Aldous Huxley

Kultura i pojedinac

115

Ogled Aldousa Huxleyja (1894-1963) Culture and the Individual napisan

je tijekom posljednje godine pieva ivota, a objavljen je u zbirci ogleda
Moksha, London: Chato and Windus, 1980., str. 247-256. Huxley u njemu
koncizno iznosi svoja shvaanja odnosa izmeu pojedinca i kulture ne
proputajui pri tome ukazati na negativne posljedice tog odnosa i naznaiti
mogua poboljanja njegove kakvoe. Tekst je bio proitan na Treem
programu Hrvatskoga radija u emisiji Ogledi i rasprave.

Aldous Huxley
Kultura i pojedinac

Odnos izmeu kulture i pojedinca jest, i uvijek je bio, neobino

ambivalentan. Mi smo istodobno uivaoci i rtve svoje kulture. Bez kulture, i
bez osnovnog preduvjeta svake kulture, jezika, ovjek bi bio tek jo jedna
vrsta pavijana. Svoju ovjenost dugujemo upravo jeziku i kulturi. I
ovjek, kakve li majstorije!, kae Hamlet: Kako veliajan po svome
razumu! kako bezgranian po svojim sposobnostima! ... po svome djelu,
kako nalik anelu! Po svome poimanju, kako nalik bogu! Ali, avaj, kada
nije veliajan, razuman i potencijalno bezgranian,
... ovjek, ponosni ovjek
Obdaren neznatnom kratkotrajnom vlau,
Najneukiji tamo gdje je najsigurniji,
Svojom tupom naravi, poput bijesna majmuna,
Izvodi tako fantastine trikove pod nebeskim svodom
Da nagoni anele na pla.
Genij i bijesni majmun, izvoa fantastinih trikova i bogoliki mislilac u
svim tim ulogama pojedinci su proizvod jezika i kulture. Djelujui na
dvanaest ili trinaest milijardi neurona u ljudskome mozgu, jezik i kultura su
nas obdarili pravom, znanou, etikom, filozofijom; omoguili su sva
dostignua inteligencije i religioznosti. Takoer su nas obdarili fanatizmom,
praznovjerjem i dogmatinom umiljenou; nacionalistikom idolatrijom i
masovnim pokoljem u ime Boga; demagokom propagandom i
organiziranom lai. I, zajedno sa solju zemlje, obdaruju nas, iz narataja u
narataj, nebrojenim milijunima hipnotiziranih konformista, predodreenim
rtvama vladara eljnih moi koji su i sami rtve svega najbezumnijeg i
najneovjenijeg u njihovoj kulturnoj tradiciji.

116

EMU

Broj 10

Zahvaljujui jeziku i kulturi, ljudsko ponaanje moe biti znatno

inteligentnije, znatno originalnije, kreativnije i fleksibilnije od ponaanja
ivotinja, iji mozgovi su suvie mali da bi ih opskrbili dovoljnim brojem
neurona nunim za otkrie jezika i prenoenje nagomilanog znanja. No,
takoer zahvaljujui jeziku i kulturi, ljudska bia esto se ponaaju tako
glupo, tako nerealno, posve neprimjereno zahtjevima situacije, kako
ivotinje nikada ne bi mogle.
Stanovnik Trobriandskog otoja ili stanovnik Bostona, sicilijanski katolik ili
japanski budist, svatko od nas rodio se u nekoj kulturi i provodi svoj ivot
unutar njezinih granica. Izmeu svijesti svakog ovjeka i ostatka svijeta
izdie se nevidljivi bedem, mrea tradicionalnih obrazaca miljenja i
osjeanja, otrcanih ideja koje su se pretvorile u aksiome, prastarih krilatica
koje se tuju kao boanska otkrivenja. Ono to vidimo kroz otvore te mree
nikada, naravno, nije nespoznatljiva stvar po sebi. To ak nije, u veini
sluajeva, ni stvar kakva se nadaje naim osjetilima i na koju na
organizam spontano reagira. Ono to obino primamo u sebe i na to
odgovaramo neobina je mjeavina neposrednog iskustva i kulturom
uvjetovanog simbola, osjetilnih utisaka i prethodno usvojenih ideja o naravi
stvari. I veina ljudi smatra da su ti simboliki sastojci u mjeavini ljudske
svijesti vaniji od sastojaka koje pribavlja neposredno iskustvo. To je nuno
tako, jer, onima koji svoju kulturu prihvaaju bez zadrke i nekritiki, rijei
poznatog jezika (bez obzira koliko neadekvatno) ne predstavljaju stvari;
upravo obrnuto, stvari predstavljaju poznate rijei. Svaki jedinstveni
dogaaj u njihovom zbiljskom ivotu smjesta i automatski se poima kao jo
jedan konkretan primjer jedne od verbaliziranih, kulturom posveenih
apstrakcija ucijepljenih u njihove glave uvjetovanjem u djetinjstvu.
Nema nikakve dvojbe da su mnoge ideje koje smo batinili od prenositelja
kulture u najveoj mjeri razumne i realistine. (Da nije tako, ljudske vrste
vie ne bi bilo.) No, usporedo s tim korisnim idejama, svaka kultura namrla
je zalihu nerealistinih pojmova, od kojih neki nikada nita nisu znaili, dok
su neki jednom moda bili vani za opstanak, ali su sada, u izmijenjenim i
izmjenjujuim okolnostima povijesne mijene, izgubili svaki znaaj. Budui
da ljudska bia na simbole odgovaraju jednako hitro i sigurno kao to
odgovaraju na podraaje neposrednog iskustva, i budui da veina njih
naivno vjeruje da su kulturom posveene rijei koje se odnose na stvari
jednako tako stvarne, pa ak i stvarnije od njihovih opaaja tih stvari, ovi
zastarjeli ili po svojoj biti besmisleni pojmovi strahovito su tetni.
Zahvaljujui realistinim idejama batinjenim od kulture, ovjeanstvo je
opstalo i, u odreenim podrujima, napreduje. No zahvaljujui pogubnim
besmislicama ucijepljenim u svakog pojedinca tijekom njegove akulturacije,
ljudski rod je, iako opstajui i napredujui, uvijek upadao u neprilike.
Povijest je zapis, meu ostalim, o fantastinim i uglavnom avolskim

Aldous Huxley

Kultura i pojedinac

117

trikovima koje je kulturom zalueno ovjeanstvo izvodilo na sebi. A ta se

stravina igra nastavlja.
to bi mogao, i to bi trebao, uiniti pojedinac kako bi poboljao svoj
ironino dvosmisleni odnos spram kulture u koju je urastao? Kako da
nastavi uivati u blagodatima kulture, a da istodobno ne bude zaglupljen ili
mahnito zatrovan njezinim otrovima? Kako da se razborito akulturira,
odbacujui sve to je suludo i oevidno zlo u svojoj uvjetovanosti, i vrsto
se dri onoga to pridonosi ovjenom i inteligentnom ponaanju?
Kulturu ne mogu razborito usvojiti, a kamoli izmijeniti, osobe koje ju nisu
prozrele osobe koje nisu probile otvore na uznikoj ogradi verbaliziranih
simbola i tako postale sposobne promatrati svijet i, okreui se prema
unutra, same sebe na nov i predrasudama razmjerno neoptereen nain.
Takve osobe ne nastaju pukim roenjem, one se takoer stvaraju. Da, ali
kako?
Ono to u podruju formalnog obrazovanja treba potencijalni probija otvora
jest znanje. Znanje o proloj i sadanjoj povijesti kultura u svoj njihovoj
fantastinoj raznolikosti, te znanje o naravi i ogranienjima, upotrebama i
zloupotrebama jezika. ovjek koji zna da su postojale mnoge kulture, i da
svaka kultura za sebe tvrdi da je najbolja i najvjerodostojnija, nee suvie
ozbiljno uzeti hvalisanje i dogmatiziranje vlastite tradicije. Tome slino,
ovjek koji zna u kakvom su odnosu simboli i iskustvo, i koji prakticira onaj
tip jezinog samonadzora kojemu poduavaju pobornici ope semantike,
teko da e suvie ozbiljno uzeti apsurdne i opasne besmislice koje, unutar
svake kulture, prolaze kao filozofija, praktina mudrost i politiko
rasuivanje.
Kao priprema za probijanje otvora, ovakvo intelektualno obrazovanje je
zasigurno korisno, ali i jednako tako nedostatno. Izobrazba na verbalnoj
razini mora biti dopunjena izobrazbom u neverbalnom doivljavanju. Mi
moramo nauiti kako da budemo mentalno tihi, moramo njegovati umijee
iste receptivnosti.
Biti receptivan u tiini kako to djetinje jednostavno zvui! No kako je to,
to vrlo brzo otkrijemo, zapravo teko izvesti! Svijet u kojemu ljudi provode
svoj ivot tvorevina je onoga to indijska filozofija naziva nama-rupa, ime i
lik. Stvarnost je svojevrsni kontinuum, nedokuivo tajanstveno i beskonano
Neto, iji je izvanjski vid ono to nazivamo Materijom, a ija nutrina je ono
to nazivamo Umom. Jezik je sredstvo kojim se to tajanstveno neto izvlai
iz Stvarnosti i pretvara u neto pristupano ljudskoj moi shvaanja i
sposobnosti manipuliranja. Akulturirani ovjek prekida taj kontinuum, lijepi
etikete na omanji broj fragmenata, preslikava te etikete na izvanjski svijet i
tako za sebe stvara jedan isuvie ljudski svijet meusobno odijeljenih
objekata, od kojih je svaki tek opredmeenje imena, odreena ilustracija

118

EMU

Broj 10

neke tradicionalne apstrakcije. Ono to opaamo poprima oblik pojmovnog

sita kroz koji je bilo filtrirano. istu receptivnost teko je ostvariti jer je
ovjekova normalna budna svijest uvijek uvjetovana kulturom. No normalna
budna svijest je, kao to je to prije mnogo godina istaknuo William James,
tek jedan oblik svijesti, dok se svuda oko nje, odvojeni najtanjom opnom,
prostire mogui oblici svijesti koji se od nje potpuno razlikuju. Moemo proi
kroz ivot a da niti ne naslutimo da oni uope postoje; no pribavite li
odgovarajui podraaj, odmah se pojavljuju u svoj svojoj punini, specifini
tipovi mentalnih stanja koja vjerojatno u neemu imaju svoje podruje
primjene i prilagodbe. Nijedno objanjenje svemira u njegovu totalitetu ne
moe biti konano zanemari li postojanje tih oblika svijesti.
Kao i kultura kojom je uvjetovana, normalna budna svijest je istodobno na
najbolji prijatelj i vrlo opasan neprijatelj. On nam pomae da opstanemo i
napredujemo, no istovremeno nas spreava u ozbiljenju nekih naih
najdragocjenijih potencijala i dovodi nas, ponekad, u raznorazne neprilike.
Da bi u potpunosti postao ovjekom, ovjek, ponosni ovjek, izvoa
fantastinih trikova, mora nauiti kako da iskoi iz svojih vlastitih tranica;
samo e tako njegove bezgranine sposobnosti i aneoska mo shvaanja
dobiti priliku doi do izraaja. Prema Blakeovim rijeima, mi moramo
proistiti vrata percepcije; jer kada su vrata percepcije proiena,
ovjeku se sve ukazuje onakvo kakvo jest beskonano. Za normalnu
budnu svijest stvari su strogo konana i zasebna opredmeenja verbalnih
etiketa. Kako skriti naviku automatskog nametanja naih predrasuda i
pamenja kulturom posveenih rijei na neposredno iskustvo? Odgovor
glasi: upranjavanjem iste receptivnosti i mentalne tiine. To e proistiti
vrata percepcije i, tijekom tog procesa, omoguiti pojavljivanje drugaijih
oblika svijesti estetske svijesti, vizionarske svijesti, mistike svijesti.
Zahvaljujui kulturi, mi smo batinici ogromnih zaliha znanja, neprocjenjivog
blaga logike i znanstvene metode, tisua i tisua tehnolokih i
organizacijskih vjetina. No ljudski um-tijelo posjeduje i druge izvore
informacija, slui se drugim vrstama rasuivanja, obdaren je uroenom
mudrou koja ne ovisi o kulturnoj uvjetovanosti.
Wordsworth pie da na nametljivi intelekt/ dio uma koji upotrebljava jezik
ne bi li se domogao misterija Stvarnosti/ izobliuje prekrasne oblike stvari:
mi ubijamo da bismo secirali. Suvino je rei, no mi ne moemo bez svog
nametljivog intelekta. Verbalizirano pojmovno miljenje je neophodno. No
ak i kada ih se ispravno upotrebljava, verbalizirani pojmovi izobliuju
prekrasne oblike stvari. A kada se (to se vrlo esto dogaa)
upotrebljavaju neispravno, oni izobliuju nae ivote racionalizirajui
prastare gluposti, potiui masovni pokolj, progone i izvoenje svih ostalih
fantastino runih trikova koji nagone anele na pla. Mudra neverbalna
pasivnost protuotrov je za nerazumnu verbalnu aktivnost. Verbalizirane

Aldous Huxley

Kultura i pojedinac

119

pojmove o iskustvu treba dopuniti izravnim, neposredovanim poznavanjem

zbivanja onakvih kakva nam se pojavljuju u iskustvu.
To je stara pria o slovu i duhu. Slovo je nuno, no nikada ga se ne smije
uzeti suvie ozbiljno, jer, odvojeno od duha, ono sputava i na koncu ubija.
to se pak tie duha, on pue kamo mu se prohtije, i propustimo li
konzultirati najbolje kulturne karte, mogli bismo skrenuti s kursa i pretrpjeti
brodolom. Danas veina nas izvlai ono najgore iz ta dva svijeta.
Zanemarujui slobodne vjetrove duha i oslanjajui se na kulturne mape koje
moda stoljeima zaostaju za svojim vremenom, mi jurimo punom parom
naprijed tjerani snanim pritiskom svog bahatog samopouzdanja. Putne
karte koje smo prodali sami sebi uvjeravaju nas da nam je odredite neka
luka na Otocima blaenih. No zapravo se najee pokae da je to avolji
otok.
Samoobrazovanje na neverbalnoj razini staro je koliko i civilizacija. Budi
miran i znaj da ja sam Bog vizionarima i misticima svih doba i svih
krajeva, to je bila prva i najvea zapovijed. Pjesnici sluaju svoju muzu, a
na isti nain vizionar i mistik oekuju nadahnue u stanju mudre pasivnosti,
dinamine ispranjenosti. U zapadnjakoj tradiciji to stanje se naziva
skruenom molitvom. Na drugom kraju svijeta ono se radije opisuje
psiholokim negoli teolokim rjenikom. U mentalnoj tiini mi stjeemo
uvid u svoju vlastitu Narav, vrsto se drimo ne-Misli koja poiva u
misli, postajemo ono to smo zapravo oduvijek i bili. Uz pomo mudre
aktivnosti u stanju smo stei korisno analitiko znanje o svijetu, znanje koje
se moe prenositi verbalnim simbolima. U stanju mudre pasivnosti
pojavljivanje oblika svijesti koji se razlikuju od utilitarne svijesti uobiajenog
svakodnevnog ivljenja postaje mogue. Korisno analitiko znanje o svijetu
biva zamijenjeno nekom vrstom bioloki nebitnog, ali duhovno
prosvjetljujueg poznavanja svijeta. Primjerice, mogue je izravno estetsko
poznavanje svijeta ljepote. Mogue je i izravno poznavanje iskonske
udnovatosti opstojanja, njegove beskrajne udesnosti. I konano, mogue
je izravno poznavanje jedinstva svijeta. To neposredno mistiko iskustvo
ujedinjenosti s tim temeljnim Jedinstvom koje se oituje u beskonanoj
mnotvenosti stvari i umova nikada se ne moe primjereno izraziti rijeima.
Kako o vizionarskom, tako i o iskustvu mistika moe se govoriti samo
izvana. Verbalni simboli nikada ne mogu opisati njegovu nutrinu.
Upravo putem mentalne tiine i upranjavanjem mudre pasivnosti umjetnici,
vizionari i mistici pripremali su se za neposredno iskustvo svijeta kao
ljepote, misterija i jedinstva. No tiina i mudra pasivnost nisu jedini putovi
koji vode onkraj isuvie ljudskog svijeta to ga je stvorila normalna,
kulturom uvjetovana svijest. U pjesmi Prigovor i odgovor, Wordsworthov
ueni prijatelj, Matthew, kori pjesnika zato to

120

EMU

Broj 10

Ti svoju Majku Zemlju motri,

Kao da je bez ikakve svrhe rodila tebe;
Kao da ti prvi joj se rodi,
I nitko ne ivjee prije tebe!
S motrita normalne budne svijesti to je isti intelektualni zloin. No, to je
ono to umjetnik, vizionar i mistik moraju initi i to su, zapravo, oduvijek
inili. Promatraj neku osobu, krajolik, bilo koji obian predmet, kao da ga
vidi po prvi put. To je jedna od vjebi za razvoj neposredne,
neverbalizirane svjesnosti koja je propisana u starim tekstovima tantrikog
budizma. Umjetnici, vizionari i mistici odbijaju biti robovi kulturom
uvjetovanih navika u miljenju, osjeanju i djelovanju koje njihovo drutvo
smatra ispravnim i normalnim. Gdje god im se to uini poeljnim, oni se
namjerno usteu od toga da na stvarnost preslikavaju posveene verbalne
obrasce kojima toliko obiluju svi ljudski umovi. Oni znaju kao i bilo tko drugi
da su kultura i jezik u koje je ukorijenjena svaka kultura apsolutno nuni i da
bez njih pojedinac ne bi bio ljudsko bie. No oni mnogo jasnije od ostatka
ovjeanstva znaju i to da pojedinac, eli li u potpunosti biti ovjekom, mora
nauiti kako da se oslobodi svoje uvjetovanosti, mora smoi snage da
probije otvore na bedemu verbaliziranih simbola koji ga okruuje.
U istraivanju beskrajnog i tajanstvenog svijeta ljudskih potencijala
umjetnici, vizionari i mistici bili su pioniri koji su osvijetlili put. No tamo gdje
su oni bili, i drugi mogu stii. Potencijalno, svi smo mi bezgranini po
svojim sposobnostima i nalik bogovima po svome poimanju. Modusi
svijesti koji se razlikuju od normalne budne svijesti dostupni su svakome tko
zna kako pribaviti nuan podraaj. Svijet u kojemu ivi jedno ljudsko bie
mogue je preobraziti u novu tvorevinu. Potrebno je samo probiti otvor na
bedemu i promotriti svijet oko sebe uz pomo onoga to filozof Plotin
opisuje kao onaj drugi nain vienja, sposobnost koju svi posjedujemo, ali
rijetko tko koristi.
Unutar suvremenih obrazovnih sustava, izobrazba na neverbalnoj razini je
kvantitativno oskudna i kvalitativno slaba. tovie, njezina svrha, koja se
sastoji naprosto u tome da njezinim recipijentima pomogne da bude nalik
bogovima po svome poimanju, nije ni jasno formulirana ni dosljedno
provedena. Mi bismo mogli i, to posebno naglaavam, trebali uiniti vie u
tom vrlo vanom podruju nego to sada inimo. Praktina mudrost
prijanjih civilizacija i otkria odvanih duhova unutar nae vlastite tradicije i
naeg vlastitog vremena stoje nam na raspolaganju. Nastavni plan i
metodika izobrazbe bi se uz njihovu pomo mogle razraditi bez veih
tekoa. Naalost, veini odgovornih ljudi u interesu je da se kulturni
bedemi odre. Oni poprijeko gledaju na probijanje otvora, smatraju to
subverzivnom djelatnou. Plotinov drugi nain vienja odbacuju kao

Aldous Huxley

Kultura i pojedinac

121

simptom mentalne poremeenosti. Kad bi se uinkovit sustav neverbalnog

obrazovanja uspjeno razradio, bi li vlasti dopustile njegovu iroku
primjenu? To je otvoreno pitanje.
Iz neverbalnog svijeta kulturom nezagaene svijesti prelazimo na
subverbalni svijet fiziologije i biokemije. Ljudsko bie je osoba i proizvod
kulturnog uvjetovanja; on je takoer, prije svega, jedan izuzetno sloen i
osjetljiv biokemijski sustav, ija nutrina, kako sustav prelazi iz jednog
ravnotenog stanja u drugi, mijenja ovjekovu svijest. Upravo zato to je
svatko od nas jedan biokemijski sustav za koji vrijedi da (prema Housmanu)
Pivo ini vie nego to Milton moe
Kako bi opravdalo prema ovjeku postupke Boje.
Pivo postie svoj teoloki trijumf jer, kako bi to rekao William James:
Pijanstvo uvelike potie Da-funkciju u ovjeku. Zatim dodaje: Sastavni
je dio dubljeg misterija i tragedije ivota da tako velikom broju nas daci i
trci onoga to smjesta prepoznajemo kao neto izuzetno bivaju udijeljeni
samo u kratkotrajnim ranijim fazama onoga to je, zapravo u cijelosti, tako
sramotno trovanje. Drvo se poznaje po svojim plodovima, a plodovi
pretjeranog oslanjanja na etilni alkohol kao poticaj za Da-funkciju doista su
gorki. Nita manje gorki nisu ni plodovi oslanjanja na sedative koji izazivaju
ovisnost, halucinogene droge i stimulanse kao to su opijum i njegovi
derivati, kao to je kokain (koji je dr. Freud nekada tako oduevljeno
preporuivao svojim prijateljima i pacijentima), kao to su barbiturati i
amfetamin. No posljednjih godina farmakolozi su izolirali ili sintetizirali
nekoliko spojeva koji snano utjeu na um, a da pri tom uope ne tete
tijelu, kako za vrijeme njihova unoenja u organizam tako i kasnije za
vrijeme njihova djelovanja. Uz pomo tih novih psihodelika normalna budna
svijest osobe se moe mijenjati na mnogo razliitih naina. Kao da, umjesto
svakog pojedinca, njegovo dublje sebstvo odluuje o tome koja e vrsta
iskustva biti najkorisnija za njega. Nakon to donese odluku, ono se koristi
moima droge da mijenja stanja svijesti kako bi dotinoj osobi dalo ono to
joj je potrebno. Pa ako je za nju dobro da se razotkriju duboko potisnuta
sjeanja, ona e shodno tome biti razotkrivena. U sluajevima gdje to nije
osobito vano, dogodit e se neto drugo. Normalna budna svijest moe biti
zamijenjena estetskom svijeu, pa e svijet biti percipiran u svoj svojoj
nezamislivoj ljepoti, u svoj zasljepljujuoj silini svoje prisutnosti. A
estetska svijest se moe preoblikovati u vizionarsku svijest. Zahvaljujui jo
jednoj vrsti vienja, svijet se tada razotkriva ne samo kao nezamislivo lijep,
ve i kao nedokuivo tajanstven kao neiscrpan bezdan mogunosti koja
se vjeno ozbiljuje u nove oblike. Novi uvid u nov, preobraeni svijet
danosti, nove kombinacije misli i mate rijeka novina slijeva se svijetom
kao bujica, ije znaenje poiva izvan njih samih u oitovanim injenicama

122

EMU

Broj 10

vizionarskog iskustva, a tu su i one oitovane injenice koje oznaavaju

jedino same sebe. No jedino same sebe hoe rei nita manje do
boanskog temelja cjeline bitka. Ovo nita drugo do istovremeno znai
Takvost svega to jest. Nakon toga, estetska i vizionarska svijest se
produbljuje u mistiku svijest. Svijet se tada vidi kao beskonana razliitost
koja je ipak jedinstvo, a promatra sebe pri tome doivljava kao sjedinjenog
s beskonanim Jedinstvom koje se oituje, budui da je u cijelosti prisutno,
u svakoj toki prostora, u svakom trenutku procesa neprekidnog nestajanja i
neprekidnog obnavljanja. Naa normalna rijeju uvjetovana svijest stvara
svijet otrih razlika, izmeu crnog i bijelog, ovoga i onoga, mene, tebe i
toga. U mistikoj svijesti sjedinjenosti s beskonanim Jedinstvom, dolazi do
pomirenja suprotnosti, opaanja onog ne-Pojedinanog u pojedinanom,
transcendiranja naih uglavljenih subjekt-objekt odnosa sa stvarima i
osobama; javlja se neposredno iskustvo sroenosti s cjelinom bitka i neka
vrsta organskog uvjerenja da je, unato tajnama sudbine, unato naim
zastraujuim glupostima i namjernoj zlobnosti, da, unato svemu to je
tako oevidno pogreno u svijetu, ipak, u nekom dubljem, paradoksalnom i
posve neizrecivom smislu, Sve Dobro. Za normalnu budnu svijest, fraza
Bog je Ljubav nije nita drugo do primjer pozitivnog utopijskog miljenja.
Za mistiku svijest, to je samoevidentna istina.
Nevieno brze tehnoloke i demografske promjene postupno uveavaju
opasnosti koje nam prijete, i istodobno polagano umanjuju vanost
tradicionalnih obrazaca osjeanja i ponaanja nametnutih svim pojedincima
njihovom kulturom, kako vladarima tako i onima nad kojima se vlada. Iako
je uvijek poeljna, sveopa izobrazba u umijeu probijanja otvora na
kulturnim bedemima danas je najhitnija nunost. Moe li se takva izobrazba
proiriti i postati uinkovitija putem razboritog koritenja fiziki bezopasnih
psihodelika koji nam trenutno stoje na raspolaganju? Na temelju svog
vlastitog iskustva i objavljenih znanstvenih radova o toj temi, vjerujem da
moe. U svojoj utopijskoj fantaziji, Otoku, na fiktivan sam nain spekulirao o
nainima na koje bi se supstancija slina psilocebinu mogla upotrijebiti za
unaprjeenje neverbalnog obrazovanja adolescenata i podsjeanje odraslih
ljudi da je zbiljski svijet znatno drugaiji od izobliena svijeta koji su sami
stvorili za sebe uz pomo svojih kulturom uvjetovanih predrasuda.
Zabavljanje s Gljivama tako je jedan duhovit kritiar otklonio cijeli taj
problem. No to je bolje: zabavljati se s Gljivama ili postupati idiotski s
Ideologijom, ratovati zbog Rijei, ivjeti sa Sutranjim Zlodjelima koja su
proizila iz Jueranjih Zlodjela?
Kako bi trebalo primijeniti psihodelike? Pod kojim uvjetima, uz kakvu
pripremu i s kakvim zavrnim postupcima? Na ova pitanja se mora
odgovoriti empirijski, putem opsenog eksperimenta. ovjekov kolektivni
um pokazuje visok stupanj viskoznosti i od jedne toke do druge kree se

Aldous Huxley

Kultura i pojedinac

123

brzinom kojom se povlai mulj noen osekom. No u svijetu eksplozivnog

porasta broja stanovnika, naglog tehnolokog napretka i bujanja militantnog
nacionalizma, vrijeme koje nam stoji na raspolaganju strogo je ogranieno.
Mi moramo otkriti, otkriti vrlo brzo, nove izvore energije kako bi se
prevladala psiholoka tromost, bolje rastvarae koji e nataloeni mulj
anakronog stanja uma uiniti tenijim. Na verbalnoj razini obrazovanje u
naravi i ogranienjima, upotrebama i zloupotrebama jezika; na neverbalnoj
razini obrazovanje u mentalnoj tiini i istoj receptivnosti; i konano, uz
koritenje bezopasnih psihodelika cijeli niz kemijski izazvanih
revolucionarnih iskustava ili ekstaza to e, vjerujem, pribaviti sve
potrebne izvore mentalne energije, sve rastvarae pojmovnog taloga koji
trebaju pojedincu. Uz njihovu pomo, on bi trebao uspjeti u selektivnoj
prilagodbi svojoj kulturi, odbacujui njezina zla, gluposti i trivijalnosti, a
zahvalno prihvaajui sva njezina blaga nagomilanog znanja, racionalnosti,
ljudske plemenitosti i praktine mudrosti. Kad bi broj takvih pojedinaca bio
dovoljno velik, kad bi njihova vrsnoa bila dovoljno visoka, oni bi mogli s
razboritog prihvaanja kulture prijei na razboritu izmjenu te kulture. Je li to
izraz nade u utopijski san? Eksperiment nam moe pruiti odgovor, jer taj
san je pragmatian; utopijska hipoteza se moe empirijski provjeriti. A u
ovim tekim vremenima malo nade zasigurno nije na odmet.
Preveo s engleskoga:
Domagoj Orli