav, pr. Ustav Vajmarske Republike
23
3. Odreeno dr. tijelo (parlament, vlada) izrauje nacrt koji obino, ne i

uvijek, usvaja parlament, potvruje se referendumom, npr. Ustav V.
Francuske Republike 1958.
4. Odreeno dr. tijelo izrauje nacrt ustava ili revidira postojei, a usvaja
ga parlament, bez referenduma, pr. revizije ustava Maarske i
Poljske 1989.
Nijedna mlada demokracija u 3. valu demokratizacije nije izabrala 1. tip zbog
vremenske stiske dramatinih promjena sustava
Referendum o ustavu, legitimnost odozdo, nema odluujuu utemeljuu
kvalitetu za demokraciju
Empirijska legitimacija temeljena na 3 naela:
1. Drutvena i pol. inkluzivnost: vee strukturne manjine ne smiju
biti grubo oteene u institucionalnom pristupu pol. vlasti
2. Institucionalna eficijentnost: pol. institucije moraju omoguiti
neometana odluivanja i implementacije
3. Politika djelotvornost: pol. odluke moraju vidljivo pridonositi
rjeavanju drutvenih problema
Problemi inkluzivnosti, efiicijentnosti i djelotvornosti na dvije razine razini
sustava vlasti (parlamentarni, polupredsjedniki, predsjedniki) i razini
pol. predstavnitva i vrste odluivanja (veinska ili konsenzusna
demokracija)
Manje je vjerojatno da e preivjeti predsjednike nego parlamentarne
demokracije (Przeworski)
Polupredsjedniki sustav vrlo nepovoljan za konsolidaciju demokracije
6.3.2. Predstavnika konsolidacija
Stranaki sustavi: oblikuju se 1) kroz transformacijski sukob autoritarnog

reima i dem. opozicije, 2) strukturu drutv. rascjepa i 3) izborni sustav
Transformacijski sukob relevantan je samo inicijalno, no demokratizacijski
forumi/pokreti poput poljske Solidarnosti brzo se raspadaju po socijalnim i
osobnim linijama
Izborni sustav moe racionalizirati inicijalno razmrvljeni stranaki sustav
Izborni sustavi: dem. konsolidaciju mogu ugroavati sustavi
relativne i apsolutne veine jer esto vee drutvene skupine (poput etn.
manjina u Makedoniji, Ukrajini, Bjelorusiji) bivaju marginalizirane u pristupu
pol. vlasti
isti razmjerni sustavi oteavaju formiranje stabilnih vladinih
veina (Vajmarska Republika, Italija nakon 1948., Poljska 1990.-93.)
Demokraciju potiu razmjerni izb. sustavi s prohibitivnom klauzulom te
rovovski, odn. kompenzacijski izb. sustavi koji kombiniraju elemente
razmjernih i veinskih sustava, pr. panjolska i Maarska
3 kriterija stranakih sustava:
24

1. Fragmentacija: vrlo fragmentirani sustavi opasni su za stabilnost pol.
sustava, jedina postkomunistika demokracija u Europi koja ima niski
stupanj fragmentacije: Maarska
2. Polarizacija i protusustavske stranke: mala ideoloka distanca
izmeu glavnih stranaka na lijevom i desnom krilu i odsustvo
protusustavskih stranaka potiu konsolidaciju, pr. protusustavske KP
Portugala, slaba ukorijenjenost u drutvu vei problem od
protusustavskih stranaka u zemljama 3. vala demokratizacije
3. Fluktuacija biraa (volatilnost): niska ili srednja fluktuacija
poticajno djeluje na konsolidaciju cijelog pol. sustava, smanjena
fluktuacija ukazuje na stablizirajui element stranake identifikacije,
visoka fluktuacija i dalje prisutna u veini zemalja 3. vala
Sustav udruenja: uz stranke kao teritorijalno predstavnitvo, potrebno je i

funkcionalno posredovanje interesa kako prevelika fiksiranost na dravu ne bi
slabila civ. drutvo, slab sustav udruenja stavlja prevelik pritistak na
parlament i stranke te koi konsolidaciju
6.3.3. Konsolidacija ponaanja neformalnih politikih aktera
Neformalni pol. akteri i potencijalne sile veta: vojska, paravojna udruenja,

financ. i industr. kapital, krupni zemljoposjednici, radik. sindikati i teror.
skupine
Problematina uloga vojske kao aktera veta u Lat. Americi
Slabo povjerenje neformalnih aktera u slubene pol. institucije te u stranke,
udruenja i pol. elite poveava opasnost od njihovog aktivnog podrivanja
demokracije
Izostanak aktera veta u Srednjoistonoj Europi, problem militantnih etnikih
skupina u I. Europi Rusija (eenija)
Opasna uloga org. kriminala Rusija, Kavkaz i Lat. Amerika
6.3.4. Konsolidacija graanskog drutva
Graanska kultura (Almond i Verba)

Ravnotea meu ideolokim podkulturama nekog drutva
Ravnotea parohijalnih, integrativno-pasivnih i demokratskoparticipacijskih podkultura (tri idealtipa pol. kulture)
Ravnotea parohijalnih, integrativno-pasivnih i demokratskoparticipacijskih stavova i vrijednosti u svijesti pojedinca
Pretjerana mobilizacija u ranim fazama demokracije moe biti opasna, s
vremenom i jaom konsolidacijom parohijalni i podaniki elementi se
smanjuju, a jaa participacijski aspekt
Civilno drutvo
25
Neovisna sfera drutva i kontrola drave (Locke), zatita pojedinca od

samovolje drave
Gusta komunikacijska mrea i preklapajua lanstva u drutv. org.
smanjuju drutvene sukobe, rastereuju dravu te regrutiraju pol. elite
(Truman, Lipset i Rokkan)
Org. civilnog drutva su kola demokracije (Tocqueville)
Predpolitika interesna mrea u kojoj zapostavljene i manje vidljive
interesne skupine mogu imati utjecaj na input pol. sustava,
emancipacijski koncept demokracije (Habermas)
II. Valovi demokratizacije u 20.

stoljeu
Valovi demokratizacije i autokratizacije (Huntington):

1. dugi val demokratizacije: 1828.-1922./26.
1. autokratski protuval: 1922./26.-1942.
2. kratki val demokratizacije: 1943.-1962.
2. autokratski protuval: 1958./62.-1974.
3. val demokratizacije: 1974.-1995.
1. Prvi val demokratizacije: Nastanak demokracija
Amerika i Francuska Revolucija, Proljee naroda 1848.

Stagnacija Napoleon, restauracija, Beki kongres
Poetak: 1828. vie od 50% bijelih Amerikanaca s pravom glasa
(Huntington)
2. Prvi autokratski protuval: Slom demokracija
Mussolinijev Mar na Rim 1922.

Vojni puevi ili mijeanje vojske, propast demokracija u Estoniji, Latviji, Litvi,
Poljskoj, Maarskoj, Portugalu, Grkoj, panjolskoj i Jappanu
Vojni puevi poetkom 1930-ih u Brazilu, Argentini i Urugvaju
1933. dolazak Hiltera i NSDAP-a na vlast
1934. Dollfuov reim u Austriji nakon graanskog rata
1938. 16 diktatura i 16 demokracija u Europi, veina demokracija na
protestantskom, gospodarski razvijenijem sjeverozapadu
26
Propale demokracije veinom nastale tek 1918., prekratko

razdoblje za stvaranje vjere u legitimnost
U uvjetima gospodarske krize i iredentizma pol. djelovanje se premjeta iz
formalnih institucija u neformalne krugove osoba
Protudemokratska opozicija snai u stanju nedostatka specifine
legitimnosti, slabog parlamentarizma i porasti pripravnost za pol. nasilje
Nedemokratske elite u veini slomljenih demokracija: plemstvo, vojska, krupni
zemljoposjednici
4 obrasca propasti demokracija u meuratnom razdoblju (Linz):
1. Vojska zbacuje legitimno izabranu vlast u okviru ovlasti za izvanredna
stanja, Portugal, panjolska, Lat. Amerika
2. Dio starog, djelomice dem. reima koopitira se u izvanustavno stvoreni
novi autoritarni poredak, kraljevske diktature Rumunjske,
Jugoslavije i Bugarske, Japan
3. Osvajanje vlasti pomou dobro organizirane protusustavske
opozicije koja postie masovnu mobilizaciju drutvene potpore,
faistika Italija i nacistika Njemaka
4. Autoritarne snage vlast zadobivaju tek graanskim ratom, a ne
samim puem, Franco i panjolski graanski rat (1936.-39)
Kontekstualni uvjeti za propast demokracije: niska razina socioekonomskog
razvoja, velike klasne razlike, mijeanje vojske u politiku, spremnost na nasilje,
fragmentirani i polarizirani stranaki sustav, nestabilne vladine veine
Propast ili opstanak demokracija ovisi o ponaanju elita
1. autoritarni protuval stvara iskljuivo desne, etatistike diktature,
odbacivanje parlamentarizma, federalizma i demokracije, vrijednosti reda i
discipline
Diktature voe obiljeene institucionalnim kaosom to je sustavski slabilo
reim, sve diktature su bile nacionalistike to je poticalo agresivnu vanjsku
politiku
Osim panjolske i Portugala, sve meuratne diktature pomeo je Drugi svjetski
rat, tj. poraz u njemu
3. Drugi val demokratizacije: Poslijeratne demokracije u

Njemakoj, Italiji i Japanu
Saveznike okupacijske snage uvode demokraciju poslije 1945.

Hladni rat sprijeio demokratizaciju Srednje i Istone Europe
Dekolonizacija u Africi nije donijela demokraciju, ali je u Indiji, Indoneziji i Sri
Lanki, s time da je u potonje dvije ubrzo propala
Urugvaj, Kostarika i Brazila se demokratiziraju, u Argentini, Kolumbiji, Peruu i
Venezueli ubrzo opet propada demokracija, nove vojne diktature
5 uzroka sloma dem. sustava u Lat. Americi i djelomice u Africi (Linz i Stepan,
Pye, Almond)
27

1.
2.
3.
4.
5.
Propala ekonom. modernizacija

Blokirane soc. promjene
Nerijeeni problemi tvorbe nacije i drave
Mali kapital civ. drutva, pripravnost na nasilje
Geostrateka instrumentalizacija u Hladnom ratu
Samo 8 demokracija 2. vala preivjelo bez autoritarnih protuvalova: Austrija,

Njemaka, Italija, Japan, Cipar, Jamajka i Kostarika te Izrael
3.1. Vanjski imbenici utjecaja
vanjski imbenici koji utjeu na uspjeh/neuspjeh prelaska u dem. sustav

(Schmitter)
Timing: istodobni regionalni procesi, norme u me. zajednici
Events: inozemne intervencije, vojne urote, bijeg kapitala
Trends: stupanj i socioekonomski trend razvoja, trina integracija
Cycles: razvoj me. gosp. konjukture i trgovine, nac. zaposlenost i
proizvodnja
3.1.1. Izvanjska potpora demokratizaciji
Pozitivni kontekstualni uvjeti za razvoj dem. u Italiji, Njemakoj i Japanu:

Diskreditiranje faistike i militaristike ideologije
Kanjavanje ratn. zloinaca
Hladni rat i amerika potpora demokraciji
Saveznika okupacija
Marshallov plan
Integracija u meunarodne gospod. i vojne asocijacije
Nepostojanje vojske
Komunizam kao alternativa odbaen, DDR kao lo primjer Z. Njemakoj,

Korejski rat, NR Kina i SSSR Japanu, KP Italije ukljuena u izradu ustava te
stoga neutralizirana kao protusustavski element
Meunarodna isprepletenost i vezivanje za ostatak Zapada kao stabilizirajui
faktor
Novi dem. ustavi pod nadzorom Saveznika
Izostanak saveznike okupacije u Italiji, domai antifaistiki pokret i jae
odbacivanje faizma i militarizma
3.1.2. Privredni razvoj i demokratizacija
28
Izvanredno povoljni ekonomski uvijeti

Dugi val gospodarskog rata sve do prvog naftnog oka 1973.
Gospodarsko udo kao izvor specifine potpore demokraciji
Sve tri zemlje su gospodarsku krizu 1970-ih doekale ve kao dostatno
konsolidirane dem.
3.2. Unutarnji imbenici utjecaja

3.2.1. Predautokratska iskustva s demokracijom
Vajmarska Republika 1919.-1933.

Japanska taisho demokracija 1918./1925.-1932.
Kratka demokracija u Italiji 1918.-1922.
Fasadna demokracija u Japanu, ene bez prava glasa (kao i u Italiji), velika
uloga vojske i cara
Prekratko i prenestabilno iskustvo s demokracijom na ijem elu su bile
nedemokratske, vojne i plemike elite, potpomognute krupnim
zemljoposjednicima i tvorniarima
3.2.2. Iskustva s autokratskim reimima
Nacionalsocijalistika Njemaka najdalje na totalitarnom polu, faistika

Italija najmanje, no najdue trajala
Faizam nije uspio u prinudnom izjednaavanju (Gleichschaltung) niti u tvorbi
institucija
Dvojstvo u Njemakoj normativna drava i uredbovna drava, teror i zatita
reima mimo zakona
Diskrepancija izmeu elje za monolitnom vlau i kaosa u nadlenostima
Tradirana podanika svijest prije svega u Japanu i Njemakoj
3.2.3. Kraj autokratskih reima
Poraz u ratu kao okonanje reima

Izvana nadzirana (re)demokratizacija Njemaka, Japan
Unutarnja redemokratizacija u Italiji
Diktaturu okonali sami Talijani, jak partizanski pokret od 1942.
Problem oktroirane demokracije, rizik od manjka legitimiteta i difuzne
potpore, rast legitimitet tek postupno prek specifine potpore zahvaljujui
gosp. rastu
U Njemakoj i Japanu i pred kraj rata demokrati su bili manjina, a veina
stanovnitva je podupiralo autokratski reim
29
Program ienja starih kadrova u Japanu, no od 1950. povratak u pol. ivot,

osobito u dominantnu Liberalno-demokratsku stranku
Nirnberki procesi u Njemakoj, mnogi dijelovi uprave i sudstva ponovno
ukljueni u javni ivot
Huntington: kod transformacije putem pakta elita moe se
zanemariti kanjavanje zbog visokih pol. trokova, kod kolapsa
reima bitno je odmah osuditi vrh reima, no srednji i donji
rangovi dobivaju potedu
Velik dio pomagaa u sva tri reima se vratio u dravnu, sudbenu i sveuilinu
slubu to je prolongiralo prevladavanje neliberalnih i poluautoritarnih
stavova u drutvu
3.2.4. Institucionalizacija demokracije
Akteri: Vanjski akteri saveznike sile, unutarnji akteri nove demokratske

snage
Najjai utjecaj vanjskog aktera SAD-a u Japanu, saveznika komanda SCAP
pod amerikom dominacijom
Japan: 3 aktera: amerike vojne vlasti, japanska vladina (oiena)
birokracija, ameriki ustavni pravnici
Novi ustav: simbolina uloga cara (tenn), zabrana uspostave vojske,
centralistiko ureenje, asimetrini dvodomni parlamentarizam
Ekonomski rast postao prioritet nad demokratizacijom zbog Hladnog rata
Njemaka: protektorat okupacijskih sila, decentralizirana uprava, politika i
upravna obnova poela s komunalne razine, federalizam
Temeljni zakon nazdirano donoenje ustava, saveznike upute frankfurtski
dokumenti
Italija: Britanci i Amerikanci, dominacija Amerikanaca, monarh Vittorio
Emanuele, nacionalni oslobodilaki odbori (Comitati di Liberazione
Nazionale), brzo povlaenje saveznika
Postupci: razliiti stupanj demokratske legitimacije
najdemokratskiji postupak u Italiji: referendumom ukinuta monarhija, na
izborima izabrana konstituanta koja je donijela i usvojila novi ustav
Njemaka: Premijeri pokrajina sastavili su tijelo strunjaka koje je donijelo
prijedlog Temeljnog zakona kojeg je usvojilo Parlamentarno vijee, a potvrdile
2/3 pokrajinskih vijea
Japan: nedemokratska legitimacija, nacrt ustava sastavili amer. pravnici,
prvu verziju japan. parlament odbacio, izmijenjena verzija prihvaena pod
pritistkom
Institucije: parlamentarni sustav vlasti kao odmak od tiranskog iskustva,
dravni poglavari s minimaln. ovlastima
Vlade mogu raspustiti parlamente, konstruktivno glasovanje o povjerenju
jami stabilnost vlade u Njemakoj, dok jednostavno glasovanje o povjerenju
skrauje vijek vlada u Italiji
30
Dvodomni parlamenti u sve 3 zemlje, najasimetriniji japanski parl., u

Italiji simetrini dvodomni sustav, spori zakonodavni proces, nema odbora za
posredovanje, slini veinski odnosi sprjeavaju pravu meusobnu kontrolu
Ustavni sudovi, najutjecajniji Savezni ustavni sud u SRNJ
Kasno osnivanje ustavnog suda u Italiji, slaba uloga japanskog ustavnog suda u
konsolidaciji dem.
3.2.5. Konsolidacija demokracije
Dem. konsolidacija SR Njemake:

Ustavni patriotizam
Stabilnost vlade
Autoritet vlade i istaknut poloaj savezn. kanceplara
Izborni sustav, koncentrirani stranaki sustav
Povoljni razvoj funkcionalnog predstavnitva, sindikati, udruge
poslodavaca, kooperativni radni odnosi
Pozitivni ekonom. razvoj, brzo smanjivanje nezaposlenosti
Sporo i dugo izgraivanje dem. pol. kulture, dovreno tek krajem 1960ih smjenom generacija, pozitivnim iskustvom novog ustavotvorstva,
vrijednosnom promjenom prema postmaterijalizmu i pojavom
graanskih inicijativa i novih drutvenih pokreta
Dem. konsolidacija Italije:

Nije se razvio ustavni i gospodarski patriotizam, gospodarsko udo nije
proizvelo punu zaposlenost
Sprijeen prelazak od specifine na afektivnu potporu demokraciji
Kratkotrajni kabineti, neeficijentnost vlada, slaba rotacija stranaka na
vlasti
Polarizirani mnogostranaki sustav zbog odsustva prohibitivne klauzule
Iskljuenost dviju stranaka iz sudjelovanja u vladinim koalicijama:
komunisti i neofaisti
Sindikati podijeljeni po stranako-ideolokoj osnovi, zapreka
konsolidaciji
Pol. kultura koja ne daje dif. potporu dem. institucijama, a vrvi
nepovjerenjem i pol. otuenou, dvije odvojene pol. podkulture
bijela (katol.) i crvena (komun.)
Od 1960-ih komunistika integracija u dem. tal. republiku
Dem. konsolidacija Japana:

Pol. stabilnost i eficijentnost sredinjih instititucija
Gosp. razvoj potaknuo specifinu potporu i konsolidaciju, slino kao u
SRNJ
Dominacija Liberalno-demokratske stranke uz relativno kratkotrajne
vlade
31
Stari autoritarni reim i krupna industrija isprepleteni s LDS-om te tako

prestali biti potencijalni akteri veta
Niska razina konfliktnog potencijala u industrijskim odnosima
Sve do 1970-ih znaajni dem. i participacijski nedostatci,
personalizirana politika, parohijalne pol. orijentacije
VI. Trei val demokratizacije:

Istona Europa
1. Posebna problematika transformacije u Istonoj
Europi
Znaajna razlika od transformacija u J. Europi i Lat. Americi

Od 28 zemalja, samo 9 se razvilo u liberalno-demokratske reime (eka,
Estonija, Latvija, Litva, Maarska, Poljska, Slovenija i kasnije Hrvatska i
Slovaka)
Istodobnost politika, gospodarska i dravna transformacija
(stvaranje novih drava)
Izostanak jasnih povijesnih uzora i okupacijskih demokratizatora
1.1. Problemi stvaranja (nacionalne) drave
Izgradnja nac. identiteta, dravnog integriteta i unutarnje suverenosti kao

pretpostavke demokratizacije
Ugroenost dravnosti: nejasne teritorijalne granice, nejasna pol. zajednica
i pol. narod, nejasna uloga drave kao jedinog nositelja sile
Problem etnikih i vjerskih sukoba
Zajedniko javno mnijenje kao preudvjet djelotvorne demokracije (J. S. Mill)
to je vea razina podkulturne segmentacije (vjerske, etnike), manja je
vjerojatnost uspjeh demokracije (R. Dahl)
Problemi iredente i problemi manjina
Najuspjenije transformacije u najhomogenijim dravama Maarskoj,
Poljskoj, ekoj i Sloveniji
Bez drave nema dravljana, bez dravljana nema demokracije (Linz
i Stepan)
1.2. Problemi demokratizacije
32
Tri razine pol. sustava (Easton): 1) kolektivni identitet pol. zajednica, 2)

pol. poredak nomativne ustavne odredbe, 3) pol. akteri odluke, interesi,
rjeavanje sukoba
Dugoroni razvoj prve razine kao preduvjeta za drugu i treu, problem
istodobnosti kada kratkoroni interesi pol. aktera odreuju karakter pol.
zajednice
1.3. Problemi preobrazbe privrede
Demokratizacija praena inicijalnim znaajnim padom socioekonomskog

standarda, prolazak kroz ekonomsku dolinu kao dio procesa prilagodbe
trinom gospodarstvu
Ukoliko nova dem. vlast ne uspijeva stabilizirati ekonomiju, prijeti povratak u
autoritarizam (Bjelorusija, Gruzija) ili uvrivanje dem. defekata (Albanija,
Bugarska, Rusija, Ukrajina, prije i Hrvatska)
2 idealtipska puta gospodarske prilagodbe:
1. Big bang, radikalna i brza transformacija privrede, brzo uvoenje
trinih odnosa, privatizacija, liberalizacija i deregulacija, visoki socijalni
trokovi, krae ali dublje razdoblje doline suza
2. Postupna strategija transformacije, sporiji soc. trokovi, dulje ekanje
rezultata gospo. reforme, plia, ali ira dolina
Ukoliko birai imaju povjerenja u vladu, brza i radikalna reforma je mogua
Ublaavanje reformi kao reakcija na smanjeno povjerenje ukoliko izostanu brzi
rezultati
Ukoliko spora transformacija takoer ne da rezultate, strah graana proizvest
e prieljkivanje statusa quo
Najradikalnije inicijalne reforme: Poljska, no smjenom Solidarnosti
1993. i dolaskom socijaldemokrata na vlast, usporavaju se reforme
Maarska: este promjene vlasti usprkos postupnim reformama
eka: Klaus naelno provodio neoliberalni taerizam, u biti ublaio s
vremenom reforme
Politika gospodarskog statusa quo u Bugarskoj, Rumunjskoj i Albaniji takoer
nije sprijeila smjene prvih demokratskih vlada
Nema opeg idealnog puta u gosp. transformaciji
2. Prijelazi u druge reime
Slomovi pojedinih reima rijetko imaju jedan, jednoznani uzrok

Nadmoan zajedniki obrazac propast komun. reima u I. Europi
Zaotrena kriza legitimnosti zbog neuinkovitosti privrede vodi k
Gorbaovljevim reformama, kraj Brenjevljeve doktrine
33

Izostanak opasnosti od sovjetske represije nad opozicijom
Pristanak kom. vlasti na pluralistike izbore, porast prosvjednih pokreta
Domino-uinci diljem regije
Implozija, a ne revolucija
Dugorono uruavanje legitimnosti, no kljuna uloga nereagiranja
SSSR-a koje je stvorilo povoljni moment u meun. okruenju
Marksistika dediferencijacija parc. drutv. sustava rezultirala
posvemanjim slomom kom. sustava
Procesni oblici kraja kom. reima odreeni konstelacijama i strategijama
kljunih aktera: ortodoksnih tvrdolinijaa, reformskih mekolinijaa, umjerene
opozicije i radikalne opozicije
2.1. Odozgo kontrolirana promjena sustava: Balkan
Albanija:
Oprezno otvaranje u izoliranoj autokraciji, Ramiz Alija
Prvi dem. izbori u oujku 1991.
Reformirani komunisti dominirali dr. aparatom i medijima te
premono pobijedili, osim formalnih dem. institucija, reforme izostale
Drutveni nemiri, oporba ne priznaje rezultate, novi izbori u oujku 1992.
Novi predsjednik Sali Berisha, Demokratska stranka dolazi na vlast
Bugarska:
Vrlo zatvoren kom. sustav s mnogim obiljejima totalitarizma
Unutarpartijski pu protiv staljinista Todora ivkova u jesen 1989.
elja za kom. reformama, a ne demokratizacijom, pritisak javnost i me.
okolnosti potaknuli okrugli stol, no uz dominaciju komunista
Izbori u lipnju 1990., bivi komunisti ostaju na vlasti
Opozicija blokirala rad parlamenta, sprjeavala izradu novog ustava,
organizirala trajkove
Novi izbori u listopadu 1991., opozicijski Savez demokratskih snaga osvaja
vlast
Rumunjska:
Ogledni primjer promjene sustava koju kontrolira stara kom. elita
Ion Iliescu, lan stare nomenklature, sve do 1996. predsjednik,
polupredsjedniki sustav
Nepostojanje okruglog stola kom. elite i dem. opozicije
Fragmentirana opozicija
Postkomunisti kontrolirali drav. i sigur. aparat, te glavne medije i gosp.
subjekte
Demokratska konvencija Rumunjske tek 1996. smjenjuje postkomuniste s
vlasti
34
Dug ostanak na vlasti stare kom. elite i spor razvoj konsolidirane lib.
demokracije i pravne drave kao posljedica sultanistikog totalitarizma
Ceauescua
2.2. Pogodbena promjena sustava: Poljska
Pakt o transformaciji zbog pat situacije izmeu kom. elite i Solidarnosti

Poetak trajkovima u brodogradilitu u Gdanjsku 1980., potpora Crkve i
intelektualaca radnicima
Mobilizirano civ. drutvo stjee hegemoniju u drutvu
Autoritarno-birokratski reim 1981. (zabrana Solidarnosti)-1987., ratno pravo
Reim: mekolinijai (gen. Jaruzelski), tvrdolinijai (ideolozi, sig. aparat)
Opozicija: umjereni reformatori (Lech Wasa), radikalni mladi
sindikalisti
Jesen 1988. pregovori, okrugli stol
Kompromisi zahvaljujui velu neznanja (J. Rawls) niti partija niti
Solidarnost nisu bili sigurni u vlastitu snagu, tj. poziciju moi, reim je
precjenjivao, a opozicija podcijenjivala svoju snagu
Dogovor o polupredsjednikom sustavu po uzoru na Petu Republiku i o
polupluralistikim izborima za Sejm (1989.) s 65% mjesta rezerviranih za
vladajuu koaliciju, izbori bez kvota za ponovno osnovani Senat
Partija gubi izbore za Senat, pridruene stranke prelaze u tabor Solidarnosti,
partija postaje socijaldemokratska tranka
U drugom krugu pregovora o ustavu Solidarnost kao akter znaajno jaa od
predstavnika starog reima, raspad Solidarnost na konzervativnu gdanjsku i
liberalnu varavsku skupinu
Definitivni kraj starog reima, smjena Jaruzelskog, izravni izbor novog
predsjednika Wase 1990. te prvi potpuno slobodni parlamentarni izbori
1991.
2.3. Kolaps reima: ehoslovaka
Gubitak bilo kakve moi i legitimacije partije u tri tjedna zgusnutih

dogaaja kasne jeseni 1989.
Policija gui studentske demonstracije, radniki trajk potpomognut vrhom
kom. omladine, masovno dezertiranje lanova i suputnika partije
Vojska i policija odbijaju uvesti red
Partijski vrh odstupa, stari saziv parlamenta izabire disidenta Havela za novog
predsjednika
Prvi slobodni izbori u lipnju 1990., pobjeda Graanskog foruma (eka) te
Javnosti protiv nasilja (Slovaka)
Na strani kom. reima nije bilo niti jednog aktera koji bi mogao djelovati u
pogodbenoj tranziciji ili u kontroliranoj tranziciji odozgo
35
Opozicija slabo organizirana

Zamrznuti posttotalitarni reim (Linz i Stepan) onemoguio razvoj aktera, bilo
na reimskoj, bilo na opozicijskoj strani
Reim odustao od mobilizacije, apatinom stanovnitvu jamena skromna
materijalna sigurnost
2.4. Kolaps reima i kraj drave: poseban sluaj DR Njemake
Zamrznuti posttotalitarni reim

Gubitak legitimnosti SED-a
Privredna kriza, zaostajanje u inovativnosti i produktivnosti, elja
graana za potroakom robom vienom na zapadnonjemakoj TV
Ritualizirani oblici participacije bez utjecaja na sredinje pol. odluke, 4
stranke pridruene SED-u, masovne organizacije i sindikati kao poluge
partije, gubitak pol. legitimnosti
Defekti u pravnoj dravi, pravne norme veinom plod uredbi izvrne
vlasti, a ne zakona parlamenta, nepostojanje ustavnog suda,
nemogunost graana na albu na rad dravne uprave
Sigurnost socijalne drave prije stvarao legitimnost putem drave
blagostanja, mlaim naratajima nedostatan za razvoj potpore
Marksizam-lenjinizam zahtijeva odricanje i vjeru u bolju budunost,
kada ona izostane, rui se ideoloka osnova reima
Konstrukt klasne nacije nije uspio, izvan komunizma svrha postojanja
DDR-a pored SRNJ-a upitna
Izostanak sovjetske potpore reimu SED-a, destabilizirajui uinci
liberalizacije u Poljskoj i Maarskoj
Jesen 1989.: masovni bijeg preko Maarske i Praga, izostanak sankcija
SSSR-a, racionalna raunica u korist masovnih prosvjeda
Smjene u vodstvu SED-a, nemogunost zadravanja prosvjednika,
policija i vojska ne pucaju u prosvjednike, otvaranje Zida, pad Zida i pad
reima 3. 12. 1989.
2.5. Novi osnutak drava: baltike demokracije
Paktovski prijelaz u sve tri drave

Preudvjet: raspad sovjetskog imperija
Meusobno pojaavajui procesi osamostaljenja i demokratizacije
Estonska SSR kao predvodnica pokreta za demokraciju i neovisnost
Pokret za zatitu okolia ranih 1980-ih koji se protivio rusifikaciji i titio
estonsku kulturu, od 1987. nacionalistiki karakter pokreta i osnivanje
Estonske puke fronte
36
Kljuna uloga umjerenih aktera: nacionalno orijentiranih dijelova KP Estonije

i umjerene oporbene Estonske puke fronte, slab utjecaj i marginalni utjecaj
tvrdih nacionalista Graanskog foruma i prosovjetskog dijela estonske partije
Udio ruske manjine od 30% zahtijevao je postupni pristup u osamostaljivanju
Izbori za Vrhovni sovjet u proljee 1990., pobjeda puke fronte i deklaracija o
neovisnosti, KP Estonije se odvaja od svesovjetske partije i konstituira kao
zasebna KP, marginalizacija prosovjetskih snaga, ali i radikal. nacionalista
Latvija: najvie pogoena rusifikacijom, udio Rusa 34%, udio
Latvijaca 52%, poetak demonstracija protiv sovjetskih vlasti 1987.
Sovjetske snage su intervenirale, nasilni sukobi
Latvijska puka fronta 1988., gradualistika strategija, cilj Rep. Latvija, ne
nuno i puna neovisnost, Latvijski pokret za nacionalnu neovisnost kao
radikalni akter, sukob reformskog dijela KP Latvije i prosovjetskog, rusofonog
krila
Reformisti se odcijepili i pridruili pukoj fronti, pobjeda puke fronte na
izborima za Vrhovni sovjet u proljee 1990.
Zbog velikog broja Rusa, ortodoksna, prosovjetska partija vaan akter
transformacije, nakon propast pua, iskljueni kao relevantan akter 1991.
Puke fronte u Estoniji i Latviji ubrzo po izbornoj pobjedi se raspadaju
Diskreditacija domaih komunista zbog opiranja neovisnosti
Litva: pokret puke fronte Sajdis 1988., uspjean prelazak u stranku nakon
tranzicije, nacionalistiki intoniran
Litavski komunisti kao snaan akter, 1989. stvaraju Litavsku dem. stranku
rada
Litavski nacionalisti pod Landbergisom odmah ili u izravan sukob s
Moskvom i odmah proglasili punu dravnost u oujku 1990.
6 aktera: radikalna nacion. oporba, umjerena nacion. oporba, reform.
mekolinijai, ortodoksni tvrdolinijai, sovjetski reformisti i sovjetski
tvrdolinijai
Demokratizacija u Litvi = dekomunizacija, a u Estoniji i Latviji = derusifikacija
pol. sustava
3. Institucionalizacija demokracije
3.1. Tipovi demokratskih sustava vlasti u Istonoj Europi
Sva etiri tipa vlasti prisutna

Srednja i sjeverna Istona Europa parlamentarni sustavi
Mjeoviti sustavi Poljska, Litva, Hrvatska
Jugoistona i istona Istona Europa polupredsjedniki sustavi, iznimke
parlamentarni sustavi Albanije, Bugarske i Makedonije, no s jakim
predsjednikom
37
Meu polupredsjednikim sustavima, najjai je ruski predsjednik, s ovlastima

veima od amer. predsjednika
Predsjedniki sustav: islamske, postsovjetske zemlje Srednja Azija
Jaa konsolidacija demokracije u srednjoistonoj i sjevernoj Europi
parlamentarni sustavi
to je zemlja istonije i to je jaa uloga predsjednika, to je
udaljenija od konsolidirane demokracije, meu predsjednikim
sustavima niti jedna ne zadovoljava Dahlove min. kriterije lib. demokracija
3.1.1. Parlamentarni sustav vlasti: Primjer Maarske
Sredinom 1990-ih: Albanija, Bugarska, eka, Estonija, Latvija,

Maarska, Slovaka i Slovenija
Parlament: jednodoman, klasine funkcije zakonodavstvo, proraun,
postavljanje nekih visokih dr. dunosnika, kontrola vlade, vijeanje o
krupnim odlukama
Predsjednik: srednje jaki predsjednik, bira ga parlament, postupke
predsjednika supotpisuje premijer, neogranieno pravo nazoiti, govoriti i
predlagati u parlamentu, pravo na zakonsku inicijativu, pravo na suspenzivni
veto i traenje ocjene ustavnosti, pravo na rasputanje parlamenta
(ogranieno)
Vlada: premijera bira parlament na prijedlog predsjednika, ef vlade
slobodno sastavlja svoj kabinet, konstruktivno glasovanje o povjerenju vladi,
nemogunost glasovanja o povjerenju pojedinim ministrima
Ustavni sud: jak ustavni sud po uzoru na SRNJ, ovlasti ak jae od
njemakog, sudce bira parlament na 9 god., preventivna kontrola tijekom
zakonodavnog procesa mogua, puka tuba graani mogu traiti ispitivanje
ustavnosti zakona
Izborni sustav: kompenzacijski izb. sustav, 2 glasa utjeu na raspodjelu
mandata meu stranakama, jaki disproporcijski uinci koji pogoduju najjaim
strankama, koncentracija stranakog sustava, stabilne vladine veine
3.1.2. Parlamentarno-predsjedniki sustavi vlasti: Primjer Poljske
Dvostruka pol. odgovornost vlade parlamentu i predsjedniku

Sukob oko ovlasti parlamenta i predsjednika Mali ustav iz 1992., novi ustav
iz 1997. definirao odnose
Parlament: dvodomni sustav (atipino za I. Europu), Sejm znaajniji od
Senata, Sejm moe nadglasati Senat ukoliko on odbije zakon
Predsjednik: izravno biran na 5 g., vodi vanjsku i me. pol., Vijee nac.
sigurnosti sam postavlja, moe sazvati sjednicu vlade, pravo veta na zakone,
38
3/5 veina u Sejmu potrebna da ga nadglasuje, pravo inicijative postavljanja

premijera klati se od predsjednika do parlamenta
Vlada: prvenstvfeno odgovorna parlamentu, konstruktivno glasovanje o
nepovjerenju, pojedine ministre mogue opozvati bez protuprijedloga
Ustavni sud: prvi ustavni sud u I. Europi (1986.), nakon ustava 1997. Sejm ga
vie ne moe nadglasati 2/3 veinom, graani se ne mogu pojedinano pozivati
na Ustavni sud
Izborni sustav: isprva ekstremna fragmentacija zbog snane
proporcionalnosti, poveanjem izbornih pragova reducirana nakon 1992.
Ustavnopravni odnosi izvrne i zakonodavne vlasti nejasnije odreeni nego u
Maarskoj
3.1.3. Predsjedniko-parlamentarni sustav vlasti: Primjer Rusije
Otar sukob izmeu zagovornika parlamentarizma i prezidencijalizma, dem.

izabrani predsjednik Jeljcin protiv starog komun. Kongresa narodnih deputata
kao zakonodavnog tijela
Predsjednik: dominantni ustavni akter, glavna uloga u tvorbi vlade, ukoliko
Duma odbije njegov prijedlog 3 puta, moe imenovati privremenu vladu te
onda raspustiti Dumu, superprezidencijalizam
Daje smjernice vladi, ne samo u vanjskoj, ve i u unutarnjoj politici
Zakonske inicijative, predsjedniki dektreti, odluke predsjednike egzekutive
(Vijee za sigurnost Ruske Federacije)
Suspenzivni veto na odluke federalne skuptine (Duma + Vijee federacije),
potrebna 2/3 veina da bi ga se nadglasalo
Parlament: Dravna duma i Vijee federacije (predstavnici izvrne i
zakonodavne vlasti federalnih jedinica)
Simetrini federalizam republika, regija, oblasti, gradova i autonomnih oblasti
i okruga
Asimetrini bikameralizam, Duma ima vaniju ulogu u zakonodavstvu, moe
2/3 veinom nadglasati prigovore Vijea federacije
Vlada: kabinet ovisi i o povjerenju parlamenta i predsjednika
Predsjednik predsjedava kabinetom, moe otpustiti premijera
Prostor djelovanja kabineta suen kada je parlamentarna veina u oporbi
predsjedniku, kada pak predsjednikova stranka ima veinu, predsjednike
ovlasti toliko rastu da tolika koncentracija moi ugroava demokraciju
Ustavni sud: sudce bira parlament na iskljuivi prijedlog predsjednika,
znatno smanjene ovlasti nakon 1993. i Jeljcinove promjene ustava, primarna
uloga u kontroli postupanja dravnih tijela prema graanima, no ne i u
preispitivanju ustavnosti pol. odluka i postupanja najviih tijela
Izborni sustav: rovovski sustav, rascjepkanost stranakog sustava, umjesto
konsolidacijskih uinaka, kompenzacijski izborni sustav poveava
fragmentaciju i disproporcijske uinke
39

3.1.4. Predsjedniki sustavi vlasti. Primjer Bjelorusije
Predsjednik: poglavar drave i izvrna vlast, neogranien broj mandata (od

2004.), organizacijska, poslovna i personalna vlast, imenuje i otputa
premijera i kabinet, no uz suglasnost parlamenta
Zakonodavna inicijativa, suspenzivni veto (2/3 veina potrebna za
naglasavanje)
Mogunost dekreta u posebnim sluajevima, iznad zakona, proraun se donosi
dekretom (2/3 veina u roku od 3 dana potrebna za nadglasavanje)
Moe raspustiti parlament ukoliko on izglasa nepovjerenje vladi/premijeru
Pravo predlaganja ustavnih promjena, imenovanje polovice lanova i
predsjednika ustavnog suda, kao i polovice lanova i predsjednika izbornog
povjerenstva
Postsovjetski superprezidencijalizam jai nego u Rusiji, naruena
podjela vlasti
Parlament: Predstavniki dom i Vijee republike, predsjednik imenuje 1/3
Vijea, a ostale imenuju lokalne izvrne vlasti, koje takoer imenuje
predsjednik
Predsjednik saziva redovita i izvanredna zasjedanja parlamenta
Vlada: ne moe raspustiti parlament, kabinet podreen predsjedniku
Ustavni sud: ograniene mogunosti incijative, nemogunost pojedinanih
tubi graana
Izborni sustav: sovjetski sustav apsolutne veine, kandidat izabran jedino uz
izlasnost preko 50% i ukoliko ne dobije vie glasova protiv sebe nego za sebe
3.2. Geneza demokratskih sustava vlasti

3.2.1. Historijsko-ustavno objanjenje
Skromna uloga u Maarskoj, Poljskoj i Rusiji, u Bjelorusiji nepostojea, zbog

nepostojanja tradicije dravnosti
Poljska i Maarska vie se oslanjale na komun. iskustvo, nego li na nestabilne
ustave meuratnog razdoblja
Revizije i prilagodbe starih ustava
Maarska: tradicija parlamenta (izvorno dvodomnog za vrijeme
monarhije), vana uloga u demokratizaciji jo za komunizma
Povijesni kontinuitet najvidljiviji u Poljskoj: do novog ustava 1997. jai
institucionalni kontinuitet s desnom autokracijom (1935. Pisudski) i lijevom
autokracijom (komun. reim), nego s demokratskim ustavom iz 1921.
Rusija: nepostojanje genuine dem. tradicije, slaba tradicija Dume
3.2.2. Objanjenje o uvozu
40
Jeljcinov superprezidencijalizam nadiao djelomine uzore Francusku i SAD

Peta Republika kao uzor za Poljsku
Utjecaj Njemake na maarski ustav konstruktivno glasovanje o
nepovjerenju, jaki ustavni sud
3.2.3. Objanjenje usmjereno na procese i aktere
Konkretne institucionalne konfiguracije sustava vlasti oblikovane su

egoistinim strategijama racionalnih aktera tijekom institucionalizacije
demokracije
Maarska: revidirani ustav nastao kroz pregovore reimskih reformatora i
oporbe, segmentirani izborni sustav s kompenzacijskim elementima kao
rezultat kompromisa, nakon gubitka vlasti, postkomunisti gube pregovaraki
potencijal, ustavna uloga predsjednika smanjena sukladno eljama graanske
oporbe
Poljska: kompromisi kroz vie krugova pregovora, polupredsjedniki sustav
kao rezultat nagodbe, pobjedom Solidarnosti mijenjaju se odnosi moi u
pregovorima
Rusija: igra nultog zbroja, bez kompromisa, Jeljcin dekretom smjenjuje
parlament i onda gura svoj ustavni prijedlog o superprezidencijalizmu,
potvren na referendumu od strane manje od 30% birakog tijela
4. Konsolidacija: Usporedba Maarske, Poljske, Rusije i

Bjelorusije
1. Razliit kraj autokratskog reima
Maarska: reimske elite pokreu transformaciju, nakon koje slijede
pregovori reformistikog dijela reima i oporbe
Poljska: transformacijski pritisak odozdo, zatim pregovori
reformistikih komunista i oporbe
Rusija: transformacija odozgo (SSSR, Gorbaov), osnivanje drave,
reformu vode preobraeni mekolinijai i reformske snage bez
pregovora
Bjelorusija: raspad SSSR-a, osnutak drave, reforma odozgo, prekid
demokratizacije odozgo
2. Uspostava razliitih sustava vlasti
Maarska: parlamentarni
Poljska: parlamentarno-predsjedniki
Rusija: predsjedniko-parlamentarni
Bjelorusija: predsjedniki
3. Civilno drutvo
41

Maarska: tradicij. crte civ. drutva i pravn. drave koje seu u
habsburko doba, ponovni blagi razvitak nakon 1968.
Poljska: slabije habsb. tradicije i masovni prosvjedi civ. drutva nakon
1980.
Rusija i Bjelorusija: nikakve tradicije u 19. i 20. st.
4. Privreda
Maarska i Poljska: vii BDP per capita, lanstvo u EU, visoka
obrazovna razina
Rusija i Bjelorusija: nii BDP per capita, bez izgleda za lanstvo u EU,
nia obrazovna razina
Analiza dem. konsolidacije na 4 razine pol. sustava: ustavne institucije,

posrednike organizacije, neutralizacija aktera veta i civ. drutvo
3 naela koja potiu kosolidaciju na razini ustavnih institucija:
1. Institucionalna uinkovitost: pol. institucije moraju omoguavati
uinkovite pol. odluke i doprinositi pol. stabilnosti
2. Institucionalna razvidnost: pol. odluke moraju biti dem.
legitimirane i kontrolirane
3. Institucionalna ukljuivost: institucije moraju poticati drutvenu i
pol. ukljuenost ne smiju diskriminirati revenantne manjine
4.1. Ustavna konsolidacija: Sustavi vlasti
Maarska: jasna podjela vlasti, kooperativna isprepletenost ustavnih

tijela i mogunost meusobnog nadzora stvaraju institucionalni okvir za
stabilne vlade, ne ograniuju njenu uinkovitost konkurentskim ili
preklapajuim ovlastima te ne sprjeava pol. i soc. ukljuenost
Poljska: nejasno formulirana razgranienja ovlasti zakonodavne i izvrne
vlasti stvorila ustavne sukobe, polupredsjedniki ustavni okvir poticao
nestabilnost vladinih kabineta, novi ustav 1997. razjasnio ustavne
odnose predsjednika i parlamenta, no nije donio stabilnije kabinete
Rusija: predsjednika mo premauje mo predsjednika u istim
dem. predsjednikim sustavima, vea stabilnost vlade, no slabiji
parlament to teti demokraciji, uvrivanje dem. defekata i put u
predsjedniki autoritarizam
Bjelorusija: predsjedniko autoritarno instrumentaliziranje egzekutive
protiv parlamenta, autoritarna predsjednika diktatura, izostanak
samoograniavanja i meusobne kontrole ustavnih institucija
Ustavna konsolidacija u I. Europi: Estonija i Slovenija na vrhu, slijede s
malim razmakom Poljska, Litva, Maarska, eka, Slovaka i Hrvatska
ustavno konsolidirane, defekti demokracije u Makedoniji, Srbiji i
BiH, slaba konsolidacija u Albaniji, Rusiji i Moldaviji, opasnost od autokracije
u Rusiji i diktatorska transformacija u Bjelorusiji
42
4.2. Predstavnika konsolidacija: Stranaki sustavi i

udruenja
4.2.1. Stranaki sustavi
Maarska: izborno zakonodavstvo stvorilo stabilan okvir za stranaki sustav,

kompenzacijski izborni sustav utjee na koncentraciju i stabilne
vladine veine, uz smanju reprezentativnost/proporcionalnost, niska
volatinost, bez protusustavskih stranaka, bez ideoloke polarizacije, slaba
drutvena usidrenost stranaka kartelske stranke, najkonsolidiraniji
stranaki sustav u I. Europi
Poljska: izborni sustav do 1993. oteavao konsolidaciju stranakog sust., vrlo
daleko od konsolidacije, visoka inicijalna fragmentacija, nestabilne vladine
veine, visoka volatilnost, drutvena usidrenost stranaka nia nego u
Maarskoj, niska izborna participacija
Rusija: jo udaljeniji od konsolidacije nego u Poljskoj, nedovoljno
diferencirane protostranke, uzroci: bez snane dem. oporbe komunistima
iz koje bi nastale stranke, moni predsjednik obezvrjeuje stranke, nejasni
rascjepi, tradicionalno predstavljanje interesa preko dravnih lobija, sovjetsko
naslijee, visoka fragmentacija, volatilnost i polarizacija, slabo
ukorijenjene stranke, predstavnika dem. postaje delegativna dem.
Bjelorusija: posredniki vakuum, slabe stranke, uzroci: odgoeni
konstitutivni izbori, institucionalne prepreke u predsjednikom sustavu,
autoritarni stil Lukaenka, samomarginalizacija oporbenih stranaka,
nerazvijena graan. kultura
4.2.2. Udruenja u industrijskim odnosima
Konfiguracija
udruenja
Sindikalna
politika
Dravni
socijalizam
monistika
politika
transmisijskog
remena
Transformacijska
drutva
dravnokorporativistika
etatistikoklijentelistike
mree
Kapitalistike demokracije
pluralistika
neokorporativistika
politika
skupina za
pritisak
tripartitino
koncertiranje
Najpovoljniji oblik industrijskih odnosa za mlade postkomunistike dem.:

neokorporativistika konfiguracija udruenja
43
Maarska: 1. faza: graanska koalicija pod Antallom uspijeva neutralizirati

sindikate kom. sindikati kompromitirani, novi sindikati nedovoljno
reprezentativni i samostalni, 2. faza: korporativistiki aranmani s
reformiranim starim sindikatima kako bi se dala legitimacija nunim
socioekonomskim reformama, daljnja stabilizacija tripartitne suradnje pod
socijaldemokratskom
vladom,
najuspjeniji
liberalni
neokoroporativizam u cijeloj Srednjoistonoj Europi
Poljska: 1. faza: radikalne gosp. reforme uz potporu Solidarnosti, rascjep
sindikata Solidarnosti uslijed tereta reformi, 2. faza: socijaldemokratska vlada
potie industrijsko pregovaranja, cikliki nestabilni korporativizam,
segmentirani korporativizam jer se odnosi skoro iskljuivo na stare
podravljene industrijske sektore i javne slube, teko se moe
oekivati daljnja konsolidacija
Rusija: slabija gospodarska preobrazba, nejasan rascjep kapital-rad,
dominantna uloga drave kao poslodavca, dominiraju sljednici
sovjetskih sindikata, slabije udruivanje privatnih poslodavaca
nego starih dravnih direktora, mjeavina dravnog socijalizma i
liberalnog trinog gospodarstva, fragmentirani sindikati i udruge
poslodavaca, klijentelistiko-paternalistiki odnosi
Bjelorusija: dominacija centralne zapovjedne ekonomije, slaba
privatizacija, crta sukoba nije izmeu rada i kapitala, nego izmeu dravnog
i privatnog sektora, asimetrini dualizam, prevlasti sindikata i udruga
poslodavaca podravljene industrije
Predstavnika konsolidacija u I. Europi: najvia konsolidacija: Slovenija,
Maarska, eka, Hrvatska i Estonija, slabija konsolidacija stranaka i
udruenja: Poljska, Slovaka, Litva, Albanija, Bugarska i Rumunjska,
nekonsolidirana: Makedonija, Latvija, Srbija, Crna Gora i BiH, nestabilne i
autoritarne strukture: Rusija, Moldavija, Bjelorusija
4.3. Konsolidacija ponaanja aktera veta
Maarska i Poljska: vojska nije bila sila veta, nije bilo reakcionarne klase
monih veleposjednika, niti radikalno-teroristikih skupina, nomenklatura
starog reima takoer nije prijetnja demokraciji
Rusija i Bjelorusija: iako nije otvoreni akter veta, dvojbena uloga vojske u
Rusiji koja pridonosi daljnjem potkopavanju dem. institucija, opastost veta za
defektne demokracije u Rusiji i Bjelorusiji dolazi iz samih ustavnih institucija,
tj. predsjednika
4.4. Konsolidacija graanskog drutva
44
Izgradnja graanskog drutva zahtijeva najvie vremena za konsolidaciju, kako

pokazuju primjeri iz 2. vala demokratizacije, ali i iz 3. vala u Lat. Americi i I.
Aziji
Najbolja konsolidacija u Maarskoj, najgora u Bjelorusiji
Visoko povjerenje u vojsku i policiju, nisko u parlament, ovaj obrazac I. Europe
usporediv je sa SRNJ
Nisko povjerenje u pol. stranke u I. Europi, vee povjerenje u soc. sigurnost
nego u SRNJ
Jakost civ. drutva i demokratskih stavova u transformacijskim
dravama opada od zapada prema istoku, a korelira sa stupnjem
ekonomskog razvoja i prosperitetom
Politika kultura kompatibilna demokraciji u Sloveniji, ekoj,
Estoniji, Maarskoj, Hrvatskoj, Slovakoj, Poljskoj i Litvi, dok je u
Latviji, Bugarskoj, Rumunjskoj nerazvijena, u Rusiji, Moldaviji i BiH pol.
kultura odgovara niskom standardu pol. elita
4.5. Saetak
Agregirani parcijalni indeksi konsolidacije upuuju na 4 skupine zemalja:

1. Konsolidirane demokracije: Slovenija, eka, Estonija, Maarska,
Hrvatska, Poljska, Litva, Slovaka
2. Na putu prema puno konsolidaciji u sljedeim godinama:
Bugarska, Rumunjska i Latvija
3. Nekonsolidirane izborne demokracije: Makedonija, Albanija
Srbija, Crna Gora te BiH
4. Jako defektne demokracije i poluautoritarni reimi: Rusija i
Moldavija te Bjelorusija (autokracija)
Modernost: razina obrazovanja u I. Europi znaajno via nego u Lat.

Americi i I. Aziji komparativna prednost u demokratizaciji
Dravnost: zemlje koje su imale probleme s dravnou se nisu
konsolidirale, zakanjela konsolidacija Hrvatske zbog tog imbenika
Vanjski akteri: Europska unija kao promicatelj demokracije
VII. Demokratizacija izvana

1. Promicanje demokracije
Izostanak ope teorije promicanja demokracije
45
Promicanje dem. kao puni raspon vanjskih aktivnosti i razvojne

suradnje koji pridonose razvoju i konsolidaciji demokracije (EU)
Ukupnost svih djelovanja vanjskih aktera privatni ili javnih,
unilateralnih ili multilateralnih, koja su po svojoj namjeri
usmjerena na prevladavanje autoritarnih oblika vlasti i naina
vladanja time to podupiru sve institucije, organizacije, pokrete i
inicijative u politici, gospodarstvu i drutvu zemlje adresata, koji
pridonose demokratizaciji, pristup moe biti top down (dr. institucije) ili
bottom up (drutv. inicijative) (Merkel)
esterokut promicanja demokracije (Sandschneider):
1.
2.
3.
4.
5.
6.
Strategije/instrumenti
Adresati
Faza transformacije
Akteri
Motivi/ciljevi
Me. kontekstualni uvjeti
Tko? Koji se akteri angairaju u promicanju demokracije?

koordinacije i problem legitimacije
Koga? Koje zemlje i reime treba promicati? problem odabira
Kada? U kojim fazama reima i transformacije treba promicati?
odabira pravog trenutka
Kako? Koji obrasci strategija promicanja demokracije postoje?
strategije
Uinak? Kakvi se uinci promicanja demokracije mogu uoiti?
uinka
problem
problem
problem
problem
1.1. Promicatelji demokracije
Prostorna dimenzija: nacionalni, meunarodni i transnacionalni akteri

Pravna dimenzija: dravni, paradravni i privatni
Gotovo svaka etablirana demokracija koja pripada OECD-u bavi se
promicanjem demokracije
SAD: interesi nac. sigurnosti i me. stabilnost, good governance
Njemaka i Japan: ekonomski motivi, vjera u teoriju modernizacije
Skandinavske zemlje: ljudska prava, emancipacija ena, suzbijanje
socioekonomske nejednakosti
Multilateralne org.: UN, EU, MMF, Svjetska banka
Argumenti UN-a za promicanje demokracije:
Teorija dem. mira (Kant)
Demokracija i ljudska prava
Demokracija i modernizacija
UN preferira top down approach
46
EU najuspjenija u vanjskoj demokratizaciji u Europi

Loe koncipirana EU potpora dem. izvan Europe
1.2. Problem odabira
to su autokracije zatvorenije i to vie tendiraju totalitarnom polu

to vie kre ljudska prava
Nije smisleno pokuavati promicati demokraciju u totalitarnim reimima
Neuspjene drave, propale drave i fragilne drave: zbog
nedostatka dravnosti propale drave ne mogu biti totalitarne jer
nemaju efektivna sredstava za organizaciju totalnog nadzora nad svojim
podanicima
Krenja ljudskih prava u propalim dravama esto tea od dobro
ureenih totalitarnih reima
Glavni problem promicanja demokracije u propalim dravam je
nepostojanje vlastitih dravnih institucija koje bi mogle jamiti
legitimni ili nelegitimni monopol sile
U propalim dravama nuno je osigurati unutarnji mir, nametnuti monopol
sile, a tek onda stvoriti uvjete za demokraciju
Problem akumulacije zadaa promicatelja dem. u Afganistanu i Iraku
Me. zajednica ponekad mora podupirati liberalne protektorate dok se ne
stvore uvjeti za samostalni razvoj, pr. BiH
Autoritarni reimi: ukoliko je dravnost konsolidirana te nema dubokih
etnikih i vjerskih sukoba, demokratizacija izvana ima vee izglede
esta komunikacija s reimskim elitama: uvjetovana pomo, diplomatske
ponude, prijetnja sankcijama
Zaklade i nevladine organizacije rad s civilnim drutvom na terenu
Dilema: Trebaju li vanjski promicatelji demokratizacije podupirati islamistiku
oporbu u arapskim zemljama?
Hibridni reimi: najbolji uvjeti za uspjeno i efektivno promicanje
demokracije
Kontinuum reima od kompetitivnog autoritarizma do defektnih demokracija
Politiki reim nije uvren, vanjska potpora moe pomaknuti odnose moi u
koristi aktera demokratizacije
Zemlje donatori bi trebale svjesno odabrati zemlje podobne za potporu u
skladu sa sposobnou samoobvezivanja na dugoronu potporu
1.3. Problem odabira pravog trenutka
2 dimenzije: 1) trenutak poetka potpore, 2) trajanje potpore
47
Potpora na kratki rok ima male izglede za uspjeh

U fazi tranzicije u mobilizirane transformacijske drave vanu ulogu igraju
meun. nevladine org., dok kod dugorone potpore konsolidaciji dominiraju
dravni akteri
Najpogodnije razdoblje za potporu dr. institucijama je faza tranzicije i
konsolidacije, potpora izgradnji dem. institucija
1.4. Problem strategije
Pitanje kada i kako

Arsenal instrumenata promicanja dem. u politici i dravi:
Klasina demokracija: diplom. demar kod nepotovanja ljud. prava
Politika suradnja: ekspertiza kod ustava, sudstva
Politika uvjetovanost: jedini uspjeni primjer EU
Ekonomske sankcije: embargo, trgovinske blokade
Prikrivene intervencije: potpora gerilcima, puevima
Vojna intervencija: Kosovo, Afganistan, Irak
Fokus na politiku bottom up, kratkoroan
Fokus na razvoj top down, dugoroan
Strategija top down: objekti potpore:
Izborni sustavi i izbori: savjetovanje oko izbornog modela,
organiziranje i nadziranje izbora, potpora prvim slobodnim izboriam
omiljen oblik promicanja dem. zapadnih zemalja donatorica, posebice
SAD
Ustavotvorstvo: pokuaj utjecaja na normativnu i institucionalnu
sazdanost novih demokraicja, ustavnopravno savjetovanje esto vodi do
uvoza ustavnih aranmana iz zemalja donatorica
Pravna drava i sudstvo: promicanje pravne drave kroz trgovinsko,
ugovorno i radno pravo, pravna drava se esto smatra kljunom, iz
koje e doi do spillovera na gospodarstvo, dem. poredak i civ. drutvo
Potpora strankama: velika vanost stranaka i u zrelim i u mladim
demokracijama, kljuna uloga stranakih zaklada, stranaki pristup
(potpora srodnim strankama), viestranaki pristup (potpora
nevezana uz srodnost), meustranaki dijalog, institucionalni
pristup (izborno pravo, nadgledanje izbora), meunarodna
suradnja meu strankama, pristup civilnog drutva (potpora
sindikatima, udrugama poslodavaca i poljoprivrednika kako bi se
nadoknadila inicijalna slabost stranaka)
Strategija bottom up: objekti potpore
Demokratizacija drutva odozdo, udruge civilnog drutva kao kole
demokracije
Isprva naglasak na advocacy NGOs zagovaratelji specifinih
demokratizacijskih ideja i reformi, upitan uspjeh
Kasnije fokus na socioekonomski orijentiranim skupinama civ. drutva
48
Naglaena uloga ownership ukljuivanje lokalnih aktera
1.5. Problem evaluacije
Upitna statistika potvrda uinkovitosti potpore demokratizaciji

Razliita razina i intenzitet uinka s obzirom na aspekte demokratizacije i
vremenski odmak evaluacije
Problem fokusa na neposredne rezultate (output) demokratizacijskih
projekata, a ne na stvarne posljedice (outcome)
Poeljna kombinacija strane i participativne (u zemlji primateljici dem.
potpore) evaluacije zbog uzajamne kontrole i korekcije
Nedovoljno jasna mikro-makro veza, tj. veza pojedinanih projekata i
sveukupne demokratizacije zemlje
1.6. Saetak
Nemogue jasno odgovoriti na pitanje funkcionira li meunarodno

promicanje demokracije
2. Demokratizacija kroz rat?
Uspjeh mirnog promicanja demokracije je nesiguran

3 pitanja vezana uz demokratizaciju kroz rat: pitanje demokratskog mira,
pravno-normativno pitanje legitimacije vojne intervencije te moralnofilozofsko pitanje o pravednom ratu u politikoj etici
2.1. to znamo?
Ratuju li demokracije manje od autokracija? Ne, demokracije ne vode

niti ukupno manje ratova od autokracija, niti vode manje napadakih ratova
Demokracije pametnije biraju svoje ratove, obino pobjeuju i imaju
manje gubitke
Ratuju li demokracije protiv demokracija? Ne, ratuju defektne
demokracije, no ne i konsolidirane liberalne demokracije pravne drave
Pokazuju li se ratovi kao babice demokracija? Skokoviti porast
demokracija nakon svjetskih ratova, propasti totalitarnih i autoritarnih reima
nakon ratnih poraza
Demokratske intervencije nerijetko uzrokuju kratkorone dem. uspjehe,
dugoroni stabilni dem. poredci su prije iznimka nego pravilo
49
Institucionalno nestabilni hibridni reimi vie su skloni

graanskim ratovima
Ukoliko je jedini cilj intervencije srutiti autokratskog vou, demokracija ne
moe oekivati uspjeh
Upitna spremnost intervenirajuih sila na dugoronu potporu demokratizaciji,
ukoliko nema te spremnost, vojna intervencija se ne moe podvesti pod bellum
iustum
Demokratski napadaki ratovi protiv svih diktatura ne mogu se legitimirati
samo na temelju statistike postavke da s porastom konsolid. dem. opada
ratno nasilje
2.2. to smijemo?
Nauk o bellum iustum (skolastika) postao je ius ad bellum (Grotius, nakon

Vestfalskog mira)
Poveljom UN-a meunarodno pravo je rat uinilo nelegalnim sredstvom (osim
u individualnoj ili kolektivnoj samoobrani)
Vijee sigurnosti daje mandat za vojnu akciju jedino u sluaju prijetnje miru ili
njegove povrede
Ljudska prava u okviru meunarodnog obiajnog prava, krenje ljudskih prava
i genocid kao opravdanje za humanitarnu intervenciju
Argumentacija koja vai za humanitarnu intervenciju ne vai za
demokratsku intervenciju
Demokratske se intervencije mogu legitimirati jedino u sklopu
humanitarnih intervencija, BiH, Afganistan i Irak
2.3. to trebamo initi?
Dem. intervencije legitimne, pa i legalne samo u sklopu humanit. intervencija

U human. intervencijama ius ad bellum mora biti usko povezan s ius post
bellum obveza intervencijskih sila za trajno sprjeavanje krenja ljud. prava
5 uvjeta za moralni ius post bellum (Orend):
1. Okonanje rata
2. Izostanak osvete
3. Suradnja s legitimnim autoritetom u zemlji
4. Izostanak kolektivnog kanjavanja
5. Razmjerna sredstva i nakon rata
Politika etika: pobjednike sile trebaju napustiti zemlju to je prije mogue
Humanit. intervencija ostaje nepotpunom ukoliko ne zavri ureenjem novog
pol. sustava i stvaranjem funkcionalne demokracije u pravnoj dravi

KPS - Merkel

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

KPS - Merkel

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

1

Wolfgang Merkel: Transformacija politikih sustava

Politiki sustav je funkcionalno specijalizirani parcijalni sustav kojemu je

Obiljeja demokratskih i autokratskih sustava

1. Tipologija politikih sustava

Wolfgang Merkel: Transformacija politikih sustava

Politiki sustavi tijekom vremena mogu mijenjati svoj karakter, u kontinuumu

1.1. Demokratski sustavi

Ishodite demokracije u grkim gradovima-dravama, vladavina demosa kao

1. Tipologija politikih sustava

Elementarna obiljeja demokracije (Dahl): otvoreno natjecanje za politike

1.1.2. Usidrena demokracija

Stabilne demokracije u pravnoj dravi dvostruko su usidrene iznutra kroz

Wolfgang Merkel: Transformacija politikih sustava

E. Djelotvorno vladanje vlasti: izabrani nositelji mandata sa stvarnom

1.1.3. Defektne demokracije

Ako je neki parcijalni reim toliko oteen da mijenja logiku demokracije u

1. Tipologija politikih sustava

Put modernizacije: demokratski defekti vjerojatniji kod polumodernog

1.2. Autokratski sustavi

Definiranje autokracija na temelju 6 kriterija razlikovanja pol. sustava:

Wolfgang Merkel: Transformacija politikih sustava

1.2.1. Autoritarni sustavi

Tri obiljeja autoritarnih sustava (Linz):

1. Tipologija politikih sustava

Prijelazni oblici, npr. poluautoritarni reimi na putu u demokraciju te

1.2.2. Totalitarni sustavi

Etatistiki aspekt protuliberalizam i protupluralizam

Wolfgang Merkel: Transformacija politikih sustava

Totalitarizam kao naelo neogranienog vodstva nad onima kojima se vlada,

1.2.3. Tipovi totalitarnih sustava

Komunistiki totalitarni sustavi: pristup vlasti potpuno zatvoren,

2. Stabilnost politikih sustava

1. Tipologija politikih sustava

Odreivanje stabilnosti/nestabilnosti sustava na temelju njegovih strukturnih

2.1. Unutarnja stabilnost demokratskih sustava

Demokracije, za razliku od autokracija, kroz slobodne izbore imaju

Wolfgang Merkel: Transformacija politikih sustava

1919.-1934., panjolska u graanskom ratu 1931.-1936. te ile 1932., 1970.1973.

2.2. Unutarnja nestabilnost autokratskih sustava

Normativna razina legitimacije: kratkorono i srednjorono funkcionira,

Istraivanja transformacija iznjedrila su mnotvo preklapajuih i pomalo

3.1. Vlada, reim, drava, sustav

Vlada: prva promjena vlade kljuna za mlade demokracije, no druga

1. Tipologija politikih sustava

3.2. Mijenjanje reima, promjena reima, tranzicija i

Mijenjanje reima: poinju se mijenjati temeljni naini funkcioniranja i

Wolfgang Merkel: Transformacija politikih sustava

Rana socioloka teorija sustava (Parsons), autopoietiki obrat (Luhmann) i

4.1.1. Parsonsova teorija sustava

Razvoj od trad. do modern. drutava temeljen na funkcionalnoj diferencijaciji

4.1.2. Luhmannova autopoietina teorija sustava

Nasuprot Parsonsovoj ideji o hijerarhijskom poloaju pol. sustava nad ostalim

4.1.3. Teorija modernizacije

to je nacija bogatija, vee su anse da e se demokracija odrati

1. Tipologija politikih sustava

Razina gosp. razvoja najvanija je pojedinana varijabla koja objanjava

4.2. Strukturalistike teorije

Uspjeh/neuspjeh procesa demokratizacije kao posljedica dugoronih

Wolfgang Merkel: Transformacija politikih sustava

Revizija Moorea (Rueschemeyer):

4.2.2. Teorem o disperziji moi

Naglasak na izvorima moi (Vanhanen)

4.3. Kulturalistike teorije