IZVORI RADNOG PRAVA

HETERONOMNI
(državni)
DOMAĆI
AUTONOMNI
IZVORI (profesionalni)
RADNOG
PRAVA GLOBALNI
MEĐUNARODNI REGIONALNI

BILATERALNE
 MEĐUNARODNI IZVORI RADNOG PRAVA (1)

GLOBALNI IZVORI

Akti univerzalnog kapaciteta koje donose svjetske međunarodne organizacije

kao što su

 ORGANIZACIJA UJEDINJENIH NARODA (OUN)

 MEĐUNARODNA ORGANIZACIJA RADA (MOR)

  ORGANIZACIJA UJEDINJENIH NARODA (OUN)

 Osnovana je temeljem Povelje ujedinjenih naroda 26. lipnja 1945. godine u San Franciscu – stupila na snagu 24. listopada 1945.
godine – nasljednik Društva (Lige) naroda
 Povelja je postavila osnovu za kodifikaciju te razvoj međunarodnog prava
 Sastavni dio Povelje – Statut međunarodnog suda pravde u Haagu
 Sjedište u New Yorku

 Glavni organi OUN-a

 Generalna skupština (Opća konferencija - sve države članice s jednim pravom glasa)
 Vijeće sigurnosti (5 stalnih članica s pravom veta -SAD, UK, Francuska, Rusija i Kina; 10 nestalnih – na 2 godine po regionalnom
načelu)
 Ekonomsko i socijalno vijeće (ECOSOC)
- najvažniji organ za područje rada i socijalnog osiguranja s osnovnom zadaćom da daje preporuke, usmjerava i
koordinira rad specijaliziranih organizacija kao što su Međunarodna organizacija rada, Svjetska zdravstvena organizacija,
Organizacija za prosvjetu znanosti i kulturu
- priprema i nacrte konvencija te saziva međunarodne konferencije
 Skrbničko vijeće – nije više djelatno
 Međunarodni sud pravde (Haag; 15 sudaca na 9 godina)
 Tajništvo
 Najvažniji akt koji je donijela OUN

 Opća deklaracija o pravima čovjeka – usvojena na sjednici Generalne skupštine 10. prosinca 1948. godine
 U okviru čitavog korpusa ljudskih prava, naročito se ističu:
- pravo na rad i slobodu izbora zanimanja
- zabrana ropstva
- pravo na zadovoljavajuće uvjete rada i zaštitu na radu
- pravo na jednaku plaću za jednak rad
- pravo na sindikalno udruživanje i djelovanje
- pravo na plaćeni dopust
- pravo na ograničeno radno vrijeme
- pravo na odmore
- pravo na osiguranje za slučaj bolesti, invalidnosti, nezaposlenosti i dr.

 Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima

 usvojen na sjednici Generalne skupštine 16. prosinca 1966. godine – stupio na snagu 3. siječnja 1976. godine
 U III. Dijelu Pakta nalaze se odredbe kojima se jamče:
- pravo na rad, slobodu izbora i očuvanje uposlenja
- pravo na pravedne i povoljne uvjete rada koji uključuju naknadu kao minimum svim radnicima, pravo na pravednu plaću
i jednaku naknadu za rad jednake vrijednosti i jednake mogućnosti napredovanja muškaraca i žena, pristojan život za radnike i
članove njihovih obitelji
  MEĐUNARODNA ORGANIZACIJA RADA (MOR)

 Osnovana 1919. godine u Parizu kao specijalizirana organizacija u sastavu Društva naroda – sve članice Društva naroda bile su i
članice MOR-a na što ih je obvezivao Ugovor o miru

 Organizacijsko ustrojstvo MOR-a

 Opća konferencija rada

 Upravno vijeće
 Međunarodni ured rada
 Generalni direktor međunarodnog ureda rada
 Opća konferencija rada – zakonodavno tijelo organizacije

• Generalna skupština sastavljena od četiri predstavnika svake države članice – dva vladina predstavnika, jedan predstavnik poslodavaca i jedan
predstavnik radnika iz svake države članice (TRIPARTITAN SUSTAV)
• Vrhovni organ organizacije – donosi konvencije i preporuke, odlučuje o prijemu novih članica Organizacije, utvrđuje proračun i dr.

 Upravno vijeće

• Izvršni organ MOR-a – osnovna zadaća koordiniranje radom svih organa i izvršavanja svih djelatnosti iz nadležnosti MOR-a
• Brine o izvršavanju odluka Konferencije; Obavlja stalnu kontrolu nad radom Ureda; Bira glavnog direktora MOR-a
• Raspravlja, usvaja i podnosi Konferenciji na usvajanje dvogodišnji program rada i proračun MOR-a
• Razdioba mjesta temeljem Geografskih regija (Afrika, Amerika, Arapske države, Azija i Pacifik, Europa i Središnja Azija) – br. predstavnika regije = broj
članica unutar regije, broj stanovništva i ekonomskoj aktivnosti
• RH članica od 2000 godine

 Međunarodni ured za rad

• Stalno tajništvo MOR-a – na čelu glavni direktor (tajnik)

• Sjedište u Ženevi – mreža podružnica osnovana u različitim dijelovima svijeta
• U svom sastavu ima opće, stručne i tehničke službe – koncentrirane u veće organizacijske jedinice (odjele)- ukupno 11
• Bavi se stručnim i znanstvenim radom – Konferencija i Upravno vijeće održavaju odnose s državama članicama

 Generalni direktor Međunarodnog ureda rada

• Nalazi se na čelu Ureda; postavlja osoblje Ureda i odgovoran je za njegov rad

• Prima izvješća vlada država članica koje su ratificirale konvencije i sastavlja sažetak koji dostavlja Konferenciji
Djelatnost MOR-a usmjerena je na tri skupine:

 Normativna djelatnost – donošenje konvencija i preporuka

 Tehnička djelatnost – provođenje konvencija
 Znanstvena djelatnost – stručna i znanstvena istraživanja koja će biti predmet reguliranja određenih konvencija ili
preporuka

 MOR ima Ustav kojim su utvrđeni osnovni ciljevi i zadaci, a koji se prvenstveno ogledaju u proučavanju i
poboljšanju radnih i socijalnih prava univerzalnog karaktera

 MOR putem svojih preporuka i konvencija nastoji usmjeravati radnu i socijalnu politiku na međunarodnoj razini u
skladu s načelima socijalne pravde
Države članice MOR-a obvezne su:

 Usvojene konvencije odnosno preporuke podnijeti svom zakonodavnom tijelu radi razmatranja i poduzimanja drugih mjera
(obveza postoji i za države članice koje su na Konferenciji glasale protiv)

 Konvencija se u pravilu mora prihvatiti u cijelosti – nisu dopuštene izmijene ili dopune njenog sadržaja

 Države koje su ratificirale konvenciju – pridržavanje i strogo primjenjivanje konvencije

Kontrola provedbe konvencija MOR-a putem dvije vrste nadzora:

 Obveza države članice o izvješćivanju o primjeni ratificiranih konvencija – periodičnu i sustavnu reviziju relevantnog
nacionalnog zakona i prakse – utvrđuje se stupanj suglasnosti nacionalnog zakonodavstva s konvencijama

 Kroz ispitivanje navoda (iz predstavki i žalbi) da odnosna država nije osigurala djelotvornu provedbu odredbi neke konvencije
koju je ratificirala – svrha ispitivanja je da se nađu rješenja za opće situacije, tj. Za tvrdnju kako zakoni i praksa određene
države odstupaju od rješenja predviđenog ratificiranom konvencijom
 Republika Hrvatska postala je članicom MOR-a 06. kolovoza 1992. godine

 Prihvatila je i ugradila u svoje nacionalno zakonodavstvo standarde koje sadrže konvencije – naročito ističući:

 Konvencije o osnovnim ljudskim pravima

- pravo na rad
- pravo na slobodu izbora zanimanja
- pravo na udruživanje i kolektivno pregovaranje
- pravo na štrajk
REGIONALNI IZVORI

Odnose se na države koje pripadaju određenim regionalnim asocijacijama

 DOMAĆI (UNUTRAŠNJI) IZVORI RADNOG PRAVA

AUTONOMNI
HETERONOMNI
(profesionalni)
(državni)
NEDRŽAVNI

1. USTAV
(opći pravni akt najjače snage)
1. KOLEKTIVNI UGOVORI
2. ZAKONI
2. PRAVILNICI O RADU
(Za područje radnog prava osnovni je Zakon o radu
(NN br. 93/14, 127/17, 98/19) i drugi radno-pravni
zakoni)
3. DRUGI OPĆI AKTI I INDVIDUALNI
UGOVORI (ugovori o radu)

3. PODZAKONSKI AKTI

4. PODZAKONSKI OPĆENORMATIVNI
AKTI
 DRŽAVNI IZVORI RADNOG PRAVA

1. USTAV
Za radno pravo su posebno važne slijedeće odredbe Ustava RH:

• Poduzetnička i tržišna sloboda temelj su gospodarskog ustroja Republike Hrvatske. Država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj
na tržištu. Zabranjena je zlouporaba monopolskog položaja određenog zakonom.

• Svatko ima pravo na rad i slobodu rada. Svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno
mjesto i dužnost.

• Svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život. Najduže radno vrijeme određuje se zakonom.
Svaki zaposleni ima pravo na tjedni odmor i plaćeni godišnji odmor i ovih se prava ne može odreći. Zaposleni mogu imati, u skladu sa zakonom,
udjela pri odlučivanju u poduzeću.

• Pravo zaposlenih i članova njihovih obitelji na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje uređuje se zakonom i kolektivnim ugovorom.

• Radi zaštite svojih gospodarskih i socijalnih interesa, svi zaposleni imaju pravo osnivati sindikate i slobodno u njih stupati i iz njih istupati.
Poslodavci imaju pravo osnivati udruge i slobodno u njih stupati i iz njih istupati.

• Jamči se pravo na štrajk. U oružanim snagama, redarstvu, državnoj upravi i javnim službama određenima zakonom može se ograničiti pravo na
štrajk.

• Djeca ne mogu biti primljena na rad prije zakonom određene dobi niti smiju biti prisiljavana na rad koji štetno utječe na njihovo zdravlje ili
ćudoređe, niti im se takav rad smije dopustiti. Mladež, majke i osobe s invaliditetom imaju pravo na osobitu zaštitu na radu.
 NEDRŽAVNI IZVORI RADNOG PRAVA

1. KOLEKTIVNI UGOVORI

 Ugovor između jednog ili više sindikata s jedne strane, i jednog ili više poslodavaca s druge strane, koji regulira prava i obveze sudionika (potpisnika)i
utvrđuje norme radnog prava

PREDMET I PRAVNA NARAV KOLEKTIVNOG UGOVORA

• Ogleda se u dvije vrste odredba: normativnopravne i obveznopravne odredbe

• Teorije o pravnoj naravi kolektivnog ugovora:
 Zastupnici ugovorne teorije – ističu ugovornu prirodu kolektivnih ugovora (s gledišta nastanka i forme ugovor)
 Zastupnici izvanugovorne teorije – ističu normativno djelovanje kolektivnog ugovora kao ključno za njegovu pravnu prirodu
 Zastupnici teorije dupliciteta (dvostrukosti) – mješovita pravna priroda kolektivnih ugovora

• Kolektivni ugovor kao atipični pravni akt – karakter određuje njegovu pravnu prirodu

 Riječ je o općem aktu koji djeluje erga omnes i to u mjeri u kojoj sadrži normativno pravne odredbe
• Normativno pravne odredbe kolektivnog ugovora utvrđuju prava, obveze i odgovornosti radnika i poslodavaca i odnose se na one koji nisu
neposredno sudjelovali u njegovom zaključivanju – prema njima se odredbe kolektivnog ugovora odnose kao i odredbe svakog propisa
(odredbe o zasnivanju radnog odnosa, odredbe o radnom vremenu, odmorima, dopustima, zaštiti i sigurnosti na radu, plaći i dodacima na
plaću, prestanku radnog odnosa, stručnom usavršavanju i dr.)

 Kolektivni ugovor sadrži i obveznopravne odredbe koje djeluju inter partes – utvrđuju se prava, obveze i odgovornosti onih subjekata koji su
zaključili kolektivni ugovor
• Kolektivni ugovor odnosi se kao i svaki drugi ugovor jer regulira međusobne odnose – odredbe o načinu pregovaranja, postupcima
sklapanja i mijenjanja kolektivnih ugovora, naknada štete zbog neizvršavanja kolektivnih ugovora, rješavanje kolektivnih sporova i dr.
Obilježja koja kolektivni ugovor čine različitim u odnosu na druge akte u hijerarhiji pravnih akata te mu daju individualnost i status
profesionalnog akta kojim se uređuju radni odnosi:

• Kolektivni ugovor je akt – ugovor, ugovor – propis, koji se donosi, odnosno zaključuje na osnovi izražene suglasnosti predstavnika dviju strana od
kojih je jedna predstavnik „rada”, a druga predstavnik kapitala (vlasnika)

• Kolektivni ugovor je izvandržavni (nedržavni), autonomni, profesionalni akt, zaključen između legitimnih i legalnih profesionalnih organizacija
(poslodavaca i sindikata)

• Kolektivni ugovor je akt koji se uvijek zaključuje u pisanoj formi

• Kolektivni ugovor je opći akt (propis, ugovor-zakon) koji sadrži opće norme na osnovi kojih se zaključuju individualni ugovori o radu (uvjeti rada i
zapošljavanje)

SUBJEKTI KOLEKTIVNOG UGOVORA

• Na strani poslodavca – jedan ili više poslodavaca, udruga poslodavaca ili udruga poslodavaca više razine
• Na strani radnika – sindikat ili udruga sindikata više razine
 PODRUČJE DJELOVANJA KOLEKTIVNOG UGOVORA

 Prema području djelovanja kolektivni ugovor može biti:

• Opći kolektivni ugovor – nacionalni – zaključuje se cijeli teritorij Republike / generalni - koji vrijedi za sve radnike ili poslodavce u Republici

• Posebni kolektivni ugovor – zaključuje se za posebno područje rada (djelatnost), za posebno područje (teritorij), za posebnu kategoriju poslodavca i
za posebnu kategoriju radnika

2. PRAVILNIK O RADU

 Jednostrani pravni akt poslodavca kojim poslodavac uređuje prava, obveze i odgovornosti iz radnog odnosa koja nisu uređena kolektivnim ugovorom
ili zakonom
 „Poslodavac koji zapošljava najmanje dvadeset radnika dužan je donijeti i objaviti pravilnik o radu kojim se uređuju plaće, organizacija rada, postupak
i mjere za zaštitu dostojanstva radnika te mjere zaštite od diskriminacije i druga pitanja važna za radnike zaposlene kod toga poslodavca, ako ta
pitanja nisu uređena kolektivnim ugovorom” (članak 26. ZOR-a)

 Poslodavac nema potpunu autonomiju volje prilikom donošenja Pravilnika o radu

• „O donošenju pravilnika o radu poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem, u slučaju, na način i pod uvjetima propisanim Zakonom”
(članak 27. ZOR-a)

3. DRUGI OPĆI AKTI I INDIVIDUALNI UGOVORI

 Drugi opći akti – pravilnici o sistematizaciji i unutrašnjoj organizaciji, pravilnici o plaćama, pravilnici o zaštiti na radu i dr.
 Individualni ugovori o radu – pojedinačni, a ne opći akti – djeluju samo prema osobama koje su ih sklopile
LITERATURA:

 Herman, V., Ćupurdija, M., Osnove radnog prava, Veleučilište „Lavoslav Ružička” u Vukovaru, Grafika d.o.o., Vukovar,
2011.

 Zakon o radu (Narodne novine, br. 93/14, 127/17, 98/19)