Zbirka Zadataka Iz Matematike II Dio

1.
Neodreeni integral
1.1.
Definicija i osnovne osobine neodreenog integrala
Neka su funkcije f i F definisane na nekom intervalu ( a, b ) . Ukoliko je funkcija F

diferencijabilna na tom intervalu i ukoliko za sve x ( a, b ) vrijedi F ( x ) = f ( x )
tada je
funkcija F primitivna funkcija funkcije f . Imajui u vidu da je, za neku konstantu C
( F ( x ) + C ) = F ( x ) = f ( x )
vidimo da je i funkcija F ( x ) + C takoer primitivna funkcija funkcije f .

Skup svih primitivnih funkcija funkcije f na intervalu (a, b) zovemo neodreenim
integralom funkcije f i u ovom sluaju piemo:
f ( x)dx = F ( x) + C ,
gdje je C proizvoljna konstanta iz skupa realnih brojeva.
1.1.1. Osnovne osobine neodreenog integrala
1. d
2.
3.
4.
[ f ( x)dx] = f ( x)dx ;
d ( f ( x)) = f ( x) + C ;
a f ( x)dx = a f ( x)dx , a je konstanta;
[ f ( x) g ( x)]dx = f ( x)dx g ( x)dx .
1.1.2. Tablice osnovnih integrala

1.
dx = x + C ;
xn +1
+ C , n 1 ;
2. x dx =
n+1
dx
3.
= ln x + C ;
x
4. e x dx = e x + C ;
n
ax
+C ; a >0
ln a
6. sin xdx = cos x + C ;
5.
x
a dx =
7.
cos xdx = sin x + C ;
8.
sin
9.
cos
10.
dx
2
= ctgx + C ;
dx
2
dx
= tgx + C ;
arcsin x + C1
;
arccos x + C2
1 x2
dx
11.
= arctgx + C ;
1 + x2
dx
12. 2
= ln x + x 2 1 + C
x 1
1.1.3. Rjeavanje integrala neposredno koristei tablice i osnovna svojstva neodreenog

integrala (direktna integracija)
Rijeeni primjeri
1. Izraunati integral
x dx .
7
Rjeenje. Koristei tablicu integrala, stavljajui n = 7 , imamo

x 7 +1
x8
7
x
dx
=
+
C
=
+C.
7 +1
8
xdx .
1
Rjeenje. Podintegralnu funkciju

1
integrala ( n = ) imamo
2
1
+1
x moemo napisati kao
x2
x2
2 3
xdx =
+C =
+ C = x2 + C .
1
3
3
+1
2
2
x = x 2 , pa primjenjujui tablicu
x 3 x dx .
Rjeenje. U ovom sluaju podintegralna funkcija je oblika

2
3
2
3
+1
x3
x3
3
+C =
+ C = x3 + C .
x 3 x = 6 x3 x = x , pa imamo x 3 x dx = x dx =
2
5
5
+1
3
3
3
x + 2 x +1
dx .
x
Rjeenje. U ovom sluaju podintegralnu funkciju napisat emo kao zbir tri funkcije. Zatim
1
1 1
1
3
1
x
3 2
6
= x 2 i dobiti
=x =x i
emo iskoristiti injenicu da je
x
x
5
3
x + 23 x +1
x
dx
x6 x2
dx = dx + 2
dx +
= x+2 +
+C =
5
1
x
x
x
6
2
12
= x + 6 x5 + 2 x + C.
5
( x + 1)
dx .
x
Rjeenje. Nakon kvadriranja izraza u brojniku, integral moemo napisati u obliku sume tri
tablina integrala. Imamo:
( x + 1)
x
dx =
x2 + 2x + 1
1
x2
dx = xdx + 2dx + dx = + 2 x + ln x + C.
2
x
x
x2
1 + x2 dx .
Rjeenje. U ovom integralu emo dodati i oduzeti broj 1 u brojniku podintegralne funkcije, a
zatim integral rastaviti na sumu dva tablina integrala na sljedei nain:
x 2 + 1) 1
(
x2
dx
1 + x 2 dx = 1 + x 2 dx = dx x 2 + 1 = x arctgx + C .
x2 + 3
7. Izraunati integral 2 dx .
x +1
3
Rjeenje. Ovaj integral je slian prethodnom, pa emo i njega na analogan nain rastaviti na
zbir dva integrala. Imamo:
x 2 + 1) + 2
(
x2 + 3
2dx
x2 + 1dx = x2 + 1 dx = dx + x2 + 1 = x + 2arctgx + C .
(7
+ 2 x ) dx .
Rjeenje. Ovaj integral jednak je zbiru dva tablina integrala ( a = 7 i a = 2 ), pa imamo

7x
2x
x
x
( 7 + 2 ) dx = ln 7 + ln 2 + C .
3 x dx .
Rjeenje. Analogno kao u prethodnom zadatku je

x
2
x

2x
3
2
x
x
2 3 dx = 3 dx = 2 + C = 3x ( ln 2 ln 3) .
ln
3
(a
bx )
dx .
a xb x
Rjeenje. Kvadriranjem izraza u brojniku, rastavljanjem na sumu tri integrala, a zatim
dijeljenjem svakog izraza u brojniku sa nazivnikom dobijamo sumu tri tablina integrala:
(a
bx )
a xb x
a 2 x 2a x b x + b 2 x
ax
bx
dx =
dx = x dx 2 dx + x dx =
a xb x
b
a
1
a a
a b
2x +
+ C = ln + ln 2 x + C.
a
b
b b
b a
b x ln
a x ln
b
a
ax
bx
dx
3 3x 2
Rjeenje. Kako je 3 3x 2 = 3(1 x 2 ) , to je
1
3 3x 2
1
3 (1 x 2 )
(1 x 2 )
, pa imamo
dx
3 3x
1
dx
1
=
arcsin x + C .
2
3 1 x
3
e3 x 1
e x 1 dx .
Rjeenje. Brojnik podintegralne funkcije moemo rastaviti kao razliku kubova na sljedei
nain: e3 x 1 = ( e x ) 1 = ( e x 1)( e2 x + e x +1) , pa je

3
e x 1)( e 2 x + e x + 1)
(
e3 x 1
1
dx = ( e 2 x + e x + 1) dx = e2 x + e x + x + C .
x
e x 1 dx =
e 1
2
dx
.
x sin 2 x
Rjeenje. U brojniku podintegralne funkcije nalazi se broj 1. Kako je sin 2 x + cos 2 x = 1 , dati
integral moemo napisati kao sumu dva integrala koji, nakon dijeljenja brojnika sa
nazivnikom postaju tablini integrali. Dakle,
dx
sin 2 x + cos 2 x
dx
dx
=
cos2 x sin 2 x cos2 x sin 2 x dx = cos2 x + sin 2 x = tgx ctgx + C .
cos
1 + cos 2 x
dx .
1 + cos 2 x
Rjeenje. U ovom integralu iskoristit emo trigonometrijski identitet
1 + cos 2 x = 2 cos 2 x , a zatim dobijeni integral napisati kao sumu dva integrala. Imamo
1 + cos 2 x
1 + cos 2 x
1
cos 2 x
dx
=
dx
=
dx
+
1 + cos 2 x 2 cos2 x
2 cos2 x 2 cos2 x dx =
1
1
1
1
1
=
dx + dx = tgx + x + C.
2
2 cos x
2
2
2
cos
x
dx .
2
x 1
Rjeenje. Koristei trigonometrijski identitet cos 2 = (1 + cos x ) , rastavljanjem integrala
2 2
na sumu dva integrala dobijamo
1
1
1
2 x
cos 2 dx = 2 (1 + cos x )dx = 2 x + 2 sin x + C .
5
x
dx .
2
Rjeenje. Analogno kao u prethodnom primjeru imamo
1
1
1
2 x
sin 2 dx = 2 (1 cos x )dx = 2 x 2 sin x + C
sin
x
x
+ cos ) 2 dx .
2
2
x
x
x
x
x
x
Rjeenje. Kako je (sin + cos ) 2 = sin 2 + 2sin cos + cos 2 = 1 + sin x , to je
2
2
2
2
2
2
x
x 2
(sin 2 + cos 2 ) dx = (1 + sinx)dx = x cos x + C .
17. Izraunati integral (sin
1.1.4. Zadaci za samostalan rad
(Ove zadatke radite transformiui podintegralne funkcije tako da dobijete tabline integrale.
Rijeiti sljedee integrale:
1.
3.
1 + x
x x x x dx ;
1
x x dx ;
2
1 x2
x x dx ;
3 cos 2 x 2 sin 2 x
7.
dx ;
cos 2 x sin 2 x
5.
9.
(a
b x ) dx ;
2.
4.
6.
8.
e2 x 1
11. x
dx ;
e +1
x2 3
13.
dx ;
1 + x2
15. a) ctg 2 xdx ;
10.
12.
14.
b)
6
x xe x + 2 x 3
dx ;
x
x4
1 + x 2 dx ;
3
1 x 2 dx ;
3x + 5x
15x dx ;
e x
x
e
(
2
)dx ;
x3
x3 + x 2
1 + x 2 dx ;
x2 + 1
x 1 dx ;
2
tg xdx ;
1.2.
Rjeavanje integrala metodom smjene (supstitucije)
Ukoliko primitivnu funkciju funkcije f ne moemo nai direktnom integracijom moemo

pokuati metodom smjene tj. uvoenjem nove promjenljive. Nakon uvoenja nove
promjenljive moramo i diferencijal stare promjenjive izraziti preko diferencijala te nove
promjenljive. Vano je zapamtiti da stara promjenljiva ne moe ni u kom obliku biti pod
integralom. Kada naemo traenu primitivnu funkciju trebamo se vratiti na staru
promjenljivu.
Uz pretpostavku diferencijabilnosti funkcije , openito vrijedi :
x = (t )
f ( x)dx = dx = (t )dt = f ( (t )) (t )dt .
U ovom sluaju kaemo da smo promjenljivu x zamijenili nekom funkcijom ( t ) nove
promjenljive t .
Rijeeni primjeri
1. Izraunati integral ( 3 2x ) dx .
9
Rjeenje. U ovom integralu emo uvesti smjenu t = 3 2 x . Sada je potrebno da dx izrazimo

preko dt. To emo uiniti tako to emo diferencirati jednakost t = 3 2 x , pa je dt = 2dx ,
1
odakle je dx = dt . Cio opisani postupak uvoenja smjene je uraen izmeu dvije uspravne
2
crte pored integrala. To emo initi i u ostalim zadacima, zato posebno obratite panju na
postupak unutar dvije uspravne crte.
3 2x = t
1 9
1 t10
1
9
x
dx
=
dx
=
dt
=
t
dt
=
+ C = (3 2 x)10 + C .
3
2
2
)
(
2
2 10
20
1
dx = dt
2
1 x 2 dx .
Rjeenje. U ovom integralu bi bilo zgodno uvesti smjenu 1 x 2 = t . Kako bi mogli uvesti tu
smjenu, moramo biti u mogunosti izraziti i ostatak podintegralne funkcije kao funkciju od
1
nove promjenljive t i dt . To je mogue, jer je dt = d (1 x 2 ) = 2 xdx , pa je xdx = dt .
2
Dakle, imamo
1 x2 = t
2 xdx = dt
1
1 t2
1
2
1
x
x
dx
=
=
tdt
=
+ C = (1 x 2 ) 1 x 2 + C.
2
2 3
3
1
2
xdx = dt
2
Umjesto smjene 1 x 2 = t , meutim mogli smo uvesti i smjenu 1 x 2 = t 2 (pokuajte sami
uraditi zadatak pomou ove smjene).
dx
5
2
(2 5 x)
Rjeenje. U ovom zadatku je najbolje uvesti smjenu t = 2 5 x , a zatim postupati analogno
kao u prvom zadatku ovog paragrafa. Postupak smjene objanjen je izmeu dvije uspravne
crte:
2 5x = t
3
3
5dx = dt
dx
1 dt
1 t 2
2
2
C
x
(2
5
)
+C ;
=
=
+
=
5 5 3
1
5
15
2
2
dx = dt
t
(2 5 x)
2
5
1
Napomenimo da smo konstantu izvukli pred integral, a zatim koristili injenicu da je
5
5
1
=t 2.
5
t2
xdx
.
2x + 5
Rjeenje. U ovom integralu postupamo analogno kao u prethodnom. Kako je izraz 2 x + 5
ispod korijena, uvest emo smjenu t 2 = 2 x + 5 . Kako u brojniku podintegralne funkcije
imamo x , to je potrebno i x i dx izraziti kao funkcije od t . Nakon smjene, integral moemo
rastaviti na sumu dva tablina integrala i dobiti:
2x + 5 = t2
2dx = 2tdt
xdx
(t 2 5)tdt t 3 5
1
5
3
2 x + 5 = dx =2 tdt = 2t = 6 2 t + C = 6 ( 2 x + 5) 2 2 x + 5 + C.
t 5
x=
2
x2 1
4 x + 5 dx .
Rjeenje. U ovom integralu je najpogodnije uvesti smjenu x + 5 = t 4 , a zatim izraziti x 2 i dx
kao funkcije od t , to je i uinjeno izmeu dvije uspravne crte. Zatim je potrebno, nakon
dijeljenja sa t napisati dobijeni integral kao sumu etiri tablina integrala. Na kraju, moramo
se vratiti na staru promjenljivu, imajui u vidu da je t = 4 x + 5 . Dakle, imamo:
2
x + 5 = t4
t 4 5) 1 3
(
x2 1
3
4t dt = 4 (t 8 10t 4 + 25 1)t 2 dt =
dx = dx = 4t dt =
4
t
x+5
x = t4 5
4 11 40 7 100 3 4 3
4
40 4
11
7
3
t t +
t t + C = 4 ( x + 5)
( x + 5 ) + 32 4 ( x + 5) + C .
11
7
3
3
11
7
dx
(1 + x)
.
x
Rjeenje. U ovom integralu emo uvesti smjenu x = t 2 , a zatim izraziti x i dx preko t .
Nakon toga, dobit emo tablini integral. Imamo:
x =t
dx
2tdt
dt
2
(1 + x) x = dxx==2ttdt = (1 + t 2 ) t = 2 1 + t 2 = 2arctgt + C = 2arctg x + C .
dx
.
x 1 x 2
Rjeenje. S obzirom da je nazivnik podintegralne funkcije razlika dva korijena, kao prvo,
x 1 + x 2
. U tom
racionalisat emo nazivnik mnoenjem podintegralne funkcije sa
x 1 + x 2
sluaju, nazivnik postaje jednak 1 , pa imamo
dx
dx
x 1 + x 2
x 1 x 2 = x 1 x 2 x 1 + x 2 =
(1)
x 1 + x 2 dx.
Integral (1) rastavljamo na dva integrala, koja rjeavamo uvoenjem smjene. Imamo:
3
2
2
I1 = x 1dx = x 1 = t = 2t 2 dt = ( x 1) 2 ;
dx = 2tdt
3
3
2
2
I 2 = x 2dx = x 2 = t = 2t 2 dt = ( x 2 ) 2
dx = 2tdt
3
9
Sabirajui ova dva integrala

3
3
2
2
2
(
1)
(
2)
x
+
x
+C .
3
vidimo
da
je
rjeenje
naeg
zadatka
jednako
dx
.
+ a2
Rjeenje. U ovom integralu emo uvesti smjenu x = at , jer je u tom sluaju
x 2 + a 2 = a 2 ( t 2 + 1) , pa imamo
x = at
dx
adt
1
dt
1
1
x
=
= adt = 2
=
= arctgt + C = arctg + C.
dx
x2 + a2
2
2
a
a
a (1 + t ) a (1 + t ) a
x
t=
a
Zapamtite kao tablini integral:
dx
1
x
x 2 + a 2 = a arcrg a + C .
dx
.
2
+1
2x
1
b
, za > 0 . Svodimo ga na
a
ax + b
tablini integral tako to prvo izvuemo koeficijent uz x 2 , odnosno napiemo
2
b
2 b
2
2
ax + b = a x + = a x +
, a potom primijenimo tablini integral koji smo izveli
a
a
u prethodnom zadatku.
x
1
1
2
dx
dx
2 x2 + 1 = 2 2 = 1 arctg 1 + C = 2 arctg x 2 + C.
1
2
x2 +
2
2
2
Rjeenje. Ovaj integral ima podintegralnu funkciju oblika
dx
x2 4
10
Rjeenje. U ovom integralu je nazivnik podintegralne funkcije oblika x 2 a 2 , a > 0 . Kod

integrala ovog tipa emo uvesti smjenu x = at , dx = adt . U ovom konkretnom sluaju je
a = 2 , pa smjenu uvodimo onako kako je naznaeno unutar dvije uspravne crte. Nakon
izvlaenja konstante i skraivanja dobijamo tablini integral. Imamo:
x = 2t
dt
dt
= dx = 2dt = 2
=
= ln t + t 2 1 + C =
2
2
2
x 4
4(t 1)
t 1
x
t=
2
dx
1
x
x
x2 4
x
= ln + 1 + C = ln +
+ C = ln
x + x 2 4 + C.
2
2
4
2
2
1
x + x 2 4 + C = ln x + x 2 4 ln 2 + C , kao i injenicu da je
2
C ln 2 takoer realna konstanta, dobijamo
dx
2
x 2 4 = ln x + x 4 + C .
Analogno bi postupali i u sluaju kada bi u nazivniku imali sabiranje pod korijenom.
Imajui u vidu da je ln

dx
2
2
x 2 a 2 = ln x + x a + C .
dx
5 x2
Rjeenje. U ovom sluaju nazivnik podintegralne funkcije je oblika a 2 x 2 , pa emo uvesti

smjenu x = at , analogno kao u prethodnom zadatku. U naem konkretnom sluaju je a 2 = 5 ,
pa je a = 5 . Imamo:
x = 5t
5dt
x
5 x 2 = dx = x5dt = 5 5t 2 = arcsin t + C = arcsin 5 + C .
t=
5
dx
11
dx
a x
2
= arcsin
x
+C .
a
dx
3 4x2
Rjeenje. Nazivnik podintegralne funkcije u datom integralu je oblika b ax 2 , pri emu su

brojevi a i b pozitivni. Zbog toga emo, analogno kao u primjeru 9. prvo izluiti koeficijent
2
b
b
uz x da dobijemo b ax = a
x 2 = a x 2 , a potom primijenimo tablini
a
a
integral koji smo izveli u prethodnom zadatku. Dakle,
1
1
2x
dx
dx
dx
+ C.
= arcsin
3 4x2 = 3 2 = 2
2
2
3
3
2
4 x
x
4
x3
1 + x 4 dx .
Rjeenje. U datom integralu u nazivniku je funkcija 1 + x 4 , pa je prirodno prvo pokuati uvesti
smjenu 1 + x 4 = t . Ovu smjenu je mogue uvesti samo ukoliko smo u mogunosti ostatak
1
podintegralne funkcije izraziti preko t i dt . Kako je dt = 4 x 3 dx , to je x3 dx = dt , pa je
4
mogue uvesti ovu smjenu. Imamo:
1 + x4 = t
x3
1 dt 1
1
3
4
1 + x 4 dx = 4 x dx =dtdt = 4 t = 4 ln t + C = 4 ln(1 + x ) + C .
x3 dx =
4
Napomenimo, na kraju da ukoliko bismo u brojniku razlomka pod integralom imali funkciju
x 2 ili naprimjer x , ovakva smjena ne bi imala smisla, jer ne bismo mogli nai naina da
ostatak podintegralne funkcije izrazimo kao funkciju od t i dt i da pri takvoj smjeni
dobijemo integral ije rjeavanje je jednostavnije od rjeavanja polaznog integrala.
2x + 5
dx .
+ 5 x + 29
Rjeenje. U ovom integralu je brojnik podintegralne funkcije diferencijal od nazivnika, pa je
smjena t = x 2 + 5 x + 29 oigledna. Imamo:
12
2x + 5
t = x 2 + 5 x + 29 = dt = ln t + C = ln( x 2 + 5 x + 29) + C.
dx
=
x 2 + 5 x + 29 dt = (2 x + 5)dx t
Ukoliko nam je dat integral kod kojeg je brojnik podintegralne funkcije diferencijal
nazivnika, taj integral uvijek rjeavamo tako to uvedemo smjenu t = f ( x) , gdje je f ( x )
nazivnik podintegralne funkcije.
Openito vrijedi:
f ( x)
f ( x) dx = ln f ( x) + C
(2)
x +1
dx .
x2 + 2 x 9
Rjeenje. Kako je d ( x 2 + 2 x 9) = (2 x + 2)dx = 2( x + 1)dx , to je dva puta vee od brojnika
podintegralne funkcije, to u naem integralu moemo uvesti smjenu x 2 + 2 x 9 = t 2 .
Postupak uvoenja smjene dat je izmeu dvije uspravne crte. Imamo:
x +1
x2 + 2 x 9 = t
tdt
dx = x 2 + 2 x 9 = t 2 =
= t + C = x 2 + 2 x 9 + C.
t
x + 2x 9
2( x + 1)dx = 2tdt
2
ex
dx .
ex + 1
Rjeenje. U ovom zadatku moemo postupiti analogno kao u prethodnom, jer je
d (e x + 1) = e x dx , pa je mogue uvesti smjenu t 2 = e x + 1 . Imamo:
ex + 1 = t 2
2tdt
dx = t = e x + 1 =
= 2t + C = 2 e x + 1 + C.
t
e +1
e x dx = 2tdt
e
x2 + 1
17. Izraunati integral 4 dx .
x +1
Rjeenje. Ovaj zadatak je mnogo sloeniji od zadatka 13. ovog paragrafa, iako imamo istu
funkciju u nazivniku. Ideja ovog zadatka jeste da se brojnik i nazivnik podintegralne funkcije
1
1
podijele sa x 2 , a zatim da se primijeti da je 1 + 2 izvod funkcije x , te da je
x
x
13
1
1
1
2
x = x 2 + 2 . Zbog toga, ukoliko stavimo x = t , brojnik e biti jednak dt , a
x
x
x
2
nazivnik jednak t + 2 . Navedeni postupak smjene dat je izmeu uspravnih crta, pa je
1
x =t
x
1
1
1+ 2
1 + 2 dx = dt
x2 + 1
dt
t
1
x2 1
1
x
x
arctg
arctg
+C
= 2
=
+C =
x 4 + 1dx = 2 1 dx = 2
1
t +2
2
2
2
x 2
x + 2
x 2 + 2 = t2
x
x
1
2
x + 2 = t2 + 2
x
xe
x2
dx .
Rjeenje. U ovom integralu je prirodno pokuati uvesti smjenu t = x 2 , to je mogue jer

imamo xdx . Imamo:
xe
x2
x2 = t
1
1 2
dx = 2 xdx = dt = et dt = e x + C .
2
2
1
xdx = dt
2
Napomenimo da nas, naprimjer pri rjeavanju integrala e x dx smjena t = x 2 ne vodi

2
rjeenju. Ovaj neodreeni integral uopte nije mogue izraziti preko elementarnih funkcija.
19. Izraunati integral tgxdx .
Rjeenje. Kada napiemo tangens kao kolinik sinusa i kosinusa vidimo da je brojnik
podintegralne funkcije izvod od nazivnika, pa moemo primijeniti formulu (2) i dobiti
sin x
d (cos x)
tgxdx = cos xdx = cos x dx = ln cos x + C .
20. Izraunati integral cos3 xdx .
Rjeenje. U ovom integralu, kao i u prethodnom iskoristit emo injenicu da je

cos xdx = d (sin x) , za uvoenje smjene t = sin x , kao to je i uinjeno izmeu dvije uspravne
crte. Kako bi podintegralnu funkciju izrazili preko t , moramo i cos 2 x napisati preko
t = sin x , to je mogue na osnovu poznatog trigonometrijskog identiteta ( cos 2 x = 1 sin 2 x ).
Imamo:
14
3
2
cos xdx = cos x cos xdx =
t3
sin 3 x
sin x = t
= (1 t 2 ) dt = t + C = sin x
+ C.
cos xdx = dt
3
3
21. Izraunati integral tg 3 xdx .
sin 3 xdx sin 2 x sin xdx

Rjeenje. Kako je tg xdx =
, te sin xdx = d (cos x ) , koristei
=
cos3 x
cos3 x
osnovni trigonometrijski identitet (sada u obliku sin 2 x = 1 cos 2 x ), moemo uvesti smjenu
t = cos x i dobiti
1 cos 2 x ) sin x
(
(1 t 2 )dt
cos x = t
3
tg
xdx
dx
=
=
=
cos3 x
t3 =
sin xdx = dt
3
dt
dt 1
1
+ = t 2 + ln t + C =
+ ln cos x + C
3
t
t 2
2 cos 2 x
Rijeiti integrale primjenom metode smjene:

16.
xdx
3 2x
18.
22.
1 x
26.
17. x 3 3 1 + x 2 dx ;
xdx
;
5 + x4
20.
24.
33
1 x ;
4
19.
ln
1+ x
dx ;
1 x
ln( x + 1 + x 2 )
1+ x2
dx
1
x ln
x
dx
28.
;
sin x
30. sin 5 x cos xdx ;
2
dx ;
x2 1
dx = x + 2 = t 3 ;
x+2
2x 3
21. 2
dx ;
x 3 x + 10
dx
23.
;
x ln 4 x
1
1
25. 2 sin dx ;
x
x
27.
( 3x
3
2 ) dx
x3 2 x + 1
29. ctg xdx ;

31.
sin 2 x
dx ;
2
x+5
sin
15
32.
sin xdx
3 + cos x
cos xdx
34.
;
3
sin 2 x
1.3.
33.
35.
sin x cos x
dx ;
sin 4 x + cos 4 x
arctg 3 x
1+ x2 ;
Metoda parcijalne integracije
Neka su nam date dvije funkcije u i v , koje su diferencijabilne i iji izvodi su

integrabilne funkcije.
Diferencijal proizvoda funkcija u=u(x) i v=v(x) je:
d (u v ) = vdu + udv ,
a integral diferencijala ovog proizvoda je:
d (u v) = vdu + udv .
Iz ove jednakosti dobijemo formulu koja glasi:
udv = u v vdu .
Na ovoj formuli se zasniva metod parcijalne integracije, koji ima dva koraka. Prvi korak
se sastoji u tome da funkciju f ( x ) dx u integralu f ( x)dx napiemo u obliku u ( x) dv ( x ) , pri
emu smo funkcije u i v pogodno odabrali. Tada se izraunavanje integrala
na izraunavanje integrala
integral
v( x)du ( x) . Izraz pogodno odabrane funkcije u
f ( x)dx
svodi
i v znai da je
v( x)du ( x) jednostavniji za izraunavanje od polaznog integrala, kao i to da iz datih
uslova moemo egzaktno odrediti funkciju v , jer u suprotnom metoda parcijalne integracije
nema smisla.
Postoje neka okvirna pravila ta odabrati za funkciju u a ta za funkciju v , pri emu ta
pravila nisu strogo matematika jer imaju i svoje izuzetke. Mi emo ih, ipak navesti.
Ukoliko je funkcija f proizvod logaritamske funkcije, ili inverzne trigonometrijske
funkcije i neke druge funkcije, treba pokuati rijeiti taj integral uzimajui da je u jednako toj
logaritamskoj funkciji ili toj inverznoj trigonometrijskoj funkciji, a za dv uzimajui ostatak.
Ukoliko je funkcija f proizvod neke eksponencijalne funkcije i neke druge funkcije,
treba pokuati rijeiti integral uzimajui za dv da je jednako proizvodu te eksponencijalne
funkcije sa dx , a za u uzimajui ostatak.
Ukoliko je funkcija f proizvod funkcije sin ili cos i neke druge funkcije, tada uzimamo
da je dv = sin xdx ili dv = cos xdx , a ostatak uzimamo za u .
Jo jednom napominjemo da ova pravila imaju i svoje izuzetke, te da ih treba uzimati
samo kao putokaz pri rjeavanju datog problema.
16
Rijeeni primjeri
ln xdx .
Rjeenje. U ovom integralu je podintegralna funkcija ln x , pa emo staviti u = ln x . Ostatak

pod integralom je dx , pa stavljamo dv = dx , odakle je oigledno da je v = x . To emo, kao i
u sluaju smjene promjenljive zapisivati izmeu dvije uspravne crte. Imamo:
u = ln x
dv = dx
dx
ln xdx = du = dx = u v vdu = ln x x x x = x(ln x 1) + C .
x
v=x
x ln xdx .
Rjeenje. Dati integral je slian prethodnom, pa stavljamo u = ln x . Ostatak je xdx , pa

uzimamo da je dv = xdx . Iz ove jednakosti trebamo izraunati jednu funkciju v koja
zadovoljava jednakost. To emo uiniti integraljenjem:
1
v = xdx = x 2 (ovdje ne dodajemo konstantu). Skraeni postupak parcijalne integracije dat
2
je izmeu dvije uspravne crte. Dakle,
u = ln x
dv = xdx
dx
x 2 1 2 dx
=
du
=
=
ln
ln
x
xdx
u
v
vdu
x
x =
x
2 2
x
x2
v=
2
2
x
1
x2
= ln x x 2 + C = (2 ln x 1) + C.
2
4
4
x ln 2 xdx .
Rjeenje. U ovom integralu emo staviti u = ln 2 x , pa je dv = xdx . Odavde je

1
2
3
2
x
2 23
v = xdx = x dx =
= x .
3 3
2
Imamo, nakon skraivanja u integralu na desnoj strani:
17
u = ln 2 x
1
du = 2 ln x dx
2 32 2
4
x
2
=
=
x
xdx
x ln x x ln xdx.
ln
dv = xdx
3
3
2 32
v= x
3
Sada je potrebno izraunati x ln xdx. U ovom integralu emo ponovo primijeniti metod
2 32
parcijalne integracije, stavljajui sada u = ln x i dv = xdx , odakle je v = x . Imamo:
3
u = ln x
dx
du =
2 32
2 12
2 23
2 23
x
x
xdx
=
=
x
x
x
dx
=
x
x
x ) + C.
ln
ln
(
ln
dv = xdx 3
3
3
3
2 32
v= x
3
Uvrtavajui ovo u polazni integral dobijamo
2 32 2
4 2 32
2 32
2
x ln xdx = 3 x ln x 3 ( 3 ( x ln x 3 x ) + C ) =
2 3
4
8
= x 2 ln 2 x ln x + + C ,
3
3
9
4
pri emu smo konstantu C zamijenili novom konstantom koju smo takoer oznaili sa C .
3
x ln( x
1) dx .
Rjeenje. U ovom integralu emo, kao i u prethodnim primjerima staviti u = ln( x 2 1) ,

1
xdx = dv , odakle je v = x 2 . Imamo:
2
u = ln( x 2 1)
2x
du = 2 dx x 2
x3
2
2
1
x
x ln( x 1)dx = dv = xdx = 2 ln( x 1) x2 1dx.
x2
v=
2
Kako bi izraunali posljednji integral, podijelit emo (sa ostatkom) x3 sa x 2 1 . Dobijamo:
18
x3 : ( x 2 1) = x
3
( x x)
x
To znai da je kolinik pri dijeljenju jednak x , kao i da je ostatak upravo x . Sada
podintegralnu funkciju moemo napisati u obliku:
x3
x
= x + 2 , odakle je
2
x 1
x 1
3
x
x
x
1 2
x 2 1dx = xdx + x2 1 dx = 2 x + x2 1 dx .
1
Posljednji integral emo izraunati uvoenjem smjene t = x 2 1 , jer je tad xdx = dt , pa je
2
x
1 dt 1
1
2
x 2 1 dx = 2 t = 2 ln t = 2 ln x 1 + C .
Sada smo izraunali sve integrale, pa se moemo vratiti unazad. Imamo:
x2
x2 1
x2 1
x2
2
2
2
2
ln(
1)
ln(
1)
ln(
1)
ln(
1)
x
x
dx
=
x
+
C
=
x
+ C.
2
2 2
2
2
x e
2 x
dx .
Rjeenje. U datom integralu imamo eksponencijalnu funkciju, pa emo uzeti dv = e x dx ,

u = x 2 . Odavde je v = e x dx = e x , pa imamo:
u = x2
du = 2 xdx
2 x
2 x
x
x e dx = dv = e x dx = x e + 2 xe dx.
v = e x
U integralu na desnoj strani emo ponovo primijeniti parcijalnu integraciju, stavljajui
dv = e x dx i u = x . Imamo:
u=x
du
= dx
x
x
x
x
x
xe dx = dv = e x dx = xe + e dx = xe e + C.
v = e x
Uvrtavajui ovo u polazni integral dobijamo
2 x
2 x
x
x
2
x
x e dx = x e + 2( xe e + C ) = ( x + 2 x + 2)e + C .
sin 2 xdx .
19
Rjeenje. Podintegralna funkcija je proizvod polinoma i funkcije sin 2x , pa emo uzeti

1
dv = sin 2 xdx , odakle je v = sin 2 xdx = cos 2 x , to smo jednostavno izraunali uvodei
2
smjenu t = 2 x . Sada imamo:
u = x2
du = 2 xdx
x2
2
sin
2
cos 2 x + x cos 2 xdx.
x
xdx
=
=
sin
2
dv
=
xdx
2
1
v = cos 2 x
2
U integralu na desnoj strani ponovo emo primijeniti parcijalnu integraciju. Dobijamo:
u=x
du = dx
1
1
1
1
x cos 2 xdx = dv = 1cos 2 xdx = 2 x sin 2 x 2 sin 2 xdx = 2 x sin 2 x + 4 cos 2 x + C.
v = sin 2 x
2
Sada kada smo izraunali sve integrale moemo pisati:
x2
1
1
1 2x2
1
2
x sin 2 xdx = 2 cos 2 x + 2 x sin 2 x + 4 cos 2 x + C = 4 cos 2 x + 2 x sin 2 x.
sin(ln x)dx .
Rjeenje. U ovom integralu nema svrhe uzimati dv = sin(ln x) dx , jer je u tom sluaju samo
odreivanje funkcije v jednako izraunavanju datog integrala. Zbog toga emo staviti
u = ln ( sin x ) i dv = dx .
Pri rjeavanju integrala koji sadre trigonometrijske funkcije esto se dva puta parcijalno
integrali i koristi osobina da je d (d (sin x )) = sin xdx , kako bismo se "vratili" na polazni
integral i dobili jednainu koju zadovoljava taj integral. Iz te jednaine je mogue izraunati
integral (kojeg oznaimo sa I ). Nakon to jednom parcijalno integralimo dobijamo
u = sin(ln x)
1
du = cos(ln x) dx
I = sin(ln x)dx =
= x sin(ln x) cos(ln x)dx.
x
dv = dx
v=x
Sada emo parcijalno integraliti u integralu na desnoj strani (tj. drugi puta parcijalno
integraliti). Imamo:
20
u = cos(ln x)
du = sin(ln x)dx
= x cos(ln x) sin(ln x) dx .
cos(ln x)dx =
dv = dx
I
v=x
Sada imamo:
I = x sin(ln x) x cos(ln x) I , odnosno
2 I = 2 sin(ln x ) dx = x sin(ln x) x cos(ln x).
Sada dijeljenjem sa 2 moemo izraunati integral I . Dakle:

x
x
x
I = sin(ln x) cos(ln x) + C = ( sin(ln x) cos(ln x) ) + C .
2
2
2
ax
cos bxdx .
Rjeenje. U rjeavanju ovog integrala postupit emo analogno kao u prethodnom zadatku.
Stavit emo I = e ax cos bxdx i dva puta parcijalno integraliti. Nakon prve parcijalne
integracije imamo:
u = cos bx
du = b sin bx
1
b
I = eax cos bxdx = dv = e ax dx = eax cos bx + eax sin bxdx.
a
a
1
v = eax
a
Sada emo primijeniti parcijalnu integraciju na integral na desnoj strani. Imamo:
u = sin bx
du = b cos bxdx
1 ax
b ax
ax
ax
e sin bxdx = dv = e dx = a e sin bx a e cos bxdx .
1
I
v = eax
a
Sada je
1 ax
b 1 ax
b ax
I = e cos bx +
e sin bx e cos bxdx , odnosno
a
aa
a
I
I=
1 ax
b1
b
e cos bx + e ax sin bx I , odakle je
a
aa
a
b2
1 ax
b ax
1 + 2 I = e cos bx + 2 e sin bx + C1 ,
a
a
a
21
1
a2
dobijamo konaan rezultat
=
b2 a 2 + b2
1+ 2
a
ax
+
e
(
a
cos
bx
b
sin
bx
)
I = eax cos bxdx =
+C .
2
2
a +b
pa nakon mnoenja jednakosti sa
arcsin xdx .
Rjeenje. U ovom integralu javlja se inverzna trigonometrijska funkcija, pa emo staviti

u = arcsin x , i uzeti dv = dx . Imamo:
u = arcsin x
dx
du =
xdx
. U integralu na desnoj strani uvest emo
1 x 2 = x arcsin x
arcsin xdx =
1 x2
dv = dx
v=x
smjenu t 2 = 1 x 2 , odakle je 2tdt = 2 xdx , odnosno xdx = tdt , pa imamo
1 x2 = t 2
xdx
tdt
xdx = 2tdtdt =
= t = 1 x 2 + C .
1 x 2 = 2xdx
t
= tdt
Uvrtavanjem u polazni integral dobijamo
arcsin xdx = x arcsin x +
1 x 2 + C.
Napomenimo da smo pri rjeavanju ovog zadatka koristili i parcijalnu integraciju i

metodu smjene.
a 2 x 2 dx .
Rjeenje. U ovom integralu emo postupati analogno kao u zadacima 7. i 8. ovog paragrafa.
Kao prvo, primijenit emo metodu parcijalne integracije stavljajui u = a 2 x 2 . Imamo:
u = a2 x2
x
x2
2
2
I = a 2 x 2 dx = du =
2
2 = x a x +
a 2 x 2 dx.
a x
dv = dx
v=x
U integralu na desnoj strani emo podintegralnu funkciju napisati u obliku
x2
a2 x2
a2
a2
=
+
= a2 x2 +
.
a2 x2
a2 x2
a2 x2
a2 x2
22
Sada imamo:
I = x a 2 x 2 a 2 x 2 dx + a 2
I
dx
x
= x a 2 x 2 I + a 2 arcsin .
a
a x
2
Odavde je
2 I = x a 2 x 2 + a 2 arcsin
x
+ C1 ,
a
odakle zakljuujemo da je
x
x 2
a2
2
2
2
a
x
dx
=
a
x
+
arcsin + C .
2
2
a
Primijetimo na kraju da je dati integral mogue rijeiti pomou smjene
x
x = a sin t ; t = arcsin . Pokuajte sami izraunati ovaj integral koristei navedenu smjenu.
a
(x
3 x + 2)e 2 x dx .
Rjeenje. U ovom integralu emo primijeniti metod parcijalne integracije, analogno kao u
zadatku 5. ovog paragrafa, pri emu emo taj metod koristiti dva puta s obzirom da je
polinom s kojim je pomnoena funkcija e 2 x stepena 2. Imamo:
u = x 2 3x + 2
du = ( 2 x 3) dx
1 2x
2
2x
2
+
=
(
x
3
x
2)
e
dx
dv = e 2 x dx = ( x 3 x + 2 ) e
2
1
v = e2 x
2
u = 2x 3
du = 2dx
1 2x
1 2x 2
1
2x
e ( 2 x 3) dx = e ( x 3 x + 2 ) (2 x 3)e dx = dv = e 2 x dx =
2
2
2
1
v = e2 x
2
1
1 1
1
1
= e2 x ( x 2 3 x + 2 ) ( e 2 x (2 x 3) 2 e 2 x dx = e2 x ( x 2 4 x + 4) + C.
2
2 2
2
2
U ovom zadatku, kao i u primjeru 5. ovog paragrafa kao podintegralnu funkciju imali
smo funkciju oblika Pn ( x)e ax dx , gdje je Pn ( x ) polinom stepena n (u naim konkretnim
primjerima stepena 2). Mogli smo primijetiti i to da smo kao rezultat integracije dobili
funkciju oblika Qn ( x )e ax , gdje je Q takoer neki polinom istog stepena kao polinom P .
Moe se pokazati da ovo vrijedi i u optem sluaju. Zbog toga moemo pretpostaviti da se
23
nakon integracije dobije funkcija oblika Qn ( x )e ax , gdje su koeficijenti polinoma Q nepoznati,

a zatim diferenciranjem jednakosti odreivati koeficijente polinoma Q . Ova metoda
integracije zove se metoda neodreenih koeficijenata.
U naem konkretnom sluaju imamo polinom drugog stepena, pa emo pretpostaviti da je
2
2x
2
2x
( x 3x + 2)e dx = ( ax + bx + c ) e + C .
Nakon diferenciranja gornje jednakosti i dijeljenja sa e 2 x dobit emo:
x 2 3 x + 2 = 2(ax 2 + bx + c) + 2ax + b.
Sada emo koristiti injenicu da su dva polinoma istog stepena jednaka ako i samo ako su im
jednaki koeficijenti uz sve stepene. Zbog toga emo u polinomu na desnoj strani grupisati
koeficijente uz odgovarajue stepene i dobiti:
x 2 3x + 2 = 2ax 2 + 2(a + b) x + b + 2c.
uz x 2 : 2a = 1
Izjednaavanjem koeficijenata imamo: uz x : 2(a + b) = 3
(3)
sl. l. b + 2c = 2
1
Rjeenje sistema (3) je: a = , b = 2; c = 2 .Konano je:
2
1 2
2x
2
2x
( x 3x + 2)e dx = 2 x 2 x + 2 e + C , to se slae sa naim rjeenjem dobijenim
parcijalnom integracijom.
Na isti nain smo mogli rijeiti primjer 8. ovog paragrafa.
Naime, u ovom primjeru podintegralna funkcija je oblika Pn ( sin x, cos x ) e ax dx , gdje smo sa
Pn ( sin x, cos x ) oznaili polinom sa promjenljivim sin x i cos x . U tom sluaju se rjeenje
trai takoer u obliku Qn ( sin x, cos x ) eax , pri emu je Q nepoznati polinom, a zatim
diferenciranjem i izjednaavanjem koeficijenata uz sin x i cos x odreujemo koeficijente
polinoma Q .
Specijalno, u primjeru 8. bi stavili
ax
ax
e cos bxdx = e ( A cos bx + B sin bx ) ,
gdje su A i B nepoznati koeficijenti. Nakon diferenciranja i dijeljenja sa eax dobijamo
a cos bx b sin bx = ( aA + Bb ) cos bx + (aB bA) sin bx .
Sada izjednaimo koeficijente i rijeimo dobijeni sistem jednaina po A i B . Dobijemo
a
b
, a time i rjeenje isto kao u primjeru 8.
A= 2
;B = 2
2
a +b
a + b2
24
Rijeiti integrale primjenom metode parcijalne integracije:
x ln xdx ;
38. (x + x )ln xdx ;
3
36.
ln( x 1)
x 2 dx ;
ln x
42. 3 dx ;
x
44. x 2 e 2 x dx ;
40.
46. e x sin xdx ;

48.
cos xdx ;
x cos x
sin x dx ;
52.a) x sin x dx ;
b) sin x
50.
x ln xdx ;
1 x
39. x ln
dx ;
1+ x
41. x ln xdx ;
2
43.
x ln
2 x + 1dx ;
45.
x e
dx ;
ln(sin x)
cos x dx ;
56. e cos 3 xdx ;
58. a) e sin xdx ;
2
2x
ax
b) 3 x cos xdx
3 x2
x
2
47. e cos xdx ;

xdx
sin x ;
51. arctgxdx ;
49.
53.
54.
37.
arcsin x
dx ;
x2
55. arctg x dx ;
57. e ax cos bxdx ;
59.
arcsin x
(1 x )
2 3
dx .
(prvo izvriti smjenu promjenjivih pa

onda primijeniti metod parcijalne
integracije)
25
1.4.
Rekurentne formule
Kod rjeavanja nekih integrala koristimo tzv. rekurentne (rekurzivne) formule. One se
sastoje u tome da integral I n (koji zavisi on nekog prirodnog broja n ) prikaemo kao sumu
neke funkcije i integrala I n 1 (koji se dobije kad u integralu I n umjesto n stoji n 1 ), zatim
integral I n 1 koristei istu metodu prikaemo kao sumu neke druge funkcije i integrala I n 2 ,
nastavljajui taj postupak dalje sve dok ne doemo do tablinog integrala. Najee koritena
metoda za odreivanje veze izmeu integrala I n i I n 1 jest metoda parcijalne integracije.
Moe se pokazati da vrijede sljedee rekurentne formule:
1.
2.
3.
4.
5.
cos x sin n 1 x n 1
I n = sin xdx =
+
sin n 2 xdx ili
n
n
n 1
cos x sin x n 1
In =
+
I n 2 , (n 2, n N ) ;
n
n
n2
1
cos x
dx
In =
=
+
I n 2 , (n 2, n N ) ;
n
n 1
n 1 sin x n 1
sin x
sin x cos n 1 x n 1
I n = cos n xdx =
+
I n 2 , (n 2, n N ) ;
n
n
n2
1
sin x
dx
In =
=
+
I n 2 , (n 2, n N ) ;
n
n 1
cos x n 1 cos x n 1
dx
x
2n 3
In =
=
+
I n 1 , (n 2, n N ) .
n
n
2
1
2(n 1)h
2(n 1)h( x + h)
x2 + h
n
Rijeeni primjeri
sin xdx .
3
Rjeenje. Koristei rekurentnu formulu 1. u kojoj je n = 3 , dobijamo

cos x sin 2 x 2
cos x sin 2 x 2
3
sin
sin
xdx
=
+
xdx
=
cos x + C .
3
3
3
3
sin xdx .
5
Rjeenje. U ovom zadatku koristimo istu rekurentnu formulu kao u prvom zadatku za n = 5 ,
a zatim rjeenje prvog zadatka. Imamo:
26
cos x sin 4 x 4
cos x sin 4 x
+ sin 3 xdx =
+
5
5
5
4 cos x sin 2 x 2
+
cos x + C.
5
3
3
5
sin xdx =
dx
cos
cos xdx .
.
x
Rjeenje. U ovom zadatku emo koristiti rekurentnu formulu 4. u kojoj je n = 4 . Dobijamo:
dx
1 sin x 2
dx
1 sin x 2
cos4 x = 3 cos3 x + 3 cos 2 x = 3 cos3 x + 3 tgx + C .
4
Rjeenje. Pri rjeavanju ovog zadatka koristit emo rekurentnu formulu 3. u kojoj smo uzeli
n = 4 i dobijamo:
sin x cos3 x 3
4
2
cos xdx = 4 + 4 cos xdx.
Integral na desnoj strani moemo izraunati na dva naina. Prvi nain jeste da ponovo
primijenimo rekurentnu formulu 3. za n = 2 i dobijemo
1
1
1
1
2
cos xdx = 2 sin x cos x + 2 dx = 4 sin 2 x + 2 x + C , odakle je
sin x cos3 x 3
3
4
cos xdx = 4 + 16 sin 2 x + 8 x + C .
Ovaj integral mogli smo izraunati i tako to bismo primijenili trigonometrijski identitet
1
cos 2 x = (1 + cos 2 x) , pa bi dobili
2
x 1
1 + cos 2 x
2
cos xdx = 2 dx = 2 + 4 sin 2 x + C , to se slae sa ve dobijenim rezultatom.
(x
dx
2
+ 1)
Rjeenje. Primijenimo rekurentnu formulu 5. u kojoj je n = 3 . Imamo:

dx
x
3
dx
x 2 + 1 3 = 2 2( x 2 + 1)2 + 2 2 x 2 + 1 2 .
( )
( )
Na integral na desnoj strani primijenit emo opet formulu 5. (sa n = 2 ) i dobiti:
27
(x
dx
2
+ 1)
2( x + 1)
2
1 dx
x
1
=
+ arctgx + C .
2
2
2 x + 1 2( x + 1) 2
Na kraju, imamo:
dx
x
3
x
1
x 2 + 1 n = 4( x 2 + 1)2 + 4 2( x2 + 1) + 2 arctgx + C .
( )
Pomou rekurentnih formula rijei sljedee integrale:

60. sin 4 xdx ;
61. cos 5 xdx ;
63.
1.5.
dx
cos
64.
dx
(2 + x )
2 2
dx
62.
sin
65.
(x
x
dx
+3
Integracija racionalnih funkcija
Pn ( x)
, gdje su Pn ( x ) i Qm ( x) neki polinomi
Qm ( x)
stepena n i m respektivno. Ukoliko je n m , tada polinom Pn ( x) moemo podijeliti
Racionalna funkcija je funkcija oblika
polinomom Qm ( x) i dobiti neki kolinik i ostatak iji stepen je manji od n . Zbog toga
moemo smatrati da kada govorimo o racionalnoj funkciji govorimo o funkciji koja je
kolinik dva polinoma pri emu je stepen polinoma u brojniku manji od stepena polinoma u
nazivniku ( n < m ). Poznato je da svaku takvu racionalnu funkciju moemo napisati u obliku
zbira prostih (parcijalnih) razlomaka, odnosno racionalnih funkcija koje imaju sljedea dva
oblika:
A
, gdje je k neki prirodan broj, a A i a su neke realne konstante i
a)
k
( x a)
b)
(x
Ax + B
+ px + q )
, gdje je m neki prirodan broj, gdje su A , B , p i q neke realne konstante,
pri emu pretpostavljamo da trinom x2+px+q nema realnih nula (jer u suprotnom bismo
racionalnu funkciju ovog oblika mogli napisati kao sumu funkcija oblika a)).
Ranije smo vidjeli kako metodom smjene ( t = x a ) izraunati integrale oblika a).
Podsjetimo se,
28
za k = 1 je
za k 2 je
x a dx = A ln x a + C ,
A
( xa)
dx =
A
(x a)1m +C .
1m
1.5.1. Integral oblika
Ax + B
dx
x + px + q
2
Integral ovog oblika se rjeava u sljedeih nekoliko koraka:

1. Izraunamo izvod nazivnika podintegralne funkcije, tj.
x 2 + px + q = 2 x + p
2. Odredimo konstante M i N takve da vrijedi

Ax + B = M ( 2 x + p ) + N .
3. Integral rastavimo na sumu dva integrala:
Ax + B
2x + p
dx
x 2 + px + qdx = M x 2 + px + q dx + N x 2 + px + q = MI1 + NI 2 .
U integralu I1 funkcija u brojniku je izvod od nazivnika i njega izraunavamo kao u
paragrafu 1.3.
Objasnimo kako izraunati integral I 2 .
Kao prvo, nazivnik podintegralne funkcija emo svesti na kanonski oblik:
2
p
p2
,
x + px + q = x + + q
2
4
p
p
a potom uvesti smjenu x + = t , x = t , dx = dt i dobiti
2
2
dx
dt
.
I2 = 2
=
x + px + q
p2
2
t +q
p2
pozitivan ili
4
negativan. Dakle, polazni integral se svodi na integrale koji su tablini ili ih rjeavamo
metodom smjene. Ukoliko trinom x 2 + px + q ima realne nule, odnosno vrijedi:
Ax + B
Ax + B
,
=
2
x + px + q ( x x1 )( x x2 )
Integral na desnoj strani je tablini integral, u kojem je izraz q
29
ovaj razlomak moemo rastaviti na zbir prostih razlomaka oblika,

Ax + B
A
B1
= 1 +
.
(x x1 )(x x2 ) x x1 x x2
Rijeeni primjeri
Na prva dva primjera emo pokazati kako se izraunavaju integrali kod kojih je A=0,
iako emo se s takvim integralima sretati i kasnije.
dx
.
x+2
Rjeenje. Jedini problem sa kojim se susreemo pri rjeavanju ovog integrala jeste kako
napisati trinom x 2 x + 2 u kanonskom obliku. Posmatramo koeficijent uz x , koji je jednak
1 , pa e puni kvadrat koji se javlja u kanonskom prikazu biti jednak x . Da bi dobili

2
1
jednakost sa polaznim izrazom potrebno je jo oduzeti drugi lan na kvadrat, tj. . Dakle,
2
2
1 1
1 7
x x + 2 = x + 2 = x + . Sada uvodimo smjenu na nain kako smo

2 4
2 4
objasnili gore.
Imamo:
1
dx
dx
dt
x =t =
=
=
2
x 2 x + 2 1 2 7
2 7=
dx = dt
t +
x +
4
2 4
1
t
2
2x 1
+ C.
=
arctg
+C =
arctg
7
7
7
7
2
2
dt
Primijetimo da je integral
koji je preostao za izraunavanje zapravo integral tipa
7
2
t +
4
7
7
dt
t 2 + a 2 , gdje je a = 4 = 2 , kojeg smo izraunali u 1.3.
2
3x
dx
.
x +1
30
Rjeenje. S obzirom da je nazivnik podintegralne funkcije oblika 3 x 2 x + 1 , trebamo prvo

1
1
izluiti faktor uz x 2 , tj. broj 3 . Nakon izluivanja dobijemo 3 x 2 x + 1 = 3 x 2 x + .

3
3
1
1
1
Sada je potrebno trinom x 2 x + svesti na kanonski oblik. Koeficijent uz x je , pa

3
3
3
1
1
1 1 1
1 11
je x 2 x + = x + = x + .
3
3
6 6 3
6 36
Sada imamo:
1
dx
dx
1
dx
dt
t = x = 1
=
=
=
=
6
3x 2 x + 1 2 1 1 3 1 2 11
11
3
2
dx = dt
t +
3 x x +
x +
36
3
3
6
36
1 1
t
2
6x 1
arctg
arctg
=
+C =
+ C.
3 11
11
11
11
6
6
Ax + B
Pogledajmo sada kako rjeavati integral oblika 2
dx u sluaju kada je A 0.
x + px + q
5x + 2
dx .
+ 2 x + 10
Rjeenje. U ovom integralu emo prvo izraz u brojniku napisati kao sumu dva izraza kao to
je navedeno u prva dva koraka.
Imamo:
1. x 2 + 2 x + 10 = 2 x + 2 .
2. Trebamo odrediti brojeve M i N tako da vrijedi

5 x + 2 = A(2 x + 2) + B; odnosno 5 x + 2 = 2 Ax + (2 A + B ) .
Izjednaavanjem koeficijenata uz x i slobodan lan u posljednjoj jednakosti dobijamo sistem
5
2 A = 5; 2 A + B = 2 , odakle se A = i B = 3 . Dakle, dobili smo da je
2
5
5 x + 2 = (2 x + 2) 3 , pa integral moemo napisati kao sumu dva integrala kao to je
2
objanjeno u koraku 3. Imamo:
5x + 2
5
2x + 2
dx
5
x 2 + 2 x + 10dx = 2 x 2 + 2 x + 10dx 3 x 2 + 2 x + 10 = 2 I1 3I 2 .
31
Integral I1 se rjeava kao u paragrafu 1.3. smjenom t = x 2 + 2 x + 10 pomou koje se dobije

I1 = ln( x 2 + 2 x + 10) .
Ostaje da se rijei integral I 2 . Integrale ovakvog oblika smo rjeavali u prva dva primjera.
Nakon svoenja nazivnika na kanonski oblik i uvoenja smjene imamo:
dx
dx
dt
1
t
1
x +1
t = x +1
+ C.
I2 = 2
=
=
= 2
= arctg + C = arctg
2
x + 2 x + 10
t +9 3
3
3
3
( x + 1) + 9 dx = dt
Konano dobijemo:
5x + 2
5
x +1
2
x 2 + 2 x + 10dx = 2 ln( x + 2 x + 10) arctg 3 + C .
xdx
.
2x 3
Rjeenje. Pri rjeavanju ovog integrala postupamo kao u prethodnom zadatku. Imamo:
x2 2x 3 = 2x 2 .
Sada odreujemo M i N iz uslova

x = M ( 2 x 2 ) + N = 2 Mx + ( N 2 M ) .
Izjednaavanjem koeficijenata dobijamo 1 = 2 M i 0 = N 2M , odakle je M =
1
i N = 1.
2
1
( 2 x 2 ) + 1 , pa imamo:
2
xdx
1 ( 2 x 2 ) dx
dx
1
x 2 2 x 3 = 2 x 2 2 x 3 + x 2 2 x 3 = 2 I1 + I 2 .
Lako se uvjeravamo da je I1 = ln x 2 2 x 3 .
Dakle, x =
Integral I 2 emo izraunati na uobiajeni nain. Kao prvo, pokaimo kako se

dx
izraunavaju integrali oblika 2
.
x a2
Oigledno je da se funkcija u nazivniku moe rastaviti na faktore, pa imamo
1
A
A
= 1 + 2 .
2
2
x a
xa x+a
1
,
Mnoenjem sa ( x a )( x + a ) i izjednaavanjem koeficijenata dobijamo da je A1 =
2a
1
. Sada je
A2 =
2a
32
dx
1
dx
1
dx
1
1
xa
=
=
+ C.
ln x a ln x + a ) + C =
ln
(
2
a
2a x a 2a x + a 2a
2a x + a
Ovaj integral moemo zapamtiti kao tablini. Dakle:

dx
1
xa
x 2 a 2 = 2a ln x + a + C.
Sada moemo nastaviti sa rjeavanjem polaznog integrala. Nakon svoenja na kanonski

2
2
oblik dobijamo x 2 2 x 3 = ( x 1) 1 3 = ( x 1) 4 , pa je:
I2 =
dx
dx
dt
1
t 2
1 x3
t = x 1
=
=
= 2
=
ln
+ C = ln
+ C.
2
4 x +1
x 2x 3
( x 1) 4 dx = dt t 4 2 2 t + 2
2
Ax + B
mx 2 + px + q
dx
Iako integral ovog oblika nije integral racionalne funkcije njega emo razmatrati u okviru
ovog paragrafa, jer se rjeava na analogan nain kao integral iz 1.5.1.
Naime, prva dva koraka u rjeavanju su ista, nakon kojih dobijamo konstante M i N za
koje vrijedi Ax + B = M (2mx + p ) + N .
Nakon toga integral svodimo na sumu dva integrala:
Ax + B
2mx + p
dx
mx 2 + px + q dx = M mx 2 + px + q dx + N mx 2 + px + q = MI1 + NI 2 .
Integral I1 rjeavamo smjenom t 2 = mx 2 + px + q , dok integral I 2 rjeavamo tako to trinom
mx 2 + px + q napiemo u kanonskom obliku, a zatim smjenom svodimo na tablini.
Napomenimo da u nazivniku pod korijenom posmatramo trinom u obliku mx 2 + px + q , zbog
toga to, ukoliko je broj m naprimjer negativan nije mogue izluiti
u tom sluaju m uopte nije realan broj.
m ispred korijena, jer
Rijeeni primjeri
1. Rijei integral:
dx
.
2x2 6x + 5
Rjeenje. U ovom integralu je A = 0 , pa emo odmah trinom 2 x 2 6 x + 5 svesti na kanonski
oblik. Imamo:
33
2
2
5
1 9 5
3 1
2
2 x 6 x + 5 = 2 x 3 x + = 2 x + = 2 x + , pa je
2
2 4 2
2 4
3 1
2x 6x + 5 = 2 x + .
2 4
Sada imamo:
2
3
1
1
dx
dt
t
=
x
=
=
=
2 =
2
2
2
2
1
2x 6x + 5
2
3 1
dt = dx
t +
x +
4
2
4
dx
1
1
1
3
3 1
ln t + t 2 + + C =
ln x + x + + C
=
4
2
2 4
2
2
1
ln 2 x 3 + 4 x 2 12 x + 10 + C1.
2
Napomenimo da smo koristili rezultate dobijene u 1.3. , smatrajui integral
dt
1
4
tablinim integralom, kao i to da smo izraz unutar apsolutne vrijednosti preuredili,
1
1
1
izvlaenjem faktora , tako da smo novu konstantu C1 dobili umjesto izraza C +
ln .
2
2 2
3x + 1
2 x2 x + 1
t2 +
dx .
Rjeenje. Kao prvo, odredimo ( 2 x 2 x + 1) = 4 x 1 .

Sada emo odrediti konstante M i N takve da vrijedi
3 x + 1 = M (4 x 1) + N .
Nakon mnoenja, a zatim izjednaavanja koeficijenata na lijevoj i desnoj strani ove jednakosti
3
7
3
7
dobijamo M =
i N = , pa je 3 x + 1 = (4 x 1) + . Sada imamo:
4
4
4
4
3x + 1
3
4x 1
7
dx
3
7
2 x 2 x + 1dx = 4 2 x2 x + 1 dx + 4 2 x 2 x + 1 = 4 I1 + 4 I 2 .
U integralu I1 uvodimo smjenu t 2 = 2 x 2 x + 1, 2tdt = ( 4 x 1) dx , nakon koje imamo
34
3 2tdt 3
3
= t +C =
2 x2 x + 1 + C .
4 t
2
2
Integral I 2 rjeavamo kao u prethodnom zadatku. Kao prvo
I1 =
2
2
1
1 1
1
7
2 x 1
2 x x + 1 = 2 x + = 2 x + = 2 x + , pa imamo
2 2
4 16 2
4 16
I2 =
dx
2x2 x + 1
1
1
dx
dt
t = x = 1
=
=
4
2
2
2
7
2
1
7
dt = dx
t +
x +
16
4 16
1
7
1
1
1
7
ln t + t 2 +
ln x + x +
=
+C =
+C =
16
4
4 16
2
2
1
ln 4 x 1 + 2 4 x 2 2 x + 2 + C1.
2
1
1
ln .
2 4
Sada se moemo vratiti unazad i dobiti
3x + 1
3
7
2
2
2 x 2 x + 1dx = 2 2 x x + 1 + 4 2 ln 4 x 1 + 16 x 8 x + 8 + C .
Ovdje je C1 = C +
xdx
.
1 3x 2 2 x 4
Rjeenje. Izraz pod korijenom u integralu je bikvadratna funkcija. Zbog toga je prirodno prvo
pokuati uvesti smjenu x 2 = t kako bismo pod korijenom dobili kvadratnu funkciju po t . Ovu
1
1
smjenu moemo uvesti jer u brojniku imamo xdx = d ( x 2 ) = dt . Dakle,
2
2
2
x =t
2 xdx = dt 1
xdx
dt
=
1 3x 2 2 x 4 xdx = 1 dt = 2 1 3t 2t 2 .
2
Sada emo trinom pod korijenom svesti na kanonski oblik. Imamo:
35
3 2 9 1
2 3 1
2 3 1
1 3t 2t = 2 t t + = 2 t + t + = 2 t + + + =
2 2
2 2

4 16 2
2
17 3 2
= 2 t + .
16 4
Sada je:
dt
1 3t 2t 2
dt
17 3 2
2 t +
16 4
3
dt
1
u =t+ =
=
4
2
2
17 3
dt = du
t +
16 4
1
du
1
u
1
4t + 3
1
4x2 + 3
=
=
+C =
+C =
+ C.
arcsin
arcsin
arcsin
2 17
2
17
2
17
2
17
2
u
16
16
Na kraju, dobijamo da je
xdx
1
4 x2 + 3
=
arcsin
+ C.
1 3x 2 2 x 4 2
17
1.5.3. Integracija racionalnih funkcija oblika:
(x
Ax + B
+ px + q )
dx
gdje je k prirodan broj k 2 .

U ovom integralu emo pretpostaviti da je diskriminanta kvadratne funkcije u nazivniku,
tj. broj p 2 4q negativna, jer bi u suprotnom mogli kvadratnu funkciju napisati kao proizvod
dva linearna faktora i razlomak prikazati u obliku sume razlomaka iji nazivnici bi bili
linearne funkcije (na prirodan stepen), to smo razmatrali na poetku paragrafa 1.5.
U integralu ovog oblika provedemo prva dva koraka kao pri rjeavanju integrala u 1.5.1. i
1.5.2. za odreivanje konstanti M i N takvih da vrijedi Ax + B = M (2 x + p ) + N . Zatim
integral napiemo kao sumu
Ax + B
x 2 + px + q k dx = MI1 + NI 2 .
(
)
U integralu I1 uvedemo smjenu t = x 2 + px + q nakon koje I1 postaje tablini integral.
Integral I 2 rjeavamo na sljedei nain:
36
p
p2
Napiemo trinom x 2 + px + q u kanonskom obliku ( x + ) 2 + q
i uvedemo smjenu
2
4
p
t = x + . Nakon te smjene integral I 2 postaje
2
dt
I2 =
= I 2, k .
k
2
p2
t + (q )
4
p2
na dobijeni integral moemo primijeniti rekurentnu formulu 5. datu
Ako stavimo h = q
4
u paragrafu 1.4.
Rijeeni primjeri
dx
( x 2 + x + 1)
Rjeenje. U ovom sluaju je A = 0 , pa preskaemo prva dva koraka. Kanonski oblik trinoma
1
3
x 2 + x + 1 je ( x + ) 2 + , pa nakon smjene i primjene rekurentne formule dobijamo
2
4
1
dx
dx
dt
t = x+ =
=
=
= (k = 2) =
2
2
2
x2 + x + 1 2
2
3
(
) x + 1 + 3 dt = dx t 2 +
2 4
t
dt
22 3
2t
4
2t
arctg
+C =
=
+
=
+
2 1
3 2 3
3 3 3
3
2
3 2 3
2 1
t + 3 t +
2 1 t +
4
4
4
4
4
2x +1
4
2x + 1
+ C.
arctg
=
+
2
3 ( x + x + 1) 3 3
3
(x
xdx
x + 1)
37
Rjeenje. Izvod kvadratnog trinoma u nazivniku je
(x
x + 1) = 2 x 1 , pa je potrebno
takve da vrijedi x = M (2 x 1) + N . Nakon mnoenja i

1
izjednaavanja koeficijenata dobijamo da je M = N = , pa je
2
2
x
1
dx
) +1
1
xdx
1 (
dx
1
I =
=
= I1 + I 2 .
3
3
3
2
2
2
( x x + 1) 2 ( x x + 1) 2 ( x x + 1) 2 2
odrediti konstante M
i N
U integralu I1 uvedimo smjenu t = x 2 x + 1 , dt = (2 x 1) dx . On postaje

dt
1
1
I1 = 3 = t 3 dt = t 2 =
+ C1 .
2
t
2
2 ( x 2 x + 1)
Integral I 2 rjeavamo na sljedei nain:
1
dx
dt
t = x =
I2 =
=
= I 2,3 .
2
3
3
2
3
2
dx = dt
1 3
t +
x +
4
2
4
Na integral I 2,3 emo primijeniti rekurentnu formulu 5. iz 1.4. dva puta (prvo za n = 3 , a
zatim za n = 2 ). Imamo:
dt
23 3
22 3
t
t
t
=
+
=
+
+
I 2,3 =
I
31
2
3
3 2,2
3
3
3
2
2
3 2 3
3
22
2
t +
22 t +
3 t 2 + 2 t +
4
4
4
4
4
4
4 4
2t
2 1
t
t
=
+
+
+C =
arctg
2
3
2 3 3 t 2 + 3 3 3
3 t +
4
4
4
1
x
2x 1
4
2x 1
2
arctg
=
+
+
+C.
2
2
3
3 ( x 2 x + 1) 3 ( x x + 1) 3 3
Sada kada smo izraunali I1 i I 2 , moemo napisati konano rjeenje kao
1
1
2
1
4
2
1
1
x
x
2
I=
arctg
+
+
+
+ C.
2
2
2
3
4 ( x 2 x + 1) 2 3 ( x 2 x + 1) 3 ( x x + 1) 3 3
38
1.5.4. Integracija sloenijih racionalnih funkcija
Na kraju ovog paragrafa uradimo nekoliko primjera u kojima emo pokazati kako
rastavljati racionalnu funkciju na parcijalne razlomke i primjenjivati metode integracije
objanjene u specijalnim sluajevima.
Rijeeni primjeri
x3 + 1
x 2 3x + 2dx .
Rjeenje. U podintegralnoj funkciji stepen polinoma u brojniku je vei od stepena polinoma u
nazivniku, pa emo prvo podijeliti (sa ostatkom) brojnik i nazivnik. Imamo
( x 3 + 1) : ( x 2 3 x + 2) = x + 3
(oduzmemo)
x3 3x 2 + 2 x
_________________
2
3x 2 x + 1
3x 2 9 x + 6
__________________
(oduzmemo)
7x 5
(ostatak)
Dakle, kolinik pri dijeljenju je x + 3 , dok je ostatak 7 x 5 , pa imamo
7x 5
x3 + 1
. Sada integral moemo pisati u obliku:
= x +3+ 2
2
x 3x + 2
x 3x + 2
7x 5
x2
x3 + 1
3
dx
x
dx
=
+
+
=
(
)
x 2 3x + 2
x 2 3x + 2 2 + 3x + I1 .
Diskriminanta kvadratnog trinoma u nazivniku je pozitivna, a njegove nule su x1 = 1 i
x2 = 3 , pa je x 2 3x + 2 = ( x 1)( x 3) . Sada moemo podintegralnu funkciju u integralu I1
rastaviti na parcijalne razlomke. Imat emo dva parcijalna razlomka iji nazivnici su ( x 1) i
( x 3) :
7x 5
A
B
.
=
+
( x 1)( x 2) x 1 x 2
Nakon mnoenja sa ( x 1)( x 2) i grupisanja konstanti dobijamo
7 x 5 = A( x 2) + B ( x 1) = ( A + B ) x (2 A + B ) .
Izjednaavanjem koeficijenata uz odgovarajue stepene dobijamo sistem jednaina
A+ B = 7
2A + B = 5 , ije rjeenje je A = 2 i B = 9 .
__________________
Sada imamo
39
7x 5
2
9
=
+
, pa je
( x 1)( x 2) x 1 x 2
7x 5
7x 5
dx
dx
I1 = 2
dx =
dx = 2
=
+ 9
x 3x + 2
( x 1)( x 2)
x 1
x2
( x 2)
= 2 ln x 1 + 9 ln x 2 + C = ln
2
( x 1)
+C .
Sada konano rjeenje moemo izraziti u obliku
( x 2) + C .
x3 + 1
x2
+ 3 x + ln
dx
=
2
x 2 3x + 2
2
( x 1)
9
x3 + 1
2. Rijeiti integral 4
dx .
x 8x
Rjeenje. Stepen polinoma u brojniku ovog integrala je manji od stepena polinoma u
nazivniku, tako da nije potrebno dijeliti. Kako bi odredili na koje parcijalne razlomke emo
rastaviti podintegralnu funkciju, potrebno je polinom u nazivniku rastaviti na faktore. Imamo
x 4 8 x = x( x 3 23 ) = x( x 2)( x 2 + 2 x + 4). Dakle,
x3 + 1
x3 + 1
=
dx
x 4 8 x( x 2)( x2 + 2 x + 4)dx.
Sada vidimo da e nazivnici parcijalnih razlomaka biti redom x , x 2 i x 2 + 2 x + 4 (ovaj
trinom ima negativnu diskriminantu, pa ga ne moemo dalje rastavljati), pa imamo
x3 + 1
A
B
Cx + D
= +
+ 2
.
2
x( x 2)( x + 2 x + 4) x x 2 x + 2 x + 4
Sada trebamo odrediti nepoznate konstante. Kao prvo, pomnoit emo jednakost sa
x( x3 8) , pa nakon toga izmnoiti izraze na desnoj strani. Dobijamo
x 3 + 1 = A( x3 8) + B( x3 + 2 x 2 + 4 x) + C ( x3 2 x 2 ) + D( x 2 2 x) .
Sada je potrebno grupisati koeficijente uz iste stepene promjenljive x :
x3 + 1 = x 3 ( A + B + C ) + x 2 (2 B 2C + D) + x(4 B 2 D) 8 A .
Nakon izjednaavanja koeficijenata uz iste stepene u polinomima na lijevoj i desnoj strani
x3 :
A+ B +C =1
2
imamo sistem jednaina: x : 2 B 2C + D = 0
x:
4B 2D = 0
0
x :
8 A = 1
1
3
3
ije rjeenje je: A = ; B = ; C = D = .
8
8
4
40
Dakle,
1
3
3
( x + 1)
x +1
8
8
4
=
+
+
, pa imamo
x(x 2)( x 2 + 2 x + 4)
x x 2 x2 + 2 x + 4
x3 + 1
1 dx 3 dx
3
x +1
1
3
3
x4 8 xdx = 8 x + 8 x 2 + 4 x 2 + 2 x + 4dx = = 8 ln x + 8 ln x 2 + 4 I1.
Integral I1 rjeavamo smjenom t = x 2 + 2 x + 4 , jer je dt = 2( x + 1) dx ,
1
I1 = ln ( x 2 + 2 x + 4 ) . Sada je
2
3
1
3
3
3
1
x +1
2
3
x4 8 xdx = 8 ln x + 8 ln x 2 + 8 ln( x + 2 x + 4) + C = 8 ln( x 8) 8 ln x + C.
3
pa
je
dx
.
+ 3x 2
Rjeenje. U ovom integralu emo nazivnik podintegralne funkcije rastaviti na faktore i dobiti
x 4 + 3x 2 = x 2 ( x 2 + 3) = x x ( x 2 + 3) , pa emo podintegralnu funkciju rastaviti na tri parcijalna
razlomka iji nazivnici su x , x 2 i ( x 2 + 3) . Imamo

1
A B Cx + D
= + 2+ 2
.
2
2
x ( x + 3) x x
x +3
Nakon mnoenja sa x 2 ( x 2 + 3) dobijamo
1 = A( x3 + 3x) + B( x 2 + 3) + Cx3 + Dx 2 .
Izjednaavanjem odgovarajuih koeficijenata dobijemo sistem jednaina:
x3 : A + C = 0
x2 : B + D = 0
x1 : 3 A = 0
x 0 : 3B = 1
1
1
ije je rjeenje: A = 0, B = , C = 0, D = , pa je
3
3
1
1
1
3
= + 3 , odakle imamo
x 2 ( x 2 + 3) x 2 x 2 + 3
1
1
x
1 dx 1
dx
dx
x 4 + 3x 2 = 3 x 2 3 x 2 + 3 = 3x 3 3 arctg 3 + C .
41
x8 1
x( x8 + 1) dx .
Rjeenje. dati integral emo napisati kao razliku dva integrala:
x8 1
x8
dx
x7
dx
=
=
dx
dx
x( x8 + 1) x( x8 + 1) x( x8 + 1) x8 + 1dx x( x8 + 1) = I1 I 2 .
Integral I 1 emo jednostavno rijeiti pomou smjene: t = x 8 , dt = 8 x 7 dx ,
pa
je
x
1
dx = ln( x8 + 1) + C1
x +1
8
Imajui u vidu da je dx8 = 8 x 7 dx , u podintegralnoj funkciji integrala I 2 pomnoimo brojnik i
nazivnik sa x 7 , nakon ega moemo uvesti smjenu t = x8 + 1 , kao to je uinjeno izmeu
dvije uspravne crte.
I1 =
x8 + 1 = t
1
x7
dt
.
I2 = 8 8
dx = 8 x 7 dx = dt =
8 t (t 1)
x ( x + 1)
1
7
x dx = dt
8
Podintegralnu funkciju sada moemo rastaviti na dva parcijalna razlomka:
1
A B
= +
,
t (t 1) t t 1
odakle nakon mnoenja sa t (t 1) i izjednaavanja koeficijenata uz odgovarajue stepene
dobijamo da je A = 1 i B = 1 . Sada je
1
1 1
= +
, pa imamo
t (t 1)
t t 1
1 dt 1 dt 1
1
1
I2 = +
= ln t 1 ln t + C2 = ln x ln x8 + 1 + C2 .
8 t 8 t 1 8
8
8
Na kraju, oduzimajui integrale I1 i I 2 dobijamo:
x8 1
x7
dx
1
8
dx
=
x( x8 + 1) x8 + 1dx x( x8 + 1) = 4 ln( x + 1) ln x + C .
x5 + 2 x3 + 4 x + 4
x4 + 2 x3 + 2 x2 dx
Rjeenje. Polinom u brojniku podintegralne funkcije ima vei stepen nego polinom u
nazivniku, pa je potrebno podijeliti polinome u brojniku i nazivniku. Imamo:
5. Rijeiti integral
42
(x
+ 2 x3 + 4 x + 4 ) : ( x 4 + 2 x3 + 2 x 2 ) = x 2 ,
pri
emu
je
ostatak
pri
dijeljenju
x5 + 2 x3 + 4 x + 4
4 x3 + 4 x 2 + 4 x + 4
= x2+
= x 2 + 4 R( x) ,
4 x + 4 x + 4 x + 4 , tako da je
x 4 + 2 x3 + 2 x 2
x 4 + 2 x3 + 2 x 2
odnosno
x5 + 2 x3 + 4 x + 4
I = 4
dx = ( x 2 ) dx + 4 R ( x )dx
x + 2 x3 + 2 x 2
Sada je potrebno racionalnu funkciju R ( x ) razloiti na parcijalne razlomke. Kao prvo,
3
rastavimo nazivnik razlomka R ( x ) na proste faktore: x 4 + 2 x 3 + 2 x 2 = x 2 ( x 2 + 2 x + 2 ) . Sada
vidimo da emo pri rastavu na parcijalne razlomke imati tri sabirka iji nazivnici su redom x ,
x 2 i x 2 + 2 x + 2 . Dakle,
x3 + x 2 + x + 1 A B
Cx + D
= + 2+ 2
.
2
2
x ( x + 2 x + 2) x x
x + 2x + 2
x 2 ( x 2 + 2 x + 2)
imamo:
Odavde,
nakon
mnoenja
sa
x3 + x 2 + x + 1 = A( x3 + 2 x 2 + 2 x) + B( x 2 + 2 x + 2) + Cx3 + Dx 2 .
Nakon izjednaavanja odgovarajuih koeficijenata dobijamo sistem jednaina:
x3 : A + C = 1 ,
x2 : 2 A + B + D = 1 ,
x : 2 A + 2B = 1 ,
x0 : 2B = 1 ,
1
ije rjeenje je A = 0 , B = D = , C = 1 , pa je:
2
1
1
x+
x3 + x 2 + x + 1
2 , odakle dobijamo
= 2 +
x 2 ( x 2 + 2 x + 2) x 2 x 2 + 2 x + 2
1
x+
1 dx
x2
2 dx =
I = 2x + 4 2 + 2
2
x + 2x + 2
2 x
1 1
1
x2
d
x
= 2 x + 4 + ln( x 2 + 2x + 1) 2
.
+
+
2
2
2
2
2
2
x
x
x
I1
Integral I1 rjeavamo kao u 1.8.1. svoenjem na kanonski oblik:
43
I1 =
dx
dx
dt
x +1 = t
=
=
=
= arctg ( x + 1) + C .
2
dx
=
dt
1+ t2
x + 2x + 2
( x + 1) + 1
2
Na kraju imamo:
x2
1
1 1
I = 2 x + 4 + ln( x 2 + 2 x + 1) arctg ( x + 1) + C =
2
2
2x 2
2
2
x
= 2 x + 2 ln( x 2 + 2 x + 2) 2arctg ( x + 1) + C .
x
2
Rijeiti integrale:
dx
.
66. 2
x + 2x + 5
dx
69.
.
3 + x x2
dx
.
72. 2
2x 2x + 1
xdx
75. 4
.
x 2x 2 1
dx
.
78.
x x2
x2
81.
dx .
2
x 4x + 5
dx
.
84.
4x 2 + 4x 3
dx
87.
.
1 + 4x x2
x +1
dx .
90.
x2 + x +1
2x 1
93. 2
dx .
x 3x + 2
7x 1
96. 2
dx .
2 x 3x + 1
67.
70.
73.
76.
79.
82.
85.
88.
91.
94.
97.
xdx
.
7 x + 13
3x 2
x 2 4 x + 5dx .
3 2x
x 2 2 x + 2dx .
(x 1)dx
x2 x 1 .
2x 8
1 x x 2 dx .
dx
2 x 2 + 3x .
dx
68.
4 x 2 12 x + 10
dx
4 + 2x x 2 .
xdx
3 2x x 2 .
(x + 1)dx
3x 2 2 x 1 .
3x + 2
2 x 2 + x 3dx .
44
71.
74.
77.
80.
83.
.
86.
89.
92.
95.
98.
dx
.
2x 1
dx
2 x 2 5x + 7 .
2x + 1
1 + 3x 4 x 2 dx .
dx
2 + 3x 2 x 2 .
xdx
5x 2 2 x + 1 .
dx
2x x 2 .
dx
2x 2 x + 2 .
xdx
5 + x x2 .
dx
x 2 4x .
2x + 7
x 2 + x 2dx .
x4
x 2 5 x + 6dx .
3x
x2
x 2 3x + 2dx .
5x 3 + 2
102. 3
dx .
x 5x 2 + 4 x
dx
.
105.
x(x + 1) 2
99.
x5
x 3 + 1dx .
( x + 1) 3
111. 2
dx .
x x
5x 8
114. 3
dx .
x 4 x 2 + 4 x
108.
117.
1.6.
x2 + x +1
x 5 2 x 4 + x 3 dx .
100.
103.
106.
109.
x2
x 2 6 x + 10dx .
x3 1
4 x 3 x dx .
x3
x 2dx .
3x 2 + 2 x 3
x 3 x dx .
dx
x 2 ( x 4 1) .
x 2 5x + 9
x 2 5x + 6dx .
x4
104. 4 dx .
x 1
x4
107. 2
dx .
x +4
2 + 3x
110.
dx .
(3 x )3
101.
x2 x + 2
113. 4
dx .
x 5x 2 + 4
3x 2 + x + 3
x4 +1
116.
dx
.
115. 3
( x 1) 3 ( x 2 + 1)dx .
x x2 + x 1
x3 6
x 6 2 x 4 + 3x 3 9 x 2 + 4
dx
.
119.
dx .
118. 4
x + 6x 2 + 8
x 5 5x 3 + 4x
112.
Integracija nekih iracionalnih funkcija
r1
r2
s1 ax + b s2
+
ax
b
,
,...dx
1.6.1. Integral oblika R x,
cx + d cx + d
r1
r2
s1 ax + b s2
ax
b
+
,
,... dx , gdje je R racionalna funkcija, a
Integral oblika R x,
cx + d cx + d
ax + b
r1 , s1 , r2 , s 2 ,... su cijeli brojevi, rjeavamo smjenom
= t n gdje je n najmanji zajedniki
cx + d
sadralac brojeva s1 , s2 ,...
Rijeeni primjeri
1 x +1
dx .
3
x +1
Rjeenje. U ovom integralu emo uvesti smjenu t 6 = x + 1 , dx = 6t 5 dt , jer je NZS(2,3)=6 (u
podintegralnoj funkciji imamo drugi i trei korijen), tako da dobijemo:
1+
45
1 x +1
1 t3 5
t8 t5
6
t
dt
=
6
dx
=
1+ 3 x +1
1+ t2
t 2 + 1 dt = 6 I1 .
Sljedei korak je da podijelimo polinome u brojniku i nazivniku racionalne funkcije. Rezultat
dijeljenja je polinom: t 6 t 4 t 3 + t 2 + t 1 ,
ostatak je 1 t tako da integral I1 postaje
t 1
I1 = ( t 6 t 4 t 3 + t 2 + t 1)dt 2 dt .
t +1
Integral na desnoj strani emo rastaviti na sumu dva integrala:
t 1
tdt
1
1
2
t 2 + 1dt = t 2 + 1 t 2 + 1dt = 2 ln(t + 1) arctgt ,
gdje smo prvi integral rijeili smjenom u = t 2 + 1 , du = 2tdt .
Uvrtavajui ovo u integral I1 , a zatim integral I1 u I dobijamo:
1 x +1
t 1
6
4
3
2
dx
=
6
(t
t
+
+
+
t
t
1)
dt
6
dt =
3
t2 +1
x +1
6
6
3
= t 7 + t 5 + t 4 2t 3 3t 2 + 6t + +3ln(1 + t 2 ) 6arctgt + C.
7
5
2
Na kraju je potrebno staviti t = 6 x + 1 .
1+
dx
.
x + 3 x + 24 x
Rjeenje. U integralu se promjenljiva x nalazi pod drugim, treim i etvrtim korijenom, pa
kako je NZS (2,3, 4) = 12 , to emo u integralu uvesti smjenu x = t 12 , dx = 12t 11dt . Imamo
dx
t11
t8
=
12
=
12
dt
x + 3 x + 2 4 x t 6 + t 4 + 2t 3
t 3 + t + 2dt ,
gdje smo brojnik i nazivnik podijelili sa t 3 .
Polinom u brojniku podintegralne funkcije je stepena veeg od polinoma u nazivniku, pa
emo podijeliti polinome u brojniku i nazivniku. Nakon dijeljenja dobijamo
t8
3t 2 6t 8
5
3
2
= t t 2t + t + 4 + 3
, pa je
t 3 +t+2
t +t+2
3t 2 6t 8
dx
5
3
2
(
t
2
t
+
t
4)
dt
+
12
12
+
=
t3 + t + 2 d t .
x + 3 x + 24 x
I1
Dakle, imamo:
dx
6
4
3
2
x + 3 x + 2 4 x = 2t 3t 8t + 6t + 48t + 12I1 .
46
Kako bi izraunali integral I1 potrebno je nazivnik tog integrala rastaviti na proste faktore.
Imamo t 3 + t + 2 = t 3 + 1 + t + 1 = (t + 1)(t 2 t + 1) + (t + 1) = (t + 1)(t 2 t + 2) ,
pri emu kvadratni trinom na desnoj strani nije mogue dalje rastavljati, tako da emo
podintegralnu funkciju u integralu I1 rastaviti na dva parcijalna razlomka iji nazivnici su
t + 1 i t 2 t + 2 . Dakle,
3t 2 6t 8
A
Ct + D
,
=
+ 2
2
(t + 1)(t t + 2) t + 1 t t + 2
pa nakon mnoenja sa ( t + 1)(t 2 t + 2) dobijamo
3t 2 6t 8 = A(t 2 t + 2) + C (t 2 + t ) + Dt + D = ( A + C )t 2 + ( A + C + D)t + 2 A + D.
Izjednaavanjem odgovarajuih koeficijenata nakon mnoenja u prethodnoj jednakosti
A+C = 3
dobijamo sljedei sistem jednaina: A + C + D = 6
2 A + D = 8
1
11
17
Rjeenje ovoga sistema je: A = ; C = ; D = .
4
4
2
Sada je
1
11 17
t
3t 2 6t 8
4 + 4
2 , odakle imamo
=
2
2
(t + 1)(t t + 2) t + 1 t t + 2
11 17
t
1 dt
2 dt = 1 ln t + 1 + 1 11t 34 dt = 1 ln t + 1 + 1 I .
I1 =
+ 42
2
4 t +1
4
4 t2 t + 2
4
4
t t + 2
Integral I2 rjeavamo kao u 1.6.1. Kao prvo, odredimo konstante M i N takve da vrijedi
11t 34 = M (2t 1) + N (jer je (t 2 t + 2) = 2t 1 ).
2 M = 11
Izjednaavanjem odgovarajuih koeficijenata dobijamo sistem jednaina:
,
N M = 34
11
57
odakle je M = ; N = .
2
2
Iz svega slijedi da je: :
47
1
11
57
dt
t
= u = 11 ln(t 2 t + 2)
2
I 2 = ln(t t + 2)
=
2
2
2
2 1 7
2
dt = du
t +
2 4
57
du
11
57 2
2t 1
= ln(t 2 t + 2)
arctg
+ C.

2 u2 + 7 2
2
7
7
4
Sada moemo dati konano rjeenje datog integrala (sjetimo se, t = 12 x ):
dx
3
6
12
4
12
x + 3 x + 2 4 x = 2 x 3 x 8 x + 6 x + 48 x + 3ln x + 1 +
+
33
ln
2
x 12 x + 2
171
212 x 1
+ C.
arctg
7
7
Pn ( x )
ax 2 + bx + c
Pn ( x)
dx , gdje je Pn ( x ) polinom n tog stepena rjeavamo metodom

ax 2 + bx + c
Ostrogradskog, koja se sastoji u sljedeem:
1. Dati integral napiemo u obliku
Pn ( x)
dx
2
(1)
ax 2 + bx + c dx = Qn1 ( x) ax + bx + c + ax 2 + bx + c ,
gdje je Qn 1 ( x) polinom stepena ( n 1) s neodreenim koeficijentima, a je nepoznati
koeficijent.
Integral
2. Izraz (1) diferenciramo, a zatim pomnoimo sa ax 2 + bx + c .

3. Nakon mnoenja dobit emo jednakost dva polinoma na osnovu koje (izjednaavanjem
koeficijenata uz odgovarajue stepene) odredimo neodreene koeficijente polinoma Qn 1 ( x) i
koeficijent .
Rijeeni primjeri
x 2 3x + 1
x2 + x + 1
dx .
48
Rjeenje. U brojniku podintegralne funkcije je polinom drugog stepena, pa emo za polinom s

neodreenim
koeficijentima
uzeti
polinom
prvog
stepena,
tj.
polinom
Qn 1 ( x) = Q21 ( x) = Ax + B . Imamo:
x 2 3x + 1
dx = ( Ax + B ) x 2 + x + 1 +
dx
.
x + x +1
x + x +1
Diferenciramo posljednju jednakost i dobijemo:
x 2 3x + 1
2x + 1
= A x2 + x + 1 +
( Ax + B) +
.
2 x2 + x + 1
x2 + x + 1
x2 + x + 1
2
Nakon mnoenja jednakosti sa
x 2 + x + 1 , dobijemo:
1
x 2 3 x + 1 = A( x 2 + x + 1) + ( x + )( Ax + B ) + .
2
Sada grupiemo koeficijente na desnoj strani jednaine po stepenima promjenjive x:
1
3
x 2 3 x + 1 = 2 Ax 2 + A + B x + A + B + .
2
Izjednaavanjem koeficijenata uz jednake stepene na lijevoj i desnoj strani dobijamo sistem

jednaina:
2A = 1
3
A + B = 3
2
1
A+ B + =1
2
1
15
19
Rjeenje ovog sistema je: A = ; B = ; = .
2
4
8
Sada imamo:
x 2 3x + 1
dx
15 2
19
1
x2 + x + 1dx = 2 x 4 x + x + 1 + 8 x 2 + x + 1 =
1
dx
15
19
1
= x x2 + x + 1 +
= x+ 2 =t =
2
4
8
2
1 3
dx = dt
x+ +
2 4
1
19
( 2 x 15) x 2 + x + 1 +
4
8
1
( 2 x 15)
4
dt
1
19
3
( 2 x 15) x 2 + x + 1 + ln t + t 2 + + C =
4
8
4
3
4
19
1
x 2 + x + 1 + ln x + + ( x 2 + x + 1) + C.
8
2
t2 +
49
4 x 2 dx .
Rjeenje. Podintegralnu funkciju emo napisati neto drugaije:

2
2
4 x2 x ( 4 x )
x4 4 x2
=
=
x2 4 x2 = x2 4 x2
,
4 x2
4 x2
4 x2
pa sad moemo primijeniti metod Ostrogradskog. Dakle,
x4 4 x2
I = x 2 4 x 2 dx =
dx ,
4 x2
gdje je Pn ( x ) = x 4 4 x 2 polinom etvrtog stepena, zbog ega je
Qn 1 ( x ) = Ax 3 + Bx 2 + Cx + D polinom treeg stepena. Sada imamo:
x4 4 x2
dx = ( Ax 3 + Bx 2 + Cx + D ) 4 x 2 +
dx
.
4 x2
4 x2
Diferencirajui ovaj izraz dobijamo:
x4 4 x2
2x
= ( 3 Ax 2 + 2 Bx + C ) 4 x 2
( Ax3 + Bx2 + Cx + D ) + 2 .
2
2
4 x
2 4 x
4 x
Nakon mnoenja jednakosti sa 4 x 2 imamo:
x 4 4 x 2 = ( 3 Ax 2 + 2 Bx + C ) (4 x 2 ) x ( Ax 3 + Bx 2 + Cx + D ) + .
Grupiui faktore na desnoj strani jednakosti sredimo po stepenima promjenljive x dolazimo
do jednakosti:
x 4 4 x 2 = 4 Ax 4 3Bx3 + (12 A 2C ) x 2 + ( 8 B D ) x + 4C + .
Izjednaavajui odgovarajue koeficijente polinoma na lijevoj i desnoj strani jednakosti
dobijemo sistem jednaina:
4 A = 1
3 B = 0
12 A 2C = 4
8B D = 0
4C + = 0
1
1
Rjeenje ovog sistema je: A = ; B = 0; C = ; D = 0; = 2 .
4
2
Uvrtavanjem dobijenih koeficijenata dobijamo
dx
x4 4 x2
1 3 1
2
4 x 2 dx = 4 x + 2 x 4 x 2 4 x2 .
Integral na desnoj strani je tablini, pa je rjeenje naeg zadatka (nakon mnoenja posljednje
jednakosti sa (-1)):
50
1
dx
1
x
1
I = x3 x 4 x 2 + 2
= x ( x 2 2 ) 4 x 2 + 2 arcsin + C .
2
2
4
4 x2 4
Integral oblika
ax 2 + bx + cdx
ax 2 + bx + c dx moemo rijeiti metodom Ostrogradskog (1.6.2.) tako
to racionaliemo brojnik u podintegralnoj funkciji.

Meutim moemo ga uraditi svoenjem na kanonski oblik kvadratnog trinoma
2
ax + bx + c .
Svoenjem na kanonski oblik kvadratnog trinoma integral se svodi na jedan od dva osnovna
integrala:
x 2
a2
x
1 a 2 x 2 dx =
a x 2 + arcsin + C , a > 0 ;
2
2
a
2
x 2
a
2 x 2 + a 2 dx =
x + a 2 + ln x + x 2 + a 2 + C .
2
2
Rjeenje integrala 2 dobijemo metodom parcijalne integracije na sljedei nain:
I =
u = x2 + a2
x
dx =
x 2 + a 2 dx = du =
x2 + a2
dv = dx
v=x
= x x2 + a2
x2 + a2 a2
x2 + a2
(2)
dx = x x 2 + a 2
x2 + a2
x2 + a2
+ a2
dx
x2 + a2
Kada u jednakosti (2) prebacimo I na lijevu stranu i podijelimo sa 2 dobijemo

x 2
a2
2
2
2
x
+
a
dx
=
x
+
a
+
ln x + x 2 + a 2 + C .
2
2
2 tj.
Rijeeni primjeri
4 x 2 2 x + 1dx .
Rjeenje. Podintegralnu funkciju tj. kvadratni trinom pod krojenom svodimo na kanonski
oblik i uvedemo smjenu kako smo to radili u paragrafu 1.5.2:
51
2
2
1
1
1 1
1
3
2 1
4x 2x +1 = 4 x x + = 4 x + = 4 x + ,
2
4
4 16 4
4 16
2
1
1
3
t = x = 2 t 2 + 3 dt
2
4
2
1
2
x
x
+
dx
=
x
+
dx
=
4
4 16
16
dx = dt
3
Integral u (3) je uraeni integral 2 kod kojeg je a 2 = . Dakle,
16
3
t 2 3
3
3
2
2
t + 16 dt = 2 t + 16 + 32 ln t + t + 16 + C .
pa je
(3)
Vraanjem u jednakost (3) dobijamo

3
3
3
2
2
2
4 x 2 x + 1dx = t t + 16 + 16 ln t + t + 16 + C ,
kad vratimo smjenu t = x
1
dobijemo:
2
1
1
1 3
1
1
1
4 x 2 2 x + 1dx = x x 2 x + + ln x + x 2 x + + C .
2
2
4 16
2
2
4
2 + x x 2 dx .
Rjeenje. Kada kvadratni trinom u podintegralnoj funkciji svedemo na kanonski oblik

2
2
2
1 1
1 1 9
1
2
2
dobijemo: 2 + x x = 2 ( x x ) = 2 x = 2 x + = x .
2 4
2 4 4
2
Sada imamo:
2 + x x dx =
2
2
2
1
9
1
3
=
t
x
2
x dx =
2 = 2 t dt.
4
2

dt = dx
Integral na desnoj strani u (4) je integral tipa 1o u kome je a =

9
2
t 1 9 2
9
2t t 9 2
3
2
2 t dt = 42 arcsin 3 + 2 t 4 t + C = 8 arcsin 3 + 2 4 t + C .
2
1
Ako vratimo smjenu t = x u (4) , imamo konano rjeenje naeg zadatka:
2
52
(4)
3
, pa imamo:
2
9
2x 1 2x 1
+
2 + x x 2 dx = arcsin
2 + x x2 + C .
8
3
4
Pokuajte sami izraunati ove integrale metodom Ostrogradskog, imajui u vidu da je

4 x2 2 x + 1
dx , odnosno
4 x 2 2 x + 1dx =
4 x2 2 x + 1
2 + x x2
2 + x x 2 dx =
dx .
2 + x x2
( x )
Uvoenjem smjene
dx
n
ax 2 + bx + c
1
=t
x
integral
(x )
dx
n
ax 2 + bx + c
se svodi na integral
oblika 1.6.2.
Rijeeni primjeri
dx
3
x2 + 1
Rjeenje. U datom integralu emo uvesti smjenu t =
1
1
dt
, na osnovu koje je x = i dx = 2 .
x
t
t
Nakon uvoenja smjene imamo:

1
1
2 dt
=
x
dx
t2
t
t
I =
=
=
=
dt .
2
1 1
x3 x 2 + 1 dx = 1 dt
t
+
1
+1
t2
t3 t2
Sada smo dobili integral Ostrogradskog kod koga je polinom u brojniku stepena dva. Zbog
toga je polinom sa neodreenim koeficijentima na desnoj strani stepena jedan, tj. integral
piemo u obliku
t2
dt
2
t 2 + 1 dx = ( At + B ) t + 1 + t 2 + 1 .
Diferenciranjem ove jednakosti dobijamo:
t2
t
At + B ) +
= A t2 +1 +
,
(
t2 +1
t2 +1
t2 +1
53
pa nakon mnoenja sa t 2 + 1 i grupisanja koeficijenata imamo:

t 2 = A(t 2 + 1) + t ( At + B) + ,
t 2 = 2 At 2 + Bt + A + .
Sada izjednaimo odgovarajue koeficijente i dobijemo sistem jednaina:
2A = 1
B=0
A+ = 0
1
1
Rjeenje sistema je: A = ; B = 0; = .
2
2
Uvrtavanjem dobijenih vrijednosti koeficijenata u polazni izraz imamo:
t2
t 2
dt
t 2
1
1
2
t 2 + 1 = 2 t + 1 2 t 2 + 1 = 2 t + 1 2 ln t + t + 1 + C .
1
Sada je potrebno vratiti staru promjenljivu t = , i dobiti konano rjeenje u obliku:

x
I =
1
2x
1
1 1
+ 1 + ln +
2
2 x
x
1
+1 + C .
x2
( x 1)
dx
4
x2 + 2
1
, kao to je reeno u uvodu. Sada je
x 1
potrebno izraziti x i dx preko nove promjenljive t . Imamo:
1
1
t +1
dt
, odakle je dx = 2 .
x 1 = , pa je x = + 1 =
t
t
t
t
Sada je
1
x 1 =
t
1
dx
t3
I =
= dx = 2 dt =
dt.
4
t
3t 2 + 2t + 1
( x 1) x 2 + 2
1
t=
x 1
Dobijeni integral je integral kojeg emo rijeiti metodom Ostrogradskog. Polinom u
brojniku je stepena tri, pa emo za nepoznati polinom na desnoj strani uzeti polinom stepena
dva. Imamo:
Rjeenje. U ovom integralu emo uvesti smjenu t =
54
t 3
3t 2 + 2t + 1
dt = ( At 2 + Bt + C ) 3t 2 + 2t + 1 +
dt
3t 2 + 2t + 1
Poslije diferenciranja gornje jednakosti i mnoenja sa

polinome:
t 3 = ( 2 At + B ) ( 3t 2 + 2t + 1) + ( At 2 + Bt + C ) (3t + 1) + .
3t 2 + 2t + 1 dobijemo jednake
Nakon izjednaavanja odgovarajuih koeficijenata polinoma na lijevoj i desnoj strani

jednakosti dobijemo sistem jednaina:
9 A = 1
5 A + 6B = 0
2 A + 3B + 3C = 0
B+C + = 0
Rjeenje ovog sistema je:
1
5
1
4
A= ; B= ; C = ; = .
54
54
54
9
Vrijednosti koeficijenata vratimo u polaznu jednakost. Dobijamo:
t 3
dt
1
5
2
2
3t 2 + 2t + 1dt = 54 (6t 5t + 1) 3t + 2t + 1 54 3t 2 + 2t + 1.
Integral na desnoj strani rjeavamo svoenjem na kanonski oblik, (kao u 1.5.2.) a zatim
2
uvoenjem odgovarajue smjene. Naime,
2 1
1 2
3t + 2t + 1 = 3 t 2 + t + = 3 t + + ,
3 3
3 9
2
pa je
dt
3t 2 + 2t + 1
1
1
du
= u =t+3 =
=
2
3
2
2
du = dt
1 2
u +
3 t + +
9
3 9
dt
2
1
1
2 1
1
ln u + u 2 + + C =
ln t + + t 2 + t + + C.
3 3
9
3
3
3
Sada imamo
( x 1)
dx
4
x +2
2
1
5
1
2 1
ln t + + t 2 + t + + C ,
(6t 2 5t + 1) 3t 2 + 2t + 1
3
3 3
54
54 3
pri emu je jo potrebno umjesto t staviti
1
.
x 1
55

Rijeiti integrale:
x3
dx .
120.
x 1
123.
126.
121.
xdx
x +1 + x +1
3
dx
(2 x )
x
129.
x+
132.
(x + 1)
135.
dx
1 x
dx .
x +1 + 2
x +1
3x + 1 1
x3 x + 1
138.
141.
144.
dx .
x 2 + 2x + 2
dx .
x 2 2 x + 2dx .
2 x x 2 dx .
124.
127.
130.
133.
dx
(x + 1)
139.
142.
159.
2x 2 2x + 1
3x 3
146.
1 2 x x 2 dx .
x + x + 2dx .
dx
152.
.
(x + 1) x + 2 x
157.
x 2 + 2x 1
x 1
143.
154.
156.
x +1 + 2
140.
dx
x 2 1
dx
(x + 1)
dx .
x 2 + 4x + 5
x3
dx .
1 + 2x x 2
x5
dx .
2
1 x
125.
151.
dx .
x +1
x+3
128. 2
dx .
x 2x + 3
dx
131.
.
x + 2 +1
x + 2 1
dx
134.
.
3
x ( x + 1) 2
dx .
x 2 2x + 5
x4
x 1
dx .
x +1
122.
137.
148.
153.
dx .
4 x + xdx .
dx
150.
.
(x + 1) x + x + 1
2
dx .
2 x 2 3x
3
2
x +1
dx .
x 1
x +1 +1
dx .
x +1 1
145.
147.
1+ x
1 x
+ ( x + 1)
x2 + 1+ x
136.
1
2
dx
2
x2 x +1
dx
.
x 2 +1
dx
x 2 + 4x 4
.
56
149.
x 2 + 4x + 5
3x 2 5 x
3 2x x 2
dx .
x 4 + 2 x 2 1dx .
x 2 2 x 1dx .
2
dx .
155.
(x + 1)
158.
(x 1)
dx
x 2 + 2x
dx
x 2 + 3x + 1
1.7.
Integral binomnog diferencijala
Neodreeni integral
x (a + bx )
n p
x (a + bx )
n p
dx
dx se moe izraziti preko elementarnih funkcija u
sljedea tri sluaja:
a) Ako je p cio pozitivan broj, integral se rjeava neposredno razvijajui binom ( a + bx n )
pomou Njutnovog binomnog obrasca.

q
u
, n = , (gdje su q i u
r
v
cijeli, a r i v prirodni brojevi), integral je mogue rijeiti uvoenjem smjene x = t s , gdje je
s = NZS ( r , v) .
m +1
r
b) Ako je p razlomak oblika p = (gdje su r i s cijeli brojevi), a
je cio broj, integral
n
s
se rjeava smjenom a + bx n = t s , gdje je s nazivnik razlomka p .
m +1
r
c) Ako je p razlomak oblika p = (gdje su r i s cijeli brojevi), a
+ p je cio broj,
n
s
integral se rjeava smjenom ax n + b = t s , gdje je s nazivnik razlomka p .
Ukoliko je p cio negativan broj, a m i n razlomci oblika m =
Rijeeni primjeri
(1 + x )
3
dx .
Rjeenje. Ovaj integral emo napisati u obliku
(1 + x )
3
x (a + bx )
m
n p
dx . Imamo:
dx = x 1 + x 3 dx.
1
2
1
1
, n = i p = 2 , pa imamo sluaj a) u kojem je p negativan cio broj. Potrebno
2
3
je uvesti smjenu x = t 6 , jer je 6 = NZS (2, 3) . Imamo:
Dakle, m =
I =
1+ 3 x
dx =
t8
x = t6
= 6
dt.
5
2
dx = 6t dt
(1 + t 2 )
57
(1)
Dobili smo integral racionalne funkcije kod koje je stepen polinoma u brojniku (koji je 8) vei
od stepena polinoma u nazivniku (koji je 4), pa je potrebno podijeliti polinom u brojniku s
polinomom u nazivniku. Imamo:
t 8 : (t 4 + 2t 2 + 1) = t 4 2t 2 + 3
t 8 + 2t 6 + t 4 (oduzmemo)
2t 6 t 4
2t 6 4t 4 2t 2 (oduzmemo)
3t 4 + 2t 2
3t 4 + 6t 2 + 3(oduzmemo)
4t 2 3(ostatak )
Dakle,
t8
( t 2 + 1)
= t 4 2t 2 + 3
4t 2 + 3
( t 2 + 1)
, pa uvrtavajui u (1) dobijamo
4t 2 + 3
t5
t3
6
12
=
+ 18t 6 I1 .
I = 6 ( t 4 2t 2 + 3) dt
dt
2 2
5
3
(1 + t )
Integral I1 moemo zgodno napisati koristei injenicu da je 4t 2 + 3 = 4(t 2 + 1) 1 , odakle

imamo
4(t 2 + 1)
dt
dt
dt
I1 =
dt
= 4
= 4arctgt I 2 .
2
2
2
2
2
2 2
+
t
1
(
)
+
t
+
t
+
t
1
1
1
( )
( )
( )
Integral I 2 je jednostavno izraunati primjenom rekurentne formule 5. iz paragrafa 1.4. (za
n = 2 ) na osnovu koje imamo
1
t
dt
= 2
+ arctgt + C .
I2 =
2
(1 + t 2 ) 2(t +1) 2
Sada moemo integral I 2 uvrstiti u I1 a zatim I1 u I i dobiti:
I =6
t5
t3
t
1
12 + 18t 6(4arctgt 2
arctgt ) + C .
5
3
2(t + 1) 2
Nakon vraanja poetne promjenljive (iz x = t 6 slijedi t = 6 x ) dobijamo konano

rjeenje u obliku
66 5
36 x
x
6
4
18
dx
=
x
x
+
x
+
21arctg 6 x + C .
3 2
6
5
1
+
x
1+ x
Napomenimo da je dati integral mogue rjeavati i kao integral tipa 1.6.1.

58
x3
1 + 2 x2
dx .
r
Rjeenje. p = . Ovaj integral emo napisati u obliku:
s
1
3
x
1
3
2 2
dx
x
x
dx , iz kojeg vidimo da je m = 3 , n = 2 , p = , to znai da
=
1
+
2
(
)
1 + 2x2
2
m +1
m +1 3 +1
trebamo provjeriti da li je
cio broj. Imamo
=
= 2 , to je cio broj , pa
n
n
2
uvodimo smjenu t 2 = 1 + 2 x 2 , jer je 2 nazivnik razlomka p .
1
Sada je potrebno izraziti x i dx preko t . Imamo: 2 x 2 = t 2 1 , x 2 = ( t 2 1) , odakle je
2
1
1
1 2
tdt
1 1 2
x=
t 1) 2 . Diferenciranjem dobijamo da je dx =
( t 1) 2 2tdt =
.
(
2
2 2
2 t 2 1
Uvrtavajui ovu smjenu u integral dobijamo:
x3
1
2 2
(1 + 2 x )
dx =
23
(t
1)
3
2
tdt
1
1
1
1
= ( t 2 1) dt = t 3 t + C =
12
4
2 t 2 1 4
3
1
1
1
2 2
2 2
1
2
1
2
+
x
+
x
(
) 4(
) +C .
12
dx
.
x 2 x3
Rjeenje. Dati integral emo napisati u odgovarajuem obliku. Imamo:
1
dx
3
3 3
=
x
2
x
) dx ,
x3 3 2 x3 (
1
m +1
pa je m = 3 , n = 3 i p = . Pogledajmo sad vrijednost izraza
. Imamo
3
n
m + 1 3 + 1
2
=
= , to nije cijeli broj. Dakle, odbacili smo sluaj b). Ostaje nam jo da
n
3
3
m +1
m +1
2 1
provjerimo da li je
+ p cio broj. Imamo
+ p = = 1 , to jeste cio broj, pa
n
n
3 3
emo uvesti smjenu onako kako je navedeno u sluaju c) (vodimo rauna o tome da je a = 2 i
b = 1 ).
3
59
Stavit emo 2 x 3 1 = t 3 , jer je 3 nazivnik razlomka p . Sada je potrebno izraziti x i dx

preko t . Nakon mnoenja sa x3 u naoj smjeni imamo 2 x3 = t 3 x3 , odakle je x3 (t 3 + 1) = 2 ,
1
2 3 3
3
odnosno x = 3 = 2 ( t + 1) 3 .
t +1
4
4
1
Odavde je dx = 3 2 (t 3 + 1) 3 3t 2 dt = 3 2 t 2 (t 3 + 1) 3 dt .
3
Uvrtavajui
2 x3 = 2
dx
33
2 x3
smjenu
integral,
imajui
vidu
da
je
tada
1
tdt =
2
x3 =
2
t +1
3
2
t3
=
2
, dobijamo
t3 +1
t3 +1
3 2 t 2 (t 3 + 1) 3 dt
2 2t 3
t3 +1 t3 +1
1
1 3 2 x3
= t2 + C =
4
4
x
1
3
2 t 2 (t 3 + 1) 3 dt
2 (t 3 + 1) 1 3 2 t (t 3 + 1)
+ C,
jer je
3
2 x3
2
3
t = 3 1 =
.
x
x
dx
.
1 + 8 x3
Rjeenje. Dati integral emo napisati u obliku
1
dx
0
3 3
=
x
1
+
8
x
) dx ,
3 1 + 8 x3 (
1
odakle vidimo da je m = 0 , n = 3 i p = .
3
m +1 0 +1 1
Dalje je
=
= , to nije cio broj.
n
3
3
m +1 1 1 1
+ = = 0 , to je cio broj, pa imamo sluaj c). U ovom sluaju
Meutim,
n
p 3 3
3
uvodimo smjenu x + 8 = t 3 (jer je a = 1 i b = 8 ), odakle je x 3 = t 3 8 , odnosno
3
60
x = ( t 3 8) 3 . Odavde je dx = ( t 3 8) 3 t 2 dt . Primijetimo da je na osnovu ove smjene
x3 =
1
, pa uvrtavajui smjenu u integral dobijamo
t 8
3
8 3 2 3
tdt
= 1 + 3
I =
t ( t 8 ) 3 dt = 3 .
3
3
t 8
t 8
1 + 8x
Integral na desnoj strani je integral racionalne funkcije, koju emo rastaviti na parcijalne
razlomke. Kako je t 3 8 = ( x 2)( x 2 + 2 x + 4) , to je
t
A
Bt + C
.
=
+ 2
3
t 8 t 2 t + 2t + 4
Odavde, nakon mnoenja sa t 3 8 dobijamo
t = At 2 + 2 At + 4 A + Bt 2 2 Bt + Ct 2C , odakle izjednaavanjem koeficijenata uz jednake
stepene imamo sistem jednaina
A+ B = 0
2 A 2B + C = 1
4 A 2C = 0
1
1
1
Rjeenje sistema je A = , B = i C = , pa imamo
6
6
3
1 dt 1 (t 2)dt
1
11
3
t +1
+ 2
= ln t 2 + ln(t 2 + 2t + 4)
I =
arctg
+ C.
6
62
6 t 2 6 t + 2t + 4
3
3
dx
Imajui u vidu da je t = 3 x 3 + 8 , konano rjeenje je oblika

1
I = ln
6
x 3 + 8 2 +
1
ln(
12
x 3 + 8
+ 2 3 x 3 + 8 + 4)
1
2 3
arctg
x 3 + 8 + 1
+ C.
3

Rijeiti integrale:
dx
.
160.
x(1 + 3 x ) 3
163.
166.
x 3 (1 + x) dx .
x6
x +1
2
dx .
x2
161.
164.
167.
1 x2
162.
165.
168.
(1 +
dx
4
23
1+ x2
dx
(x
x3
dx .
+2
61
(1 + 2 x )
3
2 2
dx
4
1+ x4
4
dx .
1
3
dx;( x = t 4 ) .
169.
172.
175.
1.8.
dx
3
1+ x
(1 + x )
1
3
dx .
(1 + x ) dx .
1
3
170.
173.
5
3
x 1 + x 3 dx .
171.
174.
x (1 + 3 x ) 4 dx .
3
1 + x3
dx .
x2
1 x4
dx .
x5
R(x,
Integral oblika
Integral oblika
R(x,
ax 2 + bx + c dx
ax 2 + bx + c dx , gdje je R racionalna funkcija promjenljivih
x i ax 2 + bx + c , rjeavamo pomou takozvanih Eulerovih (Ojlerovih) smjena i svodimo

ga na integral racionalne funkcije nove promjenjive t .
Imamo tri sluaja:
a) Prva Eulerova smjena: ako je a > 0 , tada uvodimo smjenu ax 2 + bx + c = t x a ,
(opredjeljujemo se za znak + ili u zavisnosti od izraza pod integralom).
b) Druga Eulerova smjena: ako je a < 0 ali c > 0 , tada uvodimo smjenu
ax 2 + bx + c = tx c ,
(opredjeljujemo se za znak + ili u zavisnosti od izraza pod integralom)
c) Trea Eulerova smjena: ako kvadratni trinom ax 2 + bx + c ima realne i razliite krojene
i , tada je smjena: a( x ) = ( x )t 2 .
Rijeeni primjeri
Rjeenje. Poto je
x+
dx
.
x2 + x + 1
a = 1 > 0 , imamo prvi sluaj, u kome emo uzeti
smjenu
x + x + 1 = t x , jer se na korijen u podintegralnoj funkciji sabira sa x , pa emo na taj

nain u nazivniku podintegralne funkcije dobiti samo t .
Sada trebamo izraziti x i dx preko nove promjenljive t .
2
Kvadriranjem jednakosti
x 2 + x + 1 = t x dobijamo :
62
x 2 + x + 1 = x 2 2tx + t 2 , odakle izraunamo

x=
t 2 1
t2 + t +1
, dx= 2
dt , i uvrstimo u integral. Imamo:
2
2t + 1
( 2t + 1)
t2 + t +1
dx
I =
( 2t + 1)
dt
t2 + t +1
= 2
= 2
dt = 2 I1.
2
t
x + x2 + x + 1
( 2t + 1) t
Sada smo dobili integral racionalne funkcije. Polinom u nazivniku racionalne funkcije je
ve rastavljen na proste faktore, tako da emo u rastavu funkcije na parcijalne razlomke imati
2
tri sabirka, iji su nazivnici t , 2t + 1 i ( 2t + 1) . Imamo:
t2 + t +1
( 2t + 1)
A
B
C
.
+
+
t 2t + 1 ( 2t + 1)2
Nakon mnoenja sa t ( 2t + 1) i grupisanja koeficijenata uz jednake stepene dobijamo:

2
t 2 + t + 1 = (4 A + 2 B)t 2 + (4 A + B + C )t + A .
Izjednaavanje koeficijenata uz iste stepene na lijevoj i desnoj strani nas vodi do sistema
jednaina
4 A + 2B = 1
4A + B + C =1
A =1
3
3
odakle je A = 1, B = , C = .
2
2
Sada imamo:
dt
dt
dt
I = 2 I1 = 2 3
3
=
2
t
2t + 1
( 2t + 1)
3
3 1
1
t4
3 1
= 2 ln t ln 2t + 1 +
+ C = ln
+
+ C.
3
2
2 2t + 1
2 ( 2t + 1)
2 2t + 1
Konano rjeenje zadatka emo dobiti kada u posljednjem izrazu stavimo t = x + x 2 + x + 1 .

1+
dx
.
1 x x2
Rjeenje. Kvadratni trinom pod korijenom ima uz x 2 koeficijent a = 1 < 0 , pa nije mogue
uvesti prvu Eulerovu smjenu. Meutim, c = 1 > 0 , pa moemo uvesti drugu Eulerovu smjenu.
63
Odabrat emo, kao u prethodnom primjeru znak minus, kako bi se

se u nazivniku podintegralne funkcije sabira sa korijenom.
Dakle, uvodimo smjenu:
c = 1 ponitilo sa 1 koje
1 x x 2 = tx 1 ,
odakle kvadriranjem jednakosti i izvlaenjem x dobijemo x =
dx = 2
1+ t t2
( t 2 + 1)
dt . Sada smjenu uvrstimo u integral i dobijemo:

1+ t t2
I =
2t 1
, odakle je
t2 +1
dx
(1 + t )
2 2/
= 2/
dt
= 2
1+ t t2
dt = 2 I1.
t (2t 1)(t 2 + 1)
2t 1
t2 +1
Integral I1 je integral racionalne funkcije koju rastavljamo na parcijalne razlomke:
1 + 1 x x2
1+ t t2
A
B
Ct + D
+ 2
= +
.
2
t (2t 1)(t + 1) t 2t 1 t + 1
Nakon mnoenja sa t (2t 1)(t 2 + 1) i grupisanja koeficijenata uz jednake stepene imamo:
1 + 2t t 2 = ( 2 A + B + 2C ) t 3 + (2 D A C )t 2 + (2 A + B D)t A .
Sada dobijamo sistem jednaina:
2 A + B + 2C = 0
A C + 2 D = 1
2A + B D =1
A = 1
odakle je A = 1, B = 2, C = 0, D = 1 .
Uvrtavanjem u integral I1 imamo:
dt
dt
dt
2t 1
I = 2 I1 = 2 + 4
2
= 2 ln
2arctgt + C.
2
t
t
2t 1
1+ t
Konano rjeenje dobijamo kada vratimo staru promjenljivu, stavljajui t =
x x 2 + 3x + 2
x+
dx .
x 2 + 3x + 2
Rjeenje. Kvadratni trinom x 2 + 3 x + 2 ima realne nule x1 = 1 i x2 = 2 ,
64
1 + 1 2x x 2
.
x
pa je x 2 + 3x + 2 = ( x +1)( x + 2) . To znai da moemo primijeniti treu Eulerovu smjenu:
x +1
.
x+2
Sada je potrebno izraziti x i dx preko nove promjenljive t .
1 2t 2
, odakle diferenciranjem dobijamo
Iz izraza x + 1 = ( x + 2)t 2 dobijemo x = 2
t 1
1 2t 2
2t
2
2
2
x
+
3
x
+
2
=
x
+
2
t
=
t
x
+
2
=
t
+
2
.
Dalje
je
dx =
dt
(
)
(
)
.
2
2
t 1
( t 2 1)
x + 1 = ( x + 2)t 2 , odakle je t =
Sada smjenu uvrstimo u integral:
1 2t 2 1 2t 2
t 2
+ 2
2
2
2
t 1
x x + 3x + 2
t 1
dt = 2t t 1dt = I .
=
dx
x + x 2 + 3x + 2 1 2t 2 1 2t 2 2t 2 + t 1
+t 2
+ 2
t 2 1
t 1
Stepeni polinoma u brojniku i nazivniku posljednjeg integrala su jednaki, pa te polinome

moemo podijeliti. Kolinik pri dijeljenju je 1, a ostatak je 2t . Nakon dijeljenja imamo:
2t 2 t 1
2t
1
= 1 2
, pa, imajui u vidu da je 2t 2 + t 1 = 2 t ( t + 1) (jer trinom ima
2
2t + t 1
2t + t 1
2
1
nule t1 = i t2 = 1 ), dobijamo:
2
t
t
t
I = dt 2 2
dt = dt 2
dt = t 2
dt = t 2 I1.
2t + t 1
2t 1)( t + 1)
1
(
2 t ( t + 1)
2
Podintegralnu funkciju na desnoj strani emo rastaviti na parcijalne razlomke:
t
A
B
=
+
,
( 2t 1)( t + 1) t + 1 2t 1
odakle mnoenjem sa (t + 1)(2t 1) i izjednaavanjem koeficijenata uz jednake stepene na
obje strane jednakosti dobijamo sistem jednaina
2A + B = 1
B A=0
1
1
iz kojeg je A = , B = . Vraajui se u integral dobijamo:
3
3
1 dt 1 dt
1
1
I1 =
+
= ln t + 1 + ln 2t 1 + C
3 t + 1 3 2t 1 3
6
Sada je
65
2
1
1
I = t ln (t + 1) ln 2t 1 + C = t ln (t + 1) 2 ( 2t 1) + C .
3
3
3
Konano rjeenje dobijamo kada vratimo staru promjenljivu, stavljajui t =
x +1
.
x+2

Rijeiti integrale:
dx
.
176.
x x 2 1
dx
.
178.
x + x 2 + 2x + 2
1
180.
(3 + x )
182.
(x
1.9.
3+ x
dx .
3 x
x
3x + 2) x 4 x + 3
2
177.
x+
183.
1 2x
dx
.
1 2x x 2
dx
179.
.
x 1+ x x2
dx
181.
.
(x 2) x 2 + 4 x 3
dx .
1 + 2x
dx .
1 2x
Integracija nekih trigonometrijskih funkcija

Integral oblika
R(sin ax, cos ax)dx ,
R(sin ax, cos ax)dx ,
pri emu je podintegralna funkcija R racionalna
funkcija iji argumenti su trigonometrijske funkcije, rjeavamo uvodei smjenu:

2dt
2
ax
ax
.
tg
=t,
= arctgt , x = arctgt odakle je dx =
a(1 + t 2 )
a
2
2
ax
ax
2tg
1 tg 2
2t
1 t2
2
2
, cos ax =
, pa je: sin ax =
, cos ax =
.
Znamo da je: sin ax =
ax
ax
1+ t2
1+ t2
1 + tg 2
1 + tg 2
2
2
Kad uvedemo ovu smjenu dobit emo integral racionalne funkcije po t .
Ako vrijedi identitet R ( sin ax, cos ax) R (sin ax, cos ax ) (tj. ukoliko je racionalna
funkcija R parna kao funkcija svojih argumenata sin ax i cos ax , tada se integral oblika
R(sin ax, cos ax)dx moe rjeavati uvoenjem smjene:
66
tgax = t , sin ax =
x=
t
1 + tg t
2
, cos ax =
1
1 + tg 2t
1
dt
.
arctgt ; dx =
a
a(1 + t 2 )
Rijeeni primjeri
sin x + cos x
dx .
sin 2 x
Rjeenje. Ovaj integral rjeavamo smjenom t = tg
x
. Postupak uvoenja smjene opisan je
2
izmeu dvije uspravne crte. Imamo:

x
tg = t
2
2t
1 t 2 2dt
2dt
+
2
dx =
2
1+ t2 1+ t 1+ t2
t 2 2t 1
sin x + cos x
+
1
t
dx
=
=
=
2sin x cos x
2t (1 t 2 ) dt.
2t
2t 1 t 2
sin x =
2
2
1+ t2
1+ t2 1+ t
2
1 t
cos x =
2
1+ t
Poslije uvoenja smjene dobili smo integral racionalne funkcije koju rastavljamo na zbir
elementarnih razlomaka i dobijemo nama poznate integrale. Imamo:
t 2 2t 1
A B
C
= +
+
.
t (1 t )(1 + t ) t 1 t 1 + t
Nakon mnoenja sa t (1 t 2 ) i izjednaavanja koeficijenata dobijamo sistem jednaina
A+ B C =1
B + C = 2, A = 1
odakle je A = 1, B = 1, C = 1 .
Vraajui se u polazni integral, kojeg smo oznaili sa I dobijamo:
x
x 1
x
1 dt 1 dt 1 dt 1
I= +
+
= ln tg 1 + tg ln 1 tg + C =
2 t 2 1 t 2 1+ t 2
2
2 2
2
x
x
tg 1 + tg
x 1
1
1
2
2
x
= ln
+ C = ln tg + ln tg + + C.
x
2
2
2 2
2 4
1 tg
2
67
sin 3 x
sin 3x cos 3x + 1dx .
Rjeenje. Podintegralna funkcija u ovom integralu je racionalna funkcija promjenljivih sin 3x

3x
i cos 3x , (u oznakama iz uvodnog dijela a = 3 ), pa emo uvesti smjenu t = tg . Cio
2
postupak uvoenja smjene obrazloen je izmeu dvije uspravne crte. Imamo:
3x
=t
2
dt
2 dt
2
2
sin 3x
=
= I1.
dx =
2
2
sin 3x cos 3x + 1dx =
3 ( t + 1) (t + 1) 3
3 1+ t
2t
1 t2
sin 3 x =
, cos 3x =
1+ t2
1+ t 2
Podintegralnu funkciju u integralu I1 rastavimo na parcijalne razlomke:
1
A Bt + C
=
+
.
2
( t + 1) (t + 1) t + 1 t 2 + 1
Nakon mnoenja i izjednaavanja koeficijenata dobijamo sistem jednaina
A+ B = 0
B+C = 0
A+C =1
1
1
1
ije rjeenje je A = , B = , C = . Vraajui se u polazni integral I imamo:
2
2
2
2 1 dt 1 t 1 1
1
1
I=
dt = ln t + 1 ln(t 2 + 1) + arctgt + C =
2
3 2 t +1 2 t +1 3
6
3
tg
1
3x
1
3x x
= ln tg + 1 ln tg 2
+ 1 + + C.
3
2
6
2
2
Napomenimo na kraju da smo integral
t 1
t
1
1
2
t 2 + 1 dt razdvojili na dva integrala: t 2 + 1dt t 2 + 1dt = 2 ln(t + 1) arctgx , pri emu
smo prvi rijeili smjenom u = t 2 + 1 , dok je drugi integral tablini.
sin 2 x
4 + cos2 xdx .
Rjeenje. Podintegralna funkcija u datom integralu je oigledno parna funkcija promjenljivih
sin x i cos x (jer se obje promjenljive javljaju na paran stepen), pa emo uvesti smjenu
t = tgx . Cio postupak uvoenja smjene opisan je izmeu dvije uspravne crte. Imamo:
68
tgx = t , dx =
sin 2 x
4 + cos2 xdx =
sin x =
cos x =
dt
1+ t2
t
1+ t2
1
t
dt
2
2
t2
dt .
= 1+ t 1+ t =
2
2
1
t
t
1
+
5
+
4
(
)(
)
4+
1+ t2
(1)
1+ t2
Integral na desnoj strani (1) je nama poznati integral racionalne funkcije. Podintegralnu
t2
At + B Ct + D
funkciju rastavimo na zbir parcijalnih razlomaka:
=
.
+
2
2
(1 + t )( 5 + 4t ) 1 + t 2 5 + 4t 2
Kada se oslobodimo razlomka i izjednaimo odgovarajue koeficijente jednakih polinoma

dobijemo sistem jednaina ije rjeenje je : A = 0 , B = 1 , C = 0 , D = 5 , pa integral (1)
postaje :
dt
t2
dt
5
dt
(1+ t 2 ) ( 5 + 4t 2 ) dt = 1 + t 2 + 5 5 + 4t 2 = arctgt + 4 5 2 =
+t
4
5
5
2
arctg
tgx + C = x +
arctg
tgx + C.
arctg (tgx) +
2
2
5
U pojedinim zadacima je potrebno prije uvoenja smjene na pogodan nain transformisati

podintegralnu funkciju. Uradimo dva takva primjera.
sin 2 xdx
sin 4 x sin x cos3 x .
Rjeenje. U datom integralu podintegralna funkcija je parna po promjenljivim sin x i cos x ,
jer se u funkciji javljaju izrazi sin 2 x , sin 4 x (koji su parnog stepena) i izraz sin x cos3 x koji je
stepena 4, jer se stepen proizvoda dvije promjenljive rauna sabiranjem stepena faktora u
proizvodu. Meutim, da bismo mogli uvesti smjenu t = tgx potrebno je transformisati
podintegralnu funkciju, tako to emo i brojnik i nazivnik podijeliti sa cos 4 x (jer je 4 najvei
dx
stepen koji se javlja). Nakon transformacije, uvedemo smjenu t = tgx , dt =
i opet
cos 2 x
dobijemo integral racionalne funkcije. Imamo:
sin 2 x
dx
dx
tg 2 x
4
2
sin 2 xdx
cos x
=
= 4 cos x .
I = 4
4
3
3
sin x sin x cos x
sin x sin x cos x
tg x tgx
4
4
cos x
cos x
69
Sada moemo uvesti smjenu, poslije koje dobijamo:

t 2 dt
tdt
I = 3
=
.
t ( t 1)
( t 1) (t 2 + t + 1)
Dobili smo integral racionalne funkcije, koju rastavljamo na parcijalne razlomke:
t
A
Bt + C
=
+ 2
.
2
( t 1) (t + t + 1) t 1 t + t + 1
Nakon mnoenja sa (t 3 1) i izjednaavanja koeficijenata, dobit emo sistem jednaina ije
1
1
1
rjeenje je A = , B = , C = . Sada imamo
3
3
3
1 dt 1
t 1
1
1
3
dt
=
I=
dt = ln t 1 ln(t 2 + t + 1) +
2
2
2 1 2 3
3 t 1 3 t + t +1
3
t + +
2 4
tgx 1
1
2tgx + 1
= ln
+ C.
+ 3arctg
3
3
tg 2 x + tgx + 1
U ovom zadatku nismo detaljno objanjavali izraunavanje integrala racionalne funkcije.
dx
( sin x + cos x )
Rjeenje. Podintegralna funkcija u ovom integralu je takoer parna funkcija od sin x i cos x ,
2
2
jer je ( sin x + cos x ) = ( sin x cos x ) . Najvei stepen sin x ili cos x koji se javlja u
integralu je 2 , pa emo brojnik i nazivnik integrala podijeliti sa cos 2 x . Imamo
dx
dx
dx
2
2
dx
cos x
cos x
cos 2 x .
=
=
=
I =
2
2
2
2
( sin x + cos x ) ( sin x + cos x ) sin x + cos x (1 + tgx )
cos x
cos 2 x
dx
, nakon koje dobijamo
Sada uvodimo smjenu t = tgx , dt =
cos 2 x
dt
1
1
I =
=
+C =
+C .
2
1+ t
1 + tgx
(1 + t )
tg
5 xdx .
Rjeenje. Ovakav oblik integrala rjeavamo koristei formulu:

70
1
1 .
cos 2 ax
U ovom integralu emo podintegralnu funkciju transformisati na sljedei nain:
1
tg 3 5 x = tg 5 x tg 2 5 x = tg 5 x
1 .
2
cos 5 x
Odatle imamo:
1
I = tg 3 5 xdx = tg 5 x
dx tg5 xdx = I1 I 2 .
cos 2 5 x
5dx
. Imamo:
U integralu I1 emo uvesti smjenu t = tg 5 x , jer je dt =
cos 2 5 x
t = tg 5 x
1
1
1
dx = tdt = t 2 + C1 = tg 2 5 x + C1.
I1 = dt
=
5
10
10
5 cos 2 5 x
tg 2 ax =
1
Integral I 2 emo takoer rijeiti smjenom, ovaj put t = cos 5 x , jer je sin 5xdx = dt , pa
5
imamo:
sin 5 x
1 dt
1
1
I2 =
dx = = ln t + C2 = ln cos 5 x + C2 .
cos 5 x
5 t
5
5
Konano rjeenje naeg zadatka moemo pisati u obliku
1 2
1
3
tg 5 xdx = 10 tg 5 x + 5 ln cos 5 x + C .
ctg
xdx .
Rjeenje. Ovakav oblik integrala rjeavamo koristei formulu:

1
ctg 2 ax =
1 .
sin 2 ax
Podintegralnu funkciju u ovom zadatku emo transformisati koristei formule za parne stepene
funkcija sin i cos koje slijede iz navedenih formula. Imamo:
1
ctg 2 x
1
2
cos
x
=
=
.
,
sin 2 x =
tg 2 x 1 1 ctg 2 x
ctg 2 x 1
Sada je:
2
ctg 2 x
1 ctg 2 x dx
cos 4 x
ctg 4 x
4
ctg xdx =
dx =
d (ctgx) .
=
1
sin 4 x
sin 2 x 1 ctg 2 x
ctg 2 x 1
Sada je mogue u integralu uvesti smjenu t = ctgx , nakon koje dobijamo:
71
t 4 dt
.
t 2 1
Dobijeni integral je integral racionalne funkcije. Nakon dijeljenja polinoma u brojniku s
polinomom u nazivniku imamo:
t4
1
, pa je
= t2 +1+ 2
2
t 1
t 1
dt
t3
1 t 1
2
I = (t + 1)dt + 2
= + t + ln
+C .
t 1 3
2 t +1
Vraajui staru promjenljivu dobijamo:
ctg 3 x
1 ctgx 1
I=
+ ctgx + ln
+C .
3
2 ctgx + 1
I = ctg 4 xdx =
1.9.2. Integral oblika sin m x cos n xdx

Integral oblika
sin
x cos n xdx , gdje su m i n cijeli brojevi Pri rjeavanju ovog integrala
moe nastupiti vie razliitih sluajeva, od kojih emo mi posmatrati sljedea dva:
a) Ako je m = 2k + 1 neparan pozitivan broj, tada izraz sin m xdx piemo u obliku
sin m xdx = sin 2 k x sin xdx = sin 2 k x (d (cos x)) , te primijenimo identitet sin 2 k x = (1 cos 2 x) k
i u integralu uvedemo smjenu t = cos x . Dakle, imamo:
sin
x cos n xdx = 1 cos 2 x cos n xd (cos x) = (1 t 2 ) k t n dt .

k
Posljednji integral je lako izraunati jer se razvojem binoma (1 t 2 ) k svodi na sumu tablinih
integrala.
Analogno bi postupili u sluaju n = 2k + 1 , za neki nenegativan cio broj k , s tim to je tada
cos n xdx = cos 2 k x cos xdx = cos 2 k x (d (sin x)) = (1 sin 2 x)k d (sin x) ,
to nam omoguava uvoenje smjene t = sin x .
b) Ukoliko su m i n parni pozitivni brojevi onda se podintegralna funkcija u integralu
m
n
sin x cos xdx transformie pomou trigonometrijskih identiteta:
1
1 cos 2ax
1 + cos 2ax
,
sin ax cos ax = sin 2ax; sin 2 ax =
; cos 2 ax =
2
2
2
pomou kojih sniavamo stepene m i n .
72
Rijeeni primjeri
1. Izraunati integral sin 9 x cos 4 xdx .
Rjeenje. U ovom integralu je funkcija sin x data na neparan stepen, pa postupamo kao u
sluaju a). Imamo:
I = sin 9 x cos 4 xdx = (sin 8 x cos 4 x) sin xdx = sin 8 x cos 4 xd (cos x) =
= (1 cos 2 x ) cos 4 xd (cos x) = t = cos x = (1 t 2 ) t 4 dt.

4
Sada razvijemo binom (1 t 2 ) 4 i dobijemo

(1 t 2 ) 4 = 1 4t 2 + 6t 4 4t 6 + t 8 .
Uvrtavanjem u integral imamo, nakon vraanja na staru promjenljivu:
1
4
2
4
1
I = (1 4t 2 + 6t 4 4t 6 + t 8 ) t 4 dt = cos5 x + cos 7 x cos9 x + cos11 x cos13 x + C.
5
7
3
11
13
Rjeenje. U datom integralu je funkcija cos x data na neparan stepen, pa postupamo kao u
sluaju a) (drugi dio). Postupak uvoenja smjene obrazloen je izmeu dvije uspravne crte.
Imamo:
I = sin 4 x cos3 xdx = (sin 2 x cos 2 x ) cos xdx = sin 4 x cos 2 xd (sin x ) =
= sin 4 x(1 sin 2 x) cos xdx =
1
1
t = sin x
= t 4 (1 t 2 )dt = sin 5 x sin 7 x + C.
dt = cos xdx
7
5
Rjeenje. U datom integralu su funkcije sin x i cos x date na paran stepen, pa imamo sluaj
b). Kao prvo, transformisat emo podintegralnu funkciju na sljedei nain:
1
2
sin 2 x cos 4 x = ( sin x cos x ) cos 2 x . Sada emo primijeniti identitete sin x cos x = sin 2 x i
2
+
1
cos
2x
1
, odakle imamo sin 2 x cos 2 x = sin 2 2 x . Uvrtavajui to u integral
cos 2 x =
2
4
dobijamo:
1
1 + cos 2 x
I = (sin 2 x cos 2 x ) cos 2 xdx = sin 2 2 x
dx =
4
2
1
1
1
1
= sin 2 2 xdx + sin 2 2 x cos 2 xdx = I1 + I 2 .
8
8
8
8
73
U integralu I1 funkcija sin 2 x je stepenovana parnim stepenom, pa emo koristiti

1
trigonometrijski identitet sin 2 2 x = (1 cos 4 x) , na osnovu kojeg dobijamo
2
1
1
1
1
1
I1 = (1 cos 4 x) dx = dx cos 4 xdx = x sin 4 x + C ,
2
2
2
2
8
pri emu smo drugi integral izraunali pomou smjene t = 4 x .
U integralu I 2 funkcija cos 2x se nalazi na neparan stepen, pa postupamo kao u sluaju a).
Imamo:
1
t3
sin 3 2 x
t = sin 2 x
I 2 = sin 2 2 x cos 2 xdx =
= t 2 dt = + C =
+C.
dt = 2 cos 2 xdx
2
6
6
Konano rjeenje je:
11
1
1
1
1
1
1
I = x sin 4 x + C + sin 3 2 x + C = x sin 4 x + sin 3 2 x + C.
8 2
8
8
16
64
48
48
1.9.3. Integrali oblika: sin mx cos nxdx,
sin mx sin nxdx, cos mx cos nxdx
Integrale ovog oblika rjeavamo koristei trigonometrijske identitete:

1
sin mx cos nx = [sin(m + n) x + sin(m n) x ] ,
2
1
sin mx sin nx = [ cos(m n) x cos(m + n) x ] ,
2
1
cos mx cos nx = [ cos(m n) x + cos(m + n) x ] .
2
Rijeeni primjeri
sin 3x cos 5 xdx .
Rjeenje. Primijenit emo prvi identitet i dobiti:

1
sin 3 x cos 5 x = (sin 8 x sin 2 x) .
2
Uvrtavajui to u integral imamo
1
1 cos8 x 1
sin 3x cos 5 xdx = 2 ( sin 8 xdx sin 2 xdx) = 2 8 + 4 cos 2 x + C =
1
1
= cos8 x + cos 2 x + C.
16
4
Posljednja dva integrala smo izraunali pomou smjena t = 8 x , odnosno t = 2 x .
74
cos x cos 2 x cos 3xdx .
Rjeenje. U datom integralu emo prvo transformisati podintegralnu funkciju. Kako je

podintegralna funkcija proizvod tri trigonometrijske funkcije, morat emo transformacije vriti
dva puta. Imamo:
1
1
1
cos x cos 2 x cos 3 x = ( cos x + cos 3x ) cos 3 x = cos x cos 3x + cos 2 3x =
2
2
2
1
1 1 + cos 6 x
.
= ( cos 2 x + cos 4 x ) +
4
2
2
Sada imamo
1
1
1
cos x cos 2 x cos 3xdx = 4 cos 2 xdx + 4 cos 4 xdx + 4 (1 + cos 6 x)dx =
1
1
1
1
= sin 2 x + sin 4 x + x + sin 6 x + C.
8
16
4
24
Rijeiti integrale:
sin x
184.
dx .
sin x + cos x
dx
187.
.
5 4 sin x + 3 cos x
sin x
190.
dx
(1 cos x )3
sin x + 2 cos x 3
193.
dx .
sin x 2 cos x + 3
dx
196. 4
.
sin x + cos 4 x
cos x
199. 2
dx .
sin x 6 sin x + 5
dx
202.
.
1 + a cos x
cos x
205.
dx .
1 + cos x
208. cos 5 2 x sin 2 xdx .
dx
185.
2 sin x cos x + 3 .
186.
188.
2 sin x + cos x + 3 .
dx
189.
191.
cos
194.
197.
200.
203.
cos 2 x
dx .
x + sin 4 x
sin x cos x
sin x + 2 cos x dx .
sin 2 x cos 2 x
sin 4 x + cos 4 xdx .
1 + tgx
sin 2 x dx .
sin x cos x
1 + sin 4 x dx .
4
192.
195.
198.
201.
cos x
dx .
x cos 3 x
dx
7 cos x 4 sin x + 8 .
dx
3 sin 2 x + 5 cos 2 x .
cos x
1 + cos x dx .
sin 2 x
1 + sin 2 x dx .
sin
(sin x cos x )2 dx .
sin 2 x
dx
204.
.
cos x + cos
206. sin 2 x cos 4 xdx .
209. sin 2 x cos 2 3 xdx .
75
x
x
cos 5 dx .
2
2
x
x
214. tg 3 + tg 4 dx .
2
4
213. ctg 3 xdx .
215. tg 5 xdx .
216. ctg 6 xdx .
218. cos x cos 3 x cos 5 xdx .
x
x
221. cos cos dx .
2
3
223. cos x cos 2 3 xdx .
224. sin 2 2 x cos 3 xdx .
x
x
219. sin x sin sin dx .
2
3
x
2x
222. sin cos dx .
3
3
sin x + cos x
dx .
225.
sin 2 x
211. sin 3
76
2. Odreeni integral
2.1.
Definicija odreenog integrala
Neka je ograniena funkcija f definisana u zatvorenom intervalu [a, b] . Podijelimo

interval [a, b] takama x0 , x1 ,...x n tako da je
a = x0 < x1 < ... < x n = b.
(1)
Uzmimo proizvoljno k ( x k 1 , x k ); (k = 1,2..., n) i posmatrajmo sumu
n
f (
k =1
) x k , gdje je xk = xk xk 1 , k 1 .
Ova suma zove se integralna suma.

Ako postoji lim f ( k )x k i ako je konaan, za ma kakvu podjelu intervala [a, b] na
n
k =1
podintervale oblika (1), zvat emo ga odreenim integralom u Riemannovom smislu funkcije
f u granicama a do b i pisati:
b
f ( x) dx = lim f ( k )xk .
n
k =1
Brojevi a i b su granice integrala, a zovemo donjom granicom, a b gornjom granicom.

U ovom sluaju kaemo da je funkcija f integrabilna na odsjeku [a, b] .
Moe se pokazati da, ukoliko je funkcija f neprekidna na segmentu [a, b] , ona je na tom
segmentu i integrabilna.
Mi se neemo mnogo baviti izraunavanjem odreenog integrala na osnovu njegove
definicije, jer postoje mnogo jednostavnije metode za izraunavanje odreenog integrala
pomou neodreenog. Zbog toga emo uraditi samo jedan primjer izraunavanja odreenog
integrala putem definicije, kako bismo tu definiciju neto bolje ilustrovali.
4
1. Izraunati po definiciji odreeni integral
xdx .
1
Rjeenje. Funkcija f ( x) = x je neprekidna na segmentu [1,4] pa je i integrabilna na segmentu

[1,4] . Granina vrijednost integrabilnih suma u tom sluaju ne zavisi od podjele segmenta
[1,4] i izbora taaka k , pa emo zbog toga podjelu segmenta [1,4] i izbor taaka k izvriti
tako da nam je to lake nai graninu vrijednost integralnih suma. Zbog linearnosti funkcije
77
f ( x) = x , zgodno je, pri proizvoljnoj podjeli (1) segmenta [1,4] uzeti za k sredine intervala
x k + x k 1
. Tada imamo:
2
2
2
2
2
n
n
n
xk xk 1
xn x0
xk + xk 1
.
S= f ( k )xk =
=
( xk xk 1 ) =
2
2
2
k =1
k =1
k =1
Poto je
xn = 4 i x0 = 1 prema definiciji odreenog
podjele, tj. staviti k =
xdx = lim
1
2.2.
integrala
imamo:
x n x0
15
1
=
=7 .
2
2
2
Osobine odreenog integrala. Newton-Leibnizova formula
1 Ukoliko se donja i gornja granica integracije podudaraju, odreeni integral je jednak nuli,
a
f ( x)dx = 0 .
a
2 U odreenom integralu moemo zamijeniti granice, ali uz izluivanje minusa ispred

integrala,
b
f ( x)dx = f ( x)dx .
3 Ukoliko odaberemo taku c takvu da je a < c < b , tada je
b
f ( x)dx = f ( x)dx + f ( x)dx

4 Ako je funkcija f parna, tj. vrijedi f ( x ) = f ( x) , onda je
a
f ( x)dx = 2 f ( x)dx .
5 Ako je funkcija f neparna, tj. f ( x ) = f ( x ) , onda je

a
f ( x)dx = 0
6 Ako je funkcija f neprekidna na segmentu [a, b] , onda na tom odsjeku postoji

neodreeni integral funkcije f , neka funkcija F , tj. vrijedi
f ( x)dx = F ( x) + C .
78
Veza izmeu odreenog i neodreenog integrala funkcije f na [a, b] data je Newtonb
f ( x ) dx = F ( x ) a = F (b) F ( a ) .
Leibnizovom formulom:
Rijeeni primjeri
3
(1 x ) dx .
2
Rjeenje. Ovaj integral emo izraunati primjenom Newton-Leibnizove formule. Imamo:

3
33 1
x3
1
x
dx
=
x
=
) 3 3 3 1 3 = 6 23 .
1 (
dx
3+ x
Rjeenje. Primjenom Newton-Leibnizove formule dobijamo:

1
dx
1
x
1
1
1
1
0 3 + x 2 = 3 arctg 3 0 = 3 arctg 3 3 arctg 0 = 3 6 .
1
1
= , jer je tg =
.
Napomenimo da je arctg
6
3 6
3
1
/4
tgxdx .
0
Rjeenje. Neodreeni integral podintegralne funkcije smo ranije odredili, tako da imamo:
/4
2
4 = (ln(cos
tgxdx
x
)
ln(cos
0))
=
l
n
=
= ln 2 .
ln
cos
0
0
4
2
/2
sin 3 xdx .
/2
Rjeenje. Funkcija sin je neparna funkcija, pa je sin 3 ( x) = (sin( x))3 = ( sin x)3 = sin 3 x ,
to znai da je podintegralna funkcija neparna. Zbog toga je, na osnovu osobine 5
/2
sin 3 xdx = 0 .
/2
79
Izraunati integrale:
1
dx
;
226.
1+ x
0
227.
dx ;
228.
229.
2 x + 3 x dx ;
230.
dx
3 x 2 3x + 2 ;
2
2
231.
2.3.
dx
sin x ;
dx
1 x2
Metode integracije u odreenom integralu
2.3.1. Metoda smjene
Neka je funkcija f neprekidna u intervalu [a, b] i x = (t ) takoer neprekidna funkcija

od t u intervalu [ , ] . Pretpostavimo jo i da je izvod ' funkcije neprekidna funkcija u
intervalu [ , ] , gdje je a = ( ) i b = ( ) , te da je funkcija f ( (t )) neprekidna u
intervalu [ , ] . Tada vrijedi :
b
f ( x)dx = f ( (t )) '(t )dt .

a
Kaemo da smo nezavisno promjenljivu x zamijenili nezavisno promjenljivom t .

Moe se primijetiti da je smjena promjenljive u odreenom integralu analogna smjeni
promjenljive u neodreenom integralu, s tim to kod odreenog integrala nije dovoljno
funkciju f ( x ) i dx izraziti preko nove promjenljive t , nego je potrebno promijeniti i granice
integracije.
Rijeeni primjeri
4
2 x + 1dx .
Rjeenje. U ovom integralu emo uvesti smjenu t 2 = 2 x + 1 , t 0 . Tada je 2tdt = 2dx ,

t2 1
.
odnosno dx = tdt . Takoer je x =
2
1
Potrebno je jo promijeniti granice integracije. Za x = je t 2 = 0 , pa je nova donja
2
granica jednaka 0 . Za x = 4 je t 2 = 2 4 + 1 = 9 , odakle je t = 3 , pa imamo:
80
t 2 = 2x + 1
dx = tdt
t2 1 2
1
4
2
1 x 2 x + 1dx = x = 1 t = 0 = 0 2 t dt = 2 0 ( t t ) dt =
2
2
x=4t =3
3
1 t5 t3
1 35 33
4
= = = 19 .
2 5 3 0 2 5 3
5
1
ex
e x + e x
dx .
x
Rjeenje. U ovom integralu emo uvesti smjenu t = e x = e 2 . Tada je dt =
1 2
e dx , odakle je
2
x
2
e dx = 2dt . Takoer je e = e = t 1 .
Ostalo je jo da promijenimo granice integracije. Za x = 0 je t = e 0 = 1 , dok za x = 1
x
imamo t = e 2 = e . Sada je:

1
ex
e x + e x
dx =
2dt
=
t + t 1
29
3+
e
2tdt
e +1
.
= ln(t 2 + 1) = ln(e + 1) ln 2 = ln
2
1
2
+1
t
1
( x 2)
3
( x 2)
dx .
Rjeenje. U ovom integralu emo uvesti smjenu x 2 = t 3 , odakle je
( x 2)
= t 2 , te
dx = 3t 2 dt .
Sada je potrebno promijeniti granice integracije. Za x = 3 imamo t 3 = 1 , odakle je t = 1 .
Za x = 29 je t 3 = 27 , pa je t = 3 . Sada imamo:
x 2 = t3
2
29
3 2
3
3
( x 2)
t 3t 2
t4
dx = 3t 2 dt
=
=
3
I=
dx =
dt
2
1 3 + t 2 dt = 3I1 .
2
x = 3, t = 1
3 3 + 3 ( x 2)
1 3+t
x = 29, t = 3
U integralu I1 emo podijeliti brojnik sa nazivnikom i dobiti

81
t4
9
= t2 3 +
. Sada je
2
3+t
3 + t2
3
t3
dt
27
t
3 3
I = 3 ( t 3) dt + 27
3
a rctg
=
= 8+
.
3t +
2
3
2
+
3
t
3
3
1
1
1
1
3
x9 dx
(1 + x5 )
Rjeenje. Kako je x 9 dx = x 5 x 4 dx , to u datom integralu moemo uvesti smjenu t = x 5 + 1 , jer

1
je tada x 5 = t 1 , dt = 5 x 4 dx , pa je x 9 dx = (t 1) dt .
5
Sada emo promijeniti granice integracije. Za x = 0 je t = 05 + 1 = 1 . Za x = 5 2 je
t = 2 + 1 = 3 , pa imamo:
1 + x5 = t; x5 = t 1
5
5 x 4 dx = dt
x dx
(1 + x )
5 3
1 t 1
1 dt 1 dt
= 3 dt = 2 3 =
51t
51t
51 t
x = 0, t = 1
x = 5 2, t = 3
3
1
1 1 1
1
2
1
= +
= + +
= .
2
15 5 90 10 45
5t 10t 1
2 2
8
3
dx
x
(x
2)
Rjeenje. Dati integral emo napisati u obliku:

2 2
8
3
2 2
dx
x
(x
2)
x 1 ( x 2 2 ) 2 dx .
8
3
m +1
5
Ovo je integral binomnog diferencijala u kome je m = 1 , n = 2 i p = , pa je
= 0,
2
n
to je cio broj. Zbog toga emo uvesti smjenu kao u 1.10. b). Imamo: x 2 2 = t 2 , t 0 ,
dx xdx
tdt
.
odakle je t = x 2 2 , te
= 2 = 2
x
x
t +2
82
Sada emo promijeniti granice. Za x =
8
2
je t =
, dok je za x = 2 2 odgovarajue
3
3
t = 6 . Imamo:
2 2
8
3
dx
x
(x
2)
tdt
= 5 2
=
2 t (t + 2)
3
dt
.
2
+ 2)
t (t
4
2
3
Ovo je integral racionalne funkcije koju emo rastaviti na zbir elementarnih (parcijalnih)
razlomaka:
1
A B C D Et + F
.
= + 2+ 3+ 4+ 2
4
2
t
t
t +2
t (t + 2) t t
Nakon mnoenja sa t 4 (t 2 + 2) i izjednaavanja koeficijenata u jednakim polinomima na
lijevoj i desnoj strani jednakosti dobijemo sistem jednaina:
A+ E = 0
B+F =0
2A + C = 0
2B + D = 0
2C = 0
2D = 1
1
1
1
ije je rjeenje: A = C = E = 0 , D = , B = , F = . Sada imamo:
4
2
4
2 2
8
3
(x
2)
1
1
1
t
1
1 1
arctg
= 2+ 4+ 2
dt = 3 +
4t 2t
4(t + 2)
2
4t 6t 4 2
2
6
dx
5
/2
=
2
3
dx
.
2 cos x + 3
Rjeenje. Prema izloenom u paragrafu 1.9.1. uvodimo smjenu

x
2dt
1 t2
tg = t , ( x < ); dx =
;
cos
x
=
,
2
1+ t2
1+ t2
na osnovu koje imamo: za x = 0 je t = 0 , a za x = je t = tg = 1 . Sada je:

2
4
2dt
1
1
1
2
2
2
dx
dt
t
2
1
1
t
+
0 2 cos x + 3 = 0 1 t 2 = 20 t 2 + 5 = 5 arctg 5 0 = 5 arctg 5 .
2
+3
1+ t2
83
6
1
+
.
27 24 2
2.3.2. Metoda parcijalne integracije
Metoda parcijalne integracije kod odreenog integrala, kao i kod neodreenog zasniva se
na formuli d (uv) = udv + vdu , koja sigurno vrijedi u sluaju da su funkcije u i v neprekidno
diferencijabilne. Primjenom ove formule i Newton-Leibnizove formule dolazimo do sljedeeg
zakljuka:
ako funkcije u(x) i v(x) imaju neprekidne izvode u intervalu [a, b] tada je:
b
udv = uv a vdu .
b
Nain odabira funkcija u i v je isti kao u sluaju neodreenog integrala.

Rijeeni primjeri
1
2
1. Izraunati integral arcsin xdx .

0
Rjeenje. U ovom integralu emo uzeti u = arcsin x i dv = dx , pa je du =
dx
1 x
, v = x.
Sada imamo:
u = arcsin x
1
dx
2
1
du =
x
1
2
2
2
arcsin
xdx
=
=
x
arcsin
x
1
+
x
0
0 1 x 2 dx = 2 6 + 1 x
0
dv = dx
v=x
1
2
Napomenimo da je arcsin
1
1
= , jer je sin = , te da vrijedi
2 6
6 2
1
2
0
==
12
x
1 x
3
1.
2
dx = 1 x 2 , u
to se lako moemo uvjeriti smjenom t = 1 x , tdt = xdx .

2
cos
0
dx .
Rjeenje. U datom integralu imamo

v=
dx
, to je zgodno uzeti za dv , jer je u tom sluaju
ctg 2 x
dx
= tgx . Sada imamo:
cos 2 x
84
u=x
du = dx
4
0
x
0 cos2 xdx = dv =
dx = xtgx tgxdx = + ln cos x

4
0
cos 2 x
v = tgx
jer je cos
4
0
+ ln
2
,
2
i tg = 1 .
4
2
x sin x cos xdx .

0
Rjeenje. Kao prvo, transformisat emo podintegralnu funkciju, koristei identitet

2sin x cos x = sin 2 x , na osnovu kojeg imamo
12
x sin 2 xdx .
2
0
0
Sada emo primijeniti parcijalnu integraciju, stavljajui u = x i dv = sin 2 xdx (cio postupak
je dat izmeu dvije uspravne crte). Imamo:
u=x
du = dx
2
2
1
1
12
x sin 2 xdx = dv = sin 2 xdx = x cos 2 x + cos 2 xdx =
2 0
4
40
0
1
v = cos 2 x
2
I= x sin x cos xdx =
2
1
= cos + sin 2 x = .
8
8
8
0
1
4. Izraunati integral arctg xdx .

0
Rjeenje. Da bismo izraunali dati integral, prvo emo primijeniti metodu parcijalne
1
1
dx i
integracije, stavljajui u = arctg x , dv = dx , odakle imamo dx =

2
x
2
1+ x
( )
v = x . Sada je:
85
u = arctg x
dx
1
1
1
du =
xdx
1
1
= I1 .
I = arctg xdx =
=
xarct
g
x
(
)
2 x (1 + x)
0
2 0 x ( x + 1) 4 2
0
dv = dx
v=x
U integralu I1 emo uvesti smjenu x = t 2 ; odakle je dx = 2tdt . Sada emo promijeniti granice
integracije. Za x = 0 je t = 0, za x = 1 je t = 1 , pa je:
1
1
1
2t 2
1+ t2 1
dt
dt
2
dt
2
dt
=
=
2
2
2
t
+
+
+
1
t
1
t
1
x
(
x
1)
+
0
0
0
0
0
1
= 2 2arctgt 0 = 2 2 ( 0) = 2 .
4
2
Uvrtavanjem I1 u I dobijamo konano rjeenje zadatka u obliku:
1

I = (2 ) = 1 + = 1.
4 2
2
4
4 2
1
I1 =
xdx
x ln( x
+ 1)dx .
Rjeenje. S obzirom da se u podintegralnoj funkciji javlja funkcija ln , stavit emo

1
1
u = ln (1 + x 2 ) , pa nam preostaje dv = xdx . Odavde je du =
2 xdx i v = x 2 , pa
2
2
1+ x
imamo:
1
x2
x3
1
I = x ln( x + 1) dx =
ln( x 2 + 1)
dx = ln 2 0 I1 .
2
2
2
0
0 1+ x
0
2
Pri izraunavanju integrala I1 podijelimo brojnik i nazivnik da dobijemo

x3
x
= x
, odakle imamo
2
1+ x
1 + x2
1
1
1
1
x
1 2
1
1
1
1 1
2
I1 = xdx
dx = x ln(1 + x ) = 0 (ln 2 ln1) = ln 2.
2
1+ x
2 0 2
2
2
2 2
0
0
0
Sada je
1
1 1
1
I = ln 2 ( ln 2) = ln 2 .
2
2 2
2
86
2.3.3. Zadaci za samostalni rad
Rijeiti odreene integrale smjenom promjenjivih:

1
1
xdx
x
dx ;
;
233.
232.
1+ x
x
0 1+
0
1
235.
e x dx
e x +e x
238.
236.
239.
dx ;
3
237.
240.
dx ;
x2 1
dx ;
x
x +1
x(1 + xe
ex 1
242.
x +1
1 e 2 x dx ;
ln 4
dx
241. x
;
x
0 e +e
ln 2
1+ x
dx ;
x2
1
1
234.
(1 + x )
0
x2
e 1
x
ln 2
dx ;
dx ;
243. sin x(1 + cos 2 x)dx ;

0
ln 5
244.
e x 1
dx ;
1 + 3e x
245.
x
dx ;
+ 2x3 + 1
Odreene integrale rijeiti metodom parcijalne integracije:

e 1
246.
ln( x + 1)dx ;
0
249.
a 7
a2 + x2
255. arcsin xdx ;

0
261.
x
2 xe dx ;
2
ln 2
xe arctgx
(1 + x )
3
2 2
/3
x
dx ;
sin 2 x
/4
256. e x sin xdx ;

259.
dx ;
a 2 x 2 dx ;
ln 3
cos x sin 5 xdx ;
251.
x ln xdx ;
2
/2
258.
2x
253.
250. e cos xdx ;

dx ;
xe
0
x3
3
248.
252.
247. ln xdx ;
3
x cos xdx ;
dx ;
87
254.
257. sin 4 xdx ;

0
260.
x 2e x
(x + 2)
0
dx ;
Rijeiti odreene integrale:
x 2003 + 1
dx ;
262.
2
cos x
4
ln 5
266.
2.4.
e x e x 1
dx ;
ex + 3
1
2
x 3 dx
263. 2
;
0 x 3x + 2
264.
x2
a +x
/2
x sin x
dx ;
267.
3
0 cos x
268.
dx ;
dx
;
2 cos x + 3
265.
2 x + x 2 dx ;
269.
x
1
dx
x + 5x + 1
2
Primjena odreenog integrala
Neka je data funkcija y = f ( x ) , pri emu je f integrabilna, nenegativna funkcija na
[ a, b ] .
Tada je povrina krivolinijskog trapeza ogranienog sa: lukom krive y = f ( x) ,
pravama x = a i x = b i odsjekom [ a, b]
(vidi sliku1.) data formulom:
b
f ( x)dx .
a
Ukoliko funkcija f nije nenegativna,

povrina omeena lukom krive y = f ( x) ,
x -osom i pravim x = a i x = b jednaka je
b
f ( x) dx .
Slika 1.
Odreeni integral moemo koristiti i za izraunavanje

povrine izmeu krivih y = f ( x) i y = g ( x ) koja se
nalazi izmeu pravaca x = a i y = b . Ta povrina (slika
2.) jednaka je
b
f ( x) g ( x) dx .
Slika 2.
88
Rijeeni primjeri
1. Izraunati povrinu lika ogranienog lukom krive
y = x 2 + x + 1 , i pravama: x = 1 , x = 1 i y = 0 .
Rjeenje. Traena povrina je prikazana na slici 3. Na osnovu
formule date gore, imamo da je
1
x3 x 2
x
+
x
+
1
dx
=
(
+ + x) =
)
1 (
3 2
1
2
1 1
1 1
2
= + + 1 ( + 1) = 2 .
3 2
3
3 2
Slika 3.
2. Izraunati povrinu oblasti ograniene krivom y = x 4 x + 3 i pravama y = 0 , x = 0 i

x = 2.
Rjeenje. Traena povrina je data na slici 4. Vidimo da u
ovom sluaju data funkcija nije nenegativna na posmatranom
intervalu. Kako je funkcija na segmentu [0,1] pozitivna, a na
segmentu [1,2] negativna, to je
2
x 2 4 x + 3, za x [ 0,1]
y = 2
.
( x 4 x + 3), za x [1, 2]
Sada je
1
P = x 4 x + 3 dx = ( x 4 x + 3) dx ( x 2 4 x + 3) dx =
2
x3
x3
= 2 x 2 + 3x 2 x 2 + 3x = 2.
3
0 3
1
Dakle, traena povrina je 2.
Slika 4.
3. Izraunati povrinu ogranienu krunicom x 2 + y 2 = 16 i parabolom y 2 = 6 x za

x [0,4] .
Rjeenje. Traena povrina je simetrina pa je P = 2 P1 , vidi sliku 5.
89
Naimo sada presjenu taku A krunice i parabole. To emo uiniti tako to emo rijeiti
x 2 + y 2 = 16
sistem jednaina : 2
.
y = 6x
Uvrtavanjem y 2 iz druge jednaine u prvu,
dobijamo kvadratnu jednainu x 2 + 6 x 16 = 0 ,
ija rjeenja su x1 = 2 i x2 = 8 . Nas zanimaju
samo pozitivne vrijednosti nepoznate x (jer je
y 2 = 6 x 0 ), pa je rjeenje x = 2 .
Sada je oigledno da se povrina P1 sastoji iz
dva dijela: povrine izmeu krive y = 6 x , prave
x = 2 i x -ose (za 0 x 2 ) i povrine izmeu
krive y = 4 x 2 , prave x = 2 i x -ose (za
2 x 4 ). Imamo:
2
P1 = 6 xdx + 16 x 2 dx = I1 + I 2 .
Sada je
2
1
2
2 6 23
8 3
.
I1 = 6 x dx =
x =
3
3
0
0
Slika 5.
U integralu I 2 emo iskoristiti formulu datu u 1.9.3. (gdje je a = 4 ), pa imamo:

4
16
x
1
x
P2 = 16 x dx =
16 x 2 + arcsin = ( 0 + 8arcsin1) 12 + 8arcsin =
2
42
2
2
8
= 8 12 8 =
2 3.
2
6
3
8 3 8
16 4 3
Sada je P = 2
.
+
2 3 =
+
3
3
3
3
4. Izraunati povrinu figure ograniene parabolom y 2 = 2 x + 1 i pravom x y 1 = 0 .

Rjeenje. Traena povrina P je sastavljena iz dva dijela (vidi sliku 6.).
Prvi dio je povrina izmeu parabole y 2 = 2 x + 1 i y -ose, koja je zbog simetrije jednaka 2P1 .
Drugi dio je povrina izmeu "gornjeg dijela parabole", tj. krive y = 2 x + 1 i prave
y = x 1 , i to izmeu y ose i presjene take ove dvije krive.
Dakle, P = 2 P1 + P2 .
90
Kao prvo, nai emo presjene take parabole i prave, rjeavanjem sistema jednaina
y = x 1
.
y2 = 2x + 1
Ovaj sistem se, nakon uvrtavanja nepoznate
y iz prve jednaine u drugu svodi na
kvadratnu jednainu
( x 1)
= 2 x + 1 , ija
rjeenja su x1 = 0 i x2 = 4 .
1
Tjeme parabole nalazi se u taki x = , pa je
2
0
P1 =
1
2
3
1
2 x + 1dx = (2 x + 1) 2
3
1
2
1
.
3
S druge strane, povrina P2 je povrina izmeu

dvije krive, za 0 x 4 , pa je
4
P2 =
2 x + 1 ( x 1) dx .
Kako za 0 x 4 vrijedi
(to se vidi i sa slike 5.), to je
2 x + 1 ( x 1)
4
3
x2
1
2
P2 = 2 x + 1dx ( x 1)dx = (2 x + 1) x =
3
2
0
0
0
0
1
26
14
= (27 1) (8 4) =
4= .
3
3
3
4
1 14
1
Sada je P = 2 + = 5 .
3 3
3
5. Izraunati povrinu ogranienu linijama:
y = 2 x2 i y = x .
Rjeenje. Prikaimo date funkcije na slici 7.

Kako su te dvije funkcije parne, vidimo da je
traena povrina simetrina, pa je P = 2 P1 , gdje
je P1 povrina izmeu datih krivih i y -ose.
Kao prvo, nai emo presjenu taku krivih,
rjeavanjem sistema jednaina
y = 2 x2 ; y = x ,
91
Slika 6.
pri emu moemo pretpostaviti da je x > 0 , jer traimo presjenu taku u kojoj je x > 0 .
Slika 7.
U ovom sluaju je x = x , pa se sistem svodi na kvadratnu jednainu x = 2 x 2 , ija rjeenja

su x = 1 i x = 2 , pa je traeno rjeenje x = 1 (zbog uslova x > 0 ).
Sada je
1
x3 x 2
1 1 7
P1 = 2 x x dx = ( 2 x x ) dx = 2 x = 2 = .
3 2 0
3 2 6
0
0
7 7
Odavde odmah slijedi da je traena povrina P = 2 = .
6 3
1
6. Izraunati povrinu izmeu parabole y 2 + y + x = 6 i y -ose.

Rjeenje. U ovom primjeru je zgodno izraziti promjenljivu x kao funkciju od y , tj.
zamijeniti mjesta zavisno i nezavisno promjenljive, sada smatrajui da je x = f ( y ) . Naime, u

tom sluaju je povrina izmeu krive
x = f ( y ) , y -ose i pravih y = a i y = b
jednaka
b
f ( y ) dy .
a
Dakle, stavit emo

x = f ( y ) = ( y 2 + y 6) ,
odrediti
i
presjene take ove funkcije i y -ose,
rjeavanjem jednaine y 2 + y 6 = 0 .
Rjeenja su y = 3 i y = 2 , kao to je
prikazano na slici 8.
Za 3 y 2 je ( y 2 + y 6 ) 0 pa je
f ( y ) = ( y 2 + y 6 ) , to znai da je
traena povrina
2
y3 y 2
125
.
P = ( y + y 6)dy = + 6 y =
2
6
3
3
3
2
7. Izraunati povrinu koju zatvara kriva y =
92
Slika 8.
ln x
i prave y = 0 i x = e .
x
Rjeenje. Povrina omeena datom krivom, x -osom i pravom x = e je data na slici 9. Kako
kriva sijee x -osu u taki (1, 0) , traena povrina je povrina izmeu krive, x -ose i pravih
x = 1 i x = e . Imamo:
t = ln x
1
1
e
dx
ln x
t2
1
dt =
P=
=
= tdt =
= .
x
20 2
x
1
x =1 t = 0 0
x = e t =1
8. U takama presjeka prave y = 2 i parabole

y = 3 x 2 povuene su tangente na parabolu.
Izraunati povrinu omeenu parabolom i
Slika 9.
tangentama.
Rjeenje. Odredimo take presjeka parabole i prave. To su take za koje je y = 2 i y = 3 x 2 ,
odakle, izjednaavanjem, dobijamo x1 = 1 i x2 = 1 . Dakle, take presjeka su A(1, 2) i
B = (1, 2) , kao to je prikazano na slici 10.
Jednaina tangente na parabolu y = 3 x 2 u

taki M = ( x1 , y1 ) te parabole je oblika
y y1 = y '( x1 )( x x1 ) , gdje je y '( x1 ) izvod
funkcije y u x1 (poznato je da je izvod funkcije
u nekoj taki, (ukoliko postoji) jednak upravo
koeficijentu pravca tangente (povuene na krivu
koja je grafik te funkcije) u toj taki). Kako je
y '( x ) = 2x , to je jednaina tangente u taki A
oblika y 2 = 2 ( 1) ( x (1)) , tj. y = 2 x + 4 ,
jednaina tangente u taki B oblika y = 2 x + 4 .
Kada skiciramo naene tangente (slika 10.)
vidimo da je traena povrina jednaka 2P1 , gdje
je P1 povrina izmeu prave y = 2 x + 4 i
parabole y = 3 x 2 , za 0 x 1 . Dakle,
Slika 10.
1
2
1
P = 2 ( 2 x + 4 ) ( 3 x ) dx = 2 ( x 2 x + 1) = 2 x3 x 2 + x = .
3
0 3
0
0
2
93
Napomenimo da za 0 x 1 vrijedi ( 2 x + 4 ) ( 3 x 2 ) ,
pa je
( 2 x + 4 ) ( 3 x 2 ) = ( 2 x + 4 ) ( 3 x 2 ) ,
to smo koristili pri izraunavanju integrala.

9. U takama presjeka parabole y = x 2 + x + 1 i prave y = x + 2 povuene su tangente na tu
parabolu. Nai povrinu lika omeenog parabolom i tangentama.
2
Rjeenje. Presjene take prave i parabole su rjeenja sistema jednaina y = x + x + 1 .
y = x+2
To su take A(1,1) i B (1,3) (prikazane na slici 11.).
Kako za y ( x) = x 2 + x + 1 imamo y '( x) = 2 x + 1 ,
jednaina tangente na parabolu u taki A(1,1) je data sa
y 1 = (2 ( 1) + 1)( x + 1) , odnosno y = x . Analogno
zakljuujemo da je jednaina tangente na parabolu u taki
B data sa y = 7 x 4 . Tangente i traenu povrinu smo
skicirali na slici 11. Ovdje smo sa C oznaili presjenu
1 1
taku pravih y = x i y = 7 x 4 , tj. taku C , .
2 2
Traenu povrinu najjednostavnije emo izraunati kao
razliku povrina trougla ABC i povrine izmeu parabole
i prave y = x + 2 (neosjeneni dio na slici 11.).
Duine dui AB , AC i BC su redom: AB = 2 2 ,
3
5
AC =
2 i BC =
2 , poluobim trougla ABC je
2
2
Slika 11.
3 2 , pa je povrina trougla ABC
5
3
2 3 2 2 2 = 3.
P1 = 3 2 3 2
2 3 2
2
2
Povrina izmeu prave y = x + 2 i parabole y = x 2 + x + 1 , za 1 x 1 je

1
1
4
P2 = x + 2 ( x + x + 1) dx = (1 x )dx = x x3 = .
3 1 3
1
1
Dakle, traena povrina je
4 5
P = P1 P2 = 3 = .
3 3
2
10. U presjenim takama parabole y = 4 x 2 i x -ose povuene su normale na tu parabolu.

Nai povrinu lika omeenog parabolom i normalama.
94
Rjeenje. Presjene take parabole y = 4 x 2 i x -ose su, oigledno, A(2, 0) i B (2, 0) (slika
12.).
Openito, koeficijent pravca normale (ukoliko postoji) na krivu y = f ( x) u taki ( x0 , f ( x0 ))
1
te krive jednak je
(jer je koeficijent pravca tangente jednak f '( x0 ) ), pa je, zbog
f '( x0 )
1
( x (2)) ,
y '( x ) = 2 x jednaina normale na parabolu u taki A oblika y 0 =
2 (2)
x 1
odnosno y = .
4 2
Analogno, jednaina normale na parabolu u taki
x 1
B je y = (slika 12.). Presjena taka ove
4 2
1
dvije normale je C 0, .
2
Zbog simetrinosti, oigledno je da je traena

x 1
x 1 povrina jednaka 2P1 , gdje je P1 povrina izmeu
y= +
y=
P1
4 2
4 2
x 1
parabole y = 4 x 2 i prave y = , za
4 2
0 x 2 . Dakle,
2
x 1
P = 2 4 x 2 dx =
4 2
0
2
Slika 12.
35
9 x
= 2 x 2 dx = .
2 4
3
270. Izraunati povrinu ogranienu parabolom y = 2 x x 2 i pravom y = x 1 .

271. Izraunati povrinu odsjeka koji odsjeca pravac y = 3 2 x na paraboli y = x 2 .
x2
1
i
parabolom
y
=
.
2
1+ x2
273. Izraunati kako se odnose povrine dijelova na koje parabola y 2 = 2 x dijeli krug
272. Izraunati povrinu omeenu krivom y =
x 2 + y 2 = 8.
274. Izraunati povrinu koju zatvaraju krive: x 2 + y 2 = 16 i x 2 = 12( y 1) .
95
x2
2 2
.
x i y=
3
3
276. Izraunati povrinu koju zatvaraju krive: y = 2 x 2 + 1 i y = x 2 + 10 .
275. Izraunati povrinu koju zatvaraju krive: y = 4
277. Izraunati povrinu koju zatvaraju krive: x 2 y 2 = 16 i y 2 = 6 x .

278. Nai povrinu oblasti ograniene linijama: y = x 2 + 1 , y = 0 i x = 1 .
279. Izraunati povrinu ogranienu lukom krive y=tgx, pravom x = i x -osom.

4
2
280. Izraunaj povrinu ogranienu krivom y = 3 2 x x i pravom y = 0 .

281. Izraunaj povrinu ogranienu krivim y = sin x , y = cos x i odsjekom 0, x - ose.
2
2
282. U takama presjeka prave x y + 1 = 0 i parabole y = x 4 x + 5 povuene su tangente
na parabolu. Izraunati povrinu ogranienu parabolom i tangentama.
283. Izraunati povrinu ogranienu linijama: x = y 2 2 y + 2 , x = 0 , y = 0 i 2 x + y = 9 .
3
3
284. Izraunati povrinu ogranienu linijama: y = x 2 + 4 x 3 i y = x 2 x 3 .
2
2
1
285. Nai povrinu ogranienu lukom krive y = x 4 ln i pravim y = 0 i y = b , gdje je b
x
ordinata u taki ekstrema date krive.
ex
286. Nai povrinu ogranienu linijama: y =
, y = 0 , x = 0 i x = 1.
1 + e2x
x2 y2
4
287. Nai jednu od povrina ogranienih krivim:
+
= 1, y = .
20 5
x
2
288. Nai povrinu koju ograniava kriva y = ln (1 x 2 x ) sa x - osom.
289. Nai povrinu ogranienu krivom y = 6 x 2 3x 3 , y osom i tangentom krive povuenom
u taki M (3, y ) .
3
290. Iz take M ,0 povui tangente na hiperbolu x 2 y 2 = 1 . Nai povrinu ogranienu
5
tim tangentama i lukom hiperbole izmeu dodirnih taaka.
2
291. Izraunati povrinu ravne figure ograniene linijama: y = cos x, y = tgx i x = 0 .
3
x
292. Nai povrinu ogranienu grafikom funkcije y = e , y -osom, i tangentom funkcije u
taki sa apscisom x = 1 .
96
293.Nai povrinu koju zatvaraju grafik funkcije y = x 3 3x 2 + 2 x , tangenta te funkcije u

1 3
taki A , i prava x = 0 .
2 8
294. Nai veliinu povrine ograniene parabolom y = x 2 + 4 x 3 , x-osom i tangentom
parabole okomitom na pravu y = x .
3. Nesvojstveni (uopteni) integrali

b
Pri definisanju odreenog integrala (
f ( x ) dx ) neke funkcije
f pretpostavili smo da je
interval na kome se posmatra integral konaan, kao i to da je funkcija f ograniena na tom

intervalu. Vidjeli smo da je u sluaju da je f nenegativna funkcija, integral predstavlja
povrinu izmeu krive y = f ( x ) , x ose i pravih x = a i x = b . Prirodno se postavlja
pitanje odreivanja povrine izmeu krive y = f ( x ) i x ose ili povrine izmeu krive
y = f ( x ) , x ose i prave x = a , odnosno pitanje ta se deava kada granice integracije

(jedna ili obje) postaju beskonane? Na taj nain dolazimo do jedne vrste nesvojstvenog
integrala to je integral sa beskonanim granicama.
Druga mogunost jeste da imamo funkciju koja nije nuno ograniena na posmatranom
intervalu [ a, b] , pri emu posmatrana funkcija ne mora uopte biti definisana u nekoj taki
unutar intervala [ a, b] ili na krajevima. U ovom sluaju je takoer mogue definisati pojam
integrala te funkcije na [ a, b] (pod odreenim uvjetima). To je druga vrsta nesvojstvenog
integrala integral neograniene funkcije.
Mi emo se u daljem baviti nainom odreivanja nesvojstvenih integrala prve i druge vrste,
ukoliko oni postoje, kao i metodama kojima je mogue ustanoviti njihovu egzistenciju..
3.1.
Integrali sa beskonanim granicama
Neka je data funkcija f na

b
[ a, ) ,
koja je ograniena na
b
[ a, )
i takva da postoji
f ( x ) dx za sve b > a . Ukoliko postoji i konaan je lim f ( x ) dx tada kaemo da

b
nesvojstveni integral
97
f ( x ) dx (1)
a
konvergira i u tom sluaju je
f ( x ) dx = lim f ( x ) dx .
a
U suprotnom (to jest ukoliko limes ne postoji ili je beskonaan) kaemo da integral (1)
divergira.
Na analogan nain definiemo konvergenciju integrala
f ( x ) dx i f ( x ) dx .
U sluaju konvergencije je:

b
f ( x ) dx = lim
f ( x ) dx = lim
f ( x ) dx i
a
f ( x ) dx + lim f ( x ) dx ,
b
ukoliko su za neko fiksno d oba limesa na desnoj strani konana.

Za nesvojstveni integral (1) kaemo da je apsolutno konvergentan ukoliko je
konvergentan integral
f ( x ) dx .Analogno se definie apsolutna konvergencija integrala

a
f ( x ) dx i f ( x ) dx .
Iz apsolutne konvergencije integrala slijedi njegova konvergencija, dok obratno ne mora

vrijediti.
U nekim sluajevima nam nije bitno kolika je tana vrijednost nesvojstvenog integrala, nego
nas zanima samo da li taj integral konvergira ili divergira. U tom sluaju je korisno uporediti
podintegralnu funkciju sa nekom funkcijom za iji nesvojstveni integral je jednostavnije
odrediti da li konvergira ili ne. U tom sluaju:
a) ako je 0 f ( x ) g ( x ) za svako x iz posmatranog intervala i nesvojstveni integral
funkcije g konvergira, konvergira i nesvojstveni integral funkcije f ;
b) ako je 0 u ( x ) v ( x ) za svako x iz posmatranog intervala i nesvojstveni integral

funkcije u divergira, divergira i nesvojstveni integral funkcije v .
Tvrdnje a) i b) zovemo jo i kriteriji uporeivanja, jer o konvergenciji ili divergenciji integrala
neke funkcije zakljuujemo na osnovu uporeivanja te funkcije i neke druge,
jednostavnije funkcije.
Rijeeni primjeri
98
1. Izraunati
x
2
dx
, ukoliko ovaj integral konvergira.
+4
Rjeenje. Fiksirajmo proizvoljan broj b > 2 i izraunajmo odreeni integral
x
2
x
2
dx
. Imamo:
+4
dx
1
x
1
b
b
1
= arctg
= arctg arctg1 = arctg .
+4 2
22 2
2
2 4
2
b
Kako je
1
b
lim arctg =
b 2
2 4
= (jer arctgx kad x ),

2
2 2 4 8
to nesvojstveni integral konvergira i
dx
dx
= .
2
2 x2 + 4 = lim
b2
x +4 8
2
b
Rjeenje. Za a < 1 odredimo
dx
ukoliko konvergira.
+ x +1
1
dx
. Imamo:
+ x +1
dx
dx
dt
1
x 2 + x + 1 = 1 2 3 = 2 , za t = x + 2 . Dakle,
3
t2 +
x+ +
2 4
2
1
dx
2
2x + 1
2
3
2a + 1 2
2a + 1
a x 2 + x + 1 = 3 arctg 3 a = 3 arctg 3 arctg 3 = 3 3 arctg 3 ,
jer je tg = 3 , pa je arctg 3 = . Prelaskom na limes dobijamo: (zbog lim arctgx = )

x
3
3
2
1
dx
2 2 5
5
.
lim
=
=
3 2 =
a x 2 + x + 1
6
3
3
3
3
a
1
Dakle, dati integral konvergira i
dx
5
=
.
+ x +1 3 3
+
3. Ispitati konvergenciju nesvojstvenog integrala
99
ln x
dx .
x2
Rjeenje. Fiksirajmo realan broj a > 1 i posmatrajmo integral
ln x
dx . Njega emo izraunati
x2
1
metodom parcijalne integracije. Imamo:
u = ln x
du = x
a
a
a
ln x
1
dx 1
dx
ln
dx
=
=
x
+
= (ln a + 1) + 1.
dv
=
2
2
1 x 2
a
x x
1 1 x
1
v =
x
Sada je
1
ln x
ln a + 1
1
lim 2 dx = lim (ln a + 1) + 1 = 1 lim

= 1 lim a = 1 ,
a +
a +
a +
a + 1
x
a
a
1
a
pri emu smo graninu vrijednost nali pomou L'Hopitalova pravila. Dakle, integral je
konvergentan i njegova vrijednost jednaka je 1 .
2
x
i x ose.
4. Izraunati povrinu izmeu krive y = xe
2
x
x
1 2 x 2 , pa funkcija
Rjeenje. Skicirajmo datu krivu. Funkcija y = xe
je neparna, y = e
ima minimum za x =
1
1
, a maksimum za x =
. Njen grafik je dat na slici 1. Kako je
2
2
funkcija neparna, to je traena povrina jednaka dvostrukoj povrini izmeu krive i
pozitivnog dijela x ose. Dakle, P = 2 xe x dx . Izraunajmo nesvojstveni integral na desnoj

0
strani. Imamo, nakon smjene t = x 2 , xdx =
1
dt :
2
1 t
1
1 2
e dt = e t = e x , pa je za b > 0
2
2
2
b
1 b2
1
x2
0
b2
0 xe dx = 2 e e = 2 1 e .
xe
x2
dx =
) (
Kako e x 0 kada x + , putajui da

b + dobijamo:
b
lim xe x dx =
b +
Zbog
2
1
1
1 lim e b = .
b
2
2
toga
je
traena
povrina
100
P = 2
1
= 1.
2
Slika 1.
5. Izraunati povrinu izmeu krive y = x 2 + 1 e x , njene horizontalne asimptote i prave

x =0.
Rjeenje. Kako je lim ( x 2 + 1) e x = 0 , to je (desna) horizontalna asimptota posmatrane krive

x +
upravo x -osa, a zbog

lim ( x 2 + 1) e x = + kriva nema lijevu
x
horizontalnu asimptotu. Dakle, potrebno

je nai povrinu izmeu krive
y = (x 2 + 1)e x i pozitivnog dijela x -ose
(slika 1.). Kako je naa funkcija nenegativna, to je traena povrina jednaka
nesvojstvenom integralu
P = ( x 2 + 1)e x dx ,
0
ukoliko postoji.
Neka je a > 0 fiksno. Za izraunavanje
a
integrala
(x
+ 1)e x dx koristit emo se
metodom parcijalne integracije:
Slika 2.
(x
0
+ 1)e dx =
u = x2 + 1
du = 2 xdx
x
dv = e dx
v = e x
= ( x + 1)e
2
x a
0
+ 2 xe x dx = 1 (a 2 + 2a + 1)e a 2e x =
0
a 2 + 2a + 3
.
ea
a
a 2 + 2a + 3
Kako je lim 3
( x 2 + 1)e x dx = 3 .
= 3 , to je P = alim
a
a +
+
e
0
Dakle, traena povrina je 3 .
= 3
101
6. Odrediti za koju vrijednost parametra
integral
dx
konvergira odnosno
divergira.
Rjeenje. Neka je prvo p = 1 . U tom sluaju je
dx
dx
= ln x , pa je, za b > 1
x
dx
b
= ln x 1 = ln b ln1 = ln b .
x
1
Putajui da b + dobijamo da je
b
dx
lim = lim ln b = + ,
b +
x b+
1
to znai da u sluaju p = 1 posmatrani integral divergira.
dx
1 1 p
x , pa je, za b > 1
Za p 1 je p = x p dx =
x
1 p
dx
1
( b1 p 1) .
1 p
Sada se pitanje konvergencije, odnosno divergencije posmatranog integrala svodi na

1 p
konaan. Kako je
pitanje za koje p 1 je lim b
b +
0, za < 0
0, za 1 p < 0
lim b1 p =
lim x =
,
to je
,
b +
x +
+ za > 0
+ za 1 p > 0
to znai da je za 1 p < 0 , to jest p > 1 vrijedi
b
1
1
0 1) =
,
(
b +
p 1
1 p
1
dok je za 1 p > 0 , to jest p < 1 ,
lim
lim
b +
dx
dx
x
1
1
lim b1 p 1 = + .
1 p b +
+
Dakle, za p > 1 , nesvojstveni integral
dx
konvergira i njegova vrijednost je
za p 1 posmatrani integral divergentan.
7. Ispitati da li integral
sin ax
dx konvergira ( a
2
+
1
1
102
je proizvoljna konstanta).
1
, dok je
p 1
Rjeenje. U ovom zadatku se ne trai da izraunamo dati integral nego samo da ustanovimo
da li konvergira ili ne. Zbog toga emo posmatrati funkciju
sin ax
jer smo vidjeli da ukoliko
x2 + 1
sin ax
dx konvergira, tada konvergira i polazni integral.
x2 + 1
1
sin ax
1
Ovo inimo zbog toga to je sin ax 1 pa je 0 2
.
2
x +1 x +1
dx
konvergira, na osnovu svojstva a) kriterija uporeivanja,
Ukoliko integral 2
x
+
1
1
integral
konvergirat e i integral
sin ax
dx , a time i polazni integral. Imamo:
x2 + 1
dx
dx

m 2
= lim ( arctgb arctg1) = = ,
1 x 2 + 1 = bli
2 4 4
x + 1 b
1
b
to znai da integral konvergira.
Na osnovu svega reenog zakljuujemo da je i integral
sin ax
dx konvergentan.
2
+1
1
Napomenimo da iz konvergencije integrala
f ( x ) dx
ne moemo nita zakljuiti po
pitanju konvergencije integrala
f ( x ) dx .
a
sin xarctgx
dx .
1 + x2
0
Rjeenje. Kako je sin x 1 , i arctgx , za nau podintegralnu funkciju vrijedi nejednakost

2
sin xarctgx
1
.

2
1+ x
2 1 + x2
8. Ispitati konvergenciju integrala
S druge strane,
dx
2
a
,
= lim arctgx 0 = lim ( arctga arctg 0 ) = =
0 2(1 + x 2 )dx = 2 alim
+ 1 + x 2
a +
a +
2
2
2
2
4
0
a
pa posmatrani integral konvergira.

+
To znai da je i integral
sin xarctgx
dx konvergentan, na osnovu kriterija uporeivanja.
1 + x2
103
dx
3
x + x +1
2
Rjeenje. U ovom sluaju, kao i u prethodnom zadatku, neemo izraunavati integral, jer je to
izuzetno sloeno. Stavimo f ( x ) =
1
3
x + x +1
2
. Oigledno je f ( x ) 0 . Polinom x 2 + x + 1 ,
kad x , se ponaa kao njegov vodei lan x 2 , tako da se je f ( x )
1
3
1
x2/3
, kad
x , gdje nam oznaka " " govori o priblinom ponaanju funkcije.
dx
dx
Vidjeli smo da integral p (a time i p ) divergira za p < 1 , to znai da bi, neformalno
x
x
1
2
gledajui, na integral trebao divergirati. Da bismo to pokazali trebamo nai neku funkciju
g ( x ) za koju je
f ( x) g ( x) 0 i
g ( x ) dx
divergira (obratite panju na znake
nejednakosti).
x 2 + x + 1 3 x 2 + 2 x + 1 za x 2 , pa je
1
1
=
= g ( x) .
2/3
x 2 + 2 x + 1 ( x + 1)
To je jednostavno uiniti jer je
f ( x) =
1
3
x2 + x + 1
Kako je
g ( x ) dx = lim ( x + 1)
2
1/ 3 b
2/3
( x + 1)
dx = lim
b
= lim 3 3 b + 1 3 3 2 + 1 = ,
1/ 3
to integral
g ( x ) dx
divergira, pa divergira i integral
dx
3
x + x +1
2
, na osnovu kriterija b)
uporeivanja.
10. Izraunati povrinu izmeu krive y =
Rjeenje. Skicirajmo datu krivu y =
1
i x ose.
x + 4x + 5
2
( x + 2)
+1
. Oigledno je funkcija pozitivna za sve realne
x osu kao svoju horizontalnu

asimptotu, te maksimum jednak 1 za x = 2 . Skica
x , kriva ima
krive je data na slici 3.
104
Dakle, traena povrina je P =
dx
( x + 2)
+1
, ukoliko taj integral konvergira. Neka je
a < 0 < b . Tada je

Slika 3.
b
dx
( x + 2)
a
+1
lim
= arctg ( x + 2 ) a = arctg ( b + 2 ) arctg ( a + 2 ) . Sada je

b
dx
( x + 2)
a
b a
+1
pa integral
= lim ( arctg ( b + 2 ) arctg ( a + 2 ) ) =

a
b
dx
( x + 2)

= ,
2 2
konvergira i njegova je vrijednost . Samim tim je traena
+1
povrina P = .
Rjeenje. Fiksirajmo d
xdx
.
2
+2
. Posmatrani integral e konvergirati ukoliko konvergiraju
xdx
xdx
i
x2 + 2 d x 2 + 2 . Izraunajmo prvi od njih. Imamo
xdx
1
2
x 2 + 2 = 2 ln ( x + 2 ) ,
1
to je jednostavno dobiti, nakon smjene t = x 2 + 2 , xdx = dt . Sada je
2
d
d
xdx
xdx
1
1
= lim ln ( d 2 + 2 ) ln ( a 2 + 2 ) = ln ( d 2 + 2 ) = ,
x 2 + 2 = alim
x 2 + 2
a 2
2
a
integrali
to znai da ovaj integral divergira, pa divergira i polazni integral.
Uoimo da integral
f ( x ) dx
konvergira ako i samo ako konvergiraju, za neko d
oba integrala
f ( x ) dx i
f ( x ) dx .
d
Mogue je, meutim, konvergenciju integrala
f ( x ) dx definisati i na neto drugaiji nain.
105
f ( x ) dx . Ukoliko postoji lim f ( x ) dx i
f ( x ) dx
konvergira u smislu glavne vrijednosti i
Odaberimo a > 0 i posmatrajmo integral
konaan je, tada kaemo da integral
piemo:
V.P.
f ( x ) dx = lim f ( x ) dx .
a
Ukoliko integral
f ( x ) dx
konvergira (u klasinom smislu), tad on konvergira i u
smislu glavne vrijednosti i ti integrali su jednaki, dok obrnuto ne vai, u to se moemo

uvjeriti na osnovu zadatka 11. i sljedeeg zadatka.
12. Izraunati V.P.
xdx
, ukoliko postoji.
2
+2
Rjeenje. Neka je a > 0 fiksno. Imamo:

a
))
xdx
1
2
= ln ( a 2 + 2 ) ln ( a ) + 2 = 0 ,
2
+2 2
a
pa putajui da a + dobijamo da je
xdx
= 0,
V.P. 2
x +2
to jest ovaj integral konvergira u smislu glavne vrijednosti iako ne konvergira u klasinom
smislu (na osnovu zadatka 11.).
13. Izraunati V.P.
x cos xdx , ukoliko postoji.
Rjeenje. Izraunajmo prvo neodreeni integral

( u = x , dv = cos xdx , pa je v = sin x ). Dobijamo:
x cos xdx , metodom parcijalne integracije
x cos xdx = x sin x + cos x , pa je

x cos xdx = ( a sin a + cos a ) ( a sin ( a ) + cos ( a ) ) = a sin a + cos a a sin a cos a = 0 .
a
Putajui da a dobijamo da je V.P.
x cos xdx = 0 .
106
Primijetimo da su podintegralne funkcije u zadacima 12. i 13. neparne, te da su obje

glavne vrijednosti integrala jednake nuli. To nije sluajno, jer je openito za neparnu funkciju
f ( x ) integral
f ( x ) dx uvijek konvergentan u smislu glavne vrijednosti i vrijedi
V.P.
f ( x ) dx = 0 .
14. Dokazati da integral
x cos xdx divergira.
Rjeenje. Fiksirajmo d
i posmatrajmo integral
x cos xdx . Za a > d
je
x cos xdx = ( a sin a + cos a ) ( d sin d + cos d ) .

d
Meutim, lim cos x ne postoji, jer naprimjer za x = 2n i x = 2n +

x
kada n . S druge strane, cos 2n = 1 , dok je cos 2n +
imamo da x
= 0 , to znai da ukoliko bi
2
postojala granina vrijednost, ona ne bi bila jedinstvena, to je nemogue. Dakle, lim cos x ne
x
postoji. Zbog toga ne postoji ni lim x cos xdx , to znai da integral

a
time divergira i integral
x cos xdx .

Izraunati date nesvojstvene integrale ukoliko konvergiraju:
+
295.
x
xe dx .
296.
297.
xe
x2
dx .
x cos xdx
d
(x
x +1
dx .
x
+ 1)e x dx .
298.
ln
1
107
divergira, a
arctgx
0 x 2 + 1 dx .
299.
300.
x ln x
303.
ax
sin bxdx .
304.
dx
306.
308.
ex
x
x4
dx
x ln
arctgxdx
311.
.
x2 + 1
0
dx
x 2 dx
310. 6
.
x + 2 x3 + 1
xdx
309. 4
x + x2 + 1
x2 + a2
312.
dx
1+
dx .
2
314.
+ 1)
x sin xdx .
316.
x
1
315.
(e
dx
x
1
dx
307. 2
.
x x +1
313.
cos xdx .
( x 1)
305.
302.
2 2
dx
.
+1
(1 + x ) dx .
301.
dx .
dx
.
(x + 1)
U zadacima 317. 325. ispitati konvergenciju integrala u klasinom smislu i u smislu glavne
vrijednosti (ukoliko je u pitanju integral sa obje beskonane granice).
317.
xdx
1 x 2 + sin x .
318.
320.
x sin 2 xdx
2 + x2 .
323.
326.
sin xdx
x3 + x + 1
1 + cos x
dx .
3
x
319.
x cos xdx
1 + x 2 .
321.
+
cos xdx
.
2 + x2
322.
+
dx
dx
324. 2
325. 2
.
dx .
x sin xdx .
x + 3x + 2
x + 2x + 2
1
Izraunati povrinu izmeu krive y =
i pozitivnog dijela x ose.
3
( x + 1)
2
108
327.
328.
329.
x
i x ose.
x +1
x2
i x ose.
Izraunati povrinu izmeu krive y = x e
1
i negativnog dijela x ose.
4
3
( x 1)
330. Izraunati povrinu izmeu krive y = e x , x ose i normale na datu krivu u taki sa
apscisom jednakom nula.
3.2.
Integral neograniene funkcije
U ovom sluaju pretpostavit emo da je funkcija f neograniena na segmentu [ a, b ] .

Kao prvo, pretpostavimo da je funkcija f neograniena u okolini krajnje take segmenta
[ a, b] , naprimjer u okolini take b . Neka je > 0 neki proizvoljan mali broj. Pretpostavimo
da je funkcija f integrabilna na segmentu [ a, b ] za sve, dovoljno male, > 0 . Ukoliko
b
postoji i konaan je lim

0
f ( x ) dx , tada kaemo da integral
f ( x ) dx konvergira i piemo
a
f ( x ) dx = lim
f ( x ) dx .
Analogno, ukoliko je funkcija f neograniena u okolini take a i postoji
f ( x ) dx
za
a +
sve dovoljno male > 0 , tada ukoliko postoji i konaan je lim

0
f ( x ) dx kaemo da konvergira i piemo
f ( x ) dx = lim
0
f ( x ) dx ,
za integral
a +
f ( x ) dx .
a +
Ukoliko je funkcija f neograniena u okolini obje take a i b , tada integral
f ( x ) dx
a
b 2
konvergira ukoliko postoje konane granine vrijednosti lim

1 0
neko c ( a, b ) . U tom sluaju je
f ( x ) dx i lim
f ( x ) dx , za
2 0
a + 1
b 2
f ( x ) dx = lim
f ( x ) dx + lim
f ( x ) dx .
1 0
109
a+
2 0
Napomenimo da je u ovom sluaju nuno da oba limesa na desnoj strani postoje i konana
su.
Ukoliko je funkcija f neograniena u okolini neke take d ( a, b ) (nije nuno da f
b
bude definisana u d ), tada nesvojstveni integral
f ( x ) dx
konvergira ako i samo ako
konvergiraju integrali
f ( x ) dx i
f ( x ) dx
(ovo su integrali kod kojih je podintegralna
funkcija neograniena u okolini donje ili gornje granice integracije) i u tom sluaju je
b
f ( x ) dx = f ( x ) dx + f ( x ) dx .
Rijeeni primjeri
1
dx
i ukoliko konvergira izraunati ga.
x
0
1
postaje neograniena u okolini nule. Zbog toga,
Rjeenje. Podintegralna funkcija f ( x ) =
x
1
1
dx
odaberimo > 0 i izraunajmo
= 2 x = 2 2 .
Putajui da 0 vidimo da dati integral konvergira i vrijedi

1
dx
= lim 2 2 = 2 .
x 0
2
dx
, ukoliko konvergira.
x(1 + x)
Rjeenje. Podintegralna funkcija je neograniena u nuli, pa je

2
dx
dx
, ukoliko ovaj limes postoji i konaan je.
0 x(1 + x) = lim
0+
x(1 + x)
dx
U odreenom integralu uvodimo smjenu x = t , odakle je
= 2dt , pa je
x
110
dx
=
x(1 + x)
dx
( x)
= 2 ln ( 2 + 3 ) 2 ln (
x 1+
dt
=2
= 2 ln t + 1 + t 2
1+ t2
+ 1+ .
Oigledno je sada
2
dx
dx
= lim
= 2 ln
0
+
x(1 + x)
x
(1
+
x
)
2 + 3 2 ln ( 0 + 1) = 2 ln
1
2+ 3 .
dx
x 1 i ukoliko konvergira izraunati ga.
1
postaje neograniena u okolini take 1.
x 1
1
1
dx
= ln x 1 1 = ln ln 2 .
Odaberimo > 0 i posmatrajmo integral
x 1
1
f ( x) =
Rjeenje. Podintegralna funkcija
Meutim, lim ln = , pa je lim

0
2 3
dx
= to znai da dati integral divergira.
x 1
dx
( x 1)
Rjeenje. Podintegralna funkcija f ( x ) =
1
3
( x 1)
je neograniena u okolini take x = 1 koja
je unutar intervala ( 2, 2 ) , pa emo posebno posmatrati integrale

Za > 0 je:
1
lim
0
( x 1)
2/3
= lim 3 ( x 1)
2/3
= lim 3 ( x 1)
2
2
lim
1/ 3 1
dx
1+
1/ 3 2
dx
( x 1)
1+
= lim 3 3 + 3 3 = 3 3 3 .
0
= lim 3 1 3 = 3 .
0
111
2 3
dx
( x 1)
1 3
dx
( x 1)
S obzirom na to da su oba integrala
2 3
2
konvergentan i integral
dx
( x 1)
2 3
( x 1)
1 3
dx
( x 1)
konvergentna, to je
i njegova vrijednost je 3 3 3 + 3 .
dx
2 xdx
(x
1)
2
3
Rjeenje. Podintegralna funkcija nije definisana u 1 [0,3] pa emo posebno posmatrati

1
integrale
(x
1)
2
3
(x
1)
1)
= lim
0+
2xdx
2
(x
2
3
2 xdx
2
2xdx
2
3
= lim
0+
1+
2 xdx
(x
1)
2xdx
(x
(x
. Za > 0 je:
= lim 3 ( x 1)
2
1)
2
3
2 xdx
2
2
3
0+
1)
= 3,
= lim 3 ( x 1)
2
2
3
1 1
3
0+
1 3
3
= 6,
1+
pa je posmatrani integral konvergentan i njegova vrijednost je 3 + 6 = 9 .

6. Izraunati
y=
x
3
x 1
2
izmeu
povrinu
x ose
krive
vertikalnih
asimptota ove krive.

Rjeenje. Kako je x 2 1 = 0 za x = 1 , to
naa funkcija nije definisana za x = 1 .
Lako se moe provjeriti da su prave
x = 1 i x = 1 vertikalne asimptote ove
funkcije. Zbog y =
ima
3
3
1
x 3
, funkcija
3 3 x2 1 4
( )
2
maksimum
taki
3
MAX 3, 3 i minimum u taki
2
Slika 4
112

3
MIN 3, 3 . Grafik je skiciran na slici 4, a traena povrina je oznaena crticama. Vodei
2
rauna o znaku funkcije y vidimo da je traena povrina jednaka:

0
P =
xdx
3
x 1
2
+
0
xdx
x2 1
Posmatrani integrali su nesvojstveni integrali jer je podintegralna funkcija neograniena

u okolini taaka x = 1 i x = 1 . Izraunajmo prvi integral. Imamo:
xdx
x2 1
t = x2 1
dt = 2 xdx
2
3 23 3 2
1 dt 1 31
t
dt
t
x
1
=
=
=
( )3 .
4
2 3t 2
4
Dakle, za 1 > 0 imamo

0
1+
2
3 2
= ( x 1) 3
2
x 1 4
xdx
=
1+1
3
1 ( 21 + 12 ) .
Putajui da 1 0 dobijamo da je prvi integral na desnoj strani jednak

zakljuujemo da je i drugi integral jednak
3
. Analogno,
4
3
3 3
, pa je P = 2 = .
4 2
4
xdx
2
1
1
Rjeenje. Podintegralna funkcija je neograniena u okolini taaka x = 1 i x = 1 . Zbog toga
d
1
xdx
xdx
i 2
. Kako
emo uzeti proizvoljno d ( 1,1) i ispitati konvergenciju integrala 2
x 1 d x 1
1
je
xdx
1
= ln (1 x 2 ) , za x ( 1,1) , to je, za > 0 ,
2
2
1
xdx
1
1
= ln (1 d 2 ) + ln ( 2 2 ) .
2
1
2
2
1+
Meutim, kada 0 , tada ln 2 2 pa posmatrani integral divergira, a time

1
divergira i integral
xdx
.
2
1
U prethodnom zadatku mogli smo pogreno zakljuivati na sljedei nain:
113
Odaberemo > 0 i posmatramo
1+
kad 0 vrijedi
xdx
1
1
= ln ( 2 2 ) + ln ( 2 2 ) = 0 , to znai da
2
1
2
2
xdx
= 0 (to jest dati integral konvergira i vrijednost mu je nula).
2
1
1+
Ovo je u suprotnosti sa definicijom konvergencije nesvojstvenog integrala neograniene

funkcije, ali nas navodi na to da, analogno kao u sluaju integrala s obje beskonane granice
definiemo pojam konvergencije ovakvog integrala u smislu glavne vrijednosti.
Ukoliko je funkcija f neograniena u okolini taaka a i b i ukoliko postoji i konaan je
b
lim
0
f ( x ) dx ,
kaemo da integral
a +
f ( x ) dx = lim
konvergira u smislu glavne vrijednosti i
piemo:
V.P.
f ( x ) dx
f ( x ) dx .
a +
Iz prethodnog zadatka vidimo da konvergencija integrala u smislu glavne vrijednosti ne

povlai konvergenciju tog integrala, dok obrnuto vrijedi (analogno kao u sluaju integrala sa
obje beskonane granice).
Ukoliko je funkcija f neograniena u okolini take c ( a, b ) tada kaemo da integral
b
f ( x ) dx konvergira u smislu glavne vrijednosti ukoliko postoji konaan limes

a
b
c
lim f ( x ) dx + f ( x ) dx . Tada piemo

0
c +
a
b
c
b
V.P. f ( x ) dx = lim f ( x ) dx + f ( x ) dx .
0
a
c +
a
1
dx
u klasinom smislu i u smislu glavne vrijednosti.
x
1
Rjeenje. Integral konvergira u klasinom smislu ukoliko konvergiraju integrali

(jer
1
je
podintegralna
funkcija
neograniena
okolini
take
dx
1 x i
0 ( 1,1) ).
dx
x
1
Ali,
dx
1
= ln x = ln1 ln kad 0 pa posmatrani integral divergira u klasinom smislu.
x
114
dx
Meutim, lim
0
dx
= lim ( ln ln ) = 0 , pa posmatrani integral konvergira u
x 0
smislu glavne vrijednosti i njegova vrijednost je nula.

5
dx
( x 3)( 5 x )
u klasinom smislu i u smislu glavne
vrijednosti.
Rjeenje. Izraunajmo prvo neodreeni integral
dx
( x 3)( 5 x ) =
dx
( x 2 8 x + 15 )
dx
1 ( x 4)
= arcsin ( x 4 ) , x ( 3,5) .
Podintegralna funkcija je neograniena u okolini taaka x = 3 i x = 5 pa emo posebno

4
posmatrati
dx
lim
0
( arcsin 0 arcsin ( 1) ) = arcsin ( 1) = 2 ;

( x 3)( 5 x ) = lim
dx
3+
lim
dx
( x 3)( 5 x ) ( x 3)( 5 x ) . Imamo:

i
( arcsin (1 ) arcsin 0) = arcsin1 = 2 .

( x 3)( 5 x ) = lim
dx
S obzirom na to da oba integrala konvergiraju, to integral
dx
( x 3)( 5 x )
konvergira (u
klasinom smislu) i njegova vrijednost je
= .
Zbog toga, dati integral konvergira i u smislu glavne vrijednosti i njegova vrijednost je
takoer .
Rjeenje. Skicirajmo funkciju y =
1
, x ose i njenih vertikalnih asimptota.
x ln x
1
. Njena oblast definisanosti je x ( 0,1) (1, + ) . Lako
x ln x
je vidjeti da su x = 0 i x = 1 vertikalne asimptote ove funkcije. Taka lokalnog maksimuma
1
e
je MAX , e a skica funkcije je data na slici 5, na kojoj je naznaena i traena povrina.

(Napomenimo da grafik nije nacrtan u razmjeri nego je data skica). Dakle, traena povrina
115
je P =
dx
x ln x
(jer je podintegralna funkcija negativna za x ( 0,1) ). Podintegralna funkcija
je neograniena u okolini taaka x = 0 i x = 1 , pa je

1/ 2
P = lim
0
dx
dx
+ lim
,
x ln x 0 1/ 2 x ln x
ukoliko oba limesa na desnoj stani postoje i konani su.

Imamo:
t = ln x
dx
dt
=
x ln x dt = dx = t = ln t = ln ( ln x ) , za x ( 0,1) .
x
(tada je ln x = ln x jer je ln x < 0 ).
1/ 2
Sada je
dx
1
= ln ln ln ( ln ) .
x ln x
2
Kada 0 ln , pa dati integral tei u , to jest

Slika 5.
divergira. To znai da je traena povrina beskonana.
Napomenimo da pri izraunavanju povrine pomou nesvojstvenog integrala moemo
povrinu izraunavati samo u klasinom smislu, ne i u smislu glavne vrijednosti. Tako je
1
povrina izmeu pravih x = 1 , x = 1 , krive y =
i x ose beskonana (jer je
x
1
divergentan), iako integral
dx
konvergira u smislu glavne vrijednosti.
x
1

Izraunati date nesvojstvene integrale ukoliko konvergiraju:
1
331.
dx
0 x 5 x 2 ;
3
332.
ctgxdx ;
334.
x ln xdx ;
336.
0
1
335.
x +1
dx ;
337.
5 3
x
1
xdx
.
4 x
0
1
1 x
0
dx
;
ln x
1
4
333.
338.
+ 2 1 x2
dx
(2 x)
116
dx
1 x2
dx
x
1
339.
3x 2 + 2
3
x2
x 2 dx
.
( x 3)(5 x)
340.
dx .
Ustanoviti konvergenciju integrala u klasinom smislu i u smislu glavne vrijednosti:

1
341.
ln 2 + 3 x dx
342.
dx
0 x (1 x ) .
3
345.
xdx
.
( x 2)(3 x)
343.
( x 1) dx dx .
x4
ln x dx
.
x
1
344.
346.

dx
.
1
x
, x ose i njenih vertikalnih asimptota.
x 4
1
2
x 1
, koordinatnih osa i vertikalne asimptote
te krive.
x
, koordinatnih osa i vertikalne asimptote
x2
te krive.
x
i pravih y = 0 , x = 1 i x = 1 .
x +1 1
117
4. Diferencijalne jednaine prvog reda
Neka je F x, y , y ' ,..., y (n )

funkcija koja zavisi od promjenljivih x, y, y ' ,..., y (n ) .
Posmatrajmo sljedei problem: trai se funkcija y = y (x ) definisana na nekom intervalu I ,
koja na tom intervalu ima sve izvode do reda n zakljuno i takva je da na tom intervalu
identiki vrijedi: F x, y, y ' ,..., y (n ) = 0 . Ovaj problem nazivamo obinom diferencijalnom
jednainom. Za funkciju y = y (x ) koja na I identiki zadovoljava datu jednainu kaemo da
je opte rjeenje integral ili integralna kriva te jednaine. Rijeiti diferencijalnu jednainu
znai nai sva njena rjeenja.
Za diferencijalnu jednainu kaemo da je n tog reda ako je n red najvieg izvoda koji
figurie u jednaini.
Na primjer, jednaina oblika F x, y, y ' = 0 je jednaina prvog reda, jednaina oblika
'
''
F x, y , y , y = 0 je drugog reda, itd.

Ukoliko je diferencijalna jednaina n -tog reda tada e njeno opte rjeenje biti oblika
y = (x, C1 , C 2 ,..., C n ) gdje su C1 , C 2 ,..., C n proizvoljne realne konstante. Dakle, opte rjeenje
jednaine n -tog reda je neka familija krivih koja zavisi od parametara C1 , C 2 ,..., C n .
Partikularno rjeenje diferencijalne jednaine dobijamo kada parametrima C1 , C 2 ,..., C n
pridruimo neku odreenu brojevnu vrijednost.
Specijalno, ukoliko je diferencijalna jednaina prvog reda tada je njeno opte rjeenje dato
u obliku y = ( x, C ) , gdje je C proizvoljna konstanta. Vidimo da to rjeenje predstavlja
jednoparametarsku familiju krivih. Ukoliko traimo krivu koja e prolaziti kroz neku
odreenu taku, (x 0 , y 0 ) , tada iz uslova y 0 = (x 0 , C ) moemo odrediti vrijednost parametra
C . Na taj nain odreujemo partikularno rjeenje jednaine koje prolazi kroz taku (x 0 , y 0 ) .
Napomenimo da se ovaj uslov naziva jo i poetni uslov.
Ukoliko je diferencijalna jednaina drugog reda, njeno opte rjeenje je dato u obliku
y = (x, C1 , C 2 ) , gdje su C1 , C 2 proizvoljne realne konstante. Ovo rjeenje je dvoparametarska
familija krivih. Ukoliko traimo krivu koja prolazi kroz taku (x 0 , y 0 ) i iji izvod u toj taki
zadovoljava uslov y ' (x 0 ) = y 0' , tada iz uslova (x 0 , C1 , C 2 ) = y 0 i ' ( x 0 , C1 , C 2 ) = y 0' moemo

odrediti konstante C1 , C 2 . To znai da je sa dva navedena uslova odreeno partikularno
rjeenje jednaine drugog reda.
Mi emo se ograniiti na rjeavanje specijalnih oblika jednaina prvog i drugog reda.
118
4.1.
Diferencijalne jednaine prvog reda sa razdvojenim promjenljivim
Diferencijalnu jednainu prvog reda nazivamo jednainom sa razdvojenim promjenljivim

ukoliko se ona moe napisati u obliku
y ' = f (x )g ( y ) .
(1)
Pretpostavimo da je g ( y ) 0 . Tada jednainu sa razdvojenim promjenljivim moemo
napisati u obliku
dy
= f (x )dx .
(2)
g(y)
dy
i F (x ) = f (x )dx , tada je opte rjeenje diferencijalne
Ukoliko postoje integrali G ( y ) =
g(y)
jednaine (2) dato sa
(3)
G ( y ) = F (x ) + C .
Napomenimo da je svako rjeenje jednaine (2), napisano u obliku (3) ujedno rjeenje
jednaine (1). Meutim, ukoliko je g (a ) = 0 za neko realno a , tada je y = a rjeenje jednaine
(1), koje ne moemo dobiti iz (3).
Rijeeni primjeri
1. Nai onu integralnu krivu jednaine 4 x + xy 2 dx + y + x 2 y dy = 0 koja prolazi kroz taku

(1,2) .
Rjeenje. Datu jednainu moemo napisati u obliku:
x 4 + y 2 dx + y 1 + x 2 dy = 0 , pa nakon dijeljenja sa x 4 + y 2 dy 0 dobijamo:
(
) (
y (1 + x )
dx
= .
dy
x (4 + y )
Sada je oigledno da je data jednaina jednaina u kojoj se promjenljive mogu razdvojiti, pa

nakon razdvajanja imamo:
y
x
dx =
dy .
2
1+ x
4 + y2
Kada integralimo obje strane jednakosti dobijamo:
1
1
1
ln 1 + x 2 = ln 4 + y 2 + ln C , gdje je C konstanta, C > 0 . Transformacijom dobijene
2
2
2
jednakosti, opte rjeenje jednaine moemo napisati u obliku:
1+ x2 4 + y2 = C .
Kao to vidimo, opte rjeenje jednaine zavisi od jednog parametra, jer je jednaina
prvog reda.
)(
119
Naimo sada partikularno rjeenje koje prolazi kroz taku (1,2 ) . Uvrtavanjem vrijednosti
x = 1 i y = 2 u opte rjeenje dobijamo da je C = 16 , pa je traeno rjeenje dato sa
(1 + x )(4 + y ) = 16 .
2
y'
2. Rijeiti diferencijalnu jednainu
= y ln y , a zatim odrediti onu integralnu krivu koja
sin x

prolazi kroz taku ,1 .

2
Rjeenje. Posmatrajmo prvo sluaj kada je y ln y = 0 . Kako je funkcija ln y definisana samo za
y > 0 , to je y ln y = 0 samo u sluaju ln y = 0 , odnosno y = 1. Tada je y ' = 0 , pa je identiki
zadovoljena jednakost
y'
= y ln y . Dakle, y = 1 je jedno rjeenje nae jednaine.
sin x
Neka je sada y ln y 0 . Tada jednainu moemo napisati u obliku:

dy
= sin xdx .
y ln y
Integracijom lijeve i desne strane jednaine dobijamo
dy
cos x + C =
.
y ln y
Integral na desnoj strani moemo izraunati uvoenjem smjene t = ln y, dt =
dy
, pa
y
dobijamo opte rjeenje jednaine u obliku:

cos x + C = ln ln y .

Naimo sada partikularno rjeenje koje prolazi kroz taku ,1 . Kako je y = 1 , to je traeno
2
partikularno rjeenje ono koje smo nali u prvom sluaju, odnosno prava y = 1.
3. Nai opte rjeenje jednaine y ' = cos(2 x y ) .
Rjeenje. Uvedimo novu funkciju z = z (x ) stavljajui z = 2 x y . Sada je y = 2 x z , y ' = 2 z ' ,
pa data jednaina ima oblik:
dz
= 2 cos z .
z ' = 2 cos z , odnosno
dx
Data jednaina je jednaina sa razdvojenim promjenljivim. Kako za sve z vrijedi
2 cos z 0 , nakon dijeljenja sa 2 cos z imamo:
dz
dx =
. Nakon integraljenja dobijamo:
2 cos z
120
x+C =
dz
2 cos z .
Integral
na
desnoj
strani
posljednje
jednakosti moemo izraunati uvoenjem

1 t2
z
2dt
cos
z
=
, pa integral postaje
trigonometrijske smjene t = tg . Tada je dz =
,
2
1+ t2
1+ t2
( )
2dt
2
2 3
z
=
arctg t 3 =
arctg 3tg .
2
+1
3
2
3
Imajui u vidu da je z = 2 x y , dobijamo opte rjeenje jednaine u obliku
3t
x+C =
2x y
2 3
arctg 3tg
, gdje je C proizvoljna realna konstanta.
3
2
1+ y2
.
xy 1 + x 2
Rjeenje. Data jednaina je definisana za y 0 i x 0 .
ydx
0 moemo je napisati u obliku sa razdvojenim
Mnoenjem jednaine sa
1+ y2
promjenljivim:
ydy
dx
=
.
2
1+ y
x 1 + x2
Nakon integracije lijeve i desne strane imamo:
ydy
dx
=
.
2
1+ y
x 1 + x2
4. Nai opte rjeenje jednaine y ' =
) (
) (
Integral na lijevoj strani jednakosti moemo izraunati uvoenjem smjene t = 1 + y 2 ,

1
ydy = dt . Dobijamo:
2
ydy
1
= ln 1 + y 2
2
2
1+ y
Integral na desnoj strani moemo izraunati koristei se rastavom funkcije
1
x 1+ x2
na
parcijalne razlomke u obliku:

1
A Bx + C
= +
.
2
x 1+ x2
x 1+ x
Nakon mnoenja sa x 1 + x 2 i izjednaavanja dobijenih polinoma na lijevoj i desnoj strani

dobijamo da je A = 1 , B = 1 i C = 0 . Uvrtavanjem u integral imamo:
121
dx
xdx
1
x2
1
1
dx
2
.
ln
x
x
C
C
ln
1
ln
ln
=
=
+
+
=
x
2
2
2
1+ x2
1+ x2
x 1+ x2
Vidimo da je opte rjeenje jednaine dato sa:
1
1
x2
, C > 0 , odnosno
ln 1 + y 2 = ln C
2
2
1+ x2
(1 + y )(1 + x ) = Cx
2
, C >0.
5. Rijeiti jednainu: x 1 y 2 dx + y 1 x 2 dy = 0 .
Rjeenje. Jednainu moemo napisati u obliku:
dy
y 1 x2
= x 1 y 2 .
dx
dy
= 0 , pa je jednaina identiki zadovoljena. Dakle, y = 1 je
Ukoliko je y = 1 , tada je
dx
jedno rjeenje jednaine.
Ukoliko je x < 1 i y < 1 jednainu moemo napisati u obliku
ydy
1 y
xdx
1 x2
Kada integralimo lijevu i desnu stranu jednaine dobijamo:

ydy
xdx
.
=
1 y2
1 x2
U integralu na lijevoj strani posljednje jednakosti uvedimo smjenu 1 y 2 = t ,
1
ydy = dt .
2
Integral na desnoj strani se nalazi na isti nain.

Nakon integracije opte rjeenje za sluaj x < 1 i y < 1 je oblika
1 y 2 = 1 x 2 C , odnosno:
1 y 2 + 1 x 2 = C , gdje je C realna konstanta, C 0 .
6. Rijeiti jednainu xy ' = y (1 x sin x ) .
dx
dy
x
= y (1 x sin x ) , pa ukoliko je y 0 i x 0 mnoenjem sa
jednaina postaje
xy
dx
dy (1 x sin x )
=
dx .
y
x
Kada integralimo lijevu i desnu stranu jednaine, nakon razdvajanja integrala na desnoj
strani na razliku dva integrala dobijamo:
122
dy
dx
=
sin xdx
y
x
pa je opte rjeenje jednaine dato u obliku:
ln y = ln x + ln C + cos x , C 0 , odnosno
y = Cxe cos x , C 0 .
Ukoliko je y = 0 , tada je
dy
= 0 , pa je jednaina identiki zadovoljena. Dakle, y = 0 je
dx
takoer rjeenje jednaine.

7. Nai opte rjeenje jednaine y ' = 2 x + 2 y .
Rjeenje. Uvedimo novu nepoznatu funkciju z = z (x ) sa z = x + 2 y . Tada je
1
1
y = (z x ) , te y ' = z ' 1 .
2
2
Sada naa jednaina postaje:
dz
1 '
z 1 = 2 z , odnosno
= 1 + 2 z +1 .
dx
2
Razdvajanjem promjenljivih i integracijom dobijamo:
dz
= dx , pa nakon integracije desne strane imamo:
1 + 2 z +1
dz
x+C =
.
1 + 2 z +1
U integralu na desnoj strani uvedimo smjenu sa t = 2 z +1 . Sada je z = 1 + log 2 t , dz =
dt
, pa
t ln 2
je integral oblika:
1 dt
1
dt
dt
t
t
=
ln
= log 2
.
=
t (1 + t ) ln 2 ln 2 t
t + 1 ln 2 t + 1
t +1
Nakon vraanja na staru funkciju opte rjeenje jednaine dobijamo u obliku
2 z +1
, pa kako je z = x + 2 y , to je opte rjeenje jednaine oblika
x + C = log 2
z +1
1+ 2
2 x + 2 y +1
, odnosno,
x + C = log 2
x + 2 y +1
1 + 2
x + C = x + 2 y + 1 log 2 1 + 2 x + 2 y +1 .
dakle, opte rjeenje jednaine je oblika
C 1 = C 0 = 2 y log 2 1 + 2 x + 2 y +1 , C 0 je realna konstanta.
(4)
Napomenimo da smo do rjeenja nae jednaine mogli doi i bez uvoenja nove funkcije.
Naime, ako jednainu napiemo u obliku
123
dy
= 2 x 22y
dx
vidimo da promjenljive moemo razdvojiti i dobiti jednakost oblika
dy
= 2 x dx .
22y
Integracijom lijeve i desne strane jednaine dobijamo opte rjeenje u obliku
1
2 2 y = 2 x + C , odnosno u obliku
2
x + 2 y +1
2
+ 1 + C 2 2 y +1 = 0 .
(5)
Primijetimo da se transformacijom izraza (4) moe doi do izraza u obliku (5), s tim to treba
uzeti drugi oblik za konstantu C u (5).

U zadacima 1.-6. nai opte rjeenje datih jednaina:
1
y ' = sin (x 2 y ) .
352.
351.
2
353.
y ' = 10 x + y .
354.
x+ y
x y
= sin
.
2
2
356. Nai partikularno rjeenje jednaine
355.
(xy
+ x dx + y x 2 y dy = 0 .
dy
e y 1 + = 1 .
dx
y ' + sin
y ' sin x = y ln y
koje zadovoljava poetni

uslov y = e .
2
1+ y2
koja prolazi kroz taku (0,1) .
1+ x2
sin y cos xdy = cos y sin xdx koja prolazi kroz
357.
Nai onu integralnu krivu jednaine y ' =
358.
Nai onu integralnu krivu jednaine

taku 0, .
4
359. Nai partikularno rjeenje jednaine y xy ' = b 1 + x 2 y ' , gdje je b realan parametar,
koje zadovoljava poetni uslov y (1) = 1 .
124
4.2.
Homogene diferencijalne jednaine prvog reda
Diferencijalna jednaina prvog reda je homogena ukoliko se moe napisati u obliku

y
y' = f .
x
Homogene diferencijalne jednaine svodimo na diferencijalne jednaine sa razdvojenim
promjenljivim uvoenjem nove nepoznate funkcije z = z (x ) sa
y
z = , y = zx , y ' = z ' x + z .
x
Neke diferencijalne jednaine koje nisu homogene se podesnom smjenom mogu dovesti
na homogene, a zatim ih kao takve rjeavati. Neke od njih su oblika:
a x + b1 y + c1
.
y ' = f 1
(1)
a 2 x + b2 y + c 2
Da bismo jednainu oblika (1) sveli na homogenu, odnosno na jednainu koja razdvaja
promjenljive potrebno je rijeiti sistem od dvije jednaine sa dvije nepoznate a i b oblika:
a1 a + b1b + c1 = 0
(2)
.
a 2 a + b2 b + c 2 = 0
Sada moemo posmatrati dva sluaja:
a) Determinanta D = a1b2 a 2 b1 sistema (2) je razliita od nule.
Tada sistem ima jedinstveno rjeenje (a, b ) , pa u jednaini (1) uvodimo smjenu:
x = u + a , y = v + b , gdje su u i v dvije nove promjenljive i vrijedi v = v(u ) , te y ' = v ' =
dv
.
du
Nakon uvoenja ove smjene jednaina (1) postaje homogena po u i v .

b) Determinanta D = a1b2 a 2 b1 sistema (2) je jednaka nuli.
Sada trebamo razlikovati nekoliko podsluajeva:
b1) Ako je a 2 = b2 = 0 , mora biti c 2 0 pa imamo diferencijalnu jednainu oblika
y ' = f (ax + by + c ) .
Ukoliko je b = 0 jednaina (3) je jednaina sa razdvojenim promjenljivim.
Ukoliko je b 0 , uvodimo novu funkciju z (x ) = ax + by + c , tako da je y ' =
(3)
z' a
. Sada
b
jednaina (3) postaje jednaina sa razdvojenim promjenljivim.

b2) Ako je bar jedan od koeficijenata a 2 ili b2 razliit od nule, onda iz a1b2 a 2 b1 = 0 slijedi
da za neko realno vrijedi a1 = a 2 i b1 = b2 . Sada jednaina (1) ima oblik:
125
(a 2 x + b2 y ) + c1
.
y ' = f
a 2 x + b2 y + c 2
Ukoliko je b2 = 0 jednaina (4) je jednaina sa razdvojenim promjenljivim.
(4)
z ' a2
. Nakon ovoga
b2
jednaina (4) se svodi na jednainu u kojoj moemo razdvojiti promjenljive.
Ukoliko je b2 0 uvodimo novu funkciju z = a 2 x + b2 y , tako da je y ' =
Rijeeni primjeri
y
y
+ xy ' cos = 0 .
x
x
Rjeenje. Nakon dijeljenja sa x 0 jednaina postaje:
y
y
y
y
1 cos + y ' cos = 0 , odnosno, nakon dijeljenja sa cos 0 ,
x
x
x
x
y
1
y' =
.
y
x
cos
x
y
Desna strana jednakosti je funkcija od
pa vidimo da je jednaina homogena.
x
y
Uvedimo novu nepoznatu funkciju z = z (x ) sa z = , y ' = z ' x + z . Jednaina sada postaje:
x
1
z'x + z = z
, odnosno
cos z
dz
1
x=
.
cos z
dx
Nakon razdvajanja promjenljivih i integracije dobijamo:
sin z = ln C ln x , za neko realno C 0 .
1. Nai opte rjeenje jednaine x y cos
Stavljajui z =
y
, vidimo da je opte rjeenje jednaine dato sa :
x
sin
C
=e x .
x
2. Nai ono partikularno rjeenje jednaine xy ' y = x 2 + y 2 koje prolazi kroz taku (1,1) .
Rjeenje. Posmatrat emo samo sluaj x > 0 , jer nas interesuje ona integralna kriva koja
prolazi kroz taku (1,1) . Nakon dijeljenja jednaine sa x > 0 ona postaje:
126
y
y
y = + 1+ .
x
x
'
Kako je desna strana jednaine funkcija od

z = z (x ) , z =
y
, to je jednaina homogena, pa uvodimo smjenu
x
y
, y ' = z ' x + z . Jednaina je sada oblika:
x
z ' x + z = z + 1 + z 2 , odnosno
dz
x = 1+ z2 .
dx
Nakon razdvajanja promjenljivih i integracije dobijamo
ln z + 1 + z 2 = ln ( C x ) , za neko realno C , odnosno

2
y
y
+ 1 + = C x . Mnoenjem sa x dobijamo opte rjeenje za sluaj x > 0 u obliku:
x
x
y + x2 + y2 = C x2 .
Uvrtavanjem vrijednosti x = 1 i y = 1 dobijamo da je
partikularno rjeenje:
C = 1 + 2 , pa je traeno
y + x2 + y2 = 1+ 2 x2 .
3. Nai opte rjeenje diferencijalne jednaine 3x 2 y y 3 y ' = 3xy 2 x 3 .

3
Rjeenje. Dijeljenjem date jednaine sa x 0 moemo je napisati u obliku:

3
2
3 y y y ' = 3 y 1 , odnosno
x x
x
y
3 1
x
.
y' =
y y 3
3
x x
Vidimo da je desna strana jednaine funkcija od
y
, y ' = z ' x + z . Jednaina postaje:
x
3z 2 1
z'x + z =
.
3z z 3
smjenu z =
127
y
, pa je jednaina homogena. Uvodimo
x
Dobijena jednaina je jednaina sa razdvojenim promjenljivim. Nakon sreivanja izraza,

razdvajanja promjenljivih i integraljenja jednainu moemo napisati u obliku:
3z z 3
dx
=
dz .
x
z4 1
Da bismo izraunali integral na desnoj strani podintegralnu funkciju trebamo razloiti na
parcijalne razlomke:
3z z 3
3z z 3
A
B
Cz + D
.
=
=
+
+ 2
4
2
z 1 (z 1)(z + 1) z + 1 z 1 z + 1 z + 1
Nakon mnoenja posljednje jednakosti sa (z 1)(z + 1) z 2 + 1 i izjednaavanja koeficijenata uz

odgovarajue stepene od z na lijevoj i desnoj strani jednakosti dobijamo sistem od etiri
linearne jednaine sa etiri nepoznate oblika:
A + B + C = 1
A B + D = 0
.
A+ BC =3
A B D = 0
Sabiranjem prve i tree, te druge i etvrte jednaine sistema dobijamo:
2 A + 2B = 2
.
2 A 2B = 0
1
, pa je C = 2 i D = 0 . Sada je:
2
3z z 3
1 dz
1 dz
zdz
1
1
dz =
+
2 2
= ln z 1 + ln z + 1 ln z 2 + 1 .
4
2 z +1 2 z 1
2
z +1 2
z 1
Rjeenje jednaine je:
Sada je A = B =
2 ln Cx = ln
(z 1)
(z + 1)
2
, odnosno, zbog z =
y
:
x
C 2x2 =
y
1
x
y 2
+ 1
x
4. Nai onu integralnu krivu jednaine xy ' = y (1 + ln y ln x ) koja prolazi kroz taku (e,1) .
Rjeenje. Jednaina je definisana za y > 0 i x > 0 , pa moemo dijeliti sa x . Dobijamo
jednainu
y
y
y ' = 1 + ln , koja je homogena.
x
x
128
y
, y ' = z ' x + z jednaina postaje:
x
z ' x + z = z (1 + ln z ) , pa nakon sreivanja, razdvajanja promjenljivih i integraljenja dobijamo:
dx
dz
=
.
x
z ln z
Integral na desnoj strani se moe rijeiti uvoenjem smjene t = ln z . Nakon rjeavanja
integrala na obje strane posljednje jednakosti dobijamo opte rjeenje jednaine u obliku:
y
ln Cx = ln ln z , odnosno, zbog z =
x
y
Cx = ln .
x
Uvrtavajui vrijednosti x = e i y = 1 u opte rjeenje jednaine dobijamo da je
1
1
C e = ln = 1 , odnosno C = . Dakle, traeno partikularno rjeenje jednaine je
e
e
x
y
1
e
x = ln , odnosno, y = xe , x > 0 .
e
x
Uvoenjem nove nepoznate funkcije z = z (x ) sa z =
5. Nai onu integralnu krivu jednaine y = x ln xy ' y koja prolazi kroz taku ( 1,1) .
y
x
'
xy y = e .
y
, y ' = z ' x + z jednaina postaje:
x
'
z
x z x + z zx = e , odnosno z ' x 2 = e z .
Uvoenjem smjene z =
Sada, razdvajajui promjenljive dobijamo:

dx
e z dz = 2 .
x
Nakon izraunavanja integrala, imajui u vidu da je z =
y
x
y
imamo:
x
1
+C .
x
Opte rjeenje jednaine sada moemo napisati u obliku:
1
y = x ln + C .
x
Uvrtavanjem poetnih uslova dobijamo:
1
1 = 1 ln 1 + C , pa je 1 + C = e 1 , odnosno C = + 1 .
e
129
Traeno partikularno rjeenje je dato sa:

1 1
y = x ln + + 1 .
x e
6. Nai opte rjeenje diferencijalne jednaine: (2 x y + 4 )dy = (2 y x 5)dx .
Rjeenje. Datu jednainu moemo napisati u obliku:
x + 2y 5
y' =
.
2x y + 4
Da bismo uveli odgovarajuu smjenu promjenljivih rijeimo sistem jednaina:
a + 2b 5 = 0
, sa nepoznatim a i b .
2a b + 4 = 0
Determinanta ovog sistema je razliita od nule, pa on ima jedinstveno rjeenje: a = 1 i b = 2 .
Sada uvedimo smjenu promjenljivih sa:
x = u 1, y = v + 2 , pri emu smatramo da je v = v(u ) , te y x' = vu' . Jednaina postaje:
u + 2v
v' =
, pa nakon dijeljenja brojnika i nazivnika sa u dobijamo:
2u v
v
1+ 2
u .
v' =
v
2
u
v
dobijena jednaina je homogena, pa je rjeavamo smjenom z = , z = z (u ) , v ' = z ' u + z .
u
Imamo:
1 + 2z
z 'u + z =
, odnosno, nakon transformacije jednaine i razdvajanja promjenljivih
2z
du 2 z
dz.
= 2
u
z 1
Integracijom lijeve i desne strane imamo:
ln
3
1
z 1
u 1
, odnosno
= ln z 1 ln z + 1 = ln
2
2 (z + 1)3
C 2
u2 = C2
z 1
(z + 1)3
Imajui u vidu da je u = x + 1 ,
(x + 1)2 = C 2 ( y x 3)(x +3 1)
( y + x 1)
v = y 2, z =
, odnosno
v y2
=
, dobijamo opte rjeenje jednaine:
u x +1
( y + x 1)3 = C 2 ( y x 3) .
130
y+2
.
7. Nai opte rjeenje diferencijalne jednaine: y = 2
x + y 1
a x + b1 y + c1
Rjeenje. Vidimo da je data jednaina oblika y ' = f 1
a 2 x + b2 y + c 2
'
. Zbog toga emo prvo
rijeiti sistem od dvije jednaine sa dvije nepoznate:

b+2=0
.
a + b 1 = 0
Determinanta ovog sistema je razliita od nule, pa on ima jedinstveno rjeenje: a = 3, b = 2 .
Uvedimo smjenu promjenljivih sa x = u + 3 , y = v 2 , v = v(u ) , y ' = v ' . Jednaina postaje:

2
v
v ' = 2
, odnosno
u +v
v ' = 2 u
v
1 +
u
Oigledno je dobijena jednaina homogena, pa se smjenom z =
v
, z = z (u ) , v ' = z ' u + z svodi
u
na jednainu sa razdvojenim promjenljivim:

2z 2
z 'u + z =
.
(1 + z )2
Nakon transformacije, razdvajanja promjenljivih i integracije dobijamo:
du
z 2 + 2z + 1
=
dz .
u
z 1+ z2
Kako bismo izraunali integral na desnoj strani jednakosti podintegralnu funkciju je
potrebno rastaviti na parcijalne razlomke:
z 2 + 2 z + 1 A Bz + C
.
= +
z 1+ z2
z 1+ z2
Nakon mnoenja jednakosti sa z 1 + z 2 i izjednaavanja koeficijenata uz odgovarajue

stepene polinoma na desnoj i lijevoj strani jednakosti dobijamo A = 1 , B = 0 i C = 2 . Rjeenje
jednaine sada moemo pisati u obliku:
ln u + C = (ln z + 2arctgz ) , odnosno, vraajui se na polazne funkcije:
y+2
y + 2
.
ln x 3 + C = ln
+ 2arctg
x 3
x3
8. Nai opte rjeenje jednaine: (x + 2 y + 1) y ' = (2 x + 4 y + 3) .

Rjeenje. Datu jednainu napiimo u obliku:
131
2x + 4 y + 3
.
x + 2y +1
Formirajmo sljedei sistem od dvije jednaine sa dvije nepoznate a i b :
2a + 4b + 3 = 0
.
a + 2b + 1 = 0
Determinanta ovog sistema je jednaka nuli, pa kako je 2 x + 4 y = 2(x + 2 y ) , datu jednainu
emo rjeavati uvoenjem nove nepoznate funkcije z = z (x ) sa z = x + 2 y . Sada je
1
1
y = (z x ) , y ' = z ' 1 , pa jednaina postaje sljedea jednaina u kojoj se promjenljive
2
2
mogu razdvojiti:
1 ' 2z + 3 1
z =
+
2
z +1 2
Nakon razdvajanja promjenljivih i integracije imamo:
z +1
dz .
dx =
5z + 7
Integracijom lijeve i desne strane dobijamo:
7
1
2
x+C = z
ln z + , pa nakon vraanja na polazne promjenljive dobijamo opte rjeenje
5
5
25
jednaine u obliku:
7
2
1
x + C = (x + 2 y )
ln x + 2 y + .
5
25
5
y' =
9. Nai partikularno rjeenje diferencijalne jednaine
xy ' y = (x + y ) ln
x+ y
koje prolazi
x
kroz taku (1,1) .

Rjeenje. Datu jednainu moemo, nakon dijeljenja sa x 0 napisati u sljedeem obliku:
y
y
y
y ' = 1 + ln1 + .
x
x
x
y
Vidimo da je data jednaina homogena pa je smjenom z = , y ' = z ' x + z svodimo na
x
jednainu u kojoj se promjenljive mogu razdvojiti oblika:
z ' x = (1 + z ) ln(1 + z ) , odnosno, nakon razdvajanja promjenljivih i integracije:
dx
dz
.
=
(1 + z ) ln(1 + z )
x
Integral na desnoj strani jednakosti moemo izraunati uvoenjem smjene t = ln (1 + z ) ,
dz
dt =
. Sada imamo:
1+ z
132
ln Cx = ln ln (1 + z ) , pa je opte rjeenje jednaine dato sa:
Cx = ln1 + .
x
Odredimo sada partikularno rjeenje. Uvrtavanjem x = 1 i y = 1 u opte rjeenje imamo:

C = ln 2 , pa je partikularno rjeenje dato sa:
y
x ln 2 = ln1 + .
x
10. Odrediti partikularno rjeenje jednaine
( 2,3) .
(y + 1)ln yx ++ 3x = yx ++ 3x
'
koje prolazi kroz taku
Rjeenje. Datu jednainu napiimo u obliku:

y+x
y' = x + 3 1.
y+x
ln
x+3
a x + b1 y + c1
, pa emo postaviti sistem od dvije
Vidimo da je data jednaina oblika y ' = f 1
a 2 x + b2 y + c 2
jednaine sa dvije nepoznate oblika:
a + b = 0
.
a + 3 = 0
Dati sistem ima jedinstveno rjeenje a = 3 , b = 3 .
Uvedimo smjenu promjenljivih sa x = u 3 , y = v + 3 , v = v(u ) , y ' = v ' . Naa jednaina
postaje:
u+v u+v
v ' + 1 ln
=
, odnosno, nakon dijeljenja sa u :
u
u
v
v
v ' + 1 ln1 + = 1 + .
u
u
v
Dobijena jednaina je homogena, pa je smjenom z (u ) = , v ' = z ' u + z svodimo na jednainu
u
u kojoj se promjenljive mogu razdvojiti:
1+ z
, odnosno, nakon transformacije, razdvajanja promjenljivih i integracije:
z 'u + z + 1 =
ln (1 + z )
du
ln (1 + z )
=
dz .
(1 + z )(1 ln(1 + z ))
u
dz
svodi na integral
Integral na desnoj strani gornje jednakosti se smjenom t = ln (1 + z ) , dt =
1+ z
133
tdt
1 t = t ln t 1 .
Sada imamo:
ln Cu = ln (1 + z ) + ln ln (1 + z ) 1 = ln (1 + z ) ln (1 + z ) 1 .
Sada, vraajui se na stare promjenljive u = x + 3 , z =
y3
dobijamo opte rjeenje jednaine
x+3
u obliku:
y 3
y 3
1
= 1 +
ln1 +
1 .
C (x + 3)
x + 3
x + 3
Uvrtavajui x = 2 , y = 3 imamo:
1
= 1 , pa je C = 1 . Dakle, traeno partikularno rjeenje je:
C
y 3
y 3
1
= 1 +
ln1 +
1 .
(x + 3) x + 3 x + 3

U zadacima 1.-10. nai opta rjeenje datih jednaina:
2xy
1. y ' = 2
.
x y2
2.
3.
4.
5.
6.
7.
y 2 + x 2 y ' = xyy ' .

y
xy ' = y ln .
x
y
x
y' = + .
y x
(3 y
+ 3 xy + x 2 dx = x 2 + 2 xy dy .
x 3y
y' =
.
2x + y
(x 3 y + 4)2 dx + (x + 3 y + 2)2 dy = 0 .
x+ y+3
.
2x + 2 y 2
x 2y
=1.
9. y '
2x 4 y + 1
10. ( y x 2 )dx (2 y x 5)dy = 0
U zadacima 11.-15. nai partikularna rjeenja datih jednaina koja prolaze kroz date take:
8.
y' =
134
(
(y
y
= 0 , taka (1,0 ) .
x
3x 2 dy + xydx = 0 , taka (0,1) .
11. xy ' y arctg

12.
13. y ' =
y 2 2xy x 2
, taka ( 1,1) .
y 2 + 2 xy x 2
dy
dy
14. y + 2 x
y = 0 , taka 0, 5 .
dx
dx

Uputa: Datu jednainu prvo rijeiti kao kvadratnu po nepoznatoj y ' =

15. (x 2 y + 1)dx + (2 x + y + 2 )dy = 0 , taka (0,1) .
4.3.
dy
.
dx
Linearne diferencijalne jednaine prvog reda
Diferencijalna jednaina prvog reda y ' = f (x, y ) je linearna ukoliko je ona linearna
posmatrana kao funkcija od y i y ' . Linearnu jednainu prvog reda moemo napisati u
obliku:
(1)
y ' + P(x ) y = Q(x ) ,
gdje su P (x ) i Q (x ) neprekidne funkcije definisane na nekom intervalu.
Opte rjeenje linearne jednaine napisane u obliku (1) je dato sa:
P ( x )dx
P ( x )dx
y=e
dx + C .
(2)
Q(x )e
Rijeeni primjeri
1. Nai partikularno rjeenje diferencijalne jednaine y '
y
1 x = 0 koje prolazi kroz
1 x2
taku (0,1) .
Rjeenje.
Oigledno je da je data jednaina linearna po y i y ' . Napiimo je u obliku:
y
y'
=1+ x .
1 x2
Ovako napisana jednaina je oblika (1), gdje je
1
P(x ) =
, Q(x ) = 1 + x ,
1 x2
pa je njeno rjeenje dato sa (2).
135
Odredimo prvo integrale koji se javljaju u (2). Imamo:
dx
P ( x )dx = 1 x
dx
1 1 x
.
= ln
x 1 2 x + 1
2
1 x
1+ x
1 x
dx =
1 x 2 dx .
1+ x
Nas zanima ona integralna kriva jednaine koja prolazi kroz taku (0,1) pa emo smatrati da
P ( x )dx
Q(x )e
dx =
(x + 1)e
ln
dx =
(x + 1)
je 1 x 2 = 1 x 2 . Sada je
Q(x )e
P ( x )dx
1 x2
dx =
1 x 2 dx =
1 x2
dx = ( Ax + B ) 1 x 2 +
1 x2
dx . Ovaj integral emo napisati u obliku:
dx
.
1 x2
1 x2
Nakon diferenciranja imamo:
1 x2
2x
= A 1 x 2 + ( Ax + B )
+
.
2
2
1 x
2 1 x
1 x2
1 x 2 , a zatim izjednaavanjem dobijenih polinoma drugog stepena na
1
1
desnoj i lijevoj strani jednakosti dobijamo da je A = , B = 0 i = . Dakle,
2
2
(
)
P
x
dx
1
1
Q(x )e
dx = x 1 x 2 + arcsin x .
2
2
Uvrtavanjem izraunatih integrala u opte rjeenje dato sa (2) imamo:
1+ x
1
1
2
y=
C + x 1 x + arcsin x .
1 x
2
2
Ukoliko u opte rjeenje uvrstimo x = 0 i y = 1 Dobit emo C = 1 , pa je traeno partikularno

rjeenje:
1+ x
1
1
2
y=
1 + x 1 x + arcsin x .
1 x
2
2
Mnoenjem sa
x2 1 '
y = y + 5.
2. Nai opte rjeenje diferencijalne jednaine:
x
Rjeenje. Oigledno je data jednaina linearna po y i y ' , pa emo je napisati u obliku (1).
x
5x
y' 2
y= 2
. Sada je
x 1
x 1
x
5x
P(x ) = 2
, Q(x ) = 2
.
x 1
x 1
136
Odredimo integrale koji se javljaju u (2):

x
1
1
.
P (x )dx = 2 dx = ln x 2 1 = ln
2
x 1
x2 1
Q(x )e
P ( x )dx
dx =
5x
e
1
ln
x 2 1
dx =
(x
5 xdx
2
1 x2 1
Posljednji integral moemo izraunati uvoenjem smjene t = x 2 1 , xdx =
Q(x )e
y=e
P ( x )dx dx =
1
ln x 2 1
2
5
2
x 1
1
dt . Sada imamo:
2
, pa opte rjeenje jednaine moemo napisati u obliku:
, odnosno
2
x 1
5
y = 5 + C x 2 1 .
3. Nai opte rjeenje diferencijalne jednaine xy ' + y x sin x = 0 .
Rjeenje. Data jednaina je linearna po y i y ' . Napiimo je u obliku (1):
1
y ' + y = sin x .
x
1
Sada je P(x ) = , Q (x ) = sin x . Imamo:
x
dx
P(x )dx =
= ln x .
x
Q(x )e
P ( x )dx
dx = sin xe ln x dx = x sin xdx .
Integral na desnoj strani rijeit emo parcijalnom integracijom, stavljajui

v = cos x te u = x , du = dx . Sada je
dv = sin xdx ,
x sin xdx = x cos x + cos xdx = x cos x + sin x .

Uvrtavajui dobijene integrale u (1) dobijamo opte rjeenje jednaine:
1
y = (C x cos x + sin x ) .
x
4. Nai opte rjeenje diferencijalne jednaine 1 + x 2 y ' 2 xy = 1 + x 2 .
Rjeenje. Data jednaina je linearna po y i y ' pa emo je, dijeljenjem sa 1 + x 2 0 napisati u

obliku (1):
137
2x
y =1 + x2 .
2
1+ x
2x
Sada je P(x ) =
, Q(x ) = 1 + x 2 pa je
1 + x2
2 xdx
1
P(x )dx =
,
= ln 1 + x 2 = ln
2
1+ x
1 + x2
y'
P ( x )dx
2
(1+ x 2 )
Q(x)e dx = (1 + x )e dx = dx = x .
ln
Uvrtavajui dobijene integrale u (2) dobijamo opte rjeenje jednaine u obliku:

y = 1 + x 2 (C + x ) .
5. Odrediti integralnu krivu jednaine xy ' 3 y = x 4 e x koja prolazi kroz taku (1, e ) .
Rjeenje. Data jednaina je linearna po y i y ' . Dijeljenjem sa x 0 napiimo je u obliku (1):
3
y ' y = x 3e x .
x
3
Sada je P(x ) = , Q(x ) = x 3 e x , pa imamo:
x
3
1
P (x )dx =
dx = 3 ln x = ln 3 ,
x
x
Q (x )e
P ( x )dx
dx = x 3 e x e
ln
x3
dx = e x dx = e x .
Vidimo da je opte rjeenje jednaine dato sa:

y = x3 C + e x .
Uvrtavajui x = 1 , y = e dobijamo da je C = 0 , pa je traena integralna kriva jednaine:
y = x 3e x .

6. Odrediti partikularno rjeenje jednaine y ' sin x y cos x = 1 , uz uslov y = 1 .
2
'
Rjeenje. Data jednaina je linearna po y i y , pa je, dijeljenjem sa sin x 0 , moemo napisati
u obliku (1):
cos x
1
y'
y=
.
sin x
sin x
cos x
1
Sada je P(x ) =
, Q(x ) =
pa imamo:
sin x
sin x
cos x
P(x )dx =
dx .
sin x
Ovaj integral moemo rijeiti uvoenjem smjene t = sin x , dt = cos xdx , nakon ega dobijamo
138
P(x )dx = ln sin x = ln sin x .
Dalje, imamo:
dx
1 ln sin x
e
dx =
= ctgx .
sin x
sin 2 x
sada moemo dati opte rjeenje jednaine u obliku:
y = sin x(C ctgx ) = C sin x cos x .
P ( x )dx
Q(x )e
dx =
Uvrtavajui x =
y = sin x cos x .
i y = 1 dobijamo da je C = 1 , pa je traeno partikularno rjeenje:
7. Nai partikularno rjeenje diferencijalne jednaine y ' =
y
koje zadovoljava
2 y ln y + y x
uvjet y (2 ) = 1 .
Rjeenje. Data jednaina nije linearna po y i y ' , ali jeste po x . Poto moemo smatrati da je
dy
1
= '
, moemo je napisati u obliku
y ' (x ) =
dx x ( y )
y
1
.
=
'
2
ln
+ yx
y
y
x
Ova jednaina je linearna po x i x ' , pa emo smatrati da je x = x( y ) i jednainu emo
rjeavati kao linearnu jednainu u kojoj ulogu nezavisno promjenljive igra y . Na taj nain e
vrijediti formula (2), uz izmjenu uloga zavisno i nezavisno promjenljive.
Datu jednainu emo transformisati kako bi je napisali u obliku koji je analogan obliku (1):
1
x ' + x = 2 ln y + 1 .
y
1
i Q( y ) = 2 ln y + 1 .
y
Na osnovu ranijih razmatranja vidimo da je opte rjeenje jednaine dato sa
P ( y )dy
P ( y )dy
x=e
dy .
C + Q( y )e
Odgovarajui integrali su:

dy
P( y )dy =
= ln y ,
y
P ( y )dy
1
ln y
Q( y )e
dy = (2 ln y + 1)e dy = 2 y ln y dy + y 2 .
2
Stavimo P( y ) =
139
Posljednji integral moemo izraunati metodom parcijalne integracije stavljajui u = ln y ,
dy
1
, dv = ydy , v = y 2 . Imamo:
y
2
1
1 2 dy 1 2
1
y ln y dy = y 2 ln y
y
= y ln y y 2 .
2
2
4
y 2
Sada je
du =
Q( y )e
P ( y )dy
dy = y 2 ln y .
Uvrtavajui izraunate integrale u opte rjeenje jednaine imamo:

1
C
x = C + y 2 ln y = + y ln y .
y
y
Da bi izraunali partikularno rjeenje, stavimo u opte rjeenje x = 2 i y = 1 . Dobijamo da je
C = 2 , pa je traeno partikularno rjeenje dato sa:
2
x = + y ln y .
y
Napomenimo da je na ovaj nain implicitno dato y kao funkcija od x .

U zadacima 375.-386. nai opte rjeenje date jednaine:
1. y ' + 2 y = 4 x .
2.
y ' + y = cos x .
3.
y ' + 2 xy = xe x .
4.
x y' y = 1+ x2 ex .
5.
6.
7.
8.
) (
'
y + y cos x = 0,5 sin 2 x .

1 2x
y' +
y = 1.
x2
y ' = e 2x e x y .
1
y' =
.
x cos y + sin 2 y
2 ydx + y 2 6 x dy = 0 .
1
10. y ' =
.
2x y 2
9.
11.
( x + 1) y ' 4 y = e x ( x + 1)
12. ydx = y 3 x dy .
140
U zadacima 387.-393. nai onu krivu diferencijalne jednaine koja prolazi datom takom:
13. 1 x 2 y ' + xy 1 = 0 , taka (0,1) .
14. xy ' + y e x = 0 , taka (a, b ) , gdje su a i b proizvoljni realni brojevi.

1
, taka (0,0 ) .
15. y ' ytgx =
cos x
y
= x , taka (1,0 ) .
16. xy '
x +1

17. x 1 + x 2 dy = y + yx 2 x 2 dx , taka 1, .
4
y
18. y '
= 1 + x , taka (0,1) .
1 x2
19. y ' = 3x 2 y + x 5 + x 2 , taka (0,1) .
4.4.
Diferencijalne jednaine koje se svode na linearne diferencijalne jednaine
Mi emo posmatrati tri tipa diferencijalnih jednaina koje se svode na linearne jednaine.
To su Bernoullieva, Cleroova i Lagrangeova jednaina.
4.4.1. Bernoullieva diferencijalna jednaina

Jednainu oblika
y + P(x ) y = Q(x ) y n , n , n 0 , n 1
(1)
gdje su P (x ) i Q (x ) date funkcije neprekidne na nekom intervalu, nazivamo Bernoulli-evom
diferencijalnom jednainom.
Ukoliko je n = 0 jednaina postaje linearna, dok za n = 1 postaje jednaina u kojoj se
promjenljive mogu razdvojiti.
Datu jednainu oblika (1) podijelimo sa y n . Dobijamo jednainu
'
y ' P(x )
(2)
+
= Q(x )
y n y n 1
Datu jednainu moemo svesti na linearnu uvoenjem smjene
1
1 n
y'
z'
z = z (x ) = n 1 . Sada je z ' = n y ' , pa je n =
.
1 n
y
y
y
Dobijena linearna jednaina je oblika:
z'
+ P (x )z = Q( x ) .
1 n
141
Rijeeni primjeri
1. Nai opte rjeenje diferencijalne jednaine xy ' + y = xy 2 ln x .
Rjeenje. Datu jednainu podijelimo sa x 0 . Ona postaje:
1
y ' + y = ln x y 2 , pa vidimo da je ona Bernoullieva, pri emu je n = 2 .
x
Podijelimo jednainu sa y 2 0 :
y' 1 1
+
= ln x .
y2 x y
Uvedimo smjenu z =
1
z = ln x .
x
Nakon mnoenja sa
rjeavanje:
1
z ' z = ln x .
x
y'
z'
=
= z ' . Data jednaina postaje linearna:
2
1 2
y
1
,
y
z' +
( 1)
dobijenu linearni jednainu svodimo na oblik pogodan za
P ( x )dx
P ( x )dx
dx , gdje je
Opte rjeenje je dato sa z = e
C + Q( x )e
dx
1
P( x )dx =
= ln x = ln , jer je jednaina definisana samo za x > 0 . Dalje je
x
x
P ( x )dx dx = ln xe ln x dx = ln x dx = 1 ln 2 x ,
(
)
Q
x
e
to se jednostavno dobije uvoenjem smjene t = ln x , dt =
dx
u posljednjem integralu.
x
Opte rjeenje nae linearne jednaine je:

1
1
z = e ln x C ln 2 x = x C ln 2 x ,
2
2
1
pa kako je z = , to je opte rjeenje polazne jednaine dato sa:
y
1
1
= x C ln 2 x .
y
2
2. Nai opte rjeenje diferencijalne jednaine x 2 y 2 y ' + xy 3 = 1 , kao i ono partikularno

rjeenje koje prolazi kroz taku (3,1) .
Rjeenje. Dijeljenjem date jednaine sa x 2 y 2 0 imamo:
142
1
1
y = 2 y 2 .
x
x
Vidimo da je data jednaina Bernoullieva, sa n = 2 . Pomnoimo je sa y 2 . Imamo:
1
1
y' y2 + y3 = 2 .
x
x
1
1
z'
Uvedimo smjenu promjenljivih sa z = 21 = 3 = y 3 , z ' = 3 y 2 y ' , pa je y ' y 2 = . Jednaina
3
y
y
se svodi na sljedeu linearnu jednainu:
z' 1
1
3
3
+ z = 2 , odnosno z ' + z = 2 .
3 x
x
x
x
P ( x )dx
P ( x )dx
dx , gdje je
Opte rjeenje ove jednaine je dato sa z = e
C + Q( x )e
dx
= 3 ln x = ln x 3 ,
P(x )dx = 3
x
P ( x )dx
x3
3
3 ln x 3
Q(x )e
dx =
e
dx
3
=
dx = x 2 .
2
2
2
x
x
Opte rjeenje linearne jednaine je:
1
3
z = 3 C + x 2 . Kako je z = y 3 , to je opte rjeenje date jednaine
2
x
y' +
1
3 2
1
3 2
C + x , odnosno y = 3 C + x .
3
2
x
2
x
Naimo sada partikularno rjeenje. Uvrstimo x = 3 i y = 1 u opte rjeenje. Imamo:
y3 =
27
27
13
3
C + 9 , odnosno 27 = C +
, odakle vidimo da je C =
.
2
2
3
2
Dakle, partikularno rjeenje je
1=
y=
1 27 3 2
3
+ x .
x 2 2
3
1 '
xy + y = y 2 ln x .
3. Nai opte rjeenje diferencijalne jednaine
2
3
3
Rjeenje. Data jednaina je Bernoullieva, za n = . Podijelimo je sa xy 2 . Imamo:
2
1
'
y
1
ln x
+ y 2 =
.
3
x
x
2y 2
143
Uvedimo smjenu sa z =
z' +
1
3
1
2
y
=y
1
2
, z' =
y'
1 y'
.
Dakle,
= z ' , pa jednaina postaje:
3
2 3
y2
2y 2
1
ln x
1
ln x
, odnosno z ' =
.
z=
x
x
x
x
Data jednaina je linearna po z i x pa emo izraunati odgovarajue integrale:

dx
P( x )dx =
= ln x ,
x
P ( x )dx
ln x ln x
ln x
Q(x )e
dx =
e dx =
dx .
x
x2
Integral na desnoj strani emo izraunati metodom parcijalne integracije:
dx
1
dx
, dv = 2 , v = . Imamo:
Stavimo u = ln x , du =
x
x
x
ln x
ln x
dx ln x 1
I =
dx =
=
+ . Dakle,
x
x
x
x2
x2
P ( x )dx
ln x 1
Q( x )e
dx =
+ . Sada je rjeenje linearne jednaine
x
x
ln x + 1
z = x C +
= Cx + ln x + 1 , pa je opte rjeenje Bernoullieve jednaine dato sa
x
1
y = z 2 =
.
(Cx + ln x + 1)2
4. Nai opte rjeenje diferencijalne jednaine
xdy + y y 3 x dx = 0 , i ono partikularno

2
rjeenje koje prolazi kroz taku (1,1) .

Rjeenje. Datu jednainu podijelimo sa xdx 0 . Imamo:
1
1
1
1
y ' + y y 3 = 0 , odnosno y ' + y = y 3 .
2
x
2
x
Vidimo da je data jednaina Bernoullieva sa n = 3 . Podijelimo je sa y 3 . Imamo:
y' 1 1 1
+
= .
y3 x y2 2
1
y'
y'
1
'
,
,
pa
je
2
= z ' . Dobijamo linearnu jednainu:
z
=
31
2
3
3
2
y
y
y
y
1
1
1
2
z ' + z = , odnosno, nakon mnoenja sa ( 2 ) z ' z = 1 .
x
2
2
x
Rijeimo odgovarajue integrale:
Uvedimo smjenu z =
144
P(x )dx =
P ( x )dx
2dx
= 2 ln x ,
x
1
.
x
Opte rjeenje linearne jednaine je dato sa:
1
z = x 2 C + , pa je opte rjeenje polazne jednaine dato sa

x
1
1
= x2 C + .
2
x
y
Da bi nali traeno partikularno rjeenje uvrstimo x = 1 i y = 1 u opte rjeenje. Imamo:

1 = 1(C + 1) , odakle dobijamo da je C = 0 . Dakle, partikularno rjeenje koje prolazi kroz (1,1) je
1
1
= x , odnosno y 2 = .
2
x
y
Q(x )e
dx = 1 e ln x dx =
dx
5. Nai opte rjeenje jednaine y ' +
2 y
2y
=
.
x cos 2 x
1
Rjeenje. Data jednaina je Bernoullieva, sa n =
y'
1
y2
1
. Podijelimo je sa y 2 . Imamo:
2
2 2
2
y =
.
x
cos 2 x
1
y'
1 y'
,
pa
je
= 2z ' .
1
1
2 1
1
y2
y2
y2
Dobijamo sljedeu linearnu jednainu:
1
1
2
2
2z ' + z =
, odnosno, nakon dijeljenja sa 2 , z ' + z =
.
2
x
x
cos x
cos 2 x
Izraunajmo odgovarajue integrale:
dx
P(x )dx =
= ln x ,
x
P ( x )dx
1
xdx
Q(x )e
dx =
e ln x dx =
.
2
cos x
cos 2 x
Posljednji integral moemo rijeiti metodom parcijalne integracije, stavljajui u = x , du = dx ,
dx
dv =
, v = tgx . Imamo:
cos 2 x
xdx
= xtgx tgxdx = xtgx + ln cos x . Dakle,
cos 2 x
Uvedimo smjenu z =
= y 2 , z' =
145
Q(x )e
P ( x )dx
dx = xtgx + ln cos x , pa je opte rjeenje linearne jednaine
1
(C + xtgx + ln cos x ) .
x
Sada vidimo da je opte rjeenje polazne jednaine dato sa
z=
1
y2
1
= (C + xtgx + ln cos x ) , odnosno y = (C + xtgx + ln cos x ) .
x
x
4.4.2. Cleroova diferencijalna jednaina

Diferencijalna jednaina oblika
y = xy ' + f y '
( )
(1)
naziva se Cleroova diferencijalna jednaina. Ova jednaina nije rijeena po izvodu y ' . Da
bismo je rijeili po izvodu u (1) emo diferencirati po x , pretpostavljajui da svi izvodi koji se
u daljem javljaju postoje. Diferenciranjem dobijamo:
y ' = xy '' + y ' + f y' ' y ' y '' , odakle je
(x + f (y ))y
'
y'
'
( )
''
=0.
( )
Da bi posljednja jednaina bila zadovoljena potrebno je da je y '' = 0 ili x + f ' y ' = 0 . Prva
'
jednaina je zadovoljena ako je y = C . Uvrtavajui to u jednainu (1) dobijamo njeno opte

rjeenje u obliku
(2)
y = Cx + f (C ) .
Ukoliko je mogue iz sistema jednaina
y = Cx + f (C )
(3)
x + f ' (C ) = 0
eliminacijom parametra C dobiti funkcionalnu zavisnost izmeu x i y , ta funkcija nam je
takoer rjeenje jednaine koje predstavlja obvojnicu familije pravih datih sa (2). To rjeenje
nazivamo singularno rjeenje jednaine (1).
Dakle, Cleroova jednaina moe, osim opteg rjeenja imati i singularno rjeenje.
Rijeeni primjeri
1. Odrediti opte i singularno rjeenje jednaine y = xy ' +
a
, gdje je a realan parametar.
y'
Rjeenje. Data jednaina je Cleroova, pa uvrtavanjem y ' = C u polaznu jednainu dobijamo

a
njeno opte rjeenje u obliku y = Cx + .
C
146
Odredimo singularno rjeenje. Posmatrajmo sistem jednaina oblika (3):

a
y = Cx +
C .
a
x + 2 = 0
C
Iz druge jednaine sistema imamo da je xC 2 = a , a iz prve jednaine je Cy = C 2 x + a .
( )x
Sada imamo: Cy = 2C 2 x , odnosno C 2 y 2 = 4 C 2
, pa kako je C 2 =
a
a
a2
, to je y 2 = 4 2 x 2 ,
x
x
x
pa je singularno rjeenje dato sa y 2 = 4ax .

2. Odrediti opte i singularno rjeenje jednaine y = xy ' ln y ' .
njeno opte rjeenje u obliku y = Cx ln C .
Odredimo sada singularno rjeenje date jednaine. Posmatrajmo sljedei sistem
jednaina:
y = Cx ln C
1
.
x = 0
C
1
Iz druge jednaine sistema dobijamo da je C = , pa uvrtavanjem u prvu jednainu odmah
x
1
dobijamo singularno rjeenje u obliku: y = 1 ln , odnosno y = 1 + ln x .
x
( )
3. Odrediti opte i singularno rjeenje jednaine y = xy ' + 1 + y '

njeno opte rjeenje u obliku y = Cx + 1 + C 2 .
Da bismo odredili singularno rjeenje jednaine eliminiimo C iz sistema oblika (3):
y = Cx + 1 + C 2
.
C
x+
= 0
2
1+ C
C2
C
2
x
=
Iz druge jednaine dobijamo x =
, odnosno, nakon kvadriranja
.
1+ C2
1+ C2
Uvrstimo u prvu jednainu 1 + C 2 =
C
(ovo se dobije iz druge jednaine). Imamo:
x
147

C2
C
C
, odnosno xy = C x 2 1 = C
.
1 =
2
x
1+ C2
1+ C
1
C
C
C
, to sada imamo:
, odakle je y 2 =
.
Kako je x =
y=
2
2
2
1+ C2
1+ C
1+ C
1+ C
y = Cx
Na kraju dobijamo:
C2
1
x2 + y2 =
+
= 1.
2
1+ C
1+ C2
Dakle, singularno rjeenje jednaine je x 2 + y 2 = 1 .
4.4.3. Lagrangeova diferencijalna jednaina

Jednainu oblika
y = xg y ' + f y '
(1)
nazivamo Lagrangeovom diferencijalnom jednainom.
Integralne krive Lagrangeove jednaine trait emo u parametarskom obliku, uzevi da je
'
y = p . Dobit emo dvije jednaine
(2)
y = xg ( p ) + f ( p ) , dy = pdx
iz kojih treba odrediti x i y kao funkcije od p . Zapravo je dovoljno nai x kao funkciju od
p , a zatim to rjeenje uvrstiti u prvu jednainu u (2).
Diferenciranjem prve jednaine u (2), smatrajui da je p funkcija od x dobijamo:
( ) ( )
dy = g ( p )dx + xg ' ( p ) + f ' ( p ) dp .

Imajui u vidu drugu jednainu u (2) dobijamo:
(g ( p ) p )dx + xg ' ( p ) + f ' ( p ) dp = 0 .
(3)
Sada emo razlikovati dva sluaja:
a) Ukoliko je g ( p ) p 0 tada u (3) moemo podijeliti sa g ( p ) p i dobit emo linearnu
jednainu sa nepoznatom funkcijom x = x( p ) koju znamo rijeiti. Uvrtavajui ovako
dobijeno x u prvu jednainu u (2) dobijamo opte rjeenje Lagrangeove diferencijalne
jednaine u parametarskom obliku.
b) Ukoliko je g ( p ) p = 0 , tada za g ( p ) p imamo Cleroovu jednainu. Ako to nije sluaj i
ako se jednaina g ( p ) p = 0 moe rijeiti po p , i to rjeenje je npr. p = k , tada je y ' = k ,
pa je mogue rjeenje i y = kx + C , gdje smo stavili C = f (k ) . Ovakve prave ne moraju biti
sadrane u rjeenjima diferencijalne jednaine (3), pa ih moramo posebno izraunavati.
Ovako dobivena rjeenja se nazivaju singularnim rjeenjima.
Rijeeni primjeri
148
) ( )
1. Nai opte i singularno rjeenje diferencijalne jednaine 2 y y ' + 1 = x y ' .

Rjeenje. Datu jednainu napiimo u obliku y =
(y ) x . Sada vidimo da je data jednaina

2(y + 1)
' 2
'
Lagarangeova. Stavimo y ' = p . Imamo da je:

p2
x.
2( p + 1)
Uzimajui diferencijal na lijevoj i desnoj strani posljednje jednakosti imamo:
p2 + 2p
p2
dy =
+
xdp
dx , odnosno, zbog dy = pdx
2
2( p + 1)
2( p + 1)
dy = pdx , y =
pdx =
p2 + 2 p
2( p + 1)
xdp +
(4)
p2
dx . Razdvajajui diferencijale dobijamo:
2( p + 1)
p2
p2 + 2p
p
dx =
xdp .
2
2( p + 1)
2( p + 1)
Sada emo posmatrati dva sluaja:

p2
a) Ukoliko je p
0 dijeljenjem sa tim izrazom, a zatim skraivanjem dobijamo
2( p + 1)
jednainu sa razdvojenim promjenljivim oblika:
dp
dx
=
, odakle integracijom lijeve i desne strane dobijamo da je ln x = ln C ( p + 1) ,
x
p +1
odnosno x = C ( p + 1) .
Uvrtavanjem u jednainu za y dobijamo rjeenje jednaine u parametarskom obliku:
p2
Cp 2
.
C ( p + 1) =
2( p + 1)
2
Rjeenje se moe ostaviti u parametarskom obliku, a moemo i pokuati eliminisati
parametar p , poto je to u ovom sluaju relativno jednostavno. Naime, iz jednaine za x
x
imamo p = 1 , pa je opte rjeenje dato sa
C
2
( x C )2 .
Cx
y = 1 =
2 C
2C
x = C ( p + 1) , y =
p2
= 0 , tada je p = 0 ili p = 2 .
2( p + 1)
Uvrtavajui to u drugu jednainu u (4) dobijamo, za p = 0 y = 0 , te za p = 2
To su singularna rjeenja date jednaine.
b) Ukoliko je p
149
y = 2 x .
( )
2. Nai opte i singularno rjeenje diferencijalne jednaine y 3 y '

Rjeenje. Datu jednainu emo napisati u obliku:
( )
y = x y'
( )
= x y' .
( )
+ 3 y' .
Vidimo da je data jednaina Lagrangeova. Stavimo y ' = p . Dobijamo sljedee dvije

jednaine:
(5)
y = xp 2 + 3 p 3 , dy = pdx .
Diferencijalimo prvu jednakost u (5). Imamo, imajui u vidu da je y ' = p :
pdx = p 2 dx + 2 pxdp + 9 p 2 dp , odnosno, grupiui faktore uz odgovarajue diferencijale.

dx
p p 2 dx = 2 px + 9 p 2 dp . Nakon dijeljenja sa dp , stavljajui x 'p = x ' =
dobijamo:
dx
p p 2 x ' 2 px = 9 p 2 . Posmatrat emo dva sluaja:
(
(
)
)
a) Ukoliko je p p 2 = p(1 p ) 0 dijeljenjem sa p p 2 posljednja jednaina postaje linearna

jednaina oblika:
9p
2
x=
x'
.
1 p
1 p
Izraunajmo odgovarajue integrale za ovu linearnu jednainu (vodimo rauna o tome da je
sada p varijabla a x nepoznata funkcija):
dp
dp
P( p )dp = 2
=2
= 2 ln p 1 .
1 p
p 1
P ( p )dp
p ln ( p 1)2
p
(1 p )2 dp = 9 p(1 p ) = 9 p 2 3 p 3 .
dp = 9
Q( p )e
e
dp = 9
1 p
1 p
2
Opte rjeenje nae linearne jednaine je:
9 2
1
9 2
2 ln p 1
3
3
x=e
C + p 3p =
C + p 3p .
2
2
2
( p 1)
Uvrtavajui dobijeno x u prvu jednainu u (5) vidimo da je rjeenje nae jednaine u
parametarskom obliku dato sa:
1
9 2
3
x=
C + p 3p ,
2
( p 1) 2
p2
9 2
3
3
C + p 3p + 3p ,
( p 1) 2
pri emu smatramo da je p (1 p ) 0 , odnosno p 0 i p 1 .

b) Ukoliko je p = 0 ili p = 1 , uvrtavajui ove vrijednosti u prvu jednainu u (5) dobijamo
y = 0 , odnosno y = x + 3 . To su dva singularna rjeenja nae jednaine.
y=
( ) (x + 1) .
3. Nai opte i singularno rjeenje jednaine y = y '
150
( ) + (y ) . Vidimo da je ona Lagrangeova.
Rjeenje. Datu jednainu napiimo u obliku: y = x y '
' 2
Uvedimo smjenu y ' = p . Tada dobijamo sljedee dvije jednaine:

(6)
y = xp 2 + p 2 , dy = pdx .
Diferencijalimo u prvoj jednaini u (6), imajui u vidu drugu jednainu. Imamo da vrijedi:
pdx = p 2 dx + 2 pxdp + 2 pdp , odnosno p p 2 dx = (2 px + 2 p )dp .
Sada emo posmatrati dva sluaja:
a) Ukoliko je p p 2 = p(1 p ) 0 tada u posljednjoj jednaini moemo podijeliti sa
dx
:
p (1 p )dp 0 . Jednaina postaje, imajui u vidu da je x ' =
dp
2
2
x'
x=
.
1 p
1 p
Ova jednaina je linearna jednaina po p i x . Naimo odgovarajue integrale:
dp
dp
2
P( p )dp = 2
=2
= 2 ln p 1 = ln ( p 1) ,
1 p
p 1
P ( p )dp
dp ln (1 p )2
dp
(1 p )2 = 2 (1 p )dp = 2 p p 2 .
Q( p )e
dp = 2
e
=2
1 p
1 p
Sada moemo dati rjeenje linearne jednaine u obliku:
2
C + 2 p p2
x = e ln ( p 1) C + 2 p p 2 =
.
( p 1)2
Uvrtavajui ovo rjeenje u prvu jednainu u (6) dobijamo opte rjeenje jednaine u
parametarskom obliku:
C + 2 p p2
x=
( p 1)2
y= p
C + 2p p 2
( p 1)
+ p 2 , uz uvjet p 0 i p 1 .
b) Posmatrajmo sada sluaj kada je p = 0 ili p = 1 .

U sluaju da je p = 0 , uvrtavanjem u prvu jednainu u (6) dobijamo da je y 0 , to je
jedno singularno rjeenje jednaine.
Ukoliko je p = 1 uvrtavanjem u prvu jednainu u (6) dobijamo da je y = x + 1 , to je
drugo singularno rjeenje nae jednaine.
4. Rijeiti diferencijalnu jednainu y = x (1 + y ) + ( y ) .
2
Rjeenje. Data jednaina je Lagrangeova. Stavimo y = p . Dobijamo sljedei sistem:
y = x(1 + p ) + p 2 , dy = pdx .
Diferencijalimo prvu jednainu u (7), imajui u vidu drugu jednainu. Imamo:
151
(7)
pdx = (1 + p )dx + xdp + 2 pdp , odnosno nakon grupisanja

dx = (x + 2 p )dp .
Dijeljenjem posljednje jednaine sa dp dobijamo sljedeu linearnu jednainu po p i x :
x + x = 2 p .
Da bismo nali rjeenje ove jednaine izraunajmo odgovarajue integrale:
P( p )dp = dp = p .
( ) dp = 2 pe
Q ( p) e
P p dp
dp = 2e p ( p 1) ,
to se lako dobije primjenom parcijalne integracije na posljednji integral.

Sada imamo:
x = e p ( C + 2e p ( p 1) ) = Ce p + 2 ( p 1) .
Uvrtavanjem u prvu jednainu u (7) dobijamo opte rjeenje u obliku:

x = Ce p + 2 ( p 1) ,
y = ( Ce p + 2 ( p 1) ) ( p + 1) + p 2 .
Singularnih rjeenja nema, jer smo diferencijalnu jednainu po p i x mogli rijeiti za sve
vrijednosti parametra p .

U zadacima 394.-403. nai opte rjeenje datih jednaina
y ' + 2 xy = 2 x 3 y 3 .
394.
395.
396.
2y' y3 + y4 = x .
398.
xy ' 4 y x 2 y = 0 .
400.
y' = x y +
397.
399.
xy
.
x 1
401.
xy ' + y = y 2 ln x .
y ' ytgx + y 2 cos x = 0 .

y
y' +
+ y2 = 0.
x +1
y ' y + y 2 cos x = 0 .
1 '3
y y + y3 y = x 2 .
2
U zadacima 404.-407. nai opte rjeenje jednaina koje zadovoljavaju dati poetni uslov:
y ' y cos x = y 2 cos x(1 sin x ) .
402.
403.
x2
y 3 dy , za x = 1 y = 1 .
y
404. xdx =
y =
406.
y=
405.
1 x2
+ y , za x = 0 y = 1 .
y
407.
152
y = xy 3 y , za x = 0 y = 1 .
2 y = y ( x x 3 sin y ) , za
x =1
U zadacima 408.-418. nai opte i singularno rjeenje datih jednaina:

408.
y = xy ( y ) .
410.
y = xy ' 3 y ' .
412.
y = y y'
( )
= x (y ) + 4 .
409.
y = xy ' + sin y ' .
( )
411.
2 yy '
+ 2xy ' .
413.
y = xy ' + 23 1 y '
414.
1
1
x = y
' .
'
y
y
415.
y ' = ln xy ' y .
416.
y = y ( x + 1) + ( y ) .
417.
y = 2xy ' + ln y ' .
418.
x y=
4.5.
Ortogonalne trajektorije
( )
( )
1 '
y
9
' 2
( )
( )
( )
8 ' 3
y .
27
Neka je data jednoparametarska familija krivih u ravni jednainom:
( x, y , C ) = 0 .
(1)
Ortogonalne trajektorije familije krivih (1) su krive koje sijeku svaku od krivih iz date familije
pod pravim uglom.
Jednainu ortogonalnih trajektorija odredit emo na sljedei nain:
Eliminiemo parametar C iz jednaine (1) i iz jednaine:
( (x, y, C ))'x = + y ' = 0 .
x y
Dobit emo diferencijalnu jednainu prvog reda oblika
F x, y , y ' = 0 .
(2)
Stavljajui
1
umjesto y u diferencijalnoj jednaini (2) dobit emo jednainu oblika:
y
1
F x, y, ' = 0
y
ijim rjeavanjem dobijamo familiju ortogonalnih trajektorija familije (1).

Rijeeni primjeri
1. Odrediti ortogonalne trajektorije familije parabola y = ax 2 .
Rjeenje. Data familija parabola ima jednainu oblika y ax 2 = 0 .
Eliminiimo parametar a iz sistema jednaina:
153
(3)
y ax 2 = 0
.
y ' 2ax = 0
Iz druge jednaine u sistemu imamo da je a =
y'
. Uvrtavanjem u prvu jednainu sistema
2x
dobijamo jednainu oblika (2):

1
y' 2
y
x = 0 , odnosno y xy ' = 0 .
2
2x
1
umjesto y ' dobijamo diferencijalnu jednainu za
'
y
ortogonalne trajektorije date familije parabola:
x
y + ' =0.
2y
Stavljajui u posljednjoj jednaini
Ukoliko datu jednainu rijeimo po y ' imamo:

x
y' =
.
2y
Data jednaina je oigledno jednaina sa razdvojenim promjenljivim, pa imamo:
2 ydy = xdx , odnosno, nakon integraljenja:
1
y 2 = x2 + C .
2
Dakle, familija ortogonalnih trajektorija je data sa:
1 2
x + y2 = C ,
2
pa vidimo da je to familija elipsi oblika x 2 + 2 y 2 = A 2 , gdje smo stavili A2 = 2C .
2. Odrediti ortogonalne trajektorije familije hiperbola x 2 y 2 = a 2 .
Rjeenje. Eliminiimo parametar a iz sistema jednaina:
x2 y2 = a2
.
2 x 2 yy ' = 0
Poto druga jednaina u sistemu ne sadri a to je ona jednaina oblika (2). Stavimo u
1
ovoj jednaini ' umjesto y ' . Dobijamo diferencijalnu jednainu ortogonalne familije
y
trajektorija u obliku:
1
y
x + y ' = 0 , odnosno y ' = .
x
y
Vidimo da je dobijena jednaina sa razdvojenim promjenljivim, pa imamo:
154
dy
dx
= , odnosno, nakon integraljenja:
y
x
ln y = ln x + ln C . Rjeenje jednaine ortogonalnih trajektorija je dato sa ln ( xy ) = ln C ,
odnosno xy = C .
3. Nai ortogonalne trajektorije familije krugova x 2 + y 2 = 2ax .
Rjeenje. Eliminiimo parametar a iz sistema jednaina:
x 2 + y 2 = 2ax
.
2 x + 2 yy ' = 2a
Iz druge jednaine u sistemu imamo da je a = x + yy ' , pa uvrtavanjem u prvu jednainu
dobijamo diferencijalnu jednainu oblika (2):
x 2 + y 2 = 2 x x + yy ' , odnosno jednainu y 2 2 xyy ' x 2 = 0 .
1
Stavljajui u posljednjoj jednaini ' umjesto y ' dobijamo diferencijalnu jednainu
y
ortogonalnih trajektorija date familije krugova u obliku:
2xy
1
y 2 + 2 xy ' x 2 = 0 , odnosno y ' = 2
.
x y2
y
Dobijena jednaina je oigledno homogena, stepena homogenosti 2 . U to se uvjeravamo
nakon to je, dijeljenjem brojnika i nazivnika sa x 2 napiemo u obliku:
y
2
x .
y' =
2
y
1
x
y
Uvedimo smjenu z = , y ' = z ' x + z . Imamo:
x
z + z3
2z
'
=
z
x
z'x + z =
,
odnosno
. Nakon razdvajanja promjenljivih i integraljenja
1 z2
1 z2
imamo:
dx
1 z 2 dz
.
=
x
z 1+ z2
Integral na desnoj strani emo izraunati tako to emo podintegralnu funkciju rastaviti na
parcijalne razlomke:
1 z2
A Bz + C
. Nakon mnoenja sa z 1 + z 2 imamo:
= +
2
z 1+ z2
z 1+ z
( )
( )
1 z 2 = A + Az 2 + Bz 2 +Cz , odakle dobijamo da je A = 1 , B = 2 , C = 0 . Sada imamo:
155
(1 z )dz dz 2 zdz
z (1 + z ) = z 1 + z
2
z
.
1+ z2
Uvrtavanjem ovog integrala u rjeenje jednaine imamo da je
z
ln Cx = ln
,
1+ z2
y
odnosno, zbog z = traena familija ortogonalnih trajektorija je
x
y
xy
=C.
, odnosno 2
Cx = 2
2
x + y2
x +y
2
= ln z ln 1 + z 2 = ln

U zadacima 419.-423. nai ortogonalne trajektorije datih familija krivih:
419. Familije ay 2 = x 3 .
420. Familije elipsi sa zajednikom velikom osom 2a .
421. Familije parabola y 2 = 4(x a ) .
422.
Familije cisoida (2a x ) y 2 = x 3 .
423.
Familije hiperbola x 2 2 y 2 = a 2 .
4.6.
Jednaine sa totalnim diferencijalom i Euler-ov multiplikator
Jednaina oblika
(1)
P (x, y )dx + Q (x, y )dy = 0
naziva se jednaina sa potpunim ili totalnim diferencijalom ukoliko je lijeva strana te
jednaine potpuni diferencijal neke funkcije F (x, y ) . Moe se pokazati da je to ispunjeno ako
i samo ako je ispunjena jednakost
P Q
=
,
y x
(2)
P Q
i
neprekidne funkcije u nekoj oblasti.
y
x
Ukoliko je u jednaini (1) ispunjen uslov (2) tada je moemo pisati u obliku dF (x, y ) = 0
pa je njeno opte rjeenje dato sa F (x, y ) = C .
F
= P ( x, y ) ,
Funkciju F (x, y ) emo odrediti na sljedei nain: poimo od jednakosti
x
integralimo je po x , smatrajui y konstantom. Dobit emo
pri emu smatramo da su
156
F (x, y ) = P(x, y )dx + ( y ) .
(3)
Funkciju ( y ) trebamo odrediti tako da bude zadovoljen uslov

odrediti tako da u (3) diferenciramo po y , izrazimo
F
y
= Q (x, y ) . Nju emo
, a zatim integralimo po y . Imat

y
emo:
( y ) = Q(x, y )
P(x, y )dx dy .
y
(4)
Napomenimo jo da je podintegralna funkcija u (4) funkcija samo od y , zbog uslova (2).

Uvrtavanjem funkcije ( y ) iz (4) u (3) dobijamo funkciju F (x, y ) pomou koje je dato
opte rjeenje jednaine.
Posmatrajmo sada opti sluaj jednaine (1), kada nije ispunjen uslov (2). U tom sluaju
uvijek postoji funkcija = (x, y ) takva da kada njome pomnoimo jednainu (1) ona postaje
jednaina sa totalnim diferencijalom. Takvu funkciju (x, y ) nazivamo Euler-ovim
multiplikatorom. Dakle, ako je Eulerov multiplikator, tada je jednaina
P ( x, y ) (x, y )dx + Q (x, y ) (x, y )dy = 0
(5)
jednaina sa totalnim diferencijalom, i kao takvu je rjeavamo. Primijetimo da data jednaina

i jednaina dobijena mnoenjem sa Eulerovim multiplikatorom imaju isto rjeenje. To znai
da rjeavanje jednaine (1) svodimo na rjeavanje jednaine (5) koja je jednaina sa totalnim
diferencijalom.
Moe se pokazati da svaku funkciju koja zadovoljava jednainu
Q P
= 0
P
+
x
y
x y
moemo uzeti kao Eulerov multiplikator.

1 Q P
funkcija samo od x , tada je i Eulerov multiplikator funkcija
Ukoliko je
Q x y
samo od x pa je jednaina za traenje Eulerovog multiplikatora oblika
1 d 1 Q P
.
=
dx Q x y
Analogno tome, ukoliko je
1 Q P
funkcija samo od
P x y
y tada je Eulerov
multiplikator takoer funkcija samo od y i jednaina koju zadovoljava Eulerov multiplikator

je
157
1 d 1 Q P
.
=
dy P x y
Rijeeni primjeri
1. Rijeiti diferencijalnu jednainu:
Rjeenje. Stavimo P(x ) =
y 2 3x 2
2x
dx
+
dy = 0 .
y3
y4
2x
y 2 3x 2
,
(
)
. Imamo:
Q
x
=
y3
y4
Q y 2 3 x 2
6x
6x
P 2 x
=
= 3 = 4 ;
.
=
4
y y y
x x
y
y
y4
P Q
=
Kako je
, to je data jednaina jednaina sa totalnim diferencijalom.
y x
Odredimo sad funkciju F (x, y ) iji je to totalni diferencijal. Imamo:
F (x, y ) = P(x, y )dx + ( y ) .
P (x, y )dx =
2
y3
xdx =
x2
.
y3
Sada je

x2
=
F (x, y ) 3
y y
y y
3x 2
1
= Q ( x, y ) +
= 2 , odakle dobijamo:
4
y
y
1
.
y
y
Dakle, traena funkcija F (x, y ) je oblika:
(y) =
dy
2
x2 1
x2 1
,
pa
je
rjeenje
jedna
ine
dato
sa
=C.
y3 y
y3 y
F ( x, y ) =
2. Rijeiti jednainu: y 3x 2 dx (4 y x )dy = 0 .

Rjeenje. Stavimo P (x, y ) = y 3 x 2 , Q (x, y ) = 4 y + x . Imamo:
P
Q
P Q
=
y 3x 2 = 1 ,
=
= ( 4 y + x ) = 1 , pa je
.
y y
y x
x x
Dakle, data jednaina je jednaina sa totalnim diferencijalom. Odredimo sada funkciju
F (x, y ) . Imamo:
F (x, y ) = P(x, y )dx + ( y ) .
158
P(x, y )dx = (y 3x )dx = xy x . Dalje je
( y ) = Q(x, y ) (xy x )dy = ( 4 y + x x )dy = 2 y

y
2
Vidimo da je rjeenje jednaine dato sa:

F (x, y ) = xy x 3 2 y 2 = C .
xdy
y
= 2
1dx .
2
2
x +y
x +y
y
x
1dx 2
dy = 0 .
Rjeenje. Datu jednainu napiimo u obliku: 2
2
x + y2
x +y
y
x
1 , Q ( x, y ) = 2
. Imamo:
Stavimo P(x, y ) = 2
2
x +y
x + y2
3. Nai opte rjeenje jednaine
y
x2 y2
x2 y2
Q
P
x
=
=
= 2
1
=
;
.
2
y y x + y 2
x x x 2 + y 2 x 2 + y 2 2
x2 + y2
P Q
=
Vidimo da je
, pa je data jednaina jednaina sa totalnim diferencijalom. Naimo
y x
funkciju F (x, y ) iji je to diferencijal. Imamo:
F (x, y ) = P(x, y )dx + ( y ) .
y
1
x
x
1dx = y arctg x = arctg x .
2
y
y
y
+y

x
x
x
dy = 0 .
( y ) = Q (x, y ) arctg x dy = 2
+ 2
2
2
y
y
x +y
x +y
P(x, y )dx = x
Rjeenje jednaine je dato sa F ( x, y ) = arctg

4. Rijeiti diferencijalnu jednainu:
x
x=C.
y
xdx + ydy
2
x +y
ydx xdy
.
x2
y
y
1
x
Rjeenje. Datu jednainu napiimo u obliku
2 dx +
+ dy = 0 .
2
2
2
2
x
x
x +y
x +y
y
y
1
x
Stavimo P ( x, y ) =
2 , Q ( x, y ) =
+ . Imamo:
2
2
2
2
x
x
x +y
x +y
159
P ( x, y )
=
y
Q(x, y )
=
x
2y
2 x2 + y2
2
x +y
y
1
=
x2
xy
(x
+y
2 3
1
;
x2
1
.
x2
2x
2 x2 + y2
2
x +y
1
=
x2
xy
(x
+ y2
P(x, y ) Q(x, y )
=
, pa je data jednaina jednaina sa totalnim diferencijalom.
y
x
Odredimo funkciju F (x, y ) iji totalni diferencijal je izraz na lijevoj strani date
jednaine.Imamo:
Vidimo da je
F (x, y ) = P(x, y )dx + ( y ) .
y
y
x
P(x, y )dx =
2 dx = x 2 + y 2 + .
2
2
x
x
x +y
Sada imamo:
y
y
1
1
+
dy = 0 .
2
2
x
x2 + y2 x
x +y
y
Dakle, rjeenje date jednaine je F (x, y ) = x 2 + y 2 + = C .
x
2
5. Rijeiti diferencijalnu jednainu x + y dx xdy = 0 .
Rjeenje. Ispitajmo da li je data jednaina jednaina sa totalnim diferencijalom. Stavimo
P (x, y ) = x 2 + y , Q (x, y ) = x . Kako je
P(x, y )
Q(x, y )
= 1 1 =
,
x
y
to jednaina nije jednaina sa totalnim diferencijalom.
Odredimo integracioni faktor date jednaine. Ispitajmo da li je integracioni faktor
1 P (x, y ) Q(x, y )
funkcija samo od x . Da bi to bilo ispunjeno potrebno je da izraz

x
Q(x, y ) y
( y ) = Q(x, y )
y
2
2
x + y + dy =
x
y
bude funkcija samo od x . Kako je

1 P( x, y ) Q(x, y )
1
2
= (1 + 1) = ,
(
)
Q x, y y
x
x
x
to je integracioni faktor zaista funkcija samo od x . Odredit emo ga iz jednaine:
160
1 d
2
= . Ovo je jednaina sa razdvojenim promjenljivim koju moemo pisati u obliku:
(x ) dx
x
d
dx
1
1
= 2 , odakle dobijamo jedno rjeenje u obliku ln = ln 2 , odnosno, ( x ) = 2 .
x
x
x
Pomnoimo nau jednainu ovim integracionim faktorom. Dobit emo jednainu sa totalnim
diferencijalom oblika:
y
1
1 + 2 dx dy = 0 .
x
x
Odredimo funkciju F (x, y ) iji je totalni diferencijal funkcija na desnoj strani posljednje
jednaine. Imamo:
F (x, y ) = P(x, y )dx + ( y ) .
y
y
dx = x ;
2
x
y

1 1
( y ) = Q(x, y ) x dy = + dy = 0 .
y
x
x x
y
Dakle, opte rjeenje jednaine je x = C , x 0 .
x
6. Rijeiti diferencijalnu jednainu y (1 + xy )dx xdy = 0 .
Rjeenje. Ispitajmo da li je data jednaina jednaina sa totalnim diferencijalom. Stavimo
P(x, y )
Q(x, y )
= 1 + 2 xy 1 =
P (x, y ) = y + xy 2 , Q (x, y ) = x . Kako je
, to jednaina nije
x
y
jednaina sa totalnim diferencijalom. Odredimo njen integracioni faktor.
Ispitajmo prvo da li je integracioni faktor funkcija samo od x . U tom cilju posmatrajmo
1 P (x, y ) Q(x, y )
. Imamo:
izraz
Q(x, y ) y
x
P(x, y )dx = 1 + x
2 + 2 xy
1 P(x, y ) Q(x, y )
1
= (1 + 2 xy + 1) =
, to nije funkcija samo od x .

Q(x, y ) y
x
x
x
Dakle, integracioni faktor nije funkcija samo od x . Ispitajmo da li je funkcija samo od y.

U tom cilju posmatrajmo izraz
1 Q(x, y ) P( x, y )
. Imamo:
P(x, y ) x
y
1
1 Q(x, y ) P(x, y )
=
( 1 2 xy 1) = 2(1 + xy ) = 2 ,
y y (1 + xy )
P(x, y ) x
y (1 + xy )
y
to jeste funkcija samo od y . Dakle, integracioni faktor je funkcija samo od y i moemo ga
dobiti rjeavanjem jednaine
161
1
2
1 d
= , odakle je ( y ) = 2 .
( y ) dy
y
y
Mnoei datu jednainu dobijenim integracionim faktorom dobijamo jednainu sa totalnim
diferencijalom oblika:
1
x
+ x dx 2 dy = 0 .
y
y
Odredimo funkciju F (x, y ) iji totalni diferencijal je lijeva strana jednaine. Imamo:
F (x, y ) = P(x, y )dx + ( y ) .
P(x, y )dx = y + x dx = y + 2 x
x 1 2
+ x dy =
y y 2
dy = 0 .
x 1 2
+ x =C.
Dakle, opte rjeenje jednaine je dato sa
y 2
( y ) = Q( x, y )
x
y2
7. Rijeiti diferencijalnu jednainu x 2 + y 2 + 2 x dx + 2 ydy = 0 .

P(x, y )
Q(x, y )
= 2y 0 =
Rjeenje. Stavimo P(x, y ) = x 2 + y 2 + 2 x , Q (x, y ) = 2 y . Kako je
, to
y
x
data jednaina nije jednaina sa totalnim diferencijalom.
Odredimo sada integracioni faktor jednaine. Da bismo ispitali da li je integracioni faktor
1 P(x, y ) Q(x, y )
. Imamo:
jednaine funkcija samo od x posmatrajmo izraz

Q(x, y ) y
x
1 P (x, y ) Q(x, y ) 1
=
(2 y ) = 1 .
Q(x, y ) y
x 2 y
Kako je desna strana konstantna, to moemo smatrati da je ona funkcija samo od x pa je

integracioni faktor zaista funkcija samo od x Odredit emo ga iz jednaine:
d
1 d
= dx , pa je (x ) = e x .
= 1 , odakle je
(x ) dx
Mnoenjem date jednaine sa integracionim faktorom dobijamo sljedeu jednainu sa

totalnim diferencijalom:
x 2 + y 2 + 2 x e x dx + 2 ye x dy = 0 .
Rjeenje jednaine je dato sa F (x, y ) = C , pri emu funkciju F ( x, y ) odreujemo na sljedei
nain:
F (x, y ) = P(x, y )dx + ( y ) ;
162
P(x, y )dx = (x + y + 2 x )e dx = y e + x e
= (x + y )e .
( y ) = 2 ye ((x + y )e ) = 0 .
y
2
2 x
+ 2 xe x dx = y 2 e x + x 2 e x 2 xe x dx + 2 xe x dx
2 x
Dakle, opte rjeenje date jednaine je x 2 + y 2 e x = C .

U zadacima 424.-431. nai opte rjeenje jednaine
424.
y2
y
4 2 dx + 2 dy = 0 .
x
x
425.
(2x
426.
e y dx + ( xe y 2 y ) dy = 0 .
427.
2 x 1 x 2 y dx x 2 y dy = 0 .
429.
y (1 + xy ) dx xdy = 0 .
430.
( x + y ) dx xdy = 0 .
( xy y ) dx + (1 xy ) dy = 0 .
432.
Nai opte rjeenje jednaine
428.
431.
(x
xy 2 ) dx + ( 2 y 3 x 2 y ) dy = 0 .
( 2 xy
y ) dx + ( y 2 + x + y ) dy = 0 .
+ y 2 ) ( xdy ydx ) = ( 2 + x ) x 4 dx , a zatim odrediti
onu integralnu krivu te jednaine koja prolazi kroz taku ( 1,1) .

433.
Nai partikularno rjeenje jednaine y ( 2 x y + 2 ) dx + 2 ( x y ) dy = 0 koje ispunjava
uslov y (1) = 1 .
163
5. Diferencijalne jednaine drugog reda

5.1.
Diferencijalne jednaine drugog reda koje ne sadre y (ili x)
Opti oblik diferencijalne jednaine drugog reda koja ne sadri y jeste F ( y, y, x ) = 0 .

Ova jednaina se svodi na diferencijalnu jednainu prvog reda smjenom y = p , y = p .
Rijeeni primjeri
1. Odrediti opte rjeenje jednaine y x 2 + 1 = 2 xy , kao i ono partikularno rjeenje koje

ispunjava uvjete y ( 0 ) = 1 i y ( 0 ) = 1 .
Rjeenje. Smjenom y = p ( x ) , y = p ( x ) , jednaina se svodi na jednainu p x 2 + 1 = 2 xp ,

to je jednaina sa razdvojenim promjenljivim. Imamo:
dp
( x 2 + 1) = 2 x p ,
dx
odnosno nakon mnoenja sa
dx
p ( x 2 + 1)
dp
2x
= 2
dx .
p x +1
Integralei lijevu i desnu stranu dobijamo, nakon smjene t = x 2 + 1 , dt = 2 xdx
ln p = ln ( x 2 + 1) + ln C1 , odnosno
p = C1 ( x 2 + 1) .
Imajui u vidu da je y = p =
dy
, posljednji izraz takoer predstavlja diferencijalnu
dx
jednainu prvog reda (s razdvojenim promjenljivim)
dy
= C1 ( x 2 + 1) , odnosno
dx
dy = C1 ( x 2 + 1) dx .
1
3
1
3
Integralei, imamo y + C2 = C1 x 3 + x , pa je opte rjeenje dato sa y = C1 x 3 + x C2 .

Odredimo partikularno rjeenje. Imamo:
164
y ( 0 ) = C2 = 1 , odakle je C2 = 1 .
y ( x ) = C1 ( x 2 + 1) , pa je y ( 0 ) = C1 = 1 .
Dakle, partikularno rjeenje je kriva y =
1 3
x + x + 1.
3
2. Nai opte rjeenje diferencijalne jednaine x 2 y + xy = 1 , x > 0 .
Rjeenje. Uvedimo smjenu y = p , y = p , p = p ( x ) . Data jednaina se svodi na jednainu
x 2 p + xp = 1 . Nakon dijeljenja sa x 2 , data jednaina postaje

1
1
p + p = 2 ,
x
x
1
1
to je linearna jednaina. Stavimo P ( x ) = , Q ( x ) = 2 i izraunajmo odgovarajue
x
x
integrale. Imamo:
P ( x ) dx = x dx = ln x ; Q ( x ) e
p = e ln x ( C1 + ln x ) =
C1 + ln x
.
x
P( x )dx = 1 eln x dx = x dx = ln x . Dakle,

x2
x2
Sada imamo diferencijalnu jednainu prvog reda
dy C1 + ln x
, odnosno jednainu
=
dx
x
C ln x
dy = 1 +
dx
x
x
koja nakon integraljenja postaje
y + C2 = C1
dx
ln xdx
.
+
x
x
Uvoenjem smjene t = ln x , dt =
dx
u drugom integralu na desnoj strani, dobijamo opte
x
rjeenje u obliku
1
y = C1 ln x + ln 2 x C2 .
2
3. Nai opte rjeenje jednaine xy = y ln
ispunjava uslove y ( 0 ) = 1 , y (1) = 1 .
y
, x > 0 kao i ono partikularno rjeenje koje
x
Rjeenje. Uvedimo smjenu y = p , y = p , p = p ( x ) . Naa jednaina postaje
165
x p = p ln
p
p
p
, odnosno p = ln .
x
x
x
Dobijena jednaina je homogena jednaina (po p i x ). Zbog toga emo uvesti novu smjenu
p
, p = z x , p = z x + z . Imamo:
x
zx + z = ln z , odnosno
dz
x = z ( ln z 1) .
dx
z = z ( x) =
Ovo je jednaina sa razdvojenim promjenljivim (x i z). Nakon razdvajanja promjenljivih

dobijamo
dx
dz
=
.
x z ( ln z 1)
dz
u drugom integralu. Imamo:
z
ln C1 + ln x = ln ln z 1 , odakle je C1 x = ln z 1 , odnosno z = eC1 x +1 . Sada imamo:
Integralimo jednainu, uvodei smjenu t = ln z 1 , dt =
p
dy
= eC1x +1 , odnosno
= xeC1x +1 .
dx
x
Mnoenjem sa dx i integraljenjem dobijamo:
C x +1
dy = xe 1 dx .
Drugi integral rjeavamo metodom parcijalne integracije, stavljajui u = x , dv = eC1 x +1dx ,
odakle je du = dx , a v =
y + C2 =
1 C1x +1
. Dakle, opte rjeenje jednaine je dato sa
e
C1
x C1x +1 1 C1x +1
, odnosno
2e
e
C1
C1
C12 ( y + C2 ) = ( C1 x 1) eC1x +1 .
Odredimo partikularno rjeenje. Uvrtavanjem x = 0 i y = 1 u opte rjeenje imamo:
C (1 + C2 ) = e .
2
1
Iz injenice da je p = y = xeC1x +1 , imamo da je y (1) = e

odnosno C1 = 1 . Uvrtavajui to u prvu jednainu imamo:
( 1) (1 + C2 ) = e , odnosno C2 = e 1 .
Dakle partikularno rjeenje je y e 1 = ( x 1) e x +1 .
2
166
C1 +1
= 1 , odakle je C1 + 1 = 0 ,
Opti oblik diferencijalne jednaine drugog reda koja ne sadri x je F ( y, y, y ) = 0 .

Ovakva jednaina se takoer rjeava smjenom y x = p , s tim to je sad y =
x smatramo funkcijom od
y =
y) i
p = p ( y ) , pa je
p =
dy 1
=
(dakle
dx xy
dp
. U ovom sluaju je
dy
dp dp dy
=
= p p .
dx dy dx
4. Nai opte rjeenje jednaine y y 3 = 1 .
Rjeenje. Ova jednaina, oigledno ne sadri x , pa emo uvesti smjenu y = p , p = p ( y ) .

Tada je y = p p , pa jednaina postaje p p y 3 = 1 , odnosno
dp
p y 3 = 1 . Razdvajanjem
dy
promjenljivih dobijamo
dy
pdp = y
, odakle je
1 2
2
p C1 = 2 .
y
2
4
+ 2C1 , odnosno y 2 p 2 = 4 + 2C1 y 2 . S
2
y
2
obzirom da je lijeva strana jednakosti nenegativna, to mora biti 2C1 y 2 4 , odnosno y 2
C1
i C1 > 0 . Sada je
Izraunajmo
p preko y . Imamo p 2 =
yp = 2C1 y 2 4 ,
odakle dobijamo jednainu (prvog reda sa razdvojenim promjenljivim y i x ):
dy
= 2C1 y 2 4 .
dx
Imamo, nakon razdvajanja,
ydy
2C1 y 2 4
= dx .
2
U prvom integralu uvedimo smjenu t 2 = 2C1 y 2 4 , 2 tdt = 4 C1 ydy. Dobijamo:
1 tdt
= x + C2 , odnosno, 2C1 ( x + C2 ) = t = 2C1 y 2 4 .
2C1 t
Sada opte rjeenje jednaine moemo napisati u obliku 2C12 ( x + C2 ) = C1 y 2 2 .
2
5. Nai opte rjeenje jednaine y + 2 y ( y ) = 0 .

3
167
Rjeenje. Data jednaina ne sadri x , pa emo uvesti smjenu y = p , p = p ( y ) , y = p p .

Imamo:
p p + 2 y p 3 = 0 , odnosno p ( p + 2 yp 2 ) =0.
Ukoliko je p = 0 , to jest
dy
= 0 , y = C , jednaina je zadovoljena pa je y = C jedno
dx
rjeenje jednaine.
Ukoliko je p 0 jednaina postaje:
p = 2 yp 2 , odnosno
dp
= 2 p 2 y ,
dy
to je jednaina sa razdvojenim promjenljivim. Nakon razdvajanja promjenljivih i integracije

dobijamo:
1
dp
= 2 ydy , odnosno = y 2 + C1 .
2
p
p
dy
Dakle, jednaina se (zbog p =
) svodi na jednainu:
dx
dx
1
= y 2 + C1 , ije je rjeenje x + C2 = y 3 + C1 y .
dy
3
2
2
6. Nai opte rjeenje jednaine yy y = y ln y
kao i ono partikularno rjeenje te
jednaine koje ispunjava uvjete y ( 0 ) = 1 , y ( 0 ) = 1 .

Rjeenje. Data jednaina ne sadri x pa uvedimo smjenu kao u prethodnom zadatku. Imamo:
y p p p 2 = y 2 ln y .
Dijeljenjem sa yp 0 (zbog uslova zadatka) jednaina postaje:
1
p = y ln y p 1 ,
y
to je Bernoullieva jednaina. Uvedimo smjenu
z = p 2 , to jest
1 1/ 2
z z . Sada jednaina postaje
2
1 1/ 2
1
z z z1/ 2 = ( y ln y ) z 1/ 2 .
2
y
Mnoenjem sa 2z1/ 2 , jednaina se svodi na linearnu jednainu:
2
z z = 2 y ln y .
y
p =
168
p = z1/ 2 , z = z ( y ) ,
f ( y ) dy
f ( y ) dy
2
C1 + g ( y ) e
dy , za f ( y ) = i
Opte rjeenje ove linearne jednaine je z = e
g ( y ) = 2 y ln y . Imamo:
f ( y ) dy = 2
dy
= 2 ln y ;
y
g ( y)e
f ( y ) dy
dy = 2 y ln y e
2ln y
dy = 2
ln y
dy = ln 2 y .
y
Dakle, rjeenje je oblika
C1 + ln 2 y = y 2 C1 + ln 2 y , C1 > 0 jer C1 + ln 2 y mora biti vee od nule.

Imajui u vidu da je p = z1/ 2 imamo
z=e
2ln y
p = y 2 C1 + ln 2 y = y C1 + ln 2 y .
dy
, nakon razdvajanja promjenljivih i integracije imamo:
Zbog p =
dx
dy
y C + ln 2 y = dx .
1
Integral na lijevoj strani raunamo uvodei smjenu t = ln y , dt =
se svodi na:
dt
C1 + t
= ln t + C1 + t 2 .
Dakle, rjeenje je
dy
. Nakon smjene integral
y
ln ln y + C1 + ln 2 y = x + C2 , odnosno ln y + C1 + ln 2 y = e x +C2 .
Odredimo jo partikularno rjeenje. Uvrstimo prvo taku ( 0,1) . Imamo:
C1 = eC2 , to jest C1 = e 2C2 .
ln 1 + C1 + ln 2 1 = eC2 , odnosno
S druge strane, y ( x ) = p = y
C1 + ln 2 y pa zbog y ( 0 ) = 1 imamo 1 = 1 C1 + ln 2 1 = C1 .
Dakle, C1 = 1 , pa je e 2 C2 = 1 , to jest C2 = 0 .
Time smo nali partikularno rjeenje: ln y + 1 + ln 2 y = e x .

U zadacima 434.-439. nai opte rjeenje datih jednaina:
434.
yy + 2 y = 2 ( y ) .
2
435.
169
2 yy 3 ( y ) 4 y 2 = 0 .
2
4
.
x
436.
y + y tgx = sin 2 x .
437.
xy + y = x ( y ) +
438.
2 yy + ( y ) + ( y ) = 0 .
439.
xy y = x sin
440.
Nai opte rjeenje jednaine e y + y = x , kao i ono partikularno rjeenje koje
441.
Nai onu integralnu krivu jednaine y + e x + 1 y = 0 koja prolazi kroz taku (1,1) i
zadovoljava uvjete y (1) = 1 i y (1) = 1 .
y
.
x
ispunjava uslov y (1) = 0 .

442.
Nai opte rjeenje jednaine y 2e y = ( y ) , kao i onu integralnu krivu koja prolazi
2
kroz taku ( 0, 0 ) i ispunjava uslov y ( 0 ) = 1 .

443.
Nai opte rjeenje jednaine y sin y = 2 ( y ) cos y , kao i ono partikularno rjeenje
2
koje ispunjava uslove y ( 0 ) =
5.2.
i y ( 0 ) = 1 .
Diferencijalne jednaine drugog reda sa konstantnim koeficijentima
Opti oblik diferencijalne jednaine drugog reda sa konstantnim koeficijentima je

ay + by + cy = f ( x ) ,
gdje su a, b, c neki realni brojevi a f neka funkcija od x .
Ukoliko je f ( x ) 0 tada jednainu zovemo homogenom. U suprotnom je nehomogena.
Opte rjeenje homogene jednaine
ay + by + cy = 0
(1)
drugog reda sa konstantnim koeficijentima se jednostavno odreuje.

Kao prvo, odredimo rjeenja (realna ili konjugovano kompleksna) kvadratne jednaine
(2)
ar + br + c = 0
koju jo zovemo i karakteristinom jednainom jednaine (1). U zavisnosti od diskriminante
D jednaine (2), imamo tri mogunosti.
2
1. Ukoliko je D > 0 , karakteristina jednaina (2) ima dva realna i razliita rjeenja r1 i r2 . U
tom sluaju opte rjeenje jednaine (1) je dato sa
y = C1e r1x + C2 er2 x , gdje su C1 , C2 neke konstante.
2. Ukoliko je D = 0 , karakteristina jednaina (2) ima takozvano dvostruko rjeenje,
odnosno u ovom sluaju je r1 = r2 , a opte rjeenje jednaine (1) je dato sa
170
y = C1e r1x + C2 xer1x .

3. Za D < 0 karakteristina jednaina ima konjugovano-kompleksna rjeenja r1 = i i
r2 = + i . U tom sluaju, opte rjeenje jednaine (1) je

y = e x ( C1 cos x + C2 sin x ) .
Nehomogenu diferencijalnu jednainu rjeavamo tako to naemo rjeenje yh homogene

diferencijabilne jednaine, a zatim jedno partikularno rjeenje y p nehomogene jednaine.
Opte rjeenje nehomogene jednaine
ay + by + cy = f ( x )
(3)
je suma rjeenja yh homogene jednaine i partikularnog rjeenja y p . Dakle, y = yh + y p .

U nekim sluajevima funkcija f ( x ) se moe napisati kao suma nekoliko funkcija,
f ( x ) = f1 ( x ) + ... + f k ( x ) koje su jednostavnijeg oblika. U tom sluaju opte rjeenje

jednaine (3) je oblika y = yh + y p1 + ... + y pk , gdje je y p1 partikularno rjeenje jednaine
ay + by + cy = f1 ( x ) , ..., y pk je partikularno rjeenje jednaine ay + by + cy = f k ( x ) .
Mi emo pokazati kako se rjeavaju nehomogene jednaine (3) u nekim specijalnim sluajevima.
Openito, parcijalno rjeenje jednaine (3) je mogue odrediti takozvanom Lagrangeovom metodom
varijacije konstanti. Mi se ovim metodom neemo baviti.
Kao to vidimo, rjeavanje homogene jednaine (1) svodi se na rjeavanje karakteristine
jednaine, to je izuzetno jednostavno. Zbog toga je osnovni problem koji se javlja pri
rjeavanju nehomogene jednaine (3) taj kako odrediti jedno partikularno rjeenje te
jednaine.
Mi emo posmatrati tri osnovna sluaja.
1o Funkcija f ( x ) na desnoj strani (3) je polinom Pn ( x ) , n tog stepena. U ovom sluaju,
partikularno rjeenje y p jednaine (3) je oblika y p ( x ) = x k Qn ( x ) , gdje je Qn ( x ) nepoznati
n
n 1
polinom stepena n , to jest Qn ( x ) = An x + An 1 x + ... + A1 x + A0 , a k je jednako 1 ukoliko je
broj 0 krojen (ili rjeenje) karakteristine jednaine (2), a 0 ukoliko broj 0 nije krojen jednaine
(2).
Nepoznate koeficijente An , An 1 ,..., A0 polinoma Qn odreujemo iz jednaine
ayp + byp + cy p = Pn ( x ) ,
koja u ovom sluaju predstavlja jednakost izmeu dva polinoma, to nam omoguava da
izjednaimo koeficijente uz odgovarajue stepene.
171
x
2o Funkcija f ( x ) na desnoj strani (3) je oblika e Pn ( x ) , gdje je neki realan broj, a Pn
P
polinom n tog stepena. U ovom sluaju je y p = x k e x Qn ( x ) , gdje je Qn ( x ) nepoznati

polinom stepena n , a broj k je jednak 0 ukoliko nije rjeenje karakteristine jednaine (2);
k = 1 ukoliko je takozvani jednostruki krojen karakteristine jednaine (2) (diskriminanta
jednaine (2) je vea od nule i jedno rjeenje jednaine (2) je upravo ); k = 2 ukoliko je
dvostruki krojen karakteristine jednaine (2) ( D = 0 , i je rjeenje jednaine (2)).
Nepoznate koeficijente polinoma Qn odreujemo iz jednaine
ayp + byp + cy p = e x Pn ( x ) ,
koja se nakon dijeljenja sa e x svodi na jednakost izmeu dva polinoma.
3o Funkcija f ( x ) na desnoj strani (3) je oblika e x Tn ( x ) cos x + Sm ( x ) sin x , gdje su i

P
realni brojevi a Tn ( x ) i Sm ( x ) su polinomi stepena n i m (napomenimo da Tn ili Sm

mogu biti identiki jednaki nuli, kao i to da moe biti = 0 , to jest e x = 1 ).
U ovom sluaju partikularno rjeenje je oblika
y p = xt e x Ps ( x ) cos x + Qs ( x ) sin x
,
gdje je s onaj od brojeva n ili m koji je vei; Ps ( x ) i Qs ( x ) su nepoznati polinomi stepena
s ; broj t je jednak 0 ukoliko i nije krojen karakteristine jednaine (2), odnosno t = 1 ,

ukoliko je i rjeenje jednaine (2).
Koeficijente nepoznatih polinoma Ps ( x ) i Qs ( x ) odreujemo iz jednaine
ayp + byp + cy p = e x (Tn ( x ) cos x + Sm ( x ) sin x ) ,
tako to, nakon dijeljenja sa e x , izjednaimo polinome koji stoji uz cos x , odnosno sin x ,
na lijevoj i desnoj strani jednakosti.
Rijeeni primjeri
1. Nai opte rjeenje jednaine y 4 y = x 3 + 3 x 2 + 2 x + 1 .
Rjeenje. Naimo prvo rjeenje homogene jednaine
y 4 y = 0 .
Odgovarajua
karakteristina jednaina je r 4r = 0 . Rjeenja karakteristine jednaine su r1 = 0 i r2 = 4 ,

pa je opte rjeenje homogene jednaine oblika
yh = C1e0 x + C2 e 4 x = C1 + C2 e 4 x .
Naimo sad partikularno rjeenje. U ovom sluaju je funkcija na desnoj strani
2
172
f ( x ) = x3 + 3x 2 + 2 x + 1 = P3 ( x ) polinom treeg stepena. Zbog toga je partikularno rjeenje

oblika y p = x k Q3 ( x ) , gdje je Q3 ( x ) = A3 x3 + A2 x 2 + A1 x + A0 , a k = 1 , jer je broj 0 rjeenje
karakteristine jednaine. Dakle,
y p = x ( A3 x 3 + A2 x 2 + A1 x + A0 ) = A3 x 4 + A2 x 3 + A1 x 2 + A0 x .
Sada je yp = 4 A3 x3 + 3 A2 x 2 + 2 A1 x + A0 ;
yp = 12 A3 x 2 + 6 A2 x + 2 A1
3
2
Uvrstimo y p i y p u jednainu yp 4 yp = x + 3x + 2 x + 1 Imamo:
12 A3 x 2 + 6 A2 x + 2 A1 16 A3 x 3 12 A2 x 2 8 A1 x 4 A0 = x 3 + 3 x 2 + 2 x + 1
Izjednaimo odgovarajue koeficijente:
16 A3 = 1 ;
x3 :
x 2 : 12 A3 12 A2 = 3 ;
6 A2 8 A1 = 2 ;
x:
x 0 : 2 A1 4 A0 = 1 .
Iz
prve
jednaine
je
A3 = 1/16 .
Sada,
iz
druge
jednaine
dobijamo
1
1 5
31
. Iz tree jednaine je A1 =
, dok iz posljednje jednaine
3 + 12 =
64
12
16 16
63
dobijamo A0 =
.
128
5 2 31
63
1
Dakle, partikularno rjeenje je y p = x x 3
x
x
, pa je opte rjeenje
16
64
128
16
x
jednaine y = C1 + C2 e 4 x
8 x3 + 40 x 2 + 62 x + 63) .
(
128
A2 =
2. Nai opte rjeenje jednaine y + 4 y = sin 2 x , kao i ono partikularno rjeenje koje

= 1 , y = 0 .
4
4
ispunjava uslove y
Rjeenje. Karakteristina jednaina koja odgovara homogenoj jednaini y + 4 y = 0 je
r 2 + 4 = 0 (primijetimo da je ovdje b = 0 jer nemamo y ). Ona ima dva konjugovanokompleksna rjeenja r1,2 = 0 2i . Zbog toga je opte rjeenje homogene jednaine
yh = e0x ( C1 cos 2 x + C2 sin 2 x ) , to jest

yh = C1 cos 2 x + C2 sin 2 x .
173
Odredimo
partikularno
rjeenje.
f ( x ) = sin 2 x
Funkcija
je
oblika
f ( x ) = e0x ( 0 cos 2 x + 1 sin 2 x ) . Ovaj oblik funkcije je posmatran u sluaju 3. Tu je = 0 ;

Tn ( x ) 0 ; Sm ( x ) 1 - polinom Sm ( x ) je konstanta pa je stepena nula. Dakle, s = 0
(koristimo se oznakama sluaja 3). Polinom stepena nula je konstanta, pa su Ps ( x ) i Qs ( x )
zapravo neke nepoznate konstante, A i B . Oigledno je = 2 , = 0 , pa je ostalo da
odredimo t . Vrijedit e t = 1 , jer je r = 0 2i krojen karakteristine jednaine. To znai da je
traeno partikularno rjeenje oblika
y p = x e0 x ( A cos 2 x + B sin 2 x ) = Ax cos 2 x + Bx sin 2 x .
Sada je y p = A cos 2 x 2 Ax sin 2 x + B sin 2 x + 2 Bx cos 2 x ;
yp = 4 A sin 2 x 4 B cos 2 x 4 x ( A cos 2 x + B sin 2 x ) .

Uvrstimo y p , y p i y p u jednainu y p + 4 y p = sin 2 x . Imamo:
4 A sin 2 x 4 B cos 2 x 4 x ( A cos 2 x + B sin 2 x ) + 4 x ( A cos 2 x + B sin 2 x ) = sin 2 x .

Izjednaavanjem koeficijenata uz sin 2x i cos 2x dobijamo:
sin 2x : 4 A = 1 ;
cos 2x :
4 B = 0 ,
odakle je A = 1/ 4 , B = 0 .
Time smo odredili partikularno rjeenje: y p =
1
x cos 2 x .
4
Naimo
koje
sada
ono
partikularno
rjeenje
ispunjava date uvjete. Imamo:

1

y = C1 cos 2 + C2 sin 2 cos 2 = 1 .
4
4
4 4 4
4
Zbog cos
= 0 , sin
= 1 , odavde imamo C2 = 1 . Dalje je
1
1
x sin 2 x cos 2 x , pa je
2
4
1
1

y = 2C1 sin + 2C2 cos + sin cos = 0 , odakle imamo
2
2 2 4
2 4
2
4
y ( x ) = 2C1 sin 2 x + 2C2 cos 2 x +
2C1 +
= 0 , odnosno C1 =
16
Traeno partikularno rjeenje je y =
16
cos 2 x + sin 2 x
3. Nai opte rjeenje jednaine y + 2 y + y = xe x + x 2 .
174
1
x cos 2 x .
4
Rjeenje. Odredimo opte rjeenje homogene jednaine y + 2 y + y = 0 . Odgovarajua

karakteristina jednaina je r 2 + 2r + 1 = 0 , koja ima dvostruko rjeenje r1 = r2 = 1 ( D = 0 ),
pa je rjeenje homogene jednaine
yh = C1e x + xC2 e x .
Partikularno rjeenje emo odrediti kao sumu dva partikularna rjeenja, jer je funkcija na
x
2
x
je oblika
desnoj strani jednaine f ( x ) = xe + x = f1 ( x ) + f 2 ( x ) . Funkcija f1 ( x ) = xe
e1x P1 ( x ) ( P1 ( x ) = x je polinom prvog stepena), pa je prvo partikularno rjeenje oblika

y p1 = xl e1 x Q1 ( x ) (sluaj 2.), gdje je Q1 ( x ) = A1 x + A0 nepoznati polinom prvog stepena, a
l = 2 jer je r = 1 dvostruko rjeenje karakteristine jednaine. Dakle,

y p1 = x 2 e x ( A1 x + A0 ) = e x ( A1 x 3 + A0 x 2 ) . Sada je
yp1 = e x ( 3 A1 x 2 + 2 A0 x A1 x3 A0 x 2 ) ,
y p1 = e x ( 6 A1 x + 2 A0 6 A1 x 2 4 A0 x + A1 x 3 + A0 x 2 ) .
Odredimo nepoznate koeficijente iz jednaine yp1 + 2 yp1 + y p1 = xe x . Imamo:
e x ( 6 A1 x + 2 A0 6 A1 x 2 4 A0 x + A1 x3 + A0 x 2 +
+6 A1 x 2 + 4 A0 x 2 A1 x 3 2 A0 x 2 + A1 x3 + A0 x 2 ) = e x x .
Mnoenjem sa e x i izjednaavanjem koeficijenata polinoma na lijevoj i desnoj strani

dobijamo:
x:
6 A1 = 1
x 0 : 2 A0 = 0 , odakle je A1 =
1
1
, pa je y p1 = x 3e x .
6
6
Funkcija f 2 ( x ) = x 2 je polinom drugog stepena pa je
y p2 = x k ( A2 x 2 + A1 x + A0 ) , gdje je k = 0 , jer broj 0 nije rjeenje karakteristine jednaine.

Odredimo nepoznate koeficijente iz jednaine:
yp2 + 2 yp2 + y p2 = x 2 . Imamo:
y p2 = 2 A2 x + A1 ; y p2 = 2 A2 , pa je
2 A2 + 2 ( 2 A2 x + A1 ) + A2 x 2 + A1 x + A0 = x 2 .
Izjednaavanjem koeficijenata dobijamo:
x 2 : A2 = 1 ;
4 A2 + A1 = 0 ;
x:
0
x : 2 A2 + 2 A1 + A0 = 0 , odakle je A2 = 1 , A1 = 4 , A0 = 6 .
2
Znai, y p2 = x 4 x + 6 .
175
Sada moemo dati opte rjeenje jednaine. Ono je oblika:
y = yh + y p1 + y p2 = C1e x + C2 xe x +
1 3 x
x e + x2 4 x + 6 .
6
4. Nai opte rjeenje jednaine y 2 y 3 y = x 1 + e3 x , kao i ono partikularno rjeenje

koje ispunjava uslov y ( 0 ) =
11
, y ( 0 ) = 3 .
9
Rjeenje. Karakteristina jednaina date jednaine je r 2 2r 3 = 0 . Njena rjeenja su r1 = 1 ,
r2 = 3 , pa je opte rjeenje odgovarajue homogene jednaine oblika yh = C1e x + C2 e3 x .

Kako bismo odredili partikularno rjeenje, funkciju na desnoj strani emo napisati kao
sumu dvije funkcije:
f ( x ) = x (1 + e3 x ) = x + xe3 x = f1 ( x ) + f 2 ( x ) ,
pa e partikularno rjeenje biti suma dva partikularna rjeenja.

Kako je f1 ( x ) = x polinom stepena 1, to je y p1 = x k ( A1 x + A0 ) , pri emu je k = 0 jer 0 nije
rjeenje karakteristine jednaine. Imamo:
yp1 = A1 , y p1 = 0 , pa je
yp1 2 yp1 3 = 0 2 A1 3 ( A1 x + A0 ) = x .
x:
3 A1 = 1
0
x : 2 A1 3 A0 = 0 , odakle je
Izjednaavanjem koeficijenata dobijamo:
1
2
1
2
, A0 = . Znai y p1 = x + .
3
9
3
9
3x
Kako je f 2 ( x ) = e x , to je oblik drugog partikularnog rjeenja
A1 =
y p2 = xl e3 x ( A1 x + A0 ) , gdje je l = 1 jer je r = 3 jedan od krojena karakteristine jednaine.

Dakle,
y p2 = e3 x ( A1 x 2 + A0 x ) ;
y p2 = e3 x ( 3 A1 x 2 + 3 A0 x + 2 A1 x + A0 ) ;
yp2 = e3 x ( 9 A1 x 2 + 9 A0 x + 12 A1 x + 6 A0 + 2 A1 ) .
Odredimo nepoznate koeficijente iz jednaine yp2 + 2 yp2 + y p2 = xe3 x . Imamo:
e3 x 9 A1 x 2 + 9 A0 x + 12 A1 x + 6 A0 + 2 A1 4 A1 x
2 A0 6 A1 x 2 6 A0 x 3 A1 x 2 3 A0 x ) = e3 x x .
176
Nakon mnoenja sa e 3 x i izjednaavanja koeficijenata uz odgovarajue stepene imamo:

x:
8 A1 = 1 ;
x 0 : 4 A0 + 2 A1 = 0 , odakle je A1 =
1
1
, A0 =
, pa je
8
16
1 x
1
y p2 = xe3 x x = e3 x ( 2 x 1) .
16 16
8
Opte rjeenje date jednaine je y = C1e x + C2 e3 x
1
2 x
x + + e3 x ( 2 x 1) .
3
9 16
Odredimo partikularno rjeenje koje ispunjava date uslove. Imamo:
2 11
= , odakle je C1 + C2 = 1 .
9 9
1 1
y ( x ) = C1e x + 3C2 e3 x + e3 x ( 4 x 1 + 6 x 2 3 x ) , pa je
3 16
1 1
y ( 0 ) = C1 + 3C2 = 3 .
3 16
C1 + C2 = 1
211
19
163 , iz kojeg izraunavamo C2 =

Dobili smo sistem jednaina:
, C1 =
,
C1 + 3C2 =
192
192
48
y ( 0 ) = C1 + C2 +
pa je traeno partikularno rjeenje
y=
19 x 211 3 x 1
2 x
e +
e x + + e3 x ( 2 x 1) .
192
192
3
9 16
5. Nai opte rjeenje jednaine y + y + y = e x sin x .

Rjeenje. Karakteristina jednaina koja odgovara datoj jednaini je r 2 + r + 1 = 0 . Njena
1 i 3
1
3
. Dakle, rjeenje homogene jednaine je
= i
2
2
2
x

3
3
2
yh = e C1 cos
x + C2 sin
x.
2
2
Odredimo partikularno rjeenje. Ono je oblika y p = x s e x ( P0 ( x ) cos x + Q0 ( x ) sin x ) ,
rjeenja su r1,2 =
pri emu su P0 ( x ) i Q0 ( x ) polinomi stepena nula, to jest konstante, dok je s = 0 jer broj
1 i nije krojen karakteristine jednaine. Imamo:

y p = e x ( A cos x + B sin x ) , pa je
yp = e x ( A cos x B sin x A sin x + B cos x ) ;
177
yp = e x ( A cos x + B sin x + A sin x B cos x + A sin x B cos x A cos x B sin x ) =

= e x ( 2 A sin x 2 B cos x ) .
Uvrtavanjem u jednainu dobijamo
yp + yp + y p = e x ( 2 A sin x 2 B cos x A cos x B sin x
A sin x + B cos x + A cos x + B sin x ) = e x sin x,

odnosno, A sin x B cos x = sin x .
Izjednaavanjem koeficijenata uz sin x i cos x odmah dobijamo da je A = 1 i B = 0 , pa je
y p = e x cos x .
Dakle, opte rjeenje jednaine je
x

3
3 x
y = e 2 C1 cos
x + C2 sin
x + e cos x .
2
2
6. Nai opte rjeenje jednaine y 2 y + 2 y = 2e x cos x , kao i ono partikularno rjeenje

koje ispunjava uslove y ( ) = 0 , y ( ) = 0 .
Rjeenje.
Naimo
rjeenje
homogene
jednaine
y 2 y + 2 y = 0 .
Odgovarajua
karakteristina jednaina je r 2 r + 2 = 0 . Rjeenja te jednaine su r1,2 = 1 i , pa je

2
yh = e1x ( C1 cos1 x + C2 sin1 x ) (koeficijent uz i je 1).
Opti oblik partikularnog rjeenja je y p = x s e x P0 ( x ) cos x + Q0 ( x ) sin x , (jer je uz
cos x broj 2 to jest polinom stepena nula). U ovom sluaju je s = 1 jer je 1 1 i krojen
karakteristine jednaine. Dakle,
y p = x e x ( A cos x + B sin x ) , pa je
yp = e x ( A cos x + B sin x + Ax cos x + Bx sin x Ax sin x + Bx cos x ) ;

yp = e x ( 2 A cos x 2 A sin x + 2 B sin x + 2 B cos x
2 Ax sin x Ax cos x + 2 Bx cos x Bx sin x ) .
Nakon uvrtavanja u polaznu jednainu imamo:
yp 2 yp + 2 y p = e x ( 2 A sin x + 2 B cos x ) = 2e x cos x , odnosno
2 A sin x + 2 B cos x = 2cos x ,

odakle, izjednaavanjem koeficijenata uz cos x i sin x dobijamo A = 0 i B = 1 . Znai,
y p = xe x sin x , pa je opte rjeenje jednaine
y = e x ( C1 cos x + C2 sin x + x sin x ) .
Odredimo traeno partikularno rjeenje. Imamo:
y ( ) = e C1 ( 1) + C2 0 + 0 = 0 , pa je C1e = 0 , odakle je C1 = 0 .
178
y ( x ) = e x ( C1 cos x + C2 sin x + x sin x C1 sin x + C2 cos x + sin x + x cos x ) ,

pa je (imajui u vidu da je C1 = 0 , sin = 0 , cos = 1 ):
y ( ) = C2 = 0 , pa je C2 = .
Dakle, traeno rjeenje je y = e x sin x ( x ) .

U zadacima 444.-455. nai opte rjeenje jednaina:
y + 4 y = x 2 cos 2 x .
444.
445.
446.
447.
448.
449.
450.
451.
452.
453.
454.
455.
456.
y + 4 y + 4 y = ( x + 1) e2 x + cos 2 x .
y 3 y + 2 y = e3 x ( x 2 + x ) .
y + 4 y = sin 2 x + xe x .
y + y = x 2 + sin x .
y 2 y + y = e x cos x .
y 3 y + 2 y = e x + 6e x .
y + y = xe x cos x .
y 4 y + 4 y = e2 x + x 2 .
y 3 y + 2 y = ( x + 1) e2 x .
y + 4 y = 2 x sin 2 x + 3cos 2 x .
y 2 y + 2 y = 4e x sin x .
Nai ono rjeenje jednaine y y = x 2 + 1 koje prolazi kroz taku ( 0,1) i u toj taki
ima koeficijent pravca jednak 1.

457. Nai opte rjeenje jednaine y + y = sin x , kao i ono partikularno rjeenje koje

= 1 , y = 0 .
2
2
458. Nai ono rjeenje jednaine y 2 y + y = e 2 x koje prolazi takom ( 0, 0 ) i u toj taki
ima tangentu paralelnu sa x osom.
ispunjava uslove y
179
Rjeenja
31
16 16
2
1.
x +C .
2. 2 x e x + x 3 + C .
31
3
2 2
x
4. x + arctgx + C . 5.
x x +C.
3
x 3
5 x 3 x
8. C
.
7. 3ctgx 2tgx + C .
ln 5 ln 3
1
10. 2e x + 2 + C .
11. e x x + C .
2x
x +1
13. x 4arctgx + C .
14. x + ln
+C.
x 1
4
8
3. x 4 + x 8 + C .
7
3
6.
3 arcsin x + C .
9. 2(ab) x ln (ab ) +
ln b
+C.
2b 2 x
x2
12.
2arctgx + C .
2
15.a) x ctgx + C . b) tgx x + C.
7
4
3
3
x2
5
1
2 3
2 3
2
1 + x 1 + x + C . 18.
16. ln 3 2 x + C . 17.
arctg
+C
4
14
8
10
5
8
5
2
4
3
12
9
3
19. ( x + 2 )3 ( x + 2 )3 + ( x + 2 )3 + C .
20. 3 1 x 4 + C .
8
5
2
16
1
1
1+ x
21. ln( x 2 3x + 10) + C . 22. ln 2
23.
+C .
+C.
4
1 x
3 ln 3 x
2 + x2
x3
1
2
1 x + arccos x + C .
25. cos + C .
24.
9
3
x
2
3
x
1
27. ( x3 2 x + 1) 3
28. ln tg + C .
26.
+C .
1
2
2
ln
x
1
29. ln sin x + C .
30. sin 6 x + C .
31. ln ( sin 2 x + 5 ) + C .
6
1
33. arctg ( tg 2 x ) + C .
34. 33 sin x + C .
32. -2 3 + cos x + C .
2
x2 3
3
3
3 x2
(arctgx )4 + C .
35.
36.
ln x ln 2 x + x 2 ln x
+C.
2
4
4
4 2
4
x3 x 2
x3 x 2
x4
x2
37. ln x
+C .
38. + ln x + C .
4
8
2
9
4
3
180
1
1
x3 1 x
+C.
39. x 2 ln 1 x 2 + ln
3
3
3 1+ x
40.
ln x 1
x
+ ln
x 1
+C .
x
2 2
2 ln x + 1
42.
+C.
x (9 ln 3 x + 18 ln 2 x 24 ln x + 16 ) + C .
27
4x2
4x2 1
x2 x
e2 x
x2 + 1 x2
ln 2 x + 1
43.
+C.
44.
2 x 2 2 x + 1 + C . 45.
e +C.
8
4
2
4
41.
e
(sin x + cos x) + C .
2
(x 2 2)sin x + 2 x cos x + C .
46.
49. xctgx + ln sin x + C .
47.
x
2
2e
(cos x + 2 sin ) + C .
5
48.
1
1 x
50. 2 + ctgx + C . 51. xarctgx ln(1 + x 2 ) + C .

2
2 sin x
52. a) -2 x 3 cos x + 6 x sin x + 12 x cos x 12 sin x + C .
b) 3 2 3 x 2 cos 3 x + 2 3 x sin 3
x +C .
53.
55. x + (1 + x )arctg x .
54. tgx ln sin x x + C .

2 cos 3 x + 3 sin 3 x 2 x
e .
13
e ax
58. a)
a 2 sin 2 x 2a sin x cos x + 2 + C
2
a(a + 4)
56.
59.
x arcsin x
62.
sin x
1
x
+ ln tg + + C .
2
2 cos x 2
2 4
x
x
x
1
arctg
65.
+
+
+C.
2
2
2
3
12(x + 3) 24(x + 3) 6 3
1
7
2x 7
67. ln (x 2 7 x + 13) +
arctg
+C .
2
3
3
63.
13 2 x + 13 1
ln
+C.
13
2 x + 13 + 1
a cos bx + b sin bx ax
e +C .
a 2 + b2
3x (sin x + cos x ln 3)
b)
+C.
1 + ln 2 3
57.
3x 3
cos x sin 3 x
60.
sin 2 x
+C.
8 16
4
1
+ ln 1 x 2 + C .
2
1 x
sin x cos4 x 4
1
+ sin x sin 3 x + C .
61.
5
5
3
69.
arcsin x
1 + 1 x2
ln
+C.
x
x
70.
181
cos x 1
x
+ ln tg + C .
2
2 sin x 2
2
x
1
x
+
arctg
+C.
4( x + 2) 4 2
2
1
x +1
66. arctg
+C .
2
2
64.
68.
1
x 1
ln
+C.
4 3x + 1
3
ln (x 2 4 x + 5) + 4arctg ( x 2) + C .
2
71.
2
4x 5
arctg
+C.
13
31
73. ln( x 2 2 x + 2) + arctg ( x 1) + C .

75.
77.
1
4 2
ln
2
4x 1
arctg
+C.
7
7
1
7
1 + 4x
74. ln 1 + 3 x 4 x 2 + ln
+C.
4
20 4(1 x)
72.
x2 2 1
+C.
x2 + 2 + 1
76.
4x 3
1
arcsin
+C.
5
2
1
1
2x 1 5
ln x 2 x 1
ln
+C.
2
2 5 2x 1 + 5
78. arcsin( 2 x 1) + C .
2x + 1
+C.
5
1
5x + 1
1
80.
5x2 2 x + 1 +
ln
+ 5x2 2 x + 1 + C .
5
5 5
5
79. 2 1 x x 2 9arc
1
4x + 3
3x
ln
+ x2 +
+C .
4
2
2
x2 4x + 5 + C .
82.
83. arcsin( x 1) + C .
84.
4x2 + 4x 3
1 2x + 1
ln
+
+C.
2
4
2
86.
1
4x 1
2x2 x + 2
ln
+
+ C;
4
2
2
81.
85.
1
ln 2 x 3 + 4 x 2 12 x + 10 + C .
2
x2
87. arcsin
+C.
5
1
2x 1
.
89. C 5 + x x 2 + arcsin
2
21
x +1
91. C 3 2 x x 2 arcsin
.
2
3
(
x 2)
93. ln
x 1
96. ln
+C.
(x 1)6
(2 x 1)5
99. x ln
+C .
2 + 4 + 2x x2
88. C 2arctg
.
x
1
1
90. x 2 + x + 1 + ln x + + x 2 + x + 1 + C .
2
2
1 x4
92. ln
+C.
4
x
x 1
1
94. ln 3
+C.
2
3x + 1
97. ln ( x 1) 2 x + 3 + C
3
(
x 1)
95. ln
x+2
2
(
x 2)
+C.
98. ln
( x 2) 4
+ +C . 100. x + 3 ln( x 2 6 x + 10) + 8arctg ( x 3) .
x 1
182
+C.
x 3
x
1
x3
+ 28 ln x 4 + C .
102. 5 x + ln
+C.
2 ( x 1)7
x2
1
1
103. x + ln x ln(2 x 1) 7 (2 x + 1)9 + C .
4
16
1 x 1 1
1
x
104. x + ln
105.
arctgx + C .
+ ln
+C.
4 x +1 2
1+ x
x +1
x3
x3
x
106.
+ x 2 + 4 x + 8 ln x 2 + C .
107.
4 x + 8arctg + C .
3
3
2
101. x + 3 ln
108.
x3 1
ln x 3 + 1 + C .
3 3
109. ln
x3 x 1
3
(x + 1)2
(x 1) + C .
x2
+ 4 x + ln
111.
x
2
112.
2
1 x + 1 x 2
113. ln
+C .
3 x + 2 x 1
114. 2 ln
115.
(x + 1)2 + ln
2
117. C 6 ln
119.
120.
122.
123.
124.
x 1
x2 + 1
arctgx + C . 116.
x 1 12 x 2 5 x 1
.
x
2( x 3 x 2 )
+C .
110.
6x 7
+C .
2( x 3) 2
1 1 x 1 1
+ ln
+ arctgx + C .
x 4 x +1 2
x 1
1
+C.
x
x2
x2 + 1
1
7
+ arctgx
ln
+C.
x 1
4
(x 1)2
118. ln
x2 + 4
3
x 3 2
x 2
+ arctg
arctg
+C .
2
2
2
x2 + 2 2
x( x 2) ( x 1)( x + 1)3
x2
+ ln
+C.
x+2
2
( x 1)3 3( x 1) 2
2 x 1
+
+ x + C . 121. 2arctg x + 1 + C .
5
7
6 6
6
3
x x 6 x 5 3 x 2 + 2 x 33 x 66 x 3 ln 1 + 3 x + 6arcg 6 x + C .
7
5
2
5
2
3
4
7
2
(x + 1)2 3 (x + 1)3 + 6 (x + 1)6 ( x + 1) + 6 ( x + 1) 6 3 ( x + 1) 3 + C .
3
4
7
5
2
2
1+ x
1+ x 1
2 (1 + x )
63 (1 + x )
+
+ +C.
5
7
4
16
183
2
2 x +1 +1
x +1 1
arctg
+C.
125. ln
x + 2 + x +1
3
3
127.
126. 2arctg 1 x + C .
x +1
1 t2 + t +1 2
2t + 1
2t
.
arctg
+
+ 3
+ C; t = 3
ln
2
t 1
x 1
3 (t 1)
3
3
128.
2x + 3
+C .
x
x3 2 x 2 x x 2 2 x x
129.
+ x 2 x + 2 ln(1 + x ) + C .
3
5
2
130. x + 4 x + 1 + 4 ln x + 1 1 + C .
x + 2 1 2 2arctg
131. 4
(z 1)2
x + 2 1
+C.
2
2
ln(2 z + 1 + 2 z 2 + z + 1); z 2 = x + 1 .
z + z +1 3
6
x 1
6
6
133. C 66 x 2 x 6 x 5 6 x 7 3 ln 6
+C.
5
7
x +1
132.
134.
3z
+ 3arctg ; z 6 = x .
2
z +1
135.
(3x + 1)2
2
+ 3 3 x + 1 + ln 3 3 x + 1 1 + C .
136. x x 2 2 x + 5 5 ln x 1 + x 2 2 x + 5 + C .
137. ( x 2 5 x + 20) x 2 + 4 x + 5 15 ln x + 2 + x 2 + 4 x + 5 + C .
1
5
2 x 2 5 x + 1 x 2 + 2 x + 2 + ln x + 1 + x 2 + 2 x + 2 + C .
6
2
1
7
95
145
35
2
2
139. x 3 x 2 +
x
x + 4 x + 5 + ln x + 2 + x + 4 x + 5 + C .
6
24
12
8
4
1
x +1
140. C (3 x 19) 3 2 x x 2 + 14 arcsin
.
2
2
1 1
1
141. ( z 1)3 + ( z 1) 3 + ( z 1) 2 + ( z 1) 2 + ( z 1) + ( z 1)1 + ln z 1 + C ;
8 3
2
138.
z = x + x 2 x + 2;
1 x
2 x 2 + 5 x + 19
1 + 2 x x 2 4 arcsin
+C .
6
12
x2 + 1 4
1
x + 2 x 2 1 ln x 2 + 1 + x 4 + 2 x 2 1 + C .
143.
2
4
142.
184
144.
146.
147.
148.
149.
8 + 4 x 2 + 3x 4
2x + 1
9
2x + 1
145. C
1 x2 .
2 x x 2 + arcsin
+C.
4
8
15
3
1
( x 1) x 2 2 x 1 ln x 1 + x 2 2 x 1 + C .
2
1
1
(8 x + 1) 4 x 2 + x ln 8 x + 1 + 4 4 x 2 + x + C .
2
8
x +1
x +1
1 2 x x 2 + arcsin
+C.
2
2
2x + 1 2
7 2x + 1
x + x + 2 + ln
+ x2 + x + 2 + C .
4
2
2
150. C ln
2 +2 x 2 + x + 1
.
x +1
151.
x + 2x
+C .
x +1
1
1 1 + x2 + 1
2
154. C 2 x + 1 + ln
.
2x
2
x
x 1
156. arcsin
+C.
x 2
2
152.
158.
3x 5
20( x 1) 2
x 2 + 3x + 1
2 x2 2 x + 1
+C .
x
159.
x2 x + 1 x + 2
1
x2 x + 1 x + 1
ln
+C.
2
2
2
2
x
x
+
1
1
x x +1 x 1
1 5 2 3
x2 1
z z + z + C; z =
.
x
5
3
1
1
1
155.
x 2 + 2 x arcsin
+C.
2
2
x +1
2( x + 1)
1
2 x
157. arccos
+C.
2
x 2
153.
( x + 1) 5 + 2 x 2 + 3x + 1
11
ln
+C .
x 1
40 5
3
x
23 x + 3
160. 3ln
+
+C.
2
3
3
1 + x 2(1 + x )
1 + x2
1
1 x 2
161. C x 1 x 2 arcctg
+ C . 162.
+C .
x
2
2 1 + 2x2
3
1
1 + 2x 2
1
163.
(
x2 + x)
x + x + ln( x + 1 + x ) + C .
3
8
8
2
2
2x 1 1 + x
1 4 x 4 + 1 + 1 1
+C.
arctg 4 x 4 + 1 + C .
164.
165. ln
3
4
4
3x
4
x +1 1 2
5 3 1 2
5
1
166. x 5
x + x x + 1 ln( x + x 2 + 1) + C .
24
3
16
6
185
4 + 3x 3
167. C
2
3 3
12 x13 312 x 10 312 x 7 12 x 4

+C.
168. 12
10
7
4
13
8 x(2 + x )
1
z 1
3
1 + 2z
ln
+
arctg
+ C , z = 3 1 + x5 .
2
5
3
z + z +1 5
3
170. (4 x + 4 x 3) 1 + 4 x + C .
7
2
24 6 5 36 2 6
8
6
171. x x +
x x +
x x + x 2 x + x 2 6 x5 + C .
3
11
13
5
17
z 1
2z + 1
172. 6 z + 2 ln
2 3arctg
+ C; z = 3 1 + x5 .
2
3
z + z +1
8
5
1
1
173. 3 1 + x 3 3 1 + x 3 + C .
8
5
3
t 1
1 + x3
1
3
2t + 1
174. C ln
.
+
arctg
t . t =
3
x
3
t2 + t +1 3
169.
175.
1
1 x4 + 1 1
+
+C.
ln
8 1 1 x4 2x4
176.
x
1
x + x 2 1 ln x + x 2 1 + C
2
2
1
t 2 +1
3
3 +2+t
1 2x x 2 1
ln 2
+
ln
+ arctgt + C ; t =
2 t + 4t + 1 6
x
3 2t
1
t2
+ C; t = x 2 + 2 x + 2 x .
178. t + ln
2
t 1
177.
2t 1
1+ x x 2 1
179. ln
.
+ arctgt + C ; t =
x
(t 1) t 2 + 1
180. C
1 3 x
.
3 3+ x
181. ln
x 1 3 x
+C .
x 1 + 3 x
x2 4x + 3
1
2 arcsin
; x < 1 x > 3 .
182. C
x 1
x2
x 1
184.
ln sin x + cos x + C .
2 2
3 tgx 1
3
2tgx + 1
186. ln
arctg
+C.
2
6
3
tg x + tgx + 1 3
186
1 + 2x
1 + 2x
arctg
+C.
1 2x
1 2x
x
185. arctg (2tg + 1) + C .
2
1
187.
+C.
x
2 tg
2
183.
188. arctg 1 + tg + C .
2
191.
1
2 2
ln
x
5
+C.
189. ln 2
x
tg 3
2
tg
2 + sin 2 x
+C.
2 sin 2 x
192.
x
+1
4
3x 5
2
193. ln sin x 3 cos+ 3
arctg
+C.
5
5 6
2
tg 2 x
1
x
195. x tg + C .
196.
arctg
+C.
2
2
2
5tg
198. ln(1 + sin 2 x) + C .
199.
1 5 sin x
ln
+C.
4 1 sin x
203.
205.
207.
209.
210.
213.
215.
1
.
2(1 cos x) 2
1
3tgx
arctg
+C.
15
5
x 3
ln sin x + 2 cos x .
5 5
1
2 sin 2 x
197.
ln
+C.
2 2
2 + sin 2 x
194. C
200.
1
(tgx + ln tgx ) + C .
2
a cos x + a 2 1sin x
ln
+C
1 + a cos x
a 2 1
1
202.
.
ln tgx x + C .
2
2
1 a x
arctg
2 0 < a < 1:
tg + C
2
1 a
1+ a 2
x
cos
1
1
2 + C , sin 0 .
ln
204.
arctg (2tg 2 x + 1) + C .
sin cos x +
2
2
x sin 4 x sin 3 2 x
x
206.
+
+C.
x tg + C .
16
64
48
2
1
cos 2 x cos 3 2 x cos 5 2 x
C
+
.
208. C cos 6 2 x .
64
96
320
12
1
1
1
1
1
x sin 2 x sin 4 x + sin 6 x sin 8 x + C .
4
8
32
24
64
3
5
sin x sin x
1
x 1
x
x sin 4 x
+C .
211. cos8 cos 6 + C .
212.
+C.
3
5
4
2 3
2
8
32
ctg 2 x
x 3
x
x
x
C
ln sin x + C .
214. C 3tg + tg 2 + tg 3 + 3 ln cos + x .
2
3 2
3
3
3
2
2
5
3
tg x tg x
ctg x ctg x
ln cos x + C . 216. C x
+
ctgx .
4
2
5
3
1 a > 1:
201.
190. C
187
1
1
1
1
1
(cos 8 x + 4 cos 2 x ) .
218. sin x + sin 3 x + sin 7 x + sin 9 x + C .
16
4
12
28
36
3
x 3
5x 3
7x 3
11x
219. cos cos cos
+ cos
+C.
2
6 10
6 14
6 22
6
3
cos 2 x cos 8 x
5x
x
220.
221. sin + 3 sin + C .
+C.
5
4
16
6
6
3
x 1
sin x sin 5 x sin 7 x
223.
222. cos cos x + C .
+
+C.
2
3 2
2
20
28
3
3
1
3
1
224. C cos 2 x + cos 4 x + cos 6 x
cos8 x +
cos12 x .
16
64
48
128
192
225. arccos 2 sin x + C .

226. ln2.
227. e 2 e 2 .
4
100
228. 0.
229.
.
230. ln .
231. .
3
4
3
217. C
5
232. 2 ln 2 ;
3
236.
32
233. 2
237.
2
+ ln(2 3 ) ;
2
4
243. ;
3
239.
240. 1 + ln
244. 4
234.
;
2(e + 1)
;
2e 2 + 1
e 2
;
251.
5
1 3
254.
9 4 3 + ln ;
36
2 2
3
257.
;
258.
16
250.
a 2
4
1
;
6
235. ln
e + 1 + e2
;
1+ 2
2+ 3
2
;
+ ln
1+ 2
3
241. arctge ; 242. 2 3 1 ;

12
4
1
1
+ ln 2 .
245.
6
9 3 9
2
248. 1 ;
249. 1 ;
e
2
33
141a a
3
252.
;
253. 2 ln 2 ;
20
4
1
255. 1 ;
256. (e 2 + 1) ;
2
2
238.
247. 6 2e ;
246. 1;
32
;
3
259. 1;
260. 1;
1
261. ;
2
262.
x 2003
dx = 0 , zbog neparnosti podintegralne funkcije, pa je
cos 2 x
rjeenje 2.
188
263. 8 ln 3 15 ln 2 +
13
; 264.
8
a2
1
3 ln(2 + 3 ) ;
2
2
1
268.
;
arctg
5
5
2 ln( 2 + 1) ;
265.
1
;
2
266. 4 ;
267.
7+2 7
.
9
1
272. ;
2 3
1
270. 4 ;
2
4
4
273. 2 + : 6 ;
3
3
269. ln
275.
278.
32
;
3
2 + ln(1 + 2 )
;
2
281. 2 2 :
2
271. 10 ;
3
16 4 3 32 4 3
274.
i
;
+
3
3
3
3
2 3
277. 16
+ ln(2 + 3 ) ;
3
32
280.
;
3
276. 36;
279. ln 2 ;
282.
5
2
31
;
4
9
2
9 y
697
dy =
;
2
48
5
283. ( y 2 2 y + 2)dy +
0
284.
2167
;
375
3
287. 5 arcsin 4 ln 2 ;
5
8
290. ln 3 ;
9
7
294.
.
96
285.
1 9
1 e
25 4
288. 2(1 + ln 2)
291.
289.
1
3
;
+ ln
3
2
292.
295. 1 ;
299.
302. divergira;
303.
305.
306.
33 2 .
310.
Divergira.
.
6 3
Divergira.
313. 1
309.
b
,a > 0 ;
a + b2
314. 2 .
293.
2
;
3 3
1
304. ln(a + a 2 + 1) , a 0 ;
a
2
1
307.
.
308.
.
ln 2
3
311.
2
8
315. divergira;
189
5
;
64
1
297. ;
2
1
301. ln 2 ;
4
e
1;
2
300.
2597
;
20
296. 3;
298. divergira;
1.
286. arctge
312.
316. 1 ln 2 ;
317. Divergira.
318. Divergira.
319. Konvergira.
320. Divergira klasino i V.P.
321. Divergira klasino, konvergira u
smislu V.P.
322. Konvergira u klasinom smislu a samim tim konvergira i u smislu V.P.
323. Divergira klasino, konvergira u smislu V.P.
324. 0;
325 .
326. 2.
327. .
2
1
1
3
328.
.
329. 3 .
330. P = + 1 = .
331. divergira;
ln 2
2
2
32
1
;
335. ;
332. 2,
333. divergira;
334.
4
3
10
4
336.
;
337.
;
338.
;
339. 14 ;
7
7
3 3
3
33
9
340.
341. 6 ln 3 u klasinom i V.P. smislu.
2
2
342. Divergira u klasinom smislu, konvergira ka nuli u V.P. smislu.
343. Divergira u klasinom smislu, divergira i u V.P. smislu.
344. Divergira u klasinom smislu, konvergira ka nuli u V.P. smislu.
5
345. u klasinom i V.P. smislu.
2
346. Divergira u klasinom smislu, konvergira ka 1 u V.P. smislu.
3
347. Povrina je beskonana.
348. .
2
4 2 +1
349. Povrina je beskonana.
350. P =
.
3
2
351. x + C =
.
352. C ( x 2 1) = y 2 + 1 .
353. 10 x + 10 y = C .
x 2y
1
tg
2
e y 1
x
y
x
355. ln tg = 2sin + C .
356. ln y = C tg , C = 1 .
354. ln y = x + C .
e
2
4
2
357. arctgy = arctgx + C , C = .

358. cos y = C cos x, C = 2 .
4
y
x
359. C
360. 2
=C.
= y b, C = 1 b 2 .
y + x2
xb + 1
y
x
361. e = Cy .
362. y = x + xeCx .
190
363. y 2 = 2 x 2 ( ln x + C ) .
(
(
)
)
x+ y
x
1 y 2 + 5 xy x 2 1 2 y + 5 29 x
364. 2 ln
+
= ln x + C . 365. ln
ln
= ln x + C .
x
x+ y
x2
2
2 2 y + 5 + 29 x
1
y
1
3.
366. z + ln (1 + 9 z 2 ) = 2 ln x + 3 + C , z =
3
x+3
2
8
1
367. y ln 3 x + 3 y + 1 = x + C .
3
9
3
2
2
369. 2 ( y 3) 2 ( y 3)( x 1) + ( x 1) = C .
4
2
2
x y ln 3 x 6 y + 2 = C .
3
3
9
370. y1 = 0, y2 = Cx, C = 1 .
368.
y 2 + x2
3
1
1
y 1
y
= C , C = 1 .
371. ln x + ln 2 ln 2 + = ln x + C , C = ln 3 . 372.
y+x
4
12
12
x 12
x
373. 1. rjeenje y + y 2 + x 2 = C ; 2. rjeenje y + y 2 + x 2 = x 2C , C = 1 + 2 .
2
374.
1 y
1
y
= ln x + 1 + C , C = ln 2 + .
ln
+ 1 + 2arctg
2 x +1
2
2
x +1
375. y = Ce2 x + 2 x 1 .
376. y = Ce x +
378. y = e x C + ln x + x 2 .
2
x
x
381. y = Ce + e 1 .
2
1
1
( cos x + sin x ) . 377. y = e x C + x 2 .
2
2
379. y = Ce sin x + sin x 1 .
380. y = x 2 ( Ce1/ x + 1) .
382. x = Cesin y 2 (1 + sin y ) - linearna po x .
y2
383. x = Cy +
- linearna po x .
2
x.
384. x = Ce 2 y +
1
2 y 2 + 2 y + 1) - linearna po
(
4
385. y = ( C + e x ) (1 + x ) .
386. y 4 = 4 xy + C - linearna po x .
387. y = x + 1 x 2 , x [ 1,1] .
388. y = ( b 1) e a x + 1 . 389. y =
x +1
( ln 2 1 + x ln x + 1 ) . 391. y = xarctgx .
x
1 x +1
2 + x 1 x 2 + arcsin x , x [ 1,1] .
392. y =
2 1 x
2
1
1
1
394. 2 = Ce2 x + x 2 + .
395. y =
.
Cx + 1 + ln x
2
y
x
.
cos x
390. y =
191
5 3 1
393. y = e x ( 2 + x 3 ) .
3
3
396. 4 y 4 = Ce2 x + 4 x 2 .
397. y cos x ( C + x ) = 1 .
y=
398. y =
x4 2
ln Cx .
4
399.
1
.
( x + 1) ( C + ln x + 1 )
400. 3 y = C 4 x 2 1 + x 2 1 .
401. y =
sin x + 1
402. y =
.
cos x ( C + sin x )
403.
2e x
.
C + e x ( cos x + sin x )
y = Ce
4
8
x
3
3
9
+ x2 x + .
4
32
404. x 2 = y 2 ( 2 y 2 ) - Bernoullieva po x.
405.
2
.
e + 2x +1
3
1
406. y 2 = e 2 x + x 2 + x .
2
2
y2 =
2x
407. y = x 2 cos y - Bernoullieva po x.

2
2
x
- singularno rjeenje.
408. y = Cx C 2 - opte rjeenje, y =
4
409. y = Cx + sin C - opte rjeenje, y = 1 x 2 x arccos x + x , x [ 1,1] - singularno

rj..
410. y = Cx 3C 3 - opte rjeenje, 81y 2 = 4 x3 - singularno rjeenje.
(x + C) + 4
y = x
2( x + C)
2
411.
- opte rjeenje, y = 2 x i y = 2 x - singularna rjeenja.
p2
p3
412. x = C 2
, y = 2C
, p 1 - opte rjeenje, y = 0 - singularno rjeenje.
p +1
1 p4
1
413. y = Cx + 2 (1 C 3 ) 3 - opte rjeenje,
y 3 x 3 = 2 2 - singularno rjeenje.
y C
- opte rjeenje, y = 4 x - singularno rjeenje.
y
415. y = Cx eC - opte rjeenje, y = x ln x x - singularno rjeenje.
414. x = C
416. y = Cx + C + C - opte rjeenje,

2
417. x =
( x + 1)
y=
4
2 (C p )
C p
+ ln p , p > 0 - opte rjeenje.
, y=
2
p
p
192
4 2 2
2
1
8 3 2
2
p + p + ln p 1 + C , y = p 2
p + p + ln p 1 + C , p 1 - opte
9
3
3
3
27
3
3
5
rjeenje, y = x +
27
x
3 2
2
2
2
2
2
420. y + x = 2a ln Cx .
421. y = Ce .
419. x + y = C .
2
2
C
422. ( x 2 + y 2 ) = C ( y 2 + 2 x 2 ) .
423. y = 2 .
x
2
y
424. 4 x +
=C.
425. x 4 x 2 y 2 + y 4 = C .
426. xe y y 2 = C .
x
3
2x
2
427. x 2 +
428. x 2 y = 3C .
429. x 2 +
=C.
x2 y ) = C .
(
3
y
418. x =
x2
1
xy = C .
431. x 2 y x + y 2 + y ln y = Cy .
2
y
432. Opte rjeenje: 6 x 2 y + 2 y 3 12 x 4 3x5 = Cx3 .
Partikularno rjeenje: 6 x 2 y + 2 y 3 12 x 4 3 x5 = x3 .
1
434. x + C2 =
arctg y C1 , za C1 > 0 .
C1
430.
y = x + C2 ,
x + C2 =
435. y =
za C1 = 0 .
1 C1 y
1
ln
, C1 < 0 .
2 C1 1 + C1 y
C1
.
cos ( x + C2 )
2
437. y = ln cos 2 ( ln x + C1 ) + C2 .
439. C12 y = ( C12 x 2 + 1) arctgC1 x C1 x + C2 .
1
436. y = C1 sin x x sin 2 x + C2 .
2
438. 2 ( C1 y 1)
3/ 2
= 3C1 x + C2 .
440. Opte rjeenje u parametarskom obliku je x ( t ) = et + t ,
t2
t3
t 3
y ( t ) = e2t + 1 + C1 et + + C1t + C2 .
6
2 4
2
Partikularno rjeenje se odreuje tako to uoimo da za t = 0 je x = 1 , pa

uvrtavanjem t = 0 u izraz za y dobijamo y (1) = 3 / 4 + C1 1 + C2 = 1 , to jest
C1 + C2 =
11
dy dy dt
1
. y ( x ) =
=
= yt , pa je
4
dx dt dx
xt
193
1
1
1
= ( C1 1)
= ( C1 1) = 1 .
C1 = 3 ,
Odavde
je
1+1 2
xt ( 0 )
11
1
C2 = 3 = . Partikularno rjeenje je dato u parametarskom obliku sa:
4
4
t2
t3
1
t 3
x = x ( t ) = et + t , y = y ( t ) = e2t + + 2 et + + 2t .
6
4
2 4
2
y (1) = yt ( 0 )
441. Opte rjeenje je y = C1 x C1e x + C2 , integralna kriva je y = 1 .

2
3
1
442. Opte rjeenje je e + C1 = ( x + C2 ) , partikularno e = x + .
4
2
443. Opte rjeenje je y = arctg ( C1 x + C2 ) , partikularno y = arctg ( 2 x + 1) .
y
1 2 1 1
x sin 2 x .
4
8 4
1
1
1
y = C1e 2 x + C2 xe 2 x + x + x 2 e 2 x + cos 2 x .
2
8
6
1
y = C1e x + C2 e 2 x + ( x 2 2 x + 2 ) e3 x .
2
1
1
y = C1 cos 2 x + C2 sin 2 x x cos 2 x + ( 5 x + 2 ) e x .
4
25
x
y = C1 cos x + C2 sin x + x 2 2 cos x .
2
x
x
x
y = C1e + C2 xe e cos x .
450. y = C1e x + C2 e2 x + e x xe x .
1
y = C1 cos x + C2 sin x + e x ( ( 5 x 2 ) cos x + (10 x 14 ) sin x ) .
25
1
1
453. y = C1e x + C2 e 2 x + x 2 e 2 x .
y = C1e 2 x + C2 xe 2 x + x 2 e 2 x .
2
2
1
7
y = C1 cos 2 x + C2 sin 2 x x 2 cos 2 x + x sin 2 x .
4
8
5
3
y = e x ( C1 cos x + C2 sin x 2 x cos x ) .
456. y = e x e x + x 2 3 .
2
2
x
458. y = e2 x e x xe x .
y = cos x + sin x cos x .
4
2
444. y = C1 cos 2 x + C2 sin 2 x +

445.
446.
447.
448.
449.
451.
452.
454.
455.
457.
194
pa
je
LITERATURA
(1) Blagota Lui, Matematika, Ekonomski fakultet, Sarajevo, 1998.
(2)
Momilo Uumli, Pavle Milii, Zbirka zadataka iz vie matematike I,

Nauna
knjiga,Beograd, 1984.
(3) G. N. Berman, Zbirka zadataka iz matematike analize, prevedeno sa

petnaestog sovjetskog izdanja, Nauna knjiga, Beograd, 1967.
(4) G. S. Baranenkov, B. P. Demidovi, V. A. Jefimenko, S. M. Kogan, G. L. Lunc,
E. F. Porneva, E. P. Syeva, S.V. Frolov, R. J. ostak, A. R. Janpoljskij, Zadaci i
rijeeni primjeri iz vie matematike s primjenom na tehnike fakultete.
Prevedeno sa sovjetskog izdanja, Tehnika knjiga, Zagreb, 1968.
(5) M. Ivovi, B. Borii, D. Azdejkovi, I. Spasi, Matematika kroz primjere i
zadatke sa elementima teorije, Ekononski fakultet,Beograd, 1996.
(6) Dr Rade Daci, Via matematika, Nauna knjiga, Beograd, 1972.
(7) Boko ego, Matematika za ekonomiste, Potecon d.o.o., Zagreb, 2000.
(8) Minorskij B. M., Sbornik zada po visej matematike, Nauka, Moskva, 1969.
195
SADRAJ
1.
TU
Neodreeni integral .......................................................................................................... 1

1.1.
Definicija i osnovne osobine neodreenog integrala ................................................. 1
1.1.1.
Osnovne osobine neodreenog integrala ........................................................... 1
1.1.2.
Tablice osnovnih integrala ................................................................................. 1
1.1.3.
Rjeavanje integrala neposredno koristei tablice i osnovna svojstva
neodreenog integrala (direktna integracija) ...................................................................... 2
1.1.4.
Zadaci za samostalan rad.................................................................................... 6
1.2.
Rjeavanje integrala metodom smjene (supstitucije) ................................................. 7
1.2.1.
Zadaci za samostalan rad.................................................................................. 15
1.3.
Metoda parcijalne integracije ................................................................................... 16
1.3.1.
1.4.
Rekurentne formule .................................................................................................. 26
1.4.1.
1.5.
Integracija racionalnih funkcija................................................................................ 28
Ax + B
dx ......................................................................... 29
1.5.1.
Integral oblika 2
x + px + q
Ax + B
1.5.2.
Integral oblika
dx .................................................................. 33
mx 2 + px + q
Ax + B
1.5.3.
Integracija racionalnih funkcija oblika:
dx ............................ 36
k
2
+
+
x
px
q
(
)
UT
TU
UT
TU
UT
TU
UT
TU
UT
TU
TU
UT
TU
TU
UT
TU
UT
UT
UT
TU
UT
TU
UT
TU
UT
TU
UT
TU
UT
TU
TU
UT
UT
TU
UT
TU
TU
UT
UT
TU
UT
TU
TU
UT
UT
TU
UT
TU
TU
UT
UT
TU
UT
TU
UT
TU
UT
TU
UT
TU
UT
TU
UT
1.5.4.
Integracija sloenijih racionalnih funkcija ....................................................... 39
1.5.5.
1.6.
Integracija nekih iracionalnih funkcija..................................................................... 45
r1
r2
s1 ax + b s2
+
ax
b
,
,...dx ......................................... 45
1.6.1.
Integral oblika R x,
cx + d cx + d
Pn ( x )
1.6.2.
Integral oblika
........................................................................ 48
ax 2 + bx + c
TU
TU
UT
TU
TU
UT
TU
UT
UT
UT
TU
TU
UT
UT
TU
UT
TU
UT
TU
UT
1.6.3.
TU
UT
Integral oblika
TU

TU
ax + bx + cdx ..................................................................... 51
( x )
UT
dx
n
................................................................. 53
ax 2 + bx + c
UT
196
1.6.5.
TU
UT
1.7.
TU
TU
UT
Integral binomnog diferencijala
UT
TU
1.7.1.
TU
1.8.
TU
Integral oblika
UT
n p
dx .................................................. 57
UT
UT
TU
x (a + bx )
TU
R(x,
UT
ax 2 + bx + c dx ................................................................... 62
UT
1.8.1.
1.9.
Integracija nekih trigonometrijskih funkcija ............................................................ 66
1.9.1.
Integral oblika R (sin ax, cos ax ) dx , ............................................................... 66
TU
UT
TU
UT
TU
UT
TU
UT
TU
UT
TU
UT
Integral oblika sin m x cos n xdx ...................................................................... 72
1.9.2.
TU
UT
TU
UT
Integrali oblika: sin mx cos nxdx,
1.9.3.
TU
UT
TU
sin mx sin nxdx, cos mx cos nxdx ......... 74

UT
1.9.4.
2. Odreeni integral ............................................................................................................ 77
2.1.
Definicija odreenog integrala ................................................................................. 77
2.2.
Osobine odreenog integrala. Newton-Leibnizova formula .................................... 78
2.2.1.
2.3.
Metode integracije u odreenom integralu .............................................................. 80
2.3.1.
Metoda smjene ................................................................................................. 80
2.3.2.
Metoda parcijalne integracije ........................................................................... 84
2.3.3.
Zadaci za samostalni rad .................................................................................. 87
2.4.
Primjena odreenog integrala .................................................................................. 88
2.4.1.
3. Nesvojstveni (uopteni) integrali ................................................................................... 97
3.1.
Integrali sa beskonanim granicama ........................................................................ 97
3.1.1.
Zadaci za samostalan rad................................................................................ 107
3.2.
Integral neograniene funkcije ............................................................................... 109
3.2.1.
4. Diferencijalne jednaine prvog reda ........................................................................... 118
4.1.
Diferencijalne jednaine prvog reda sa razdvojenim promjenljivim ..................... 119
4.1.1.
4.2.
Homogene diferencijalne jednaine prvog reda ..................................................... 125
4.2.1.
4.3.
Linearne diferencijalne jednaine prvog reda ........................................................ 135
4.3.1.
4.4.
Diferencijalne jednaine koje se svode na linearne diferencijalne jednaine ........ 141
4.4.1.
Bernoullieva diferencijalna jednaina ............................................................ 141
4.4.2.
Cleroova diferencijalna jednaina .................................................................. 146
4.4.3.
Lagrangeova diferencijalna jednaina............................................................ 148
4.4.4.
TU
TU
UT
UT
TU
TU
UT
TU
UT
TU
UT
TU
TU
UT
UT
TU
UT
TU
TU
UT
TU
TU
UT
TU
UT
TU
TU
UT
UT
TU
UT
UT
UT
UT
TU
UT
TU
TU
UT
TU
TU
UT
UT
TU
UT
TU
UT
TU
UT
TU
UT
TU
TU
UT
UT
TU
UT
UT
TU
UT
TU
UT
TU
TU
UT
UT
TU
UT
TU
UT
TU
UT
TU
UT
TU
UT
TU
UT
TU
UT
TU
TU
UT
UT
TU
UT
TU
TU
UT
UT
TU
UT
TU
TU
UT
UT
TU
UT
TU
TU
UT
TU
TU
UT
TU
TU
UT
TU
UT
UT
UT
UT
197
4.5.
Ortogonalne trajektorije ......................................................................................... 153
4.5.1.
4.6.
Jednaine sa totalnim diferencijalom i Euler-ov multiplikator .............................. 156
4.6.1.
5. Diferencijalne jednaine drugog reda ......................................................................... 164
5.1.
Diferencijalne jednaine drugog reda koje ne sadre y (ili x) ................................ 164
5.1.1.
5.2.
Diferencijalne jednaine drugog reda sa konstantnim koeficijentima ................... 170
5.2.1.
Rjeenja ................................................................................................................................. 180
LITERATURA ..................................................................................................................... 195
TU
UT
TU
UT
TU
TU
UT
UT
TU
UT
UT
TU
UT
TU
UT
TU
TU
UT
TU
UT
TU
UT
TU
UT
TU
UT
TU
UT
TU
TU
UT
UT
UT
TU
UT
UT
TU
TU
TU
UT
198

Zbirka Zadataka Iz Matematike II Dio

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Zbirka Zadataka Iz Matematike II Dio

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

1.

Definicija i osnovne osobine neodreenog integrala

Neka su funkcije f i F definisane na nekom intervalu ( a, b ) . Ukoliko je funkcija F

funkcija F primitivna funkcija funkcije f . Imajui u vidu da je, za neku konstantu C

vidimo da je i funkcija F ( x ) + C takoer primitivna funkcija funkcije f .

1.1.2. Tablice osnovnih integrala

cos xdx = sin x + C ;

1.1.3. Rjeavanje integrala neposredno koristei tablice i osnovna svojstva neodreenog

Rjeenje. Koristei tablicu integrala, stavljajui n = 7 , imamo

Rjeenje. Podintegralnu funkciju

x moemo napisati kao

Rjeenje. U ovom sluaju podintegralna funkcija je oblika

Rjeenje. Ovaj integral jednak je zbiru dva tablina integrala ( a = 7 i a = 2 ), pa imamo

Rjeenje. Analogno kao u prethodnom zadatku je

10. Izraunati integral

11. Izraunati integral

Rjeenje. Kako je 3 3x 2 = 3(1 x 2 ) , to je

12. Izraunati integral

nain: e3 x 1 = ( e x ) 1 = ( e x 1)( e2 x + e x +1) , pa je

13. Izraunati integral

16. Izraunati integral

17. Izraunati integral (sin

1.1.4. Zadaci za samostalan rad

Rjeavanje integrala metodom smjene (supstitucije)

Ukoliko primitivnu funkciju funkcije f ne moemo nai direktnom integracijom moemo

Rjeenje. U ovom integralu emo uvesti smjenu t = 3 2 x . Sada je potrebno da dx izrazimo

Sabirajui ova dva integrala

Rjeenje. Ovaj integral ima podintegralnu funkciju oblika

10. Izraunati integral

Rjeenje. U ovom integralu je nazivnik podintegralne funkcije oblika x 2 a 2 , a > 0 . Kod

Zapamtite kao tablini integral:

Rjeenje. U ovom sluaju nazivnik podintegralne funkcije je oblika a 2 x 2 , pa emo uvesti

12. Izraunati integral

Rjeenje. Nazivnik podintegralne funkcije u datom integralu je oblika b ax 2 , pri emu su

14. Izraunati integral

16. Izraunati integral

18. Izraunati integral

Rjeenje. U ovom integralu je prirodno pokuati uvesti smjenu t = x 2 , to je mogue jer

Napomenimo da nas, naprimjer pri rjeavanju integrala e x dx smjena t = x 2 ne vodi

Rjeenje. U ovom integralu, kao i u prethodnom iskoristit emo injenicu da je

21. Izraunati integral tg 3 xdx .

sin 3 xdx sin 2 x sin xdx

1.2.1. Zadaci za samostalan rad

Rijeiti integrale primjenom metode smjene:

29. ctg xdx ;

Metoda parcijalne integracije

Neka su nam date dvije funkcije u i v , koje su diferencijabilne i iji izvodi su

v( x)du ( x) . Izraz pogodno odabrane funkcije u

v( x)du ( x) jednostavniji za izraunavanje od polaznog integrala, kao i to da iz datih

Rjeenje. U ovom integralu je podintegralna funkcija ln x , pa emo staviti u = ln x . Ostatak

Rjeenje. Dati integral je slian prethodnom, pa stavljamo u = ln x . Ostatak je xdx , pa

Rjeenje. U ovom integralu emo staviti u = ln 2 x , pa je dv = xdx . Odavde je

Rjeenje. U ovom integralu emo, kao i u prethodnim primjerima staviti u = ln( x 2 1) ,

Rjeenje. U datom integralu imamo eksponencijalnu funkciju, pa emo uzeti dv = e x dx ,

Rjeenje. Podintegralna funkcija je proizvod polinoma i funkcije sin 2x , pa emo uzeti

Sada dijeljenjem sa 2 moemo izraunati integral I . Dakle:

pa nakon mnoenja jednakosti sa

Rjeenje. U ovom integralu javlja se inverzna trigonometrijska funkcija, pa emo staviti

arcsin xdx = x arcsin x +

Napomenimo da smo pri rjeavanju ovog zadatka koristili i parcijalnu integraciju i

nakon integracije dobije funkcija oblika Qn ( x )e ax , gdje su koeficijenti polinoma Q nepoznati,

1.3.1. Zadaci za samostalan rad

Rijeiti integrale primjenom metode parcijalne integracije:

46. e x sin xdx ;