PS2 2015

SADRAJ
13
18
PRESTANAK RADNOG ODNOSA

PO OSNOVU NAVRENIH GODINA
IVOTA ODNOSNO STAA
OSIGURANJA
Dana KADRIBEGOVI, dipl. iur.
65
PRESTANAK RADNOG ODNOSA U

SITUACIJI VIKA ZAPOSLENIKA
Almina MAIN-SULJAGI, dipl. iur.
BRAK I UPIS ZAKLJUENJA

BRAKA U MATINU KNJIGU
VJENANIH PREMA ZAKONU
O MATINIM KNJIGAMA I
PORODINOM ZAKONU FBIH,
TE UTVRIVANJE POSTOJANJA
ILI NEPOSTOJANJA BRAKA
PREMA ZAKONU O PARNINOM
POSTUPKU
Nedim MEHMEDOVI, dipl. iur.
ZATITA ZAPOSLENIKA PRIVREMENO NESPOSOBNIH ZA RAD

Ljiljana EHAJI, dipl. iur.
79
32
PRAVO NA ODMOR I ODSUSTVO

PRI RADU
mr. Zlatan KAROVI
88
PRAVNI IZVORI I MEUNARODNE

ORGANIZACIJE ZRANOG
PROMETA
Berin RIANOVI, magistar pravnih nauka
38
PRIPRAVNICI
Samed MEHMEDOVI, dipl. iur
100
46
BORAVAK I RAD STRANIH

DRAVLJANA U CRNOJ GORI
ODLUKA O UVRIVANJU
GODINJIH KVOTA RADNOH
DOZVOLA ZA STRANCE
ZA 2014. GODINU
mr. iur. Alan VAJDA
IZBOR GRADONAELNIKA I
GRADSKOG VIJEA
GRADA SARAJEVA
mr. sc. Devad FEJZI
ZNAAJ PLANIRANJA U OBLASTI

JAVNIH NABAVKI
Amir RAHMANOVI, dipl. ecc.
ONLINE IZDANJE
FEBRUAR 2014
BROJ 2
SAVJETODAVNI SERVIS
110
RADNI ODNOSI
117
MIROVINSKO / PENZIONO
PRAVO
Kenan SPAHI, dipl. pravnik
121
JAVNE NABAVKE
Dragan VUKAJLOVI, dipl. ecc.
131
JAVNA PREDUZEA I USTANOVE

NOVO
www.rec.ba 2014
BROJ 2 FEBRUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 3
UPUTE AUTORIMA
Pozivamo autore da dostavljaju svoje radove i priloge koji sadrajem
odgovaraju osnovnim tematskim opredjeljenjima Pravnog savjetnika. U
asopisu objavljujemo radove koji podlijeu recenziji.
PRAVNI SAVJETNIK
Mjeseni nauni i struni asopis
IZDAVA:
Refam creative solutions REC doo

Drutvo za istraivanje i unareenje
lokalnog i regionalnog razvoja
e-mail: rec.doo@bih.net.ba
rec@rec.ba
www.rec.ba
Bosna i Hercegovina,
71000 Sarajevo
Tabanica 8/1
tel.: +387 33 214 582
fax.: +387 33 214 582
GSM: +387 61 191 185
+387 61 150 454
ZA IZDAVAA:
mr. Fadil ero
GLAVNI I
ODGOVORNI UREDNIK:
mr. Fadil ero
LEKTOR:
Mirza Hajdarovi
Dizajn:
Admir Alihodi
TAMPA:
tamparija Fojnica, Fojnica

Godinja pretplata na
tampano izdanje je 250 KM
Godinja pretplata na
elektronsko izdanje je 200 KM
Polugodinja pretplata je 125 KM
Cijena po primjerku je 25 KM
U cijenu je ukljuen PDV
R Vakufska banka dd Sarajevo:
1602000000560974
ISSN 2233-0860
asopis izlazi mjeseno.
4 PRAVNI SAVJETNIK FEBRUAR 2014 BROJ 2
Objavljujemo:
strune lanke koji nude korisne prijedloge za odreene struke i pri
tome ne moraju obavezno sadravati izvorna istraivanja autora;
komentare zakona ili pojedinih zakonskih rjeenja, direktiva Evropske unije, ili pozakonskih akata u okviru tematskih opredjeljenja
asopisa;
lanke iz oblasti sudske prakse (inozemne i domae) koji nisu prethodno objavljeni u zbornicima sudske prakse;
kritike osvrte na pojedina zakonska ili podzakonska akta sa novim
prijedlozima za njihovu izmjenu ili dopunu, i
prevode dosada neobjavljenih lanaka, evropskih direktiva i razliitih
uputstava koja odgovaraju osnovnim opredjeljenjima asopisa i od
znaaja su za prilagoavanje i ukljuivanje Bosne i Hercegovine u evropske integracione procese.
Da bi bili objavljeni u asopisu, radovi treba da ispunjavaju sljedee uslove:
1. Radovi trebaju biti dostavljeni u elektronskoj formi (pisani u MS
Word-u ili sl. tekst formatu, veliine slova 11-pt). Isprintani radovi
bez elektronske forme nee se posebno prekucavati osim ako ti
trokovi idu na teret autora;
2. Naslovi trebaju biti jasni i informativni. Svi tekstovi, gdje je god to
mogue, a posebno u sluajevima kada elaboriraju pojedine segmente jednog problema, treba da sadre koncizne podnaslove. to
vie podnaslova;
3. U lijevom gornjem uglu naslovne stranice rukopisa treba da stoji ime i
prezime autora, zvanje i naziv ustanove u kojoj radi i e-mail;
4. U sluajevima kada se koriste kratice i simboli, uz rad moraju biti
obavezno priloena odgovarajua objanjenja;
5. Ukoliko u svom radu struno elaborira pojedina zakonska rjeenja ili
pitanja koja se reguliu nekim zakonom, autor je obavezan navesti
taan naziv odgovarajueg zakona ili podzakonskog akta;
6. Svaki rad bi na poetku teksta trebao da sadri saet prikaz autorske
elaboracije teme, u treem licu, ne vie od deset redova. Izuzetak
ine odgovori na pitanja i sudska praksa;
7. Tekstovi iz podruja inozemne i domae sudske prakse podlijeu
posebno obradi tako da jedan primjer sudske prakse treba biti saet,
gdje je to god mogue, na jednu karticu teksta;
8. Obim rukopisa je ogranien, u pravilu, na ne vie od 10 strana, izuzev
tamo gdje tema zahtijeva obradu na cijelom jednom autorskom tabaku / arku, odnosno 16 stranica;
9. S obzirom na to da se svaki rad recenzira, autori su obavezni da uzmu
u razmatranje i stav recenzenta.
Ovi kriteriji se odnose i na naruene tekstove.
Od samog poetka svog rada REC

intenzivno i uspjeno djeluje i na
polju organiziranja i odravanja
strunih savjetovanja, seminara
radionica, i drugih programa
edukacije, od kojih se kao
najznaajniji dosadanji projekti
navode:
Seminari iz oblasti radnih
odnosa;
Ciklus edukacija na temu
primjene propisa o javnim
nabavkama;
Edukacije na temu naplate
potraivanja i naknade tete;
Edukacije za slubenike u javnoj
upravi iz raznih oblasti;
Ciklus edukacija iz oblasti
neprofitnog prava itd.
REC d.o.o. organizuje:

JEDNODNEVNU INTERAKTIVNU RADIONICU
JAVNE NABAVKE
OD PLANIRANJA
DO REALIZACIJE UGOVORA
Banja Luka, 27. 02. 2014.
Hotel Bosna
Tuzla, 28. 02. 2014.
Hotel Tuzla
Poetak u 9.30 sati
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Dana Kadribegovi, dipl. iur
Ministarstvo za rad i socijalnu politiku Vlade FBiH
PRESTANAK RADNOG
ODNOSA PO OSNOVU
NAVRENIH GODINA
IVOTA, ODNOSNO
STAA OSIGURANJA
SIE
Daje se uvid u prestanak ugovora o radu na osnovu navrenih godina ivota,

odnosno navrenih godina staa osiguranja u skladu sa Zakonom o radu u
FBiH, odnosno pravnim pretpostavkama na kojima se temelji zakon o radu, a
to su meunarodne konvencije MOR-a. Iz njih proizlazi stav, prije svega, o tome
da radni odnos zaposlenika nee prestati ako za takav prestanak ne postoji
valjan razlog vezan za sposobnost ili ponaanje zaposlenika, ili za operativne
potrebe poslodavca. U tom kontekstu se posmatra i centralno pitanje iz ovog
teksta, kako zaposlenika po Zakonu o radu tako i dravnih slubenika i
namjetenika po zakonu o dravnim slubenicima i namjetenicima.
Kljune rijei: prestanak radnog odnosa, sta osiguranja, zaposlenici, dravni
slubenici i namjetenici.
Konvencije MOR-a
Meunarodni radni standardi osnovno su sredstvo kroz koje Meunarodna organizacija
rada (MOR) djeluje jo od svog osnivanja 1919. godine. Oni su sadrani u konvencijama i
preporukama. Konvencije su meunarodni ugovori koji obvezuju drave lanice koje su
ih ratificirale. Njihovim ratificiranjem, drave lanice formalno se obavezuju na njihovo
transponiranje u domae zakonodavstvo.
Meunarodna organizacija rada je specijalizirana agencija UN-a, iji je glavni cilj
promoviranje socijalne pravde, odnosno ljudskih i radnikih prava.
Zadatak MOR-a je da formulira minimalne meunarodne standarde rada u formi konvencija
i preporuka.
Ustavom MOR-a uspostavljen je sistem kontrole primjene konvencija i preporuka od
strane drava lanica. Obaveze za dravu u pogledu primjene konvencije nastaju njenom
ratifikacijom, odnosno aktom ratifikacije od strane zakonodavnog organa. Aktom
ratifikacije, konvencije postaju sastavnim dijelom pravnog sistema, bez obzira na to da li su
pozitivni propisi zemlje usklaeni sa ratificiranom konvencijom.
Ustavom MOR-a uspostavljen je takoer sistem kontrole primjene
konvencija u domaem zakonodavstvu. Pravnu kontrolu vri Opta
konferencija rada (glavni organ MOR-a koji donosi konvencije i preporuke)
preko komiteta za primjenu konvencija i preporuka MOR-a, a na osnovu
izvjetaja Komiteta eksperata za primjenu konvencija.
Kontrola se vri u pogledu izvrenja obaveza zemalja lanica preuzetih
nakon ratifikacije konvencije, a vri se na osnovu dostavljenog izvjetaja o
primjeni konvencija koje drave lanice dostavljaju MOR-a.
MOR formulira meunarodne standarde rada u obliku konvencija i
preporuka, a mogu se podijeliti na konvencije kojima se ureuju pitanja iz
oblasti temeljnih ljudskih prava kao to su:
pravo na zapoljavanje;
zabrana diskriminacije;
uvjeti rada i sigurnost na radu;
socijalno osiguranje;
zatita ena, majinstva i omladine;
zatita invalidnih osoba.
Bosna i Hercegovina je nakon dravnog osamostaljenja 1992. godine
preuzela 66 konvencija Meunarodne organizacije rada koje su bile
sastavni dio pravnog sistema bive SFRJ.
Nakon preuzimanja ovih konvencija iste su postale sastavni dio pravnog
sistema Bosne i Hercegovine. Danas je u BiH na snazi 77 konvencija MOR-a.
U Ustavu Bosne i Hercegovine i Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine
predvieno je da su meunarodni ugovori i opa pravila meunarodnog
prava sastavni dio zakonodavstva Bosne i Hercegovine, odnosno Federacije
BiH.
Pod pretpostavkom da doe do nesaglasnosti izmeu meunarodnih
ugovora i zakonodavstva, primijenit e se meunarodni ugovori.
Konvencijama MOR-a se, prije svega, uspostavljaju meunarodni radni
standardi i potivanje ratificiranih meunarodnih konvencija predstavlja
vaan korak ne samo da bi se osigurao napredak u ostvarivanju veeg
stepena socijalne pravde ve i u procesu prikljuenja Evropskoj uniji.
1. Konvencija broj 158 o prestanku radnog odnosa

Do usvajanja Konvencije broj 158 na snazi je bila Preporuka o prestanku
radnog odnosa, iz 1963. godine, a imajui u vidu da je od usvajanja
Preporuke dolo do znaajnih izmjena u zakonodavstvu i praksi mnogih
drava lanica MOR-a o pitanjima obuhvaenim tom preporukom, te
smatrajui da treba usvojiti nove meunarodne norme u toj oblasti, 1982.
godine Generalna konferencija Meunarodne organizacije rada usvojila je
Konvenciju o prestanku radnog odnosa kod poslodavca.
U drutveno-ekonomskom trenutku u kojem se nalazi Bosna i Hercegovina,
posebno imajui u vidu ekonomsku krizu i na globalnom planu, trenutno je
veoma aktuelna primjena Konvencije broj 158 o prestanku radnog odnosa
na inicijativu poslodavca.
Navedena konvencija polazi, prije svega, od toga da radni odnos
zaposlenika nee prestati ako za takav prestanak ne postoji valjan razlog
vezan za sposobnost ili ponaanje zaposlenika, ili za operativne potrebe
poslodavca.
Konvencija se primjenjuje na sve zaposlene osobe, sa tim to se iz svih ili
nekih njenih odredaba mogu izuzeti odreene kategorije zaposlenih, kao
to su zaposlenici angaovani:
na temelju ugovora o radu na odreeno vrijeme;
na probnom radu ili pripravnikom stau;
po osnovu ugovora o obavljanju privremenih ili povremenih poslova.
Konvencijom su utvreni razlozi koji se, ukoliko se utvrde domaim
zakonodavstvom, nee smatrati valjanim za prestanak radnog odnosa, a
to su:
a) lanstvo u sindikatu ili uee u aktivnostima sindikata van radnog
vremena ili, uz saglasnost poslodavca, za vrijeme radnog vremena;
b) funkcija radnikog predstavnika, odnosno sadanje ili ranije istupanje

u tom svojstvu;
c) podnoenje albe ili uee u postupku protiv poslodavca zbog navodnog
krenja zakona ili propisa ili obraanje nadlenim administrativnim

organima vlasti;
d) rasa, boja, pol, brano stanje, porodine obaveze, trudnoa,
vjeroispovijest, politiko miljenje, nacionalna pripadnost ili socijalno
porijeklo;
e) odsustvovanje sa posla za vrijeme porodiljskog odsustva.
Privremeno odsustvo sa posla zbog bolesti ili zbog povrede ne predstavlja
valjan razlog za prestanak radnog odnosa.
Takoer, radni odnos ne moe prestati zbog razloga vezanih za ponaanje
radnika ili njegov rad prije nego to mu se omogui da se brani od iznijetih
navoda, osim ako se sa razlogom ne moe oekivati od poslodavca da mu
prui tu mogunost.
Ukoliko radniku prestane radni odnos, u skladu sa nacionalnim zakonom,
ima pravo na:
a) otpremninu ili neku drugu slinu naknadu iji e iznos zavisiti, pored
ostalog, od duine radnog staa i visine plae i isplaivat e je poslodavac
ili e se isplaivati iz fonda koji je osnovan doprinosima poslodavca;
b) davanja iz osiguranja za sluaj nezaposlenosti ili pomo nezaposlenim
osobama ili na neka druga davanja iz socijalnog osiguranja, kao to su

starosna ili invalidska davanja, pod uvjetima pod kojima se stie pravo
na ta davanja.
2. Prestanak radnog odnosa sa posebnim osvrtom na lan 86.

stav 1. taka 3. Zakona o radu
Primjenjujui standarde koji su utvreni Konvencijom br. 158, Zakonom
o radu (Sl. novine FBiH, br. 43/99, 32/00 i 29/03) utvreni su valjani
razlozi za prestanak ugovora o radu. Ti razlozi su taksativno navedeni u
Zakonu, kako slijedi:
1. smrt zaposlenika;
2. sporazum poslodavca i zaposlenika;
3. kad zaposlenik navri 65 godina ivota i 20 godina staa osiguranja,
odnosno 40 godina staa osiguranja, ako se poslodavac i zaposlenik
drugaije ne dogovore,
4. danom dostavljanja pravosnanog rjeenja o utvrivanju gubitka
radne sposobnosti,
5. otkazom poslodavca, odnosno zaposlenika,
6. istekom vremena na koji je sklopljen ugovor o radu na odreeno
vrijeme,
7. ako zaposlenik bude osuen na izdravanje kazne zatvora u trajanju
duem od tri mjeseca danom stupanja na izdravanje kazne,
8. ako zaposleniku bude izreena mjera bezbjednosti, vaspitna ili zatitna
mjera u trajanju duem od tri mjeseca poetkom primjene te mjere, i
9. odlukom nadlenog suda koja ima za posljedicu prestanak radnog
odnosa.
Mi emo se u ovom tekstu pozabaviti prestankom ugovora o radu na osnovu
navrenih godina ivota, odnosno navrenih godina staa osiguranja.
Prema lanu 86. stav 1. taka 3. Zakona o radu, ugovor o radu, izmeu
ostalog, prestaje kada zaposlenik navri 65 godina ivota i 20 godina staa
osiguranja, odnosno navri 40 godina staa osiguranja, ako se poslodavac
i zaposlenik drugaije ne dogovore.
Kada je u pitanju primjena navedenog osnova za prestanak ugovora o radu,
u praksi esto dolazi do odreenih nedoumica, odnosno nejasnoa. Naime,
vrlo esto se poistovjeuje osnov prestanka radnog odnosa zbog ispunjenja
uvjeta koji su propisani Zakonom o radu i uvjeta za ostvarivanje prava
na starosnu penziju propisanih Zakonom o penzijskom i invalidskom
osiguranju (Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br.
29/98, 49/00, 32/01, 73/05, 59/06, 32/01, 18/05, 4/09 i 55/12) iako se ti
uvjeti u potpunosti ne podudaraju.
Prema propisima iz oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja,
osiguranik stie pravo na starosnu penziju kada navri 65 godina
ivota i najmanje 20 godina penzijskog staa ili kada navri 40
godina penzijskog staa bez obzira na godine ivota. Kada se uporede
navedene odredbe moe se zakljuiti da Zakon o radu kao jedan od
uvjeta za prestanak radnog odnosa utvruje sta osiguranja dok
drugi zakon kao jedan od uvjeta za ostvarivanje prava na starosnu
penziju utvruje penzijski sta. Treba imati u vidu da se u sta
osiguranja rauna vrijeme provedeno u radnom odnosu dok se u
penzijski sta rauna kako vrijeme provedeno u radnom odnosu tako
i vrijeme koje se priznaje u poseban sta u dvostrukom trajanju po
osnovu uea u odbrani Bosne i Hercegovine.
U skladu sa navedenim odredbama, poslodavac prilikom odluivanja
o prestanku radnog odnosa zaposlenika po sili zakona ne moe
raunati poseban sta bez volje zaposlenika. Naime, pravo na poseban
sta u dvostrukom trajanju je pravo sa kojim zaposlenik disponira i
od njegove volje zavisi da li e mu se taj sta uraunati za ostvarivanje
prava na penziju.
To znai da poslodavac ne moe uputiti zaposlenika da ostvari
pravo na penziju ukoliko to zaposlenik ne eli, jer se postupak za
ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja. pokree
samo na zahtjev osiguranika.
Ono to je znaajno kada je u pitanju provoenje opih propisa o radu
jeste mogunost da se poslodavac i zaposlenik dogovore da i nakon
ispunjavanja uvjeta u pogledu godina ivota, odnosno staa osiguranja,
zaposlenik i dalje ostane u radnom odnosu. Meutim, zakonodavac
nije pojasnio na koji nain treba provesti ovakav dogovor, odnosno
da li je potrebno zakljuiti novi ugovor o radu s utvrenim rokom
njegovog isteka (ugovor o radu na odreeno vrijeme) ili e prethodni
vaiti do roka utvrenog posebnim sporazumom izmeu poslodavca
i zaposlenika.
Smatramo da je druga varijanta ispravnija, jer je
Zakonom predvieno da ugovor o radu, pod navedenim uvjetima,
prestaje ukoliko se poslodavac i zaposlenik drugaije ne dogovore.
U praksi se javljaju dileme i u pogledu prestanka ugovora o radu po
sili zakona, ukoliko za odreeni broj godina nisu uplaeni doprinosi
za penzijsko i invalidsko osiguranje. Veina pravnika koji se bave
oblau radnog zakonodavstva, kao i sudska praksa smatra da, prije
svega, treba imati u vidu injenicu da se, prema Zakonu o penzijskom i
invalidskom osiguranju, u sta osiguranja rauna vrijeme provedeno
u radnom odnosu, odnosno na radu po osnovu kojeg je osiguranik bio
obavezno osiguran. Iz nevedenog jasno proizlazi da sta osiguranja
obuhvata cjelokupan vremenski period proveden u radnom odnosu
kod poslodavca, a ne samo onaj period za koji je uplaen doprinos,
te da je odredba lana 86. stav 1. taka 3. Zakona o radu imperativne
naravi, pa i kada cjelokupni radni sta nije pokriven uplatom
doprinosa. Naime, ukoliko bi se radni odnos produavao za vrijeme
za koje nije uplaen doprinos, provedba i smisao ove odredbe bi
potpuno bila dovedena u pitanje. Meutim, svakako treba istaknuti
da je poslodavac odgovoran za zakonito postupanje u radnom
odnosu, pa i za uplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje.
Imajui u vidu da je za ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog
osiguranja relevantna uplata doprinosa, zaposlenik ima pravo da
u posebnom postupku pred sudom zahtijeva od poslodavca uplatu
neuplaenih doprinosa.
3. Prestanak radnog odnosa dravnih slubenika po osnovu
navrenja zakonskih godina ivota, odnosno navrenjem
penzijskog staa
Kada se radi o dravnim slubenicima, pitanje prestanka radnog odnosa
zbog ispunjenja uvjeta u pogledu godina ivota, odnosno navrenih
godina radnog staa je drugaije ureeno.
Naime, prema lanu 51. stav 1. taka b) Zakona o dravnoj slubi
(Slubene novine FBiH, br. 29/03, 23/04, 39/04, 54/04, 67/05, 8/06
i 4/12), dravnom slubeniku prestaje radni odnos u organu dravne
slube, izmeu ostalog, u sluaju ispunjavanja zakonskih godina ivota,
odnosno navrenjem 40 godina penzijskog staa.
To znai da se u dravnoj slubi prilikom prestanka radnog odnosa po
sili zakona primjenjuje zakonska odredba u pogledu godina ivota (65
godina), sa tim to se, u odnosu na opi propis, razlikuje jer se, umjesto
navrenih godina staa osiguranja, raunaju godine penzijskog staa
(u koji ulazi sta osiguranja i poseban sta). Slijedom navedenog, moe
se konstatovati da u dravnoj slubi dravnom slubeniku, koji ima
priznati sta prema propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju,
prestaje radni odnos po sili zakona ranije, jer mu se, bez njegove volje,
uraunava poseban sta u ukupno trajanje penzijskog staa.
Moe se postaviti pitanje da li zaposlenik moe disponirati priznatim
staom koji je upisan u radnu knjiicu, odnosno da li moe odluiti
da mu se taj sta rauna samo u jednostrukom trajanju. Odgovor je
da takva mogunost nije predviena Zakonom, te da se poseban sta
rauna u dvostrukom trajanju.
Zakljuak je da e dravnim slubenicima koji imaju priznat
poseban sta u dvostrukom trajanju radni odnos prestati ranije nego
zaposlenicima kojima u skladu sa Zakonom o radu radni odnos prestaje
nakon navrenih 40 godina staa osiguranja u koji se ne rauna poseban
sta ukoliko to zaposlenik ne eli.
4. Pravo na godinji odmor u godini kada zaposlenik

ispunjava uslove za paneziju
Prije nego to odgovorimo na odreene dileme koje se javljaju u praksi,
a odnose se na pravo zaposlenika, kojem radni odnos prestaje po sili
zakona nakon ispunjenja predvienih uvjeta u prvom polugoditu
tekue godine, da iskoristi godinji odmor, dat emo kratak osvrt na
zakonsko ureivanje ovog prava
Naime, jedno od temeljnih prava iz radnog odnosa je pravo zaposlenika
na godinji odmor, a to proistie iz Konvencije MOR-a o plaenom
godinjem odmoru br. 132. iz 1970. godine.
Odredbe navedene konvencije sprovode se u praksi preko nacionalnih
zakona i propisa.
Polazei od svrhe godinjeg odmora, a to je zatita zdravlja i ivota
zaposlenika to doprinosi kvalitetnijem obavljanju posla, navedenom
konvencijom je uspostavljen princip prema kojem se zaposlenik ne
moe odrei prava na godinji odmor, niti mu se to pravo moe uskratiti,
niti izvriti isplata naknade za neiskoriteni godinji odmor. S obzirom
na to da je ratificirala pomenutu konvenciju, Bosna i Hercegovina je
obavezna da je na odgovarajui nain implementira u svoje radno
zakonodavstvo.
Prema Zakonu o radu, zaposlenik za svaku kalendarsku godinu ima
pravo na plaeni godinji odmor u trajanju
od najmanje18 radnih dana. Zaposleniku
se ne moe uskratiti pravo na godinji
odmor, niti mu se isplatiti naknada umjesto
koritenja godinjeg odmora.
Za neke kategorije zaposlenika, kao to
su maloljetnici i zaposlenici koji rade na
poslovima sa posebnim uvjetima rada,
predvieno je pravo na dui godinji odmor
od zakonom utvrenog najkraeg trajanja
(18 dana) i to najmanje 24, odnosno 30
radnih dana.
Duina
godinjeg
odmora,
odnosno
kriteriji na osnovu kojih se utvruje
duina godinjeg odmora iznad zakonskog
minimuma utvruju se posebnim zakonom,
kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu.
Zaposlenik koji se prvi put zaposli ili ima
prekid rada izmeu dva radna odnosa dui
od osam dana stie pravo na godinji odmor
nakon est mjeseci neprekidnog rada, sa tim
to se u neprekidni rad uraunava i vrijeme
provedeno na bolovanju, poroajnom
odsustvu, kao i drugi sluajevi koji se
zaposleniku uraunavaju u sta osiguranja.
Treba naglasiti da nakon to je zaposlenik
jedanput stekao pravo na godinji odmor,
ima pravo da ga koristi u svakoj daljnoj
kalendarskoj godini prije isteka vremena od
est mjeseci neprekidnog rada, pod uvjetom
da nije dolo do prekida u kontinuitetu rada
izmeu dva radna odnosa u trajanju duem
od osam dana.
Zaposlenik koji u tekuoj godini, u kojoj je
zasnovao radni odnos, nema est mjeseci
neprekidnog rada, ima pravo na najmanje
jedan dan godinjeg odmora za svaki
navreni mjesec dana rada, u skladu sa
kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu
i ugovorom o radu.
Takoer, zaposlenik koji zakljui ugovor
o radu na odreeno vrijeme stie pravo
na godinji odmor pod istim uvjetima kao
i zaposlenik koji je zakljuio ugovor na
neodreeno vrijeme.
U praksi je est sluaj da zaposlenik zbog
bolovanja ili koritenja poroajnog odsustva
ne iskoristi godinji odmor ili dio godinjeg
odmora do kraja kalendarske godine zbog
ega zahtijeva od poslodavca da mu omogui
koritenje istog ili da mu isplati naknadu
tete zbog neiskoritenog godinjeg odmora.
U ovakvim sluajevima treba imati u
vidu zakonsku odredbu prema kojoj je
predviena mogunost koritenja godinjeg
odmora u dva dijela. Ukoliko poslodavac
odobri zaposleniku koritenje godinjeg
odmora u dva dijela, prvi je dio zaposlenik
obavezan koristiti u trajanju od najmanje

12 radnih dana, sa tim to drugi dio mora
iskoristiti najkasnije do 30. juna naredne
godine.
Ukoliko zaposlenik nije bio u mogunosti
da iskoristi godinji odmor, a poslodavac
zbog toga ne snosi krivicu, nema pravo na
naknadu tete zbog neiskoritenog godinjeg
odmora.
Ako je rad organiziran u manje od est
radnih dana u sedmici, pri utvrivanju
trajanja godinjeg odmora smatra se da je
radno vrijeme rasporeeno na est radnih
dana.
Meutim,
Zakonom
je
predviena
mogunost da se kolektivnim ugovorom,
pravilnikom o radu ili ugovorom o radu ovo
pitanje uredi na drugaiji nain, tj. da se
subota ne uraunava u godinji odmor.
Osigurano je pravo zaposlenika da jedan dan
godinjeg odmora koristi kada to on eli, ali
je obavezan da o tome obavijesti poslodavca
najmanje tri dana prije njegovog koritenja
kako ne bi dolo do zastoja u obavljanju
poslova.
Pravo na regres za koritenje godinjeg
odmora nije zakonom ureeno, ali je
predvieno Opim kolektivnim ugovorom
za teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine
(Slubene novine Federacije BiH, br. 54/05
i 62/08).
Prema navedenom kolektivnom ugovoru,
zaposlenik ima pravo na regres za koritenje
godinjeg odmora u visini najmanje 50%
prosjene neto plae svih zaposlenih
ostvarene kod poslodavca u mjesecu koji
prethodi isplati regresa, pod uvjetom da
poslodavac nije prethodnu godinu zavrio sa
gubitkom.
Granskim kolektivnim ugovorima moe se
ugovoriti i vei iznos to, svakako, zavisi od
finansijskih mogunosti odreene grane,
odnosno podruja djelatnosti.
Kao to smo ve rekli, esto se postavlja
pitanje prava na godinji odmor zaposlenika
kojem
prestaje
radni
odnos
zbog
ispunjavanja zakonskih uvjeta (godina ivota
ili godina staa osiguranja) u prvoj polovini
godine. Odgovor je da zaposlenik, kojem
ugovor o radu prestaje poetkom godine
zbog ispunjavanja uvjeta iz lana 86. stav 1.
taka 3. Zakona o radu, ima pravo da prije
prestanka radnog odnosa iskoristi godinji
odmor, jer je, kao to je to ve naglaeno,
ve jedanput stekao pravo na godinji
odmor. Meutim, ukoliko zaposleniku
radni odnos prestaje poetkom godine,
treba voditi rauna da li postoji mogunost
da iskoristi godinji odmor u toku trajanja
radnog odnosa. Naime, ne bi bilo u skladu
sa zakonom da se zbog koritenja godinjeg
odmora produava trajanje radnog odnosa.
Almina
Main-Suljagi
dipl.pravnik
JU Sluba za zapoljavanje
Kantona Sarajevo
almina.suljagic@fino.ba;
almyna@gmail.com
PRESTANAK
RADNOG ODNOSA
U SITUACIJI
VIKA ZAPOSLENIKA
SIE
Tematizira se prestanak radnog odnosa u sluaju vika radnika
usljed ekonomskih, tehnolokih i strukturalnih promjena.
Obrauju se procedure koje trebaju biti ispunjene da bi se
prekinuo radni odnos u sluaju vika radnika, to su zakonski
propisane radnje koje mora ispotovati poslodavac. Na koji nain
poslodavac odreuje mjerila po kojima vri selekciju radnika
kojima treba prestati radni odnos, zatim koje mjere poslodavac
moe poduzeti da bi ublaio posljedice prestanka radnog odnosa
zbog vika, kao i prava radnika kojima je radni odnos prestao?
Analizira se nain na koji dolazi do zbrinjavanja zaposlenika koji
su u procesu steaja, likvidacije, restrukturiranja i privatizacije
preduzea ostali ili ostaju bez posla, u saradnji sa nadlenim
slubama za zapoljavanje.
Kljune rijei: prestanak radnog odnosa, ekonomske, tehnoloke i
strukturne promjene, program zbrinjavanja vika zaposlenika.
Kada nastaje prestanak radnog odnosa u sluaju vika radnika?

Opcija vika zaposlenih predstavlja sluaj kada preduzee u bilansiranju
buduih potreba i ponude kadrova utvrdi da mu je u budunosti potrebno puno
manje kadrova nego to ih danas ima.
Viak zaposlenih nastaje usljed razliitih promjena u konkretnom preduzeu
i to:
Tehnoloke promjene nastaju kada je odreeno radno mjesto
postalo nepotrebno usljed uvoenja odreenih tehnolokih
inovacija u preduzee / organizaciju, kada npr. zamjenom maina
modernijom i efikasnijom opremom dolazi do smanjenja potrebe
za radom jednog broja proizvodnih radnika.
Organizacione promjene predstavljaju procese kroz koje
preduzea / organizacije kreu iz sadanjeg stanja u budue
eljeno stanje, a sve u cilju poveanja efikasnosti poslovanja. Cilj
provoenja organizacionih pomjena je pronai novi ili poboljani
nain koritenja resursa i mogunosti kako bi se potaknulo
poveanje uspjenosti preduzea. Organizacione promjene
predstavljaju i prilagoavanje okruenju razvojem i inoviranjem
novih kompetencija i vjetina, potrebnim za rast i razvoj preduzea
/ organizacije. Sve te promjene mogu dovesti do ukidanja nekih
radnih mjesta.
Ekonomske promjene predstavljaju finansijske potekoe za
poslodavca, a prouzrokovane su obino smanjenjem obima
poslovanja. One ukazuju na neophodnu redukciju trokova i iz
tog razloga se pravi reorganizacija radnih mjesta, zatvarajui ona
radna mjesta koja se smatraju suvinim.
Procedure koje trebaju biti ispunjene od strane poslodavca da bi se
prekinuo radni odnos zbog vika radnika
Sukladno lanovima 98. i 99. Zakona o radu Federacije BiH (Slubene
novine Federacije BiH, br. 43/99, 32/00 i 29/03), poslodavac koji
zapoljava vie od 15 zaposlenika, a koji u periodu od naredna tri mjeseca
ima namjeru da zbog ekonomskih, tehnikih ili organizacijskih razloga
za vie od 10% zaposlenika otkae ugovor o radu, ali najmanje petorici
zaposlenika, duan se konsultirati sa vijeem zaposlenika ili, ako kod
istog poslodavca nije formirano vijee zaposlenika, sa sindikatom koji
predstavlja najmanje 10% zaposlenika.
Pri kolektivnom otputanju mora se pravovremeno zapoeti
savjetovanja sa predstavnicima zaposlenika (vijee zaposlenika,
sindikat) i pismeno ih obavijestiti najmanje 30 dana prije davanja
obavijesti o otkazu zaposlenicima na koje se odnosi.
Akt u pismenoj formi dostavlja se vijeu uposlenika ili sindikatu prije
poetka konsultiranja, a sadri sljedee podatke:
razloge za predvieno otkazivanje ugovora o radu;
broj i kategoriju zaposlenika za ije je ugovore predvien otkaz;
mjere za koje poslodavac smatra da se pomou njih mogu izbjei
neki ili svi predvieni otkazi (npr. rasporeivanje zaposlenika na
drugo radno mjesto kod istog poslodavca, prekvalifikacija gdje je to
potrebno, privremeno skraivanje radnog vremena);
mjere za koje poslodavac smatra da bi mogle pomoi zaposlenicima
da nau zaposlenje kod drugog poslodavca;
mjere za koje poslodavac smatra da se mogu poduzeti u cilju
prekvalificiranja zaposlenika radi zapoljavanja kod drugog
poslodavca;
kriteriji za selekciju zaposlenika koji e biti otputeni kao viak.
Meutim, ako u periodu od jedne godine od otkazivanja ugovora o radu
poslodavac ima namjeru da zaposli zaposlenike s istim kvalifikacijama
i stepenom strune spreme, prije zapoljavanja drugih lica, duan je
ponuditi zaposlenje onim zaposlenicima iji su ugovori o radu otkazani.
Kriteriji po kojima se vri selekcija radnika kojima treba prestati radni
odnos u situaciji vika radnika
Kriteriji za utvrivanje vika radnika treba da budu usklaeni sa
Opim kolektivnim ugovorom.
Kriteriji po kojima se vri selekcija radnika kojima treba prestati radni
odnos, kao i kriteriji koji e utvrditi koji zaposlenik ima prednost nad
drugim zaposlenikom mogu biti:
1.
2.
3.
4.
5.
struna sprema,
duina radnog staa,
ocjena o radu,
imovno stanje radnika,
zatita zaposlenika sa veim brojem lanova porodice, itd.
Meu kriterijima za utvrivanje vika ne mogu se nai sljedei razlozi:

odsustvovanje zaposlenog sa rada zbog privremene sprijeenosti za
rad, trudnoe, porodiljskog odsustva, njege djeteta, posebne njege
djeteta. Odsustvovanje sa rada je pravo zaposlenog, koje proistie iz
radnog odnosa, tako da bi u sluaju nepotovanja ovog prava radnik bio
diskriminisan.
Prilikom odreivanja kriterija za prestanak radnog odnosa zbog vika
radnika, vodi se rauna o mogunostima zbrinjavanja otputenih
radnika.
Mjere koje poslodavac moe poduzeti da bi ublaio posljedice

prestanka radnog odnosa zbog vika radnika
Poslodavac, ako je u mogunosti, treba da ponudi takve mjere za
zapoljavanje radnika za ijim je radom prestala potreba, a ako one ne
daju rezultat, poslodavac moe zaposlenom da otkae ugovor o radu, pod
odreenim uslovima.
Mjere koje moe poduzeti poslodavac mogu biti:
1. Premjetaj na druge poslove - time se obezbjeuje da radnik ostane u
istom preduzeu, ali da obavlja druge vrste poslova. Ti poslovi mogu
se obavljati kako na postojeoj tako i na nekoj drugoj lokaciji.
2. Rad kod drugog poslodavca - obezbjeuje da radnik nastavi rad
u drugoj radnoj sredini. Zaposleni se, u zavisnosti od konkretne
situacije, privremeno ili trajno upuuje kod drugog poslodavca. Ovo
je nemogue bez dogovora prethodnog i novog poslodavca, a korisno
je i posredovanje nadlene slube za zapoljavanje.
3. Prekvalifikacija i dokvalifikacija - ovim se vri osposobljavanje
radnika za obavljanje drugih, obino deficitarnih poslova, koje
omoguava bre zapoljavanje. Sama prekvalifikacija odnosi se na
osposobljavanje za rad u drugoj struci. Sa druge strane, dokvalifikacija
podrazumijeva obavljanje kompleksnijih poslova u istoj struci.
Nakon osposobljavanja, radnik se premjeta na druge poslove u istom
preduzeu ili se upuuje na rad u drugo preduzee.
4. Skraivanje radnog vremena - time se omoguava da mnogi koji su
bili viak ostanu i dalje u radnom odnosu. Meutim, ova mjera ima
za posljedicu i smanjivanje plae, te je neophodno da se provodi u
dogovoru sa zaposlenicima, odnosno njihovim vijeima i sindikatima.
5. Dijeljenje radnog mjesta (job sharing) - slino skraivanju radnog
vremena, sa tim da posao jednog radnog mjesta umjesto da obavlja

npr. jedan radnik sada ga obavljaju dva radnika te na taj nain dijele
posao, radno vrijeme i plau.
6. Stimuliranje dobrovoljnog odlaska - obino je povezano sa visokim
otpremninama koje omoguavaju otputenom samozapoljavanje ili

da na drugi nain osigura adekvatne dohotke.
7. Stimulisanje ranijeg umirovljenja.

8. Sniavanje ili zamrzavanje plaa - jedan od oblika rjeavanja sluaja
vika zaposlenika. Polazi se od toga da viak zaposlenika predstavlja

dodatni troak preduzeu koje ga ono moe sanirati samo tako da
smanji ukupnu masu plaa.
9. Druge mjere ukljuuju:
rad u radnom odnosu na odreeno vrijeme ili van prostorija
poslodavca,
rad po ugovoru o obavljanju privremenih ili povremenih poslova,
rad po ugovoru o djelu,
dopunski rad,
podrka u samozapoljavanju i sl.
Kada se propisi ne primjenjuju

Informiranje i savjetovanje prije kolektivnog otputanja nisu obvezni
za:
zaposlenike s ugovorom na odreeno vrijeme - osim ako se
otputanje odvija prije isteka njihovog ugovora.
Prava radnika u sluaju otkaza zbog vika radnika

Kao i u ostalim sluajevima prestanka radnog odnosa, i u situaciji
prestanka radnog odnosa zbog vika radnika radnik ostvaruje pravo
na otpremninu propisanu lanom 100. Zakona, kolektivnim ugovorom,
pravilnikom o radu ili definisanu ugovorom sa poslodavcem. Takoer,
pored pomenutih rokova konsultiranja poslodavca i vijea uposlenika,
odnosno sindikata, mora se ispotovati i zakonski otkazni rok od 15
dana, definisan lanom 89. Zakona.
Zbrinjavanje zaposlenika koji su u procesu steaja,

likvidacije, restrukturiranja i privatizacije preduzea ostali ili
ostaju bez posla
Odlukom
Vlade
Federacije
Bosne
i
Hercegovine,
donesen
je
Program
mjera
za
socijalno
zbrinjavanje zaposlenika koji su u procesu steaja, likvidacije,
restrukturiranja i privatizacije preduzea ostali ili ostaju bez posla
(Slubene novine Federacije BiH, broj 5/07).
Predmet ovog programa je socijalno zbrinjavanje zaposlenika, koji su
ostali ili ostaju bez posla po osnovu steaja, likvidacije, restrukturiranja
i privatizacije preduzea.
Ovaj program provode Federalni zavod za zapoljavanje i kantonalne
slube za zapoljavanje, koji su za realizaciju ovog programa razradili
vlastite programe zbrinjavanja.
Finansijski okvir za provoenje programa

Sredstva za provoenje ovog programa osigurat e se iz sljedeih izvora:
1. Izdvajanjem 20% od ukupnih sredstava ostvarenih po osnovu
doprinosa za zapoljavanje koja pripadaju Federalnom zavodu, a
koja e se usmjeriti na poseban raun Federalnog zavoda.
2. Izdvajanjem 15% od sredstava koja pripadaju Federaciji BiH
ostvarenih privatizacijom preduzea.
Sredstva iz take 2. usmjeravat e se na poseban raun Federalnog
zavoda na osnovu Odluke Vlade Federacije BiH.
U kantonalnim slubama, prema Programu mjera za socijalno
zbrinjavanje zaposlenika koji e u procesu privatizacije, steaja,
likvidacije i prestrukturiranja preduzea ostati bez posla, osigurat e se
sredstva za provoenje ovog programa iz sljedeih izvora:
1. Izdvajanjem 20% od ukupnih sredstava ostvarenih po osnovu
doprinosa za zapoljavanje koja pripadaju kantonalnim slubama,

a koje e se usmjeriti na poseban raun kantonalnih slubi.
2. Izdvajanjem 15% od sredstava koja pripadaju kantonu ostvarenih
privatizacijom preduzea.
Sredstva iz take 2. usmjeravat e se na poseban raun kantonalnih
slubi na osnovu odluke vlade kantona.
Utvrivanje broja zaposlenika koji ostaju bez posla po jednom

od osnova iz ovog programa
1. U sluaju steaja ili likvidacije steajni upravnik, odnosno
likvidator kantonalnoj slubi dostavlja spisak zaposlenika koji su

ostali bez posla.
2. U sluaju restrukturiranja i privatizacije preduzea poslodavac u
provoenju ovog programa preduzima sljedee mjere:
a) Donosi program konsolidacije i na osnovu akta o organizaciji i
sistematizaciji poslova odreuje broj potrebnih zaposlenika i
viak zaposlenih,
b) Sagledava i utvruje mogunosti zapoljavanja vika zaposlenih,
c) U saradnji sa Federalnim zavodom ili kantonalnom slubom
za zapoljavanje donosi poseban program zbrinjavanja
zaposlenika preduzea (koji se ne mogu zbrinuti na nain kao
to je to predvieno takama 1 i 2). Ovaj program zbrinjavanja
vika zaposlenika odobravaju:
i. za preduzea sa veinskim dravnim kapitalom nadlena
resorna federalna ministarstva (za preduzea iz nadlenosti
Federacije),
ii. za preduzea sa veinskim dravnim kapitalom nadlena
resorna kantonalna ministarstva (za preduzea iz
nadlenosti kantona);
iii. za preduzea sa veinskim privatnim kapitalom resorna
kantonalna ministarstva.
Program iz take 3. posebno treba da sadri:
1. utvreni viak zaposlenih,

2. nain rjeavanja vika zaposlenih u skladu sa ovim programom.
Mjere podrke
Iz sredstava osiguranih za provoenje ovog programa, u okviru
kantonalnih slubi za zapoljavanje, zaposlenici koji ostaju bez posla e
se zbrinjavati po sljedeem prioritetu:
1. Uplata dospjelih a neuplaenih doprinosa za penzijsko i invalidsko
osiguranje u cilju povezivanja staa osiguranja, ako to nije u mogunosti

da uplati preduzee.
2. Isplata novanog iznosa u visini novane naknade koja bi osobi, koja
ostaje bez posla, pripala po Zakonu o posredovanju u zapoljavanju
i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba da je poslodavac izmirio
obaveze uplate doprinosa.
3. Stvaranje uvjeta za zapoljavanje kod novog poslodavca,
samozapoljavanje, pravo na obuku i prekvalifikaciju prema potrebama
drugih poslodavaca i davanjem podrke poslodavcima koji otvaraju
nova radna mjesta.
Zahtjev za ostvarivanje mjera podrke iz ovog programa mogu podnijeti
poslodavac ili zaposlenici na koje se ovaj program odnosi, ukoliko to
nije uinio poslodavac.
Federalni zavod za zapoljavanje i kantonalne slube su svojim aktima
utvrdili blie uvjete i kriterije za podrku zaposlenicima koji ostaju, na
gore pomenuti nain, bez posla.
LJILJANA
EHAJI
Ministarstvo
pravde i uprave
Kantona Sarajevo
ZATITA ZAPOSLENIKA
PRIVREMENO
NESPOSOBNOG ZA RAD
SAETAK
Autor u lanku analizira pravna rjeenja iz federalnih zakona,
kolektvnih ugovora i optih akata poslodavca, koja se odnose
na privremenu nesposobnost za rad, koja ima za posljedicu
promijenjenu radnu sposobnost i obaveze i mogunosti
poslodavca da takvo lice zaposli, sa ili bez dokvalifikacije,
odnosno prekvalifikacije, prava i obaveze zaposlenika i
privremeno nesposobnog za rad i poslodavca, uloga sindikalne
organizacije u postupku otkaza ugovora o radu, profesionalna
rehabilitacija i osposobljavanje za rad, uloga drave u procesu
osposobljavanja i zapoljavanja invalidnih lica i obaveze i
olakice za poslodavca, kao i druga pitanja koja se odnose na
ovu oblast.
Kljune rijei: Evropska socijalna povelja, federalni zakoni
o radu, zdravstvenom osiguranju, penzijskom i invalidskom
osiguranju, profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju
i zapoljavanju lica sa invaliditetom, kolektivni ugovori,
poslodavac, zaposlenik, pravilnik o radu, ugovor o radu,
promijenjena radna sposobnost, invalid II kategorije,
kvalifikacija, dokvalifikacija, obaveze poslodavca, obaveze
zaposlenika.
UVOD
U zakonodavstvu Federacije Bosne i Hercegovine, zatita zaposlenika

privremeno nesposobnog za rad regulisana je federalnim propisima i to:
Zakonom o radu,1
Zakonom o zdravstvenom osiguranju,2
Opim kolektivnim ugovorom za teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine,
odnosno granskim i kantonalnim kolektivnim ugovorima,3
1 Zakon o radu (Slubene novine Federacije BiH, br. 43 /99, 32/00 i 29/03)
2 Zakon o zdravstvenom osiguranju (Slubene novine Federacije BiH, br. 30/97, 7/02, 70/08 i 48/11)
3 Opi kolektivni ugovor za teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine (Slubene novine Federacije BiH,
br. 54/05 i 62/08).
Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju,4
Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i
zapoljavanju lica sa invaliditetom5 i
drugim propisima i aktima (propisi za provoenje zakona,
pravilnik o radu, ugovor o radu).
Bosna i Hercegovina ratifikovala je Evropsku socijalnu povelju
(revidiranu)6 te tako prihvatila ciljeve, koje e nastojati ostvariti, kao
to je cilj da osobe s onesposobljenjem imaju pravo na neovisnost,
socijalnu integraciju i uee u ivotu zajednice.7
Takoer su prihvaene u cijelosti obaveze drave, meu kojima su:
da prua ili promovira odgovarajue struno usmjeravanje,
obuku ili rehabilitaciju, radi ostvarivanja prava na rad,8
da omogui pravo na struno usmjeravanje, osnivanje slube
koja e pomagati svim osobama, ukljuujui i hendikepirane, da
rjeavaju probleme vezane za izbor zanimanja i napredovanje, uz
duno potivanje karakteristika osobe i njihovog odnosa prema
mogunostima zapoljavanja,9
da omogui pravo na strunu obuku, odnosno obavezu da
predvide ili promoviraju, prema potrebi, tehniku i strunu
obuku svih osoba, ukljuujui i hendikepirane, uz konsultacije
s organizacijama poslodavaca i radnika, i omoguava naine
pristupa viem tehnikom i univerzitetskom obrazovanju
iskljuivo na osnovu osobnih sposobnosti,10
da omogui pravo osoba s onesposobljenjima na neovisnost,
socijalnu integraciju i uee u ivotu zajednice,11
da poduzimaju potrebne mjere da bi osobama s onesposobljenjima
pruile usmjeravanje, obrazovanje i strunu obuku u okviru
generalnih shema, gdje god je to mogue ili, gdje to nije mogue,
da promoviraju, preko specijaliziranih tijela, javnih ili privatnih,
mogunosti njihovog zapoljavanja,
da poduzimaju mjere kojim se poslodavci potiu da angairaju i
zadre u radnom odnosu osobe s onesposobljenjima u uobiajenom
radnom okruenju i da prilagode uvjete rada potrebama osoba
s onesposobljenjima, odnosno da tamo gdje ovo nije mogue
predviaju ili stvaraju zatiena radna mjesta, u skladu sa razinom
onesposobljenja, a u pojedinim sluajevima ovakve mjere mogu
ukljuivati i okretanje specijaliziranim slubama zapoljavanja i
podrke.
Zatiti zaposlenika privremeno nesposobnog za rad Zakon o radu
posvetio je posebno poglavlje.12
U smislu Zakona o radu, pod pojmom zaposlenika privremeno
nesposobnog za rad podrazumijeva se:
zaposlenik koji je pretrpio povredu na radu ili je obolio od
profesionalne bolesti i
zaposlenik za kojeg je nadlena zdravstvena ustanova ocijenila
da ima smanjenu radnu sposobnost ili da postoji neposredna
opasnost od nastanka invalidnosti.
4 Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (Slubene novine Federacije BiH, br. 29/98,
49/00, 32/01, 73/05, 59/06, 4/09 i 55/12)
5 Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapoljavanju lica sa invaliditetom
(Slubene novine Federacije BiH, broj 9/10)
6 Evropska socijalna povelja (revidirana - Slubeni glasnik BiH - Meunarodni ugovori,
broj 8/08)
7 Dio I - Taka 15. Evropske socijalne povelje (revidirane)
8 lan 1. stav 4. Evropske socijalne povelje (revidirane)
9 lan 9. Evropske socijalne povelje (revidirane)
12 l. 64-67. Zakona o radu i lan 20. Opeg kolektivnog ugovora
Zaposlenik privremeno nesposoban za rad uiva zakonsku zatitu, pod
uslovom da je, u roku od tri dana od dana nastupanja nesposobnosti
za rad, obavijestio poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad,
Zakonska zatita zaposlenika provodi se na nain da povreda na radu,
bolest ili profesionalna bolest ne mogu tetno utjecati na ostvarivanje
prava zaposlenika iz radnog odnosa, odnosno da za to vrijeme:
1. ima pravo na na naknadu plae za period u kojem ne radi zbog
privremene nesposobnosti za rad,13
2. dok je privremeno nesposoban za rad, poslodavac mu ne moe
otkazati ugovor o radu, pa ni ugovor o radu koji je zakljuen na
odreeno vrijeme,
3. ima pravo da se vrati na poslove na kojima je radio prije nastupanja
privremene nesposobnosti za rad ili na druge odgovarajue
poslove, ako nakon lijeenja i oporavka nadlena zdravstvena
ustanova ili ovlateni lijenik utvrde da je sposoban za rad,
4. poslodavac je duan da mu ponudi stuno osposobljavanje za druge
poslove na kojima moe raditi prema njegovim sposobnostima i
zdravstvenom stanju,
5. poslodavac je duan da mu ponudi izmijenjeni ugovor o radu na
novim poslovima,
6. poslodavac je duan da mu isplati otpremninu ili drugi vid
naknade u sluaju otkaza ugovora o radu.14
U ovom lanku predstavit emo prava i obaveze zaposlenika sa
promijenjenom radnom sposobnou, odnosno invalida II kategorije
i prava i obaveze poslodavca.
ZATITA ZAPOSLENIKA SA
PROMIJENJENOM RADNOM SPOSOBNOU
Saglasno Zakonu o radu, ako nadlena zdravstvena ustanova
ocijeni15 da kod zaposlenika postoji smanjena radna sposobnost ili
neposredna opasnost od nastanka invalidnosti, poslodavac mu je
duan u pismenoj formi ponuditi druge poslove za koje je zaposlenik
sposoban16 ili mu ponuditi da ga obrazuje, odnosno osposobi za rad
na drugim poslovima.
Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju (Zakon o PIO)
utvrena su prava iz penzijskog i zdravstvenog osiguranja koja se
stiu, izmeu ostalog, i po osnovu fizike onesposobljenosti,17 meu
kojima su i prava osiguranika sa promijenjenom radnom sposobnou
koja pripadaju licu po osnovu fizike neosposobljenosti, odnosno
zaposleniku sa promijenjenom radnom sposobnou - zaposleniku
kod kojeg postoji invalidnost II kategorije.
Invalidnost II kategorije, u smislu Zakona o PIO,18 postoji kada
kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju
prouzrokovanih povredom na radu, profesionalnom boleu,
povredom van rada ili boleu koje se ne mogu otkloniti lijeenjem
ili mjerama medicinske rehabilitacije, postoji promijenjena radna
sposobnost i kada osiguranik moe da radi puno radno vrijeme na
drugim poslovima koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihofizikim
sposobnostima, sa ili bez prekvalifikacije, odnosno dokvalifikacije.
13 lan 72. Zakona o radu i lan 36, l. 42-47. Zakona o zdravstvenom osiguranju i dr.
14 lan 100. Zakona o radu i lan 23. Opeg kolektivnog ugovora
15 lan 98. Zakona o PIO
16 lan 66. Zakona o radu
Osiguranik koji po osnovu invalidnosti ostvaruje prava iz penzijskog
i invalidskog osiguranja u sluaju promijenjene radne sposobnosti,
u smislu ovog zakona, invalid je rada19 koji je, prema stepenu
invalidnosti, razvrstan u II kategoriju invalidnosti.20
Invalid II kategorije invalidnosti nije sposoban da obavlja poslove
svog radnog mjesta, a to je radno mjesto na kome je osiguranik radio
prije nastanka invalidnosti,21 ali je sposoban da radi na drugom
odgovarajuem radnom mjestu.
Drugim odgovarajuim radnim mjestom, odnosno odgovarajuim
zaposlenjem smatra se radno mjesto koje odgovara tjelesnim i
psihofizikim sposobnostima osiguranika na kome osiguranik sa
radnim naporom koji ne pogorava njegovo zdravstveno stanje
moe da radi puno radno vrijeme, prema promijenjenoj radnoj
sposobnosti.22
Osiguranik kod koga je utvrena II kategorija invalidnosti ima pravo
da bude rasporeen na drugo odgovarajue radno mjesto, odnosno
pravo na odgovarajue zaposlenje, prekvalifikaciju, odnosno
dokvalifikaciju, kao i pravo na odgovarajue novane naknade u
vezi sa koritenjem tih prava.23
Invalid II kategorije invalidnosti ima pravo na:24
1. rasporeivanje ili zaposlenje na drugom odgovarajuem poslu;
2. prekvalifikaciju, odnosno dokvalifikaciju do navrene 55. godine
ivota.
Invalid II kategorije invalidnosti ima pravo na naknade i to:25
1. naknadu plae od dana nastanka invalidnosti do dana
rasporeivanja ili zapoljavanja na drugom odgovarajuem
poslu, odnosno do upuivanja na prekvalifikaciju, odnosno
dokvalifikaciju;
2. naknadu plae za vrijeme prekvalifikacije, odnosno
dokvalifikacije;
3. naknadu plae od dana zavrene prekvalifikacije, odnosno
dokvalifikacije do dana rasporeivanja, odnosno zapoljavanja
na drugom odgovarajuem poslu;
4. naknadu zbog manje plae na drugom odgovarajuem poslu.
Navedena prava pripadaju invalidu II kategorije od dana nastanka
invalidnosti,26 a ostvaruju se u preduzeu i drugom pravnom licu,
odnosno kod poslodavca kod kojeg je radio u vrijeme nastanka
invalidnosti. 27
Naknade plae od dana nastanka invalidnosti do dana
rasporeivanja ili zapoljavanja na drugom odgovarajuem radnom
mjestu, odnosno do upuivanja na dokvalifikaciju i za vrijeme
prekvalifikacije, odnosno dokvalifikacije odreuju se u mjesenom
iznosu i dospijevaju za isplatu unazad posljednjeg dana kalendarskog
mjeseca.28
21 lan 28. stav 1. Zakona o PIO
Naknada plae zbog manje plae na drugom odgovarajuem radnom
mjestu odreuje se u mjesenom iznosu i dospijeva za isplatu zajedno
sa plaom, a isplauje je preduzee i drugo pravno lice, odnosno
poslodavac.29
Osnov za odreivanje naknade plae od nastanka invalidnosti do
dana rasporeivanja ili zapoljavanja na drugom odgovarajuem
poslu, odnosno do upuivanja na dokvalifikaciju ili prekvalifikaciju,
za vrijeme dokvalifikacije ili prekvaifikacije i od dana zavrene
prekvalifikacije, odnosno dokvalifikacije do dana rasporeivanja,
odnosno zapoljavanja na drugom odgovarajuem poslu predstavlja
plaa, odnosno naknada plae koju je osiguranik ostvario u posljednjoj
godini osiguranja koja prethodi godini u kojoj je nastala invalidnost
i usklauje se u toku godine, u skladu sa Zakonom o PIO, sa tim to
naknada plae ne moe biti nia od najnie plae utvrene Opim
kolektivnim ugovorom za teritorij Federacije Bosne i Hercegovine.30
Ove naknade utvruje preduzee, drugo pravno lice, odnosno
poslodavac.31
Naknada zbog manje plae na drugom odgovarajuem poslu odreuje
se u visini razlike izmeu valorizirane prosjene mjesene plae koju
je osiguranik ostvario u godini osiguranja koja prethodi godini u kojoj
je nastala invalidnost i prosjene mjesene plae koju on ostvaruje na
drugom poslu na koji je nakon toga rasporeen, odnosno zaposlen.
Ako osiguranik u godini osiguranja koja prethodi godini u kojoj je
nastala invalidnost nije ostvario plau nego naknadu plae prema
propisima o zdravstvenom osiguranju, naknada se odreuje tako da
se uzme iznos prosjene mjesene plae koji se utvruje na osnovu
plae ostvarene u kalendarskoj godini koja prethodi godini u kojoj je
nastala privremena sprijeenost za rad, preraunata koeficijentom za
valorizaciju utvrenim za tu godinu.
Ako posljednja godina osiguranja nije godina koja neposredno
prethodi godini u kojoj je nastala invalidnost, ve neka ranija godina,
plae iz te godine dovode se valorzacijom na nivo plae u godini koja
neposredno prethodi godini u kojoj je nastala invalidnost.32
Prava iz iz penzijskog i invalidskog osiguranja koja se osiguravaju kod
poslodavca ostvaruju se u skladu s ovim zakonom, drugim propisima
i opim aktima poslodavca.33
Struno obrazovanje, osposobljavanje ili

usavravanje,odnosno prekvalifikacija i dokvalifikacija
Ako u pravnom licu ne postoje poslovi na kojima zaposlenik sa
promijenjenim radnim sposobnostima moe biti zaposlen, ali postoje
poslovi na koje moe biti zaposlen uz prethodno struno obrazovanje,
osposobljavanje ili usavravanje, odnosno dokvalifikaciju ili
prekvalifikaciju, zaposlenik sa promijenjenom radnom sposobnou
duan je na to pristati, u skladu sa odredbama Zakona o radu,34 prema
kojima je zaposlenik obavezan, u skladu sa svojim sposobnostima i
potrebama rada, obrazovati se, osposobljavati i usavravati za rad.
Ova obaveza zaposlenika, koji je invalid II kategorije, propisana je i
Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju, kojim je utvreno
da invalid 2. kategorije gubi pravo na odgovarajuu novanu
naknadu ako bez opravdanog razloga ne stupi na prekvalifikaciju,
34 lan 25. stav 2. Zakona o radu
odnosno dokvalifikaciju ili prekine zapoetu prekvalifikaciju, odnosno
dokvalifikaciju.35
Zakon ne utvruje koji su to opravdani razlozi, ali u svakom sluaju to
su razlozi koji ne zavise od volje tog lica i koje treba cijeniti u svakom
konkretnom sluaju.
Zaposlenik koji je pretrpio povredu na radu ili obolio od profesionalne
bolesti ima prednost pri strunom obrazovanju, osposobljavanju i
usavravanju koje organizira poslodavac,36 ali ovo struno obrazovanje,
osposobljavanje i usavravanje moe biti organizovano i samo za tog
zaposlenika, bilo u okviru tog pravnog lica ili neke druge organizacije
koja je nadlena za obrazovanje. Uvjeti i nain obrazovanja,
osposobljavanja i usavravanja za rad ureuju se kolektivnim ugovorom
ili pravilnikom o radu.37
Nakon obavljenog osposobljavanja za nove poslove poslodavac i
zaposlenik zakljuuju promijenjeni ugovor o radu ili, u sluaju da
zaposlenik ne pristane ni tada na zapoljavanje na osnovu ponude
novog ugovora na poslovima za koje je osposobljen, otkazuje mu se
ugovor o radu.
Smatramo da u ovoj situaciji poslodavac ima pravo da od tog zaposlenika
trai naknadu trokova osposobljavanja, jer je na osposobljavanje
upuen radi promjene posla, odnosno ugovora o radu.
Otkaz ugovora o radu uz ponudu zakljuivanja ugovora o radu

pod izmijenjenim uvjetima
U sluaju da poslodavac ima mogunost da, po postojeem ili
izmijenjenom pravilniku o radu, zaposleniku obezbijedi rad
na poslovima koji odgovaraju njegovim izmijenjenim radnim
sposobnostima, primjenjuju se odredbe Zakona o radu o otkazu
ugovora o radu sa ponudom drugih poslova.38
Naime, u ovom sluaju poslodavac otkazuje postojei ugovor o radu
uz istovremenu ponudu zaposleniku zakljuivanja ugovora o radu
pod izmijenjenim slovima. Ti izmijenjeni uslovi mogu se odnositi na
vrstu poslova, mjesto rada, platu i dr., sa ili bez kvalifikacije, odnosno
dokvalifikacije.
Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju39 takoer propisuje da
invalid 2. kategorije, koji je stekao pravo na odgovarajue zaposlenje
sa ili bez prekvalifikacije, odnosno dokvalifikacije, gubi pravo na
odgovarajuu novanu naknadu ako bez opravdanog razloga odbije da
radi na odgovarajuem radnom mjestu koje mu je osigurano.
I u sluaju prihvatanja izmijenjenog ugovora o radu, Zakonom o
radu predvieno je da zaposlenik koji prihvati ponudu i zakljui novi
izmijenjeni ugovor o radu i dalje zadrava pravo da pred nadlenim
sudom osporava doputenost takve izmjene ugovora.40
Ove odredbe su u funkcije zatite prava zaposlenika, koji je prihvatio
izmijenjeni ugovor samo iz razloga da obezbijedi egzistenciju (plate I
naknade, zdravstveno i penzijsko osiguranje, itd.), ali smatra da mu ti
poslovi ne odgovoraju iz razliitih razloga (i dalje ugroavaju njegovo
zdravstveno stanje, postoje poslovi koji bi bolje odgovarali njegovoj
strunosti i izmijenjenom zdravstvenom stanju, novo mjesto rada ne
odgovara izmijenjenom zdravstvenom stanju, ne odgovaraju njegovoj
strunoj spremi, ime mu se znatno umanjuje plata, itd.)
Zbog toga se, prilikom davanja otkaza ugovora o radu, mora voditi
rauna o odredbema Zakona o radu koje izriito propisuju da
poslodavac moe otkazati ugovor o radu ako se, s obzirom na veliinu,
36 lan 25. Zakonom o radu
kapacitet i ekonomsko stanje poslodavca i mogunosti zaposlenika,
ne moe osnovano oekivati od poslodavca da zaposli zaposlenika na
druge poslove ili da ga obrazuje, odnosno osposobi za rad na drugim
poslovima,41 kao i da postoji prethodna saglasnost vijea zaposlenika
za otkaz.
Poslodavac moe samo uz prethodnu saglasnost vijea zaposlenika
otkazati ugovor o radu zaposleniku kod kojega postoji smanjena
radna sposobnost ili neposredna opasnost od nastanka invalidnosti.42
To znai da poslodavac mora, prije davanja ponude ovog novog
ugovora, razmotriti sve mogunosti da zaposli zaposlenika na druge
poslove, a ako takvih poslova nema, da ga obrazuje, odnosno osposobi
za rad na drugim poslovima. U tom procesu treba konsultovati
i zaposlenika i vijee zaposlenika, ako ga ima, a ako ga nema,
sindikalnu organizaciju,43 kako bi se u obostranom interesu rijeila
nastala situacija.
Tek nakon to budu iscrpljene sve navedene mogunosti, zaposleniku
se moe ponuditi zakljuivanje novog ugovora.
Ukoliko zaposlenik ne prihvati ponudu poslodavca za zapoljavanje
na novim poslovima, u daljnem postupku primjenjuju se odrebe
Zakona o radu koje se odnose na otkaz ugovora o radu, odnosno uz
otkazni rok koji u ovom sluaju iznosi 15 dana od dana saznanja za
injenicu zbog koje se daje otkaz.44
Nemogunost ponude novog ugovora o radu ili prekvalifikacije
Posebna situacija postoji u sluaju da poslodavac nema mogunosti
niti da ponudi novi ugovor o radu zaposleniku a ni osposobljavanje za
neke druge poslove, jer takvo osposobljavanje, s obzirom na veliinu,
kapacitet i ekonomsko stanje poslodavca i mogunosti zaposlenika,
nije mogue, odnosno nije osnovano oekivati od poslodavca da ga
organizuje.
U tom sluaju poslodavac, uz prethodnu saglasnost vijea zaposlenika
ili sindikalne organizacije, ako u pravnom licu nije formirano vijee
zaposlenika, otkazuje ugovor o radu tom zaposleniku.45
Forma otkaza
Otkaz se u pismenoj formi dostavlja zaposleniku. Poslodavac je
obavezan, u pismenoj formi, obrazloiti otkaz zaposleniku.46 Zakon
nije propisao posebnu formu otkaza ugovora o radu, osim da mora
biti pismena i obrazloena. Pravilnikom o radu poslodavac treba
regulisati da li je to forma odluke ili rjeenja.
Trajanje otkaznog roka

Otkazni rok u sluaju ponude izmijenjenog ugovora o radu iznosi
15 dana, a u ostalim sluajevima otkazivanja od strane poslodavca
ne moe biti krai od 14 dana,47 a due trajanje otkaznog roka moe
se utvrditi kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o
radu.48
Otkazni rok poinje da tee od dana uruenja otkaza zaposleniku.
Zatita prava zaposlenika
Kako u ostvarivanju pojedinanih prava iz radnog odnosa zaposlenik
43 l. 108-110. Zakona o radu
44 l. 87. i 89. Zakona o radu
moe zahtijevati ostvarivanje tih prava kod poslodavca, pred
nadlenim sudom i drugim organima, u skladu sa Zakonom o radu49
i Zakonom o PIO,50 pismeni otkaz ugovora o radu mora sadravati
pouku o pravnom lijeku, odnosno pravu zaposlenika da podnese
poslodavcu zahtjev za zatitu svojih prava, bilo da se zaposleniku
omogui da na pismeni otkaz uloi prigovor, radi preispitivanja
dostavljenog pismenog otkaza, bilo pouku da prava moe ostvarivati
pred nadlenim sudom jer je donesena odluka o otkazu konana. I
ova pitanja treba regulisati pravilnikom o radu poslodavca.
Podnoenje zahtjeva za zatitu prava, odnosno prigovora na urueni
pismeni otkaz od strane poslodavca ne sprjeava zaposlenika da trai
zatitu povrijeenog prava pred nadlenim sudom.
Zaposlenik moe podnijeti tubu pred nadlenim sudom zbog
povrede prava iz radnog odnosa u roku od jedne godine od dana
dostave odluke kojom je povrijeeno njegovo pravo, odnosno od
dana saznanja za povredu prava iz radnog odnosa.
Kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu, u skladu sa zakonom,
moe se predvidjeti postupak mirnog rjeavanja radnog spora, u
kom sluaju rok za podnoenje zahtjeva nadlenom sudu tee od
dana okonanja ovog postupka, ali zaposlenik ima pravo da, ako se
postupak ne okona u razumnom roku, podnese tubu nadlenom
sudu.
Zaposlenik koji osporava otkazivanje ugovora o radu moe traiti
da sud donese privremenu mjeru o njegovom vraanju na rad, do
okonanja sudskog spora.51
Apsolutna zastara potraivanja iz radnog odnosa nastupa za tri
godine od dana nastanka potraivanja, ako zakonom nije drugaije
odreeno.52
Profesionalna rehabilitacija,
osposobljavanje i zapoljavanje lica s invaliditetom
S obzirom na to da je postojanje lica s invaliditetom realnost koja
dovodi, sa jedne strane, do gubitka radnosposobnog stanovnitva
i obaveze drutva da takvim licima obezbijedi egzistenciju, a sa
druge strane do potrebe da se licima s invaliditetom omogui
da, bez obzira na invaliditet, kroz profesionalnu rehabilitaciju,
iskoriste svoje preostale sposobnosti za rad, u linom i drutvenom
interesu, Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i
zapoljavanju lica s invaliditetom53 utvreno je da je profesionalna
rehabilitacija, osposobljavanje i zapoljavanje lica sa invaliditetom od
posebnog javnog interesa i spada u oblast socijalne zatite.54
Ovaj zakon vodi rauna i o poslodavcima, iji su trokovi zapoljavanja
invalidnih lica poveani u odnosu na redovne trokove poslovanja,
te obezbjeuje odreene stimulanse, povlastice i oslobaanja od
odreenih trokova, a sve u cilju stimulacije zapoljavanja invalidnih
lica i smanjenja trokova koje snosi poslodavac.
Putem profesionalne rehabilitacije, osposobljavanja i utvrivanja
naina i uslova zapoljavanja lica s invaliditetom, ovim zakonom
omoguava se licima s invaliditetom osposobljavanje za zapoljavanje,
kako kod poslodavaca kod kojih su do tada radili, tako i kod novih
poslodavaca.
53 Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapoljavanju lica s invaliditetom
(Slubene novine Federacije BiH, broj 9/10)
54 lan 2. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapoljavanju lica s invaliditetom
Pravo na zapoljavanje
Pravo na zapoljavanje, u smislu ovog zakona, ima lice s

invaliditetom kod kojeg je utvrena preostala radna sposobnost i
koje je radno osposobljeno.55
Lica
s
invaliditetom
zapoljavaju
se
i
rade
na
tritu
rada
pod
opim
i
posebnim
uvjetima.
Pod opim uvjetima 56 zapoljavavaju se lica s invaliditetom na
otvorenom tritu rada, u:
dravnim organima,
organima pravosua,
organima lokalne uprave,
javnim slubama,
ustanovama,
fondovima,
javnim preduzeima,
privrednim drutvima i
drugim pravnim licima koja nisu osnovana za zapoljavanje lica s
invaliditetom u skladu sa zakonom.
Prednost pri zapoljavanju u ovim subjektima u okviru javnog
sektora imaju lica s invaliditetom ako, pored opih, ispunjavaju i
posebne uvjete za radno mjesto.
Pod posebnim uvjetima57 zapoljavaju se lica s invaliditetom u
ustanovi ili privrednom drutvu koja su osnovana radi zapoljavanja
lica s invaliditetom.
Pod posebnim uvjetima smatraju se uvjeti koji su prilagoeni
psihofizikim i drugim sposobnostima lica s invaliditetom.
Pod posebnim uvjetima smatra se i zapoljavanje u organizacijama
lica s invaliditetom i samozapoljavanje (pokretanje obrta, obavljanje
samostalne djelatnosti i obavljanje poljoprivredne djelatnosti kao
jedinog i glavnog zanimanja).
Pravo na zapoljavanje pod posebnim uvjetima imaju:
lica s invaliditetom sa najmanje 60% invaliditeta,
lica sa najmanje 70% tjelesnog oteenja, ukoliko to oteenje ima
za posljedicu smanjenje radne sposobnosti i
lica sa lahkom i umjerenom mentalnom retardacijom.
Olakice i obaveze pri zapoljavanju lica s invaliditetom

Radi stimulisanja zapoljavanja lica s invaliditetom, zakonom su
utvrene odreene povlastice i oslobaanja od plaanja odreenih
obaveza, ali i odreene obaveze poslodavaca.
Povlastice / stimulansi
Pravno i drugo lice koje zapoljava lice s invaliditetom (poslodavac)58
ima pravo na:
1. poreske i carinske olakice utvrene poreskim i carinskim
56 lan 15. st. 2-3. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapoljavanju
lica s invaliditetom
57 lan 15. st. 4-7. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapoljavanju
lica s invaliditetom
propisima;
2. stimulans predvien ugovorom o zapoljavanju lica s
invaliditetom zakljuenim sa Fondom za profesionalnu

rehabilitaciju i zapoljavanje lica s invaliditetom, slubom za
zapoljavanje, Fondom za penzijsko-invalidsko osiguranje,
nadlenom slubom socijalne zatite, jedinicom lokalne uprave
ili sa drugim poslodavcem (nosilac osiguranja zapoljavanja).
Ova prava,59 izuzev prava koja imaju zatitne radionice, pripadaju i

licima s invaliditetom :
koja obavljaju samostalnu djelatnost ili poljoprivrednu djelatnost
kao jedino i glavno zanimanje,
roditelju, branom drugu ili djetetu koji sa tim licem zasnuje
radni odnos u svojstvu zaposlenog i koji prema tom licu ispunjava
obaveze poslodavca iz radnog odnosa, kao i
roditelju, branom drugu ili djeci lica s invaliditetom koja
su starija od 15 godina i mlaa od 65 godina, koja obavljaju
poljoprivrednu djelatnost kao jedino i glavno zanimanje i koja
za lice s invaliditetom kao lana domainstva plaaju obavezne
doprinose za zdravstveno osiguranje i za penzijsko i invalidsko
osiguranje.
Privredna drutva za zapoljavanje lica s invaliditetom i zatitne
radionice, pored navedenih prava, imaju pravo i na:
1. pogodnosti na osnovu statusa poslodavca;
2. novanu nadoknadu.
Olakice i druga prava iz ovog lana poslodavac ostvaruje bez
obzira na to da li je lice s invaliditetom prethodno bilo prijavljeno na
evidenciji nezaposlenih slube za zapoljavanje.
Stimulansi koji se utvruju ugovorom o zapoljavanju lica s
invaliditetom zakljuenim sa nosiocem osiguranja zapoljavanja su:60
jednokratna materijalna davanja,
sredstva za prilagoavanje radnog mjesta i uvjeta rada,
kreditna sredstva po povoljnijim uvjetima namijenjena kupovini
strojeva, opreme, alata, pribora potrebnog za zapoljavanje lica s
invaliditetom, poslovnog prostora i
sredstva naknade razlike zbog smanjenog radnog uinka ili za
sufinansiranje dijela plae asistenta (pomagaa u radu) lica s
invaliditetom u toku rada.
Navedena prava mogu ostvariti svi poslodavci koji zapoljavaju lica
s invaliditetom ukljuujui privredna drutva za zapoljavanje lica s
invaliditetom i zatitne radionice.
Plaanje usluga
Pored toga, privredno drutvo, ustanova, organizacija lica
s invaliditetom i zatitna radionica plaaju komunalne
usluge, telefonske usluge i trokove elektrine energije, pod
uslovima koji vae za domainstva, koji su znatno povoljniji.
Novana nadoknada
Ovi subjekti zapoljavanja, ukljuujui i organizacije lica s
invaliditetom, imaju pravo na novanu nadoknadu za zaposlena lica s
invaliditetom61 (izuzev subjekata u okviru javnog sektora) od Fonda za
61 lan 51. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapoljavanju lica s inBROJ 2 FEBRUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 27
profesionalnu rehabilitaciju i zapoljavanje lica s invaliditetom, na osnovu
plaenog doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, za zdravstveno
osiguranje, za osiguranje od nezaposlenosti i poreza na dohodak, to
predstavlja stimulans da izvravaju navedene zakonom propisane obaveze.
Privredno drutvo za zapoljavanje lica s invaliditetom koje ostvari
status zatitne radionice u skladu s ovim zakonom ima pravo na novanu
nadoknadu iz ovog zakona za sve zaposlenike i pravo na subvenciju neto
plae zaposlenih lica s invaliditetom u visini 30% od prosjene netoplae
u Federaciji, prema podacima Federalnog zavoda za statistiku.
Oslobaanja
Privredno drutvo za zapoljavanje lica s invaliditetom i zatitna
radionica osloboeni su plaanja:62
1. poreza na specifine naine ostvarivanja prihoda kao to su
lutrija, tombola ili druga vrsta nagradne igre i razne jednokratne
dobrotvorne akcije neekonomske prirode;
2. poreza na svaki vid stavljanja privatne svojine u javnu svojinu u
korist privrednog drutva;
3. poreza u sluaju sticanja prava svojine na nepokretnosti bez obzira
na osnov sticanja (kupovina, poklon, legat, testament i dr.);
4. poreza na dobit,
5. naknade za eksploataciju uma;
6. lanarine za turistike zajednice;
7. naknade za infrastrukturu (graevinsko zemljite, vodoprivreda,
elektroprivreda, magistralni putevi i dr.);
8. doprinosa za vodoprivredu;
9. poreza za zatitu od prirodnih i drugih nepogoda;
10. doprinosa za ekoloku zatitu;
11. komunalnih, administrativnih i dr. vrsta taksi;
12. naknada i taksi prilikom registracije preduzea i samostalnih
djelatnosti.
Pomo i darovi
Privredna drutva za zapoljavanje lica s invaliditetom, zatitne
radionice i ustanove mogu primati pomo i darove u novcu ili
materijalnim sredstvima,63 sa tim da namjenu pomoi, odnosno dara
odreuje darodavac, a neutroena sredstva moraju uplatiti u Fond za
profesionalnu rehabilitaciju i zapoljavanje lica s invaliditetom.
Obaveze pravnih subjekata u zapoljavanju lica s invaliditetom

Zakonom
o
profesionalnoj
rehabilitaciji,
osposobljavanju
i
zapoljavanju lica s invaliditetom utvrene su obavezne kvote
za zapoljavanje lica s invaliditetom u pojedinim godinama.64
Privredni i drugi pravni subjekti koji su osnovani u skladu sa zakonom, a ne
podlijeu obavezi zapoljavanja lica s invaliditetom,65 mogu zapoljavati
ta lica na odgovarajue poslove u skladu sa ovim zakonom i po tom
osnovu ostvariti odreene stimulanse i povlastice u skladu sa zakonom.
Ovi pravni subjekti duni su svakog mjeseca prilikom isplate
plaa uplaivati u Fond poseban novani iznos u visini 0,5% od
iznosa isplaene mjesene brutoplae svih zaposlenih, sa tim
validitetom
da se navedena obaveza ne odnosi na strana diplomatska i
konzularna predstavnitva, privredna drutva za zapoljavanja
lica s invaliditetom, zatitne radionice, radne centre, ustanove za
profesionalnu rehabilitaciju i organizacije lica s invaliditetom.
Zakonom je utvrena obaveza federalnog ministra nadlenog za
rad i socijalnu politiku da donese propis kojim e se utvrditi radna
mjesta i poslovi na kojima pri zapoljavanju lica s invaliditetom,
uz zadovoljavanje ostalih potrebnih uvjeta, prednost imaju lica sa
stopostotnim invaliditetom.
Subjekti u okviru javnog sektora, 66 osim privrednih drutava iji
veinski vlasnik kapitala nije drava, duni su najmanje 35% od
svojih potreba za proizvodima i uslugama koje proizvode i pruaju
privredna drutva za zapoljavanje lica s invaliditetom, zatitne
radionice i samostalne djelatnosti u vlasnitvu lica s invaliditetom,
zadovoljavati od ovih privrednih drutava, zatitnih radionica i
samostalnih djelatnosti u vlasnitvu osoba s invaliditetom, pod
uvjetima koji vae na tritu. Obim poslova utvuje se na poetku
svake kalendarske godine ugovorom izmeu javnih subjekata i
privrednih drutava za zapoljavanje lica s invaliditetom, zatitnih
radionica i samostalnih djelatnosti u vlasnitvu lica s invaliditetom.
Ugovorni organ obavezno primjenjuje preferencijalni tretman od 20%
od ukupnih uvjeta tendera u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama.
Sredstva za rehabilitaciju i zapoljavanje lica s invaliditetom

Sredstva
za
rehabilitaciju
i
zapoljavanje
lica
s
invaliditetom67osiguravaju pravna i druga lica kod kojih je
lice s invaliditetom bilo u radnom odnosu na dan utvrivanja
invalidnosti,
odnosno
preostale
radne
sposobnosti.
Za lica koja na dan utvrivanja invalidnosti, odnosno preostale radne
sposobnosti nisu bila u radnom odnosu sredstva za rehabilitaciju i
zapoljavanje osiguravaju se iz sredstava:
Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapoljavanje lica s
invaliditetom,
Slube za zapoljavanje,
Federalnog zavoda za zapoljavanje,
Federalnog zavoda za penzijsko-invalidsko osiguranje,
Kantonalne slube za zapoljavanje,
Udruenja poslodavaca,
Budeta opine, grada, kantona i Federacije, a mogu i od
drugih pravnih subjekata (komore, fondovi i sl.).
Zapoljavanje lica sa preostalom radnom sposobnou

Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapoljavanju
lica s invaliditetom odnosi se i na lice sa promijenjenom radnom
sposobnou prema propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju
(invalid 2. kategorije),68 odnosno poslodavca kod kojeg je to lice bilo
zaposleno do utvrivanja invaliditeta.
Saglasno ovom zakonu, lice s invaliditetom doprinosi svojoj
profesionalnoj rehabilitaciji i zapoljavanju, izmeu ostalog,
prihvatanjem ponude za promjenu radnog mjesta, odnosno
rasporeda na druge odgovarajue poslove zbog prestanka potrebe
ili nemogunosti obavljanja dosadanjih poslova i strunim
osposobljavanjem tokom rada, po potrebi i dokvalifikacijom i
prekvalifikacijom radi zadravanja zaposlenja.69
Profesionalnu rehabilitaciju ine mjere i aktivnosti koje se izvode
sa ciljem osposobljavanja lica s invaliditetom za odgovarajui
posao, da se zaposli, posao zadri i u njemu napreduje ili promijeni
zanimanje,70 a kada se radi o zaposlenicima koji su postali invalidi 2.
kategorije, obuhvata:
radno
osposobljavanje,
dokvalifikaciju,
prekvalifikaciju,
odravanje i usavravanje radnih sposobnosti do zaposlenja,
pripremanje i struna pomo pri osposobljavanju i obrazovanju.71
Trajanje profesionalne rehabilitacije zavisi od preostale radne
sposobnosti i sloenosti njenog organiziranja i izvoenja.
Poslodavac moe sam organizovati dokvalifikaciju ili prekvalifikaciju
zaposlenika s promijenjenom radnom sposobnou, radi
zapoljavanja na odgovarajuem radnom mjestu, dokvalifikaciju
i prekvalifikaciju moe povjeriti ustanovi za profesionalnu
rehabilitaciju, u skladu s ovim zakonom.
Profesionalnu rehabilitaciju organizira i izvodi ustanova za
profesionalnu rehabilitaciju, srednja kola, privredno drutvo za
zapoljavanje lica s invaliditetom ili drugo pravno lice koje ispunjava
uvjete za osposobljavanje u skladu s ovim zakonom.72
Upuivanje lica s invaliditetom na zapoljavanje vri pravno i drugo
lice kod kojeg je lice s invaliditetom u radnom odnosu.73
U cilju osiguranja drutvenog uticaja na djelatnost privrednog
drutva u izvravanju obaveza prema licima s invaliditetom i
organima i organizacijama koje upuuju lica s invaliditetom
na radno osposobljavanje i njihovo zapoljavanje, kao i u cilju
vee zatite lica s invaliditetom koja su zaposlena, Zakonom o
profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapoljavanju lica s
invaliditetom je utvreno da je privredno drutvo duno statutom
predvidjeti uee najmanje jednog predstavnika udruenja lica s
invaliditetom na nivou Federacije ili kantona u radu odgovarajueg
organa tog privrednog drutva.74
Evidencija
O licima s invaliditetom zaposlenim u skladu sa ovim zakonom, a to
se odnosi i na invalide rada II kategorije, vodi se evidencija75 u slubi
za zapoljavanje nadlenoj prema prebivalitu lica s invaliditetom.76
Pravna i druga lica
zapoljavanje dostavljati
duna su nadlenoj slubi za

podatke o licima s invaliditetom

koja
su
kod
njih
radnom
odnosu,
naroito:
ime, prezime i adresu prebivalita,

datum zasnivanja radnog odnosa,
datum prestanka radnog odnosa,
dokaz o ispunjavanju uvjeta iz l. 15. i 16. ovog zakona.77
U sluaju prestanka radnog odnosa rok je 15 dana od

dana
prestanka
radnog
odnosa
lica
s
invaliditetom.
Sredstva za rehabilitaciju i zapoljavanje lica s invaliditetom
osiguravaju pravna i druga lica kod kojih je lice s invaliditetom bilo u
radnom odnosu na dan utvrivanja invalidnosti, odnosno preostale
radne sposobnosti.78
Sva prava i obaveze poslodavaca u odnosu na zapoljavanje lica s
invaliditetom, koje su prethodno navedena, odnose se i na poslodavca
koji zapoljava invalida II kategorije, koji je prethodno bio zaposlen
kod toga poslodavca, na osnovu izmijenjenog ugovora o radu, sa ili
bez prekvalifikacije, odnosno dokvalifikacije.
77 lan 27. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapoljavanju lica sa

invaliditetom
lan 15.
Lica s invaliditetom zapoljavaju se i rade na tritu rada pod opim i posebnim uvjetima.
Pod opim uvjetima zapoljavaju se lica s invaliditetom na otvorenom tritu rada, u
dravnim organima, organima pravosua, organima lokalne uprave, javnim slubama,
ustanovama, fondovima, javnim preduzeima, privrednim drutvima i drugim pravnim
licima koja nisu osnovana za zapoljavanje lica s invaliditetom u skladu sa zakonom.
Prednost pri zapoljavanju u subjektima iz stava 2. ovog lana u okviru javnog sektora
imaju lica s invaliditetom, ako pored opih ispunjavaju i posebne uvjete za radno mjesto.
Pod posebnim uvjetima zapoljavaju se lica s invaliditetom u ustanovi ili privrednom drutvu koja su osnovana radi zapoljavanja lica s invaliditetom.
Pod zapoljavanjem pod posebnim uvjetima, u smislu ovog zakona, smatra se i zapoljavanje
u organizacijama lica s invaliditetom i samozapoljavanje (pokretanje obrta, obavljanje samostalne djelatnosti i obavljanje poljoprivredne djelatnosti kao jedinog i glavnog zanimanja).
Pravo na zapoljavanje pod posebnim uvjetima imaju lica s invaliditetom sa najmanje 60% invaliditeta, lica sa najmanje 70% tjelesnog oteenja, ukoliko to oteenje ima za posljedicu smanjenje
radne sposobnosti iz lana 3. ovog zakona i lica sa lahkom i umjerenom mentalnom retardacijom.
Pod posebnim uvjetima smatraju se uvjeti koji su prilagoeni psihofizikim i drugim sposobnostima lica s invaliditetom.
lan 16.
Pravo na zapoljavanje, u smislu ovog zakona, ima lice s invaliditetom kod kojeg je utvrena preostala radna sposobnost i koje je radno osposobljeno.
Ako se radno osposobljavanje vri dokvalifikacijom ili prekvalifikacijom lica s invaliditetom
radi njegovog zapoljavanja, taj vid radnog osposobljavanja moe ostvariti lice s invaliditetom do navrenih 55 godina ivota i koje se, s obzirom na prirodu i vrstu preostale radne
sposobnosti, moe osposobiti za rad na odgovarajuem poslu sa punim radnim vremenom,
to utvruje struni organ za ocjenjivanje radne sposobnosti prema propisima o penzijskom
i invalidskom osiguranju.
78 lan 39. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapoljavanju lica sa
invaliditetom
PRAVO NA ODMORE I
ODSUSTVA PRI RADU
mr. Zlatan Karovi
Ministarstvo pravde i uprave

Kantona Sarajevo
SAETAK
Autor u lanku analizira pravo zaposlenika na odmore i odustva pri radu.
Objanjavaju se vrste i duina trajanja odmora, naini koritenja odmora i
odsustva, ostvarivanje prava na godinji odmor, naini proirivanja prava na
godinji odmor, uveanje trajanja godinjeg odmora. Nadalje, analizira se vrste
odsustva sa rada, objanjavaju se sluajevi plaenog odsustva, vrijeme trajanja
i nain ostvarivanja prava plaenog odsustva, kao i neplaenog odsustva.
Kljune rijei: zakon o radu, kolektivni ugovor, pravilnik o radu, godinji

odmor, dnevni odmor, sedmini odmor, radni dani, odsustvo sa rada uz naknadu
plae, plaeno odsustvo, odsustvo sa rada bez naknade plae, neplaeno odsustvo,
vrijeme odsustva.
Uvod
Bosna i Hercegovina je ratifikovala Evropsku socijalnu povelju (revidiranu).1

Ovom poveljom, u lanu 2. (Pravo na pravine uvjete rada) predvieno je da zemlje potpisnice
preuzimaju, izmeu ostalog, obaveze da:
predvide razumno dnevno i sedmino radno vrijeme, radnu sedmicu koja se progresivno
smanjuje u mjeri koju doputa poveanje produktivnosti i drugi relevantni faktori;
omogue plaene javne praznike;
omogue najmanje etiri sedmice plaenog godinjeg odmora;
eliminiraju rizike u inherentno opasnim ili nezdravim zanimanjima, ili tamo gdje jo
uvijek nije mogue eliminirati ili dovoljno smanjiti ove rizike, predvidjeti i skraenje
radnog vremena ili dodatne plaene neradne dane za radnike koji se bave tim
zanimanjima;
osiguraju sedmini period odmora koji se, ukoliko je to mogue, poklapa sa danom koji
se tradicijom ili obiajem u danoj zemlji, odnosno regiji smatra danom odmora.
Ustav Bosne i Hercegovine ne sadri odredbe o radnim odnosima nego je oblast radnih
odnosa utvrena u nadlenosti entiteta.
Zakondavci federalnog nivoa vlasti i kantonalnih nivoa vlasti, prilikom izrade i donoenja
Zakona o radu Federacije BiH i kantonalnih zakona o radu, u segmentu prava zaposlenika
na odmore i odsustva vodili su rauna o navedenim obavezama koje su, izmeu ostalog,
navedene u Evropskoj socijalnoj povelji.
1 Evropska socijalna povelja (revidirana) Strasbourg, 3. maj 1996. godine (Slubeni glasnik BiH - Meunarodni ugovori,
broj 8/08)
Odmori
Kada govorimo o pravu na odmor, Zakon o radu2 poznaje, pored prava

na godinji odmor kao najdueg odmora na koji ima pravo zaposlenik
koji je u punom radnom vremenu, i odmor u toku radnog dana, dnevni
odmor i sedmini odmor.
Odmor u toku radnog dana (dnevna pauza)
Zaposlenik koji radi u punom radnom vremenu, ima pravo na odmor u

toku radnog dana (dnevna pauza) u trajanju od najmanje 30 minuta, koji
je izuzetno poslodavac duan produiti zaposleniku na njegov zahtjev
za jo 30 minuta za jedan dan u toku radne sedmice. Ovo vrijeme se ne
uraunava u radno vrijeme. Nain i vrijeme koritenja odmora u toku
radnog dana se ureuju kolektivnim ugovorima, pravilnikom o radu i
ugovorom o radu.3
Odmori u toku radnog dana nisu obavezni elementi koji se reguliu
ugovorom o radu izmeu poslodavca i zaposlenika, ali Zakon o radu
je predvidio mogunost da se nain i vrijeme koritenja odmora u toku
radnog dana regulie i ugovorom o radu.
Dnevni odmor
Pored odmora u toku radnog dana, zaposlenik ima pravo i na dnevni

odmor izmeu dva uzastopna radna dana u trajanju od najmanje 12
sati neprekidno. Meutim, za vrijeme rada na sezonskim poslovima,
ovaj odmor zaposlenik ostvaruje u trajanju od 10 sati neprekidno, dok
je za maloljetne zaposlenike propisan dnevni odmor u trajanju od 12
sati neprekidno.4
Sedmini odmor
Nadalje, Zakon o radu je propisao i sedmini odmor zaposleniku.

Zaposlenik ima pravo na sedmini odmor u trajanju od najmanje 24
sata neprekidno, a ako je neophodno da radi na dan svog sedminog
odmora, osigurava mu se jedan dan u periodu odreenom prema
dogovoru poslodavca i zaposlenika.5
Godinji odmor
Prilikom zakljuivanja ugovora o radu, poslodavac i zaposlenik su

duni zakljuiti ugovor o radu koji sadri sve bitne elemente propisane
lanom 21. Zakona o radu, ukljuujui i one koje se odnose na trajanje
godinjeg odmora.6
Za razliku od dnevne pauze, dnevnog odmora i sedminog odmora,
pravo na godinji odmor je obavezni dio ugovora o radu izmeu
poslodavca i zaposlenika, dok se ostala prava na odmor mogu utvrditi i
ugovorom o radu, ali ne predstavljaju obavezni dio ugovora o radu.Iako
je Evropska socijalna povelja propisala obavezu za drave potpisnice
da omogue najmanje etiri sedmice plaenog godinjeg odmora
(20 radnih dana), Zakon o radu je propisao da zaposlenik, za svaku
kalendarsku godinu, ima pravo na plaeni godinji odmor u trajanju
od najmanje 18 radnih dana.7
U skladu sa lanom 7. (Pravo djece i omladine za zatitu) Evropske
socijelane povelje, kojim je, izmeu ostalog, propisano da su drave
potpisnice obavezne da predvide da zaposlene osobe starosti ispod 18
godina imaju pravo na minimalno etiri sedmice plaenog godinjeg
odmora, Zakon o radu je propisao da maloljetni zaposlenik ima pravo na
2 Zakon o radu (Slubene novine Federacije BiH br. 43/99, 32/00 i 29/03)
6 lan 21. stav 1. taka 9. Zakona o radu (Slubene novine Federacije BiH br. 43/99, 32/00 i
29/03)
godinji odmor u trajanju od najmanje 24 radna dana.8 Iz navedenog
proizlazi da je obezbijeena zatita djece i omladine na radu, gdje su
ispotovane odredbe o minimalnom trajanju godinjeg odmora, za
razliku od odredbi koje se odnose na punoljetne zaposlenike.
Takoer, predvieno je pravo zaposleniku na godinji odmor u
trajanju od najmanje 30 radnih dana, koji radi na poslovima na
kojima se, uz primjenu mjera zatite na radu, nije mogue zatititi od
tetnih uticaja. Zakon o radu je propisao da se ovi poslovi i trajanje
odmora za ovu vrstu poslovu ureuju zakonom, propisom kantona,
kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu.9
Sa tim u vezi, Zakon o radu u Kantonu Sarajevo10 je propisao da
zaposlenik koji najmanje 30% radnog vremena radi na poslovima na
kojima se, uz primjenu mjera zatite na radu, nije mogue zatititi od
tetnih uticaja ima pravo na godinji odmor u trajanju od najmanje
30, a najvie do 45 radnih dana. Ovi poslovi su:
pod djejstvom jonizujuih zraenja;
pod povienim i smanjenim vazdunim pritiskom;
pod zemljom, vodom i u vlazi;
na visini;
pod tetnim djejstvom buke;
na pokretnim objektima (brodovima, kranovima, splavovima i
sl.);
sa nagrizajuim materijalima;
u atmosferi zagaenoj otrovnim gasovima, prainom i parom;
sa kancerogenim supstancama;
u drugim zemljama sa tekim klimatskim i drugim uslovima
ivota i rada;
u specijalnim psihijatrijskim bolnicama i neuropsihijatrijskim
klinikama i odjeljenjima;
u sudsko-medicinskim i patoanatomskim prosekturama;
na hirurkim intervencijama u operacionoj sali;
lijenika i ostalog medicinskog osoblja, veterinarskog osoblja
i pomonog osoblja zaposlenog u bolnicama, ljeilitima,
ambulantama i drugim zdravstvenim ustanovama u vezi sa
njegom ljudi ili ivotinja oboljelih od zaraznih bolesti;
osoblja zdravstveno-medicinskih laboratorija pri radu sa zaraznim
materijalom ili ivotinjama i osoblja pri radu na suzbijanju i
znanstvenom istraivanju zaraznih bolesti;
koji zahtijeva kontakt sa zaraenim ivotinjama, njihovim mesom,
posao sa otpacima zaraenih ivotnja, utovar, istovar ili prevoz
robe koja je zagaena zaraenim otpacima ivotinja, kao i rad sa
zaraenim materijalom;
letakog osoblja i slino.11
Zakon o radu je ostavio mogunost da se trajanje godinjeg odmora
due od najkraeg propisanog ovim ili drugim zakonom ureuje
kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.12
Opi kolektivni ugovor za teritoriju Federacije BiH (Slubene novine
Federacije BiH, br. 54/05 i 62/08) ne sadri odredbe o odmorima i
odsustvima zaposlenika, za razliku od granskih kolektivnih ugovora
kojima su regulisana prava na odmore i odsustva i uveanja tih prava.
Kao primjer granskog kolektivnog ugovora, uzet emo Kolektivni
ugovor za slubenike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne
i Hercegovine (Slubene novine Federacije BiH, br. 23/00, 50/00 i
97/13), gdje je utvreno da se slubeniku godinji odmor od 18 radnih
dana uveava prema sljedeim osnovama i mjerilima:
1. Po osnovu radnog staa:
9 lan 41. st. 3. i 4. Zakona o radu
10 Zakon o radu u Kantonu Sarajevo (Slubene novine Kantona Sarajevo, broj 19/00)
11 lan 6. Zakona o radu u Kantonu Sarajevo
za svake tri godine radnog staa najmanje jedan dan.
2. Po osnovu sloenosti poslova:
slubenicima koji obavljaju poslove visoke spreme etiri dana
slubenicima koji obavljaju poslove vie strune spreme i
namjetenicima sa VKV spremom tri dana,
slubenicima koji obavljaju poslove srednje kolske spreme dva
dana,
namjetenicima sa KV spremom dva dana,
ostalim namjetenicima jedan dan.
3. Po osnovu uvjeta rada:
rad na poslovima s oteanim uvjetima rada tri dana,
rad u smjenama i u neradne dane dva dana.
4. Po osnovu socijalnih i zdravstvenih uvjeta:
roditelju ili staratelju sa djetetom do sedam godina jedan dan za
svako dijete
samohranom roditelju ili staratelju sa djetetom do deset godina
dva dana za svako dijete
samohranom roditelju ili staratelju sa hendikepiranim djetetom
dva dana za svako dijete.
5. Po osnovu rezultata rada
za uspjene rezultate rada jedan dan,
za naroito uspjene rezultate u radu dva dana.13
U trajanje godinjeg odmora ne uraunava se vrijeme privremene
nesposobnosti za rad, vrijeme praznika u koje se ne radi, kao i drugo
vrijeme odsustvovanja sa rada koje se zaposleniku priznaje u sta
osiguranja.
U sluaju da je radna obaveza organizirana u manje od est radnih
dana u sedmici, pri utvrivanju trajanja godinjeg odmora smatra se
da je radno vrijeme rasporeeno na est radnih dana, ako kolektivnim
ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drugaije
ureeno.14
Zaposlenik koji se prvi put zaposlio ili koji ima prekid rada izmeu
dva radna odnosa dui od osam dana, stie pravo na godinji odmor
nakon est mjeseci neprekidnog rada. U sluaju da zaposlenik nije
ostvario pravo na godinji odmor, odnosno nije imao est mjeseci
neprekidnog rada, tada zaposlenik ima pravo na najmanje jedan
dan godinjeg odmora za svaki navreni mjesec rada, u skladu sa
kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.15
U Kolektivnom ugovoru za slubenike organa uprave i sudske
vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine ovo pravo je proireno, pa
tako slubenik koji u kalendarskoj godini u kojoj je zasnovao radni
odnos nema navrenih est mjeseci neprekidnog rada, ima pravo na
najmanje dva dana godinjeg odmora za svaki navreni mjesec rada.16
Kada zaposlenik ostvari pravo na godinji odmor, on taj odmor moe
koristiti odmah po sticanju prava i u cjelokupnom trajanju, ukoliko
pravilnikom o radu poslodavca nije propisano da se sainjava plan
koritenja godinjeg odmora radi efikasnijeg izvravanja radnih
obaveza ili zbog toga to priroda posla to zahtijeva. Pored toga,
zaposlenik moe koristiti pravo na godinji odmor u dva dijela, sa
tim da prvi dio koristi bez prekida u trajanju od najmanje 12 radnih
dana u toku kalendarske godine, a drugio dio do 30. juna naredne
13 lan 13. Kolektivnog ugovora za slubenike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji
Bosne i Hercegovine (Slubene novine Federacije BiH, br. 23/00, 50/00 i 97/13)
16 lan 14. Kolektivnog ugovora za slubenike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji
Bosne i Hercegovine
godine.
Takoer, zaposlenik ima pravo da koristi jedan dan godinjeg odmora
kad on to eli, pod uslovom da o tome obavijesti poslodavca najmanje tri
dana prije njegovog koritenja.17
Pravo na godinji odmor je zaposlenikovo neotuivo pravo, te se
zaposlenik ne moe odrei koritenja prava na godinji odmor, niti se
zaposleniku moe uskratiti pravo na godinji odmor, niti mu se moe
izvriti isplata naknade umjesto koritenja godinjeg odmora.18
Odsustva
Pored prava na odmore, zaposlenik ima pravo i na plaeno odsustvo

sa rada uz naknadu (plaeno odsustvo), odnosno odsustvo sa rada bez
naknade (neplaeno odsustvo).

Odsustvo sa rada uz naknadu plae (plaeno odsustvo)
Zakon o radu je propisao da zaposlenik ima pravo na odsustvo sa rada

uz naknadu plae do sedam radnih dana u jednoj kalendarskoj godini u
sluajevima:
stupanja u brak,
poroaja supruge,
tee bolesti i smrti lana ue porodice, odnosno domainstva.
Takoer, Zakon o radu je definisao da se lanom ue porodice smatraju:
suprunici, odnosno vanbrani suprunici, dijete (brano, vanbrano,
usvojeno, pastore i dijete bez roditelja uzeto na izdravanje), otac, majka,
ouh, maeha, usvojilac, dedo i nana (po ocu i majci), braa i sestre.19
Pored sluajeva utvrenih Zakonom o radu, zaposlenik ima pravo i na
plaeno odsustvo i u drugim sluajevima i za vrijeme utvreno propisima
kantona, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.20
Sa tim u vezi, Zakonom o radu u Kantonu Sarajevo je propisano pravo
zaposlenika da, pored ranije navedenih sluajeva propisanih Zakonom o
radu, ima plaeno odsustvo do sedam radnih dana u jednoj kalendarskoj
godini i u sluajevima:
smrti roditelja supruge, odnosno supruga;
sklapanja braka djeteta;
selidbe u istom mjestu;
elementarne nepogode (poar, potres, poplava, snjene lavine, klizita
i sl.);
polaganja strunog i drugog ispita.21
Za zaposlenika koji je ve ostvario pravo na plaeno odsustvo od sedam
radnih dana, Zakon o radu u Kantonu Sarajevo je propisao i izuzetnu
situaciju da ima pravo, u sluaju smrti lana ue porodice ili lana
domainstva, odnosno roditelja supruge, odnosno supruga, na vie od
sedam radnih dana plaenog odsustva.22
Ove odredbe su humanog karaktera, uvaavajui nepredvidivosti
odreenih dogaaja (smrt lana porodice i sl.), kao i znaaja porodice i
porodinih odnosa.
U Kolektivnom ugovoru za slubenike organa uprave i sudske vlasti u
Federaciji Bosne i Hercegovine ova prava su dodatno proirena, pa tako
slubenik ima pravo na plaeno odsustvo od ukupno sedam radnih dana
u kalendarskoj godini u sljedeim sluajevima:
stupanja u brak,
roenja djeteta,
tee bolesti ili smrti lana obitelji, odnosno domainstva,
21 lan 7. Zakona o radu u Kantonu Sarajevo
22 lan 8. Zakona o radu u Kanton u Sarajevo
selidbe,
dobrovoljnog davanja krvi,
i u drugim slinim sluajevima, to se odreuje pravilnikom o radnim odnosima.23
Takoer je propisano da, u situacijama kada je za obavljanje odreenih poslova na koje je
slubenik rasporeen potrebno imati poloen odreeni struni ispit ili neki drugi ispit,
tada slubenik ima pravo na plaeno odsustvo sa rada u trajanju od najmanje pet radnih
dana za pripremanje i polaganje tog ispita.24
Pored navedenog, slubenik ima pravo na plaeno odsustvo, koje se utvruje pravilnikom
o radnim odnosima, i u sluajevima kada je upuen na kolovanje, struno osposobljavanje
ili usavravanje.25
Odsustvo sa rada bez naknade (neplaeno odsustvo)
Kada su u pitanju odsustva sa rada bez naknade plae (neplaeno odsustvo), poslodavac
moe odobriti zaposleniku, na njegov lini zahtjev, odsustvo sa rada bez naknde plae.
Za vrijeme neplaenog odsustva, zaposleniku prava i obaveze iz radnih odnosa miruju.26
Smatramo da se uslovi, nain i vrijeme ostvarivanja neplaenog odsustva mogu utvrditi
kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu poslodavca.
Poslodavac je, izuzetno, duan omoguiti zaposleniku odsustvo do etiri radna dana u
jednoj kalendarskoj godini radi zadovoljvanja vjerskih, odnosno tradicijskih potreba, sa
tim da se odsustvo od dva dana, u ovom sluaju, smatra plaenim odsustvom.27
Kolektivnim ugovorom za slubenike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i
Hercegovine je propisano da se slubeniku moe odobriti neplaeno odsustvo u sljedeim
sluajevima:
za pripremanje i polaganje ispita,
za sudjelovanje u strunim seminarima,
za gradnju i popravku kue ili stana,
za njegu lana obitelji,
za sudjelovanje na kulturnim, sportskim susretima i drugim slinim sluajevima.28
Pravilnikom o radnim odnosima se ureuje duina odsustva za pojedine sluajeve ovog
neplaenog odsustva, kao i detaljnije odreuje ta se smatra upuivanjem na kolovanje,
struno osposobljavanje ili usavravanje kao oblik plaenog odsustva, za razliku od
sudjelovanja u strunim seminarima kao obliku neplaenog odsustva.29
Primjera radi, dravnom slubeniku u organima dravne slube moe se odobriti neplaeno
odsustvo u trajanju duem od 30 radnih dana, u sljedeim sluajevima:
boravak u inostranstvu radi spajanja porodice, ukoliko brani drug dravnog slubenika
boravi u inostranstvu po osnovu odluke nadlene institucije Bosne i Hercegovine ili
nadlenog organa Federacije Bosne i hercegovine;
kolovanje koje nije obuhvaeno organizovanim oblicima obuke koju provode organi
i institucije u Federaciji, odnosno u Bosni i Hercegovini, a koje doprinosi ukupnom
usavravanju dravnog slubenika.
Ovo odsustvo ne moe trajati due od etiri godine za prvi sluaj, dok za drugi sluaj
odsustvo ne moe trajati due od dvije godine, sa tim da za vrijeme odsustvovanja sa rada
dravnom slubeniku prava i obaveze iz radnog odnosa miruju.30
23 lan 18. stav 1. Kolektivnog ugovora za slubenike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine
25 lan 19. Kolektivnog ugovora za slubenike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine
30 lan 34a. Uredbe o poslovima osnovne djelatnosti iz nadlenosti organa dravne slube koje obavljaju dravni slubenici,
uvjetima za vrenje tih poslova i ostvarivanju odreenih prava iz radnog odnosa (Slubene novine Federacije BiH, br. 35/04,
3/06 i 19/12)
PRIPRAVNICI
Samed Mehmedovi
dipl. pravnik
JP eljeznice FBiH, d.o.o. Sarajevo
email: samed.mehmedovic@zfbh.ba
SIE
Pripravnitvo je proces koji je od kljunog znaaja za poboljanje
zapoljavanja mladih ljudi te obezbjeivanje nesmetanog i lakeg prelaska
iz kole na posao. Autor obrauje prijem pripravnika, zasnivanje ranog
odnosa, radno-pravni status, novana primanje i ostala prava iz radnog
odnosa.
Kljune rijei: pripravnik, prijem pripravnika, zasnivanje ranog odnosta
i prava
UVOD
Redovnim ili vanrednim obrazovanjem u obrazovnim ustanovama stie se odgovarajua
kolska sprema u zanimanju za koje se vri obrazovanje. Sticanjem odgovarajue kolske
spreme ne stiu se sva potrebna znanja i vjetine neophodne za samostalno obavljanje
poslova koji odgovaraju stepenu steene strune spreme.
Dolaskom u preduzee, ustanovu ili drugi organ koji ima ulogu poslodavca, lice sa
zavrenom kolom i steenom strunom spremom treba da proe odreeni proces
upoznavanja sa karakteristikama tog radnog mjesta, svim specifinostima koje to radno
mjesto nosi, kao i svim znanjima i vjetinama koje se inae stiu u praksi.
Prenoenje znanja i vjetina u konkretnom zanimanju od onih koji imaju znaajno
iskustvo na one koji prvi puta dolaze u poziciju da ta znanja i vjetine stiu, provodi se
kroz proces obuke, vjebe ili rada pod nadzorom i kontrolom.
Pripravnitvo je proces koji je od kljunog znaaja za poboljanje zapoljavanja mladih
ljudi te obezbjeivanja nesmetanog i lakeg prelaska iz kole na posao. Neprihvatljivo je,
iako danas ima i takvih pojava, da se pripravnici iskoritavaju kao besplatna ili jeftina
radna snaga. Pripravnicima se, prevashodno, mora omoguiti svrsishodno struno
osposobljavanje i sticanje potrebnog radnog skustva, na osnovu koga e moi dobiti
odgovarajui posao.
Nakon zavrenog procesa osposobljavanja za samostalno obavljanje poslova, polae se
struni ispit koji, ako se uspjeno poloi, daje vizu za ravnopravno uee na tritu radne
snage.
Znaajno je napomenuti da je Europska komisija 5. 12. 2013. godine
predloila smjernice kojima je svrha da se pripravnicima omogui
sticanje visokokvalitetnog radnog iskustva na siguran i ravnopravan
nain te poveaju anse za njihovo zapoljavanje na visokokvalitetnim
radnim mjestima.1
Zbog raznolikosti pravnih propisa koji reguliu polje radnih odnosa
u naoj dravi, razliit je i radnopravni status lica koje se prvi puta
zapoljava u zanimanju za koje se obrazovalo, odnosno kolovalo.
Slijedom toga, prezentujemo radnopravni status tih osoba u
preduzeima prema odredbama Zakona o radu u Federaciji Bosne i
Hercegovine, kao i odredbama lex specialis zakona koji se primjenjuju
na dravne slubenike i namjetenike.
POJAM PRIPRAVNIKA
Temeljni propis kojim se u Federaciji Bosne i Hercegovine daje
definicija pojma pripravnik jeste Zakon o radu (ZOR - Slubene
novine FBiH, br. 43/99, 32/00 i 29/03).
Prema ovom pravnom propisu, pripravnikom se smatra lice sa
zavrenom srednjom ili viom kolom, odnosno fakultetom koje
prvi put zasniva radni odnos u tom zanimanju, a koje je, prema
zakonu, obavezno poloiti struni ispit ili mu je za rad u zanimanju
potrebno prethodno radno iskustvo.2
Slijedom ovog zakonskog odreenja pojma pripravnika, vidimo da
je akcenat stavljen na injenicu zasnivanja radnog odnosa prvi put u
tom zanimanju, uz uslov da je zakonom propisana obaveza polaganja
strunog ispita ili je za rad u tom zanimanju potrebno prethodno
radno iskustvo. Znai, nije bitno da li lice koje se prvi puta zapoljava
u tom zanimanju ima ili nema ranije steenog radnog staa na drugim
poslovima, bitno je da nema staa u tom zanimanju; on e se moi
primiti u svojstvu pripravnika radi osposobljavanja za samostalan
rad u svojoj struci. Ovo su vrlo este situacije u preduzeima. Naime,
mnogi zaposlenici se tokom svog radnog angaovanja vanredno
obrazuju i stiu diplome vie ili visoke strune spreme. U situacijama
kada se pojave upranjena radna mjesta koja odgovaraju stepenu
steene strune spreme, oni na ta radna mjesta apliciraju u svojstvu
pripravnika.
Ako zakonom, za odreeno zanimanje, nije propisana obaveza
polaganja strunog ispita, a opim aktima poslodavca nije propisano
da je potrebno prethodno radno iskustvo za rad u tom zanimanju,
onda lice koje se prvi puta zaposli ne mora biti pripravnik.
Kada su u pitanju pripravnici u organima dravne slube, onda
pojmovno odreenje pripravnika nalazimo u Pravilniku o
jedinstvenim kriterijima i postupku izbora i prijemu pripravnika
sa visokom strunom spremom u organe dravne slube Federacije
Bosne i Hercegovine (Slubene novine FBiH, broj 4/13).
Prema odredbama lana 2. stav 1. Pravilnika, pod pojmom
pripravnika podrazumijeva se lice koje poslije steene visoke
strune spreme nema radnog iskustva, ve se prvi put zapoljava
sa ciljem obavljanja pripravnikog staa.
Vidimo, dakle, da se i ovdje stavlja akcenat na zapoljavanje prvi puta
sa ciljem obavljanja pripravnikog staa, kao i na injenicu da lice
koje je steklo visoku strunu spremu nema radnog iskustva. Stavom
2. istog lana reeno je da se lice, koje nakon steene visoke strune
spreme ima ostvaren radni sta u struci od jedne godine ili vie, ne
moe primati u radni odnos kao pripravnik.
Ako, pak govorimo o pripravnicima namjetenicima u organima
dravne slube, onda pojmovno odreenje pripravnika nalazimo u
Zakonu o namjetenicima u organima dravne slube u Federaciji
Bosne i Hercegovine (Slubene novine FBiH, broj 49/05), tanije u
lanu 37. koji precizira: Osoba koja se prvi put zapoljava nakon
1 European Commission Press Release 05/12/2013.
2 lan 26. stav 3. ZOR-a
zavrene kole prima se u radni odnos u organ dravne slube u
svojstvu pripravnika radi strunog osposobljavanja za samostalan
rad u struci.
ZAPOLJAVANJE PRIPRAVNIKA
Kod zapoljavanja pripravnika neophodno je razmotriti vie varijanti.
Prevashodno kod poslodavaca na koje se, o pitanju radnih odnosa,
primjenjuje ZOR. Pravna norma iz lana 26. stav 1. ZOR-a govori da
poslodavac moe zakljuiti ugovor o obavljanju pripravnikog staa
sa pripravnikom na onoliko vremena koliko traje pripravniki sta
propisan za zanimanje na koje se odnosi. Slijedom toga, poslodavcu
je stavljeno na dispoziciju da, ako eli i ima potrebe, moe da zakljui
ugovor sa pripravnikom. Nain i postupak angaovanja pripravnika
detaljnije se propisuje opim aktima poslodavca, prevashodno
pravilnikom o radu koga poslodavac donosi i objavljuje.
Kada se radi o zapoljavanju pripravnika u organima dravne slube,
onda treba odvojeno posmatrati pripravnike koji se osposobljavaju za
budue dravne slubenike, od pripravnika koji se osposobljavaju za
budue namjetenike u organima dravne slube.
Kada je rije o pripravnicima koji se osposobljavaju za budue
dravne slubenike, onda prema odredbama lana 37. Zakona o
dravnoj slubi u FBiH (Sl. novine FBiH, br. 29/03, 23/04, 39/04,
54/04, 67/05, 08/06 i 04/12), rukovodilac organa dravne slube
moe zatraiti od Agencije za dravnu slubu da u dravnu slubu
primi pripravnika, koji se zapoljava na osnovu javnog konkursa
kojeg objavljuje Agencija. Slijedom ove zakonske odredbe, proizlazi
da se prijem pripravnika u dravnu slubu iskljuivo vri putem
javnog konkursa kojeg objavljuje Agencija. Jedinstveni kriteriji i
postupak prijema pripravnika u organe dravne slube propisani su
Pravilnikom. Prema odredbama tog pravilnika, Agencija raspisuje
konkurs za prijem pripravnika na osnovu zahtjeva rukovodioca
organa dravne slube. Zahtjev rukovodioca organa dravne slube,
koji se dostavlja Agenciji, mora da sadri vrstu visoke strune spreme
i broj pripravnika koji se trai. Na temelju tako dostavljenog zahtjeva,
Agencija raspisuje javni konkurs koji sadri:3
a) naznaku da se radi o prijemu pripravnika,
b) naziv i sjedite organa dravne slube,
c) opte uslove utvrene u lanu 25. Zakona o dravnoj slubi u
Federaciji Bosne i
Hercegovine,
d) vrstu visoke strune spreme,
e) naznaku da se izbor i prijem pripravnika vri u skladu sa
jedinstvenim kriterijima utvrenim ovim pravilnikom,
f) napomenu da se radni odnos zasniva na jednu godinu ili due,
ako je to posebnim zakonom propisano,
g) spisak potrebnih dokumenata kojima se dokazuje ispunjavanje
uslova konkursa,
h) rok za podnoenje prijava, mjesto i nain dostavljanja.
Javni konkurs se objavljuje u najmanje dva dnevna lista koji izlaze
na teritoriji cijele Federacije Bosne i Hercegovine i na zvaninoj webstranici Agencije.
Prema odredbama lana 5. Pravilnika, za izbor pripravnika u organe
dravne slube utvruju se sljedei kriteriji:
1. prosjek ocjena zavrenog studija,
2. trajanje nezaposlenosti nakon sticanja diplome visoke strune
spreme, prema evidenciji nadlene slube za zapoljavanje,
3. invalidnost.
3 lan 4. Pravilnika o jedinstvenim kriterijima i postupku izbora i prijemu pripravnika sa
visokom strunom spremom u organe dravne slube Federacije Bosne i Hercegovine
(Slubene novine FBiH, broj 4/13).
Nakon provedenog konkursa, Agencija dostavlja listu kandidata
rukovodiocu organa dravne slube na iji je zahtjev proveden javni
konkurs.
Rukovodilac organa dravne slube duan je, u roku od pet dana
od dana prijema liste kandidata, zatraiti miljenje Agencije o
kandidatu kojeg je izabrao sa dostavljene liste. Ukoliko u ovom roku
rukovodilac organa dravne slube ne zatrai miljenje od Agencije,
Agencija u naredna tri dana dostavlja rukovodiocu organa dravne
slube miljenje o kandidatu koji je na konkursu ostvario najvei broj
bodova. Za pripravnika se prima kandidat koji je ostvario najvei broj
bodova. Rukovodilac organa dravne slube duan je, nakon prijema
miljenja Agencije, u narednih pet dana donijeti rjeenje o prijemu
kandidata koji je ostvario najvei broj bodova.
Prijem pripravnika u organe dravne slube za struno
osposobljavanje za namjetenika vri se u skladu s odredbama Zakona
o namjetenicima (Slubene novine FBiH, broj 49/05). Prema
odredbama lana 37. tog zakona, osoba koja se prvi put zapoljava
nakon zavrene kole prima se u radni odnos u organ dravne slube u
svojstvu pripravnika radi strunog osposobljavanja za samostalan rad
u struci. Prijem pripravnika u radni odnos vri se putem javnog oglasa
koji se provodi na nain propisan u odredbama l. 23-26. ovog zakona.4
Pripravnik se prima u radni odnos na period trajanja pripravnikog
staa koji za pripravnike srednje kolske spreme iznosi est mjeseci, a
za pripravnike vie kolske spreme devet mjeseci i jo tri mjeseca po
4
lan 23.
Ako se upranjeno radno mjesto namjetenika ne moe popuniti putem internog oglasa
onda se popuna tog radnog mjesta vri putem javnog oglaavanja. Javni oglas objavljuje
se u najmanje tri razliita dnevna lista koja se distribuiraju na cijelom podruju Federacije.
Javni oglas sadri ope uvjete iz lana 24. ovog zakona i posebne uvjete utvrene pravilnikom o unutranjoj organizaciji organa dravne slube
za radno mjesto koje se popunjava. Rok za javni oglas ne moe biti krai od
15 dana raunajui od dana objavljivanja oglasa prema stavu 2. ovog lana.
Provoenje javnog oglasa vri se na nain propisan u lanu 22. ovog zakona.
lan 24.
U radni odnos u organ dravne slube na radno mjesto namjetenika moe biti primljena
osoba koja ispunjava sljedee ope uvjete: 1) da je dravljanin Bosne i Hercegovine; 2) da je
punoljetna; 3) da ima opu zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova radnog mjesta; 4)
da ima vrstu i stepen kolske spreme potrebne za obavljanje poslova radnog mjesta prema
pravilniku o unutranjoj organizaciji organa dravne slube; 5) da u posljednje dvije godine
od dana objavljivanja javnog oglasa nije otputena iz organa dravne slube kao rezultat
disciplinske kazne na bilo kojem nivou vlasti u Federaciji, odnosno u Bosni i Hercegovini; 6)
da nije obuhvaena odredbom lana IX 1. Ustava Bosne i Hercegovine.
Za rad na pomono-tehnikim i pomonim poslovima u organu dravne slube, radni odnos
moe zasnovati i osoba sa navrenih 15 godina ivota.
lan 25.
Rukovodilac organa dravne slube odluuje o prijemu namjetenika u radni odnos sa liste kandidata koji ispunjavaju sve uvjete javnog oglasa. Prijem u radni odnos vri se rjeenjem koje sadri:
1) ime i prezime namjetenika koji se prima u radni odnos; 2) naziv radnog mjesta i organizacione
jedinice u kojoj se radno mjesto nalazi; 3) platni razred; 4) vrijeme trajanja radnog odnosa
(neodreeno ili odreeno vrijeme); 5) trajanje probnog rada i 6) datum stupanja na posao.
Namjetenik stupa na posao nakon to rjeenje o prijemu u radni odnos postane konano.
Kandidati koji nisu primljeni u radni odnos, a ispunjavaju sve uvjete javnog oglasa predstavljaju rezervnu listu uspjenih kandidata i ta lista se uva do isteka probnog rada za primljenog
kandidata i koristi se pod uvjetima utvrenim u stavu 1. lana 29. ovog zakona.
lan 26.
Kandidat koji nije primljen u radni odnos ima pravo da po prijemu obavjetenja o izboru
primljenih kandidata, na obavjetenje, odnosno rjeenje o prijemu u radni odnos izjavi albu
Odboru za albe u roku od osam dana od dana prijema rjeenja, odnosno obavjetenja.
alba iz stava 1. ovog lana zadrava izvrenje rjeenja o prijemu u radni odnos.
Rjeenje Odbora za albe doneseno po albi je konano.
isteku staa u kojem pripravnik polae struni ispit. Taj ispit polae
se pred odgovarajuom komisijom iz lana 31. stav 2. ovog zakona, a
prema propisu koji se donosi na osnovu lana 32. stav 6. ovog zakona.
ta se deava nakon zavrenog pripravnikog staa i uspjeno
poloenog strunog ispita?
Za razliku od pripravnika za dravnog slubenika, koji nakon
zavrenog pripravnikog staa stie pravo da se prijavi na javni
konkurs za prijem dravnog slubenika, bez obzira to npr. postoji
upranjeno radno mjesto dravnog slubenika, pripravnik za
namjetenika koji uspjeno poloi struni ispit postavlja se bez
javnog oglasa na radno mjesto namjetenika svoje struke, ako u
organu dravne slube ima upranjeno odgovarajue radno mjesto
namjetenika i ako postoji potreba za popunom tog radnog mjesta, a
ako ne postoji takvo radno mjesto pripravniku prestaje radni odnos
u organu dravne slube, o emu rukovodilac organa dravne slube
donosi posebno rjeenje.5
Vrlo esto se javljaju situacije da se namjetenici, koji rade u organima
dravne slube, obrazuju uz rad i steknu fakultetsku diplomu sa
visokom strunom spremom.
Postavlja se pitanje, kakva je njihova situacija u pogledu rasporeivanja
na eventualno upranjeno radno mjesto dravnog slubenika, nakon
to steknu fakultetsku diplomu?
S obzirom na navedeno zakonsko rjeenje i kriterije za izbor
pripravnika prema Pravilniku, pripravnik koji je kao namjetenik
stekao VII stepen strune spreme nema prioritet na javnom konkursu.
On moe, kao i svi drugi koji ele da konkuriu, konkurisati na
raspisani javni konkurs za pripravnike. Ako bi na tom konkursu bio
izabran, on e zasnovati radni odnos u svojstvu pripravnika. Njegovo
pripravnitvo e trajati godinu dana, nakon ega e mu prestati radni
odnos. On e stei pravo da ravnopravno sa drugima konkurie
na javni konkurs za popunu upranjenih radnih mjesta dravnih
slubenika.
Iz navedenog jasno proizlazi da nema mogunosti da po automatizmu
namjetenik koji je stekao strunu spremu VII stepena, nakon
odraenog pripravnitva, bude rasporeen na upranjeno radno
mjesto dravnog slubenika u organu dravne slube, ve se popuna
upranjenog radnog mjesta u organu dravne slube iskljuivo vri
na osnovu javnog konkursa kojeg objavljuje Agencija za dravnu
slubu.
RADNOPRAVNI STATUS PRIPRAVNIKA

Za razumijevanje radnopravnog statusa pripravnika, neophodno je
podsjetiti na zakonsku definiciju pojma zaposlenik. Naime, prema
odredbama lana 4. ZOR-a zaposlenik, u smislu ovog zakona, fiziko
je lice koje je zaposleno na osnovu ugovora o radu.
Znai, zaposlenik je lice koje je kod poslodavca zaposleno na osnovu
ugovora o radu. Postavlja se pitanje o tome da li je pripravnik zaposlen
kod poslodavca na osnovu ugovora o radu?
Odgovor na ovo pitanje je razliit i zavisi od toga da li se na radnopravni
status pripravnika primjenjuje ZOR kao temeljni propis ili se na
radnopravni status primjenjuju odredbe drugih lex specialis zakona.
Kod svih poslodavaca kod kojih se na radnopravni status pripravnika
primjenjuju odredbe ZOR-a kao opeg propisa, radnopravni status
pripravnika razliit je od radnopravnog statusa zaposlenika.
Zaposlenik je zaposlen na osnovu ugovora o radu, dok se sa
pripravnikom zakljuuje ugovor o obavljanju pripravnikog staa na
onoliko vremena koliko traje pripravniki sta propisan za zanimanje
na koje se odnosi.6 Ovaj ugovor se zakljuuje izmeu poslodavca i
pripravnika u pismenoj formi.
5 lan 38. Zakona o namjetenicima (Slubene novine FBiH, broj 49/05).
Dok zaposlenik kod poslodavca na osnovu ugovora o radu zasniva
radni odnos, pripravnik, prema ovom zakonskom odreenju
nema taj status. Naime, odredbom lana 2. ZOR-a propisano je da
zakljuivanjem ugovora o radu izmeu poslodavca i zaposlenika
zasniva se radni odnos.
To znai, da bi se zasnovao radni odnos, neophodno je da se ispune
dva uslova:
1. Mora se zakljuiti ugovor o radu;
2. Ugovorne strane iz ugovora o radu moraju biti poslodavac i
zaposlenik.
U sluaju pripravnika, ova dva uslova nisu ispunjena, on nema status
zaposlenika i sa njime se ne zakljuuje ugovor o radu ve ugovor o
obavljanju pripravnikog staa.
Odredbama lana 32. nacrta novog zakona o radu promijenjen
je radnopravni status pripravnika i on e prema tim odredbama
biti u radnom odnosu. Naime, tom odredbom se propisuje: Radi
osposobljavanja za samostalan rad, sa licem koje se prvi put zapoljava
u zanimanju za koje se kolovalo, poslodavac moe zakljuiti ugovor
o radu sa pripravnikom.
Ovaj ugovor se zakljuuje na odreeno vrijeme, a najdue na jednu
godinu.
Kakav radnopravni status ima pripravnik u organima dravne
slube?
Odredbama lana 37. Zakona o dravnoj slubi u FBiH propisano je
da rukovodilac organa dravne slube moe zatraiti od Agencije
da u dravnu slubu primi pripravnika, koji se zapoljava na osnovu
javnog konkursa kojeg objavljuje Agencija.
Znai, zapoljavanje pripravnika u organima dravne slube, u
cilju odraivanja pripravnikog staa koji traje godinu dana, vri
se iskljuivo na temelju javnog konkursa kojeg provodi Agencija za
dravnu slubu. Procedura provoenja javnog konkursa i kriteriji
koji se uzimaju pri tome u obzir pojanjeni su kod zapoljavanja
pripravnika u organima dravne slube.
PRAVO NA PLAU ILI NOVANU NAKNADU

U zavisnosti o tome da li se radi o pripravniku u organu dravne
slube ili se radi o pripravniku u preduzeima i drugim ustanovama
na koje se u pogledu radnopravnog statusa primjenjuje ZOR, zavisi i
pravo na plau, odnosno na novanu naknadu.
Za vrijeme obavljanja pripravnikog staa, pripravnik na koga se
primjenjuje ZOR kao temeljni propis ima pravo na novanu naknadu
u iznosu od najmanje 80% od najnie plae.7 Najnia plaa propisana
je odredbama lana 8. Opeg kolektivnog ugovora za teritoriju
Federacije Bosne i Hercegovine (Slubene novine FBiH, broj 54/05).
Ovom zakonskom odredbom propisan je iznos najmanje novane
naknade za pripravnika, sa tim to je ostavljena mogunost da se
poslodavac i pripravnik dogovore i o veem iznosu ove novane
naknade, ovisno o strunoj spremi pripravnika. Ovdje je, dakle,
ostavljeno na dispoziciju poslodavcu i zaposleniku da se i drugaije
dogovore, to ostavlja mogunost da pripravnik dobije veu novanu
naknadu. U praksi je to obino sluaj sa deficitarnim zanimanjima
kojih nema na tritu radne snage i koji prilikom konkurisanja imaju
znatno povoljniju poziciju. Naime, i trite radne snage funkcionira
na bazi ponude i potranje, tako da, to je ponuda radne snage manja,
uz veu tranju, cijena rada je vea.
to se tie ovog prava, kada je u pitanju pripravnik u organima
dravne slube, onda prema odredbama lana 25. Zakona o plaama
i naknadama u organima vlasti Federacije Bosne i Hercegovine
(Slubene novine FBiH, br. 45/10 i 111/12) visina plae za pripravnike
visoke, vie i srednje strune spreme se odreuje u iznosu:
za visoku kolsku spremu u iznosu od 80% od poetne osnovne plae
utvrene za radno mjesto strunog saradnika;
za viu kolsku spremu u iznosu od 80% od poetne osnovne plae
utvrene za radno mjesto samostalnog referenta;
za srednju strunu spremu u iznosu od 80% od poetne osnovne
plae utvrene za radno mjesto referenta.
Treba napomenuti da poetna osnovna plaa predstavlja samo iznos
plae bez dijela plae po osnovu penzijskog staa.
OSTALA PRAVA IZ RADNOG ODNOSA

Pripravnik ima pravo na odmor u toku radnog dana, dnevni odmor
izmeu dva uzastopna radna dana i sedmini odmor.8
Ova prava potpuno su identina sa pravima zaposlenika u radnom
odnosu. Tako e pripravnik imati pravo na odmor u toku radnog dana u
trajanju od najmanje 30 minuta, kao i pravo da mu se, na njegov zahtjev,
jednom sedmino obezbijedi odmor u toku radnog dana u trajanju
od jednog sata. Pripravnik ima pravo i na dnevni odmor izmeu dva
uzastopna radna dana u trajanju od najmanje 12 sati neprekidno, kao
i pravo na sedmini odmor u trajanju od najmanje 24 sata neprekidno.
Postavlja se pitanje i o tome ima li pripravnik pravo na godinji odmor?
Prema ovakvom zakonskom odreenju, pripravnik nema pravo
na godinji odmor. Ovo je i razumljivo jer pripravnik nema status
zaposlenika niti on zakljuivanjem ugovora o obavljanju pripravnikog
staa zasniva radni odnos.
Pripravnik ima pravo na osiguranje za sluaj povrede na radu i
profesionalne bolesti koje osigurava poslodavac, a pravo na zdravstveno
osiguranje osigurava nadlena sluba za zapoljavanje.9 Treba
napomenuti da se kopija ugovora o obavljanju pripravnikog staa,
obavezno dostavlja nadlenoj slubi za zapoljavanje u roku od pet dana
od dana njegovog zakljuivanja. Ova dostava se vri radi evidencije i
kontrole.
ZAKLJUAK
Iako postoji nekoliko varijanti i mogunosti da mladi ljudi nakon
zavrenog obrazovanja steknu potrebno radno iskustvo kako bi na tritu
radne snage aktivno i ravnopravno uestvovali, moramo konstatovati
da je to jo uvijek nedovoljno da bi se svima omoguilo pripravnitvo.
Svakako, u tom pravcu, treba pozdraviti poteze nekih opina u naoj
dravi koje sve ee realiziraju programe strunog osposobljavanja
pripravnika sa zavrenim VII stepenom strune spreme sa svog podruja,
bilo da to rade kroz struno osposobljavanje u opinskim slubama za
upravu, bilo da to rade u okviru javnih i privatnih preduzea sa kojima
opine zakljuuju ugovore o finansiranju tog osposobljavanja.
arolikost i razliitost pravnog regulisanja radnopravnog statusa
pripravnika u preduzeima i organima dravne slube, razliit
radnopravni status, pogodno je tlo za iskazivanje nezadovoljstva i samim
tim stvara neravnopravan poloaj u pogledu ostvarivanja ekonomskih,
socijalnih i drugih prava.
Treba rei da aktuelni nacrt zakona o radu ide u pravcu otklanjanja tih
nedostataka, jer se u sutini mijenja radnopravni status pripravnika.
On bi, prema tom buduem pravnom propisu, trebao biti u radnom
odnosu, temeljem kojeg e ostvarivati sva prava iz radnog odnosa kao i
ostali radnici.
Za oekivati je da e, kako zemlja bude napredovala u pravcu evropskih
integracija, i ovo polje biti kvalitetnije rijeeno te da e u sutini otvoriti
vee mogunosti za angaovanje mladih kadrova na lakem i brem
zapoljavanju.
Svakako da u tom pravcu idu i smjernice Evropske komisije kojima
je svrha da se pripravnicima omogui sticanje visokokvalitetnog
radnog iskustva na siguran i ravnopravan nain te poveaju anse za
njihovo zapoljavanje na visokokvalitetnim radnim mjestima.
Relevantni propisi:
1. Zakon o radu Federacije BiH (Slubene novine Federacije
BiH, br. 43/99, 32/00 i 29/03)
2. Zakon o dravnoj slubi u FBiH (Slubene novine FBiH, br.

29/03, 23/04, 39/04, 54/04, 67/05, 08/06 i 04/12)
3. Zakon o namjetenicima u organima dravne slube u
Federaciji Bosne i Hercegovine

(Slubene novine FBiH, broj 49/05)
4. Zakon o plaama i naknadama u organima vlasti Federacije
Bosne i Hercegovine (Slubene novine FBiH, br. 45/10 i
111/12)
5. Pravilnik o jedinstvenim kriterijima i postupku izbora
i prijemu pripravnika sa visokom strunom spremom u
organe dravne slube Federacije Bosne i Hercegovine
(Slubene novine FBiH, broj 4/13)
Alan Vajda, mag. iur.
BORAVAK I RAD STRANIH

DRAVLJANA U CRNOJ GORI
ODLUKA O UTVRIVANJU GODINJE
KVOTE RADNIH DOZVOLA
ZA STRANCE 2014. GODINU
SIE
Navedenim radom autor daje prikaz uvjeta boravka i rada stranaca, odnosno
postupka donoenja Odluke o utvrivanju godinje kvote radnih dozvola za
zapoljavanje stranaca u Crnoj Gori za 2014. godinu.
Kljune rijei: strani dravljanin, radna dozvola, osobna radna dozvola,
dozvola za zapoljavanje i dozvola za rad
I Uvod
Primjenom novih zakonskih i podzakonskih propisa koji reguliraju podruje zapoljavanja
i rada stranaca u Crnoj Gori i to novog Zakona o strancima (Slubeni list Crne Gore, br.
82/08, 72/09, 32/11 i 53/11) i Zakona o zapoljavanju i radu stranaca (Slubeni list Crne Gore,
br. 22/08 i 32/11) provedeno je usklaivanje postojee procedure zapoljavanja stranaca
sa pravnom teevinom Europske unije (acquis communautaire), odnosno aktualnim
potrebama na tritu rada Crne Gore.
Takoer je od poetka primjene novih propisa, stavljena izvan snage Uredba o radnom
angairanju nerezidentnih fizikih osoba (Slubeni list Crne Gore, br. 28/03.) koja je bila
koritena kao prijelazno rjeenje za zapoljavanje osoba sa prebivalitem u zemljama iz
okruenja. Novi Zakon o zapoljavanju i radu stranaca (Slubeni list Crne Gore, br. 22/08. i
32/11.) ne poznaje pojam nerezidentne osobe, ve regulira zapoljavanje osoba koje nemaju
dravljanstvo Crne Gore, osim izuzetaka propisanih samim Zakonom o strancima.
Obzirom, da se tijekom 2014. godine oekuje nastavak razdoblja pojaanih gospodarskih
aktivnosti, dolazi do potrebe za estim angairanjem strane radne snage uz primjenu novih
procedura zapoljavanja i rada stranaca u Crnoj Gori.
Stoga, radi uspostave ravnotee izmeu potrebe zapoljavanja domae radne snage s
jedne strane, te naglaenih potreba poslodavaca u odreenim djelatnostima, s druge
strane (naroito tijekom turistike sezone), bilo je potrebno pristupiti donoenju Odluke o
utvrivanju godinje kvote radnih dozvola za zapoljavanje stranih dravljana u Crnoj Gori
za 2014. godinu kako ne bih dolo do znaajnih poremeaja na domaem tritu rada.
II Pojanjenje osnovnih pojmova

Strani dravljanin je osoba koja nije dravljanin Crne Gore, bilo da je dravljanin druge
drave ili osoba bez dravljanstva koja se moe zaposliti, odnosno raditi u Crnoj Gori.
Radna dozvola je dokument na temelju kojeg se strani dravljanin moe zaposliti, odnosno
raditi, time da istu izdaje Zavod za zapoljavanje Crne Gore (www.
zzzcg.org).
Osobna radna dozvola je dozvola koja stranom dravljaninu
omoguava slobodan pristup tritu rada, nezavisno od stanja i
odnosa na tritu u Crnoj Gori.
Navedena vrsta radne dozvole se izdaje na zahtjevstranog dravljanina
na neodreeno vrijeme, a izuzetno na vremenski period do jedne
godine, time da mu ista omoguava izjednaen status s dravljanom
Crne Gore u pogledu prava po osnovu nezaposlenosti i rada.
Dozvola za zapoljavanje je radna dozvola na osnovu koje poslodavac
zakljuuje ugovor o radu sa strancem, za obavljanje poslova utvrenih
aktom o sistematizaciji radnih mjesta, a koja se izdaje na zahtjev
poslodavca na odreeno vrijeme do jedne godine, sa mogunou
produenja najdue do dvije godine.
Dozvola za rad predstavlja vrstu dozvole sa unaprijed odreenim
vremenskim trajanjem koja se izdaje na odreeni vremenski period
(zavisno od njezine namjene), na osnovu koje poslodavac zakljuuje
ugovor o radu, odnosno strani dravljanin kod pravne osobe sa
sjeditem u Crnoj Gori ili organizacijske jedinice stranog trgovakog
drutva, registriranog u Crnoj Gori, obavlja usluge ili drugi oblik
rada, na osnovu graansko-pravnog ugovora.
III Usklaivanje zakonodavstva Crne Gore sa pravnom

teevinom Europske unije
Obavezu uvoenja jedinstvenog postupka izdavanja jedinstvene
dozvole za rad i boravak namee i proces pristupnih pregovora Crne
Gore i Europske unije. Polazei od obaveze usklaivanja crnogorskog
zakonodavstva u oblasti legalnih migracija sa zakonodavstvom
EU, Direktiva Evropskog Parlamenta i Savjeta 2011/98/EU od
13. decembra 2011. godine o jedinstvenoj proceduri izdavanja
jedinstvene dozvole boravka i rada dravljanima treih drava,
upravo propisuje uvoenje ovakve jedinstvene procedure. Kao svoj
osnovni cilj, navedena direktiva istie potrebu pojednostavljenja
procedura izdavanja dozvola za boravak i rad dravljanima treih
drava i ostvarivanja pripadajuih prava.
U okviru procesa pristupnih pregovora za Poglavlje 24 - sloboda,
pravda i sigurnost, Ministarstvo unutranjih poslova, u suradnji sa
drugim nadlenim organima, radi na potpunoj implementaciji ove
direktive u crnogorski pravni sustav, imajui u vidu kompleksnost
svih potrebnih zakonodavnih, institucionalnih, administrativnih i
tehnikih aktivnosti.
Kako bi jedinstvena procedura izdavanja boravine i radne dozvole
mogla otpoeti sa realizacijom u Ministarstvu unutranjih poslova,
neophodno je ispuniti sljedee zakonodavne, administrativne i
informacione preduvjete i to:
1. Donoenje sveobuhvatnih izmjena i dopuna Zakona o strancima

i podzakonskih akata, kao i donoenje novih podzakonskih akata
2. Donoenje odgovarajuih izmjena i dopuna Zakona o centralnom
registru stanovnitva
3. Donoenje odgovarajuih izmjena Uredbe o organizaciji i nainu
rada dravne uprave
4. Donoenje odgovarajuih izmjena i dopuna Pravilnika o
unutranjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta
Ministarstva unutranjih poslova i Zavoda za zapoljavanje, s
obzirom na novopreuzete nadlenosti
5. Potrebno je izvriti odgovarajue IT izmjene i dopune elektronski
voenog registra stranaca sa odobrenim privremenim boravkom

i stalnim nastanjenjem u okviru Centralnog registra stanovnitva
6. Poveanje broja slubenika Ministarstva unutranjih poslova podrunih jedinica i filijala Ministarstva i organiziranje obuka
slubenika Ministarstva koji bi bili angairani na poslovima
zapoljavanja i rada stranaca
7. Proirenje postojeih prostornih kapaciteta podrunih jedinica i
filijala MUP-a
Imajui u vidu brojne zakonodavne, administrativne,
informacione i prostorne pretpostavke koje je neophodno
ispuniti prije uvoenja jedinstvenog postupka izdavanja radne i
boravine dozvole, nadleni organi su miljenja da je objektivan
vremenski rok za poetak implementacije jedinstvenog postupka
izdavanja radne i boravine dozvole dvije godine.
IV Procedura donoenja Odluke o godinjoj kvoti radnih

dozvola za zapoljavanje stranaca
Temeljem zakonskog ureenja pravnih instituta rada stranaca
u Crnoj Gori koji se temelji na odredbama Zakona o strancima
(Slubeni list Crne Gore, br. 82/08, 72/09, 32/11), odnosno Zakona
o zapoljavanju i radu stranaca (Slubeni list Crne Gore, br. 22/08.
i 32/11), te uspostavljenog sustava kvota Vlada Crne Gore sukladno
migracijskoj politici, stanju i kretanju na tritu rada svake godine
utvruje kvotu radnih dozvola za zapoljavanje stranaca. Radi
pravovremenog planiranja potrebne strane radne snage i provoenja
procedura, godinja kvota radnih dozvola se utvruje najkasnije do
31. listopada tekue za slijedeu kalendarsku godinu.
Godinja kvota radnih dozvola se utvruje na prijedlog ministarstva
nadlenog za poslove rada, uz prethodno pribavljena miljenja
ministarstava nadlenih za pojedine djelatnosti za koje se utvruje
kvota i miljenje Socijalnog savjeta Crne Gore. Meutim, Vlada
Crne Gore moe ograniiti, poveati broj radnih dozvola, odnosno
izvriti preraspored broja radnih dozvola po namjenama, ako je to
uvjetovano promjenama odnosa ponude i tranje na tritu rada.
Meutim, godinjom kvotom radnih dozvola nisu obuhvaene sve
radne dozvole, jer zakonska regulativa propisuje i odreene izuzetke
od godinje kvote za zapoljavanje stranaca u Crnoj Gori.
Naime, godinja kvota se ne utvruje za radne dozvole koje se izdaju
stranom dravljaninu:
sa osobnom radnom dozvolom;
koji se zapoljava u Crnoj Gori temeljem meunarodnog ugovora
na bazi reciprociteta;
koji izvodi nastavu u ustanovama obrazovanja, na jeziku i pismu
pripadnika manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih
zajednica;
profesionalnom sportau ili sportskom radniku koji temeljem
zakljuenog ugovora radi u
Crnoj Gori;
lanu porodice crnogorskog dravljanina (supruniku i djeci do
navrene 21. godine ivota);
lanu porodice stranca kome je odobreno stalno nastanjenje u
Crnoj Gori (supruniku i djeci do navrene 21. godine ivota);
lanu porodice izbjeglice (supruniku i djeci do navrene 21.
godine ivota);
zastupniku trgovakog drutva, odnosno poduzetniku;
upuenom strancu na dodatnom osposobljavanju i usavravanju u
Crnoj Gori;
upuenom
strancu
(rukovoditelju,
specijalistu,
odnosno
menaderu);
pruatelju ugovorne usluge.
Radne dozvole utvrene godinjom kvotom izdaju se slijedeim redom:
1. za produljenje ve izdanih radnih dozvola
2. za novo zapoljavanje.
Takoer je vano napomenuti da se u godinju kvotu ne uraunavaju
radne dozvole koje se izdaju stranim dravljanima:
1. koji su lanovi diplomatskog, odnosno konzularnog predstavnitva

na teritoriju Crne Gore;
2. koji na osnovu meunarodnog prava imaju imunitet;

3. koji u Crnoj Gori obavljaju poslove na osnovu meunarodnih ugo
vora koje Crna Gora zakljui sa drugom dravom meunarodnom

organizacijom ili Europskom Unijom o struno-tehnikoj pomoi
ili na osnovu potvrenih meunarodnih ugovora;
4. izbjeglicama koje ispunjavaju jedan od sljedeih uvjeta:
a) borave najmanje tri godine u Crnoj Gori,
b) su u braku sa crnogorskim dravljaninom i
c) imaju jedno dijete koje ima crnogorsko dravljanstvo;
5. osnivaima, prokuristima, lanovima organa upravljanja i
rukovoenja i revizorima trgovakog drutva, koji u tom drutvu
obavljaju poslove, ako obavljanje tih poslova nema karakter radnog
odnosa;
6. akademskom osoblju koje je pozvano u svojstvu profesora ili
predavaa i naunog radnika da sudjeluje u nekom naunoistraivakom projektu od znaaja za Crnu Goru;
7. lanovima meunarodnih misija koji obavljaju posao istraivanja
u Crnoj Gori, koji je odobrila Vlada Crne Gore
8. dopisnicima akreditiranim u Crnoj Gori ili izvjestiteljima stranih
medija;
9. umjetnicima i tehnikom osoblju za operu, balet, kazalite,
koncerte, likovne i druge kulturne manifestacije, ako u Crnoj
Gori ne borave due od 30 dana, odnosno tri mjeseca godinje sa
prekidima;
10. koji u Crnu Goru dolaze radi sudjelovanja na sportskim
natjecanjima;
11. koji obavljaju poslove koji se odnose na isporuku, montau ili
servis ureaja ili opreme, ako njihov rad ne traje due od 30 dana
neprekidno, odnosno ukupno tri mjeseca godinje sa prekidima;
12. koji sudjeluju na sajamskim ili izlobenim manifestacijama na
kojima izlae njihov poslodavac;
13. koji sudjeluju na organiziranim strunim skupovima i
seminarima;
14. poslovnim posjetiteljima;
15. uenicima ili studentima, koji u Crnoj Gori obavljaju praksu na
osnovu meunarodnog ugovora o razmjeni uenika, odnosno
studenata;
16. koji su lanovi posade brodova, posade letjelica ili zaposleni u
trgovakim drutvima
cestovnom i eljeznikog prometa, sa
sjeditem registriranim u inozemstvu;
17. vjerskim slubenicima dok obavljaju vjersku slubu;
18. koji djeluju u okviru registriranih humanitarnih organizacija;
19. zaposlenim u cirkusima ili zabavnim parkovima, ako u Crnoj Gori
ne borave due od tri mjeseca neprekidno;
20. civilnim i vojnim slubenicima vlada drugih drava, koji u Crnu
Goru dolaze na osnovu ugovora o suradnji sa Vladom Crne Gore.
V Ukupna godinja kvota odobrenih radnih dozvola za
strance za 2014. godinu
Sukladno Zakonu o zapoljavanju i radu stranaca, Vlada Crne Gore je
u obvezi najkasnije do 31. listopada tekue godine utvrditi godinju
kvotu radnih dozvola za strance za sljedeu kalendarsku godinu.
Meutim, Vlada Crne Gore je na sjednici odranoj 31. listopada 2013.
godine Odluku o godinjoj kvoti radnih dozvola za strance za 2014.
godinu koja je objavljena u Slubenom listu Crne Gore br. 54/13 od
22. studenog 2013. godine, te se primjenjuje poevi od 1. sijenja
2014 godine.
Obzirom na navedeno, ukupna godinja kvota radnih dozvola za
zapoljavanje stranih dravljana u Crnoj Gori za 2013. godinu iznosi
19.500 radnih dozvola to predstavlja neznatno poveanje u odnosu
na ukupnu godinju kvotu radnih dozvola za 2013. godinu koja je
iznosila 16.500 radnih dozvola. Takoer se iz godinje kvote za 2014.
godinu koja je utvrena u ukupnom broju od 19.500 radnih dozvola
izdvaja ukupan broj od 1.000 radnih dozvola koje ministarstvo
nadleno za poslove rada i zapoljavanja moe naknadno dodatno
rasporediti za odreenu namjenu, u skladu sa potrebama trita rada
na zahtjev Zavoda za zapoljavanje Crne Gore.
Takoer se preostala koliina radnih dozvola 18.500 utvruje za:
a) zapoljavanje stranaca - 16.200

b) prekogranine usluge stranaca - 2.300
U okviru godinje kvote za zapoljavanje stranaca utvruje se kvota
radnih dozvola:
za sezonsko zapoljavanje stranaca - 10.100
za realizaciju razvojnih projekata Vlade Crne Gore - 1.500.
Godinja kvota od 18.500 radnih dozvola, dijeli se prema namjeni na:
a) vaee radne dozvole - 3.000

b) radne dozvole koje se izdaju na osnovi meunarodnih ugovora
koji obuhvaaju ve dogovorene kvote - 100
b) nove radne dozvole - 15.400 i to:
dozvola za zapoljavanje stranaca - 1.500

dozvole za sezonsko zapoljavanje stranaca - 10.100
dozvole za prekogranine usluge stranaca - 800
dozvole za zapoljavanje stranaca za realizaciju razvojnih
projekata Vlade Crne Gore - 1.500
dozvole za prekogranine usluge stranaca za realizaciju razvojnih
projekata Vlade Crne Gore - 1.500.
Kvota od 10.100 radnih dozvola dijeli se prema djelatnostima u kojoj
se obavlja sezonski rad na:
4.500 za sezonske poslove u oblasti turizma i ugostiteljstva

3.400 za sezonske poslove u oblasti graevinarstva
1.200 za sezonske poslove u oblasti poljoprivrede
za druge sezonske poslove
VI Vizni reim Crne Gore

Vizni reim Crne Gore obuhvaen je postupak izdavanja pojedinih
vrsta viza radi boravka stranih dravljana na teritoriju Crne Gore, a
kako slijedi:
aerodromsko tranzitna viza (viza A), koja se izdaje strancu za
jedan ili vie prelazaka kroz meunarodni tranzitni prostor
aerodroma, za vrijeme prekida putovanja ili transfera izmeu
dvije faze meunarodnog leta, bez ulaska na teritorij Crne Gore,
time da se izdaje sa rokom vaenja do tri mjeseca.
tranzitna vizae (viza B), koja se izdaje strancu za jedno, dva ili
vie putovanja preko teritorija Crne Gore sa rokom vaenja do
est mjeseci, time da po njoj strain dravljanin moe boraviti u
Crnoj Gori najdue pet dana.
viza za kratki boravak (viza C), koja se izdaje za turistika,
poslovna ili druga putovanja, za jedan ili vie ulazaka u Crnu
Goru i za neprekidni boravak u trajanju ne duem od 90 dana u
vremenskom periodu od est mjeseci, time da se izdaje sa rokom
vaenja do jedne godine.
viza za dui boravak (viza D), koja se izdaje stranom dravljaninu
koji namjerava boraviti na teritoriju Crne Gore due od 90 dana,
ali ne due od est mjeseci u vremenskom periodu od jedne
godine, time da se izdaje za jedan ili vie ulazaka u Crnu Goru.
VII Dozvole za rad stranaca u Crnoj Gori

Prema odredbama Zakona o zapoljavanju i radu stranaca (Slubeni
list Crne Gore, br. 22/08 i 32/11) strani dravljanin se moe
zaposliti, odnosno raditi u Crnoj Gori pod uvjetom da:
posjeduje radnu dozvolu,
posjeduje odobrenje za stalno nastanjenje, odnosno odobrenje za
privremeni boravak,
da je zakljuio ugovor o radu ili ugovor o obavljanju poslova,
odnosno usluga
da je obveznik za prijavljivanje rada prijavio rad stranog
dravljanina.
Razlikujemo slijedee vrste radnih dozvola, a kako slijedi:
1. Osobna radna dozvola

2. Dozvola za zapoljavanje
a. Dozvola za sezonsko zapoljavanje (oblik dozvole za
zapoljavanje);
3. Dozvola za rad, u okviru koje se izdaju:

a. Dozvola za rad za prekogranine usluge stranaca;
b. Dozvola za rad za kretanje osoba unutar stranog trgovakog
drutva
c. Dozvola za osposobljavanje i usavravanje stranaca

d. Dozvola za rad za dodatno osposobljavanje i usavravanje
1. Osobna radna dozvola
Osobna radna dozvola predstavlja radnu dozvolu koja omoguava
strancu slobodan pristup tritu rada, nezavisno od stanja i odnosa
na tritu u Crnoj Gori. Stranac sa osobnom radnom dozvolom
ostvaruje prava po osnovi nezaposlenosti i po osnovi rada pod
istim uvjetima kao i crnogorski dravljanin, osim ako je posebnim
zakonom kao uslov predvieno crnogorsko dravljanstvo.
Postupak izdavanja osobne radne dozvole se provodi nakon prethodno
dobivenog odobrenja za trajni boravak stranog dravljanina,
priznatog statusa izbjeglice, odnosno osobe kojoj je odobrena dodatna
zatita, dok je kod izdavanja ostalih vrsta radnih dozvola taj postupak
obrnut.
Osobna radna dozvola izdaje se na neodreeno vrijeme, osim osobi
kojoj je odobrena dodatna zatita koja se izdaje na period do godinu
dana i raseljenoj osobi, kojima se izdaje na period vaenja odobrenja
za privremeni boravak.
Osobna radna dozvola za osobu kojoj je odobrena dodatna zatita,
moe se produiti za period za koji se produava dodatna zatita,
time da se zahtjev za produenje moe podnijeti do posljednjeg dana
vaenja izdane radne dozvole.
Osobna radna dozvola prestaje vaiti kada strani dravljanin otkae
osobnu radnu dozvolu, kada strani dravljanin stekne dravljanstvo
Crne Gore, prestankom statusa izbjeglice, prestankom statusa osobe
sa dodatnom zatitom, te smru stranog dravljanina.
Uz zahtjev za izdavanje osobne radne dozvole podnose se dokazi:
a) o stalnom nastanjenju, priznanju statusa izbjeglice, odnosno o

priznanju statusa osobe kojoj je odobrena dodatna zatita;
b) o identitetu (osobna iskaznica stranog dravljana, iskaznica
izbjeglice, odnosno iskaznica osobe kojoj je odobrena dodatna

zatita) i
c) priznatoj obrazovnoj ispravi stranog dravljana, u skladu sa
posebnim zakonom.
2. Dozvola za zapoljavanje
Dozvola za zapoljavanje predstavlja oblik radne dozvole temeljem
koje poslodavac zakljuuje ugovor o radu sa stranim dravljaninom
za obavljanje poslova utvrenih aktom o sistematizaciji radnih
mjesta za ijim obavljanjem postoji stalna potreba poslodavca.
Dozvola za zapoljavanje se izdaje na zahtjev poslodavca, i to za
vremenski period do jedne godine, time da se nakon isteka roka
vaenja moe produiti najdue do dvije godine, bez provjeravanja
ogranienja, koja se odnose na poslodavce.
Poslodavac je duan podnijeti zahtjev za produenje dozvole za
zapoljavanje najkasnije 30 dana prije isteka roka vaenja izdane
dozvole, time da se isti podnosi prema sjeditu poslodavca putem
organizacijske jedinice Zavoda za zapoljavanje Crne Gore.
Dozvola za zapoljavanje prestaje vaiti:
istekom vremenskog perioda na koji je izdana

prestankom ugovora o radu
kada strani dravljanin stekne dravljanstvo Crne Gore
smru stranog dravljanina.
a. Dozvola za sezonsko zapoljavanje stranaca

Dozvola za sezonsko zapoljavanje, kao oblik dozvole za zapoljavanje,
zasniva se na sklopljenom radnom odnosu na odreeno vrijeme u
okviru djelatnosti koje su sezonskog karaktera.
Izdaje se na vremenski period do osam mjeseci u kalendarskoj godini,
a ukoliko je izdana na krai vremenski period moe se produiti bez
provjere ogranienja za poslodavca, time da se zahtjev za produenje
moe podnijeti do posljednjeg dana vaenja izdane radne dozvole.
3. Dozvola za rad
Dozvola za rad je dozvola sa unaprijed odreenim vremenskim
trajanjem, na osnovi koje stranac kod pravne osobe sa sjeditem
u Crnoj Gori ili dijela stranog drutva registriranog u Crnoj Gori
obavlja poslove ili usluge na osnovi ugovora o obavljanju poslova,
odnosno usluga.
Dozvola za rad izdaje se na zahtjev poslodavca, pravne osobe sa
sjeditem u Crnoj Gori, odnosno organizacijske jedinice stranog
trgovakog drutva, registrirane u Crnoj Gori.
a. Dozvola za rad za prekogranine usluge stranaca

Prekogranine usluge stranaca su usluge koje se obavljaju na
osnovu ugovora zakljuenog izmeu stranog trgovakog drutva,
odnosno stranca i pravne osobe sa sjeditem u Crnoj Gori, za koga
se usluge vre. Navedene usluge moe pruati stranac zaposlen kod
stranog trgovakog drutva koje se bavi pruanjem te vrste usluge.
Iznimno, prekogranine usluge stranaca, za koje se zahtijeva visoko
obrazovanje i posebno specijalistiko znanje i iskustvo moe pruati
i stranac koji nije u radnom odnosu.
Dozvola za rad se izdaje na zahtjev pravne osobe sa sjeditem u
Crnoj Gori. Strano trgovako drutvo moe obavljati usluge sa
upuenim strancima koji su kod njega zaposleni najmanje jednu
godinu, time da se ova dozvola izdati vie puta, ali ne due od tri
mjeseca u kalendarskoj godini. Izuzetno, kad je vrenje usluga od
posebnog interesa za Crnu Goru, dozvola se moe izdati na dui
period, ali ne due od jedne godine.
Meutim, prije podnoenja zahtjeva za izdavanje dozvole za rad za
vrenje prekograninih usluga, pravna osoba je duna da temeljem
pisanog obrazloenja, ishoditi suglasnost Ministarstva zdravlja rada
i socijalnog staranja Crne Gore kako bih nakon toga mogla podnijeti
zahtjev za izdavanje dozvole Zavodu za zapoljavanje Crne Gore.
Uz zahtjev za izdavanje dozvole za rad za prekogranine usluge
podnosi se:
ugovor o obavljanju prekograninih usluga, zakljuen izmjenu
stranog trgovakog drutva i pravne osobe sa sjeditem u Crnoj
Gori;
dokaz o registraciji pravne osobe sa sjeditem u Crnoj Gori;
vaea putna isprava za stranca;
dokaz da je upueni stranac najmanje jednu godinu zaposlen

kod stranog trgovakog drutva i potvrda nadlenog organa o
mirovinskom osiguranju.
b. Dozvola za rad za kretanje osoba unutar stranog trgovakog

drutva
Dozvola za rad za kretanje osoba unutar stranog trgovakog drutva
izdaje se strancu zaposlenom u stranom trgovakom drutvu, za rad
u organizacijskoj jedinici tog drutva, registriranoj u Crnoj Gori.
Dozvola za rad za upuenog stranca izdaje se na zahtjev organizacijske
jedinice stranog trgovakog drutva registriranog u Crnoj Gori, time
da se moe izdati na period koji ne moe biti dui od jedne godine.
Izuzetno, ako se poslovi koje obavlja upueni stranac ne mogu zavriti
za vrijeme na koje je dozvola izdana, dozvola za rad se moe produiti
najdue do dvije godine.
Stranci koji se mogu uputiti su:
rukovoditelji (stranci zaposleni u stranom trgovakom drutvu koji
daju smjernice upravi drutva, vode poslovnu politiku i upueni
su u organizacijsku jedinicu tog trgovakog drutva registriranu
u Crnoj Gori)
menaderi (stranci zaposleni u stranom trgovakom drutvu na
poslovima upravljanja drutvom, koji su upueni u organizacijsku
jedinicu tog trgovakog drutva registriranu u Crnoj Gori)
specijalisti (stranci zaposleni u stranom trgovakom drutvu koji
su upueni u organizacijsku jedinicu registriranu u Crnoj Gori i
posjeduju specijalistika znanja za pruanje usluga iz djelatnosti
tog drutva).
Uz zahtjev za izdavanje dozvole za rad za kretanje osoba unutar
stranog trgovakog drutva podnosi se:
registracija organizacijske jedinice stranog trgovakog drutva u
Crnoj Gori;
dokaz o upuivanju stranca na rad u organizacijsku jedinicu;
dokaz o upuivanju stranca koji je najmanje godinu dana zaposlen
u stranom trgovakom drutvu i potvrda nadlenog organa o
mirovinskom osiguranju.
c. Dozvola za osposobljavanje i usavravanje stranaca

Dozvola za osposobljavanje i usavravanje stranaca
je vrsta
dozvole koja se moe izdati ako je Crna Gora zakljuila sporazum o
osposobljavanju i usavravanju stranaca sa dravom iji je predmetni
stranac dravljanin, ili, pak, i bez zakljuenog sporazuma, ako je
takvo osposobljavanje i usavravanje od interesa za Crnu Goru.
Osposobljavanje i usavravanje u Crnoj Gori provodi se temeljem
sklopljenog ugovora o radu, time da je zahtjev za izdavanje navedene
dozvole duan podnijeti poslodavac. Dozvola za osposobljavanje i
usavravanje stranaca se izdaje na period do jedne godine, s time se
moe produiti najdue do dvije godine, bez provjere ogranienja za
poslodavca.
Uz zahtjev za izdavanje dozvole za osposobljavanje i usavravanje
stranaca podnosi se:
dokaz o registraciji poslodavca, program osposobljavanja, odnosno
usavravanja, vaea putna isprava za stranca, dokaz o priznatoj
obrazovnoj ispravi stranca, u skladu sa Zakonom o priznavanju i
vrednovanju obrazovnih isprava u Crnoj Gori.
d. Dozvola za rad za dodatno osposobljavanje i usavravanje

Dozvola za rad za dodatno osposobljavanje i usavravanje izdaje
se na osnovu ugovora o dodatnom osposobljavanju i usavravanju,
zakljuenog izmeu pravne osobe sa sjeditem u Crnoj Gori i stranog
trgovakog drutva koji suvlasniki ili poslovno povezani.
Dozvola za rad za dodatno osposobljavanje i usavravanje strancu
moe se izdati na zahtjev pravne osobe sa sjeditem u Crnoj Gori,
time da se ova dozvola izdaje na vremenski period koji ne moe biti
dui od jedne godine. Zahtjev za izdavanje dozvole za rad za dodatno
osposobljavanje i usavravanje podnosi se Zavodu za zapoljavanje
Crne Gore.
Uz zahtjev za izdavanje dozvole za rad za dodatno osposobljavanje i
usavravanje podnosi se:
ugovor o dodatnom osposobljavanju i usavravanju, zakljuen
izmjenu pravne osobe sa sjeditem u
Crnoj Gori i stranog trgovakog drutva
koji su vlasniki ili poslovno povezani;
dokaz o registraciji pravnog lica sa
sjeditem u Crnoj Gori;
dokaz da je upueni stranac zaposlen u
stranom trgovakom drutva i potvrda
nadlenog organa o mirovinskom
osiguranju.
Uvjeti za ponitavanje radne dozvole

Radna dozvola se ponitava ako:
je izdana na osnovu neistinitih podataka
o strancu ili poslodavcu, pravnoj osobi,
odnosno organizacijskoj jedinici stranog
trgovakog drutva registriranoj u Crnoj
Gori;
poslodavac, pravna osoba, odnosno
organizacijska
jedinica
stranog
trgovakog drutva registrirana u Crnoj
Gori ne obavijesti Zavod za zapoljavanje
o poetku rada stranca, u roku od 15
dana od dana poetka rada stranca;
stranac obavlja poslove za koje mu nije
izdana radna dozvola (na strance kojima
je izdana osobna radna dozvola ne
primjenjuje se ova odredba);
strancu
nije
odobren
privremeni
boravak;
je strancu prestalo ili otkazano stalno
nastanjenje,
odnosno
privremeni
boravak, u skladu sa posebnim propisom.
Odbijanje zahtjeva za izdavanje radne

dozvole (ogranienja za poslodavce)
Poslodavcu e biti odbijen zahtjev za
izdavanje radne dozvole, ako je:
1. prije podnoenja zahtjeva obavijestio

2.
3.
4.
5.
Zavod za zapoljavanje Crne Gore da e

otpustiti zaposlene
est mjeseci prije podnoenja zahtjeva
otpustio zaposlene na neodreeno
vrijeme
odbio da zaposli osobu, koja je
evidentirana kao nezaposlena u Zavodu
za zapoljavanje Crne Gore koje je
ispunjavalo uslove za rad
u posljednje tri godine, prije podnoenja
zahtjeva bio kanjen za prekraj po
Zakonu o zapoljavanju i radu stranaca
iskazivao negativne rezultate poslovanja
u prethodnoj godini ili isplaivao zarade
ispod nivoa utvrenog kolektivnim
ugovorima, ili nije uplaivao poreze i
doprinose.
za izdavanje radne dozvole za zastupnika

trgovakog drutva, odnosno poduzetnika.
Osim sluaja pod tokom 4, Zavod za
zapoljavanje Crne Gore nee odbiti zahtjev
za stranca, koji je:
1. sa visokim obrazovanjem na
rukovodeim poslovima
2. lan porodice crnogorskog dravljanina
(suprunik i djeca do navrene 21.

godine)
3. lan porodice poslodavca ( suprunik i
djeca do navrene 21. godine) zanimanja
koje nije
mogue osigurati obrazovanjem u Crnoj
Gori
VIII Upravna pristojba za izdavanje

radnih dozvola
Za izdavanje radne dozvole, podnositelj
zahtjeva plaa upravnu pristojbu Zavodu za
zapoljavanje Crne Gore, u iznosu:
za osobnu radnu dozvolu 10 ;

za dozvolu za zapoljavanje 10 ;
za dozvolu za rad 10 .
Upravna pristojba se uplauje u korist irorauna Zavoda za zapoljavanje Crne Gore
broj 832-3200-06.
IX Ulazak i boravak stranaca u Crnoj

Gori
Stranac ostvaruje pravo na boravak do 90
dana u Crnoj Gori na osnovu vize za kratki
boravak (viza C), ukoliko dolazi iz drave
ijim je dravljanima, neophodna viza za
ulazak u Crnu Goru, ili bez vize, to jest,
ukoliko dolazi iz drave ijim dravljanima
nije potrebna viza za ulazak u Crnu Goru
sukladno Uredbi o viznom reimu Crne
Gore.
Meutim, dravljani odreenih drava mogu
ulaziti i boraviti u Crnoj Gori do 30 dana i
sa vaeom osobnom iskaznicom, odnosno
drugom ispravom na osnovu koje se moe
utvrditi njihov identitet i dravljanstvo.
Takoer, stranac moe boraviti u Crnoj Gori
najdue 90 dana u vremenskom periodu
od est mjeseci, raunajui od dana prvog
ulaska, time da stranac koji je boravio u Crnoj
Gori 90 dana, moe ponovo ui i boraviti
u Crnoj Gori nakon isteka vremenskog
perioda od est mjeseci, raunajui od dana
prvog ulaska.
Ogranienja iz sluajeva 1, 2 i 3 se ne
odnose na poslodavca koji podnosi zahtjev
X Obveza podnoenja prijave mjesta
boravka stranca policiji
Obavezu podnoenja prijave mjesta boravka
policiji, u roku od 24 sata od dolaska u
mjesto boravka i odjave mjesta boravka prije
odlaska imaju slijedee kategorije stranaca i
to:
Stranac sa boravkom do 90 dana, ako
namjerava da u tom mjestu boravi due
od tri dana;
Stranac sa odobrenim privremenim
boravkom ili stalnim nastanjenjem u
Crnoj Gori, ako namjerava da u tom
mjestu boravi due od osam dana.
Prijavu mjesta boravka stranac provodi na
nain da nadlenoj organizacijskoj jedini
Uprave policije (Sektor granine policije)
podnese karton za prijavu boravita stranca
(bijeli karton), kako bih nakon prijave
boravka , od strane ovlatenog policijskog
slubenika dobio odsjeak popunjenog
bijelog kartona koji mu slui kao potvrda da
je prijavio boravak.
Meutim, ukoliko stranac boravi u
objektu trgovakog drutva, poduzetnika
ili osoba koje mu osiguravaju smjetaj,
tada su davatelji smjetaja strancu (hotel,
apartmanski smjetaj, privatni smjetaj i sl.),
tj. to trgovako drutvo, poduzetnik ili osoba
duni, u roku od 12 sati od sata dolaska ili
odlaska stranca, podnijeti policiji prijavu i
odjavu mjesta boravka za tog stranca.
XI Podnoenje zahtjeva za izdavanje

radne dozvole
Zahtjev za izdavanje osobne radne dozvole
podnosi se organizacijskoj jedinici Zavoda
za zapoljavanje koja je nadlena prema
mjestu registriranog prebivalita, odnosno
boravka stranca, dok se zahtjev za izdavanje
dozvole za zapoljavanje, odnosno dozvole
za rad podnosi organizacijskoj jedinici
Zavoda za zapoljavanje prema sjeditu
poslodavca, pravne osobe, odnosno dijela
stranog drutva registriranog u Crnoj Gori.
Dokazi koji su nuni za odluivanje o
izdavanju odreene vrste radne dozvole
podnose se u originalu, odnosno kopiji,
dok se dokazi koji su izdani u drugoj
dravi, podnose u ovjerenom prijevodu na
crnogorski jezik, od strane ovlatenog sud
skog tumaa.
1. Dokazi za odluivanje o izdavanju

osobne radne dozvole
Uz zahtjev za izdavanje osobne radne

dozvole (obrazac Z1), podnose se dokazi o:
a) stalnom nastanjenju, priznanju statusa
izbjeglice, odnosno o priznanju statusa
osobe kojoj je odobrena dodatna zatita;
odobrenom privremenom boravku za
raseljene osobe iz bivih jugoslavenskih
republika i interno raseljene osobe sa
Kosova;
b) identitetu (osobna iskaznica za stranca,
osobna iskaznica osobe kojoj je priznat

status izbjeglice, odnosno identifikacijska
isprava osobe kojoj je odobrena dodatna
zatita);
c) zanimanju
(rjeenje
o
priznatoj
obrazovnoj ispravi stranca, odnosno
obrazovna isprava stranca sa potvrdom
ili uvjerenjem o podnijetom zahtjevu
za priznavanje inozemne obrazovne
isprave, u skladu sa Zakonom o pri
znavanju inostranih obrazovnih isprava
i izjednaavanju kvalifikacija).
Meutim, osoba kojoj je odobrena dodatna

zatita, uz zahtjev za produenje dozvole,
podnosi:
dokaz o produenoj dodatnoj zatiti i
identifikacijsku ispravu osobe kojoj je
odobrena dodatna zatita.

dozvole za zapoljavanje
Uz zahtjev za izdavanje dozvole za

zapoljavanje (obrazac Z2/1), podnose se
dokazi o:

a) registraciji poslodavca;
b) identitetu stranca kojeg zapoljava (strana
putna isprava, odnosno biometrijska

osobna iskaznica drave podrijetla
stranca);
c) odobrenom
privremenom
boravku
stranca (za stranca kojem je odobren
privremeni boravak u svrhu spajanja
sa porodicom, u skladu sa Zakonom o
strancima) i
d) zanimanju
(rjeenje
o
priznatoj
ili uvjerenjem nadlenog organa o
podnijetom zahtjevu za priznavanje
inozemne obrazovne isprave, u skladu
sa Zakonom o priznavanju inostranih
obrazovnih isprava i izjednaavanju
kvalifikacija).
Za produenje dozvole za zapoljavanje, uz
zahtjev (obrazac Z2/1), podnose se dokazi o:
Uz zahtjev za izdavanje dozvole za rad za

prekogranine usluge (obrazac Z3), podnose
se:
ugovor o obavljanju prekograninih

a. opravdanosti produenja dozvole;
usluga, zakljuen izmeu stranog
b. identitetu stranca kojeg zapoljava (strana
osobna iskaznica drave podrijetla
stranca) i
c. odobrenom
privremenom
boravku
strancima).
a. Dokazi za odluivanje o izdavanju
dozvole za sezonsko zapoljavanje
Uz zahtjev za izdavanje dozvole za sezonsko
zapoljavanje (obrazac Z2/2) podnose se
dokazi o:
a) registraciji poslodavca;
b) identitetu stranca kojeg zapoljava (strana

osobna iskaznica drave porijekla
stranca);
c) odobrenom
privremenom
boravku
strancima) i
d) zanimanju
(rjeenje
o
priznatoj
ili uvjerenjem nadlenog organa o
podnijetom zahtjevu za priznavanje
inozemne obrazovne isprave, u skladu
sa Zakonom o priznavanju inostranih
obrazovnih isprava i izjednaavanju
kvalifikacija).
Za produenje dozvole za sezonsko
zapoljavanje, uz zahtjev (Z2/2), podnose se
dokazi o:
a. opravdanosti produenja dozvole;

b. identitetu stranca kojeg zapoljava (strana

osobna iskaznica drave porijekla
stranca) i
c. odobrenom
privremenom
boravku
strancima).

dozvola za rad
a. Dokazi za odluivanje o izdavanju

dozvole za rad za prekogranine usluge
trgovakog drutva, odnosno stranca i

pravne osobe sa sjeditem u Crnoj Gori,
za koga se usluge vre;
dokaz o registraciji pravne osobe sa
dokaz o identitetu stranca (strana putna
isprava, odnosno biometrijska osobna
iskaznica drave podrijetla stranca);
dokaz da je stranac zaposlen kod stranog
trgovakog drutva i potvrda nadlenog
organa o socijalnom osiguranju.
Za izdavanje dozvole za rad za prekogranine
usluge, za obavljanje usluga za koje se
zahtijeva visoko obrazovanje i posebno
specijalistiko znanje i iskustvo pruatelja
usluga, a uslugu prua stranac koji nije u
radnom odnosu, uz zahtjev (obrazac Z3),
podnose se:
a) ugovor o obavljanju prekograninih
usluga, zakljuen izmeu stranca i

pravne osobe sa sjeditem u Crnoj Gori,
za koga se usluge vre;
b) dokaz o registraciji pravne osobe sa
c) dokaz o identitetu stranca (strana putna
isprava, odnosno biometrijska osobna
iskaznica drave porijekla stranca) i
d) suglasnost za obavljanje prekogranine
usluge, dobivena od organa dravne
uprave nadlenog za djelatnost u kojoj se
usluga prua.
b. Dokazi za odluivanje o izdavanju
dozvole za rad za kretanje osoba unutar
stranog trgovakog drutva
Uz zahtjev za izdavanje dozvole za rad za
kretanje osoba unutar stranog trgovakog
drutva (obrazac Z4), podnose se dokazi o:
a) registraciji pravne osobe, odnosno dijela
stranog drutva, sa sjeditem u Crnoj
Gori;
b) identitetu stranca (strana putna isprava,
odnosno biometrijska osobna iskaznica
drave podrijetla stranca);
c) upuivanju stranca na rad u pravnu
osobu, odnosno dio stranog drutva, sa
d) upuivanju stranca koji je najmanje
godinu dana zaposlen u stranom
trgovakom drutvu i potvrda nadlenog
organa o socijalnom osiguranju.
Za produenje dozvole za rad za kretanje
osoba unutar stranog trgovakog drutva,
uz zahtjev (obrazac Z4), podnose se dokazi o:
a. opravdanosti produenja dozvole i
b. identitetu upuenog stranca (strana putna isprava, odnosno
biometrijska osobna iskaznica drave podrijetla stranca).
XII Priznavanje inozemne obrazovne isprave i

izjednaavanje kvalifikacija u Crnoj Gori
Priznavanje inozemne obrazovne isprave i izjednaavanje inozemne
kvalifikacije nivoa obrazovanja sa kvalifikacijom nivoa obrazovanja
u Crnoj Gori, provodi se radi nastavka obrazovanja ili zapoljavanja u
Crnoj Gori, u skladu sa Zakonom o priznavanju inostranih obrazovnih
isprava i izjednaavanju inostranih kvalifikacija (Slubeni list Crne
Gore, br. 57/11).
Obrazovne isprave izdane u republikama bive SFRJ ne podlijeu
postupku priznavanja isprava ako su steene do dana meunarodnog
priznanja tih republika (ako su steene do kraja kolske 1991/1992.
godine). Takoer ne podlijeu postupku priznavanja isprava i
obrazovne isprave steene u Republici Srbiji do 25. januara 2008.
godine.
1. Priznavanje inozemne obrazovne isprave radi zapoljavanja u

Crnoj Gori
Priznavanje inozemne obrazovne isprave o steenom osnovnom,
srednjem opem ili strunom obrazovanju radi zapoljavanja,
provodi Ministarstvo prosvjete i sporta Crne Gore, dok priznavanje
isprave o steenom visokom obrazovanju radi zapoljavanja provodi
Ministarstvo prosvjete i sporta preko Nacionalnog informacionog
centra - ENIC centra.
Priznavanje inozemne obrazovne isprave je potvrivanje inozemne
obrazovne isprave o steenom obrazovanju. Izuzetno, priznavanje
isprave o steenom osnovnom obrazovanju vri se izjednaavanjem
sa obrazovnim programom za osnovno obrazovanje i odgoj u Crnoj
Gori.
Postupak priznavanja isprave pokree se na zahtjev posjednika
isprave, odnosno roditelja ili staratelja, ili osobe koju on ovlasti.
Zahtjev za priznavanje isprave (na propisanom obrascu) sa potrebnom
dokumentacijom podnosi se Ministarstvu prosvjete i sporta, time da
u postupku priznavanja isprave Ministarstvo donosi rjeenje u roku
od 30 dana od dana podnoenja zahtjeva koje je ujedno konano u
upravnom postupku.
2. Priznavanje inozemnih certifikata

Priznavanje inozemnih certifikata predstavlja formalno priznavanje
inozemnih certifikata o steenim strunim kvalifikacijama koje
provodi Ministarstvo rada i socijalnog staranja Crne Gore. Zahtjev za
priznavanje inozemnih certifikata, sa potrebnom dokumentacijom,
podnosi se Ministarstvu rada i socijalnog staranja koje u postupku
priznavanja donosi rjeenje u roku od 30 dana od dana podnoenja
zahtjeva,koje je ujedno konano u upravnom postupku.
3. Izjednaavanje inozemne kvalifikacije nivoa
obrazovanja
Izjednaavanje kvalifikacija nivoa obrazovanja vri Ministarstvo
prosvjete i sporta, na zahtjev posjednika kvalifikacije ili osobe koje on
ovlasti, a na osnovu miljenja ustanove koja nudi usporediv obrazovni,
odnosno studijski program ili nadlenog strunog tijela. Izjednaavanje
inozemne kvalifikacije nivoa obrazovanja sa kvalifikacijom nivoa
obrazovanja u Crnoj Gori je detaljno usporeivanje inozemne kvalifi
kacije sa odgovarajuom kvalifikacijom u Crnoj Gori, na osnovu
standarda kvalifikacije.
4. Rjeenje o izjednaavanju steene kvalifikacije

U postupku izjednaavanja kvalifikacije nivoa obrazovanja donosi se
rjeenje, koje je konano u upravnom postupku kojim se inozemna
kvalifikacija izjednaava sa odgovarajuom kvalifikacijom u Crnoj
Gori. Ministarstvo je duno da rijei po zahtjevu za izjednaavanje
kvalifikacije u roku od 30 dana od dana podnoenja zahtjeva za
izjednaavanje.
Uz zahtjev za izjednaavanje kvalifikacija (na propisanom obrascu)
Ministarstvu se obavezno dostavlja:
a. rjeenje o priznatoj inozemnoj obrazovnoj ispravi; i

b. miljenje ustanove koja nudi usporediv obrazovni, odnosno
studijski program ili miljenje nadlenog strunog tijela
5. Miljenje o steenoj kvalifikaciji

Ustanova koja nudi usporediv obrazovni, odnosno studijski program ili
nadleno struno tijelo daje miljenje o steenoj kvalifikaciji (na zahtjev
posjednika kvalifikacije ili osobe koju on ovlasti), u roku od 30 dana od
dana podnoenja zahtjeva.
6. Djelomino priznavanje isprave

Ako se u postupku priznavanja isprave, odnosno izjednaavanja
kvalifikacije utvrdi znaajna razlika u obrazovnom, odnosno studijskom
programu, vri se djelomino priznavanje isprave, odnosno djelomino
izjednaavanje kvalifikacije.
7. Visina upravnih pristojbi za priznavanje inozemnih obrazovnih

isprava u Crnoj Gori
za priznavanje inozemne obrazovne isprave o zapoetom, odnosno
dijelu osnovnog obrazovanja - 15, 00 eura;
za priznavanje inozemne obrazovne isprave o steenom osnovnom
obrazovanju - 30,00 eura;
za priznavanje inozemne obrazovne isprave o zapoetom, odnosno
dijelu srednjeg opeg ili strunog obrazovanja - 30,00 eura;
za priznavanje inozemne obrazovne isprave o steenom srednjem
opem ili strunom obrazovanju - 50,00 eura;
za priznavanje inozemne obrazovne isprave o steenom visokom
obrazovanju - 55,00 eura;
priznavanje inozemnih certifikata - 55,00 eura.
Pristojba za priznavanje obrazovnih isprava se uplauje na iro
raun Ministarstva prosvjete i sporta: 832-3161080-65, svrha uplate:
priznavanje inozemne obrazovne isprave.
Pristojba za priznavanje inozemnih certifikata se uplauje na iro raun
administrativnih taksi: 832-3161-26, svrha uplate: priznavanje inozemnih
certifikata.
XIII Uvjeti za izdavanje odobrenja za privremeni boravak

stranaca u Crnoj Gori
Stranac koji namjerava boraviti u Crnoj Gori due od 90 dana radi zapo
ljavanja i rada, obavljanja gospodarske ili poduzetnike djelatnosti, ili
radi sezonskog zapoljavanja, duan je podnijeti zahtjev za odobravanje
privremenog boravka radi zapoljavanja i rada, obavljanja gospodarske
ili poduzetnike djelatnosti ili radi sezonskog zapoljavanja. Nakon
odobravanja privremenog boravka, koji se odobrava sa rokom vaenja do
jedne godine, stranac moe ostati u Crnoj Gori i boraviti do isteka roka
vaenja odobrenog privremenog boravka.
Odobrenje za privremeni boravak u Crnoj Gori izdaje Ministarstvo unu
tranjih poslova, uz prethodnu suglasnost Policije. Strancu se moe
odobriti privremeni boravak, ako:
1)
2)
3)
4)
ima sredstava za izdravanje;

ima osiguran smjetaj;
ima osigurano zdravstveno osiguranje;
ne postoje razlozi nacionalne sigurnosti, javnog poretka ili javnog
zdravlja;
5) je priloio dokaz o opravdanosti zahtjeva za privremeni boravak
(radna dozvola).
Zahtjev za izdavanje odobrenja za prvi privremeni boravak stranac
podnosi diplomatskom, odnosno konzularnom predstavnitvu Crne
Gore, a ako boravi u Crnoj Gori, taj zahtjev moe podnijeti Ministarstvu
unutranjih poslova, u mjestu boravka, tj., podrunoj jedinici ili filijali
za upravne unutranje poslove Ministarstva unutranjih poslova u
mjestu u kojem stranac namjerava da boravi tokom trajanja privremenog
boravka.
Zahtjev za odobravanje privremenog boravka stranac podnosi osobno.
Takoer, zahtjev za odobravanje privremenog boravka strancu radi
zapoljavanja i rada, obavljanja gospodarske ili poduzetnike djelatnosti
ili radi sezonskog zapoljavanja, moe podnijeti i trgovako drutvo ili
poduzetnik kod kojeg stranac namjerava da radi.
Prilikom podnoenja zahtjeva za odobravanje privremenog boravka
u Crnoj Gori radi zapoljavanja i rada, obavljanja gospodarske ili
poduzetnike djelatnosti ili radi sezonskog zapoljavanja, potrebno je
priloiti sljedee dokaze:
1. kopiju vaee putne isprave (vrijeme vaenja putne isprave mora biti
najmanje tri mjeseca due od roka na koji se odobrava privremeni

boravak);
2. dokaz da je Policiji prijavio boravak;
3. dokaz o posjedovanju sredstava za uzdravanje - dokazom o
posjedovanju sredstava za izdravanje koja mu omoguavaju
egzistenciju za vrijeme privremenog boravka u Crnoj Gori smatra se
potvrda, odnosno drugi dokaz o stanju na bankovnom raunu stranca
u banci koja se nalazi u Crnoj Gori, dokaz o osobnim primanjima po
osnovu rada, izjava kojom se pravna osoba obavezuje da e snositi
trokove boravka stranca, odnosno dokaz da je strancu osigurano
uzdravanje na drugi nain. Smatra se da stranac posjeduje sredstva
za izdravanje, ako posjeduje novana sredstva u iznosu od najmanje
10 eura za svaki dan boravka u Crnoj Gori.
4. dokaz da ima osiguran smjetaj - dokazom o osiguranom smjetaju
smatra se isprava o pravu vlasnitva na stambenom prostoru ili zakljuen

ugovor o zakupu stambenog prostora (ovjeren od strane suda), odnosno
pisana izjava osobe kod kojeg stranac ima osiguran smjetaj ili potvrda
o smjetaju kod trgovakog drutva ili poduzetnika registriranog za
pruanje usluga smjetaja.
5. dokaz o osiguranom zdravstvenom osiguranju - dokazom o osiguranom
zdravstvenom osiguranju smatra se putno zdravstveno osiguranje
osigurano od ovlatenog osiguravajueg drutva (putno osiguranje
izdano od stranog osiguravajueg drutva na period od 30 dana uz
ovjereni prijevod ili polica osiguranja izdana od osiguravajueg drutva
sa sjeditem u Crnoj Gori na period od 30 dana), zdravstveno osiguranje
osigurano u skladu sa meunarodnim ugovorima ili zdravstveno
osiguranje ostvareno pod uvjetima i na nain utvren posebnim
zakonom.
6. dokaz o opravdanosti zahtjeva - dokazom o opravdanosti zahtjeva za
odobravanje privremenog boravka smatra se izvornik radne dozvole,
odnosno dozvole za zapoljavanje izdane strancu od strane Zavoda za
zapoljavanje Crne Gore
7. dokaz o uplati administrativne takse za zahtjev i administrativne takse
za odobravanje privremenog boravka na iro-raun: 825-50-71, model 05:
a. pristojba za zahtjev - poziv na broj: 302752846, iznos 5 eura;
b. pristojba za odobravanje privremenog boravka - poziv na broj:
302751220, iznos 10 eura.
Po zahtjevu za odobravanje privremenog boravka radi sezonskog zapo
ljavanja, Ministarstvo unutranjih poslova odluuje u roku od sedam dana
od dana podnoenja urednog zahtjeva, dok po zahtjevu za odobravanje
privremenog boravka radi zapoljavanja i rada, obavljanja gospodarske
ili poduzetnike djelatnosti, Ministarstvo unutranjih poslova odluuje u
roku od 20 dana od dana podnoenja urednog zahtjeva. Nakon odobravanja
privremenog boravka, rjeenje Ministarstva unutranjih poslova o
odobrenom privremenom boravku stranac preuzima osobno. Odobrenje
privremenog boravka unosi se u vaeu putnu ispravu stranca, ije vrijeme
vaenja mora biti najmanje tri mjeseca due od roka na koji se odobrenje
izdaje, ili mu se izdaje osobna iskaznica za stranca. Osobna iskaznica za
stranca izdaje se strancu koji nema vaeu putnu ispravu, i kojem se do
dobivanja strane putne isprave, privremeni boravak odobrava rjeenjem.
Privremeni boravak strancu radi zapoljavanja i rada, obavljanja
gospodarske ili poduzetnike djelatnosti izdaje se na rok odreen u radnoj
dozvoli, dok se privremeni boravak strancu radi sezonskog zapoljavanja
moe odobriti na period do osam mjeseci u kalendarskoj godini.
Ukoliko podruna jedinica ili filijala MUP-a donese rjeenje kojim se odbija
zahtjev za odobravanje privremenog boravka, stranac moe protiv tog rje
enja izjaviti albu Ministarstvu unutranjih poslova, u roku od osam dana
od dana primitka rjeenja.
Produenje privremenog boravka

Ukoliko stranac eli da produi svoj boravak u Crnoj Gori, duan je da po
drunoj jedinici ili filijali za upravne unutranje poslove MUP-a, u mjestu
boravka, prije isteka roka vaenja privremenog boravka, podnese zahtjev
za produenje privremenog boravka. Zahtjev za produenje privremenog
boravka stranac podnosi osobno.
Takoer, zahtjev za produenje privremenog boravka strancu radi
zapoljavanja i rada, obavljanja gospodarske ili poduzetnike djelatnosti
moe podnijeti i trgovako drutvo ili poduzetnik kod kojeg stranac
namjerava da radi. Prilikom podnoenja zahtjeva za produenje
privremenog boravka u Crnoj Gori, podrunoj jedinici ili filijali za upravne
unutranje poslove MUP-a treba priloiti sljedee dokaze:
1. kopiju vaee putne isprave (vrijeme vaenja putne isprave mora biti
najmanje tri mjeseca due od roka na koji se produava privremeni

boravak);
2. dokaz o opravdanosti zahtjeva - dokazom o opravdanosti zahtjeva za
produenje privremenog boravka smatra se original radna dozvola,
odnosno dozvola za zapoljavanje izdana strancu od strane Zavoda za
zapoljavanje Crne Gore.
3. dokaz o uplati upravne pristojbe za zahtjev i upravne pristojbe za
produenje privremenog boravka na iro-raun: 825-50-71, model 05:
a. pristojba za zahtjev - poziv na broj: 302752846, iznos 5 eura;
b. pristojba za produenje privremenog boravka - poziv na broj:
302751220, iznos 10 eura.
Po zahtjevu za produenje privremenog boravka radi zapoljavanja i
rada, obavljanja gospodarske ili poduzetnike djelatnosti, Ministarstvo
unutranjih poslova odluuje u roku od 20 dana od dana podnoenja
urednog zahtjeva. Nakon odobravanja produenja privremenog boravka,
rjeenje Ministarstva unutranjih poslova o produenju privremenog
boravka stranac preuzima osobno.
Meutim, ukoliko podruna jedinica ili filijala MUP-a donese rjeenje
kojim se odbija zahtjev za produenje privremenog boravka, stranac
moe protiv tog rjeenja izjaviti albu Ministarstvu unutranjih poslova,
u roku od osam dana od dana primitka rjeenja.
XIV Uvjeti za izdavanje odobrenja za stalni boravak stranaca u

Crnoj Gori
Stalno nastanjenje moe se odobriti strancu koji je do dana podnoenja za
htjeva boravio u Crnoj Gori neprekidno pet godina na osnovu odobrenja
za privremeni boravak. Izuzetno, stalno nastanjenje se moe odobriti
strancu koji je do dana podnoenja zahtjeva imao odobren privremeni
boravak u Crnoj Gori manje od pet godina neprekidno, ako to nalau
razlozi humanosti ili bi to predstavljalo interes za Crnu Goru.
Dravljani drava nastalih na prostoru bive SFRJ, koji su imali prijavljeno
prebivalite u Crnoj Gori prije 3. juna 2006. godine, imaju pravo na stalno
nastanjenje, bez potrebe podnoenja zahtjeva i bez posebnog odobrenja,
uz obavezu podnoenja prijave radi registracije. Dravljanin drave
nastale na prostoru bive SFRJ, kome je prijavljeno prebivalite u Crnoj
Gori poslije 3. juna 2006. godine do 4. marta 2008. godine, ima pravo na
stalno nastanjenje bez posebnog odobrenja, uz podnoenje prijave radi
registracije u evidenciji stranaca sa stalnim nastanjenjem i vaee putne
isprave, ako do dana podnoenja prijave nije odjavio prebivalite iz Crne
Gore.
Zahtjev za stalno nastanjenje stranac podnosi osobno Ministarstvu
unutranjih poslova, u mjestu boravita o kojem Ministarstvo odluuje
u roku od est mjeseci od dana predaje urednog zahtjeva. Meutim,
ako se stranac nalazi na teritoriju svoje drave zahtjev podnosi putem
diplomatsko-konzularnom predstavnitva Crne Gore u toj zemlji.
Meutim, za osobu mlau od 18 godina, odnosno poslovno nesposobnu
osobu, zahtjev podnosi roditelj, odnosno zakonski zastupnik. Upravna
pristojba za odobravanje stalnog nastanjenja iznosi 10 eura.
Za odobravanje stalnog nastanjenja maloljetnog stranca potreban je dokaz
o stalnom nastanjenju jednog od roditelja i suglasnost drugog roditelja.
Uz zahtjev za odobrenje stalnog nastanjenja, stranac je duan da priloi
dokaz o odobrenom privremenom boravku u Crnoj Gori u neprekidnom
trajanju od pet godina prije podnoenja zahtjeva, ovjerenu kopiju vaee
putne isprave, dokaz o posjedovanju sredstava za izdravanje, dokaz da
ima osiguran smjetaj, dokaz o zdravstvenom osiguranju, dokaz da u
Crnoj Gori nije pravomono osuen za kazneno djelo koje se goni po
slubenoj dunosti, kao i dokaz da protiv njega nije pokrenut kazneni
postupak za takvo kazneno djelo.
XV Prijava poetka rada stranca u Crnoj Gori

Poslodavac stranca prijavljuje Zavodu za zapoljavanje Crne Gore
(ZZZCG), odnosno birou rada, koji je izdao radnu dozvolu, u roku od 15
dana od dana zakljuenja ugovora o radu.
Uz prijavu se podnosi:
dokaz o odobrenom boravku
ugovor o radu, odnosno graansko-pravni ugovor
dokaz o socijalnom osiguranju stranca sa kojim je zakljuen ugovor
o radu
Zavod za zapoljavanje Crne Gore izdaje potvrdu o prijavi rada stranca.
XVI Odjava rada stranca u Crnoj Gori

Prijavu prestanka rada stranca poslodavac podnosi Zavodu za
zapoljavanje, odnosno birou rada, koji je izdao radnu dozvolu.
Uz prijavu prestanka rada stranca, podnosi se odjava socijalnog
osiguranja za stranca sa kojim je bio zakljuen ugovor o radu. Zavod
izdaje potvrdu o odjavi rada stranca.
XVII Kaznene odredbe u svezi zapoljavanja stranaca u Crnoj

Gori
Novanom kaznom od dvadesetostrukog do tristostrukog iznosa
minimalne zarade u Crnoj Gori kaznit e se za prekraj poslodavac pravna osoba, ako:
zaposli stranca, odnosno omogui mu da radi bez radne dozvole,
odobrenja za stalno nastanjenje, odnosno odobrenja za privremeni
boravak, zakljuenog ugovor o radu, odnosno graansko-pravnog
ugovora, te ukoliko obveznik za prijavljivanje rada nije prijavio rad
stranca u skladu sa zakonom.
rasporedi stranca na poslove za koje mu nije izdana radna dozvola;
ne prijavi i odjavi rad stranca Zavodu za zapoljavanje u zakonom
propisanom roku;
ne podnese zahtjev za produenje radne dozvole najkasnije 30 dana
prije isteka roka vaenja izdate dozvole;
u poslovnim prostorijama, odnosno mjestu rada nema radnu
dozvolu za stranca
Za navedene prekraje kaznit e se i odgovorna osoba u pravnoj osobi kod
poslodavca novanom kaznom od desetostrukog do dvadesetostrukog
iznosa minimalne zarade u Crnoj Gori.
Za navedene prekraj kaznit e se i poslodavac kao fizika osoba
novanom kaznom od desetostrukog do dvadesetostrukog iznosa
minimalne zarade u Crnoj Gori.
Novanom kaznom od jedne polovine do dvadesetostrukog iznosa
minimalne zarade u Crnoj Gori kaznit e se stranac, ako:
se zaposli, odnosno radi bez radne dozvole, odobrenja za stalno
nastanjenje, odnosno odobrenja za privremeni boravak, zakljuenog
ugovor o radu, odnosno graansko-pravnog ugovora, te ukoliko
obveznik za prijavljivanje rada nije prijavio rad stranca u skladu sa

zakonom.
radi na poslovima za koje nije zakljuio ugovor o radu, odnosno
graansko-pravni ugovor
ne podnese zahtjev za produenje osobne radne dozvole kada mu je
odobrena dodatna zatita u zakonom propisanom roku
Inspektor rada moe novanom kaznom na licu mjesta u trostrukom
iznosu minimalne zarade u Crnoj Gori kazniti poslodavca kao fiziko
lice, odgovorno lice u pravnom licu i kod poslodavca kao pravne osobe,
odnosno odgovorno lice u organizacionoj jedinici stranog trgovakog
drutva registriranoj u Crnoj Gori, za prekraj ako u poslovnim
prostorijama, odnosno mjestu rada nema radnu dozvolu za stranca.
Radna dozvola izdana prije dana poetka primjene novog zakona vai do
isteka vremena na koje je izdana.
XVIII Pravni izvori

Materiju zapoljavanja i rada stranaca u Crnoj Gori reguliraju sljedei zakonski
i podzakonski akti:
Zakon o zapoljavanju i radu stranaca (Slubeni list Crne Gore, br. 22/08 i 32/11)
Zakon o strancima (Slubeni list Crne Gore, br. 82/08, 72/09, 32/11 i 53/11)
Zakon o registrima prebivalita i boravita (Slubeni list Crne Gore, br. 13/08,
41/10 i 40/11)
Zakon o priznavanju inozemnih obrazovnih isprava i izjednaavanju inostranih
kvalifikacija (Slubeni list Crne Gore, br. 57/11)
Zakon o nacionalnim strunim kvalifikacijama (Slubeni list Crne Gore, br.
80/08)
Zakon o administrativnim pristojbama (Slubeni list Republike Crne Gore, br.
55/03 i 81/05, te Slubeni list Crne Gore, br. 22/08, 77/08 i 20/11)
Zakon o unaprjeenju poslovnog ambijenta (Slubeni list Crne Gore, br. 40/10)
Uredba o kriterijima i postupku za utvrivanje broja radnih dozvola za strance
(Slubeni list Crne Gore, br. 69/08)
Uredba o viznom reimu (Slubeni list Crne Gore, br. 18/09)
Uredba o kriterijima i postupku za utvrivanje broja radnih dozvola za strance
(Slubeni list Crne Gore, br. 69/08)
Pravilnik o nainu izdavanja radne dozvole za strance (Slubeni list Crne Gore,
br. 40/11)
Pravilnik o postupku prijave poetka i prestanka rada stranca (Slubeni list Crne
Gore, br. 81/08)
Pravilnik o nainu odobravanja privremenog boravka i stalnog nastanjenja i
izdavanju putnih i drugih isprava strancima (Slubeni list Crne Gore, br. 58/09,
62/09, 13/12);
Pravilnik o vizama i viznim obrascima (Slubeni list Crne Gore, br. 64/09)
Odluka o utvrivanju broja radnih dozvola za strance za 2014. godinu (Slubeni
list Crne Gore, br. 54/13)
Nedim Mehmedovi
dipl. iur.
MUP Kantona Sarajevo
BRAK I UPIS ZAKLJUENJA BRAKA

U MATINU KNJIGU VJENANIH
PREMA ZAKONU O MATINIM
KNJIGAMA I PORODINOM ZAKONU
FBiH, TE UTVRIVANJE POSTOJANJA
ILI NEPOSTOJANJA BRAKA PREMA
ZAKONU O PARNINOM POSTUPKU
Teorija, upravna i sudska praksa
SIE
Tekst razmatra pitanje braka i njegov redovni i naknadni upis u matinu
knjigu vjenanih, ukazuje na postojee pravne i praktine probleme, predlae
konkretna rjeenja kako bi graani ostvarili svoja prava i preuzeli obaveze koje
proizlaze iz braka. Tekst je namijenjen prije svega uposlenicima u organima
uprave u Federaciji BiH koji neposredno ili posredno rade u oblasti matinih
knjiga u opinskim slubama za opu upravu, uposlenicima u sudovima i
advokatima i drugim strunim licima, vjerskim slubenicima, ali i obinim
graanima u BiH koji imaju odreeni problem u vezi sa zakljuivanjem ili
zakljuenim brakom, dokazivanjem njegovog postojanja ili nepostojanja i sl.
Kljune rijei: Zakon o matinim knjigama, Zakon o parninom postupku,
Porodini zakon FBiH, Krivini zakon FBiH, brak, fiktivni brak, nepostojei brak,
nitavan brak, matina knjiga vjenanih, izvod iz matine knjige vjenanih,
vjenani list, isprave, brani sporovi
Skraenice: ZMK - Zakon o matinim knjigama, UNVMK - Uputstvo o nainu
voenja matinih knjiga, ZLI - Zakon o linom imenu, MKR - Matina knjiga
roenih, M/KD - Matina / knjiga dravljana, MKV - Matina knjiga vjenanih,
MKU - Matina knjiga umrlih, PZFBiH - Porodini zakon FBiH, ZPP - Zakon o
parninom postupku, KZFBiH - Krivini zakon FBiH, ZUP - Zakon o upravnom
postupku.
I UVODNI DIO
Odredbom lana 6. Porodinog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
(Sl. novine FBiH, br. 35/05 i 41/05) je definisan pojam braka na sljedei
nain: Brak je zakonom ureena zajednica ivota ene i mukarca.1 Iz
pomenute zakonske definicije proizlaze sljedea obiljeja braka:
1. Brak je zakonom ureena zajednica

Dakle, zasnivanje braka, brana prava i obaveze, pravne posljedice
zakljuenja braka, te prestanak braka se ureuje na osnovu zakona.
Brani i porodini odnosi su regulisani primarno PZFBiH i ZMK-om, a
supsidijarno Zakonom o ravnopravnosti spolova u BiH (Sl. glasnik BiH,
broj 16/03), Zakonom o linom imenu (Sl. novine FBiH, broj 7/12),
Krivinim zakonom FBiH (Sl. novine FBiH, br. 36/03, 21/04, 69/04 i
18/05), Zakonom o parninom postupku FBiH (Sl. novine FBiH, br.
53/03, 73/05 i 19/06), Zakonom o vanparninom postupku (Sl. novine
FBiH, br. 2/98, 39/04 i 73/05), Zakonom o nasljeivanju FBiH (preuzet iz
SRBiH, preieni tekst objavljen u Sl. listu SRBiH, broj 7/80, ispravka
15/80), Zakonom o obligacionim odnosima (Sl. list RBiH, br. 2/92, 13/93,
13/94 -Zakon o preuzimanju Zakona o obligacionim odnosima bive
SFRJ, izmjene), Zakonom o zatiti od nasilja FBiH (Sl. novine FBiH, broj
22/05), Zakonom o osnovama socijalne zatite, zatite civilnih rtava rata
i zatite porodice sa djecom FBiH (Sl. novine FBiH, br. 36/99, 54/04,
39/06 i 14/09) i drugim zakonima i meunarodnim propisima koji imaju
supranacionalni karakter u pogledu primjene u BiH i FBiH.
2. Brak zakljuuju dva lica razliitog spola

Razliitost spolova je bioloka komponenta braka, te izraz prihvaenog
naela monogamije u naem branom zakonodavstvu, te je tako
odredbom lana 10. PZFBiH propisano da brak ne moe sklopiti osoba
koja je ve u braku.
Princip zatite monogamije je i krivino-pravno sankcioniran, te je tako u
lanu 214. KZFBiH propisano kao krivino djelo dvobranost, u kojem
se navodi: Ko sklopi novi brak iako se u braku ve nalazi, kaznit e se
kaznom zatvora do jedne godine. Kaznom iz stava 1. ovog lana kaznit e
se ko sklopi brak s osobom za koju zna da se u braku ve nalazi.
Sa druge strane, odredbom lana 215. KZFBiH je normirano krivino
djelo omoguavanje sklapanja nedozvoljenog braka, u kojem se
navodi: Ovlatena osoba pred kojom se brak sklapa ili matiar koji
obavljajui svoju slubenu dunost omogui sklapanje braka koji je
po zakonu zabranjen, nitavan ili se smatra nepostojeim, kaznit e se
kaznom zatvora do jedne godine.
3. Brak je zajednica ivota ene i mukarca

Brak predstavlja kompleksnu zajednicu ivota ene i mukarca, gdje se
prepliu razliiti odnosi, potrebe, interesi: emotivni, intimni, ekonomski,
etiki, moralni, itd. Zakon je regulisao samo najznaajnija prava i dunosti
u braku, line i imovinske prirode, dok je ostala prepustio branim
partnerima da se o njima sporazumijevaju i dogovaraju. Ustvari, veliki
broj branih odnosa je nemogue pravno regulisati zbog obimnosti i
razliitosti njihove sadrine, te zbog toga to spadaju u domen moralnih,
etikih, vjerskih i drugih normi.
Odredbom lana 35. PZFBiH je propisano sljedee: Brak e se ponititi
ako nije sklopljen u cilju voenja zajednice ivota. Nadalje, odredbom
lana 36. istog zakona je propisano da pravo na tubu za ponitenje braka
iz razloga navedenih u l. 10. i 35. pomenutog zakona pripada branim
partnerima, svakoj osobi koja ima pravni interes da brak bude poniten,
kao i organu starateljstva.
1 U pravnoj teoriji postoji veliki broj definicija braka, poput Justinijanove, Modestinove, Planiolove,
itd.
Treba napomenuti da postoji i jedan izuzetak da sud nee ponititi
novi brak koji je sklopljen za vrijeme trajanja ranijeg braka jednog
od branih partnera, ako je raniji brak prestao prije zakljuenja
glavne rasprave.
Ranije zakonsko rjeenje je predvialo da novi brak koji je zakljuen
za vrijeme trajanja ranijeg braka jednog od branih partnera se nee
ponititi ukoliko je raniji brak u meuvremenu prestao na jedan
od naina prestanka braka.
Treba napomenuti da se pitanje postojanja ili nepostojanja braka
moe pojaviti i u upravnom postupku, prilikom rjeavanja nekog
graanskog prava, te je odredbom lana 143. stav 1. Zakona o upravnom
postupku (Sl. novine FBiH, br. 2/98 i 48/99) propisano da organ
koji vodi postupak mora prekinuti postupak kad se prethodno
pitanje2 odnosi na postojanje krivinog djela, na postojanje braka,
utvrivanje oinstva, ili kad je to zakonom odreeno.
Dvobranost - bigamija, sa jedne strane ini drugi brak nepunovanim,
te se moe pokrenuti parnini postupak za njegovo ponitenje pred
nadlenim sudom, dok sa druge strane, kao to smo gore spomenuli,
predstavlja krivino djelo.
U upravno-pravnoj praksi dvobranost se najee otkriva kada se vri
postupak ispravke i/ili dopune podataka u matinoj knjizi roenih
jednog i/ili oba brana partnera, kada ovlatena stranka trai upravo
ispravku ili dopunu podatka o braku, kojom prilikom se ustanovi
da je jedan od branih partnera zakljuio novi brak prije prestanka
ranijeg braka. Primjera radi, stranka trai da se ispravi u njenoj MKR
podatak o imenu branog partnera iz drugog braka, kojom prilikom
se na osnovu uvida u originalnu matinu knjigu roenih i priloene
dokaze ustanovi da je pravosnanost presude o razvodu prvog
braka nastupila tri mjeseca nakon zakljuenja drugog braka (koji je
proveden kroz MKR).
U takvim sluajevima u upravnim postupcima treba obavezno
donijeti zakljuak o prekidu postupka ispravke i dopune podataka
u MKR, dok se ne rijei prethodno pitanje pred nadlenim sudom
postojanja ili nepostojanja kasnije zakljuenog braka.
O ovome pitanju i sudska praksa je zauzela svoj stav:
Upravni postupak mora se prekinuti kada se prethodno pitanje
odnosi na postojanje braka (Upravni sud BiH, U-2178/80 od 19. XII.
1980);
Ukoliko se kao sporno pojavi pitanje postojanja ili nepostojanja
braka kod ostvarivanja prava na porodinu penziju, onda se to
pitanje ima tretirati kao prethodno pitanje i o tome odluuje redovni
sud, a ne organ uprave (VSJ, U-4930/65 od 21. V. 1965);
Upravni organ nije ovlaten utvrivati jesu li ispunjene pretpostavke
za postojanje braka i valjanost braka (utvrivanje je li stranka
zakljuila brak s osobom koja po svom psihikom stanju nije mogla
zakljuiti brak i sl.), jer bi to znailo odluivanje o postojanju braka
kao prethodno pitanje, to nije mogue (Zakljuak sjednice sudaca
USRH od 11. X. 1985),
Da bi sud odbio zahtjev za ponitenje novog braka, ne trai se da
je raniji brak prestao prije zakljuenja novog braka, ve da je u
meuvremenu prestao (odluka VS Hrvatske, br. Rev 886/85 od
19.02.1986).
Naime, ukoliko brani partneri nisu sklopili brak u cilju voenja
zajednice ivota nego s obostranom namjerom radi ostvarenja nekog
drugog prava (npr. pravo na dravljanstvo, penziono, stambeno
ili neko drugo pravo), takav brak se smatra fiktivnim3 brakom,
2 Prethodno ili prejudicijelno pitanje ini samostalnu pravnu cjelinu, za ije je
rjeenje nadlean sud ili neki drugi organ, bez ijeg se rjeenja ne moe rijeiti
sama stvar.
3 Lat. prividan, tobonji, laan.
ukoliko se u parninom postupku po tubi za ponitenje takvog
braka (pravo na tubu pripada branim partnerima, svakoj osobi
koja ima pravni interes da brak bude poniten i organu starateljstva)
dokae da brak nije sklopljen u cilju voenja zajednice ivota. Ono
to je bitno napomenuti je da namjera za zakljuenje fiktivnog
braka mora postojati kod oba brana partnera. Takav je i stav
nae sudske prakse:
Brak se moe proglasiti nitavim samo uz uvjet da oba brana
druga, a ne samo jedan od njih, u momentu zakljuenja braka
nisu eljela zajednicu ivota, odnosno nisu stupila u brak u tu
svrhu (Bilten sudske prakse VSBiH, br. 31/75, tj. Odluka VSBiH,
br. Gz 1495/75 od 28. 8. 1975);
Brak zakljuen samo radi toga da jedan od branih drugova rijei
svoje stambeno pitanje pomou drugog koji je nosilac stanarskog
prava, a drugi da pomou prvog koristi socijalno osiguranje, a ne
sa ciljem zajednice ivota branih drugova, moe se ponititi po
tubi lica koja imaju neposredni pravni interes, za ovaj ponitaj
(Odluka VS Srbije, br. Gz 5053/74 od 22. 10. 1974).
Uvjeti za postojanje braka
Odredbama l. 7, 8. i 9. PZFBiH su regulisani uvjeti4 za postojanje
braka. Naime, odredbom lana 7. stav 1. pomenutog zakona je
propisano da brak sklapaju saglasnom izjavom ena i mukarac
pred matiarom, dok je stavom 2. istog lana predvieno da se
brak sklapa pred matiarom koji je dravni slubenik. Naime, za
postojanje braka potrebno je da se ispune kumulativno tri uvjeta,
kao to to predvia lan 8. stav 1. ta. a), b) i c) Zakona, i to:
a.) da su budui brani partneri razliitog spola,

b.) da su budui brani partneri izjavili pristanak za sklapanje
braka,
c.) da je pristanak izjavljen pred matiarom.

Ukoliko pri sklapanju braka nije bio ispunjen neki od pomenuta
tri uvjeta, ne nastaju pravne posljedice braka. U takvom sluaju
svaka osoba koja za to ima pravni interes i organ starateljstva moe
podnijeti tubu za utvrivanje da brak ne postoji.5
Zakonsko normiranje razliitosti spolova buduih branih partnera
je potrebno iz razloga noviteta koje modernost donosi, jer medicinske
promjene spola, kao i zahtjevi lica istog spola da zakljue brak,
opravdavaju zadravanje ovog zakonskog uvjeta. Meutim, imajui
u vidu da brak sklapaju brani partneri u prisustvu matiara i dva
svjedoka, kao i javnosti, te s obzirom na formalnosti pri zakljuenju
braka6, teko je zamisliti da bi moglo doi u praksi do zakljuenja
braka izmeu osoba istog spola.7
Novi ZMK u lanu 44. regulie pitanje upisa promjene spola u
matinu knjigu roenih i to na nain da se upis promjene spola vri
4 Ranije su se nazivali i bitni uvjeti.
5 Podnosi se jedna vrsta tube za utvrenje iz lana 54. ZPP-a.
6 Prema lanu 17. stav 2. PZFBiH, osobe koje namjeravaju sklopiti brak lino podnose prijavu matiaru u opini u kojoj ele sklopiti brak; uz prijavu se prilau izvodi iz matine knjige
roenih i druge isprave (uvjerenja o slobodnom branom stanju i ovjerene kopije identifikacionih dokumenata buduih branih partnera, ovjerena kopija line karte ili putne isprave
svjedoka, sudski ili notarski obraena specijalna punomo data punomoniku od strane jednog od buduih branih partnera lan 24. PZFBiH i sl.).
7 U teoriji se spominje da bi se to ipak moglo desiti u sluaju zakljuenja braka sa hermafroditom. Ukoliko bi se u sudskom postupku, na osnovu medicinskog vjetaenja, utvrdilo
da se radi o pravom hermafroditu, dakle licu koje nije razliitog spola od onog sa kojim je
zakljuio brak, ne bi bio ispunjen uvjet razliitosti spolova.
samo na osnovu pravosnanog rjeenja kantonalnog ministarstva
nadlenog za mjesto u kojem se nalazi prebivalite lica koje je
promijenilo spol.
U taci 66. UNVMK-a je dalje razraena pomenuta zakonska norma,
te je predvieno da se postupak pokree po zahtjevu stranke i da se
pri rjeavanju tog zahtjeva moraju utvrditi dvije injenice, i to prvo:
promjena spola, a onda lino ime tog lica, koje u zahtjevu navede
to lice. Za utvrivanje tih injenica, pored obavezne medicinske
dokumentacije koja se odnosi na promjenu spola, koriste se po
potrebi i drugi dokazi predvieni ZUP-om. U donesenom rjeenju
mora se posebno navesti spol, a posebno lino ime tog lica, koje
bude odreeno u skladu sa ZLI-om.
Nadalje, odredbom lana 29. Zakona o jedinstvenom matinom
broju (Sl. glasnik BiH, br. 32/01 i 63/08) propisano je da je tijelo
koje donosi rjeenje o upisu promjene spola obavezno, u roku od 30
dana od pravosnanosti rjeenja, dostaviti jedan primjerak rjeenja
nadlenom organu, koje nakon to primi rjeenje iz prethodnog
stava, u roku od 15 dana ponitava JMB i izdaje novi. Nadleni
organ izvjeuje osobu koja je u pitanju i organ koji donosi rjeenje
kako bi ih izvijestio o novom JMB.
U lanu 9. stav 2. ZLI-a se navodi da lice moe promijeniti lino ime
ili samo ime ili samo prezime nakon promjene porodinog ili linog
statusa (izmeu ostalog, zbog promjene spola) ili na lini zahtjev.
Dakle, iz gore pomenutih zakonskih normi da se izvesti sljedei
pravni zakljuak:
Upis promjene spola u MKR po osnovu rjeenja nadlenog
organa obavezno povlai za sobom ponitaj JMB-a i odreivanje
/ dodjeljivanje novog enskog ili mukog JMB-a, zavisno
koji je novi spol predmetnog lica,8 ali ne povlai i obligatornu
promjenu linog imena ili samo imena ili samo prezimena lica
koje je promijenilo spol, jer ZLI kae da lice moe, to znai da
i ne mora promijeniti lino ime ili samo ime ili samo prezime,
zbog promjene spola.
Ovakvo zakonsko rjeenje neobavezne promjene linog imena
ili samo imena ili samo prezimena, zbog promjene spola,
svakako ide u prilog licima koja su izvrila (medicinskim putem)
promjenu spola, a koja zbog neke od zakonskih smetnji iz lana
16. ZLI-a9 ne mogu izvriti promjenu linog imena ili samo imena
ili samo prezimena.
Takoer, za lica koja su izvrila promjenu spola, a koja su ledina i
koja nemaju sukob sa Zakonom, nije problem da promijene lino
ime ili samo ime ili samo prezime, nakon medicinske promjene
spola.
Gore pomenutu zakonsku problematiku promjene spola
spomenuli smo u ovome kontekstu, prije svega, iz razloga to
je za postojanje braka i nastupanje pravnih posljedica braka,
potrebno da su brani partneri razliitog spola jer, po naem
zakonodavstvu, ne moe biti u braku mukarac i mukarac,
odnosno ena i ena, ve samo ena i mukarac.
U suprotnom, pravo na tubu za utvrivanje da brak ne postoji
pripada svakoj osobi koja za to ima pravni interes, kao i organu
starateljstva.
8 JMB / JMBG je individualna i neponovljiva oznaka identifikacijskih podataka o osobi i sastoji
se od 13 cifara svrstanih u est grupa, i to: mukarci 000-499 i ene 500-999.
9 Promjena linog imena ili samo imena ili samo prezimena nee se odobriti licu protiv kojeg se vodi krivini postupak, ili licu koje je osueno za krivino djelo dok kazna nije izvrena,
ili dok traju pravne posljedice osude, licu za kojim je raspisana meunarodna potraga, kao
ni licu za koje se utvrdi da je zahtjev podnijelo radi izbjegavanja obaveza utvrenih aktom
nadlenih organa.
Drugi zakonski uvjet za postojanje braka je da su budui brani
partneri izjavili pristanak za sklapanje braka. U pravilu, pristanak
za sklapanje braka svaki brani partner daje lino. U naroito
opravdanim sluajevima, nadleni opinski organ uprave moe
rjeenjem dozvoliti da se brak sklopi ako je prisutan samo jedan
budui brani partner i punomonik drugog. Punomo mora biti
specijalna, ovjerena od suda ili notara, u kojoj moraju biti tano
navedeni lini podaci vlastodavca, punomonika i osobe sa kojom
vlastodavac eli sklopiti brak i datum izdavanja punomoi. Punomo
ima ogranien rok vaenja, te vai 60 dana od dana ovjere. Raniji
rok vaenja punomoi je bio 90 dana od dana ovjere.
U upravno-pravnoj praksi naroito opravdani sluajevi su:
bolest, neodlono putovanje, odlazak i boravak u inostranstvu, itd.
Jedna od novina novog PZFBiH je da matiar, u dogovoru sa buduim
branim partnerima, odreuje rok za sklapanje braka, koji ne moe
biti krai od 30 dana od dana podnoenja prijave za zakljuenje
braka matiaru. Izuzetno, kada za to postoje opravdani razlozi,
matiar moe odobriti sklapanje braka i prije isteka pomenutog
roka od 30 dana.
Trei uvjet za postojanje braka je da je pristanak buduih branih
partenera izjavljen pred matiarom. Naime brak sklapaju brani
parteneri u prisustvu matiara i dva svjedoka. Sklapanje braka vri
se na svean nain u posebno odreenoj opinskoj prostoriji, a na
zahtjev buduih branih partnera matiar moe odobriti da se brak
sklopi i na drugom mjestu, ukoliko za to postoje opravdani razlozi
(u bolnici, kui, zatvoru, itd.). Sklapanje braka izvan slubene
prostorije moe se odobriti i kad ne postoje opravdani razlozi, u
kojem su sluaju budui brani partneri duni platiti posebnu
naknadu, iju visinu zasebno odreuje nadleni opinski organ
uprave.
Ukoliko se ne bi sklopio brak pred nadlenim organom uprave za
voenje matinih knjiga i ovlatenim slubenim licem - matiarom
u smislu PZFBiH, dolo bi do povrede stvarne nadlenosti ija je
krajnja posljedica nepostojei brak. PZFBiH nije propisana mjesna
nadlenost, pa brani partneri imaju neogranieno pravo izbora
mjesta u kojem e sklopiti brak.
Prema naem zakonodavstvu brak je ustanova svjetovnog karaktera,
odnosno Zakon predvia obavezan graanski brak, ali budui
brani partneri mogu nakon sklopljenog braka pred matiarom
sklopiti brak i pred vjerskim slubenikom.
Ono to je primjetno u nekim matinim uredima u Federaciji BiH
je to da se sklapaju brakovi pred matiarima koji nisu dravni
slubenici, ve namjetenici, ime se kri Zakon i svjesno otvaraju
vrata za pokretanje sudskih postupaka za utvrivanje nepostojanja
braka, odnosno nenastajanja pravnih posljedica braka. Takav
postupak moe pokrenuti svaka osoba koja za to ima pravni interes.

Sklapanje braka pred vjerskim slubenikom
Raniji PZBiH nije sadravao odredbe o mogunosti zakljuenja
vjerskog braka nakon to je zakljuen graanski brak. Meutim,
novi PZFBiH u nekoliko svojih odredbi sadri odredbe o mogunosti
zakljuenja i vjerskog braka. To su sljedee odredbe PZFBiH: lan 7.
stav 3, lan 29. i lan 383. stav 3.
U pomenutim odredbama je propisano da brani partneri mogu,
nakon sklopljenog braka pred matiarom, sklopiti brak i pred
vjerskim slubenikom, kojom prilikom su mu duni predati izvod
iz matine knjige vjenanih. Slubenik vjerske zajednice pred
kojim je sklopljen brak prije sklopljenog braka pred matiarom ini
prekraj, zato je predviena novana kazna u iznosu od 500 KM do
2.000 KM.
Bitno je napomenuti da se zakljueni brak dokazuje izvodom iz
matine knjige vjenanih, a ne vjenanim listom, jer vjenani
list se izdaje samo u momentu sklapanja braka i ima sveani i
ceremonijalni karakter, a poslije toga izdaju se izvodi iz matine
knjige vjenanih.10
Brak se smatra sklopljenim kada budui brani partneri izjave svoj
obostrani pristanak, te samo slobodan pristanak branih partnera
na zakljuenje braka ima karakter bitnog uvjeta i ukoliko on
nije postignut, brak e biti nepostojei. Nakon pristanka matiar
objavljuje da je brak sklopljen, te upisuje u MKV sklopljeni brak i
izjave o novom prezimenu. Nakon to se brani partneri, svjedoci i
matiar potpiu u MKV, matiar branim partnerima odmah izdaje
izvod iz MKV.
Prezime branih partnera nakon sklapanja braka

Odredbom lana 31. PZFBiH je propisano da se budui brani
partneri mogu sporazumjeti da e nakon sklapanja braka:
a) svaki brani partner zadrati svoje prezime,

b) kao zajedniko prezime uzeti prezime jednoga od njih,
c) kao zajedniko uzeti prezimena oba brana partnera, o ijem e
se redoslijedu sporazumjeti,
d) svaki od njih ili samo jedan brani partner svom prezimenu

dodati prezime drugog branog partnera i
e) svaki od njih ili samo jedan brani partner prezimenu branog

partnera dodati svoje prezime.
Slinu odredbu sadri i lan 11. ZLI-a, sa tim to ne predvia varijantu

prezimena iz lana 31. taka c. PZFBiH. Iako lan 14. ZLI-a ne sadri
odredbu da je neophodno u postupku promjene linog imena ili samo
imena ili samo prezimena lica koje je u braku priloiti saglasnost
drugog branog partnera za promjenu linog imena ili samo imena
ili samo prezimena za branog partnera koji vri tu promjenu,
smatramo da je nuno za takvo lice traiti saglasnost drugog branog
partnera, ovjerenu od strane opinskog organa uprave, suda ili
notara, upravo iz razloga to se brani partneri prilikom stupanja u
brak sporazumijevaju o novom prezimenu svakog od njih, i to se ta
promjena prezimena branog partnera koji vri promjenu rjeenjem
evidentira kroz MKR branog partnera i MKR njihove zajednike
djece.
Uvjeti za punovanost braka

Uvjeti za punovanost braka11 su propisani u odredbama l. 10-16.
PZFBiH. Neke brane smetnje su otklonjive a neke neotklonjive, neke
su trajne a neke privremene, i neke su aposolutne a neke relativne.
1. Brak ne moe sklopiti osoba koja je ve u braku.
Radi se o apsolutnoj smetnji koja onemoguava sklapanje braka sa

bilo kojim drugim licem.
2. Brak ne moe sklopiti osoba kojoj je oduzeta poslovna sposobnost
ili koja je nesposobna za rasuivanje. Izuzetno sud moe u
vanparninom postupku dozvoliti sklapanje braka osobi koja je
nesposobna za rasuivanje ako utvrdi da je ona sposobna shvatiti
znaenje braka i obaveza koje iz njega proizlaze, te da je brak oito
u njenom interesu. Tubu za ponitaj braka moe podnijeti svaka
osoba koja ima pravni ineteres, brani partner i organ starateljstva.
10 Vie o ovome vidi u ta. 163. i 164. UNVMK-a.
11 Po ranijem zakonu - brane smetnje. Brane smetnje su takve injenice i okolnosti
koje ometaju zakljuenje punovanog braka. One su decidirano odreene Zakonom i moraju
postojati u momentu sklapanja braka, a njihovo postojanje proizvodi nitavnost braka. U
sluaju postojanja nekih branih smetnji predviena je ak i krivina sankcija.
3. Brak se ne moe sklopiti izmeu krvnih srodnika u ravnoj i
4.
5.
6.
7.
pobonoj liniji etvrtog stepena. Ovo pravilo se primjenjuje i na

odnos nastao potpunim usvojenjem. Tubu za ponitaj braka moe
podnijeti brani partner i organ starateljstva.
Brak ne mogu sklopiti usvojilac i njegov usvojenik u sluaju
nepotpunog usvojenja. Tubu za ponitaj braka moe podnijeti
brani partner i organ starateljstva.
Brak se ne moe sklopiti izmeu: svekra i snahe, zeta i tate, ouha
i pastorke i maehe i pastorka, bez obzira na to da li je prestao brak
ijim je sklapanjem nastalo ovo srodstvo. Izuzetno, sud moe u
vanparninom postupku dozvoliti sklapanje braka pomenutim
srodnicima ako utvrdi da postoje opravdani razlozi (npr. trudnoa).
Tubu za ponitaj braka moe podnijeti brani partner i organ
starateljstva.
Brak ne moe sklopiti osoba koja nije navrila 18 godina ivota.
Izuzetno sud moe u vanparninom postupku dozvoliti sklapanje
braka osobi koja je navrila 16 godina ivota ako utvrdi da postoje
opravdani razlozi da je ta osoba tjelesno i duevno sposobna za
vrenje prava i dunosti koje proizlaze iz braka i da je brak u njenom
ineteresu. Tubu za ponitaj braka moe podnijeti malodobno lice,
roditelj malodobnog lica i organ starateljstva.
Brak nije valjan ako je na njegovo sklapanje brani partner pristao
u strahu izazvanom ozbiljnom prijetnjom ili u zabludi o osobnosti
drugog branog partnera ili o njegovoj bitnoj osobini. Zabluda o
osobnosti branog partnera postoji kad je brani partner mislio da
sklapa brak sa jednom osobom, a sklopio ga je sa drugom osobom.
Zabluda o bitnoj osobini branog partnera postoji kada se radi
o osobini, odnosno o okolnosti koja bi drugog branog partnera
odvratila od sklapanja braka da je za nju znao, a naroito u sluaju
krajnje opasne ili teke bolesti, trajne i neizljeive spolne nemoi,
trudnoe ene sa drugim mukarcem i ranije osude zbog krivinog
djela uinjenog protiv dostojanstva osobe i morala.
II MATINA KNJIGA VJENANIH I IZDAVANJE IZVIDA I

UVJERENJA IZ MKV
Odredbom lana 23. ZMK-a je propisano da se u MKV upisuju sljedei
podaci:
1. Podaci o sklapanju braka i to: ime i prezime, datum i mjesto
roenja, dravljanstvo, JMB branih partnera, prebivalite branih

partnera, datum i mjesto sklapanja braka, izjave branih partnera
o njihovom prezimenu, ime i prezime i prebivalite punomonika,
ako je pri sklapanju braka jednog branog partnera zastupao
punomonik,
2. Ime i prezime roditelja branih partnera i njihovo prezime prije
sklapanja braka, ako je upisana ta injenica, ime i prebivalite
svjedoka pri sklapanju braka, ime i prezime matiara i ime i
prezime tumaa, ako je tuma prisustvovao sklapanju braka,
3. Prestanak braka (ponitenje i razvod braka, smrt branog partnera
ili proglaenje nestalog branog partnera umrlim) i promjene
imena i prezimena branih partnera.
Odredbom lana 24. ZMK-a je propisano da se upis injenice vjenanja
u MKV vri u pomenutu knjigu koja se vodi za mjesto u kojem se vri
sklapanje braka, a provodi se u skladu sa odredbama PZFBiH.
Na osnovu MKV izdaju se izvod iz MKV i uvjerenja. Uvjerenja se izdaju
za pojedine podatke upisane u MKV ili pojedine injenice o linom
stanju graana koje su upisane u MKV, a koji se ne vide na izdatom
izvodu iz MKV. Izvodi iz svih matinih knjiga, pa i iz MKV, imaju
neogranien rok vaenja to se u izvodu treba navesti, a za upotrebu
izdatog izvoda iz matine knjige koji ne sadri posljednje podatke
upisane u matinu knjigu odgovorno je lice koje je taj izvod stavilo u
pravni promet.
Ovo je jedna od dobrih zakonskih novina, sa tim to iz lana 63.
ZMK-a nije jasno da li i uvjerenja o dravljanstvu BiH i FBiH imaju
neogranien rok vaenja, to se u buduim zakonskim izmjenama i
dopunama ZMK-a mora decidirano odrediti.
Taka 163. stav 2. UNVMK-a sadri jednu specifinu novinu koja nije
ba prihvatljiva, jer moe dovesti do zabune i nejasnoa u pravnom
prometu, posebno kada se izvod iz MKVFBiH koristi u inostranstvu,
jer u istoj stoji: Ako su brani partneri pri sklapanju braka
promijenili prezime, u izvod iz matine knjige vjenanih u rubriku
Izjava branih partnera o njihovom prezimenu nakon sklapanja
braka upisuje se prezime koje su uzeli prilikom sklapanja braka, a
ako nisu mijenjali prezime, ta rubrika ostaje prazna i upisuje se
kosa crtica.
III NADLENOST U BRANIM SPOROVIMA Odredbom lana 35. ZPPFBiH je propisano sljedee: Za suenje
u sporovima radi utvrivanja postojanja ili nepostojanja braka,
ponitaja braka ili razvoda braka (brani sporovi), nadlean je, pored
suda ope mjesne nadlenosti, i sud na ijem su podruju brani
partneri imali posljednje zajedniko prebivalite.
Pomenutom odredbom u branim sporovima, pored ope mjesne
nadlenosti, predviena je i nadlenost suda na ijem podruju su
brani partneri imali posljednje zajedniko prebivalite (izberiva
mjesna nadlenost). Razlozi za ovakvo odreenje definirani su
procesnom ekonomijom, jer se na tom podruju najee nalaze
dokazi o injenicama vanim za odluivanje o tubenom zahtjevu.
Takoer, takom 112. UNVMK-a je propisano sljedee: Ako stranka
trai da se utvrdi postojanje braka koji nije upisan u matinu knjigu
vjenanih niti u matinu knjigu roenih, u tom sluaju postojanje
braka moe se utvrditi samo putem suda. To vai i za ivo i za umrlo
lice.
Naime, samo sud u parninom postupku moe utvrivati postojanje
braka, ako nedostaju podaci, odnosno isprava da je brak zakljuen.
Naprotiv, postojanje spora u graanskopravnim odnosima nije
uvijek uslov da se pokrene parnica. To su sluajevi kada stranke ne
mogu drukije utvrditi svoja prava iz linih, porodinih i drugih
odnosa, a zakon ipak predvia da se o ovim pravima i obavezama
raspravlja i odluuje po pravilima parninog postupka (npr.
sporazumni prijedlog za razvod braka, utvrenje postojanja braka
kada stranke nemaju isprave o zakljuenom braku, utvrivanje ili
osporavanje oinstva ili materinstva i onda kada izmeu prirodnih
roditelja i zakonskih zastupnika nema spora o tome).12
Opte napomene. Odredbe lana 125. iskljuuju potrebu dokazivanja
odreenih injenica - priznatih, presumptivnih i optepoznatih
injenica. Prije no to se pristupi detaljnijim objanjenjima ovih
odredbi, potrebno je ukratko napomenuti koje su to injenice koje
treba dokazivati. Naime, dosadanji zakoni o parninom postupku
(lan 204. ZPPFBiH i lan 220. ZPPRS) izriito su regulisali koje su
injenice predmet dokazivanja. Ova je odredba brisana u novom
zakonu, bez jasno vidljivog razloga, ali se sistemskim tumaenjem
Zakona moe zakljuiti da jo uvijek vai pravilo da dokazivanje
obuhvata sve injenice koje su vane za donoenje odluke. Predmet
12 Z. Kulenovi i dr., Komentari zakona o parninom postupku u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj, Sarajevo, 2005, str. 5.
dokazivanja su, dakle, injenice. (U pravnoj teoriji se pravilno istie
da bi bilo ispravnije govoriti o dokazivanju tvrdnji o injenicama
ili injeninih navoda. U praksi ova konstatacija, meutim, nije od
posebnog znaaja, jer se utvrivanjem istinitosti jedne tvrdnje stranke
utvruje i postojanje injenice o kojoj je ta tvrdnja iznesena.) injenice
su dogaaji, zbivanja ili stanja iz prolosti ili sadanjosti za koje
pravna norma vezuje nastanak, promjenu ili prestanak nekog
pravnog odnosa (npr. radnja kojom je nanesena teta, fiziko svojstvo
stvari, prebivalite stranke, izjava volje, itd.). Predmet dokazivanja, osim
injenica iz vanjskog svijeta, mogu biti i injenice koje se tiu ljudske
svijesti, kao to je injenica da je stranka za neto znala (savjesnost).
alija u tom smislu govori o vanjskim i unutranjim injenicama. (v.
alija-Omanovi, Graansko procesno pravo, Sarajevo, 2000, str. 214).
Dokazuju se u prvom redu pravno relevantne injenice koje su
neposredno relevantne - injenice od kojih neposredno zavisi
zasnivanje, promjena ili prestanak nekog pravnog odnosa. Meutim,
predmet dokazivanja su i posredno relevantne injenice, tzv. indicije,
na osnovu kojih se stvara zakljuak o
postojanju neposredno relevantnih injenica (v. Triva - Belajec Dika, Graansko parnino procesno pravo, Zagreb, 1986, str. 397). Za
ishod spora moe od znaaja biti i nepostojanje neke injenice, pa i
negativna injenica moe biti predmet dokazivanja. Ovo e biti sluaj
ako od dokazivanja nepostojanja odreene injenice zavisi osnovanost
tubenog zahtjeva (npr. kad se tubom tvrdi da tueni nije ispunio
neku svoju obavezu koja se sastoji u injenju, ili kad se u tubi za
povraaj nedugovanog tvrdi da
potraivanje nikada nije postojalo) (v. Pozni, Graansko procesno
pravo, Beograd, 1989, str. 243).
Dokazuju se u pravilu samo injenice koje su meu strankama
sporne, tj. o ijem postojanju stranke iznose kontradiktorne tvrdnje.
Pravna pravila nikada nisu predmet dokazivanja, jer je sud duan
po slubenoj dunosti poznavati, odnosno utvrditi njihov sadraj.
Isto pravilo vai i za strano pravo na koje upuuje koliziona norma.
O sadrini stranog prava stranka moe podnijeti javnu ispravu koju
je izdao nadleni organ strane drave (certificat de coutume - v. lan
13. stav 3. Zakona o rjeavanju sukoba zakona sa propisima drugih
zemalja u odreenim odnosima), ali ako to stranka ne uini, sud se
mora sa stranim pravom upoznati na drugi nain i ono se ne moe
uzeti kao nedokazana injenica.
Sa druge strane, sud nije duan da poznaje akte pravnih osoba
(statute, pravilnike i sl.), (tako i Zeevi, Komentar Zakona o parninom
postupku, Sarajevo, 2004, str. 128; suprotno Pozni, Graansko
procesno pravo, Beograd, 1989, str. 244), pa e se po prijedlogu stranke
izvesti dokaz itanjem takvih akata, ako sud utvrdi da se iz njih mogu
utvrditi pravnorelevantne injenice.
Pravila ili stavovi iskustva mogu biti predmet dokazivanja. Pravila
iskustva su pravila opteg ivotnog iskustva ili pravila pojedinih struka
ili nauka, zasnovana na dugotrajnom posmatranju ivotnih pojava
ili rezultatu naunog istraivanja, za koje je osnovano pretpostaviti
da vae i za budue sluajeve. Sud donosi odluku o predmetu spora
primjenom ovih pravila, kao i pravnih pravila, na utvreno injenino
stanje. O pravilima iskustva sud moe sticati znanje privatno ili
koristiti svoja ranije steena znanja, ali ako ona sudu nisu poznata,
mogu se i dokazivati, najee vjetaenjem (v. Triva - Belajec - Dika,
Graansko parnino procesno pravo, Zagreb, 1986, str. 144).
Stav 1. Priznanje injenice je izjava jedne od stranaka data tokom
parnice pred sudom o tome da se saglaava sa tvrdnjom protivne strane
o postojanju ili nepostojanju neke injenice koja je za stranku koja daje
tu izjavu nepovoljna (v. Dika - izmi, Komentar Zakona o parninom
postupku FBiH, Sarajevo, 2000, str. 392), odnosno injenice na kojoj
protivnik utemeljuje svoj zahtjev ili prigovore. Priznati se mogu samo
injenice, a ne i pravna kvalifikacija.
Priznanjem se predmetna injenica smatra utvrenom, pa je iz tog
razloga nije potrebno utvrivati. Radi se, dakle, o utvrivanju injenice
dispozicijom, tj. raspolaganjem stranaka.
Zbog toga, iako je iz odredbe stava 1. brisano izriito ovlatenje suda da
zahtijeva dokazivanje priznatih injenica ako smatra da stranke idu za
tim da raspolau zahtjevima kojima ne mogu raspolagati, ono jo uvijek
proizlazi iz optih naela ZPP-a. Sud, naime, nee uvaiti raspolaganja
stranaka koja su protivna prinudnim propisima, pa tako ni priznanje
injenice (lan 3. stav 2.). Osim toga, ako je sud ovlaten da, u sluaju
sumnje da se radi o zahtjevima kojima stranke ne mogu raspolagati,
utvruje injenice koje stranke nisu iznijele (lan 7. stav 2.), moe se
uzeti da takvo ovlatenje obuhvata i mogunost utvrivanja, odnosno
dokazivanja injenica koje su stranke priznale.
Odredba stava 1. ovog lana odnosi se samo na injenice koje su
priznate. Prema tome, moraju se utvrivati ne samo one injenice koje
su sporne, tj. u pogledu kojih je stranka iznijela oprene tvrdnje, ve i
one koje protivna stranka nije osporila, ali ih nije ni priznala.
Pri tome ipak treba imati u vidu da se priznanje moe dati eksplicitno ili
konkludentno. Konkludentno priznanje postoji ako se iz ponaanja
stranke moe zakljuiti da priznaje odreenu injenicu. Tako, ako
je stranka osporila samo neke navode protivnika, a o drugima se nije
izjasnila, opravdano se moe smatrati da priznaje navode o kojima
se nije izjasnila. Suprotan zakljuak, meutim, treba donijeti ako iz
uzrone povezanosti osporenih injenica i onih o kojima se stranka nije
izjasnila proizlazi da se osporavanjem jednih navoda konkludentno
osporavaju i drugi. Ne moe se, dakle, samo na osnovu toga da neka
injenica nije osporena zakljuiti da je priznata. Budui da je priznanje
injenica na kojima protivna stranka zasniva svoj zahtjev nepovoljno
za stranku, izvoenje zakljuka o postojanju konkludentnog priznanja
treba primjenjivati vrlo restriktivno.
Priznanje se moe dati tokom cijelog postupka, od dostavljanja tube
tuenom, sve dok se moe uticati na utvrivanje injeninog stanja.
U smislu naela procesne ekonomije, ovakva priznanja bi u pravilu
trebalo uiniti najkasnije na pripremnom roitu, kako se ne bi moralo
odreivati izvoenje dokaza o
tim injenicama, ali budui da se radi o dispozitivnim radnjama
stranaka one se mogu preduzeti tokom cijelog postupka.
Priznanje dato izvan postupka nema znaaj priznanja koje, u smislu
stava 1. ovog lana, dokazivanje ini izlinim. Ako parnina stranka
da izjavu o priznanju injeninih navoda tube izvan parnice, pa i dok
parnica traje, ovakva izjava nema znaaj parnine radnje priznanja
injeninih navoda tube koja
bi otklanjala potrebu dokazivanja ovih navoda pred sudom, ali to
priznanje nije bez ikakvog znaaja i sud je duan da ga ceni u okviru
svih izvedenih dokaza i po svojoj slobodnoj oceni. (Vii privredni sud
Srbije, P-8136/73, objavljeno u osi - Krsmanovi, Aktuelna sudska
praksa iz graansko-procesnog prava, Beograd, 2000, str. 98)
Za stranku priznanje moe uiniti njen zakonski zastupnik, kao i
punomonik.
Dokazivanje injenica koje je stranka priznala pred sudom tokom
parnice protivno je odredbi ovog stava, te moe predstavljati relativno
bitnu povredu odredaba parninog postupka (Vrhovni sud Hrvatske
Rev. 80/87 od 14. 4. 1987, objavljeno u Dika - izmi, Komentar Zakona
o parninom postupku FBiH, Sarajevo, 2000, str. 393).
Priznanje injenica treba razlikovati od priznanja tubenog zahtjeva.
Sutinska razlika sastoji se u tome to je u priznanju tubenog
zahtjeva sadrano, pored preutnog priznanja pravno relevantnih
i drugih injenica (tj. priznanja istinitosti injenine osnove zahtjeva
protivnika), i priznanje materijalnopravne osnovanosti samog zahtjeva
koji je predmet spora. Stoga se, kao posljedica priznanja injeninih
navoda, njihova istinitost ne mora utvrivati dokazivanjem, ali je sud
duan cijeniti da li iz tako priznatih injenica proistie osnovanost
tubenog zahtjeva. Priznanje tubenog zahtjeva, sa druge strane,
dovodi do presude po priznanju, pa se ne mora ocjenjivati ni istinitost
injeninih navoda, niti materijalnopravna osnovanost tubenog
zahtjeva. (Distinkcija se moe napraviti i u smislu da injenine navode
mogu priznati obje parnine stranke, a
tubeni zahtjev samo tueni, te da se injenice
mogu priznati izriito i konkludentno, a
tubeni zahtjev samo izriito.) (v. Rali Tanaskovi, Zakon o parninom postupku sa
komentarom, sudskom praksom, obrascima
i registrom pojmova, Beograd, 1980, str. 399;
Triva - Belajec - Dika, Graansko parnino
procesno pravo, Zagreb, 1986, str. 405).
Punomonik koji nije advokat ne moe
bez izriitog ovlatenja tuenog priznati
tubeni zahtjev, ali moe priznati injenice
iz kojih proizlazi tubeni zahtjev (Vrhovni
sud BiH, broj Rev. 575/87 od 14. 7. 1988.
godine, objavljeno u Porobi i dr., Zakoni
o parninom postupku sa komentarom i
sudskom praksom, Sarajevo, 2004, str. 600).
Izuzetak od pravila da se priznate injenice
ne dokazuju propisuju odredbe lana 410.
ranijeg ZPPFBiH, koji se primjenjuje na
osnovu lana 459. ovog zakona i lana 69.
Porodinog zakona RS. Ovim odredbama
je predvieno da sud moe injenice na
kojima stranka zasniva svoj zahtjev u
branom sporu utvrivati i kad te injenice
nisu meu strankama sporne, osim ako se
zahtijeva sporazumni razvod braka.
Stav 2. Dato priznanje stranka moe porei
djelimino ili u cijelosti, eksplicitnom
izjavom ili ograniiti dodavanjem drugih
injenica. Ranija odredba je to izriito
predviala, dok nova odredba govori samo
o poricanju.
U pravnoj nauci opteprihvaen je stav da
se priznanje moe porei do onog stadija
u postupku u kome se mogu iznositi nove
injenice i novi dokazi. Prema novim
pravilima parninog postupka, to bi znailo
da bi se, uz izuzetke iz l. 102. i 207. Zakona,
poricanje priznanja moglo iznijeti najkasnije
na pripremnom roitu. Ovakav stav nam
se ini prihvatljivim i iz razloga procesne
ekonomije,
jer bi poricanje priznanja u kasnijoj fazi
postupka dovelo do njegovog nepotrebnog
produetka s obzirom da bi se, nakon
poricanja, ranije priznate injenice morale
dokazivati, to bi iziskivalo odravanje bar
jo jednog roita za glavnu raspravu.
Ako stranka priznatu injenicu porekne, sud
e cijeniti da li tu injenicu smatra priznatom
ili osporenom. Meutim, ve poricanje
priznanja znai da e se istinitost priznate pa
osporene injenice morati dokazivati, te e
sud tek na osnovu rezultata tog dokazivanja
biti u stanju da utvrdi vjerodostojnost
razloga poricanja (v. Triva - Belajec - Dika,
Graansko parnino procesno pravo,
Zagreb, 1986, str. 402).
Ako punomonik stranke na roitu prizna
odreenu injenicu, stranka koja je prisutna
na roitu moe izmijeniti ili opozvati to
priznanje. Meutim, ako je punomonik
stranke priznao odreenu injenicu u
podnesku ili na roitu na kojem stranka

nije bila prisutna, a stranka to priznanje
kasnije izmijeni ili
opozove, sud e cijeniti obje izjave u skladu
sa odredbom ovog stava (v. lan 303.).
Sud e izjavu parnine stranke kojom
mijenja izjavu svog punomonika o
priznanju injenica datu na roitu kome
stranka nije prisustvovala cijeniti u smislu
lana 221. stav 2. Zakona o parninom
postupku (Vrhovni sud BiH, broj P-197/90
od 13. 12. 1990. godine, objavljeno u Porobi
i dr., Zakoni o parninom postupku sa
komentarom i sudskom praksom, Sarajevo,
2004, str. 725).
Ako je priznanje punomonika stranke
u koliziji sa sadrajem pismenih isprava,
opravdano
je
prihvatiti
opozivanje
priznanja injenice (Vrhovni sud BiH, P184/87 od 20. 11. 1987. godine, objavljeno u
Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda BiH,
broj 4/87).
Stav
3.
Zakonska
presumpcija
ili
pretpostavka je pravilo po kome je sud
duan da jednu injenicu (pretpostavljena
injenica) uzme kao postojeu ako se dokae
da postoji neka druga zakonom odreena
injenica (presumptivna baza).
Cilj zakonskih presumpcija je da olakaju
dokazivanje odreenih injenica, kako
radi zatite odreenih kategorija, tako
i radi ostvarenja procesne ekonomije
(v. Dika - izmi, Komentar Zakona o
parninom postupku FBiH, Sarajevo, 2000,
str. 394). Naime, odreene injenice je u
pravilu vrlo teko ili nemogue dokazati.
Zato zakon predvia da je dovoljno dokazati
postojanje neke druge posredno relevantne
injenice, koju je inae lake dokazati, te iz
njenog postojanja pretpostavlja i postojanje
one prve, neposredno relevantne injenice.
Dakle, iako bi se iz ove zakonske odredbe
moglo zakljuiti suprotno, kod zakonskih
pretpostavki dokazivanje nije u potpunosti
iskljueno, ali je znatno olakano, jer stranka
koja se poziva na zakonsku pretpostavku
mora dokazati samo postojanje presumptivne
baze (injenice za ije se postojanje vee
postojanje presumptivne injenice).
U pravilu su zakonske pretpostavke
oborive (presumptio iuris tantum), pa se
moe dokazivati da, uprkos postojanju
presumptivne
baze,
pretpostavljena
injenica ne postoji (npr. javna isprava
dokazuje istinitost onoga to se njome
potvruje, ocem djeteta roenog u braku ili
300 dana po prestanku braka
smatra se suprug majke, kad je duniku
vraena obveznica pretpostavlja se da je
obaveza ispunjena, ali u svakom od ovih
sluajeva moe se dokazivati suprotno). U
tom sluaju, meutim, teret dokazivanja
prelazi sa stranke koja se na injenicu poziva
na onu koja njeno postojanje osporava.
Dokazivanje suprotnog je iskljueno samo
ako to zakon izriito predvia (neoborive
zakonske pretpostavke - presumptio iuris et
de iure).
Stav 4. Ne dokazuju se ni opepoznate ili
notorne injenice, a sud ih moe uzeti u
obzir i kada ih stranke nisu iznijele. Zakon ne
predvia izriito koji je to stepen notornosti
potreban. Dok je sudska praksa u tom
smislu prilino neujednaena, u pravnoj
nauci se opepoznatim injenicama
smatraju kako one injenice koje su
poznate svakom prosjenom ovjeku ili
znatnom broju ljudi u cijeloj zemlji, tako i
dogaaji lokalnog znaaja poznati ljudima
u uoj sredini u kojoj se obavlja suenje
(v. Pozni, Graansko procesno pravo,
Beograd, 1989, str. 246 i Triva - Belajec Dika, Graansko parnino procesno pravo,
Zagreb, 1986, str. 399).
Da li jednu injenicu treba smatrati za
opepoznatu odluuje sud po slobodnoj
ocjeni. Stranka moe dokazivati da
odreena injenica nije notorna, pa bi u tom
sluaju trebalo provesti redovan postupak
dokazivanja.
Privatno znanje sudije, tj. znanje koje
je stekao van svoje slubene dunosti, ne
smatra se opepoznatom injenicom. Osim
injenica navedenih u odredbama ovog
lana, ne mogu biti predmet
dokazivanja ni injenice utvrene krivinom
presudom ako se odnose na postojanje
krivinog djela za koje je optueni proglaen
krivim, ili krivine odgovornosti uinioca
(lan 12).13
STAV SUDSKE PRAKSE:

Utvrivanje postojanja braka koji nije
upisan u matine knjige, jer su iste za
vrijeme rata unitene, spada u nadlenost
suda ope nadlenosti, a ne tijela uprave.
(Citat iz sudske odluke: Vrhovni sud SFRJ,
R. 130/71, Komentar Zakona o parninom
postupku FBiH, Mihajlo Dika i Jozo izmi,
Sarajevo, 2000, uz lanak 16).14
Tuba za utvrenje da je izmeu tuilje i
njenog pokojnog mua bio zakljuen brak
moe se podneti protiv zakonskih naslednika
umrlog branog druga, a ukoliko ovih
nema protiv odreenog staraoca. (Vrhovni
sud Srbije, G-337/66, objavljeno u Rali Tanaskovi, Zakon o parninom postupku sa
komentarom, sudskom praksom, obrascima
i registrom pojmova, Beograd, 1980, str.
321).15
13 Ibid, str. 231-236.
14 Ibid, str. 37.
15 Ibid, str. 91.
Kao to smo gore spomenuli, zakljueni

brak se dokazuje izvodom iz matine knjige
vjenanih, a ukoliko brak nije upisan u
matinu knjigu vjenanih onda se postojanje
braka utvruje u parninom postupku.
Meutim, nerijetki su sluajevi da graanin
posjeduje stari izvod iz MKV, npr. koji je
izdat od strane nadlenog opinskog organa
1949. godine, a da taj upis u MKV trenutno
ne postoji, iz razloga to je ta stranica u
MKV nestala, unitena ili oteena u tolikom
stepenu da se ne moe izdati isprava o
braku, odnosno izvod iz MKV. Miljenja smo
da u takvom sluaju ne treba ii na postupak
utvrivanja postojanja braka u parninom
postupku, ve treba pristupiti obnovi
upisa u MKV u takvim pojedinanim
sluajevima.
Naime, odredbom lana 70. ZMK-a je
propisano sljedee: Ako su matine
knjige unitene ili nestale ili su oteene u
znatnom stepenu da se ne mogu pravilno
koristiti, njihovom obnavljanju mora se
pristupiti bez odlaganja o emu odluuje
opinski naelnik, odnosno gradonaelnik,
samostalno ili na pisani prijedlog organa
uprave opine i grada nadlenog za matine
knjige.
Akt kojim se odluuje o obnavljanju
matinih knjiga sadri podatke o matinim
knjigama koje su unitene ili nestale ili
oteene, za koje kalendarske godine i za
koja matina podruja, naziv opinskog,
odnosno gradskog organa uprave koji e
obnoviti matine knjige i rok za obnavljanje
tih knjiga.
Radi obnavljanja matinih knjiga graani,
organi dravne uprave i drugi organi i
pravna lica duni su dati podatke o podacima
i injenicama koje treba upisati u matine
knjige koje se obnavljaju, koji su im poznati
ili njima raspolau ili ako o tome posjeduju
ispravu. Podaci se daju opinskom, odnosno
gradskom organu uprave koji provodi
aktivnosti na obnavljanju matinih knjiga.
Takom 184. stav 2. UNVMK-a je propisano
sljedee: Prijavu za upis za obnavljanje
matine knjige vjenanih duni su podnijeti
brani partneri iji je brak bio upisan u
matinu knjigu vjenanih koja se obnavlja.
Prijavu mogu podnijeti i njihova djeca,
njihovi srodnici i druga lica koja raspolau
tim podacima.
Pomenuti lan 70. ZMK-a kao i veina
podzakonskih odredbi UNVMK-a govori
samo o postupku obnavljanja matinih
knjiga. Jedino taka 191. UNVMK-a govori o
obnovi upisa u pojedinim sluajevima, a
ne cijele knjige. Naime, u pomenutoj taci
se navodi da se obnova upisa u matinim
knjigama u pojedinim sluajevima, u
kojima je upis uniten ili nestao ili oteen u tolikom stepenu da se
ne moe koristiti, vri na osnovu rjeenja koje se donosi u upravnom
postupku, a na zahtjev stranke ili po slubenoj dunosti, na osnovu
odgovarajuih dokaza.
KORITENI PRAVNI IZVORI I LITERATURA
Porodini zakon Federacije Bosne i Hercegovine (Sl. novine
FBiH, br. 35/05 i 41/05).
Zakon o matinim knjigama (Sl. novine FBiH, broj 37/12).
Uputstvo o nainu voenja matinih knjiga (Sl. novine FBiH, br.
51/13, 55/13 i 82/13).
Zakon o linom imenu (Sl. novine FBiH, broj 7/12).
Krivini zakon FBiH (Sl. novine FBiH, br. 36/03, 21/04, 69/04 i
18/05).
Zakon o parninom postupku FBiH (Sl. novine FBiH, br.
53/03, 73/05 i 19/06).
Zakon o vanparninom postupku (Sl. novine FBiH, br. 2/98,
39/04 i 73/05).
Z. Kulenovi i dr., Komentari zakona o parninom postupku
u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj, Sarajevo,
2005.
E. Zeevi, Komentar Zakona o vanparninom postupku i
pravila vanparninog postupka ureenih Porodinim zakonom s
obrascima za praktinu primjenu, Sarajevo, 2010.
dr. P. Krijan, Komentar Zakona o upravnom postupku
Federacije Bosne i Hercegovine sa sudskom praksom, Sarajevo,
2002.
dr. N. Tralji i dr. S. Bubi, Porodino pravo, Sarajevo, 1998.
Lj. Kruni Zita i dr., Analiza usklaenosti zakonodavstva Bosne
i Hercegovine sa Konvencijom o pravima djeteta, Sarajevo, 2009.
ZNAAJ PLANIRANJA U
OBLASTI JAVNIH NABAVKI
Amir Rahmanovi, dipl. ecc.
Opina Tuzla
e-mail: rahmanovic.a@gmail.com
SAETAK
Planiranje u svakoj oblasti rada i poslovanja, pa tako i u oblasti javnih
nabavki, predstavlja veoma bitnu i, moemo slobodno rei, nunu
aktivnost. Planiranje podrazumijeva postavljanje ciljeva i izbor akcija
i djelovanja kako bi se ostvarili postavljeni ciljevi, odnosno predstavlja
odreivanje i projekciju buduih radnji i aktivnosti koje bi se trebale
poduzeti kako bi se postigli postavljeni ciljevi. Ovaj rad obrauje
planiranje kao jednu od glavnih funkcija koje obavljaju menaderi
kako bi postigli najvei uspjeh za organizaciju kojom rukovode
i upravljaju. U prvom dijelu ovog rada obraeno je planiranje u
optem smislu kao aktivnost, odnosno razmatrani su pojam, svrha
i ciljevi planiranja. U drugom dijelu rada obraena je problematika
planiranja nabavki sa posebnim fokusom na planiranje u oblasti
javnih nabavki. Planiranje u oblasti javnih nabavki je od izuzetne
vanosti imajui u vidu da su postupci koje provode obveznici
primjene Zakona o javnim nabavkama formalizirani i vremenski
determinisani pa je stoga potrebno planirati budue aktivnosti kako
bi ugovorni organi zadovoljili svoje potrebe za robama, uslugama i
radovima neophodnim za njihov nesmetan rad i djelovanje.
Kljune rijei: planiranje, plan, javne nabavke.
UVOD
Planiranje je jedna od osnovne etiri funkcije menadmenta. Planiranje, kao
funkcija upravljanja, svjesni je proces predvianja dogaaja u budunosti. Planiranje
je usmjereno na utvrivanje ciljeva i glavnih pravaca djelovanja organizacije.
Istovremeno, planiranje se bavi i utvrivanjem modaliteta za ostvarenje postavljenih
ciljeva, pravaca i strategija. Prema miljenjima mnogih autora, planiranje je osnova
obavljanja svih drugih funkcija menadmenta. Sve druge funkcije menadmenta
su u odreenoj mjeri zavisne i podreene funkciji planiranja. U praksi i teoriji
postoje podjele na razliite vrste planiranja, ovisno od razliitih kriterija koji se
uzimaju kao osnova za podjelu. Planiranje se moe podijeliti s aspekta vremenskog
perioda planiranja, hijerarhije nivoa planiranja, podruja planiranja, tipova
planiranja, obuhvatnosti korisnika planiranja, predmeta planiranja. Danas postoji
razvijen niz metoda i tehnika planiranja, a koje se koriste u veoj ili manjoj mjeri
kao instrumenti pri planiranju. Planiranjem se odluuje danas o onome to u
organizaciji treba postii u doglednoj budunosti i kako to postii, tj. putem kojih
pravaca djelovanja. Menaderi i osoblje koje radi na poslovima
planiranja nastoje da svedu na minimum nivo rizika i neizvjesnosti
u vezi sa kvalitetnim planiranjem i da ga maksimalno kontroliraju.
Time je planiranje ujedno neka vrsta zatite i za rukovodioca i za
organizaciju. Jo poetkom prolog vijeka smatrano je da su poetne
faze procesa menadmenta upravo predvianje i planiranje. One
su razdvojene pa danas postoji dilema u pogledu njihovog odnosa.
Izmeu pojmova planiranje i predvianje postoje odreene slinosti,
pa je menaderima jako bitno da identificiraju kako e neki od faktora
imati uticaja na budunost. Pri sagledavanju presudnih uticaja na
poslovanje organizacije, menaderi moraju da predvide koje e
tehnike predvianja primijeniti. Predvianje prethodi planiranju.
Ono tretira aspekte istraivanja budunosti radi definiranja planskih
pretpostavki koje menaderi koriste kao jedan od inputa u procesu
donoenja upravljakih odluka.
Planiranje kao aktivnost je veoma znaajno u svim oblastima
poslovanja pa tako i u oblasti javnih nabavki. Ovo posebno iz razloga
to su procedure javnih nabavki formalizovane i vremenski odreene,
odnosno zakonom su definisani rokovi koje je potrebno potivati, to
zahtijeva pravovremeno planiranje kako bi organizacija nesmetano
obavljala svoje poslovne aktivnosti.
1. POJAM I ZNAAJ PLANIRANJA

1.1 Pojam planiranja
Rije planiranje potie od latinske rijei planus, to znai povrina
stana. Tek u XVII vijeku ovaj pojam se koristi u engleskom jeziku
i to u izvornom znaenju. Dugo godina odnosio se na razliite
nacrte stambenih objekata i imao je karakter formalizovanog
dokumenta. Tek kasnije planiranje se opisivalo kao posao u kojem
se odreivalo ta se radi, ko treba da uradi odreene stvari, kada
to treba uraditi i kako. Planiranje je primarna i prva faza procesa
menadmenta. Ona je primus inter pares (prva meu jednakim)
sa ostalim funkcijama procesa menadmenta. Ve smo istakli da
je planiranje polazna taka rada ili, preciznije, primarna funkcija
menadera. Menader svoju aktivnost zapoinje planiranjem i
nastavlja organizovanjem, zapoljavanjem, uticajem (motiviranjem
i liderstvom) i kontroliranjem. Planiranje, dakle, stvara osnovu za
obavljanje ostalih menaderskih funkcija. Samo poslije planiranja
postoje razlozi i potreba za uspostavljanjem organizacione strukture
u preduzeu, zatim za angaovanjem i rasporedom zaposlenih u
njemu te za uticanje na njih da ostvare postavljene planove i, najzad,
za vrenje kontrole kako bi se osiguralo ostvarivanje tih planova.
Iako se uopteno moe rei da je planiranje kreativni proces kojim
se unaprijed odreuje prvac akcije jednog drutva ili poslovne
organizacije, sadrajno gledano, planiranje se razliito definie od
strane autora i teoretiara.
U nastavku emo iznijeti nekoliko definicija planiranja prema
razliitim autorima.
Steiner smatra da planiranje kao posao treba da odredi ta da se
uradi, kako to treba da se uradi, kada to treba uraditi, kako i ko
treba da uradi odreene stvari;
Cole smatra da je planiranje aktivnost koja ukljuuje odluke o
ciljevima, sredstvima, ponaanju i rezultatima;
Weihrich i Koontz smatraju da ukljuuje izbor misija i ciljeva te
akcija za njihovo ostvarivanje, ono iziskuje odluivanje, tj. izbor
izmeu buduih alternativnih smjerova djelovanja;
Hellriege i Slocum smatraju da je planiranje formalni proces
izbora (1) ciljeva preduzea, (2) ciljeva organizacionih jedinica u
preduzeu, pa ak i pojedinaca te (3) strategije za ostvarivanje tih
ciljeva.
Kao to je vidljivo iz naprijed navedenog, pojam planiranja se
razliito definie. Meutim, iz navedenih definicija se moe zakljuiti
da je planiranje ustvari proces utvrivanja i odreivanja ciljeva,
izbor strategija adekvatnih za ostvarivanje tih ciljeva u odreenom
vremenskom periodu i u odreenoj poslovnoj organizaciji.
Plan kao nacrt ili program osigurava racionalni pristup ostvarivanju
prethodno odabranih ciljeva i ima zadatak da organizaciji osigura sljedee:

zbog ega ona postoji i ta joj je osnovno podruje djelovanja,

koje su joj dobre, a koje loe strane,
koje prilike i prijetnje dolaze iz eksterne okoline,
prepoznavanje i uspostavljanje odgovarajuih standarda poslovanja
i
definiranje pravila ponaanja (politika) koje e svi uposlenici
(lanovi organizacije) potovati pri izvravanju ciljeva organizacije
(ustanove...).
U skladu sa gore navedenim, pojavljuju se i sljedea pitanja:
Gdje se organizacija (ustanova...) trenutno nalazi?
Gdje se eli vidjeti u budunosti?
Kako e stii do postavljenog cilja?
Planiranjem se:
premouje jaz izmeu onoga gdje smo sada i gdje elimo ii,
ini neto moguim to se inae ne bi dogodilo,
rijetko moe tano predvidjeti budunost, mada faktori izvan nae
kontrole mogu onemoguiti realizaciju i najbolje postavljenog
plana,
postie da svjesno odredimo smjerove djelovanja i time temeljimo
nae odluke na svrsi, znanju i briljivim procjenama akcija u
vremenu i prostoru.
1.2 Svrha planiranja

Iz do sada kazanog o planiranju proistie pitanje o tome kakva je svrha
i ta donosi plan i planiranje nekoj poslovnoj organizaciji ili poslovnom
sistemu?
Svrha plana i planiranje proizlazi iz svrhe osnivanja i djelovanja
poslovne organizacije. Zato postoji i koji su glavni ciljevi organizacije?
U prilog ovom pitanju idu sljedee spoznaje:
planiranje predstavlja polaznu funkciju u djelovanju poslovnih
organizacija, zbog ega mora sadravati sve faktore koji podupiru
ostvarivanje njihovih svrha;
ciljevi poslovnih organizacija utvruju se u okviru funkcije
planiranja, to utjee na poistovjeivanje svrha planiranja i svrha
djelovanja poslovne organizacije;
planovi kao rezultati procesa planiranja predstavljaju sredstvo i
putokaz buduih ponaanja u poslovnim organizacijama, to znai
da u sebi moraju sadravati faktore sa kojima se ostvaruju njihove
svrhe.
Iz navedenog se moe zakljuiti da se prikladnim ostvarivanjem svrha
planiranja moe oekivati i prikladno ostvarivanje svrha djelovanja
poslovnih organizacija ili nekih drugih institucija.
S obzirom na poznate svrhe postojanja i djelovanja poslovnih
organizacija, mogu se istaknuti sljedee osnovne svrhe zbog kojih se
uspostavlja i koristi planiranje u njima:
omoguiti sistemsko ostvarivanje poslovne politike i ciljeva
organizacije;
prezentirati budua djelovanja organizacije od utvrivanja potreba
do ostvarivanja rezultata;
integrirati i sistemski angaovati sve resurse u procesima izvravanja
zadataka;
onemoguiti stihijsko djelovanje u organizaciji po principu
od danas do sutra;
omoguiti pravovremeno uoavanje svih vrsta poremeaja i
negativnih uticaja na predvieno djelovanje organizacije;
upravljati poslom na osnovu uporeivanja sadraja planova i
ostvarenih rezultata;
osigurati materijalne resurse, kapacitete i izvritelje za utvrene
zadatke u procesima djelovanja organizacije.
1.3 Znaaj planiranja

Iz pojmovnog odreenja i definicija planiranja vidljivo je da
planiranje u poslovnim organizacijama predstavlja funkciju bez
ijeg se djelovanja ne moe zamisliti niti jedna ozbiljnija organizacija
ili institucija. Ukoliko u obzir uzmemo samo ove konstatacije,
slijedi da je znaaj planiranja vrlo velik. U prilog ovoj ocjeni
moe posluiti primjer izgradnje neke velike poslovno-stambene
zgrade u ijoj izgradnji uestvuje veliki broj kooperantskih firmi
i dobavljaa. Prilikom izgradnje mora se obaviti mnogo poslova
koji su veoma esto meusobno povezani ili ak u pojedinim
situacijama i nerazdvojni. Ukoliko bi se izgradnji ovako sloenog
objekta pristupilo bez planiranja namee se pitanje kada bi se i da
li bi se ovaj projekat izgradnje uopte realizirao.
U vremenu velikih i brzih promjena sve vie globaliziranog svijeta,
a posebno ekonomije, nemilosrdne konkurencije na tritu, sve
uestalije potrebe za promjenom postojeih stanja i sve sloenijih
odnosa u drutvu, planiranje dobija jo vie na znaaju.
Kada govorimo o znaaju planiranja moe se konstatovati sljedee:
od uspjenosti planiranja zavisi uspjenost ostvarenih rezultata
poslovanja;
znaaj planiranja raste sa porastom sloenosti poslovanja.
Znaaj planiranja proizlazi iz njegova etiri najvanija aspekta iz
razloga to:
planiranje doprinosi ostvarenju svrhe i ciljeva organizacije;
planiranje ima primat nad ostalim menaderskim funkcijama;
planiranje je sveprisutno u jednoj organizaciji - postoji potreba
za planiranjem u svim oblastima djelovanja i rada;
efikasnost planiranja.
1.4 Ciljevi, zadaci i vrste planiranja

Ciljevi su krajnje take prema kojima su usmjerene aktivnosti.
Ciljevi planiranja proizlaze iz elje da se ciljevi organizacije
ostvare to potpunije, racionalnije i efikasnije. Ciljevi planiranja
uspostavljaju se tako da planiranje opravda svoj primat meu
poslovnim funkcijama za koje predstavlja dirigenta u
zajednikom djelovanju. Iz tog razloga ciljevi planiranja moraju biti
u skladu sa interesima svih sudionika, odnosno cijele organizacije.
Ciljevi planiranja ostvaruju se pomou zadataka planiranja
sadranih u obliku konkretnijih odrednica pri izradi pojednih
planova. Veze ciljeva i zadataka planiranja mogu se tretirati kao
sprega opih i konkretnih okvira prema kojima se planiranje i
planovi mogu usmjeravati.
Imajui u vidu znaaj ciljeva i zadataka planiranja bitno je iz
praktinih razloga navesti neke osnovne.
Kao najvaniji ciljevi planiranja mogu se navesti sljedei:
umanjiti ili ukloniti nepoznanice u buduim djelovanjima
organizacije;
utvrditi zadatke i uskladiti djelovanje svih uesnika u skladu sa
raspoloivim mogunostima;
uspostaviti prikladne norme ponaanja uesnika radi odravanja
reda i poslovne discipline;
predvidjeti mogue negativne uticaje i naine njihovog
otklanjanja;
utvrditi realne rokove izvrenja zadataka i osigurati to rjeu
potrebu za rebalansiranjem planova.
Kao najvaniji zadaci planiranja mogu se navesti sljedei:
donositi kratkorone, srednjorone i dugorone planove;
predlagati ta treba uraditi;
utvrivati koliine potrebnih resursa;
utvrivati mjesta izvrenja pojednih zadataka;
utvrivati sredstva koja treba angaovati;
utvrivati rokove za obavljanje zadataka;
pratiti izvrenje planova;
analizirati ostvarene rezultate;
otklanjati smetnje i poremeaje u poslovanju;
vriti korekciju planova.
U teoriji i praksi postoji veliki broj podjela planiranja, zavisno od
polaznog kriterija na osnovu kojeg se vri podjela. Tako planiranje
moemo podijeliti na sljedee vrste.
s aspekta vremenskog perioda, planiranje moe biti:
- kratkorono,
- srednjorono,
- dugorono.
s aspekta hijerarhije nivoa planiranja, planiranje se dijeli na:
- strateko,
- taktiko,
- operativno.
s aspekta podruja planiranja, ono se moe podijeliti na:
- planiranje proizvodnje,
- planiranje kadrova,
- planiranje nabavke,
- planiranje budeta i finansija,
- planiranje razvoja, itd.
2. PLANIRANJE U OBLASTI JAVNIH NABAVKI

U kontekstu planiranja javnih nabavki, vano je realno i pravovremno
planiranje nabavki (to naalost nije praksa velikog broja ugovornih
organa u BiH). Planiranje nabavki je bitno pitanje od kojeg u velikom
broju sluajeva zavisi i uspjenost nabavke i koje razotkriva stvarne
razloge da, u veini sluajeva, nabavke dugo traju, odnosno zato se
postupci nabavke ne realiziraju u toku budetske godine.
Samim Zakonom o javnim nabavkama u BiH nije propisana obaveza
donoenja plana nabavki za ugovorne organe pa, shodno tome,
ugovorni organi uglavnom i ne planiraju kao posebnu kategoriju
(stavku) javne nabavke, niti takve planove, ukoliko i postoje, imaju
obavezu javno objavljivati, to svakako predstavlja veliki problem za
drutvo u cjelini zbog odreenog nivoa netransparentnosti.
S obzirom na ovakvo zakonsko rjeenje, planiranje javnih nabavki
se uglavnom regulie u sklopu budeta ugovornih organa, odnosno
godinjih planova poslovanja kao dio ukupnih aktivnosti planiranih
za narednu poslovnu / budetsku godinu, nastalih na osnovu
zakonskih propisa o budetu institucija na svim nivoima vlasti u BiH.
U zemljama okruenja, za razliku od BiH, npr. u Hrvatskoj zakonska
obaveza ugovornih organa je da donose plan nabavke sa tano
odreenim podacima (predmet nabavke, evidencijski broj nabavke,
procijenjena vrijednost, postupak nabavke koji e se primijeniti,
sklapa li se ugovor ili okvirni sporazum i sl.) koje taj plan mora
da sadri i da tako donesene planove objavljuju na internetskim
stranicama. Na ovaj nain zadovoljava se princip transparentnosti
kao jedan od osnovnih principa u oblasti javnih nabavki.
to se tie planiranja javnih nabavki, potrebno je povui paralelu
sa planiranjem budeta, odnosno donoenja finansijskih planova
u ugovornim organima. Zakoni o budetima i zakoni o javnim
preduzeima na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini
definiu obavezu ugovornih organa da vre trogodinje planiranje
budeta, odnosno finansijskih planova. Budeti se donose za
jednu godinu, ali se planiraju za naredne tri godine. U toku
budetske godine troe se sredstva odobrena budetom, odnosno
finansijskim planom za tekuu godinu. Meutim, planiranje
budeta, odnosno finansijskog plana zapoinje mnogo ranije prije
njegovog donoenja. Planiranje i priprema budeta zapoinje
podnoenjem budetskih zahtjeva, pri emu se koriste podaci
usvojeni u trogodinjim planovima. Upravo u ovom periodu,
prilikom pripreme i izrade nacrta budeta i finansijskih planova
za naredenu budetsku godinu, poinje i aktivnost planiranja
javnih nabavki.
Nunost planiranja javnih nabavki proizlazi iz injenice da su
vremenski rokovi za provoenje postupaka nabavki propisani, te
da se isti moraju potovati tokom procedure nabavke. Takoe, sa
ovim je usko povezan i plan budeta koji se donosi za jednu fiskalnu
godinu pa tako, ako se nabavka ne isplanira dobro, ugovorni organi
zapadaju u tekoe oko realizacije sredstava odobrenih budetom.
Jer, postavlja se pitanje o tome koja je svrha pokretanja postupka
nabavke radova u maju i okonanje istog u septembru kada je
graevinska sezona pri kraju.
2.1 Potreba za planiranjem javne nabavke

Planiranje javne nabavke se definira dvostruko i to kao:
postupak koji koriste ugovorni organi kako bi planirali nabavku
za odreeni vremenski period;
plan za nabavku na konkretnom postupku nabavke.
Slubenici za javne nabavke treba da se poveu s osobama koje
upravljaju budetom i drugim zainteresovanim stranama u
ugovornom organu, kako bi se postigle obje definicije. Planiranje,
tj. plan nabavke odnosi se na: nabavke radova, roba i usluga.
Poznati biznismen i kolumnista Harvey Mackay je rekao:
Neuspjesi se ne planiraju, oni nastaju uslijed nedostatka plana.
Planiranje je jedna od najvanijih aktivnosti slubenika za javne
nabavke i sistema nabavke u cjelini. Vrijeme koje se provede u
planiranju je jedna od osobina po kojima se razlikuje uspjean
strunjak za nabavke od drugih. Dakle, to vie vremena slubenici
za javne nabavke i druge osobe kojih se planovi nabavke tiu
provedu na planiranju buduih aktivnosti u oblasti nabavki to e
u kasnijem periodu imati manje potekoa prilikom provoenja
postupaka javne nabavke.
Slubenici za javne nabavke i sva odjeljenja zainteresovanih
strana treba da se ukljue od najranijih faza pripreme budeta,
te da se njihovo miljenje vezano za kupovine i mogue trokove
u narednoj godini uvai pri kreiranju budeta. Sve to sa jednim
ciljem - da se kreira Plan javnih nabavki na godinjem nivou.
S obzirom na vanost planiranja, svaki ugovorni organ bi trebao
razviti interne procedure u planiranju nabavki. U nastavku je
opisan hronoloki slijed kojeg bi trebao da se dri jedan ciklus
planiranja nabavki.
Kod jednog ugovornog organa, gdje budetska godina traje od
januara do decembra, proces potreba bez obzira na to da li se tiu
radova, roba ili usluga funkcionie ovako:
Rani septembar: Predstavnici odjeljenja primaju prijedloge
nabavki od osoblja njihovih timova. O tim prijedlozima se
raspravlja i izlae se dogovorena poetna ciljna lista.
Kraj septembra: Slubenici za nabavku pri svakom odjeljenju i
druge zainteresovane strane upotrijebile su svoje iskustvo da za
dogovorenu ciljnu listu daju poetni budet.
Sredina oktobra: Na sastanku rukovodilaca odjeljenja, slubenika
za nabavku i drugih potrebnih lanova rafinisana je lista u svjetlu
poetnog i budueg rada na vjerovatnim trokovima kako bi se
napravio nacrt budeta koji se alje u odjeljenje finansija (kako
bi se to postiglo, odigravaju se paralelni tokovi rada).
Do kraja oktobra dvije aktivnosti se paralelno zavravaju. Prvo,
finansijsko odjeljenje pregleda sve predate zahtjeve budeta
i skrauje zahtjeve gdje to smatra neophodnim. Drugo, tim
nabavke pregleda sadraje kupovine svih budeta kako bi
provjerio ekonomiju obima, kombinirajui zahtjeve razliitih
odjeljenja i, u skladu sa tim, iznosei prijedloge.
Poetkom novembra zavrava se stvarni budet i sredinom
novembra upravni organ ugovornog organa treba da odobri
budet. Kad se to zavri, tim nabavke i zainteresovane strane
mogu da nastave sa ranim planiranjem kupovina za naredni
januar.
Gore spomenuti proces je nekada haotian ili pourivan, ali svakako
vrijedi vremena i energije.
2.2 Prednosti postupka planiranja javne nabavke i posljedice

neplaniranja
Iz naprijed navedenog zakljuuje se da je planiranje u oblasti javnih
nabavki neophodno i da ima velike prednosti za instituciju u kojoj se
vri. U nastavku emo iznijeti neke od prednosti planiranja javnih
nabavki, kao i navesti koje su posljedice za ugovorni organ ukoliko
se planiranju ne poklanja potrebna panja.
Prednosti postupka planiranja javne nabavke su sljedee:
stvaraju se vrste veze izmeu zainteresovanih strana, odjeljenja
finansija i nabavke i to od najranijeg poimanja da postoji izvjesni
zahtjev. Slubenici za javne nabavke su onda spremni za bilo
koje informacije koje se tiu potencijalnih zahtjeva;
ekonomija obima se moe dobiti objedinjavanjem zahtjeva iz
razliitih oblasti;
mala je vjerovatnoa da e biti iznenaenja kada se zahtjevi
manifestuju u kasnijim mjesecima;
zahtjevi se vremenski mogu prilagoditi kraju fiskalne godine
kako bi se kod potencijalnih dobavljaa mogle postii dobre
pogodbe;
svi mogu planirati i rasporediti resurse efektivnije u dolazeoj
godini;
prethodna informativna obavjetenja se mogu objaviti na osnovu
plana javne nabavke (nisu obavezna, ali mogu da pomognu
konkurentnost tako to unaprijed obavijeste dobavljae o novim
mogunostima);
saradnja sa drugim ugovornim organima je plodnija;
plan javne nabavke je povezan sa stratekim planom ugovornih
organa.
Posljedice neplaniranja javnih nabavki se ogledaju u sljedeem:
zainteresovane strane, odjeljenja finansija i javne nabavke radile bi odvojeni
jedni od drugih i ne bi bili svjesni potreba onog drugog;
zahtjevi koji stiu u tim za javne nabavke predstavljali bi iznenaenja za koja ne
bi bilo mogue prethodno planiranje;
slubenicima za javne nabavke bi promakle informacije o potencijalnim
zahtjevima jer ne bi znali da isti postoje;
ekonomija obima bi se izgubila jer bi se zahtjevi iz razliitih oblasti procesirali
odvojeno;
zahtjevi se vremenski ne bi mogli prilagoditi kraju fiskalne godine potencijalnih
dobavljaa kako bi se postigle dobre pogodbe;
rasporeivanje resursa bi bilo teko;
prethodna informativna obavjetenja se ne bi mogla objaviti tako lako;
saradnja sa drugim ugovornim organima bi se tee odvijala poto bi vidljivost
buduih potreba bila ograniena;
plan javne nabavke ne bi bio povezan sa stratekim planom ugovornog organa.
2.3 Plan javnih nabavki

Plan se definie kao pisani dokument koji odreuje smjerove akcija i djelovanja
poslovne organizacije, a rezultat je aktivnosti planiranja. U skladu sa naprijed
navedenom definicijom, plan javnih nabavki podrazumijeva pisani dokument
kojeg donosi menadmet, odnosno upravljako tijelo ugovornog organa, koji sadri
podatke o tome ta ugovorni organ namjerava nabavljati u toku planske godine,
koji postupak nabavke e primijeniti, iz kojih sredstva e se izvriti nabavke
kao i podatke o tome u kojem periodu godine e vriti nabavke. Kao to je ranije
navedeno, planiranje javnih nabavki usko je povezano sa planiranjem budeta,
odnosno donoenja finansijskog plana ugovornog organa koji se usvaja za period
od godinu dana te se u skladu sa tim i plan nabavke usvaja na godinjem nivou. U
aktivnost planiranja javnih nabavki te definisanje elemenata plana nabavke, pored
uposlenika koji neposredno rade na poslovima javnih nabavki, nuno moraju biti
ukljueni i uposlenici iz drugih organizacionih dijelova ugovornog organa, odnosno
slubenici koji posjeduju strunost iz oblasti predmeta nabavke. Potrebno je aktivno
uee strunjaka iz oblasti finansija, informacionih tehnologija, strunjaka iz
oblasti graevinskih radova, strunjaka iz oblasti poljoprivrede, itd.
Ranije je navedeno da Zakonom o javnim nabavkama BiH nije propisana obaveza
donoenja plana nabavke. Meutim, zbog vanosti planiranja u radu i djelovanju
ugovornih organa poeljno je, a nekada i neophodno, planiranje i donoenje plana
nabavki. Poeljno je da ugovorni organi svojim internim aktima o javnim nabavkama
reguliu, izmeu ostalog, i pitanja vezana za izradu i donoenje plana nabavki.
Jo jedan bitan razlog zbog kojeg ugovorni organi trebaju planirati javne nabavke
i donositi plan nabavke je potreba da znaju do kojeg iznosa mogu vriti nabavke
putem direktnog sporazuma. Naime, Zakonom o javnim nabavkama BiH propisano
je da je ugovorni organ duan osigurati da ukupna godinja vrijednost kupovina
putem direktnog sporazuma ne prelazi 10% njegovog ukupnog godinjeg budeta
za nabavke. Ukoliko ugovorni organ ne donese plan nabavke, teko moe znati do
kojeg iznosa moe vriti nabavke putem direktnog sporazuma, to moe rezultirati
situacijom da ugovorni organi premae iznos od 10% za nabavke putem direktnog
sporazuma.
Imajui u vidu ta jedan dobar plan javnih nabavki treba da sadri i koji elementi
ine plan javnih nabavki, u nastavku e biti prikazan primjer kako treba da izgleda
plan nabavke koji sainjavaju ugovorni organi.
Primjer plana nabavki:
Plan javnih nabavki za 2014. godinu
Procijenjena
vrijednost
nabavke
Postupak javne
nabavke
Sklapa li
se ugovor
ili okvirni
sporazum
Poetak
postupka
nabavke
Trajanje
ugovora ili
okvirnog
sporazuma
R. br.
PREDMET NABAVKE
Planirana
sredstva
1.
Nabavka potronog
kancelarijskog
materijala
50.000,00
48.000,00
Otvoreni
Okvirni
sporazum
januar
Dvije godine
2.
Nabavka raunarske
opreme
25.000,00
24.500,00
Konkurentski
zahtjev za
dostavu ponuda
Ugovor
april
20 dana
3.
Nabavka usluga
obezbjeenja objekta
3.000,00
3.000,00
Direktni
sporazum
Ugovor
januar
Jedna
godina
4.
Nabavka usluga
odravanja
aplikativnog softvera
2.500,00
2.500,00
Pregovaraki
postupak
bez objave
obavjetenja
Ugovor
maj
Jedna
godina
5.
Nabavka radova na
asfaltiranju puteva
150.000,00
150.000,00
Otvoreni
Ugovor
juli
3 mjeseca
UKUPNO:........................................................ 230.500,00 KM
ZAKLJUAK
Planiranje kao aktivnost je od izuzetne vanosti za organizaciju
iz bilo koje oblasti poslovanja i rada. Planiranje zauzima veoma
znaajnu ulogu u poslovanju organizacije zato to unaprijed
postavlja ciljeve i odreuje aktivnosti koje treba poduzimati kako
bi se ti ciljevi realizirali. Dakle, planiranje trasira i odreuje puteve
i pravce kojima treba da ide organizacija u budunosti kako bi
postigla postavljene ciljeve. Planiranje omoguuje vrenje kontrole
poslovanja organizacije jer je nemogue, ako ne postoji plan, vriti
kontrolu, jer ne postoji polazna osnova od koje se polazi u kontrolnim
aktivnostima. Da bi se sainio dobar i realan plan nabavke potrebno
je da u planskim aktivnostima uestvuju strunjaci iz raznih oblasti
i svih dijelova organizacije.
Kako je planiranje vano u bilo kojoj oblasti djelovanja i rada tako
je ono vano i u oblasti javnih nabavki. Posebno, jer su rokovi za
provoenje postupaka javnih nabavki odreeni i propisani Zakonom.
Iz tog razloga potrebno je planirati aktivnosti u provoenju postupaka
javnih nabavki kako ugovorni organi ne bi doli u situacija da kasne
sa nabavkom neophodnih roba, usluga ili radova ili da sredstva, koja
su im planirana i odobrena budetom ili finansijskim planom za
budetsku godinu, ostanu nerealizirana.
Berin Rianovi
magistar pravnih nauka

bridjanovic@sarajevo-airport.ba
JP Meunarodni aerodrom
SARAJEVO d.o.o. Sarajevo
PRAVNI IZVORI I MEUNARODNE

ORGANIZACIJE ZRANOG PRAVA
SAETAK
U lanku je predstavljen istorijski razvoj civilnog zrakoplovstva, izvori zranog
prava, institucionalni i normativni oblici ureenja drutvenih odnosa u
zranom pravu, sa posebnim osvrtom na najvaniji multilateralni instrument
meunarodnog javnog zranog prava ikaku konvenciju.
Kljune rijei: civilno zrakoplovstvo, meunarodno javno zrano pravo, ikaka
konvencija
1.1. Uvod
Razvoj zrakoplovstva, a samim tim i zranog
prava,
poinje
poetkom
dvadesetog
stoljea, a svoju punu ekspanziju doivljava
za vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata.
Poetni
oblici
institucionalizirane
meunarodne
saradnje
u
oblasti
zrakoplovstva poeli su organiziranjem
i odravanjem Konvencije o ureenju
zrane plovidbe iz 1919. godine (Parika
konvencija) i Panamerikom konvencijom
o komercijalnom zrakoplovstvu iz 1928.
godine (Havanska konvencija), koje su
javnopravnog karaktera.
Velika uloga vojnog zrakoplovstva u Prvom
svjetskom ratu, te nagli razvoj civilnog
zranog prometa nakon njegovog zavretka,
stvorili su potrebu za ekstenzivnijim
reguliranjem pravnih odnosa u zranom
pravu, to e dovesti do sazivanja ikake
konferencije i usvajanja u ikagu 1944.
godine Konvencije o meunarodnom
civilnom zrakoplovstvu.
1.2. Pojam zranog prava

Zrano pravo je sadrajno nedovoljno
definisan pojam, a prvi ga je upotrijebio
profesor Ernest Nys, u svom izvjetaju
objavljenom u Meunarodnom pravnom
institutu Univerziteta u Briselu 1902. godine.
Pod zranim pravom podrazumijeva se skup
pravila kojima se regulira upotreba i korist

upotrebe zranog prostora za zrakoplovstvo i
drave svijeta.1 Rana doktrina zranog prava
pod zranim pravom nije podrazumijevala
zrak,
kao
gasovitu
supstancu,
niti
zrakoplove, ve drutvene odnose meu
subjektima zranog prava koji koriste zrani
prostor. Zranim pravom determiniraju se
drutveni odnosi izmeu razliitih pravnih
subjekata, kako slijedi:
dvije suverene drave,
drave i zranog prevoznika,
drave i aerodromskog operatora,
drave i putnika koji u toj dravi nema
prebivalite ili boravite,
strane drave i zranog prevoznika,
dva razliita zrana prevoznika koji
potpadaju pod iste ili razliite jurisdikcije,
zranog prevoznika i putnika,
zranog prevoznika i peditera,
zranog prevoznika i aerodromskog
operatora,
aerodromskog operatora i putnika,
zranog prevoznika i ground handling
zastupnika,
ground handling agenta i putnika, itd.
Zrano pravo je po svojoj pravnoj prirodi
meunarodnog karaktera i predstavlja
1 I. H. P. Diederiks-Verschoor, An Introduction to Air
Law, Eigth Revised Edition, Kluwer Law International
2006, str. 1.
skup pravila razliitih grana prava kojima se reguliu drutveni
odnosi, na koje se primjenjuje graansko pravo (vlasnitvo, zakup
zrakoplova), radno pravo (ugovori o radu, prava radnika u civilnom
zrakoplovstvu), upravno pravo (licenciranje osoblja, izdavanje
svjedodbe o plovidbenosti), krivino pravo (prevencija i suzbijanje
terorizma i nezakonitih akata u zrakoplovstvu), meunarodno
javno pravo (uspostavljanje Meunarodne organizacije civilnog
zrakoplovstva ICAO, rute u zranoj plovidbi, slobode u zranom
prometu), meunarodno privatno pravo (regulisanje pravnih odnosa
izmeu zranog prevoznika i putnika, zranog prevoznika i peditera,
zranog prevoznika i aerodromskog operatora i dr.).
Zrano pravo za svoj predmet nema svemir, niti reguliranje plovidbe
u svemiru, s obzirom da u svemiru jo uvijek ne postoje adekvatni
uslovi za plovidbenost zrakoplova. Kriterij plovidbenosti je kljuni
kriterij za reguliranje drutvenih odnosa u zranom pravu.
Premda danas postoje uslovi za plovidbenost objekata u svemiru,
takvi plovidbeni objekti (svemirske letilice, rakete i dr.) nisu predmet
zranog prava.
U pravnoj doktrini, sporno je da li je zrano pravo samostalna grana
prava. Prema miljenju Michael Mildea, zrano pravo nije samostalna
pravna grana ve konglomerat razliitih grana prava, s obzirom da
za svoj predmet ima itav spektar pravnih i drutvenih odnosa.2 U
pravnoj teoriji zranog prava, dominantan je pogled na zrano pravo,
kao nesamostalnu granu prava, tj. na granu prava koja obuhvata
razliit spektar pravnih grana.
U Bosni i Hercegovini zastupljeno je naelo monizma, prema kojem
su meunarodno i unutranje pravo dijelovi jedinstvenog pravnog
poretka, a obaveze drava po meunarodnom javnom ili privatnom
pravu imaju prednost u izvravanju nad unutranjim propisima BiH.
Meunarodni sporazumi koje je potpisala BiH iz zranog prava po
pravnoj snazi su ispod Ustava BiH, ali imaju veu pravnu snagu
od zakonskih i podzakonskih akata kojima se reguliraju drutveni
odnosi iz zranog prava.
Svi zakonski i podzakonski akti BiH iz zranog prava moraju biti
usklaeni sa meunarodnim javnim ili privatnim sporazumima iz
zranog prava.
U sluaju sukoba izmeu meunarodnog javnog ili privatnog
sporazuma koji je potpisala BiH, i zakonskog ili podzakonskog
akta koji za svoj predmet ima drutvene odnose iz zranog prava,
primijenit e se meunarodni javni ili privatni sporazum iz zranog
prava.
1.3. Izvori zranog prava

Izvori zranog prava su, kako slijedi:
1. Multilateralne konvencije,
2. Bilateralni sporazumi drava,
3. Opi principi meunarodnog prava,
4. Nacionalno pravo drava,
5. Sudske odluke,
6. Pravna doktrina zranog prava i
7. Ugovori zakljueni izmeu subjekata zranog prava.
Pored navedenih izvora zranog prava, u pravnoj doktrini prisutna je
podjela zranog prava na nacionalno i meunarodno zrano pravo,
na meunarodno javno zrano pravo i meunarodno privatno zrano
pravo, te podjela zrakoplovstva na vojno i civilno zrakoplovstvo.3
2 Michael Milde, International Air Law and ICAO, Eleven International Publishing 2008, str. 3.
3 I. H. P. Diederiks-Verschoor, An Introduction to Air Law, Kluwer Law International, Eighth
Revised
Edition, 2006, str. 4.
1.4. Bilateralni sporazumi
Bilateralni sporazum je sporazum izmeu dvije ugovorne strane, u
pravilu dvije drave, premda bilateralni ugovor moe zakljuiti grupa
drava (Evropska unija) sa drugom suverenom dravom, te dvije
grupe drava meusobno, ali bilateralni sporazum mogu zakljuiti i
dva zrana prevoznika ili dvije regionalne vlade.4
Bilateralni sporazumi u zranom pravu za svoj predmet imaju:
liberalizaciju trita,
otklanjanje nedostataka u standardnoj bilateralnoj strukturi
(nedostatak transparentnosti i nedovoljno razraeni mehanizmi
za rjeavanje sporova),
zakljuivanje bilateralnih ugovora sa grupom drava,
regulisanje dravnih subvencija u zranom prevozu i
primjenu trinog natjecanja u zranom pravu.5
Razvoj bilateralnih sporazuma u zranom pravu poinje od dvadesetih
godina dvadesetog stoljea.
Najvaniji bilateralni sporazum, poslije Drugog svjetskog rata, bio
je Bermudski sporazum I iz 1946. godine zakljuen izmeu Velike
Britanije i SAD-a, koji je za svoj predmet imao zrane rute, tarife i
pitanja kapaciteta, te je predstavljao osnov za sve bilateralne ugovore
koji su za svoj predmet imale zrane slobode. Po uzoru na Bermudski
sporazum I iz 1946. godine, i druge drave potpisnice Konvencije o
meunarodnom civilnom zrakoplovstvu iz 1944. godine (tzv. ikaka
konvencija) zakljuivale su bilateralne sporazume reguliui u istima
zrane slobode. Bermudskim sporazumom I iz 1946. godine utvreno
je da prometni zahtjevi SAD-a i Velike Britanije determiniraju
kapacitet letova zranih prevoznika. Bermudski sporazum II iz 1976.
godine, zakljuen izmeu Velike Britanije i SAD-a, stavio je van snage
prvobitni sporazum iz 1946. godine i detaljnije regulirao tarife,
kapacitet i determinirao prvih pet zranih sloboda izmeu SAD-a i
Velike Britanije.
U junu 1997. godine, ministri transporta i komunikacija drava
Evropske unije ovlastili su Evropsku komisiju da pregovara sa SADom o potpisivanju ugovora kojim bi se uspostavila transatlantska
zajednika zrakoplovna oblast. etverogodinji pregovori su
rezultirali potpisivanjem u Vaingtonu 30. 4. 2007. godine Sporazuma
o otvorenom nebu izmeu EU i SAD-a.
Sporazum o otvorenom nebu omoguava evropskim i amerikim
zranim prevoznicima da lete izmeu bilo kojeg grada u EU i u
SAD-u. Sporazum se primjenjuje od 30. 3. 2008. godine. Na ovaj nain
se uklanjaju ogranienja koja su sprjeavala npr. Lufthansu da leti u
SAD iz Madrida, Lisabona ili tokholma. Takoer, ovim sporazumom
ameriki zrani prevoznici imaju pravo da lete izmeu europskih
gradova, a evropski zrani prevoznici mogu letjeti iz SAD-a u evropske
zemlje koje nisu lanice EU-a, poput Norveke.
Evropska unija potpisala je Sporazum o otvorenom nebu sa Jordanom,
kao i SAD sa Japanom.
U sadrajnom smislu navedeni sporazumi za predmet imaju zrane
slobode.
1.5. Opi principi meunarodnog prava

Opa naela su pravna naela najopenitije prirode, koja su
zajednika svim pravnim sistemima. U opa naela spada naelo
pacta sunt servanda, naelo izvravanja ugovornih obaveza u
skladu sa dobrom vjerom, naelo da ugovor ne stvara niti prava, niti
obaveze bez pristanka drava, kao i procesna naela kao to su naela
4 ICAO Doc 9626, Manual on the Regulation of International Transport, Second Edtion, 2004,
str. 2.0-1
5 ICAO Doc 9626, Manual on the Regulation of International Transport, Second Edtion, 2004,
str. 2.3-1
nepristranosti i ravnopravnosti.6
U praktinoj primjeni, ova naela vezuju se za meunarodno javno
zrano pravo, gdje imaju znaajnu primjenu, dok je njihova vrijednost
za meunarodno privatno zrano pravo neznatna.
1.6. Nacionalno pravo drava

Nacionalno zakonodavstvo, kao izvor zranog prava, podrazumijeva
sljedee komponente:
zakonodavnu (proces donoenja zakona, politika i smjernica iz
oblasti zranog prava),
licenciranje (odobravanje, uslovljavanje i oduzimanje licenci u
zranom prevozu) i
privremeno odobravanje licenci, tarifa, letova, itd.
Nacionalni propisi iz zranog prava predstavljaju sekundaran izvor
zranog prava, budui da je zrano pravo po svojoj pravnoj prirodi
meunarodnog karaktera.
Snano djelovanje Meunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva
(ICAO) doprinijelo je donoenju multilateralnih konvencija
zranog prava, kao i donoenju tehnikih i ekonomskih propisa iz
zrakoplovstva. Normiranje drutvenih odnosa u zranom pravu
predstavlja preuzimanje i implementiranje meunarodnih propisa
u pravni poredak drava.
1.7. Ugovori zakljueni izmeu subjekata zranog prava

Neposredni sui generis izvor zranog prava su ugovori zakljueni
izmeu subjekata zranog prava, kao to su:
ugovori zakljueni izmeu zranih prevoznika,
ugovori zakljueni izmeu aerodromskog operatora i zranog
prevoznika,
ugovori zakljueni izmeu aerodromskog operatora i peditera,
ugovori zakljueni izmeu zranog prevoznika i zastupnika
zranog prevoznika (ground handlera) i dr.
Naime, ugovori zakljueni izmeu subjekata zranog prava
predstavljaju neposredan izvor prava, iskljuivo za subjekte zranog
prava koji su ugovorom regulirali vlastita prava i obaveze.
1.8. Sudska praksa

Sudska praksa predstavlja donoenje usaglaenih presuda od strane
sudova o istom pravnom pitanju na osnovu kojih se formira obvezujua
pravna norma. Sudska praksa evropskog / kontinentalnog prava ne
predstavlja neposredan izvor prava, izuzev za stranke u sporu, ve
smjernicu drugim subjektima za primjenu zranog prava. Sudska
praksa sudova anglosaksonskoga prava predstavlja neposredan izvor
meunarodnog privatnog zranog prava, s obzirom da su presude
sudova SAD-a, Velike Britanije, Kanade i Australije podignute u rang
opeg pravnog pravila, pa npr. presude Vrhovnog suda SAD-a koji je
osam puta primjenjivao odredbe Varavskog sistema predstavljaju
jasno uputstvo svim niestepenim sudovima SAD-a, da na isti nain
rijee sve iste ili sline pravne sporove iz zranog prava. Sudske
presude sudova SAD-a su nezaobilazan neposredan izvor prava i
znaajno su djelovale na ujednaavanje sudske prakse sudova SAD-a,
budui da je Varavski sistem najprimjenjeniji instrument u istoriji
meunarodnog privatnog zranog prava, a primjenjivan je pred
sudovima SAD-a vie od hiljadu puta. Sudska praksa sudova Velike
Britanije, Kanade i Australije, kao neposredan izvor prava je znaajno
skromnija u odnosu na sudsku praksu sudova SAD-a.
6 V. . Degan, Meunarodno pravo, Pravni fakultet Sveuilita u Rijeci, str. 70.

1.9. Pravna doktrina
Pravna doktrina nije formalan izvor zranog prava, ali predstavlja
putokaz sudovima, ali i svim subjektima zranog prava o njihovim
pravima i obavezama (drava, putnici, zrani prevoznici, aerodromski
operatori, pediteri i dr.). Takoer, kritikom analizom ukazuje na
nedostatke i prednosti pojedinih multilateralnih, bilateralnih i
zakonodavnih rjeenja u normiranju drutvenih odnosa u zranom
pravu.
1.10. Multilateralne
zranog prava
konvencije
meunarodnog
javnog
1.10.1. Parika konvencija iz 1910. godine

Prvi multilateralni pokuaj reguliranja preleta zrakoplova bio je 1898.
godine, kada su Centralne sile (Njemaka, Italija i Austro-Ugarska)
dogovorile uslove pod kojim baloni i diriabli mogu preletjeti
teritoriju Njemake, Italije i Austro-Ugarske.
Sljedei pokuaj reguliranja drutvenih odnosa u zranom pravu
izvren je Hakom konvencijom o ratovanju na kopnu iz 1899. godine
i Hakom konvenciji o ratovanju na kopnu i moru iz 1907. godine,
kojim je predviena zabrana ispaljivanja eksploziva i projektila
iz balona ili drugih zrakoplova u periodu od pet godina od dana
potpisivanja navedenih konvencija.
Ozbiljniji kodifikacijski razvoj meunarodnog zranog prava poinje
sa 1910. godinom i Meunarodnom konferencijom o (zranoj plovidbi)
zrakoplovstvu (tzv. Parika konferencija iz 1910), odranoj u Parizu,
sa ciljem da se razmotre meunarodni aspekti preleta zrakoplova
iznad teritorija suverenih drava.7
Na Parikoj konferenciji iz 1910. godine prisustvovalo je 19 evropskih
drava, sa ciljem da uspostave principe meunarodnog zranog
prava, prije svega naelo suvereniteta nad zranim prostorom iznad
vlastitog teritorija, naelo nekodljivog preleta, ili provoza preko
njezinog teritorija bez slijetanja, naelo zabrane kabotae stranim
zrakoplovima unutar teritorija drave potpisnice Parike konvencije
iz 1910. godine.
Uesnici Parike konferencije iz 1910. godine napravili su nacrt
Parike konvencije iz 1910. godine koji je sadravao 52 lana i dva
aneksa osnovnog teksta sporazuma, koji drave uesnice Parike
konferencije iz 1910. godine nikada nisu usvojile.
Premda Parika konvencija iz 1910. godine nije stupila na snagu, njen
znaaj u razvoju meunarodnog zranog prava je znaajan, jer su
tada uspostavljeni temelji i osnovni principi meunarodnog zranog
prava.
1.10.2. Parika konvencija iz 1919. godine

Prvi svjetski rat uzrokovao je nagli razvoj vojnog zrakoplovstva i
razvoj svijesti o znaaju regulisanja pravnih odnosa subjekata zranog
prava. Po okonanju Prvog svjetskog rata, na Parikoj mirovnoj
konferenciji iz 1919. godine formirana je zrakoplovna komisija sa
zadatkom da saini nacrt konvencije o ureenju zrane plovidbe,
kojim bi se regulirali odnosi u zranom pravu.
Konvencija o ureenju zrane plovidbe (Parika konvencija iz
1919. godine) zakljuena je 13. 10. 1919. godine i potpisalo ju je 27
drava svijeta, ali SAD, kao najvea zrakoplovna sila, istu nikad nisu
ratificirale. Parika konvencija iz 1919. godine sainjena je u izvornom
tekstu na francuskom, italijanskom i engleskom jeziku, i predstavlja
7 Paul B. Larsen, John Gillick, Jospeh C. Sweeney, Aviation Law: Cases, Laws, and Related
Sources, Martinus
Nijhoff Publishers, 2006, str. 35.
prvi multilateralni instrument meunarodnog javnog zranog prava
koji je stupio na snagu. Parika konvencija iz 1919. godine sadravala
je 43 lana i preuzela je principe predviene Parikom konvencijom
iz 1910. godine, a to su: naelo suvereniteta nad zranim prostorom
iznad vlastitog teritorija, naelo nekodljivog preleta ili provoza
preko njezinog teritorija bez slijetanja, pod uslovom da zrakoplov
pripada dravi potpisnici Parike konvencije iz 1919. godine, zabrana
kabotae stranim zrakoplovima unutar teritorija drave i dr. Takoer,
Parikom konvencijom iz 1919. godine determiniu se nacionalna
pripadnost i registriranje zrakoplova, zabranjena podruja za letenje,
uspostavljanje zranih puteva, specijalni pravni reim dravnih
zrakoplova, uvjerenje o plovidbenosti zrakoplova i dr. lanom 34.
Parike konvencije iz 1919. godine uspostavljena je stalna komisija
Lige naroda - Meunarodna komisija za zranu plovidbu (ICAN ili
CINA Commission Internationale de la Navigation Aerienne), koja
je predstavljala prvu stalnu meunarodnu organizaciju civilnog
zrakoplovstva.
Parika konvencija iz 1919. godine predviala je da se Meunarodna
komisija za zranu plovidbu (ICAN) sastoji od po dva lana iz SAD-a,
Francuske, Italije i Japana, jednog lana iz Velike Britanije, jednog
lana iz dominiuma Velike Britanije i Indije i jednog lana drave
potpisnice Parike konvencije iz 1919. godine. Parika konvencija
iz 1919. godine dodijelila je ICAN-u zakonodavnu i administrativnu
funkciju. Prvi i posljednji sekretar ICAN-a bio je Alber Roper, zaduen
za ratifikaciju Parike konvencije iz 1919. godine, u cilju koje je,
pod njegovim predsjedavanjem, odrano jedanaest meunarodnih
konferencija u Parizu, Londonu i Briselu u periodu od 1920. do 1922.
godine. Konaan rezultat aktivnosti A. Ropera bilo je dostavljanje
ratifikacionih instrumenata Ministarstvu vanjskih poslova Republike
Francuske, i stupanje na snagu 11. 7. 1922. godine Parike konvencije
iz 1919. godine. ICAN je napravila tri amandmana (27. 10. 1922,
zatim 30. 6.1923. i 15. 6. 1929.) izvornog teksta Parike konvencije iz
1919. godine.8 Paralelno sa Parikom konvencijom iz 1919. godine,
est zranih prevoznika u Hagu (Holandija) 1919. godine osnovalo
je meunarodnu nevladinu organizaciju zranih prevoznika pod
nazivom Meunarodno udruenje za zrani saobraaj (IATA),
sa ciljem da unificira tehnike procedure u zranom prometu,
administrativne poslove zranih prevoznika, kao i dokumente o
prevozu u zranom prometu. Dananja IATA osnovana je u Havani
(Kuba) 1945. godine i pravni je sljednik Meunarodnog udruenja za
zrani saobraaj iz 1919. godine.
Pariku konvenciju iz 1919. godine potpisalo je i ratificiralo 37 drava
svijeta, od kojih su etiri drave Bolivija, ile, Iran i Panama otkazale
njenu primjenu prije nego to je, ikakom konvencijom, Parika
konvencija iz 1919. godine stavljena van snage i postala dio istorije
meunarodnog zranog prava. Parikoj konvenciji iz 1919. godine do
1940. godine pristupile su 33 drave svijeta.9
1.10.3. Madridska (Ibero-amerika) konvencija iz 1926. godine

Paralelni pokuaji kreiranja zakonodavstva iz meunarodnog
zranog prava odrani su u Madridu 1926. godine. Sazivanje Iberoamerikog kongresa iz 1926. proisteklo je iz inicijative panije. Naime,
panija nije pristupila Parikoj konvenciji iz 1919. godine budui da
istom nije predvieno jednako pravo glasa za paniju, u odnosu na
SAD, Francusku, Italiju i Japan u ICAN-u. U Madridu, u oktobru 1926.
godine, odran je Ibero-ameriki kongres na kojem je usvojena Iberoamerika konvencija o zranoj plovidbi (Madridska konvencija). U
sadrajnom smislu, Madridska konvencija nije donijela nova rjeenja
8 Paul B. Larsen, John Gillick, Jospeh C. Sweeney, Aviation Law: Cases, Laws, and Related
Sources, Martinus
Nijhoff Publishers, 2006, str. 37.
9 www.icao.int/1919 the paris convention.htm
u meunarodnom zranom pravu, ve je preuzela odredbe iz Parike
konvencije iz 1919. godine, izuzev u dijelu koji se odnosi na jednako
pravo glasa drava potpisnica Madridske konvencije, u odnosu na
rjeenje Parike konvencije iz 1919. godine, kojim je predvieno da
SAD, Francuska, Italija i Japan unutar ICAN-a imaju dva glasa. Za
razliku od Parike konvencije iz 1919. godine, Madridska konvencija
ne sadri anekse, kao tehnike dodatke osnovnog teksta Madridske
konvencije. Madridsku konvenciju potpisala je ukupno 21 drava,
i to veinom latinoamerike drave, kao i dvije evropske drave
(panija i Portugal). Meutim, Madridsku konvenciju ratificiralo
je samo est drava i to: panija, El Salvador, Meksiko, Argentina,
Dominikanska Republika i Kostarika, te ista nikada nije stupila
na snagu, iz ega proizlazi politiki, ekonomski i pravni poraz
panije u irenju svog politikog uticaja. panija i Argentina 1933.
godine otkazale su Madridsku konvenciju i pristupile ICAN-u
uspostavljenim Parikom konvencijom iz 1919. godine.10 Madridska
konvencija predstavlja neuspio politiki pokuaj stvaranja ravnotee
izmeu panije i drava potpisnica Parike konvencije iz 1919, prije
svega Francuske, Italije, SAD-a i Japana, u podruju meunarodnog
zranog prava, kao i pokuaj irenja politike moi panije putem
regulisanja meunarodnih pravnih odnosa u zranom pravu meu
latinoamerikim dravama.
1.10.4. Havanska konvencija iz 1928. godine

Drave potpisnice Madridske konvencije, pod pokroviteljstvom
este Panamerike konferencije iz 1928. godine, odrane u Havani
dana 20. 1. 1928. godine, usvojile su Konvenciju o komercijalnom
zrakoplovstvu (Havanska konvencija). Osnova i principi Havanske
konvencije proizlaze iz Parike konvencije iz 1919. godine, ali ista
nije preuzela i regulisala tehnike standarde sadrane u Parikoj
konvenciji iz 1919. Havanska konvencija prepoznala je i potvrdila
osnovne principe uspostavljene Parikom konvencijom iz 1910.
godine, Parikom konvencijom iz 1919. i Madridskom konvencijom,
propisujui da svaka drava ima potpuni i iskljuivi suverenitet iznad
svog teritorija.11 Havanska konvencija za svoj predmet imala je tehnike
i operacionalne elemente zrakoplovstva, i to iskljuivo zrakoplove u
privatnom vlasnitvu, predviajui uspostavljanje meunarodnih
ruta i prava u meunarodnom zranom prometu bilateralnim i
multilateralnim pregovorima i sporazumima drava.12 Zrakoplovi
u privatnom vlasnitvu su veinom bili u vlasnitvu kompanija iz
SAD-a, to im je posluilo da, putem bilateralnih sporazuma, pojaaju
svoj uticaj u Sjevernoj i Junoj Americi. Havansku konvenciju
potpisala je 21 drava, meu njima SAD i veina latinoamerikih
drava, a ratificiralo je 11 drava.
1.10.5. Konvencija o meunarodnom civilnom zrakoplovstvu

ikaka konvencija iz 1944. godine
1.10.6. Pripremna faza
Drugi svjetski rat predstavlja prekretnicu u pogledu razvoja
tehnologije, a posebno zrakoplovstva. Ratni sukobi doprinijeli su
ulaganju u ratno zrakoplovstvo i razvijanju novih tipova vojnih
zrakoplova, u emu su prednjaile Njemaka, Velika Britanija, SAD
i Japan.
10 Michael Milde, International Air Law and ICAO, Eleven International Publishing, 2008, str.
12
11 www.icao.int/.../1928_the_havana_convention.htm
12 Michael Milde, International Air Law and ICAO, Eleven International Publishing, 2008, str.
13.
U septembru 1944. godine, predsjednik SAD-a pozvao je predstavnike
54 drave na Konferenciju o meunarodnom civilnom zrakoplovstvu
(ikaka konferencija), kako bi se modernizirali i usvojili novi principi
meunarodnog zranog prava, okvirno regulirale rute u zranom
prometu, zamijenile Parika konvencija iz 1919. godine i Havanska
konvencija i uspostavila meunarodna organizacija koja e regulirati
i pratiti implementaciju pravnih, tehnikih i ekonomskih propisa
meunarodnog zranog prava.
Od 54 pozvane drave, Saudijska Arabija i SSSR su odbile uestvovati
u radu ikake konferencije. SSSR nije uestvovala na ikakoj
konferenciji, s obzirom na to da su istoj prisustvovale faistike drave
panija i Portugal.
U stvaranju ikake konvencije uestvovala su etiri velika komiteta
zaduena da podnesu prijedlog ikake konvencije, predloe zrane
rute meunarodnog zranog prevoza i pripreme nacrt budue
meunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva.
U pripremnim materijalima ikake konvencije mogu se ustanoviti
etiri pravca razvoja meunarodnog zranog prava, predloena od
SAD-a, Velike Britanije, Kanade, Novog Zelanda i Australije.
1. Ameriki smjer kojim se zalagalo za potpunu trinu slobodu u
meunarodnom zranom prevozu,
2. Britanski smjer kojim se uspostavlja ICAO, sa zadatkom da
koordinira zrani promet i bude odgovoran za raspodjelu zranih
ruta i donoenje odluka o frekvencijama i tarifama u meunarodnom
zranom prevozu,
3. Kanadski smjer kojim se podrava prijedlog Velike Britanije, ali se
istodobno razrauju pojedina rjeenja prijedloga Velike Britanije,
4. Australijsko-novozelandski plan za internacionalizaciju velikih
zranih prevoznika i njihovu kontrolu pod nadlenou organizacije
u kojoj bi sve drave uestvovale.13
Stav delegacije SAD-a proizlazio je iz pozitivnih efekata, nastalih
trinim slobodama, uspostavljenih Havanskom konvencijom na
podruju sjevernog i junog amerikog kontinenta, ekspanzijom
civilnog zrakoplovstva tridesetih godina 20. vijeka i razvojem vojnog
zrakoplovstva za vrijeme Drugog svjetskog rata. Tridesetih godina 20.
stoljea, ameriko zrakoplovstvo inilo je 72% meunarodnog zranog
prometa.
Na ikakoj konferenciji SAD su predloile inkorporiranje pet zranih
sloboda, tj. prava, i to:
1. Pravo prelijetanja preko podruja druge drave bez slijetanja;
2. Pravo slijetanja na podruje druge drave, ali samo iz tehnikih, a
ne iz komercijalnih razloga,
3. Pravo ukrcavanja putnika, pote i tereta iz drave kojoj zrakoplov
pripada,
4. Pravo ukrcavanja putnika, pote i tereta u dravi kojoj zrakoplov
pripada i
5. Pravo iskrcavanja i ukrcavanja putnika, pote i tereta izmeu
aerodroma bilo koje drave stranke ikake konvencije.
Sa druge strane, zrakoplovstvo Velike Britanije inilo je 12%
meunarodnog zranog prometa, a privreda Velike Britanije nakon
okonanja Drugog svjetskog rata je bila unitena, pa se u cilju zatite,
prije svega svojih kolonija, borila za preraspodjelu ruta u zranom
prometu. Kanadski prijedlog u sadrajnom smislu je komplementaran
sa britanskim prijedlogom, sa tim da je Kanada u prijedlogu predvidjela
uspostavljanje meunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva
i ogranaka meunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva u
Sjevernoj Americi, Evropi, Junoj Americi, Aziji i Pacifiku. Australijskonovozelandski prijedlog je odbaen, budui da je podrazumijevao
dravno vlasnitvo nad zranim prevoznicima, ime bi se negirali
osnovni postulati rimskog prava i principi trine ekonomije.
Suprotstavljeni stavovi SAD-a i Velike Britanije proizlazili su iz
13 I. H. P. Diederiks-Verschoor, An Introduction to Air Law, Kluwer Law International, Eighth
Revised Edition,
2006, str. 13.
razliitih koncepata amerike liberalne i britanske intervencionistike
ekonomske politike.
1.10.7. Sadraj ikake konvencije iz 1944. godine

Uesnici ikake konferencije dogovorili su se da uspostave Privremenu
meunarodnu organizaciju civilnog zrakoplovstva (PICAO) sa ciljem
da bude privremeni organ zaduen za tehniku i savjetodavnu ulogu
meu dravama do uspostavljanja ICAO-a. Privremeni sporazum o
uspostavljanju PICAO-a stupio je na snagu 6. 6. 1945. godine.
Organizacionu strukturu PICAO-a inili su Privremena skuptina,
Privremeno vijee i Privremeni sekreterijat PICAO-a. Najvaniji segment
organizacione strukture PICAO-a je Privremeno vijee sa zadatkom da
uspostavi tri privremena komiteta, i to:
Komitet o zranom prevozu,
Komitet o zranoj plovidbi i
Komitet o Konvenciji meunarodnog civilnog zrakoplovstva sa
ciljem da se prevaziu sporna pitanja meu dravama uesnicama
ikake konferencije.14
Dana 7. 12. 1944. godine pedeset drava potpisalo je ikaku
konvenciju zajedno sa dva aneksa osnovnog sporazuma i to Sporazum
o meunarodnom zranom tranzitu i Sporazum o meunarodnom
zranom prevozu. Kako i sam naziv govori, PICAO je svoju privremenu
pravnu egzistenciju imao od 1945. do 1947. godine, jer je ikaka
konvencija stupila na snagu 4. 4. 1947. godine. PICAO predstavlja
jedno od najoriginalnijih pravnih rjeenja u meunarodno pravnim
odnosima, jer predvia uspostavljanje labave meunarodne
organizacije do uspostavljanja stalne meunarodne oragnizacije, to
je, imajui u vidu vrijeme donoenje sporazuma, a to je 1944. godina,
zasigurno avangardno pravno rjeenje. ikaka konvencija podijeljena
je u etiri dijela (zrana plovidba, ICAO, meunarodni zrani promet i
zavrne odredbe) i sadri 22 poglavlja i 96 lanova.
ikaka konvencija je najvaniji izvor meunarodnog javnog zranog
prava.
ikaka konvencija regulira suverenitet drava nad zranim prostorom
iznad svojeg teritorija, civilne i dravne zrakoplove, let iznad teritorija
drava ugovornica (pravo na povremeni let zranih prevoznika, linijski
zrani promet, zabranu kabotae, naknade aerodromskih operatora i
dr.), dravnu pripadnost zrakoplova, mjere za olakanje zrane plovidbe,
uslove koje trebaju udovoljavati zrakoplovi, meunarodne standarde
i preporuenu praksu, unutranju strukturu ICAO-a, organizacije
zdruenih operacija i ujedinjene slube, sporove i neispunjenje obaveza,
ostale sporazume u civilnom zrakoplovstvu, ratifikaciju, pristupanje,
izmjene, otkazivanje i definicije pojmova ikake konvencije.
ikaka konvencija je revidirana 12 puta i to: 1947. godine, dva puta
1954,15 1961, 1962, dva puta 1971. godine,16 1974, 1980, 1984, 1989. i 1990.
godine. Federativna narodna republika Jugoslavija (FNRJ) je ratificirala
ikaku konvenciju 28. 11. 1953. godine.17 BiH je disolucijom od Savezne
federativne republike Jugoslavije (SFRJ) preuzela ikaku konvenciju i
dana 13. 1. 1993. godine u ICAO-u deponovala instrument o ratifikaciji
ikake konvencije.18 Takoer, SFRJ je ratificirala osam izmjena ikake
konvencije, i to kako slijedi:
Protokol o izmjeni i dopuni ikake konvencije i Protokol o nekim
amandmanima ikake konvencije (izmijenjen lan 45, odnosno l.
48, 49. i 61.)19
14 Michael Milde, International Air Law and ICAO, Eleven International Publishing, 2008, str. 121.
15 Godine 1954. ICAO je izvrio reviziju lana 45. i l. 48.(a), 49.(e) i 61. ikake konvencije.
16 Godine 1971. ICAO je izvio reviziju lana 50. (a) i lana 56. ikake konvencije.
17 Slubeni list FNRJ, broj 3/54 - dodatak
18 www2.icao.int/en/leb/list
19 Ove izmjene nisu objavljene u Slubenom listu SFRJ
Protokol o izmjeni lana 93. bis. ikake konvencije,20
Protokol o izmjeni lana 50. (a) ikake konvencije,21
Protokol o izmjeni lana 56. ikake konvencije,23
Protokol o izmjeni lana 50. (a) ikake konvencije25 i
Protokol o izmjeni ikake konvencije (izmjena zavrne odredbe).26
Dana 9. 5. 1997. godine BiH je ratificirala izmjene lana 3. ikake
konvencije, koji obavezuje BiH od 1. 10. 1998. godine, kao i dana 09.
5. 1997. izmjenu lana 83. ikake konvencije, koji obavezuje BiH od
20. 6. 1997. godine. Depozitar ikake konvencije su SAD. Izvorni
tekst ikake konvencije sainjen je na engleskom, francuskom i
panskom jeziku, svaki od njih jednake vjerodostojnosti.
Takoer, na ikakoj konferenciji pripremljena je standardna
forma bilateralnih sporazuma o razmjeni zranih ruta, nacrti
tehnikih aneksa ikake konvencije, ime se slijedi pravac razvoja
meunarodnog zranog prava predvien Parikom konvencijom
iz 1919. godine. Takoer je zakljuen Privremeni sporazum o
meunarodnom civilnom zrakoplovstvu, koji predstavlja privremenu
fazu do usvajanja ikake konvencije, ali i sporazum o formiranju
PICAO-a. ikakom konvencijom i osnivanjem ICAO-a uspostavljeni
su sigurnosni i tehniki standardi i postavljeni temelji za permanentno
reguliranje pravnih, ekonomskih i tehnikih propisa.
ikaka konvencija preuzela je osnovno naelo suverentiteta drave
iznad svog zranog prostora, uspostavljeno Parikom konvencijom
iz 1910. godine, Parikom konvencijom iz 1919. godine, Madridskom
konvencijom i Havanskom konvencijom.27 Za razliku od Parike
konvencije iz 1919. godine, ikaka konvencija ne priznaje pravo
nekodljivog prolaska i suava mogunost preleta, ime je napravljen
snaan zaokret u odnosu na Pariku konvenciju iz 1919. godine.
Takoer, ikaka konvencija, kao i druge konvencije meunarodnog
zranog prava, ne priznaje pravo kabotae (pravo zrakoplova drave
ugovornice da obavlja zrane operacije unutar dvije ili vie taki
teritorija druge drave).
Sporazumom o meunarodnom tranzitu, usvojenom kao aneks
ikake konvencije, jamile su se prve dvije slobode, i to pravo
prelijetanja preko podruja druge drave bez slijetanja i pravo
slijetanja na podruje druge drave, ali samo iz tehnikih, a ne iz
komercijalnih razloga (npr. vremenske nepogode ili kvar motora na
zrakoplovu). Sporazumom o meunarodnom tranzitu pristupila
je veina drava potpisnica ikake konvencije.28 Sporazum o
meunarodnom zranom prevozu, kao drugi aneks ikake
konvencije, predviao je svih pet sloboda, ali nikada nije stupio na
snagu, budui da mu je pristupio nedovoljan broj drava. lan 6.
ikake konvencije29 predstavlja osnov za bilateralne i multilateralne
20 Slubeni list SFRJ dodatak, broj 3/54
21 Ovaj protokol nije objavljen u Slubenom listu SFRJ
26 Slubeni list SFRJ, broj 2/80
27 lan 1. ikake konvencije
28 SFRJ je ratifikovala Sporazum o meunarodnom tranzitu 1976. godine (Slubeni list
SFRJ Meunarodni
Ugovori, broj 9/77), a Bosna i Hercegovina, kao jedan od pravnih sljednika SFRJ, vezana je
odredbama
navedenog sporazuma.
29 Iznad ili unutar teritorija drave ugovornice se ne moe obavljati nikakav meunarodni
pregovore drava o preletu i prometnim pravima izmeu drava
potpisnica ikake konvencije. Bilateralnim ugovorima, drave su
predviale pravo ukrcavanja putnika, pote i tereta iz drave kojoj
zrakoplov pripada i pravo ukrcavanja putnika, pote i tereta u dravi
kojoj zrakoplov pripada. U skladu sa lanom 54. ikake konvencije,
tehnikim aneksima uspostavljaju se standardi i preporuena praksa
(SARPS) u implementaciji ikake konvencije, kao i procedura za
pruanje usluga u zranoj plovidbi.
Tehniki aneksi ikake konvencije su, kako slijedi:
1. Aneks 1. Licenciranje osoblja,
2. Aneks 2. Pravila zranog prometa,
3. Aneks 3. Meteoroloke slube za meunarodnu plovidbu,
4. Aneks 4. Aeronautike karte,
5. Aneks 5. Mjerne jedinice koje se koriste u zranim i operacijama
na zemlji,
6. Aneks 6. Zrakoplovne operacije,
Dio I Meunarodni komercijalni zrani promet,
Dio II Meunarodna generalna avijacija,
Dio III Meunarodne zrane operacije helikopteri
7. Aneks 7. Nacionalne i registracijske oznake zrakoplova,
8. Aneks 8. Plovidbenost zrakoplova,
9. Aneks 9. Olakice,
10. Aneks 10. Zrakoplovne telekomunikacije,
Dio I Radio-navigacioni ureaji,
Dio II Komunikacione procedure,
Dio III Digitalni komunikacioni sistemi, govorni komunikacioni
sistemi,
Dio IV Radarski nadzor i sistemi za izbjegavanje sudara,
Dio V Koritenje zrakoplovnog spektra radiofrekvencija,
11. Aneks 11 Slube kontrole letenja,
12. Aneks 12 Potraga i spaavanje,
13. Aneks 13 Istraivanje zrakoplovnih nesrea,
14. Aneks 14. Aerodromi
Dio I Dizajn i aerodromske operacije,
Dio II Heliodromi
15. Aneks 15. Slube zrakoplovnog informisanja,
16. Aneks 16. Zatita okolia,
17. Aneks 17. Sigurnost zatita meunarodnog civilnog zrakoplovstva
od akata nezakonitih ometanja i
18. Aneks 1
19. 8. Siguran prevoz opasnog tereta zrakom.
ikakom konvencijom uspostavlja se ICAO, sa sjeditem u Montrealu,
kao specijalizirana ustanova Ujedinjenih nacija.
Potpisivanjem i ratificiranjem ikake konvencije drave su
obavezane da otkau primjenu Parike konvencije iz 1919. godine i
Havanske konvencije.30
ikaka konvencija predstavlja jedan od najprihvaenijh sporazuma
meunarodnog javnog prava.
linijski zrani promet, osim uz posebnu dozvolu ili drugo odobrenje te drave u skladu sa
uvjetima takve dozvole ili odobrenja.
30 lan 80. ikake konvencije
1.11. Zakljuak
Zrano pravo je jedna od najmlaih grana prava i njenom unifikacijom
nastoji se izbjei problem rjeavanja prostornog sukoba razliitih
zakonodavstava.
Razvoj zrakoplovstva, a samim tim i zranog prava, poinje poetkom
20. stoljea, a svoju punu ekspanziju doivljava za vrijeme Prvog i
Drugog svjetskog rata.
Poetni oblici institucionalizirane meunarodne saradnje u oblasti
zrakoplovstva poeli su organiziranjem i odravanjem Konvencije
o ureenju zrane plovidbe iz 1919. godine (Parika konvencija)
i Panamerikom konvencijom o komercijalnom zrakoplovstvu iz
1928. godine (Havanska konvencija) koje su javnopravnog karaktera.
ikaka konvencija je najvaniji izvor meunarodnog javnog zranog
prava i istom se uspostavlja ICAO, sa sjeditem u Montrealu, kao
specijalizirana ustanova Ujedinjenih nacija.
ikaka konvencija, kao najvaniji multilateralni instrument
meunarodnog javnog zranog prava, regulira suverenitet drava nad
zranim prostorom iznad svojeg teritorija, let iznad teritorija drava
ugovornica (pravo na povremeni let zranih prevoznika, linijski
zrani promet, zabranu kabotae, naknade aerodromskih operatora
i dr.), dravnu pripadnost zrakoplova, mjere za olakanje zrane
plovidbe, uslove koje trebaju udovoljavati zrakoplovi, meunarodne
standarde i preporuenu praksu, unutranju strukturu ICAO-a,
organizacije zdruenih operacija i ujedinjene slube, sporove i
neispunjenje obaveza, ostale sporazume u civilnom zrakoplovstvu,
ratifikaciju, pristupanje, izmjene i otkazivanje ikake konvencije.
ikaka konvencija je i danas osnovni i najvaniji pravni instrument
kojim se reguliu zrane slobode i pravni garant suvereniteta drava
nad svojim zranim prostorom.
IZBOR GRADONAELNIKA I
GRADSKOG VIJEA GRADA
SARAJEVA
mr. sc. Devad Fejzi
magistar ekonomskih nauka

dzevad.fejzic@gmail.com
tel:+387 61 329 043
SAETAK
Statutom i Pravilnikom o radu Gradskog vijea Grada Sarajeva definiran je
pravni okvir izbora gradonaelnika i Gradskog vijea Grada Sarajeva, kao i
oblik njegovog funkcioniranja. Zakonom o principima lokalne samouprave
Federacije Bosne i Hercegovine jasno je definiran status Grada Sarajeva, gdje
se u lanu 5 kae da se grad kao jedinica lokalne samouprave moe formirati
u skladu s Ustavom i federalnim zakonima, a lanom 60 se preciznije
definira poloaj Grada Sarajeva. U kontekstu izbora gradonaelnika i
Gradskog vijea Grada Sarajeva veoma je vano da se potuje Izborni zakon
Bosne i Hercegovine, te na osnovu njegovih principa izabrani predstavnici
mogu izvravati svoje dunosti. U direktnom procesu izbora gradonaelnika
i Gradskog vijea Grada Sarajeva ne uestvuju graani, te se izbor vri
putem demokratske procedure posredno izabranih lokalnih zvaninika u
opinskim strukturama vlasti koje ine Grad Sarajevo.
Kljune rijei: Izborni zakon BiH, Zakon o principma lokalne samouprave
FBiH, statut, pravilnik o radu Gradskog vijea, gradonaelnik, Gradsko
vijee.
Uvod
Svaki izbor gradonaelnika / naelnika i gradskog / opinskog vijea predstavlja
dio izbornog sistema koji se provodi u dravi, a njegova zadaa je lokalnu
zajednicu uiniti boljom i efikasnijom za ivot graana, sa jedne strane, i boljom,
odgovornijom i efikasnijom dravom, sa druge strane. Razvoj civilizacije mijenjao
je tokove ivota i naine voenja politike koji su od agore u antikoj Grkoj
napravili moderne i savremene skuptinske, vijenike i parlamentarne sale koje
bi za Aristotelovog ovjeka, kojeg je nazivao po prirodi politikim biem, bilo
nezamislivo. Dananji oblik demokratije drugaiji je od onog prvobitnog, kada
su graani prvi put do tada imali pravo glasa. Glas graana se danas temelji
na brojnim meunarodnim poveljama koje tite prava graana, te u sistemski
ureenim zemljama predstavljaju osnovu funkcioniranja drave.
Izbori se dijele na ope (nacionalne) i lokalne (komunalne). Nacionalni izbori
su uvijek politiki, i drutveno su od najveeg znaaja jer se njima legitimiraju
centralna predstavnika tijela i institucije, te se zbog toga oznaavaju kao izbori
prvog reda. U pravilu, pod opim izobrima se smatraju izbori za parlament kao
najvie nacionalno-zakonodavno, politiko i predstavniko tijelo, te izbori za
predsjednika drave. Za razliku od opih (nacionalnih), lokalni (komunalni) izbori
su izbori za predstavnika tijela lokalnih / komunalnih zajednica i, u pogledu
vrijednosnog svrstavanja, spadaju u izbore dugog reda. U ovu vrstu izbora ubrajaju
se i direktni demokratski izbori gradonaelnika gradova i naelnika opina, kao i
izbori za gradsko, odnosno opinsko vijee.
Kada govorimo o izboru gradonaelnika i Gradskog vijea Grada
Sarajeva, oni se danas ne mogu svrstati u komunalne izbore, iako
se provode neposredno po zavretku istih. Procesu i izboru izvrne
i zakonodavne vlasti Grada Sarajeva samo prethode lokalni izbori,
a sam proces se provodi unutar strukture koja se meusobno bira
nakon konstituiranja istih. Ovakav izbor gradonaelnika i Gradskog
vijea Grada Sarajeva konstituira se, organizira i radi u skladu s
Ustavom, zakonom, Statutom Grada Sarajeva i Pravilnikom Gradskog
vijea Grada Sarajeva. U tom smislu, Gradsko vijee i gradonaelnik
Grada Sarajeva imaju tano odreene smjernice svog djelovanja, a
koje su odreene Statutom Grada Sarajeva i Pravilnikom Gradskog
vijea Grada Sarajeva, te se tim dokumentima utvruju dunosti i
prava gradonaelnika i vijenika u Gradskom vijeu Grada Sarajeva.
Grad Sarajevo ima etiri opine koje unutaropinskim demokratskim
izborima biraju i delegiraju lanove Gradskog vijea, a gradonaelnik
Grada Sarajeva moe biti svaki stanovnik Sarajeva koji ispunjava
uvjete propisane zakonskim aktima kojima se moe birati.
Izborni sistem i demokratija

Izborni sistemi predstavljaju skup mjera i aktivnosti koje se provode
u skladu sa pravnim propisima. On se sastoji u izboru najviih
organa vlasti u dravi, ali i izboru niih organa vlasti kako bi drava
funkcionirala u najboljem smislu. Izborni sistemi se mogu definirati
na vie naina, te je sam koncept definicije veoma sloen i razlikuje se
od drave do drave. Uzimajui u obzir injenicu da je jedna definicija
izbornog sistema uglavnom zastupljena u veini drava koje imaju
viepartijski sistem, ne smije se zanemariti tradicija izbornog sistema
koja se razlikuje u svakoj dravi posebno. Zemlje koje imaju duboko
ukorijenjenu historijsku tradiciju, a koje su bile predmet politikih
previranja, vrlo esto dolaze u sukob s izbornim sistemom. U veini
sluajeva razlog lei u neposjedovanju samostalnog iskustva izbornog
djelovanja. Uglavnom, ovakav pristup izbornom procesu vrlo esto
uzima za osnovu demokratiju, na ijim temeljima je ustvari izgraen
viepartijski sistem u kojem bi svako trebao imati pravo da bira i da
bude biran.
Izbor gradonaelnika i gradskog vijea predstavlja dio izbornog
sistema koji se provodi u dravi. Demokratski odabir voe
vremenom se mijenjao i prilagoavao novim tokovima ivota, ali i
novim tokovima civilizacije. Antika javnost je najelementarniji oblik
politikog drutva i ideoloki uzor politike javnosti. Ona se javlja u
grkim polisima, koji su se razaranjem porodinih veza u krilu fratrija
i fila uzdigli do gradova (polisa) drava. Polis je svojom organizacijom
omoguavao itav kompleks djelatnosti koje su slobodni graani
ostvarivali u sklopu svojih uloga i na taj nain omoguavali da se izdvoje
dvije osnovne aktivnosti: praksis i leksis (akcija i rije) u zaseban milje
(drutvena zajednica) svoje neposredne prakse ugraujui mu obiljeje
politikog.1 Prvobitni izbor voe odvijao se na agori trgu, gdje su
graani mogli prvi put do tada birati svog vou, dati glas onome
ko je za njih predstavljao sigurnost i odlikovao se dobrim voom.
Vremenom je ta praksa iezavala. Danas je zamijenjena uglavnom
neposrednim izbornim procesom koji se provodi u dravama sa
viepartijskim nainom vladavine.
U svijetu danas postoje razni oblici lokalne samouprave kao mjesta
u kojem graani najee ostvaruju svoja prava i obaveze. Postoje
sistemi u kojima se pravi razlika izmeu urbane i ruralne samouprave,
kao i sistemi u kojima tih razlika nema. U ovim drugim sistemima sve
teritorijalne jedinice, bez obzira na to da li se radi o gradu sa vie stotina
hiljada stanovnika ili o opini sa nekoliko desetina stanovnika, imaju isti
poloaj.2 Sve ove jedinice, bez obzira na status ili poloaj, imaju istu
1 Asad Nuhanovi, Fenomen javnosti, Sarajevo, 1998, str. 10.
2 Sead Dedi, Lokalna samouprava u Federaciji Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1998, str. 88.
upravu, bilo da se radi o gradonaelniku ili naelniku, te gradskom
ili opinskom vijeu. Njihov poloaj koji uivaju kod graana ostaje
isti, a krucijalne razlike u pogledu bosanskohercegovakih vijenika i
njihovih nadlenosti ne postoje, jer se i jedni i drugi temelje na Zakonu
o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine i
Zakonu o lokalnoj samoupravi Republike Srpske.
Nadlenosti i ovlasti Gradskog vijea ili gradonaelnika Grada
Sarajeva utemeljene su u Zakonu o lokalnoj samoupravi Federacije
Bosne i Hercegovine, kao i u Evropskoj povelji o lokalnoj samoupravi
i, konano, u Statutu i Pravilniku o radu Gradskog vijea Grada
Sarajeva. Ovaj zakon i Povelja omoguavaju graanima da
participiraju u lokalnoj vlasti, dok Statut i Pravilnik o radu Gradskog
vijea Grada Sarajeva onemoguavaju graanima da budu dio
izbornog procesa i da time doprinesu izboru izvrne i zakonodavne
vlasti Grada Sarajeva.
Graanima nije omogueno da direktno biraju izvrnu i
zakonodavnu vlast Grada Sarajeva, ali im je omogueno da uestvuju
u radu zakonodavne i izvrne vlasti, i time doprinesu kvalitetnijem
donoenju odluka putem javne rasprave, mjesnim zborovima
graana, graanskih inicijativa, podnoenjem prijava, albi ili da
referendumom uestvuju u kreiranju politike i politika lokalne
zajednice koja je njihov primarni ivotni okvir, a u kojem, prema
definiciji, stoji da se lokalna zajednica organizira i ostvaruje u opinama
i gradovima kao jedinicama lokalne samouprave, a izvravaju je organi
jedinice lokalne samouprave i graani, u skladu s Ustavom i zakonom i
statutom jedinice lokalne samouprave.3
Izbor gradonaelnika i Gradskog vijea Grada Sarajeva

Izbor gradonaelnika i Gradskog vijea Grada Sarajeva predstavlja
oblik vladavine, a vladavina je najvie dravno tijelo. Oblik vladavine
u demokratskim drutvima ima svoje nivoe i svoje grane djelovanja
i funkcioniranja. Gledajui kroz prizmu historije, vladavina je imala
svoje razne oblike funkcioniranja i uspostavljanja vlasti, kako bi se
u drutvu uspostavio red i kako bi vladao mir. Tako se vladavina
ogledala kroz anarhiju, aristokraciju, autokratiju, birokratiju,
demokratiju, diarhiju, diktaturu, gerontokratiju, hijerokratiju,
matrijarhat, monarhiju, monokratiju, ohlokratiju, oligarhiju,
patrijarhat, plutokratiju, stratokratiju, tehnokratiju, teokratiju i
tiraniju. Bosna i Hercegovina danas, od svih ovih oblika vladavine,
uiva demokratsku vladavinu koja je devedesetih godina prolog
stoljea dobila viestranaki sistem koji je izaao iz komunizma, a
koji po nekim teoretiarima predstavlja oblik besklasnog ustrojstva
dravnog aparata u kojem su svi jednaki. Rasplet dogaaja devedesetih
godina prolog stoljea sa sobom je donio promjene dravnog aparata
koji je ne samo u Bosni i Hercegovini donio promjene nego i promjene
u bivim dravama Jugoslavije. Viestranaki sistem, jasno, sa sobom
je donio i nove zakonske okvire prema kojima se nastavilo i poelo s
izgradnjom dravnog aparata.
Mnogobojne nesuglasice oko zakonskih okvira danas Bosnu i
Hercegovinu koe u njenim procesima na putu ka Evropskoj
zajednici, u kojoj bi graani uivali slobode, prava i demokratske
oblike djelovanja u drutvu. Problemi u Bosni i Hercegovini se javljaju
na svim nivoima vlasti, od dranog nivoa, entitetskog, kantonalnog,
pa ak i do gradskog, odnosno opinskog nivoa. Uspostavljanje vlasti
temelji se na Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine, a utemeljeno
je Deytonskim mirovnim sporazumom, gdje se u konanici
uspostavljanja vlasti sve oslanja na ustave entiteta i kantona, pa do
postojeih statuta i pravilnika rada. Izborni Zakon Bosne i Hercegovine
ureuje izbor lanova i delegata Parlamentarne skuptine Bosne i
Hercegovine i lanova Predsjednitva Bosne i Hercegovine, te utvruje
3 Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, strana 1, lan 3.
principe koji vae za izbore na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini.4
U samom nainu i organizaciji izbora, Gradsko vijee i gradonaelnik
Grada Sarajeva imaju tano odreene smjernice svog djelovanja.
Pravilnik koji utvruje pravila rada Gradskog vijea ureuje
konstituiranje Gradskog vijea, dunosti i prava vijenika u
Gradskom vijeu i Kluba gradskih vijenika, unutranju organizaciju
Gradskog vijea: Kolegij Gradskog vijea, predsjedavajueg Gradskog
vijea Grada Sarajeva, zamjenike predsjedavajueg Gradskog vijea,
sekretara Gradskog vijea i radna tijela Gradskog vijea,5 itd. Gradsko
vijee ureuje postupak kandidiranja, predlaganja i provoenja
izbora, imenuje i smjenjuje gradske dunosnike. Oblik izbora
gradonaelnika i Gradskog vijea Grada Sarajeva kosi se sa pravima
koja su zagarantovana demokratskim sistemom, pa se vrlo esto
mogu uti kritike koje se iznose na raun izbora ovih tijela, a koja su
veoma vana za funkcioniranje Grada Sarajeva kao jedinice lokalne
samouprave, ali i kao metropole Bosne i Hercegovine od ije politike
ovisi niz faktora koji e uticati na pozitivan imid Grada Sarajeva.
Izbor Gradskog vijea Grada Sarajeva

Grad Sarajevo je teritorijalna jedinica u ijem sastavu se nalaze etiri
opine, opina Stari Grad, opina Centar, opina Novi Grad i opina
Novo Sarajevo. Gradsko vijee Grada Sarajeva broji 28 vijenika koji
se biraju iz gradskih opina, iz reda vijenika, a iz svake opine po 7
vijenika ini Gradsko vijee Grada Sarajeva. Izbor vijenika u Gradsko
vijee vri se u roku od 30 dana od dana konstituisanja Opinskog vijea.6
Mandat Gradskog vijea traje etiri godine i bira se nakon lokalnih
izbora, gdje su vijenici izabrani u svojim opinama u skladu s
Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine. Bonjacima, Hrvatima
i Srbima kao konstitutivnim graanima Bosne i Hercegovine u
Gradskom vijeu garantirano je po 20% vijenikih mjesta, dok se
za ostale omoguava najmanje po dva mjesta, bez obzira na izborne
rezultate.
Kako nalae pravni okvir Ustava Federacije Bosne i Hercegiovine i
Ustava Kantona Sarajevo, te kako Statut Grada Sarajeva definira izbor
vijenika za Gradsko vije Grada Sarajeva, opine koje ine Grad
Sarajevo su prilagodile svoje statute i poslovnike o radu opinskih
vijea, te na taj nain precizirale sam proces izbora vijenika za
Gradsko vijee. Postupak izbora vijenika za Gradsko vijee Grada
Sarajeva se vri na nain da se mandat za Gradsko vijee dodjeljuje
kandidatima sa kandidatskih listi poslije provedenih izbora u
Opinskom vijeu za Gradsko vijee, u skladu s Izbornim zakonom
BiH i odrednicama statuta ili poslovnika o radu opinskog vijea iz
kojeg su delegirani kandidati. Kandidatsku listu za Gradsko vijee
mogu predloiti politike stranke, koalicije, liste nezavisnih kandidata
ili grupa vijenika, sa tim da grupa vijenika treba da broji najmanje
tri vijenika. Na kandidatskoj listi mogu da budu vijenici kojima je
potvren i verificiran mandat od strane opinskog vijea.7 Izbor za
gradske vijenike vri se tajno u gradskim opinama tako da svaki
vijenik sa liste kandidata zaokruuje svog kandidata i glasa. Ukoliko
se zaokrui vie od jednog kandidata, glasaki listi je nevaei.
Mandati za Gradsko vijee se dodjeljuju kandidatskim listama prema
broju dobivenih glasova po sistemu proporcionalne zastupljenosti
kandidata sa kandidatskih lista, odnosno dijele se po redu, poev od
najveeg kolinika, dok se ne raspodijele svi mandati iz opinskog
4 Izborni zakon Bosne i Hercegovine - neslubeni preieni tekst zakljuno s izmjenama i dopunama
objavljenim u Slubenom glasniku BiH, broj 18/13, lan 1.1.
5 Poslovnik Gradskog vijea Grada Sarajeva.

6 Statut opine Novo Sarajevo, Slubene novine Federacije BiH, br. 1/94 i 13/97, lan 175, stav 1.
7 Statut Grada Sarajeva, Slubene novine Kantona Sarajevo, broj16/98, lan 23, stav 4.
vijea za Gradsko vijee. Raspodjela mandata meu kandidatima
s iste kandidatske liste vri se prema redoslijedu kandidata na
kandidatskoj listi. Ukoliko se za odreivanje posljednjeg, sedmog
mandata dobije isti kolinik, mandat se dodjeljuje rijebanjem.
rijebanje se provodi odmah po objavi rezultata u prisustvu svih
vijenika opinskog vijea, na nain kako o tome odlui opinsko
vijee. Statut Grada Sarajeva predvidio je da ukoliko se u ovako
provedenim izborima u opinskom vijeu za Gradsko vijee ne dobije
minimalna zastupljenost konstitutivnih naroda, kako je to definirano
Statutom Grada Sarajeva, umjesto izabranog vijenika za Gradsko
vijea sa najmanjim kolinikom iz reda naroda za koji je i bez tog
vijenika zadovoljena minimalna zastupljenost, delegira se opinski
vijenik pripadnik naroda koji nije zastupljen u potrebnom broju
meu delegatima iz tog opinskog vijea, a koji je na kandidatskoj
listi kojoj pripada sljedei najvei kolinik. Ukoliko meu preostalim
kandidatima na kandidatskim listama nije kvalificirani kandidat,
za Gradsko vijee se delegira opinski vijenik koji je na izborima
za opinsko vijee dobio najvei broj glasova graana i koji pripada
narodu iju je minimalnu zastupljenost u Gradskom vijeu potrebno
osigurati delegiranjem iz opinskog vijea, bez obzira na izborni
rezultat politike stranke, koalicije, ili kao nezavisni kandidat.
Ukoliko na listi kandidata politike stranke, koalicije, liste nezavisnih
kandidata ili grupe vijenika za lokalne izbore za opinsko vijee, a
ija kandidatska lista je na izborima u opinskom vijeu za gradske
vijenike dobila mandat koji se oduzima, nema kvalificiranog
kandidata, delegira se kvalificirani kandidat koji je na lokalnim
izborima za opinsko vijee dobio najvei broj glasova, bez obzira
na izborni rezultat koji je ostvarila politika stranka, koalicija ili kao
nezavisni kandidat.
Konano dobivene rezultate izbora u opinskom vijeu za Gradsko
vijee potvruje Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine,
ovjerava da su izbori provedeni u skladu s Izbornim zakonom Bosne
i Hercegovine, te izdaje uvjerenja gradskim vijenicima kojima su
dodijeljeni mandati. Ukoliko se nakon provoenja svih propisanih
navedenih procedura ne postigne propisana nacionalna zastupljenost
gradskih vijenika, primjenjuju se dodatne procedure propisane
Poslovnikom Gradskog vijea kojima se rjeava ovo pitanje.8
Nakon izbora u gradskim opinama formira se Gradsko vijee
koje dalje radi prema Poslovniku Gradskog vijea. Nadlenosti
Gradskog vijea odnose se na donoenje odluka, propisa i akata koji
su od kljune vanosti za funkcioniranje Gradske uprave, te bira i
razrjeava predsjedavajueg Gradskog vijea i njegove zamjenike,
bira i razrjeava gradonaelnika i njegove zamjenike, donosi niz
drugih odluka koje su od kljune vanosti za funkcioniranje i
napredovanje lokalne samouprave. Ono je predstavniko tijelo
graana i Grada Sarajeva, ali i najvii organ Grada Sarajeva, gdje se
odluuje i o pitanjima prostornog ureenja grada, brine o javnim
slubama i gradi i uva imid grada koji je steen ili ga treba stei
u narednom periodu. Dunosti i obaveze izabranih vijenika su da
opinsko vijee, iz kojeg su delegirani u gradsko vijee, informiraju o
vanim odlukama donesenim na sjednicama Gradskog vijea najmanje
dva puta godinje.9
Izbor gradonaelnika Grada Sarajeva

Gradsko vijee na konstituirajuoj sjednici bira gradonaelnika
koji moe biti svaki graanin Bosne i Hercegovine koji ostvaruje
birako pravo na podruju Grada Sarajeva. Gradski vijenici predlau
kandidata za izbor gradonaelnika, a predloeni kandidati moraju prije
samog izbora pismeno potvrditi da prihvataju kandidaturu. Za izbor
8 Statut Grada Sarajeva, Slubene novine Kantona Sarajevo, broj 16/98.
9 Statut opine Novo Sarajevo, Slubene novine Federacije BiH, br. 1/94 i 13/97, lan 174, stav 4.
gradonaelnika potrebna je natpolovina veina glasova ukupnog broja
izabranih gradskih vijenika. Ukoliko niti jedan predloeni kandidat ne
dobije u prvom krugu glasanja potrebnu veinu, provodi se izbor izmeu
dva kandidata koji su dobili najvei broj glasova. Ukoliko dva kandidata
na drugom mjestu dobiju jednak broj glasova, odluit e se rijebom
koji kandidat ide u drugi krug izbora, izuzev ako jedan od kandidata
ne odustane. Ukoliko u drugom krugu oba kandidata dobiju isti broj
glasova odluuje se rijebom koji izvlai predsjedavajui.10
Nakon izbora gradonaelnika, onaj kandidat koji je izabran treba
da se izjasni da li prihvata kandidaturu, a ukoliko odbije izbor se
ponavlja iz reda drugih kandidata. Gradonaelnika kojeg je izabralo
Gradsko vijee moe i smijeniti, po Poslovniku Gradskog vijea Grada
Sarajeva. Nakon izbora gradonaelnika, osoba kojoj je povjereno to
mjesto postaje prvi ovjek Grada Sarajeva. Funkcija gradonaelnika
donosi sa sobom odgovornost za ustavnost i zakonitost odluka koje
predlae Gradskom vijeu.
Gradonaelnik u djelokrugu svog poslovanja sastavlja i donosi
pravilnik o poslovanju na osnovu kojeg formira radna tijela kako
bi grad kao jedinica lokalne samouprave funkcionirao u najboljem
smislu. Pa se tako formira Gradski savjet, koji je pomono tijelo
gradonaelnika, Gradsku upravu, koja obavlja poslove lokalne
samouprave. Javnost rada organa Grada Sarajeva predstavlja dio
odgovornosti i poslova organa Grada Sarajeva jer je javan i njihova
dunost je pravovremeno, istinito, potpuno i objektivno informiranje
javnosti o svom radu, u skladu sa zakonom. Uspostavlja se odnos
Gradskog vijea i gradonaelnika koji se temelji na principima
meusobnog uvaavanja i saradnje, uz pojedinanu odgovornost
za ostvarivanje vlastite nadlenosti i zajedniku odgovornost za
funkcioniranje Grada Sarajeva.
Zakljuak
Statut Grada Sarajeva i njegove odrednice jasno definiraju nadlenosti
Grada Sarajeva koje su utemeljene i u Zakonu o principima lokalne
samouprave Federacije Bosne i Hercegovine. Pored toga to je
Grad Sarajevo glavni grad Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne
i Hercegovine i sjedite Kantona Sarajevo, on predstavlja i centar
kulturnih dogaaja koji grade pozitivan imid drave. Grad je,
izmeu ostalog, nadlean za urbano planiranje / upotrebu lokalnog
zemljita, javni saobraaj, kulturu, osnovno i srednje obrazovanje,
lokalni turizam, prostorno ureenje i regulacione planove, itd.
Od svih nadlenosti koje su definirane ovim statutom, Grad Sarajevo
praktino izvrava samo jednu koja se odnosi na prostorno ureenje
i regulacione planove, a izdavanje dozvola za gradnju i urbanistike
saglasnosti izdaju opine koje ine Grad Sarajevo, njih etiri. Ostale
nadlenosti koje su taksativno pobrojane u Statutu Grada, praktino se
ne ostvaruju jer su na snazi zakonski okviri koji reguliraju drugaije,
npr. osnovno i srednje obrazovanje je u nadlenosti Kantona Sarajevo,
te sve druge nadlenosti provode opine koje ine Grad Sarajevo.
Kako bi se ojaao poloaj Grada Sarajeva neminovno bi bilo da se
na viim nivoima vlasti, Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i
Hercegovine, donese zakon o glavnom gradu koji bi jasno i precizno
definirao njegove nadlenosti i pravni poloaj. Sva pitanja koja ne
bi bila regulirana tim zakonom, koji bi bio, pored Statuta Grada
Sarajeva, osnova za funkcioniranje, definirao bi Zakon o principima
lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, to bi Grad
Sarajevo svrstalo u red pravno funkcionalnih gradova.
Zbog nepostojanja ovog zakonskog okvira, danas se Grad Sarajevo
nalazi izmeu pet nivoa vlasti; nema jasno definiran status, kao
10 Poslovnik Gradskog vijea Grada Sarajeva, lan 40.
ni prihode, te zavisi od Kantona Sarajevo, kao i opinskih prihoda.
Ukoliko bi se donio zakon o glavnom gradu, u velikoj mjeri bi se
nadlenosti grada mogle provoditi u skladu sa lanom 16. Statuta
Grada Sarajeva, ali bi to dalo i irinu u Gradu kao jedinici lokalne
samouprave da ojaa svoj poloaj, povea investicije, provodi u
potpunosti pomenuti lan Statuta i odvoji ovlasti od Kantonalne
vlade i opina koje ine Grad Sarajevo.
Literatura
Sead Dedi, Lokalna samouprava u Federaciji Bosne i Hercegovine,
Sarajevo, 1998.
Asad Nuhanovi, Fenomen javnosti, Sarajevo, 1998.
ira literatura:
1.
2.
3.
4.
Statut Grada Sarajeva

Poslovnik Gradskog vijea Grada Sarajeva
Statut Opine Novo Sarajevo
Izborni zakon Bosne i Hercegovine (neslubeni preieni tekst
zakljuno s izmjenama i dopunama objavljenim u Slubenom
glasniku BiH, broj 18/13)
5. Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i
Hercegovine
Prilog
Anketa koja je provedena meu graanima temeljila se na principu
izbora gradonaelnika Grada Sarajeva i izbora Gradskog vijea Grada
Sarajeva. Cilj ankete je da se ukae na injenino stanje o tome koliko
graani poznaju nain na koji se bira rukovodstvo Grada Sarajeva,
odnosno gradonaelnika i Gradskog vijea. Anketa je provedena
meu graanima Grada Sarajeva (njih 78%) i drugih bh. gradova (njih
22%), gdje je ukupno anketiran 141 graanin. Broj pitanja iznosio je
10, kako bi se bre i efikasnije dolo do rezultata. Jedno od pitanja
odnosilo se na sistem funkcioniranja lokalne vlasti u Federaciji
Bosne i Hercegovine, da bi se utvrdilo koliko graani poznaju lokalnu
samoupravu i rad onih kojima na loklanim izborima daju glasove.
Kroz druga pitanja anketiranjem dolo se do rezultata koji nisu
potvrdili 72% odgovora kojih se dalo na pitanje: Da li ste upueni
u sistem funkcioniranja lokalne samouprave u Federaciji Bosne i
Hercegovine? Apolitinost u dijelu participacije nije izostala, od
ukupnog broja anketiranih (141), 87% graana je odgovorilo da glasa
na izborima, a 55% njih je znalo kako se bira gradonaelnik, dok je
46% znalo kako se bira Gradsko vijee Grada Sarajeva. Takoe, 48%
graana je znalo koje su ovlasti gradonaelnika, a 83% ih je znalo
koliko traje mandat gradonaelnika. to se tie broja opina koje
ine Grad Sarajevo 31% (to je najvei postotak) odgovorilo je da Grad
Sarajevo ini sedam opina. Uzimajui u obzir navedene postotke,
do kojih se dolo istraivanjem, dolazi se do zakljuka da graani
koji zaista imaju jasan stav o tome da poznaju rad Gradskog vijea i
izbora gradonaelnika na koncu nisu informirani.
Rezultati ankete
SAVJETODAVNI SERVIS RADNI ODNOSI

Sporazumno preuzimanje zaposlenika statusa dva uposlenika koji su uposleni u
ovaj organ putem pomenutih sporazuma o
bez konkursa
preuzimanju radnika.
PITANJE: Bivi naelnik opine je dana
19. 3. 2009. godine potpisao Sporazum

o preuzimanju radnika sa direktorom
javnog preduzea JKUP Komunalno doo
te je rjeenjem o rasporedu namjetenika
od 30. 3. 2009. preuzetog radnika
rasporedio u Jedinstveni opinski organ
uprave opine na poslove namjetenika.
Zatim je opinski naelnik ponovo dana
1. 8. 2011. godine potpisao novi sporazum
o preuzimanju radnika s istim javnim
preduzeem, nakon ega je takoer
rjeenjem o rasporedu namjetenika, broj
09-34-2366/11 od 1. 8. 2011. preuzetog
radnika rasporedio u Jedinstveni opinski
organ uprave opine.
Budui da smo u fazi usklaenja
sistematizacije radnih mjesta i donoenja
novog pravilnika o unutranjoj organizaciji
Jedinstvenog opinskog organa uprave
opine u skladu sa Zakonom o dravnim
slubenicima i namjetenicima u organima
dravne slube kantona (Slubeni
glasnik USK-a, broj 5/12), molimo vas da
nam date pravno tumaenje trenutnog
ODGOVOR: Zakonom o namjetenicima
(Sl. novine FBiH, broj 45/05) nije

predviena
mogunost
sporazumnog
preuzimanja radnika iz javnog preduzea
u organ dravne slube na mjesto
namjetenika.
Odredbama
lana
27.
Zakona
o
namjetenicima propisano je da se odredbe
Zakona o dravnoj slubi u Federaciji BiH
(Sl. novine FBiH, br. 23/02, 29/03, 39/04,
54/04, 67/05, 8/06 i 4/12) koje se odnose na
eksterni premjetaj dravnih slubenika
u organ dravne slube, primjenjuju i na
namjetenike u organima dravne slube.
To su odredbe lana 22b. Zakona o dravnoj
slubi u Federaciji Bosne i Hercegovine prema
kojima se vri sporazumno preuzimanje
dravnog slubenika i namjetenika iz
drugog organa dravne slube istog nivoa
vlasti.
Ni Zakon o dravnoj slubi u FBiH ne
poznaje sporazumno preuzimanje lica iz
javnog preduzea u organ dravne slube.
Saglasno navedenim propisima, status dva
uposlenika koji su uposleni u ovaj organ
putem pomenutih sporazuma o preuzimanju
radnika i rasporeivanju od samog prijema
je nezakonit i oni se ne bi mogli rasporediti
u organu dravne slube.
Odnos posebnog i efektivnog radnog

staa
Penzionisanje zaposlenika
ODGOVOR: Odredbama l. 94. i 95. Zakona
PITANJE:
Vlada Kantona Sarajevo

zakljukom broj: 02-05-26755-28.-1/13,
od 3. 10. 2003. godine, koji je uputila
svim osnovnim i srednjim kolama u
Kantonu Sarajevo, navodida se preduzmu
sve aktivnosti radi penzionisanja svih
uposlenika koji ispunjavaju jedan od
uslova za odlazak u penziju.
Direktorica
Srednje
kole
Sarajevo
uputila je zahtjev Ministarstvu za nauku,
obrazovanje i mlade KS da odobri nastavak
rada profesoru koji je po osnovu godina
stekao uslove za penzionisanje, ali nema
potrebne godine radnog staa (kola ga
nije prijavila u toku prve etri godine
rada - tokom rata). Kao njegov direktni
poslodavac, ona je ocijenila da ima potrebe
da makar zavri zapoetu kolsku godinu,
a to je u skladu sa Zakonom o srednjem
obrazovanju, Okvirnim zakonom o
obrazovanju u BiH i Zakonom o radu
FBiH. Odgovor od Ministarstva nije dobila,
a trenutno Kanton Sarajevo ni nema
ministra za nauku, obrazovanje i mlade.
Kako direktorica Srednje zubotehnike
kole treba da postupi u ovoj situaciji i ta
uposlenik treba da uradi?
ODGOVOR: Direktorica, kao poslodavac
u smislu lana 86. staka 3. Zakona o radu,

kojim je propisano da ugovor o radu prestaje
kad zaposlenik navri 65 godina ivota i 20
godina staa osiguranja, odnosno navri 40
godina staa osiguranja, ako se poslodavac i
zaposlenik drugaije ne dogovore, s obzirom
na pomenuti zakljuak Vlade Kantona
Sarajevo, moe da se obrati Vladi Kantona
Sarajevo i trai izuzetak od ovog zakljuka,
s obrazloenjem da postoji potreba da se
ugovor o radu nastavi iz razloga koje je
navela, kao i zakonska mogunost drugaijeg
dogovora sa zaposlenikom.
S obzirom da se sredstva za rad javnih
ustanova obezbjeuju iz budeta Kantona
Sarajevo, Vlada moe generalno ograniiti
prijem novih i penzionisanje zaposlenika
koji za to ispunjavaju uslove, ali isto tako i
izuzeti odreene zaposlenike iz navedenih
razloga.
PITANJE: Da li se poseban sta rauna u

efektivan radni sta?
o penzijskom i invalidskom osiguranju

(Slubene novine FBiH, br. 29/98, 49/00,
32/01, 73/05, 59/06, 4/09 i 55/12) regulisan
je poseban sta, koji se rauna u penzijski
sta kao poseban sta u dvostrukom
trajanju. To je vrijeme koje su lica koja su
uzela uee u pripremama odbrane Bosne i
Hercegovine, odnosno koja su uzela uee u
odbrani Bosne i Hercegovine kao pripadnici
Armije Republike Bosne i Hercegovine,
odnosno Hrvatskog vijea obrane i organa
unutranjih poslova, saglasno propisima
koji su se na njih odnosili prije stupanja na
snagu ovog zakona, provela u pripremama
za odbranu i u odbrani u periodu od 18.
septembra 1991. godine do 23. decembra
1995. godine, u skladu sa kriterijima koje je
propisala Vlada Federacije BiH.
Takoe je propisano da se ovim licima, a
koja su pravosnanom presudom osuena
zbog krivinog djela ratnog zloina, poseban
sta ne rauna u penzijski sta.
Poseban sta se ne rauna u sta osiguranja
s efektivnim trajanjem i koji se u daljem
tekstu Zakona o PIO naziva staem
osiguranja, a koji je regulisan l. 83-88.
Zakona o PIO.
Dobrovoljno osiguranje
PITANJE: Da li se dobrovoljno osiguranje
rauna u efektivan radni sta?
ODGOVOR: Vrijeme za koje je osiguranik

bio prijavljen na doborovljno osiguranje, za
koje je vrijeme uplaen doprinos, rauna se
u sta osiguranja s efektivnim trajanjem,
saglasno lanu 88. Zakona o penzijskom i
invalidskom osiguranju (Sl. novine FBiH,
br. 29/98, 49/00, 32/01, 73/05, 59/06, 4/09 i
55/12).
Disponiranje posebnim staom i

dobrovoljnim osigranjem
PITANJE: Ko disponira i kada svojim
posebnim
staom
osiguranjem?
dobrovoljnim
ODGOVOR: Saglasno lanu 96. Zakona o
penzijskom i invalidskom osiguranju (Sl.

novine FBiH, br. 29/98, 49/00, 32/01, 73/05,
59/06, 4/09 i 55/12) postupak za ostvarivanje
prava iz penzijsko-invalidskog osiguranja
pokree se na zahtjev osiguranika, kao i na
zahtjev lica koje smatra da ispunjava uvjete
za ostvarivanje prava.
Meutim, treba voditi rauna o razlici
izmeu prestanka radnog odnosa zbog
navrenih godina ivota i staa osiguranja,
o emu odluuje poslodavac, i pokretanja
postupka za ostvarivanje prava na penziju,
to je u dispoziciji osiguranika.
Naime, odredbama lana 86. taka 3.
Zakona o radu (Sl. novine FBiH, br. 43 /99,
32/00 i 29/03), koji obavezuje poslodavca,
propisani su uslovi za prestanak radnog
odnosa po osnovu ispunjavanja uslova za
penzionisanje, a to su:
kad zaposlenik navri 65 godina ivota i
20 godina staa osiguranja i
kad zaposlenik navri 40 godina staa
osiguranja, ako se poslodavac i zaposlenik
drugaije ne dogovore.
Meutim, odredbama lana 30. Zakona
(Sl. novine FBiH, br. 29/98, 49/00, 32/01,
73/05, 59/06, 4/09 i 55/12) propisano je da
osiguranik stie pravo na starosnu penziju:
kad navri 65 godina ivota i najmanje
20 godina penzijskog staa i
kada navri 40 godina penzijskog staa,
bez obzira na godine ivota.
Penzijski sta, u smislu lana 82. ovog
zakona, na osnovu koga se stiu i ostvaruju
prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja,
obuhvaa:
1. vrijeme provedeno u osiguranju od dana
stupanja na snagu ovog zakona koje se
rauna u sta osiguranja po odredbama
l. 83-93. (sta osiguranje s efektivnim
trajanjem) i poseban sta (u dvostrukom
trajanju) iz lana 94. ovog zakona;
2. vrijeme navreno do stupanja na snagu
ovog zakona koje se rauna u penzijski
sta po propisima koji su vaili do
stupanja na snagu ovog zakona, ako
ovim zakonom nije drugaije odreeno.
Saglasno navedenim odredbama, a kako
je Zakonom o radu predvieno da se za
prestanak radnog odnosa rauna sta
osiguranja, a ne penzijski sta, poseban
sta u dvostrukom trajanju ne rauna se
u propisane godine staa osiguranja koje
su uslov za prestanak radnog odnosa po
Zakonu o radu.
Poseban sta se rauna u penzijski sta
prilikom ostvarivanja prava na penziju, u
skladu sa lanom 82. Zakona o PIO i on je na
dispoziciji osiguraniku.
Pravo na skraenje ranog vremna za

posebnu njegu malodobnog djeteta
PITANJE: Do kada majka malodobnog
djeteta koje je invalid i potrebna mu je
posebna njega moe raditi skraeno radno
vrijeme jer dijete nije smjeteno u posebnu
ustanovu?
ODGOVOR: Odredbama lana 63. Zakona
o radu propisano je da jedan od roditelja

djeteta sa teim smetnjama u razvoju (tee
hendikepiranog djeteta) ima pravo da radi
polovinu punog radnog vremena, u sluaju
da se radi o samohranom roditelju ili da
su oba roditelja zaposlena, pod uvjetom da
dijete nije smjeteno u ustanovu socijalnozdravstvenog zbrinjavanja, na osnovu
nalaza nadlene zdravstvene ustanove.
Saglasno
Standardnim
pravilima
za
izjednaavanje mogunosti za osobe s
invaliditetom (Slubeni glasnik BiH, broj
41/03), termin invaliditet (dostability)
zajedniki je izraz za veliki broj razliitih
funkcionalnih ogranienja koja se pojavljuju
u svakoj populaciji svake zemlje u svijetu.
Ljudi mogu biti invalidizirani fizikim,
intelektualnim i osjetilnim oteenjima,
zdravstvenim stanjem ili mentalnom
boleu. Ovakva oteenja, stanja ili bolesti
mogu biti po svojoj prirodi neto trajno ili
prolazno. Termin hendikep (hendicap)
znai gubitak ili ogranienje mogunosti
sudjelovanja u ivotu zajednice ravnopravno
s ostalima.
Navedene
odredbe
Zakona
o
radu
podrazumijevaju oba ova termina kad je u
pitanju zatita roditelja.
Kako Zakonom o radu nije odreeno do
kada se lice smatra djetetom, neposredno se
primjenjuje Deklaracija o pravima djeteta,
prema kojoj se djetetom smatra lice do
navrenih 18 godina ivota.
Ratni sta
PITANJE: Da li se, kod zaposlenika koji
su uzeli uee u odbrani BiH, period

proveden u ratu uzima kao efektivni
penzioni sta, a da isti nije upisan u radnu
knjiicu?
ODGOVOR: Saglasno odredbama l. 94.
i 95. Zakona o penzijskom i invalidskom

osiguranju (Sl. novine FBiH, br. 29/98,
49/00, 32/01, 73/05, 59/06, 4/09 i 55/12)
regulisan je poseban sta, koji se rauna u
penzijski sta kao poseban sta u dvostrukom
trajanju i koji se ne rauna u sta osiguranja
s efektivnim trajanjem, ali se uraunava u
penzijski sta.
Ovaj poseban upisuje se u radnu knjiicu
na osnovu uvjerenja izdatog u skladu s
Uredbom o kriterijima, nainu i postupku
priznavanja vremena provedenog u odbrani
Bosne i Hercegovine u penzijski sta (Sl.
novine FBiH, broj 36/05).
Da li se ratni sta uraunava u

dvostrukom trajanju
PITANJE: Ako su kod gore navedenog
staa (period proveden u ratu) zaposlenici

dobili uvjerenje iz Armije BiH na svoj
lini zahtijev, moe li se u radnu knjiicu
upisati poseban penzioni sta, odnosno da
li se isti uraunava u dvostrukom trajanju?
ODGOVOR: U radnu knjiicu se moe
upisati poseban sta, koji se rauna u

dvostrukom trajanju, na osnovu uvjerenja
o vremenu provedenom u odbrani Bosne
i Hercegovine koje izdaje Odjel odbrane u
opini, u kojem se vodi evidencija uea u
odbrani Bosne i Hercegovine ovih lica, na
osnovu slubene evidencije, saglasno l. 3. i
4. Uredbe o kriterijima, nainu i postupku
Bosne i Hercegovine u penzijski sta (Sl.
novine FBiH, broj 36/05).
Podaci o pripadniku Oruanih snaga, o
ijem ueu u odbrani Bosne i Hercegovine
u periodu od 18. 9. 1991. godine do 23. 12.
1995. godine nema slubene evidencije,
utvruju se u postupku koji se vodi po
odredbama Zakona o upravnom postupku i
o istim se donosi prvostepeno rjeenje, a na
osnovu pravosnanog rjeenja vri se upis u
slubenu evidenciju i na osnovu iste izdaje
se uvjerenje.
lanom 8. Uredbe propisano je da upis
posebnog staa u radne knjiice na osnovu
uvjerenja vri Federalni zavod za penzijsko i
invalidsko osiguranje
Pravilnik o disciplinskoj
odgovornosti
PITANJE: Da li je dozvoljeno poslodavcu
donijeti
pravilnik
o
disciplinskoj
odgovornosti i istim propisati odgovarajue
disciplinske mjere za poinjene lake,
odnosno tee povrede radnih obveza?
Sporno pitanje, odnosno sporan odgovor je
pitanje pod rednim brojem 18 koje ste mi
dostavili - vezano za voenje disciplinskog
postupka. Ja se osobno slaem sa
dostavljenim odgovorom. Meutim, na
navedeno pitanje sam na seminaru dobila
poprilino drugaiji odgovor - u smislu da
ono to zakonom o radu nije propisano
za konkretan sluaj nije ni zabranjeno,

tj. da nije pogreno donijeti pravilnik o
disciplinskim mjerama kao niti propisati
koje su to mjere.
ODGOVOR: Ostajemo kod ranijeg odgovora.
Kaete da odgovor na savjetovanju u smislu

da ono to Zakonom o radu nije propisano za
konkretan sluaj nije ni zabranjeno, tj. da nije
pogreno donijeti pravilnik o disciplinskim
mjerama kao niti propisati koje su to mjere,
moglo bi biti tano da Zakon o radu nije
izriito propisao:
da se ugovorom o radu, kolektivnim
ugovorom ili pravilnikom o radu
propisuje ta se smatra teim i lakim
prijestupima
i
povredama
radne
discipline,
da su jedine mjere, koje se preduzimaju
u sluaju prijestupa i povreda radne
discipline, pismeno upozorenje i otkaz
ugovora o radu bez obaveze potivanja
otkaznog roka.
Ni pravilnikom o radu ne mogu se propisivati
disciplinske mjere.
Vjerovatno se mislilo da se navedena pitanja
mogu regulisati posebnim pravilnikom,
na osnovu ovlatenja iz pravilnika o radu,
ali samo u okvirima koje Zakon o radu
dozvoljava, ali onda sadraj tog pravilnika
ne opravdava njegovo donoenje.
Propisivanje ta se smatra teim i lakim
prijestupima i povredama radne discipline
moe se izvriti ugovorom o radu,
kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o
radu, u skladu sa lanom 88. st. 1. i 4. Zakona
o radu.
Ne vidimo nikakve smetnje da se ova
obaveza izvri pravilnikom o radu, u skladu
sa zakonom i kolektivnim ugovorom, a da
se u ugovoru o radu pozove na odgovarajui
zakon, kolektivni ugovor ili pravilnik o radu,
kojim su ureena ta pitanja (lan 21. stav 2.
Zakona o radu).
Poslodavac je obavezan da, u sluaju
lakih prijestupa ili lakih povreda radnih
obaveza iz ugovora o radu, pismeno upozori
zaposlenika. Pismeno upozorenje sadri
opis prijestupa ili povrede radne obaveze
za koje se zaposlenik smatra odgovornim i
izjavu o namjeri da se otkae ugovor o radu
bez davanja predvienog otkazanog roka za
sluaj da se takav prijestup ponovi (lan 88.
st. 2. i 3. Zakona o radu).
Zakonom je propisano da poslodavac moe
otkazati ugovor o radu zaposleniku, bez
obaveze potivanja otkaznog roka, u sluaju
da je zaposlenik odgovoran za tei prijestup,
ili za teu povredu radnih obaveza iz ugovora
o radu, a koji su takve prirode da ne bi bilo
osnovano oekivati od poslodavca da nastavi
radni odnos.
Ne vidimo razloga da se pravilnikom o radu,
prilikom utvrivanja teih povreda obaveza
posebno naznai da su one takve prirode da
ne bi bilo osnovano oekivati od poslodavca
da nastavi radni odnos, odnosno da se, u
sluaju takvih teih povreda, raskida ugovor
o radu bez potivanja otkaznog roka.
Ako poslodavac otkazuje ugovor o radu zbog
ponaanja ili rada zaposlenika, odredbama
lana 90. Zakona o radu propisano je da je
obavezan omoguiti zaposleniku da iznese
svoju odbranu, osim ako postoje okolnosti
zbog kojih nije opravdano oekivati od
poslodavca da to uini.
Ne vidimo razloga da se u pravilniku o
radu ne propie nain na koji e poslodavac
omoguiti zaposleniku da iznese svoju
odbranu (pismenim aktom, usmenim
izjanjenjem, sa sasluanjem svjedoka,
navoenjem materijalnih dokaza i sl.).
Pravilnikom se treba propisati ko e
(poslodavac ili lice / lica ili komisija koja
e u ime poslodavca) sasluati zaposlenika,
svjedoke, pregledati materijalne dokaze i
sl. To nije disciplinska komisija u ranijem
smislu, koja je vodila disciplinski postupak i
odluivala o izricanju mjere ili oslobaanju
od odgovornosti jer se, po Zakonu o radu,
disciplinski postupak ne vodi, ve samo
omoguava zaposleniku da iznese svoju
odbranu. O iznesenoj odbrani odluuje
poslodavac - direktor, koji donosi konanu
odluku, protiv koje je dozvoljeno voenje
sudskog postupka.
To se vidi i iz odredaba lana 91. Zakona
o radu, koje tek u sudskom postupku
obavezuju poslodavca da dokae postojanje
razloga za otkaz.
Dakle, Zakonom o radu izbjegnuta
je dotadanja procedura utvrivanja
disciplinske odgovornosti, koja je do
donoenja ovog zakona bila propisana, i
ostavljena je mogunost poslodavcu da u
jednom skraenom postupku (rok 15 dana
od dana saznanja za injenicu zbog koje se
daje otkaz - lan 91. Zakona o radu) otkae
ugovor o radu, a da tek u sudskom postupku
dokazuje razloge za otkaz ugovora o radu.
Sudska praksa pokazala je da su bitni
elementi koji obavezuju poslodavca prilikom
otkazivanja ugovora o radu, koji moraju biti
ispotovani da bi se pristupilo raspravljanju
o razlozima otkaza, pismeno upozorenje
i omoguavanje zaposleniku da iznese
svoju odbranu, te je poslodavac, ako to nije
ispunjeno, obavezan da zaposlenika vrati na
posao, odnosno nastavi ugovor o radu.
Razlika izmeu radnog staa i staa

osiguranja
PITANJE: U emu je razlika izmeu
staa osiguranja propisanog Zakonom o
PIO i staa osiguranja radnog staa koji
podrazumijeva vrijeme koje je radnik

proveo u radnom odnosu kod poslodavca,
a za koje vrijeme je zakljuen ugovor
o radu. Da li se pod radnim staom u
smislu Zakona o radu podrazumijeva sta
osiguranja s uveanim trajanjem? U emu
se ogleda razlika izmeu radnog staa i
staa osiguranja propisanog lanovima 8393. Zakona o PIO?
ODGOVOR: Nema razlike izmeu ova
dva zakona kad je u pitanju pojam staa

osiguranja.
Zakon o radu (Sl. novine FBiH, br.
43/99, 32/00 i 29/03) utvruje uslove za
prestanak radnog odnosa zbog navrenih,
izmeu ostalog, godina osiguranja, a
Zakon o PIO regulie pravo na penziju po
osnovu penzijskog staa, koji obuhvata sta
osiguranja s efektivnim trajanjem i poseban
sta.
Pod staom osiguranja u smislu Zakona
o radu, a u skladu sa Zakonom o PIO,
podrazumijeva sta osiguranja s efektivnim
trajanjem i sta osiguranja s uveanim
trajanjem,.
Sta osiguranja, odnosno sta osiguranje
s efektivnim trajanjem, koji je propisan
l. 83-93. Zakona o PIO (Sl. novine FBiH,
br. 29/98, 49/00, 32/01, 73/05, 59/06, 4/09 i
55/12), obuhvata:
1. vrijeme koje je osiguranik iz l. 8-12.
ovog zakona proveo poslije navrene
15. godine ivota u radnom odnosu,
odnosno na radu po osnovu koga je
bio obavezno osiguran na penzijsko i
invalidsko osiguranje (sa punim radnim
vremenom, odnosno sa skraenim
radnim vremenom koje se, u smislu
propisa o radu, smatra punim radnim
vremenom, vrijeme provedeno u radnom
odnosu sa nepunim radnim vremenom,
u trajanju koje odgovara ukupnom
broju sati takvog rada ostvarenog za
pojedine godine, obraunatog na puno
radno vrijeme, i kada je radno vrijeme
ostvareno u dva ili vie radnih odnosa);
2. vrijeme koje je osiguranik proveo
na profesionalnoj rehabilitaciji, na
prekvalifikaciji, odnosno dokvalifikaciji,
pod uvjetom da su uplaeni doprinosi za
penzijsko i invalidsko osiguranje;
3. vrijeme koje je u toku trajanja radnog
odnosa (pod uslovom da su uplaeni
doprinosi prije nastanka osiguranog
sluaja) osiguranik proveo:
a. na odsustvu bez naknade plae
najvie do 30 dana u jednoj
kalendarskoj godini;
b. za vrijeme udaljenja sa rada
(suspenzija) najvie do 30 dana, ako
je zbog izreene disciplinske mjere
prestao radni odnos;
c. u pritvoru najvie do 30 dana, firma u kojoj je radio nakon 1992. godine
osim ako je krivini postupak bio
pravosnanom odlukom obustavljen
ili ako je osiguranik bio osloboen
optube ili optuba bila odbijena, ali
ne zbog nenadlenosti suda;
d. na izdravanju kazne zatvora najvie
do 30 dana.
4. vrijeme ekanja na prekvalifikaciju,

odnosno dokvalifikaciju i vrijeme
ekanja na odgovarajue zaposlenje,
dok prima odgovarajuu naknadu,
osiguraniku sa promjenjenom radnom
sposobnou,
5. vrijeme za koje je osiguranik bio
prijavljen na doborovljno osiguranje za
koje je vrijeme uplaen doprinos.
Sve osim take 5. je radni sta u smislu
Zakona o radu, koji je istovremeno i sta
osiguranja.
Penzijski sta na osnovu koga se stiu i
ostvaruju prava iz penzijskog i invalidskog
osiguranja, koji je propisan u lanu 82.
Zakona o PIO, obuhvaa:
vrijeme provedeno u osiguranju od dana
l. 83-93. (sta osiguranje s efektivnim
trajanjem) i poseban sta (u dvostrukom
trajanju) iz lana 94. ovog zakona;
vrijeme navreno do stupanja na snagu
Penzionisanje po sili zakona

PITANJE: Da li javno preduzee moe
prekinuti radni odnos zaposelnika koji
u radnoj knjiici ima upisano 40 godina
radnog staa i nema uplaenih 40 godina
staa osiguranja, a firma u kojoj je radio
zaposlenik nakon 1992. godine pravno
egzistira.
Ukoliko je odgovor potvrdan na prethodno

pitanje, kako postupiti ako zaposlenik
odbije da primijeni lan 124. Zakona o PIO
i ne eli da od prethodnog poslodavca trai
uplatu doprinosa?
pravno egzistira i ne eli da bivem

zaposleniku uplati doprinose.
Da li poslodavac (JP) moe prekinuti radni
odnos, ukoliko je u radnu knjiicu upisano
40 radnog staa, a nije uplaeno 40 godina
staa osiguranja, a ne postoji pravno lice
u kojem je zaposlenik radio nakon 1992.
godine? Da li je poslodavac obavezan
omoguiti zaposleniku da stekne efektivno
40 godina staa osiguranja ili 65 godina
ivota?
Kakav je odnos izmeu lana 86. stav 3.
Zakona o radu i lana 30. Zakona o PIO?
ODGOVOR: Na sva vaa pitanja dajemo
jedinstven odgovor. Kako su odredbama

lana 86. taka 3. Zakona o radu (Sl.
novine FBiH, br. 43/99, 32/00 i 29/03),
koje obavezuje poslodavca, propisani uslovi
za prestanak radnog odnosa po osnovu
ispunjavanja uslova za penzionisanje, a to
je, izmeu ostalog, kad zaposlenik navri 40
godina staa osiguranja, ako se poslodavac
i zaposlenik drugaije ne dogovore,
poslodavac otkazuje ugovor o radu tom
zaposleniku.
Poslodavac nije obavezan da vodi rauna
o uplaenim ili neuplaenim doprinosima,
iji je obveznik bilo neko drugo pravno lice,
jer on nije taj koji odluuje o penzionisanju,
ve o prestanku ugovora o radu.
Za razliku od Zakona o radu, Zakon o
PIO (Sl. novine FBiH, br. 29/98, 49/00,
32/01, 73/05, 59/06, 4/09 i 55/12) regulie
pravo na penziju, prema kojem zahtjev za
penzionisanje podnosi osiguranik a ne bivi
poslodavac, koji treba da podnese dokaze o
penzijskom stau.
Saglasno lanu 122. Zakona o PIO, obveznik
obrauna i uplate doprinosa za penzijsko
i invalidsko osiguranje je isplatilac plae,
odnosno novane naknade (za lice u radnom
odnosu), dakle u konkretnom sluaju bivi
poslodavac, a ne sadanji poslodavac.
lanom 30. stav 2. Zakona o PIO propisano
je, izmeu ostalog, da osiguranik stie pravo
na starosnu penziju kada navri 40 godina
penzijskog staa, bez obzira na godine ivota.
U sluaju primjene lana 124. Zakona o PIO,

da li je zaposlenik obavezan poslodavcu
dokazati da firma u kojoj je radio nakon
1992. godine pravno ne postoji, odnosno
postoji, a ne eli uplatiti doprinose biveg
zaposlenika?
Saglasno lanu 103. Zakona o PIO, prava iz

penzijskog i invalidskog osiguranja stiu
se i dospijevaju danom ispunjenja uvjeta
propisanih ovim zakonom, sa tim to se
pravo na penziju moe ostvariti samo poslije
prestanka osiguranja.
Da li je poslodavac (JP) obavezan omoguiti

zaposleniku da stekne efektivno 40 godina
staa osiguranja ili 65 godina ivota, a
Odredbama lana 124. Zakona o PIO

propisano je da, ukoliko u trenutku
utvrenja zaostale obaveze ne postoji
pravno lice koje je bilo obveznik obrauna
i uplate doprinosa u trenutku nastanka
obaveze
uplate
doprinosa,
utvrenu
zaostalu obavezu izmirit e pravni sljednik
ili osniva obveznika obrauna i uplate
doprinosa, odnosno pravnog sljednika,
ili vlasnik obveznika, odnosno pravnog
sljednika. Ukoliko ne postoje lica iz stava 1.
ovog lana, utvrene zaostale obaveze moe
izmiriti i sam osiguranik ili kupac imovine
obveznika uplate doprinosa, kao i opinski
organ uprave odreen odgovarajuim aktom
opine, odnosno kantonalni organ uprave
odreen odgovarajuim aktom kantona.
Kako u konkretnom sluaju bivi poslodavac
pravno egzistira, u interesu je biveg
osiguranika, kojem po osnovu Zakona o
radu prestaje radni odnos zbog sticanja
uslova za starosnu penziju, da zahtijeva od
biveg poslodavca da mu uplati doprinose.
Sadanji poslodavac nema nikakve obaveze i
ne mora ni znati da nisu uplaeni doprinosi,
jer se to iz radne knjiice u kojoj je radni sta
upisan ne moe ni vidjeti.
Odgovore pripremila:
Ljiljana ehaji, dipl. iUR.
MIROVINSKO/
PENZIONO PRAVO
PITANJA I ODGOVORI
Da li se posebna primanja ukljuuju u
obraun osnovice za visinu penzije?
PITANJE: Da li se naknade po osnovu
djelatnosti lanova skuptina, nadzornih

odbora, rada u komisijama i drugim
tijelima, na koje se plaa PIO u visini 6%,
ukljuuju u obraun osnovice za visinu
penzije?
ODGOVOR:
lanom 33. Zakona o

penzijskom i invalidskom osiguranju
(Slubene novine Federacije BiH, br. 29/98,
49/00, 32/01, 73/05, 59/06, 4/09 i 55/12)
propisano je da se za utvrivanje penzijskog
osnova uzimaju neto plae i novane naknade
koje je osiguranik ostvario, odnosno neto
osnovice osiguranja za penzijsko i invalidsko
osiguranje. Navedeni zakon dalje razrauje i
precizira na koje naknade se misli, te navodi
izuzetke, odnosno primanja koja ne ulaze
u penzijski osnov. Tako se u lanu 43.
propisuje da se kod utvrivanja penzijskog
osnova ne uzimaju sljedea primanja:
nagrade po osnovu posebnog priznanja
ili bilo kakve jednokratne nagrade,
naknade i sl.,
primanja koja predstavljaju naknadu
trokova (dnevnice, terenski dodatak,
dodatak za odvojeni ivot od porodice,
naknade
za
koritenje
putnikog
automobila i sl.),
primanja
iz
sredstava
zajednike
potronje koja koriste zaposlenici
preduzea i drugog pravnog lica (za
godinji odmor i rekreaciju, za ishranu,
prilikom odlaska iz preduzea i drugog
pravnog lica, penzioniranja, jubilarnih
proslava za ispunjavanje odreenog
staa i sl.).
Nadalje, lanom 47. Zakona propisano je
da se penzijski osnov utvruje tako to se
plae iz perioda iz kojeg se plae uzimaju za
utvrivanje penzijskog osnova, valorizirane
u skladu sa lanom 45. ovog zakona, zbrajaju
sa plaama iz godine za koju je utvreno da
se uzimaju u nominalnom iznosu i dijele s
ukupnim brojem sati iz perioda iz kojeg se
plae uzimaju za utvrivanje penzijskog
osnova u kojem su plae ostvarene, pa tako
dobijeni iznos, koji predstavlja prosjeni
novani izraz vrijednosti jednog radnog
sata u obraunskom periodu, mnoi se sa
brojem sati prosjenog mjesenog punog
radnog vremena. Ukupna plaa ostvarena
radom u punom, kraem od punog i duem

od punog radnog vremena u jednoj godini
preraunava se radi utvrivanja penzijskog
osnova na iznos koji odgovara plai za puno
radno vrijeme. Kao puno radno vrijeme
uzima se broj sati rada sedmino ili u duem
razdoblju, u smislu propisa o radu.
U kontekstu postavljenog upita naroito
je bitna odredba stava 3. navedenog lana
kojom je propisano da se u ukupan broj sati
za koje je ostvarena ukupna plaa uzimaju
u obzir i sati za koje je osiguranik primao
novanu naknadu po propisima o radnim
odnosima, zdravstvenom i penzijskom i
invalidskom osiguranju i drugim propisima
po kojima se isplauje naknada plae.
Dakle, u obraun penzijskog osnova ulazi
samo ona naknada ija je svrha da praktino
zamijeni plau.
Imajui u vidu navedeno da se zakljuiti da
prema vaeem propisu, naknade ostvarene
po osnovu djelatnosti lanova skuptina,
nadzornih odbora, te naknade za rad u
komisijama i drugim tijelima na koje se
plaa PIO u visini 6% ne ukljuuju u obraun
osnovice za visinu penzije.
Sticanje prava na penziju zbog

potpune nesposobnosti za rad
PITANJE: Bivi zaposlenik koji, dakle,
nije u radnom odnosu, ima osam godina

radnog staa u Sloveniji i dvije godine
radnog staa u BiH. Nedavno je imao
zdravstvenih problema (nije bio u radnom
odnosu kada su isti nastali) usljed kojih je
ostao potpuno nesposoban za obavljanje
bilo kakvog posla. Interesuje nas da li, s
obzirom na gore pomenuti sta i injenicu
da je radno nesposoban, ima pravo na
penziju? Napominjemo da je lice roeno
2. 1. 1963. godine, da posjeduje srednju
strunu spremu SSS, te da je datum
nastanka nesposobnosti za rad (kao
posljedica modanog udara) 31. 8. 2013.
godine.
ODGOVOR:
lanom 52. Zakona o

(Slubene novine Federacije BiH, br.
29/98, 49/00, 32/01, 73/05, 59/06, 4/09 i
55/12), izmeu ostalog, propisano je da
osiguranik kod koga je utvrena 1. kategorija
invalidnosti stie pravo na invalidsku
penziju ako je invalidnost prouzrokovana
povredom van rada ili boleu, pod uvjetom
da je prije nastanka invalidnosti imao
navren penzijski sta koji mu pokriva
najmanje jednu treinu razdoblja od
navrenih najmanje 20 godina ivota do
dana nastanka invalidnosti (u daljem tekstu:
radni vijek), raunajui radni vijek na pune
godine.
Nadalje, lanom 22. navedenog zakona
je propisano da invalidnost, u smislu tog
zakona, postoji kada osiguranik zbog
trajnih promjena u zdravstvenom stanju
prouzrokovanih
povredom
na
radu,
profesionalnom boleu, povredom van
rada ili boleu koje se ne mogu otkloniti
lijeenjem
ili
mjerama
medicinske
rehabilitacije, postane potpuno nesposoban
za obavljanje poslova radnog mjesta na
koje je bio rasporeen i koje je obavljao
prije nastanka invalidnosti. Dok gubitak
radne sposobnosti, koji je jedan od uvjeta
za ostarivanje invalidske penzije, postoji
kad osiguranik ne moe da radi puno
radno vrijeme na drugim poslovima
koji odgovaraju njegovim tjelesnim i
psihofizikim sposobnostima sa ili bez
prekvalifikacije, odnosno dokvalifikacije.
Kada je u pitanju pokrivenost penzijskim
staom, bitno je primijetiti da je konkretno
lice ostvarilo penzijski sta u trajanju
od osam godina u Republici Sloveniji i
dvije godine u Bosni i Hercegovini, pa
se javlja pitanje uraunavanja staa u
inostranstvu kod izrauna pokrivenosti
penzijskim staom. Sa tim u vezi, lanom
20. Sporazuma o socijalnom osiguranju
izmeu Bosne i Hercegovine i Republike
Slovenije je propisano da ako je osiguranik
ostvario razdoblje osiguranja u skladu sa
pravnim propisima obje drave ugovornice,
tada se oni zbrajaju kod ostvarivanja,
ouvanja ili ponovnog priznavanja prava na
davanja, u sluaju da se ne odnose na isto
razdoblje. U kojemu obimu i kako se uzima
u obzir razdoblje osiguranja, odreuju
pravni propisi drave ugovornice u kojoj je
osiguranik navrio to razdoblje osiguranja.
Dakle, nesporno je da se predmetnom licu
kod izraunavanja pokrivenosti u obzir
uzima i penzijski sta ostvaren u Republici
Sloveniji, tako da se rauna da lice ima
ukupno 10 godina penzijskog staa.
Stoga, ako se u vidu imaju navedene
odredbe iz lana 52. Zakona o penzijskom i
invalidskom osiguranju, kao i podaci koji se
odnose na datum roenja, strunu spremu
i datum nastanka nesposobnosti za rad
predmetne osobe, proizlazi da osoba, pod
uvjetom postojanja I kategorije invalidnosti,
ima pravo na invalidsku penziju prema
vaeim propisima u Federaciji BiH.
Sticanje prava (ispunjavanje uslova)

za penziju
Moe li traiti povrat sredstava uplaenih

za dvije godine dobrovoljnog staa d
obzirom na to da je minimum za ostvarenje
prava 20 godina staa i, ako moe, na koji
nain?
ODGOVOR:
lanom 30. Zakona o

29/98, 49/00, 32/01, 73/05, 59/06, 4/09 i
55/12) propisano je da osiguranik stie pravo
na starosnu penziju kad navri 65 godina
ivota i najmanje 20 godina penzijskog
staa, odnosno da osiguranik stie pravo
na starosnu penziju kada navri 40 godina
penzijskog staa, bez obzira na godine ivota.
Izuzetno od odredbe lana 30. Zakona pravo
na starosnu penziju stie osiguranik i prije
navrenih godina ivota, kad navri 55
godina ivota i 30 godina penzijskog staa
(ena), odnosno 60 godina ivota i 35 godina
penzijskog staa (mukarac), ali najdue do
31. decembra 2015. godine.
Kako je u konkretnom sluaju zaposlenica
navrila 61 godinu ivota, a ima 22 godine
radnog staa, to prema navedenim
odredbama ne ispunjava uslove za
ostvarivanje starosne penzije, budui da
Zakonom propisani uvjeti moraju biti
ispunjeni kumulativno (godine ivota i
penzijski sta). Nakon to zaposlenica navri
65 godina ivota ista e ostvariti pravo na
penziju! U sluaju navedenog izuzetka,
zaposlenica ne ispunjava propisani uslov,
koji se odnosi na potrebne godine penzijskog
staa (30 godina penzijskog staa i 55 godina
ivota).
Kada je u pitanju povrat vie uplaenih
sredstava, koja su uplaena na ime plaanja
dobrovoljnog staa osiguranja, upoznajemo
da isti nije mogu, a pomenuti penzijski
sta e svakako biti uraunat u penzijsku
osnovicu i imat e utjecaja na visinu penzije.
Penzionisanje po sili zakona

PITANJE:
Interesuje nas kako u

konkretnim sluajevima da postupe
organi dravne slube Tuzlanskog kantona
s uposlenicima koji imaju poseban sta u
dvostrukom trajanju i koji, ako im se isti
urauna u ukupni penzijski sta, stiu
uslove za penzionisanje po sili zakona? Da
li postoji mogunost odricanja, odnosno
brisanja posebnog staa?
PITANJE: Zaposlenica je navrila 61 ODGOVOR: Za odgovor na postavljeno

godinu ivota, ima 22 godine radnog
staa od ega 15 godina staa osiguranja
steenih u firmi i sedam godina po osnovu
dobrovoljnog osiguranja. Da li navedena
zaposlenica ispunjava uslove za penziju?
pitanje potrebno je sagledati kako odredbe

Zakona o penzijskom i invalidskom
osiguranju, tako i posebne propise, koji
reguliu pitanje prestanka radnog odnosa,
pri emu se mora praviti znaajna razlika,
budui da je propisima koji se odnose na
dravne slubenike i namjetenike (kao i
neke druge kategorije), osnov za prestanak
radnog odnosa, u konkretnom sluaju,
penzijski sta, dok se prema odredbama
Zakona o radu uzima sta osiguranja
(radni sta).
Iako povezani, pojmovi radni i penzijski
sta imaju razliito znaenje i, to je naroito
bitno istaknuti, slue u razliite svrhe.
Naime, radni sta je vezan za ostvarivanje
prava iz radnog odnosa, dakle u vrijeme dok
radni odnos jo uvijek traje, dok penzijski
sta prvenstveno slui u svrhu ostvarivanja
koja se ostvaruju tek nakon prestanka
osiguranja, odnosno radnog odnosa.
Vezano za navedene pojmove, treba istai da
je pojam penzijskog staa kao takav izriito
propisan - definisan lanom 82. Zakona
29/98, 49/00, 32/01, 73/05, 59/06, 4/09 i
55/12), dok Zakon o radu (Slubene novine
Federacije BiH, br. 43/99, 32/00 i 29/03)
ne sadri definiciju pojma radni sta ve
sadri upuujuu normu.
Penzijski sta, u smislu prvonavedenog
zakona, na osnovu koga se stiu i ostvaruju
obuhvaa:
1. vrijeme provedeno u osiguranju od dana
l. 83-93. i poseban sta iz lana 94. ovog
zakona;
2. vrijeme navreno do stupanja na snagu
Pri tome treba znati da pri ostvarivanju prava
iz penzijskog i invalidskog osiguranja koja
pripadaju osiguraniku na osnovu penzijskog
staa, u sta osiguranja se uraunava samo
vrijeme za koje je uplaen doprinos.
Dakle, pojam penzijskog staa obuhvata:
sta osiguranja s efektivnim trajanjem rauna se vrijeme koje je osiguranik iz l.
8-12. Zakona o penzijskom i invalidskom
osiguranju proveo poslije navrene 15.
godine ivota u radnom odnosu, odnosno
na radu po osnovu koga je bio obavezno
osiguran na penzijsko i invalidsko
osiguranje i osigurano lice iz lana 13.
Zakona o penzijskom i invalidskom
osiguranju.
Sta osiguranja sa uveanim trajanjem
- za osiguranike koji rade na naroito
tekim i za zdravlje tetnim radnim
mjestima na kojima poslije navrenja
odreenih godina ivota ne mogu
uspjeno da obavljaju svoju profesionalnu
djelatnost, sta osiguranja rauna se sa
uveanim trajanjem. Stepen uveanja

staa osiguranja zavisi od teine i
tetnosti rada, odnosno od prirode posla,
a stepen uveanja staa osiguranja moe
iznositi najvie 50%.
Poseban sta za lica koja su uzela uee
u pripremama za odbranu Bosne i
Hercegovine, odnosno koja su uzela
uee u odbrani Bosne i Hercegovine
kao pripadnici Armije Republike Bosne
i Hercegovine, odnosno Hrvatskog vijea
obrane i organa unutranjih poslova,
saglasno propisima koji su se na njih
odnosili prije stupanja na snagu Zakona
o penzijskom i invalidskom osiguranju,
u penzijski sta, kao poseban sta u
dvostrukom trajanju, rauna se vrijeme
koje su proveli u pripremama za odbranu
odnosno u odbrani Bosne i Hercegovine
u periodu od 18. 9. 1991. do 23. 12. 1995.
godine.
Sa druge strane, kako je ve navedeno, Zakon
o radu ne sadri izriitu definiciju pojma
radni sta, ve se praktino koristi izvedena
definicija staa osiguranja (radni sta),
koji podrazumijeva vrijeme koje je radnik
proveo u radnom odnosu kod poslodavca, a
za koje vrijeme je zakljuen ugovor o radu,
to se u principu najveim dijelom poklapa
sa ranije navedenom definicijom staa
osiguranja.
Dakle, moglo bi se zakljuiti da je pojam
penzijskog staa znatno iri od pojma
radnog staa, ali ovi pojmovi, kako je
navedeno na poetku odgovora, imaju
razliitu svrhu i ne mogu se poistovjeivati.
Pravo na poseban sta u dvostrukom
trajanju imaju osobe koje su uzele uee
u pripremama za odbranu Bosne i
Hercegovine, odnosno koje su uzele uee u
odbrani Bosne i Hercegovine, kao pripadnici
Armije Republike Bosne i Hercegovine,
odnosno Hrvatskog vijea obrane i organa
unutranjih poslova, u skladu sa propisima
koji su se na njih odnosili prije stupanja
na snagu Zakona PIO. Sa tim u vezi, Vlada
Federacije Bosne i Hercegovine donijela je
Uredbu o kriterijima, nainu i postupku
Bosne i Hercegovine u penzijski sta kao
poseban sta (Slubene novine Federacije
BiH, broj 35/05). U skladu sa navedenom
uredbom, odjel odbrane u optini u kojoj
se vodi evidencija uea u odbrani Bosne
i Hercegovine, u tri primjerka izdaje
uvjerenje o vremenu provedenom u odbrani
Bosne i Hercegovine i to jedan primjerak za
Federalni zavod za penzijsko i invalidsko
osiguranje, jedan primjerak za stranku i
jedan primjerak za arhivu. Na osnovu ovog
uvjerenja i zahtjeva osiguranika, Federalni
zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje
vri upis posebnog staa u radnu knjiicu.
Prema tome, poseban sta iz lana 94. Zakona
o penzijskom i invalidskom osiguranju,
koji je priznat na naprijed navedeni nain,
i na zahtjev osiguranika upisan u radnu
kljiicu, rauna se u penzijski sta, u kom
sluaju se koristi kako za ostvarivanje prava
iz penzijskog i invalidskog osiguranja,
tako i prilikom prestanka radnog odnosa
namjetenika,
odnosno
dravnog
slubenika. Ovakav stav, pored zakonskih
odredbi, ima loginog osnova i u injenici
da je uposlenik koji je upisao poseban sta,
na osnovu istog koristio odreena prava i
pogodnosti, kao npr. vea plaa po osnovu
minulog rada, dui godinji odmor i dr.
Kada je u pitanju mogunost ponitavanja
/ brisanja iz evidencija i radne knjiice
upisanog posebnog staa (vojnog staa koji
se rauna u dvostrukom trajanju) iz lana
94. Zakona o penzijskom i invalidskom
osiguranju, upoznajemo da je Federalno
ministarstvo rada i socijalne politike
nadleno samo za dio odgovora koji se
odnosi na mogunost brisanja posebnog
staa u matinoj evidenciji osiguranika, koja
se vodi u Federalnom zavodu za penzijsko
i invalidsko osiguranje, a koji i vri upis
posebnog staa u radnu knjiicu.
Istiemo da je brisanje posebnog staa,
izuzetno mogue, ali samo u tri sluaja
koje propisuje lan 12. Zakona o matinoj
evidenciji o osiguranicima, obveznicima
uplate doprinosa i korisnicima prava iz
penzijskog i invalidskoga osiguranja i to:
1. ako u propisanom postupku nadleni
organ utvrdi promjenu podataka;
2. ako su podaci o osiguraniku, penzijskom
stau, stau osiguranja i plaama uneseni
u matinu evidenciju temeljem lanih
isprava;
3. ako se naknadnom provjerom podataka
ili na drugi nain utvrdi da su u matinu
evidenciju uneseni neispravni, netani
ili nepotpuni podaci.
Dakle, kod ostvarivanja prava iz penzijskog i
invalidskog osiguranja, izuzev u navedenim
sluajevima, disponiranje posebnim staom
nije mogue.
ekanje posla uz nadoknadu

PITANJE: Da li poslodavac moe, imajui
u vidu lan 75. Zakona o penzijskom

i
invalidskom
osiguranju
poslati
zaposlenika (invalida II kategorije) kui
na ekanje na raspored dok se stvore
uslovi u preduzeu za njegov raspored i
zato mu odrediti odgovarajuu naknadu
plae?
ODGOVOR: lanom 75. Zakona o
(Slubene novine Federacije BiH, br. 29/98,
49/00, 32/01, 73/05, 56/06, 4/09 i 55/12)
propisani su sluajevi u kojim osiguranik kod

koga je utvrena II kategorija invalidnosti
ima pravo na naknadu plae i to:
1. od dana nastanka invalidnosti do dana
rasporeivanja ili zapoljavanja na
drugom odgovarajuem poslu, odnosno
do upuivanja na prekvalifikaciju,
odnosno dokvalifikaciju;
2. za vrijeme prekvalifikacije, odnosno
dokvalifikacije;
3. od dana zavrene prekvalifikacije,
odnosno
dokvalifikacije
do
dana
rasporeivanja, odnosno zapoljavanja
na drugom odgovarajuem poslu.
Dakle, kako je vidljivo iz navedenog lana,
postoji pravni osnov da poslodavac, uz
odgovarajuu naknadu plae, do dana
rasporeivanja
ili
zapoljavanja
na
drugom odgovarajuem poslu, odnosno do
upuivanja na prekvalifikaciju, odnosno
dokvalifikaciju poalje zaposlenika kui.
Naravno, to svakako ne bi trebao biti
dui vremenski period, ve samo vrijeme
potrebno da poslodavac izvri eventualne
izmjene internih akata koji reguliu
sistematizaciju radnih mjesta, odnosno
dok se ne stvore drugi preduvjeti potrebni
za provoenje rjeenja, kojim je zaposlenik
proglaen invalidom 2. kategorije.
Osnov za odreivanje naknade plae iz lana
75. ta. 1. do 3. navedenog zakona predstavlja
plaa, odnosno naknada plae koju je
osiguranik ostvario u posljednjoj godini
osiguranja koja prethodi godini u kojoj je
nastala invalidnost; ista se usklauje u toku
godine i ne moe biti nia od najnie plae
utvrene Opim kolektivnim ugovorom za
teritorij Federacije Bosne i Hercegovine.
Odgovore pripremio: Kenan Spahi,

dipl. pravnik
JAVNE NABAVKE PITANJA I ODGOVORI
Od koga se trai uvjerenje o plaenim
porezima i doprinosima?
PITANJE: Da li uvjerenje o plaenim
porezima i doprinosima (ovjerene kopije
ili original) ne starije od tri mjeseca iz
lana 23. ZJN moemo traiti samo od
pobjednika tendera, a ne zahtijevati od
svih ponuaa u kvalifikacionim uslovima
za uee navedenih u tenderskoj
dokumentaciji?
Pitanje se iskljuivo odnosi na postupak
konkurentskog zahtjeva za dostavu
ponuda.
ODGOVOR: U postupku konkurentskog

zahtjeva
za
dostavljanje
ponuda
nije
obvezujue
zahtijevati
sve
dokumente kojima se dokazuje ispunjenost
uvjeta definiranihlankom 23. Zakona.
Zahtijevanjem svih dokumenata kojim se
dokazuje ispunjenost uvjeta definiranih
lankom 23. Zakona (za nabave male
vrijednosti) umanjili bisteinterese ponuaa,
to ustvari ograniava konkurenciju.
Ograniavanjem konkurencije ugovorno
tijelo rizikuje da plati veu cijenu za
konkretnu javnu nabavu. Dakle, nije
zabranjeno traiti dokaze iz lanka 23. u
konkurentskom zahtjevu, ali ugovorno tijelo
mora raunati da na taj nain poskupljuje
trokove priprema ponuda (trokovi vaenja
dokumenata kao dokaza za ispunjenost
lanka 23). U postupcima iz Poglavlja
II (otvoreni, ogranieni i pregovaraki
postupkak) obavezni su svi dokazi iz lanka
23, a kod konkurentskog zahtjeva kako je
gore opisano. Prema sadanjim zakonskim
rjeenjima, ako se trae odreeni dokazi,
svi ponuai ih imaju dostaviti. ukljuujui
dokaze iz lanka 23. (U Prijedlogu novog
ZJN dato je rjeenje koje ste naveli u svom
pitanju, ali je pomenuti u parlamentarnoj
proceduri usvajanja.)
Obaveza za provoenje postupka

javnih nabavki
PITANJE:
Ako
smo
ustanova
od
100-procentnom dravnom vlasnitvu, ne
dobijamo ni marku iz budeta, cilj nam
je profit, a lanove Upravnog odbora (4)
imenuje opina a (jednog) ustanova, jesmo
li obavezni primjenjivati ZJN?
ODGOVOR:
Prema
lanku
3.
stavak
(1) Zakona o javnim nabavama Bosne i

Hercegovine, postoje tri kategorije ugovornih
tijela kad je u pitanju obveznost primjene
Zakona, i to:
a) svako tijelo uprave na nivou Bosne i
Hercegovine, entiteta, Brko Distrikta
Bosne i Hercegovine, odnosno na
kantonalnom, gradskom ili opinskom
nivou;
b) svaki javni subjekt i/ili gospodarsko
drutvo, tj. tijelo, kako je to definirano u
stavku (2) ovoga lanka;
c) svako javno drutvo / poduzee koje
obavlja neku od djelatnosti definiranih
u stavku (3) ovog lanka i nad kojim
ugovorno tijelo moe vriti dominantan
uticaj po osnovu vlasnitva nad tim
drutvom / poduzeem, financijskog
uea u tom drutvu / poduzeu ili
po temelju pravila o upravljanju tim
drutvom / poduzeem.
Prva kategorija (taka a) ukljuuje ugovorna
tijela koja se podvode pod klasina
tijela javnog sektora, tj. tijela uprave
svih administrativnih razina u Bosni i
Hercegovini, kao to su opine, ministarstva
i sl.
Druga kategorija (toka b) ukljuuje ona
ugovorna tijela kojima upravlja javno
pravo. Treu kategoriju (toka c) ine
javna poduzea / drutva koja djeluju u
tzv. komunalnom sektoru i to u oblasti
vodosnabdijevanja,
energetike
(plin,
toplotna i elektrina energija, istraivanje i
vaenje nafte, plina, uglja i ostalih vrstih
goriva), prometa (transportne usluge,
zrane, pomorske i rijene luke) i potanskih
usluga.
Prvu kategoriju ugovornih tijela nije
potrebno posebno komentarisati, ali druga
i trea kategorija zahtijevaju puno paljiviji
pristup.
lankom 3. stavak (2) Zakona je definiran
javni subjekt, tj. tijelo podrazumjeva svaki
subjekt:
a) utemeljen u posebnu svrhu zadovoljavanja
potreba od opeg interesa, a nema
komercijalni ili industrijski karakter,
b)
ima svojstvo pravne osobe, i
c) koji veinskim dijelom financiraju
tijela na dravnom ili lokalnom nivou
uprave ili drugi javni subjekti definirani
u ovom stavku; ili u kome nadzor nad
upravljanjem vre tijela ili subjekti
definirani u ovom stavku; ili koji ima
upravni, upravljaki ili nadzorni odbor
u kojem su vie od polovine lanova
imenovala tijela na dravnom ili
lokalnom nivou uprave ili drugi javni
subjekti definirani u ovoma stavku.
Ukoliko subjekt kumulativno ispunjava
uvjete iz lanka 3. stavak (2) toke a), b)
i c) Zakona, obvezan je da primjenjuje
odredbe Zakona o javnim nabavama Bosne
i Hercegovine.
Direktiva 2004/18, koja koordinira postupke
javnih nabava javnog sektora (klasina
direktiva), definira ugovorna tijela kao
dravna, regionalna ili lokalna tijela, tj.
tijela kojima upravlja javno pravo, udruenja
osnovana od strane jednog ili vie takvih
tijela ili jednog ili vie takvih tijela kojima
upravlja javno pravo (lanak 1. (9)). Prema
definiciji koja je navedena u lanku 1. (9) b)
tijelo kojim upravlja javno pravo je svako
tijelo koje:
a) je osnovano za odreene svrhe
zadovoljavanja potreba u opem interesu,
koje nema industrijski ili trgovaki
karakter;
b) ima pravni oblik; i
c) ispunjava najmanje jedan od sljedeih
uvjeta:
financira ga, najveim (tj. vie
od 50%) dijelom, drava ili drugo
ugovorno tijelo;
podlono je upraviteljskom nadzoru
od strane takvih tijela;
ima menaderski odbor ijih vie od
pola lanova imenuje takva tijela.
Tijelo kojim upravlja javno pravo je
(primarno) neprofitna organizacija, koja
zavisi od drave (ili lokalnih vlasti), kreirana
u svrhu zadovoljavanja opih potreba, koje
nemaju komercijalni karakter. Potrebe
komercijalnog karaktera zadovoljavaju se
kada su robe i usluge dostupne na tritu.
Ope potrebe koje nemaju komercijalni
karakter zadovoljavaju drava i njene
institucije. Potrebe te vrste su one koje, iz
razloga povezanih s opim interesom, sama
drava odabere da obezbijedi ili preko kojih
eli da zadri uticaj. Tijelo kojim upravlja
javno pravo u pravilu nema konkurenciju
privatnih komercijalnih kompanija (ima
monopolistiku poziciju i/ili operira u
nekomercijalnom sektoru). Ipak, ak i
postojanje konkurencije od strane privatnih
kompanija nije validan test, s obzirom na to
da uvijek postoji mogunost da i privatne
kompanije ele pruati te iste usluge.
Vezano za naprijed navedeno, kad je u
pitanju nekomercijalni karakter subjekta,
postoji trodijelni test, i to:
Da li je sticanje profita osnovni cilj tog
subjekta ?
Da li to tijelo ima konkurenciju na tritu
?
Da li je mogue da bi drava ili neko drugo
upravno tijelo interveniralo u svrhu
umanjivanja komercijalnog pritiska
(naprimjer, kako bi time sprijeili steaj
tog subjekta)?
Ako su odgovori na prva dva pitanja negativni,
a odgovor na tree pitanje pozitivan onda taj

subjekt nema komercijalni ili industrijski
karakter i time je obveznik primjene Zakona,
naravno uzimajui u obzir i toke b) i c)
stavak (2) lanka 3. Zakona.
Aneks III Direktive 2004/18 navodi tijela i
kategorije tijela kojima upravlja javno pravo
u zemljama lanicama. Na listi su izmeu
ostalih:
dravne (centralne) banke,
javni radio i televizijski emiteri,
univerziteti, javne kole,
dravne akademije nauka i druge naune
ustanove,
javne bolnice i druge zdravstvene
ustanove,
regionalne razvojne agencije,
regionalne turistike organizacije,
muzeji, galerije i javne biblioteke,
dravna pozorita i opere,
javne fondacije,
poljoprivredne organizacije.
Ova lista je navedena samo kao smjernica.
Lista nije konana, to znai da onda kada
odreena
institucija
odgovara
opoj
definiciji, a nije ukljuena u spisak, ipak mora
primjenjivati propise o javnim nabavama
(opa definicija, a ne lista, referentna je u
sluaju nesigurnosti). Ako odreeno tijelo
nije navedeno u Aneksu III, njegova pravna
i stvarna situacija mora se ispitati kako bi
se ustanovilo da li ono zadovoljava ili ne
potrebe od opteg interesa.
Vezano za navedeno, a na osnovu lanka
3. stavak (5) i lanka 54. stavak (1) Zakona,
Ministarstvo finansija i trezora donijelo je
Listu ugovornih tijela, po kategorijama,
koji su obvezni primjenjivati Zakon o javnim
nabavama Bosne i Hercegovine (Sl. glasnik
BiH, br. 03/05 i 86/06).
Evropski sud pravde je ve nekoliko puta imao
raspravu o tome da li odreena institucija
potpada pod definiciju iz Direktive kojom
se definira tijelo kojim upravlja javno pravo.
Naprimjer, Evropski sud pravde donio je
odluku da sljedee institucije potpadaju pod
tu definiciju:
finska kompanija, koju je osnovala,
posjedovala
i
njome
upravljala
lokalna vlast, a koja promovira razvoj
industrijskih ili komercijalnih aktivnosti;
pogrebno drutvo, austrijska optinska
kompanija;
panska komercijalna kompanija u
vlasnitvu drave, uspostavljena u svrhu
izgradnje novih zatvora;
britanski univerziteti;
austrijska kompanija za otpad i
kanalizaciju;
francuske
niskobudetne
stambene
korporacije i zadruge;
irsko dravno umsko gazdinstvo;
holandska optinska kompanija za
prikupljanje otpada i ienje lokalnih
puteva i cesta;
austrijska dravna tamparija.
Bitno je naglasiti da ak i kada ugovorno
tijelo, uz svoju obvezu zadovoljavanja
potreba od javnog interesa, sprovodi i
druge aktivnosti kao to su komercijalne
ili industrijske aktivnosti, ono i dalje ima
obvezu da sprovodi svoje nabave u skladu sa
Zakonom.
Osnova za takvo tumaenje se takoer moe
pronai u direktivama Evropske unije o
javnim nabavama, koje sadre iste definicije
subjekta koji podlijee odredbama Zakona
kao i odreene presude Evropskog suda
pravde. Naprimjer, u sluaju C 44/96
Mannesmann Evropski sud pravde navodi
da injenica da taj segment zadovoljenja
potreba od javnog interesa zauzima relativno
mali dio ukupnih aktivnosti tog subjekta
nije relevantna, pod uvjetom da subjekat i
dalje zadovoljava potrebe koje se od njega
zahtijevaju i status subjekta koji podlijee
odredbama Zakona ne zavisi od relativnog
znaaja, unutar njegovog cjelokupnog
poslovanja, vezanog za zadovoljenje potreba
od opeg interesa koje nemaju industrijski
ili komercijalni karakter. Ovo miljenje
je kasnije potkrijepljeno i odlukama
donesenim nakon ovog sluaja (npr. C
360/96 BFIHolding).
to se tie uvjeta iz toke b) stavak (2) lanka
3. Zakona, isti nije potrebno komentirati.
to se tie uvjeta iz toke c) stavak (2) lanka
3. Zakona pojanjenja su sljedea:
Za znaenje izraza veinskim dijelom
financiraju dovoljno je rei da je to
jednako financiranju od vie od 50%. Pojam
financiranja ukljuuje samo ono plaanje
koje e stvoriti ili ojaati zavisni odnos
izmeu tog subjekta i ugovornog tijela
koje vri plaanje. Tako se plaanja koja su
rezultat redovnog komercijalnog odnosa
ne uzimaju u obzir prilikom odreivanja
navedenih 50%.
Znaenje izraza nadzor nad upravljanjem
zahtijeva odreeni nivo nadzora koji
omoguava ugovornom tijelu uticaj na
odluke o javnim ugovorima subjekta koji je
pod nadzorom. Taj nivo nadzora ne zahtijeva
neophodno ovlasti formalnog uplitanja u
odluke uprave tog subjekta.
Isto objanjenje se nalazi i u treem sluaju,
tj. imenovanja vie od polovine lanova
upravnog, upravljakog ili nadzornog
odbora tog subjekta od strane drugog
ugovornog tijela. U tom sluaju postoji
nesumnjiva pretpostavka da ugovorno tijelo
ima odreeni uticaj na to tijelo.
Dakle, ako ugovorno tijelo kumulativno
ispunjava uvjete iz lanka 3. stavak (2) toke
a), b) i c), obvezano je primjenjivati odredbe
Zakona. Znai, subjekt je osnovan u svrhu
zadovoljenja potreba od javnog interesa,

nema komercijalni karakter, ima svojstvo
pravne osobe i usko je povezan ili zavisan
od drugih ugovornih tijela. S obzirom da u
tekstu vaeeg zakona ne postoji posebno
izuzee o ovom pitanju, svi subjekti koji
zadovoljavaju sve uvjete definirane pod
tokama od a) do c) moraju primjenjivati
odredbe Zakona kada vre nabavu roba,
usluga i radova.
Trea kategorija (toka c) ugovornih organa
je definirana lankom 3. stavak (1) toka c)
Zakona. Navedenom odredbom odreeno je
da se pod ugovornim tijelima podrazumijeva
svako javno drutvo / poduzee koje obavlja
neku od djelatnosti definiranih u stavku
(3) ovog lanka i nad kojim ugovorno tijelo
moe vriti dominantan uticaj po osnovu
vlasnitva nad tim drutvom / poduzeem,
financijskog uea u tom drutvu /
poduzeu ili po osnovu Pravila o upravljanju
tim drutvom / poduzeem.
Nadalje, stavkom (3) istog lanka Zakona
odreeno je da se djelatnosti koje obavljaju
javna drutva / poduzea iz stava (1) toka c)
ovog lanka sastoje od:
a) osiguranja ili rada fiksnih mrea
sa ciljem pruanja javnih usluga u
vezi sa proizvodnjom, transportom ili
distribucijom:
i. vode,
ii. elektrine energije ili
iii. plina
ili
toplotnenom energijom, plinom ili
toplotnom energijom;
b) eksploatacije geografske lokacije sa
svrhom:
i. istraivanja ili crpljenja nafte, plina, uglja
ili drugih vrstih goriva, ili
2) smjetaja zrane, morske ili rijene
lukeilidrugihterminalaza prijevoznike u
zranom, morskom ili rijenom saobraaju;
c) rada mrea koje pruaju usluge javnog
prijevoza putem eljeznice, metroa,
tramvaja, trolejbusa, autobusa ili iare;
d) osiguranja
ili
radakacionih sistema ili pruanje
jedneiliviejavnih telekomunikacionih
usluga.
Prema tome, lanak 3. stavak (3) Zakona
definira djelatnosti, neovisno od naina i
oblika organiziranja ugovornog tijela. Da bi
ugovorno tijelo pripadalo lanku 3. stavak
(3), tj. komunalnom sektoru, mora obavljati
jednu od navedenih djelatnosti. Dakle, bitna
je djelatnost, a nebitno je da li je ugovorno
tijelo definirano kao javno preduzee,
drutvo s ogranienom odgovornou,
dioniko drutvo ili pak neto sasvim drugo.
Naprijed navedena definicija ugovornih
tijela iz lanka 3. stavak (3) je u skladu sa
Direktivom 2004/17, koja definira postupke
javnih nabava u komunalnom sektoru.
Naime, l. 3. do 7. Direktive 2004/17 navode
aktivnosti koje spadaju u komunalni sektor i
koje se mogu podijeliti u dvije kategorije, i to
1. Kada se usluge pruaju putem ustaljene
tehnike mree ije postojanje ograniava
konkurenciju. U praksi, ak i kad nema
legalnog monopola, malo je vjerovatno
da e se druga kompanija pojaviti na
tritu. To su sljedee aktivnosti:
a) Proizvodnja, prevoz i distribucija
plina, grijanja i struje i odravanje
mrea koje su za to namijenjene;
b) Proizvodnja, prevoz i distribucija
pitke vode i odravanje tih mrea;
c) Aktivnosti koje se odnose na pruanje
i odravanje mrea koje pruaju
usluge na polju transporta (eljeznice,
tramvaji, trolejbusi).
2. Kada vlade ogranie broj kompanija

koje imaju ovlasti da sprovode odreene
aktivnosti, i to:
a) Potanske usluge;
b) Istraivanje i vaenje nafte, uglja i
drugih vrstih goriva;
c) Odravanje aerodroma, morskih i
rijenih luka.
Jedina razlika izmeu lanka 3. stavak

(3) Zakona i Direktive 2004/17 odnosi se
na sektor telekomunikacija. Naime, biva
Komunalna direktiva EU (93/38) ukljuivala
je i sektor telekomunikacija. Liberalizacija
i demonopolizacija donijele su aktivnu
konkurenciju u sektoru telekomunikacija
u Evropi, time odstranjujui razlog za
njihovu ukljuenost. Kompanije koje
djeluju u telekomunikacijskom sektoru sad
djeluju u uslovima trita sa potpunom
konkurencijom. Stoga je Direktiva 2004/17
izuzela ovu aktivnost iz svog opsega.
Napominjemo da i Nacrt zakona, koji je
u proceduri usvajanja, izuzima sektor
telekomunikacija od primjene odredbi
Zakona.
Direktiva 2004/17, koja koordinira postupke
nabave za komunalni sektor pokriva ne
samo javna tijela ve ukljuuje i privatne
kompanije, koje nisu direktno finansirane
iz javnih sredstava. Organi koji djeluju
u komunalnom sektoru ne djeluju u
normalnim trinim okolnostima, zbog
zatvorene prirode njihovih trita (monopol
ili oligopol) ili zbog posebnih ili ekskluzivnih
prava koja im dodijele dravna tijela. Pravni
ili tehniki monopol ograniava (ili ak
onemoguuje konkurenciju). Sa druge
strane, cijena i kvalitet koje oni nude su vrlo
vane za drutvo i ekonomiju. Stoga vlade
ele da zadre makar indirektnu kontrolu i
uticaj na nabave.
Pored toga, tijela koja djeluju u komunalnom
sektoru, a koja nisu ugovorna tijela (tj.
privatni i kombinovani) podlona su
Direktivi 2004/17, ako su dobila posebna ili
ekskluzivna prava. Dodjeljujui ta prava,

drava ograniava broj kompanija (na jednu
ili vie) koje imaju ovlasti da obavljaju
odreene
aktivnosti,
tako
stvarajui
monopol ili oligopol.
Nabavka svjeeg voa i povra

PITANJE: Na koji nain izvriti nabavku
svjeeg voa i povra poto cijene ovih roba
variraju tokom godine? Da li okvirnim
sporazumom od vie ponuaa?
ODGOVOR: Ovdje nije jasno na ta se misli
pod vie ponuaa. Okvirni sporazum se,

prema sadanjem stanju zakonodavstva,
za jedan predmet nabavke moe zakljuiti
sa jednim ponuaem. Ako je predmet
nabavke podijeljen na lotove, s opcijom
zakljuenja okvirnog sporazuma, onda se
moe zakljuiti vie okvirnih sporazuma
za takve pojedine lotove. Okvirni sporazum
je u vaoj situaciji optimalno rjeenje, ali
kako cijena, naveli ste, varira tokom godine,
trebalo bi ukljuiti klauzulu o varijabilnoj
cijeni na osnovu formule.
Javne nabavke za sufinansiranje

(donaciju)
PITANJE:
Predstavnik
Ambasade
Republike Slovenije je, prilikom posjete
JU Veterinarski zavod Biha, predloio
direktoru Zavoda da Vlada Slovenije
sufinansira postupak javnih nabavki
Zavoda, koji se odnosi na pribavljanje
odreene laboratorijske opreme.
Ukupna vrijednost ugovora o javnoj
nabavci procjenjena na oko 30.000 KM.
Sufinansiranje pomenute laboratorijske
opreme, po tom prijedlogu, izvrila bi
Vlada Slovenije s udjelom od 40%.
Poto je nama u interesu da se ovaj
postupak realizira, direktorica se obratila
strunom
savjetniku,
uposlenom
u
Ministarstvu finansija i trezora BiH, koji
nam je predloio da se javna nabavka
provede putem otvorenog postupka.
Meutim, poznato je da ovaj postupak,
inae,
dugo
traje
(zbog
zakonom
predvienih rokova i moguih prigovora)
Stoga nas zanima da li se ovaj postupak
javne nabavke moe provesti kao
pregovaraki postupak bez objavljivanja
obavjetenja o nabavci, s obzirom da,
naravno,
postoje dokazivi razlozi
krajnje hitnosti (zbog prijeke potrebe za
odreenim laboratorijskim aparatom) i
da samo odreeni dobavljai mogu izvriti
nabavku potrebne opreme (u skladu s
odredbama iz lana 11. stav 4.), take 3) i
4).
ODGOVOR: Ovdje je poeljnije provesti
konkurentski zahtjev s objavom obavjetenja

(dovoljna je jedna ponuda), jer je pregovaraki
postupak b.o.o. najmanje transparentan.
Bolje bi, dakle, rjeenje bilo konkurentski
zahtjev jer procijenjena vrijednost potpada
pod isti.
Poduslovi osim najnie cije

PITANJE:
Da li u konkurentskom
postupku postoji mogunost poduslova
osim najnie cijene?
za dostavu ponuda za p.b.o.ob. odreuje

samo ugovorno tijelo. Prema tome, koriste
se modeli STD i standardna pisma u
postupcima javnih nabavki, koja se mogu
nai na stranici:
Odluke i zapisnike sastavlja sam ugovorni
organ. Sadraj nije nigdje propisan, ali
logino da navedeni dokumenti moraju
sadravati sve relevantne podatke, kao i sve
druge odluke i zapisnici.
Iznajmljivanje i podugovaranje?
PITANJE: Da li dostavljanje dokaza o
konkurentskog zahtjeva za dostavu ponuda

iskljuivi kriterij je najnia cijena tehniki
zadovoljavajue ponude i niti jedan drugi
eventualni potkriterij nije mogue koristiti.
iznajmljivanju opreme i osoblja automatski

znai i podugovaranje kod graevinskih
radova? Ponua se nije izjasnio da li e
da vri podugovaranje, a ugovorni organ
je traio da se u tom sluaju izjasni.
Meutim, ponua je dostavio ugovor o
iznajmljivanju opreme i osoblja.
Forma komisije za javne nabavke
ODGOVOR: Tu je tanka linija izmeu
ODGOVOR: Prema lanku 46. ZJN, kod
PITANJE: Internim aktom ugovornog
organa (Pravilnik o javnim nabavkama)

predviena je ad hoc komisija za javne
nabavke. Poto se radi o manjem
ugovornom organu sa relativno malim
brojem uposlenika sa elementarnim
poznavanjem propisa javnih nabavki,
smatra se efikasnijim formiranje jedne
komisije za javne nabavke na nivou
ugovornog organa. Da li je ispravno
formiranje jedne stalne komisije za javne
nabavke na nivou ugovornog organa na
odreeni mandatni period uz stalnu
mjesenu naknadu za rad, ako je tako
propisano internim aktom ugovornog
organa?
ODGOVOR: Da li e formirati ad hoc

komisije sa vremena na vrijeme ili pak imati
stalnu komisiju na dispoziciju je ugovornog
organa. Moda je bolje, s obzirom da se radi
o manjem ugovornom organu, imati stalnu
komisiju, jer e postupci biti profesionalnije
provoeni. Moda i izvriti izmjenu i dopunu
sistematizacije za takva radna mjesta.
Procedura za pregovaraki postupk

PITANJE: Kako se konkretno provodi
procedura kod pregovarakog postupka
(priprema
tenderske
dokumentacije,
zapisnik o radu povjerenstva, odluka o
dodjeli, rokovi i dr.), budui da ne postoje
jasne odredbe o tome?
ODGOVOR: Potpuno isto kao i kod,

primjerice, otvorenog postupka (dakle,
Poglavlja II ZJN), sa tom razlikom da rokove
podugovaranja i iznajmljivanja. Meutim,

iznajmiti se moe oprema, a ne i radna snaga.
Takva situacija vie lii na podugovaranje i
vjerovatno se radi o manevru ponuaa da
podugovaranje podvede pod iznajmljivanje,
ali na osnovu iznesenih informacija nije
mogue preciznije odgovoriti.
Nabavka goriva
PITANJE: ta uiniti kada vam tender
pada nekoliko puta, a treba vam
gorivo? Da li zakljuiti aneks ugovora sa
postojeim ili da se ide sa konkurentskim,
pregovarakim? Kome poslati zahtjev za
ponudu kada vam se uesnici ale?
ODGOVOR: Aneksi postojeih ugovora su
nedoputeni. Dakle, mora novi postupak

javne nabavke. Preporuljivo je da ugovorna
tijela na poetku svake godine, odnosno
odgovarajueg razdoblja donesu plan
nabava. Naime, Zakon nije definirao obvezu
donoenja plana nabava za ugovorna tijela.
Meutim, uoeno je da ugovorna tijela ne
planiraju nabave, to im u realizaciji oteava
postupke nabava. Dakle, ugovorna tijela
bi trebala pravovremeno donijeti planove
nabava, u skladu sa proraunom, odnosno
financijskim planom. Plan nabava bi
obvezno trebao sadrati predmet nabave,
koliine ili opseg nabava, odobrena sredstva
za planiranu nabavu, kao i rok do kojeg je
potrebno provesti postupak javne nabave. U
sluaju hitnih nabava, koje nisu predviene
planom nabava, mogue je da se plan nabave
izmijeni, tj. dopuni sa tom novonastalom
nabavom.
Nakon to ugovorno tijelo provede postupak
javne nabave, izabere najboljeg ponuaa
te dodijeli ugovor, obvezno je pratiti
realizaciju tog ugovora te prije isteka
ugovora, u sluaju postojanja potrebe za
istim predmetom nabave, blagovremeno
pokrenuti odgovarajui postupak javne
nabave. Blagovremeno pokretanje postupka
podrazumijeva da ugovorno tijelo uzme u
obzir razdoblje potrebno da se postupak
provede i dodijeli ugovor, odnosno da uzme
u obzir Zakonom propisane minimalne
rokove za prijem ponuda, vrijeme potrebno
za evaluaciju ponuda te za obavjetavanje
sudionika u postupku o rezultatima
postupka, kao i rok od 15 dana od dana kada
ponuai budu obavijeteni o rezultatu
postupka do zakljuenja ugovora koji
ukljuuje rok za podnoenje prigovora i
albu. to se tie mogunosti pokretanja
bilo kojeg postupka javne nabave, a da
ranije pokrenuti postupak za isti predmet
nabave nije okonan, takvo postupanje nije
predvieno Zakonom i moe dovesti do niza
komplikacija i nemogunosti okonanja bilo
kojeg od pokrenuta dva postupka u skladu
sa Zakonom.
Naime, pokretanje bilo kojeg novog
postupka prije okonanja ranije pokrenutog
za isti predmet nabave dovodi do situacije
da ugovorno tijelo ima dva postupka javne
nabave za isti predmet, to na kraju moe
imati za posljedicu zakljuenje dva ugovora
za isti predmet nabave. Isto tako, otvara
se mogunost prigovora i albe upravo
iz razloga to ranije pokrenuti postupak
za isti predmet nabave nije okonan.
Meutim ukoliko zatita javnog interesa
nalae drugaije postupanje ugovornog
tijela podsjeamo da ugovorno tijelo ima
proaktivnu ulogu, samostalno provodi
postupak i snosi odgovornost provedenog
postupka, odnosno donesenih odluka
sukladno zakonskim aktima.
Potvrda nadlenog suda

PITANJE: U modelu STD je navedeno da
kod utvrivanja neosuivanosti pravne
osobe treba dostaviti potvrdu nadlenog
suda BiH. Pitanje je koji je to sud u BiH
nadlean? Npr. ponua iz Zenice dostavi
potvrdu o neosuivanosti od Opinskog
suda iz Zenice, a taj ponua je moda
osuivan u Bijeljini, Mostaru, Zagrebu i
sl., a znamo da nai sudovi nisu uvezani.
Da li ponua npr. iz Splita moe donijeti
potvrdu suda iz Splita, gdje je registrovan
ili to mora biti potvrda Suda BiH?
ODGOVOR: Propisi koji reguliraju sudove

i sudske evidencije u BiH su totalno
neusklaeni. U pravilu, dostavlja se potvrda
iz mjesta registracije. Nemogue je da
ponua skuplja potvrde svih ili nekoliko

sudova u BiH. Ponua iz inostranstva
dostavlja potvrdu sa svog registarskog suda
iz matine zemlje. Druge i ne moe dostaviti.
Zastarjelost dokumenata
PITANJE: Ako se trai da neki dokument
ne smije biti stariji od 90 dana, dakle ne tri
mjeseca, radi preciznosti odreeno je da
se starost dokumenta utvruje u danima
i zadnji, 90. dan pada u nedjelju, da li se u
ovom sluaju primjenjuju odredbe Zakona
o upravnom postupku koji definie pitanje
rokova. Da li se 90. dan sa nedjelje prenosi
na ponedjeljak ili je dokument prestao da
bude validan za postupak u nedjelju?
ODGOVOR: Za to je pitanje nadleno

tijelo koje izdaje neki dokument. Vezano za
raunanje rokova kod ZUP-a, to vi navodite,
to se uglavnom odnosi na odreene procesne
radnje, ali je vrlo diskutabilno da li se to
odnosi i na rokove vaenja dokumenata.
Dvostruki kriteriji za javnu nabavku

PITANJE: Koji je postupak rjeavanja
problema koji nastaje kada se ugovor o

nabavci usluga od strane optine dodjeljuje
odreenoj firmi (npr. komunalni poslovi
ienje snijega) i ista daje ekskluzivno
pravo na obavljanje usluga, a posao je dat
bez provoenja postupka javne nabavke?
Kako treba postupiti ugovorni organ
kada je ista predmetna nabavka na dva
razliita naina rijeena u ZJN i u aktima
vlada, optina ili u pravilnicima i drugim
podzakonskim aktima?
(Podzakonskim aktom odreeno je da da se
za potrebe obavljanja neke usluge angauje
firma od strane optine na ijem e se
podruju obavljati usluga. Konkurentske
firme se ale sa navodom da je navedeno
suprotno odredbama ZJN. Potrebno je
miljenje o ovom pitanju.)
ODGOVOR:
Prije svega, potrebno je

istai da Zakon o javnim nabavama Bosne
i Hercegovine ne regulira direktno ovo
pitanje, te se ono iz tog razloga i zbog svoje
specifinosti neophodno treba posmatrati u
kontekstu propisa Europske unije o javnima
nabavama, Direktiva i presuda Europskog
suda pravde.
Takoer je mogue da zakonodavac
nije direktno izuzeo ovu vrstu nabave
od primjene Zakona, jer je smatrao da
ugovori koji se dodjeljuju poduzeima
koja su u vlasnitvu javnih organa uope
ne potpadaju pod odredbe Zakona. lan
2. stavak 10. Zakona definira ugovor o
javnoj nabavi usluga kao ugovor u pisanoj
formi koji se zakljuuje radi ostvarivanja
financijske koristi. Izraz financijske koristi
je kljuan za pojanjenje razlike izmeu
usluga od ekonomskog interesa i usluga koje
nemaju ekonomski interes. Razlika izmeu
usluga od ekonomskog interesa i usluga koje
nemaju ekonomski interes je bitna zbog
toga to one ne podlijeu istim pravilima.
Svaka aktivnost koja ukljuuje ponudu roba,
usluga i radova na nekom odreenom tritu
predstavlja ekonomsku aktivnost. Tako da i
usluge koje imaju ekonomski karakter, kao
i usluge koje nemaju ekonomski karakter
mogu istovremeno postojati unutar istog
sektora, nekada ak moda i unutar istog
poduzea. Pored toga, za sluaj kada ne
postoji trite za pruanje odreenih usluga,
ipak i dalje moe postojati odreeno trite
za sklapanje ugovora sa javnim poduzeima
u svrhu pruanja odreenih usluga. U ovom
sluaju nije rije o javnoj nabavi ve samo
o naknadi koju razliite institucije unutar
iste organizacije daju jedna drugoj (nabava
unutar organizacije). U tom sluaju nije
potrebno primjenjivati Zakon s obzirom
da se ne radi o ugovoru o javnoj nabavi.
U zemljama lanicama EU, u kojima
posljednjih godina sve vei broj aktivnosti
dobija ekonomski znaaj, Evropska komisija
je striktno definirala poduzea koja pruaju
usluge, a nemaju ekonomski karakter i to
su poduzea koja zadovoljavaju sljedee
kriterije:
Glavni vlasnik ili veinski dioniar je javni
organ. Usluge se pruaju samo zajednici u
ijem je vlasnitvu poduzee ili grupi javnih
poduzea bez ekonomskog interesa.
Osnivaki akt ili unutarnji propis poduzea
ne dozvoljavaju aktivnosti koje imaju
ekonomski znaaj. Potencijalna dobit
poduzea e biti reinvestirana za potrebe
ope / zajednike zajednice.
Dakle, ukoliko su ispunjeni gore navedeni
uvjeti, ugovorno tijelo moe ugovor dodijeliti
poduzeu koje je u njegovom vlasnitvu
putem pregovarakog postupka bez objave
obavijesti o nabavi, sukladno lanku 11.
stavak 4 toka a) podtoka 3 Zakona kojim je
odreeno da ugovorna tijela izuzetno mogu
ugovore dojeljivati putem pregovarakog
postupka bez objave obavijesti o javnoj nabavi
kada zbog sutinskih, tehniki dokazivih, ili
umjetnikih razloga, ili zbog razloga koji se
odnose na zatitu ekskluzivnih prava, samo
odreeni dobavljai mogu izvriti nabavu,
pruiti uslugu ili izvriti radove i kada ne
postoji druga mogunost izbora.
Meutim, ukoliko nisu ispunjeni gore
navedeni uvjeti, ugovorno tijelo je obvezno
provesti jedan od postupaka odreenih

Zakonom, a odluku o tome koju vrstu
postupka e primijeniti donosi ugovorno
tijelo u ovisnosti od ispunjenosti uvjeta
definiranih Zakonom.
Takoer, istiemo da se, sukladno Propisima
javnih
nabava
Europske
zajednice
primjenjenih na komunalni sektor u lanku
2.2 Relevantnu ugovori, definira da se jedno
ugovorno tijelo moe podijeliti na grupu
od vie razliitih kompanija te da je u tom
sluaju mogue zakljuivati interne grupne
(tzv. in house) ugovore. Openito, kada
glavna kompanija koja vri tu relevantnu
djelatnost (npr. dostavu snabdijevanja
elektrinom energijom) vri nabavu od
kompanije iz grupe svojih kompanija ta
nabava je predmet Direktive (podlijee
pravilima javne nabave), sa rezultatom
da ta kompanija iz grupe istih kompanija
mora da se natjee sa treim stranama za
ugovore kod glavne komunalne kompanije.
Predloena Komunalna preduzea o
uslugama ipak definira derogacije kojima
izuzimaju transakcije unutar grupe kada
odreena kompanija koja je lan grupe
postoji jedino u svrhu pruanja usluga
toj grupi za koju je vezana. To e biti u
sluaju kada barem 80% prosjenog prometa
Zajednice te kompanije bude proizlazilo iz
tih meugrupnih usluga. Nadalje, nabava
same te kompanije podlijee Direktivi, pod
uvjetom da sama ta kompanija potpada pod
definiciju ugovornog tijela.
Nadalje, Direktive javne nabave reguliraju
postupke za dodjelu ugovora javnih nabava.
Javni ugovori su definirani kao ugovori
od financijskog interesa koji se sklapaju
u pismenoj formi izmeu jednog ili vie
ekonomskih operatera i jednog ili vie
ugovornih tijela, sa ciljem nabavljanja
roba, pruanja usluga ili izvoenja radova.
Financijski interes oznaava da dobavlja,
pruatelj usluga ili izvoa radova od
ugovornog tijela dobija naknadu za isporuku
robe, usluga ili radova. Zatim, navodi se da
nisu sve aktivnosti ugovornih tijela predmet
sustava javnih nabava. Ugovorno tijelo ima
mogunost da sprovede zadatke koristei
svoje administrativne, tehnike i druge
izvore i interne ugovore, a da nije duan
pozvati vanjska tijela. U tom sluaju nema
potrebe da se primjenjuju zakoni javnih
nabava. Europski sud pravde je formulirao
dva kriterija za razgranienje internih
ugovora i ugovora o javnoj nabavi. Prvi je
da se ugovor o javnoj nabavi moe zakljuiti
samo izmeu dvije odvojene osobe; ugovorno
tijelo i neka druga osoba (kompanija) koja je
pravno odvojena od njega. Tako svi ugovori
(sporazumi) koji su zakljueni izmeu
raznih odjeljenja ugovornog tijela su interni
ugovori i nisu predmet pravila javnih
nabava. Drugo, ugovori koji su dodijeljeni
kompanijama koje su pravno odvojene od
ugovornog tijela, mogu se smatrati internim
ugovorima kada ugovorno tijelo ima kontrolu
nad kompanijom, slinu kontroli koju ima
nad svojim odjeljenjima, i u isto vrijeme
kompanija sprovodi neophodan dio svojih
aktivnosti pod kontrolom ugovornog tijela.
Ipak, ako tu kompaniju posjeduje, ak i u
malom dijelu, neki privatni kapital, ugovor
sa tom kompanijom se ne moe dodijeliti
bez postupka javne nabave - uee privatne
djelatnosti izuzima u svakom sluaju
mogunost da ugovorno tijelo sprovodi
kontrolu nad kompanijom slinu onoj koju
sprovodi nad svojim odjeljenjima.
Presudom Europskog suda pravde C-295/05
od 19. 4. 2007. u sluaju Tragsa, Sud je
uspostavio
striktna
pravilakoncepta
internih ugovora te definirao da su ista
primjenjiva samo u sluaju kad:
1) ugovorna tijela ili tijela vlasti vre

kontrolu nad datim zasebnim subjektom
(kompanijom) na slian nain na koji
vre kontrolu nad svojim odjeljenjima;
2) ugovorno tijela ili tijela vlasti kontroliraju
sutinski dio aktivnostikoje izvrava dati

zasebni subjekt (kompanija).
Na kraju, istiemo da lanak 34. Zakona

o javnim poduzeima definira da e svi
postupci javne nabave koji se obavljaju u
javnom poduzeu biti provedeni uz strogo
potivanje odredaba vaeih zakona o
nabavi. Uprava i nadzorni odbor javnog
poduzea duni su provoditi odredbe
vaeih propisa o nabavi, te da su Zakonom
odreeni svrha i predmet, odnosno osnovni
principi sustava javnih nabava u cilju
najefikasnijeg koritenja javnih sredstava s
obzirom na svrhu i predmet javne nabave uz
osiguranje pravine i aktivne konkurencije
meu potencijalnim dobavljaima.
Zahtijev za uvid u dokumentaciju

PITANJE: Po prigovoru ponuaa na
Odluku o dodjelu ugovora, odnosno,
zahtijevu
za
uvod
u
tendersku
dokumentaciju. Da li moramo dati uvid
u ponudu svih ponuaa ili samo onog
ponuaa na koji se odnosi prigovor (koji
je izabran)?
ODGOVOR: U zavisnosti od zahtjeva.
Dakle, po lanu 9. ZJN i Zakonu o slobodi

pristupa informacijama, zahtjev se moe
podnijeti za bilo koju ponudu, s tim da to
nije dozvoljeno prije donesene odluke o
izboru najpovoljnijeg ponuaa te stranice
koje su oznaene kao povjerljive se ne smiju

pokazivati. Valja napomenuti da cijena i
kvalifikacijska dokumentacija ne mogu biti
oznaeni povjerljivim- to se odnosi samo na
know-how u svezi autorskih prava.
Nabavka bio-goriva (peleta) za

zagrijavanje objeka
PITANJE: Nabavka bio-goriva (peleta)
za zagrijavanje objeka. Obzirom da

firme koje se bave ovom djelatnou
ne ele da uestvuju na tenderima, jer
trebaju prikupiti dokumentaciju, po l.
23. Zakona o javnim nabavkama, na koji
nain i kako provesti proceduru javne
nabavke? Tvrde da im prikupljanje svih
tih potvrda oduzima vrijeme i novac, a
veina proizvodnje je usmjerena na izvoz,
dok na domaem (bih) tritu prodaju
mimo procedura javnih nabavki. Dakle,
ta raditi u ovom sluaju (na koji nain da
ugovorni organ obezbjedi pelet za grijanje
objekat)?
ODGOVOR:
Nije navedeno o kojoj

procjenjenoj vrijednosti radi. Polazimo
od pretpostavke da je rije o otvorenom
postupku. Dakle, za kod postupaka iz
Poglavlja II, u koje spada otvoreni postupak,
neophodno je zahtjevati cijeli paket
dokumenata za lan 23. Da li se niti jedna
firma ne pojavi kao ponua u otvorenom
postupku? Nemogue je provesti otvoreni,
ogranieni ili pregovaraki postupak bez
kompletne 23-ce. Dakle, rjeenje bi bilo 2
otvorena, pa ako ne bude dovoljan broj
ponuda, onda pregovaraki postupak. Sa
aspekta ZJN teko je vidjeti drugo rjeenje.
Pravo na koritenje licence

PITANJE: Ugovorni organ treba nabaviti
dodatne licence za tano odreeni

softverski paket. Da li je u tom sluaju
dozvoljeno navesti ime proizvoaa i ako
ne, na koji nain rjeiti problem obzirom
da dodatne licence, npr. ekvivalentnog
softvera, uope ne radi sa postojeim
rjeenjem koje se nadograuje.
ODGOVOR: Pa ugovorni organ i ne moe,

koliko nam je poznato, nego traiti dodatne
licence za softverski paket koji mu treba
i kompatibilan je sa postojeim. Prema
dostupnim nam informacijama, iako to
moda nije u skladu sa lanom 14. ZJN,
ugovorni organi su tako nabavljali licence
i postupci im nisu padali pred UR-om,
jer se radi o vrlo specifinom predmetu
nabavke gdje zbog autorskih prava i prirode
predmeta nabavke nije mogue drugaije
postupiti.
ugovornom organu?
Nabavka goriva ispod 50.000 KM
ODGOVOR: U svakom slaju da, pogotovu
PITANJE: Koji postupka se preporuuje

kod nabavke goriva vrijednosti ispod
50.000 KM za godinu dana? I zato?
ako se radi o robama koje se u kontinuitetu

ponavljaju.
Dobra
strana
okvirnog
sporazuma je to se definiu okvirne koliine
i nema obavezujui karakter da se moraju
kupiti kao to je sluaj sa ugovorom.
ODGOVOR: Ako govorimo o vrijednosnom
Preferencijalni tretman
razredu onda se bez problema moe provesti

konkurentski zahtjev. Meutim poto se radi
o gorivu kao specifinoj vrsti roba ija se
cijena esto mjenja preporuuje se otvoreni
postupak
sa
predvianjem
okvirnog
sporazuma i definisanjem cjenovne formule
kako bi se znala pravila za promjenu cijena.
Prednost otvorenog postupka je okvirni
sporazum sa okvirnim koliinama gdje bi
se trebalo u okviru tenderske dokumentacije
definisati mehanizam priznavanja promjene
cijena to obezbjeuje objektivnost ugovora
i njegove realizacije.
Zahtijev za posjedovanje maina,

opreme i koliine
PITANJE: U kojem sluaju ugovorni
organ moe kod tehnike opremljenosti
zahtijevati da ponua mora imati u
vlasnitvu opremu i maine, navede broj
maina i opreme i koliine?
ODGOVOR: Za sve ozbiljnije postupke javne
nabavke ugovorni organ moe zahtjevati

dokazivanje tehnike kvalifikovanosti i
opremljenosti s tim to navedeni zahtjevi
moraju biti objektivni i srazmjerni predmetu
nabavke, odnosno nesmiju biti postavljeni
tako da favorizuju odreene ponuae.
Uslov za strunim osobljem
PITANJE:
Da li se preferencijalni
tretman boduje (tj. cjena umanjena 5%)
pri vrednovanju ponuda obzirom da
Vjee ministara nije donijelo Odluku o
preferencijalnom tretmanu za 2013. god.
(s aspekta ponuaa koji nisu dokazali
preferencijalni tretman).
ODGOVOR: Obzirom da nije donesena
Odluka VM o obaveznom koritenju

preferencijalnog tretmana domaeg u 2013.
godini, na dispoziciji ugovornog organa je
da li e predviditi preferencijalni tretman
ili ne. Ukoliko ga predvidi, duan je u
svrhu poreenja ponuda umanjiti ponudu
ponuaa koji je dostavio validan dokaz.
(Ugovorni organ sam predvia kojim
e se dokumentom dokazivati uivanje
preferencijalnog tretmana i taj dokaz mora
biti jasan i objektivan.). Preferencijalni
tretman se ne primjenjuje na proizvode,
usluge i radove koji potiu iz zemalja
podpisnica CEFTE.
Kriteriji vrednovanja kod osiguranja

zaposlenika
PITANJE:
Kako ispravno postaviti

kriterije vrednovanja (ocjenjivanje ponuda
kod osiguranja uposlenika (premija
osiguranja ili osigurana suma)?
PITANJE: Isto pitanje se odnosi i na ODGOVOR: Najbolje bi bilo definisati

tehniku osposobljenost, pa navede broj
ininjera, elektromainske, graevinske
itd. struke?
ODGOVOR: Za sve ozbiljnije postupke javne

nabavke ugovorni organ moe zahtjevati
dokazivanje tehnike kvalifikovanosti i
opremljenosti s tim to navedeni zahtjevi
moraju biti objektivni i srazmjerni predmetu
nabavke, odnosno nesmiju biti postavljeni
tako da favorizuju odreene ponuae.
Okvirni sporazum
PITANJE:
Zakljuivanje
okvirnog
sporazuma na period od 2 godine (da ili
ne). Rije je o budetskom korisniku kao
premiju osiguranja za sve kategorije i birati

prema kriteriju osigurane sume, pa birati
ponudu koja je najnia po osiguranoj sumi.
Moramo napomenuti i da kontra postupak
ne prestavlja proceduralnu greku, ali
ugovaranje prema osiguranoj sumi se
pokazalo kao ekonominije.
Odgovor na prigovor i rok za albu

PITANJE: Molim vas da mi objasnite u
kakvoj su vezi rok od 15 dana od dostave

obavjesti ako sklapanje Ugovora i rokom
za prigovor, odgovor na prigovor i rok za
albu? Odnosno, ukoliko se u prigovoru
ponuaa trai uvid u ponudu ponuaa
od kada ponuau, koji je uloio prigovor,
tee rok za novi prigovor (nakon to je
izvrio uvid u ponudu ponuaa)?
neprihvatljiva i nekvalifikovana.
Isunjavanju uslova (dokaza) o

ODGOVOR: Rok za prigovor je rok definisan uspjeno obavljenom poslu
Zakonom i on je ogranien na 5 dana od
dana saznanja za povredu poinjenu u
postupku javne nabavke. Rok od 15 dana
zabrane podpisivanja ugovora je objektivni
rok koji je definisan kako bi se do zakljuenja
ugovora odklonila svaka sumnja u postojanje
prigovora i albi. Rok za prigovor u sluaju
uvida u dokumentaciju po novom stavu
Suda BiH tee od dana uvida.
Uslovi za ispunjenje zahtjeva za vie

ponuda
PITANJE:
Na predavanju sam uo
konstataciju da u okvirnom postupku,
ukoliko doi 1 ili 2 ponude, da se isti
ponude otvore i uradi evaluacija za njih. Je
li to javno otvaranje ponuda u prisutnosti
ponuaa? S obzirom da smo do sada
neotvorene ponude vraali ponuaima i
ponavljali postupak?
ODGOVOR: Kada su pristigle 1 ili 2 ponude
na ugovornom organu je da se opredjeli dali

da ide u dalju evaluaciju i izbor dobavljaa.
Opti stav, a i stav Suda BiH je da ako je bio
otvoreni postupak, ako je vie ponuaa
preuzelo TD, ako nije bilo albi na TD, ako
ponuda u potpunosti odgovara ugovornom
organu i u okviru je budeta nema smetnji
za izbor dobavljaa na manje od tri ponude.
Donoenje odluke o vrsti postupka

PITANJE: ta je presudno kod donoenja
odluke o vrsti postupka JN.
ODGOVOR: prvom redu presudna je
vrijednost nabavke, jer se postupci vode

shodno
definisanim
vrijednostnim
razredima, a pri izboru postupka neophodno
je takoe voditi rauna o naelima ZJN.
Kako postupiti kog formalnih

nedostataka
PITANJE: Kako postupati kod formalni
nedostataka (npr. neovjerene kopije
dokumentacije iz l. 23 ZJN i sumljive
kopije dokumentacije (nije orginalna).
ODGOVOR: Ugovorni organ je duan da
se doslovno pridrava TD i definisanih

uslova, tako da kod bilo kakvih nedostataka
dokumentacije, izostanak ovjere, izostatak
dokumenta, i drugih zahtjeva propisanih
Zakonom i TD ponuda se mora odbaciti kao
PITANJE: Da li se kao dokaz moe
prihvatiti potvrda o uspjeno obavljenom

poslu izdatu od pravnih lica (firma-firmi)?
ODGOVOR: Ovo priznavanje zavisi od
definisanja uslova i naina dokazivanj u

TD. Da bi bili validni dokazi za uspjenu
saradnju, neophodno je da se precizno
definiu dokumenti koji je dokazuju.
Zato po ovom pitanju savjetujemo dokaze
u vidu prijemnica, dostavnica i ostale
dokumentacije koja prati isporuku. Naalos,t
potvrda o uspjenoj saradnji u smislu od
koga je izdata nije definisana zakonski,
tako da ostaje na ugovornom organu da
visprenonju i profesionalnim odnosom
definie i usmjeri na ozbiljne dokaze.
Odgovare pripremio: Dragan

Vukajlovi, dipl.ecc
JAVNE USTANOVE I
JAVNA PREDUZEA
PITANJA I ODGOVORI
Ko sve ima pravo formirati javnu
ustanovu
PITANJE: Kako se stie pravni osnov za
formiranje ili osnivanje javne ustanove?

Drugim rijeima, ko sve ima pravo firmirati
javnu ustanovu, da li javnu ustanovu
moe formirati pravno lice (privatno),
nekolicina graana koji su zainteresirani
za takav oblik osnivanja (udruivanja) radi
ostvarenja odreenog javnog interesa, npr.
briga o starim osobama (osnivanje doma
za stare osobe)?
ODGOVOR:
Javne ustanove i javna

preduzea su pravna lica koja osniva organ
javne vlasti radi zadovoljavanja odreenih
javnih potreba graana na odreenoj
teritoriji, odnosno obavljanje javne slube.
Pod javnom slubom podrazumijeva se
trajno i nesmetano obavljanje djelatnosti
u javnom interesu Federacije Bosne i
Hercegovine, kantona, opine ili grada.1
Ustanove se osnivaju za obavljanje djelatnosti
obrazovanja, nauke, kulture, fizike kulture,
zdravstva, djeije zatite, socijalne zatite,
socijalne sigurnosti i drugih djelatnosti
utvrenih zakonom, ako cilj obavljanja
djelatnosti nije sticanje dobiti. 2
Ustanovu moe osnovati domae, odnosno
strano pravno i fiziko lice u svim oblicima
svojine.3
Za obavljanje javne slube osniva se javna
ustanova, a mogu je osnovati Parlamentarna
skuptina
Federacije
BiH,
skuptina
kantona, opinsko, odnosno gradsko vijee i
vjerska zajednica, samostalno ili sa drugim
pravnim, odnosno fizikim licem, kada
Parlament, nadlena skuptina, odnosno
vijee ocijene da za njeno osnivanje postoji
javni interes.4
Ustanova, odnosno javna ustanova ima
svojstvo pravnog lica.5
U skladu s osnivakim aktom, javna ustanova
stie sredstva za rad iz sredstava osnivaa
- budeta Federacije BiH, kantona, opine,
odnosno grada, sredstava fonda, od naknade
za obavljanje intelektualnih, obrazovnih,
1 lan 3. stav 2. Zakona o ustanovama (Slubeni
glasnik RBiH, br. 6/92, 8/93 i 13/94)
2 lan 1. Zakona o ustanovama
5 lan 1. stav 2. Zakona o ustanovama
kulturnih, zdravstvenih i drugih usluga, od

linog uea korisnika usluga, prodajom
materijalnih dobara, iz drugih izvora, pod
uslovima odreenim zakonom ili aktom o
osnivanju ustanove, a viak prihoda nad
rashodima koristi za obnavljanje i razvoj
djelatnosti, ako aktom o osnivanju nije
drukije odreeno.6
Ustanova je odgovorna za svoje obaveze
sredstvima sa kojima raspolae, a osniva je
supsidijarno odgovoran za obaveze ustanove,
ako zakonom nije drukije odreeno. Kad
je osniva odgovoran za obaveze ustanove,
duan je da:
pokrije viak rashoda nad prihodima
ustanove, u roku od 60 dana od dana
usvajanja godinjeg obrauna,
razrijei predsjednika i lanove upravnog
odbora, ako je ustanova za dvije
uzastopne godine u godinjem obraunu
iskazala viak rashoda nad prihodina, a
upravni odbor je duan u tom sluaju da
razrijei direktora ustanove.7
Osniva javne ustanove imenuje i razrjeava
upravni i nadzorni odbor javne ustanove,
u skladu sa zakonom i osnivakim aktom,
a upravni odbor imenuje direktora javne
ustanove, uz saglasnost osnivaa, u skladu
sa zakonom.8 Osniva vri nadzor nad radom
ustanove, ako je to odreeno osnivakim
aktom, a nadzor nad strunim radom javne
ustanove vri organ odreen zakonom.9
Status javnog preduzea

PITANJE:
Radim u jednom javnom

preduzeu iz oblasti komunalnih usluga na
nivou opine. Djelujemo u skladu sa javnim
interesom ali se na nas odnose Zakon o
privrednim drutvima i Zakon o javnim
preduzeima, to znai da poslujemo kao
i svako drugo privatno preduzee. Opina
nas ne finansira iz budeta da bismo bili
konkurentni privatnim firmama (nelojalna
konkurencija), ali nam zato ograniava
poslovanje imenovanjem upravnih organa
i direktora. Na osniva nema program iz
kojeg bi se vidjelo to to oekuje od nas na
godinjem nivou, ali zato trai izvjetaj. Za
nas se kae da upravljamo javnim dobrom
javnim sredstvima (novcem, sredstvima
za rad i naom imovinom) koje smo mi
svojim radom stekli, kao i svako drugo
privatno preduzee, jo nas ograniava sa
cijenama. Ko moe biti dioniar u javnom
preduzeu?
6 l. 39. i 40. Zakona o ustanovama
8 l. 25, 26, 29, 33. i 34. Zakona o ustanovama
9 l. 42. i 45. Zakona o ustanovama.
ODGOVOR: Javno preduzee je pravno lice koje je upisano u sudski
registar kao privredno drutvo i koje obavlja djelatnost od javnog

drutvenog interesa u oblastima: energetike, komunikacija, komunalnih
djelatnosti, upravljanja javnim dobrima i drugim djelatnostima od
javnog drutvenog interesa ili pravno lice definisano kao javno preduzee
posebnim propisom. Djelatnosti od javnog drutvenog interesa utvruju
opina, kanton i Federacija Bosne i Hercegovine, svako u okviru svojih
nadlenosti.10 Javna preduzea mogu se organizirati u obliku dionikog
drutva ili drutva s ogranienom odgovornou, to znai da se na javna
preduzea primjenjuje Zakon o privrednim drutvima.11
Saglasno Zakonu o stvarnim pravima,12 javna dobra su stvari koje su po
zakonu namijenjene da slue svima pod jednakim uvjetima, kao to su:
javni putevi, ulice, trgovi i sl.
O javnim dobrima vodi brigu i njima upravlja i za to odgovara odreeni
subjekt javnog prava (Federacija, kanton, grad ili opina), to se odreuje
posebnim zakonom. Posebnim zakonom se ureuje stjecanje svojstva
javnog dobra, kao i prestanak tog svojstva, te nain upisa ovih dobara u
zemljine knjige.
Javno preduzee mogu osnovati Federacija Bosne i Hercegovine, kanton,
opina i grad. Organi javnog preduzea su:13
skuptina,
nadzorni odbor,
uprava (menadment), kao organi upravljanja, i
odbor za reviziju.
Zakonom o javnim preduzeima u Federaciji Bosne i Hercegovinepropisano
je da skuptina javnog preduzea podnosi opinskom vijeu, skuptini
kantona, odnosno Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine izvjetaje
o radu i poslovanju javnih preduzea najmanje jednom godinje.14
Prava i obaveze zaposlenika u javnim ustanovama i preduzeima

PITANJE: Koja su prava i obaveze zaposlenika u javnim ustanovama
i javnim preduzeima? Na koji se to zakon referira ova oblast?
ODGOVOR: Radnici ostvaruju svoja prava u javnoj ustanovi u skladu sa
zakonom, kolektivnim ugovorom i pravilima javne ustanove.15

Kad je rije o pravima i obavezama iz radnog odnosa, na zaposlenike u
javnoj ustanovi primjenjuju se Zakon o radu16, kao opti propis, i zakoni
kojima se regulie oblast djelatnosti javne ustanove,17 opti i granski,
odnosno kantonalni kolektivni ugovori18 i pravila javne ustanove, kao
osnovni opti akt javne ustanove, uz koji javna ustanova moe imati i druge
opte akte, u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom i pravilima.19
10 Zakon o javnim preduzeima u Federaciji Bosne i Hercegovine(Slubene novine Federacije
BiH, br. 8/05, 10/06 - Ispravka, 81/08, 22/09 i 109/12)
11 Zakon o privrednim drutvima (Slubene novine Federacije BiH, br. 23/99, 45/00, 2/02, 6/02 Ispravka, 29/03, 68/07, 91/07, 84/08, 88/08 - Ispravka, 7/09, 63/10 i 75/13)
12 lan 7. Zakona o stvarnim pravima (Slubene novine Federacije BiH, broj 66/13)
13 lan 5. Zakona o javnim preduzeima u Federaciji Bosne i Hercegovine
14 lan 6. stav (2) Zakona o javnim preduzeima u Federaciji Bosne i Hercegovine
16 Zakon o radu (Slubene novine Federacije BiH, br. 43/99, 32/00 i 29/03)
17 Npr. Zakon o srednjem obrazovanju (Slubene novine Kantona Sarajevo, br. 23/10 i 32/10)
18 Opti kolektivni ugovor za teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine (Slubene novine Federacije BiH, br. 54/05 i 62/08); Kolektivni ugovor o pravima i obavezama zaposlenika u oblasti
zdravstva (Slubene novine Federacije BiH, broj 61/07); Kolektivni ugovor za djelatnost srednjeg
obrazovanja u Kantonu Sarajevo (Slubene novine Kantona Sarajevo, broj 30/08)
Utvrivanje plata i naknada
zaposlenika u javnim preduzeima i
ustanovama
PITANJE:
Kako se utvruju plate

i
naknada
zaposlenika
u
javnim
preduzeima i ustanovama? Koji su to sve
kolektivni ugovori koji se trebaju potovati
kod utvrivanja plata i naknada?
ODGOVOR: Zaposlenicima javne ustanove
i javnog preduzea plae i naknade utvruju

se ugovorom o radu, u skladu sa kolektivnim
ugovorom i pravilnikom o radu. Saglasnost
Samostalnog sindikata dravnih slubenika
i namjetenika u organima uprave, sudske
vlasti i javnim ustanovama u Federaciji BiH
pribavljena je na visinu plaa i naknada, pri
emu je zanemaren pravni aspekt, odnosno
pravni osnov da se ova pitanja reguliu
zakonom, a ne kolektivnim ugovorom ili
pravilnikom javne ustanove.
ODGOVOR: Ovi propisi su u nadlenosti
Federacije BiH, a da li se razmilja o nainu

organizacije kao u tokholmu nije nam
poznato. Prema sadanjim propisima, o
nainu organizacije javnih preduzea i
javnih ustanova, koje su samostalne, a
na zaposlenike se primjenjuje Zakona o
radu, neposredna odgovornost direktora
osnivau, odnosno Vladi nije mogua. Pored
ovih, i drugi federalni zakoni (o organizaciji
organa uprave, o sukobu interesa i dr.)
sadre odredbe koje onemoguavaju vladi,
odnosno osnivau neposredan uticaj na
javna preduzea, odnosno javne ustanove.
Odgovore pripremila:
Ljiljana ehaji, dipl. iur.
Sistematizacija radnih mjesta u

ustanovama
PITANJE: Ko utvruje sistematizaciju
radnih mjesta u ustanovama? Da li to

utvruje osniva ili organi ustanove?
Ovo pitam radi toga to osniva (izabrani
funkcioneri) svako malo trai da zaposlimo
jednog, dva ili u nekim drugim ustanovama
i vie radnika. Za neke obezbijede sredstva
iz budeta, ali najee za prvu godinu,
a poslije se mi snalazimo kako znamo i
umijemo.
ODGOVOR:
Unutranju organizaciju i
sistematizaciju poslova u ustanovi predlae
direktor ustanove, a donosi upravni odbor
ustanove,20 a ne osniva.
Vlada kao upravni odbor

PITANJE: Da li je mogue razmiljati da u
budunosti kod izmjena zakona o javnim

preduzeima i ustanovama, ako je npr.
vlada kantona osniva, da ona direktno
bude upravni odbor i da vladi direktor
polae raun, a zaposlenici u javnim
preduzeima i ustanova budu zaposlenici
Kantona. Zaposlenici gradskog saobraaja
u tokholmu su zaposlenici tog grada.
Na taj nain bismo smanjili trokove
za upravne i nadzorne odbore (ured za
reviziju bi vrio nadzor nad poslovanjem
kao to to vri reviziju rada ministarstava
u Vladi kantona)? Zagreb je napravio neto
slino.
20 lan 32.stav 2.Zakona o ustanovama
Va
poslovni
vodi!

PS2 2015

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

PS2 2015

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

SADRAJ

PRESTANAK RADNOG ODNOSA

PRESTANAK RADNOG ODNOSA U

BRAK I UPIS ZAKLJUENJA

ZATITA ZAPOSLENIKA PRIVREMENO NESPOSOBNIH ZA RAD

PRAVO NA ODMOR I ODSUSTVO

PRAVNI IZVORI I MEUNARODNE

BORAVAK I RAD STRANIH

ZNAAJ PLANIRANJA U OBLASTI

JAVNA PREDUZEA I USTANOVE

Refam creative solutions REC doo

mr. Fadil ero

tamparija Fojnica, Fojnica

4 PRAVNI SAVJETNIK FEBRUAR 2014 BROJ 2

Od samog poetka svog rada REC

REC d.o.o. organizuje:

Dana Kadribegovi, dipl. iur

Ministarstvo za rad i socijalnu politiku Vlade FBiH

Daje se uvid u prestanak ugovora o radu na osnovu navrenih godina ivota,

1. Konvencija broj 158 o prestanku radnog odnosa

b) funkcija radnikog predstavnika, odnosno sadanje ili ranije istupanje

c) podnoenje albe ili uee u postupku protiv poslodavca zbog navodnog

krenja zakona ili propisa ili obraanje nadlenim administrativnim

b) davanja iz osiguranja za sluaj nezaposlenosti ili pomo nezaposlenim

osobama ili na neka druga davanja iz socijalnog osiguranja, kao to su

2. Prestanak radnog odnosa sa posebnim osvrtom na lan 86.

4. Pravo na godinji odmor u godini kada zaposlenik

obavezan koristiti u trajanju od najmanje

Kada nastaje prestanak radnog odnosa u sluaju vika radnika?

BROJ 2 FEBRUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 13

14 PRAVNI SAVJETNIK FEBRUAR 2014 BROJ 2

Meu kriterijima za utvrivanje vika ne mogu se nai sljedei razlozi:

Mjere koje poslodavac moe poduzeti da bi ublaio posljedice

5. Dijeljenje radnog mjesta (job sharing) - slino skraivanju radnog

vremena, sa tim da posao jednog radnog mjesta umjesto da obavlja

6. Stimuliranje dobrovoljnog odlaska - obino je povezano sa visokim

otpremninama koje omoguavaju otputenom samozapoljavanje ili

7. Stimulisanje ranijeg umirovljenja.

vika zaposlenika. Polazi se od toga da viak zaposlenika predstavlja

Kada se propisi ne primjenjuju

Prava radnika u sluaju otkaza zbog vika radnika

Zbrinjavanje zaposlenika koji su u procesu steaja,

Finansijski okvir za provoenje programa

1. Izdvajanjem 20% od ukupnih sredstava ostvarenih po osnovu

doprinosa za zapoljavanje koja pripadaju kantonalnim slubama,

Utvrivanje broja zaposlenika koji ostaju bez posla po jednom

likvidator kantonalnoj slubi dostavlja spisak zaposlenika koji su

1. utvreni viak zaposlenih,

1. Uplata dospjelih a neuplaenih doprinosa za penzijsko i invalidsko

osiguranje u cilju povezivanja staa osiguranja, ako to nije u mogunosti

BROJ 2 FEBRUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 17

U zakonodavstvu Federacije Bosne i Hercegovine, zatita zaposlenika

18 PRAVNI SAVJETNIK FEBRUAR 2014 BROJ 2

20 PRAVNI SAVJETNIK FEBRUAR 2014 BROJ 2

BROJ 2 FEBRUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 21

Struno obrazovanje, osposobljavanje ili

22 PRAVNI SAVJETNIK FEBRUAR 2014 BROJ 2

Otkaz ugovora o radu uz ponudu zakljuivanja ugovora o radu

Trajanje otkaznog roka

24 PRAVNI SAVJETNIK FEBRUAR 2014 BROJ 2

Pravo na zapoljavanje, u smislu ovog zakona, ima lice s

Olakice i obaveze pri zapoljavanju lica s invaliditetom

26 PRAVNI SAVJETNIK FEBRUAR 2014 BROJ 2