Devad Karahasan

ISTONI DIWAN
Predgovor: Muhamed Delilovi
AL-MUKAFFA
I_dio:_pisma
II_dio: pouke
Pria_o_Mutevekili_i_Zubeidu
Pouka_o_Gazvanu_i_slikanju
III_dio: dogaaji
AL-HALLAG
I_dio:_sumrak
II_dio:_dani
III_dio:_no
AT-TAWHIDI
I_dio:_bazar
II_dio:_tvrava
III_dio:_kua
Registar_imena_i_pojmova
Biografija
PREDGOVOR
U knjievni ivot Bosne i Hercegovine Devad Karahasanje uao na
"sporedna vrata", kao teatarski kritiar koji je uspio da vrlo brzo
skrene na sebe pozornost ire kulturne javnosti. Sa izrazitom
usmjerenou ka teoriji i preciznom primjenom strukturalistikih
postulata u analizi predstava on je po mnogo emu predstavljao krajem
sedamdesetih godina i novu i svjeu pojavu u na~oj teatrologiji. Rije
je prije svega o njegovom otrom suprotstavljanju do tada uobiajenom
kritikom modelu koji teatarsku predstavu interpretira iskljuivo iz
perspektive knjievnog dramskog djela. Karahasanov stav je od poetka
bio da teatru moramo pristupati kao specifinomjeziku, a predstavi kao
svojevrsnom autorskom govoru koji u tomjeziku participira. Shodno tome,
teatar se mora tretirati kao zasebna umjetnost a nikako kao
interpretaciia ili ak ilustracija knjievnog djela, makar se radilo i
o najveim imenima evropske dramske tradicije. Drugo, njegov angaman u
naem teatru (kao kritiara i kao dramaturga) pada u vrijeme izraenog
nekritikog oduevljavanja zakanjelirn talasom avangarde koja je u
tenji da porui mostove sa tradicijom nosila u sebi, prirodno, i
opasnost da izgubi prijeko potrebnu komunikativnost i dokine se u
proizvoljnosti. Karahasan je i u ovom pogledu odigrao znaajnu ulogu u
naoj kritici. Upravo zbog toga to je poao od teatra kao samosvojne
umjetnosti sloene semioloke strukture
;sj~; Tnogao pristati na proizvoljnost koja ne potuje
zal;,>!o>t;ojcrnosti to proir.iluze iz prirode scenskog,jezika. i ~~ko
ga je njegova metodoloka modernost i izbjega~..:mje svega to nije
imanentno samoj predstavi uputilo ~w~ ~~ov nain vrstim

aristotelovskim posW Iatima i to ~;e kao zadatom obrascu nego kao

modelu miljenja o t~:atru koji. se potvrdio u nizu kompleksnih uvida u
strukturu razliitih savremenih teatarskih oblika. Rezultat
Karahasanovog rada kao teatarskog kritiara je i knjiga "Kazalite i
kritika", objavljena 1980. godine.
Skreui pozornost na sebe kao na vrlo obra.zovanog i nadarenog
esejistu i kritiara, Devad Karah.asan je iste te godine iznenadio i
kritiare i itaoce knjigom pria "Kraljevske l.egende" kojomje odmah
zauzeo posebno mjesto u naoj savremenoj knjievnoj praksi. Njeaova
proza je svojom neobinou strukture, zanimljivou tema i prije svega
zrelou izraza odudarala od najveeg dijela bosanskohercegovake
produkcije. Prije svega, to su prie situirane u srednji vijek ali
nipoto nisu "historijska proza". Drugo, one su daleko odjednog
popularnog postupka u naoj novijoj knjievnosti kojim se idej-no
aktualizira prolost time to se "savremeni hroblemi" odijevaju u
"historijsko nxh.o". Drugim rijeiona., Karahasanova "srednjovjekovna"
proza nije ni u k.ojoj mjeri historijska proza: dogadaji i likovi iz
davne prc:u~losti upotrijebljeni su u njoj na apsolutno isti nain na
koji bi bili upotrijebljeni dogadaji i likovi iz nae svakodnevni~e.
"Osovina stvaralake opservacije", pisao jc; 'i~vrtko Kulenovi povodom
ove knjige, "nije socijalna ri:.go psiholoka, to jest oslanja se u
velikoj mjeri na ko;astante koje su u svim vremenima iste, pa joj nije
;ii loitno kako predstavlja ta vremena.
Karahasanov postupa.k rnogao bi se objasniti i na aiiicdei nain: on
nije pisac koji polazi od ideje i onda t;~,zga za analognom priom iz
prolosti (poput Mee Seli
movia, na primjer), nego kao autor koji je blizak drami i "dramskom
miljenju" on polazi od situacije a onda duboko psiholoki i
antropoloki sondira likove unutar zadatog situacionog okvira. Upravo
zbog toga, zbog vrste sloenosti na kojoj poivaju, Karahasanove prie
podrazumijevaju izvjesnu verbalnu glomaznost i njoj sukladan stepen
nekomunikativnosti. S druge strane Karahasan je "mitotvorac", dakle
pisac kojem nije stalo da "ivotnosti" konkretne slike nego do ope
matrice slika, pisac koji ne eli da epski iroko ispripovijeda dogadaj
nego da naraciju strukturira kao "vorove zbivanja". Pri tome se snano
osjea glas Karahasana teoretiara, nesumnjiva je njegova intelektualna
pretenzija, ali i sposobnost da se ona ostvari u diskursu koji ne
remeti i ne ide protiv knjievnog govora.
Medutim, dok je kod "mitotvoraca" u savremenoj literaturi, (Borhesa
prije svih, a zatim i kod ostalih pisaca tog tipa) psiholoka
motivacija potpuno potisnuta na raun "narativne motivacije", u
Karahasanovim priama osjeamo jednu elju (koja vjerovatno dolazi iz
visokih zahtjeva koje on sam kao teoretiar stavlja pred literaturu
uope) da se svaka stvar viestruko motivira, dakl.e i psiholoki i
socijalno i povijesno, a da se istovremeno ne narue pravila narativne
sintakse. To njegovim priama daje posebnu "teinu", ali i oduzima od
ljepote modela i "narativne geometrije". Utisak o intelektualnosti ove
proze zapravo ponajvie proizilazi iz literarne zrelosti s kojom su
"Kraljevske legende" napisane i visokog stepena zahtjevnosti kojeg
osjeamo u Karahasanovom odnosu prema svakoj svojoj reenici. "Samo po
izuzetku se dogada", veli Kulenovi u ve spomenutonu tekstu, "da nam
prva knjiga proze jednog autora donese sobom takvu stvaralaku zrelost,
takvo vladanje knjievnim zanatom u svim njegovim vidovima, kao to je
sluaj s "Kraljevskim legendama" Devada Karahasana.
Kompozicija cjeline, organizacije teksta, i naroito mogunosti jezika
za njega ne predstavljaju vie nikakvu tajnu, a po sposobnosti da
stilski izraz unutar reenice uini vrstim i zbijenim, i obogati

raznovrsnim simbolikim potencijalom, malo mu je koji i od naih

renomiranih pisaca ravan."
Za dati trenutak bosanskohercegovake knjievnosti Karahasanova proza
je odigrala jo jednu znaajnu ulogu. Naime, ona nije dolazila ni iz
ega "naeg", ni iz jednog prepoznatljivog lokaliteta gdje bi se
dijalekatski govor spretno proturio kao knjievna "autentinost". Njen
lokalitet uope nije prostorni nije etniki, nije folklorni, nego
vremenski: srednji vijek. Jedini dug koji je Karahasan morao platiti
ovom najirem "kulturolokom" lokaliziranju su dvije bitne medievalne
karakteristike: visok stepen simbolizacije i intelektualni naum koji
stoji iza pripovijedanja i daje izvjestan alegorijski ton priama. Ali
upravo stoga on je (ako ne prvi, ono sigurno najizrazitije) svojim
djelom onemoguio dalje rasprostiranje uvrijeene predstave o bosanskom
prostoru kao podneblju i prostoru proznih barbarogenija, predrasude
kojaje isuvie dugo zamjenjivala ozbiljan analitiki uvid u ovaj
segment nae knjievnosti, i to je jo znaajnije, uticala na njenu
produkciju. Jo sloenije, dublje i potpunije Devad Karahasan e ovo
potvrditi svojim romanom "Istoni diwan".
U meduvremenu, Karahasan se u knjievnom ivotu javio i kao dramatiar
i kao esejista, prije svega dramom "Kralju ipak ne svida se gluma" i
izvrsnom esejistikom knjigom "O jeziku i strahu".
Drama, tanije lakrdija "Kralju ipak ne svida se gluma" nastala je na
osnovu "Kraljevskih legendi" i na isti nain stoji po strani od
dominantnih dramskih oblika kod nas kao to njegove prie stoje spram
prozne produkcije. Ovo djelo jo vie potcrtava Karahasanovo "si
tuaciono polazite" jer je itav komad konstruiran kao "predstava u
predstavi", tavie, kao prava hamletovska "miolovka". Ali dok je u
ekspirovoj tragediji to samo dio, samo jedan (dodue vaan) element
siejnog sklopa koji treba da poslui kao zaokret u akcionom protoku
Hamletove unutranje drame i intelektualnog sazrijevanja, ovdje se ona
pojavljuje kao cjelovit dramski model koji je dodue u izvjesnom
dosluhu sa modernizmom Joneskovog i Direnmatovog tipa, ali koji
zadrava osobenosti Karahasanovog duhovnog pro ila iskazanog i u
"Kraljevskim Iegendama". Naime, ako i moe biti rijei o "novom
moralizmu" tako izraenom kod spomenutih autora, kod Karahasana se on
ne namee spolja, nego proistie kao prirodni atribut iz dramskog
svijeta kojeg je stvorio. To je moralizam likova koje on slobodno puta
da djeluju i govore, a oni to ine onako kako moraju, onako kako ih
spada po prirodi situacije u kojoj su se nali i po prirodi jednog
paralelnog svijeta koji nam otkriva i ovaj na u nizu verbalnih i
vizuelnih slika.
Karahasan nije pisac koji bi bez preispitivanja slijedio trend ili modu
u umjetnosti. Ma koliko se osjeao dramski modernizam u "Kralju...",
ova drama ipak odudara od zahtjeva modernog teatra koji tei
minimalizaciji verbalnog elementa. Ispunjavanje takvog zahtjeva za ovog
autora bi jednostavno bilo "premalo". Tano je da njegovi likovi mnogo
govore, ali za autora poput Karahasana koji svijetu pristupa
prvenstveno kao jezikoj stvarnosti dramska akcija je govorna akcija, a
egzistencijalna situacija verbalna slika.
Duboko uvjerenje da ovjek "jeziki stanuje" na Zemlji imanentno je
prisutno u svim Karahasanovim knjievnim djelima, ali je eksplicitno
esejistiki obrazloeno u knjizi "O jeziku i strahu". Kao to se iz
naslova da naslutiti prvi dio knjige govori ojeziku. Od teoretiara
strukturalistikog usmjerenja kakavje Karahasan ovakva;
tema je oekivana, kao to bi bilo sasvim prirodno da
se
ona obraduje kao niz naunih diskursa o odnosu opeg jeziekog sistema
i sivarnosti ili odnosu tog sistema pre- ma partikularnim govomim

injenicama (da se posluim

de Sosirovom terminologijom). Medutim,
umjesto toga
neoekivano nailazimo na naslove kakvi su Vrt, LaW
rint.
udnri.re. O~ledaln... Svaki od tih fcnomena u Karaha.sanovim analizama nenadno iskrsava prcd itaocem
osvijetljen
nekom novom bojom i sa nekim neobinim
znaenjima. To je jedna vrsta
"kose projckcije" u najboljem smislu te rijei, dakle onaj tip
tumaenja koji
nam razumijevanje neke stvari iznenada prenosi i u
podroja na koja nismo navikli dok mislimo o tim stvarima,
tumaenja koje nam iri razumijevanje slino krugovima I
na
vodi koji bi jo ponirali i u dubinu. Ali konaan cilj
svake od
analiza je uporedenje sa jezikom: zemaljski
vrt je govor, ogledalo
je govor, uvite je govor, lavirint
je govor. C~iji govor? Govor
jezika koji obuhvaa svijet
i obuhvaen je njim istovremeno.
Karahasanova koncentriranost na pitanje jezika nije
puko
predavanje strukturalizmu i njegovim postavkacna
iako ih
podrazumijeva. Ona zapravo proistie iz njegove
trajne (da li
dualistike?!) upuenosti na prostor izmedu
egzistencijalnog i
transcendenmog, izmedu stvoritelja i
stvorenog, prostor golem kao
svemir i malen kao vrh od igle. Tim prostorom protee sejezik kao
najmonije od svih oruja i najnevinije od svega to je ovjeku dato.
Ljudska je sudbina stoga prije svega oblik participiranja u
jeziku i Karahasanove analize idu za tim da upozore na beskrajne
promjene oblika i formi modaliteta govora. LJ svakom od tih
modaliteta on logiki
jasno i na izgled zaudujue dolazi do istog do tajne
dogadaja kojeg u jcziku prepoznajemo, a u stvamosti
slutimo kao tajnu dodira ovostranog i onostranog, ovoga
sada i ovdje i onoga tamo - vjcnog Drugog kqjem teimo.
Tako se jezik otkriva i kao mo i kao nemo. On je naprosto udovite
vee i od antikog minotaura Asteriona i od srednjovjckovnih davolajer
na oigled stapa supstanciju i tnaterijalni oblik a ne otkriva formulu
tog ina. lstovremeno je skrivajui i razobliujui, u sebi je
dvostruko bie na isti nain na koji je to i ovjek raspet izmedu elje
da sauva svoju potpunost i stalne udnje da bude neto drugo.
Prema ovako izloenom sadrzaju Karahasanove knjige mogao bi se stei
dojam da se radi o subjektivnoj projekciji ili ak rezimeu intimih
slutnji. Ali to bi bio potpuno pogrean sud jerje svaka od tema koje
opsjedaju ovog autora krajnje objektivizirana u interpretativnom
postupku. S jedne strane Devad Karahasan, polpuno na nain savremenog
strukturaliste, poima jezik kao polje u kojem su potencijalno sadrani
svi modaliteti govora. S droge strane opsjeda ga, na potpuno
intuitivno-umjetniki nain, jezik kao paralelan svijet ovom
materijalnom, svijet od kojcg poinje jedna sasvim nova stvarnost. Iza
vidljivih intencionalnih korijena jezika u stvarnosti (vidljivih jer je
jezik nastao imenovanjem stvari) nazire se ona droga strana jezika sa
obrisima transcendentalne osnove tog istog svijeta. Beskrajna
raznolikost oblika govora, nije, dakle, nita drugo do forma
korespondencije dva svijeta. A najpotpuniji oblik te korespondencije
je, svakako, govor knjievnog djela. Ono (djelo) iznosi na svjetlo
svijest onoga koji pie i model svijeta iz kojeg pie, a istovremeno
priziva beskraj kao osnovni atribut onog drugog, transcendentalnog.
Tako knjievni govor podrazumijeva i iudpu za koherentnou bia
(afirmaciju ega) da bi bila mogua koherencija djela (a djelo je jedino
mogue kao koherentno), ali i mistini nestanak, rastakanje
subjektiviteta u vre
10 11
menu i prostoru da bi se moglo biti prisutno u svim i stvarima.
Jezik je, dakle, u punom smislu te rijei ovdje
robni fenomen

egzistencije, a knjievnost - govor ruba.

Zbog ovoga ne treba da
udi krajnja neobaveznost
Karahasanovih tekstova spram oficijelne
historije knji- II
evnosti. Izuzetno poznavanje svjetskc
literalure i zaista
rijetka erudicija, omoguila mu je da se
slobodno kree
medu knjievnim injenicama razbacanim u prostoru i
vremenu, traei medu njima uvijek one najpodesnije
za probletn
kojeg razmatra. Pa, ipak, bez obzira na to
koliko hronoloki i
kulturoloki bili udaljeni, svi primjeri dati u prvom dijclu
Karahasanove kn_jige upuuju na
ideju da svako posezanje za jezikom
znai i potvrdu
vlastitosti i rastakanjc u opem da smo svi mi jedan
granini oblik postojanja, da je, dakle, ovjek dvostroko
bie
iji jedan dio po svojoj prirodi tei drogom obliku
i nainu
postojanja.
Tako Karahasan problematizirajui pitanja jezika i
polazei odjezika dolazi do temeljnih ontolokih odrednica
ovjeka. Te odrednice on formulira i misaono osvaja sutinski,
dakle za sve, mada. iznosi u obliku spe- cifinog autopriznanja. Jedno
takvo autopriznanje o opsesiji dvostrukou vlastitog bia koja
ga "posveuje u
strahu" tematski je odredilo itav drugi dio knjige.
i
Sve to je u tom dijelu reeno i nain na koji je
to reeno,
maksimalno objektivizira intimno Karahasanovo osjeanje da je
strah temeljna antropoloka odred- nica sa "srcem" u strahu od
pretakanja bia u neto drugo
iz kojeg, kao iz kakvog jezgra,
isijavaju ostali oblici
straha. Iz straha se i gradi i
razgraduje; on se da iitati !
iz svakog govornog modela, a oblici
govora direktno
ukazuju na oblike straha. "Biljeke o strahu" tako su
podijeljene na poglavlja "Strahovi od svijeta", "Strahovi
od
vijeka" i "Strahovi od Boga", a unutar tih poglavlja u svakom dijelu
je jo konkretnije obraden strah od samoe, ljepote, razlike, tipa,
igre... Karahasanov anali12
ti`eki postupak ovdje se pribliava picerovom Iraganju za "duhovnim
etimonom" (oblikom straha), ali se ne zaustavlja na tome, nego
(najee) od tog duhovnog etimona ponovo kroz jezik lotmanovski ide do
(re)konstmkcije itavog kulturnog modela kojeg djelo nosi i otkriva.
Deformacija u govoru je deformacija u svijesti izazvana strahom koji
sutinski progovara u osnovi Ijudskog svijeta i ljudskog bia. Ili
dn~gim rijeima, strah se kod Karahasana tretira kao "bolest bia", a
otkriva se u jeziku. A kad na kraju, u posebnom poglavlju od svega tri
reenice koje govori o strahovima od Boga, Karahasan ustvrdi da je o
toj temi najrjeitija utnja, jasno je da je to samo konsekvenca onoga
to je u ovoj knjizi prethodno reeno. Naime, govoriti bez odnosa
govora prema jeziku, na jednoj strani, i prema vanjezikoj stvarnosti,
na dmgoj, znai zapravo utjeti. I stoga po rijeima autora "potreba da
se izgovori sav jezik manifestira se kao utnja; u vremenu najvee
blagoglagoIjivosti, vremenu u kojemu se govori upravo radi toga da se
ne bi reklo, okrueni smo utnjom".
U knjizi "O jeziku i strahu" Devad Karahasan je uspio da krajnje
inventivno spoji znanje i metodoloku spremu intelektualca
strukturalistikog usmjerenja koji u miljenju polazi od jezika sa
piscem koji po prirodi estetskog bia obuhvaa svijet u bljeskovima
svijesti. Pa i ovakva konstatacija ostala bi nepotpuna ako ovome ne
bismo pridodali i onaj trei, na poetku spomenuti kvalitet autora kvalitet vrsnog dramahtrga. Jer premda je "O jeziku i strahu" knjiga
sastavljena mahom od ranije objavljenih tekstova u naim raznim
asopisima, raspored tekstova u njoj i njihova unutranja povezanost
ini ih uistinu jedinstvenom esejistikom ejelinom. Uz to, u
Karahasanovom opusu ova knjiga je definitivno osvojila iskustvene,

misaone i duhovne prostore iz kojih e izrasti zasad njegovo najvee

djelo, roman "Istoni diwan".
l3
ISTONI DIWAN
U kritici jo uvijek ne postoji termin koji bi precizno odredivao prozu
u punoj mjeri ostvarenu dramskim senzibilitetom. A upravo takav tennin
bi najkrae i najpreciznije odredio fonnu romana Dcvad Karahasana
"Istoni diwari'. U "dramskosti" ovog romana prepoznajemo autora
bliskog drami i dramskom "miljenju" koji se konzekvcntno dri svoje
pozicije do najsitnijeg detalja. Ovakvu Karahasanow duhovnost
prepoznajemo po vjetom skrivanju iza govora svojih likova, po
izuzetnoj siejnoj vrstini kakvu neemo nai u naoj novijoj
literaturi, po funkcionalnoj redukovanosti deskripcije, po nainu
ambijentiranja, po narativnom sklopu svakog dijela ovog proznog
triptiha, po napetosti, po izvjesnom pripovjedakom "asketizmu", koji s
jedne strane bjei od svake pomisli da se raspria i zastane u nekom od
narativnih "rukavaca", a s druge gradi zamaan dramski zaplet, po
agonalnoj prirodi situacija od kojih je autor poao u izgradnji
cjelokupnog romana...
Diwan je orijentalna tije za skuptinu, savjet, za kuu i sofu, ali i
za razgovor i besjedu. Diwan u sebi nosi dah istoka, kao to istok
podrazumijeva diwan kao oblik govora i ivota. Dakle ve u naslovu
Karahasanovog romana "Istoni diwan" krije se izvjesna ogledalska igra
na kojoj konceptualno vrlo doljedno poiva i itavo djclo. Istok se tu
ogleda u diwanu, a diwan u istoku posredstvom nekoliko pria kojejedna
iz druge izrastaju, medusobno se nadopunjuju i osvjetljavaju. U tom
literamom lavirintu ipak se vrlo pregledno sklapa narativna stroktura napeta, uzbudljiva i zagledana do u ponorc metafizike osnove ljudskog
ivota i svijeta u ejelini.
14
"Al-Mukaffa", "Al-Hallag" i "At-Tawhidi" su tri pripovijcdne ~jcline
kojc grade "Istoni diwan" i zatvaraju prvi, najkrupniji i najopiji
trokut u romaou. Pn,i dio je napisan epistolarno, kao prijepiska izmedu
Mukaffe i Begzade, njegove ene, koju je ostavio u Perziji doavi u
arapski svijet da se u njemu kao pisac i kao mislilac potvrdi. Njihova
prijepiska je susret ili sukob dva stava, dva svijeta, dva smisla, dva
duha -- Mukaffinog htijenja da se svijet racionalno. misaono nadvlada i
"osui" od emocije i raznovrsnosti i Begzadinog, koji ne eli da
apstrahuje svijet i odrekne se punine emocionalnog doivljavanja.
Susret ljubavi i misli, srca i mozga - prijepiska u kojoj se dva ivota
ogledaju, sukobljavaju i nadopunjavaju.
Drugi dio predstavlja dnevnik bagdadskog emira strae Gazvana koji
istrauje mistina ubistva i na kraju dolazi do ubice Al-Hallaga, ali
ne uspijeva proniknuti u tajnu njihovog izvrenja. Gazvanova istraga je
ostvarena briljantnom literarnom konstrukcijom i predstavljena kao
vrtoglav agon izmedu mistika i majstora igre, osnovan na udesnom
zatvaranju trokutova.
U treem dijelu, koji je vremenski pomaknut, ostvarena je pria iz
prethodnog dijela u njenom grotesknom obliju. Umjesto emira strae
tuje zamjenik - Sulejman; umjesto ljubavi i utjehe Rabije, tu je
brbljivi, dosadni Behram, koji gnjavi umjesto da masaom osvjeava;
umjesto Al-Flallaga koji mistiki sukobljava kosmike principe u
ljudima i time ih ubija tu je Tawhidi - pisac koji u svojoj ljudskoj
nemoi stvara velike likove Mukaffe i Gazvana. Tek ovaj, trei dio
otkriva nam u potpunosti i Karahasana kao pripovjedaa koji svoje

literarno ishodite trai manje u realitetu svijeta, a vie u drugoj

literaturi. Njegov je roman zapravo pria koju Tawhidi pie o Mukaffi
koji pie o Gazvanu. Tako jedna pria proistie iz druge, a svijet
romana je prije babilon
ski kosmos blizak Borhcsovoj prozi, nego to je slika bilo koje
"realnosti".
Karahasanovo zatvaranje trokutova nije obnavljanje stare eshatoloke
sheme po kojoj se svijet utemeljen na binamom elementarnom sukobu
smiruje u Treom, kao vlastitom idealitetu. Trei vrh u njegovom romanu
je prije uznemirenje, jer je uvijek na neki nain ironijski odgovor,
groteskno iscereno lice kao komentar na situaciju, apsurdno rjeenje
vjenih sukoba principa, jedna vrsta survavanja u ivotnu banalnost...
Sukob Mukaffinog i Begzadinog svijeta dovrava se u liku Rustema lukavog, ljigavog sluge koji zna kad gospodara treba da udari i na koje
mjesto i koji je na vie zahtjeve svijesti gluh, a za moralne principe
haje onoliko koliko su iskoristitvi za dodvoravanje vlasti, za koristi,
za odagnavanje straha.
U drugom dijelu, nakon Gazvanovog ludakog napora da doskoi mistiku
time to e ga zamijeniti, pretoiti u njegovog dvojnika i time
unititi, sukob se dokida u apsurdnom Rabijinom odgovoru da u svemu
tome i nema nita mistino i nejasno: "ljudi umim i to je sve!"
Trei dio je ve sam po sebi ironiziranje prva dva. Sulejmanova
paranoja o monoj i razgranatoj organizaciji "Iskrene brae" koja
prijeti dravi, njegov apsurdni napor da joj doskoi i kazni Tawhidija,
zavrava se bezrazlonim ubijanjem Behrama, roba iji je jedini grijeh
brbljivost i pretjerana upotreba ruinog ulja za masau. Na kraju
romana, sa Tawhidijevim rukopisom o Mukaffi i Gazvanu u mkama, Sulejman
konstatira da jadni Behram sa svojom neprirodnom sklonou za ruinim
uljem nije bolje ni zasluio i ... "ta se tu moe?". U toj zavrnoj
reenici snano odjekuje konani ironijski akcent i istovremeno se
klapaju svi Karahasanovi literami trokutovi, omedivi prostore
unutranjih misaonih
16
lavirinata svojih likova. Ironian duh ovdje ukazuje na igru kao privid
smisla, izruguje se nemoi ljudskog duha da odgoneme tajnu postojanja
tako to Sulejman nemono die ruke s konstatacijom da "ivot estitog
ovjeka i prolazi u tome da rijei jedan problem i tako stvori dva
nova."
Karahasanovim knjievnim postupkom vlada strogo potovanje sloenih
konstruktivnih principa ili, bolje rei, dramaturgije. Evo jednog
kratkog citata koji upuuje na takvu konstataciju: "Zato me i sada
itavog potapa ono to sam upoznao u podrumu basranske tvrdave, a to
sam upamtio po lomljenju kostiju ronih i nonih prstiju (iako se tog
lomljenja nisam bojao, bola se ja inae ne bojim). Nije to bilo
lomljenje prstiju; toga se zaista ni na trenutak nisam bojao, a nisam
ni smrfi za koju sam i sada spreman kao za au hladne vode. S
lomljenjem sam ga povezao zato to se jedino po dogadaju moe neto
upamtiti, a meni je to lomljenje prstiju jedini dogadaj u podrumu. Sve
ostalo u podromu bilo je prazno, hladno i ravnoduno, kao i ono to mi
se tamo otkrilo i ega se tako uasno bojim, neto posve drugo, posve
razliito od svega to znam i to je moj svijet. Neto nalik
Halladovim oima i uasnom zakljuku koji su izveli on i ar-Razijev
unuk, a koji ja neu, ne mogu i ne smijem na njega ni pomisliti. Kome
da se obratim za pomo kad zidovi i jastuci oko mene apuu: Bog je u
svakom ovjeku, svaki ovjek je Bog, Ja sam Bog?!"
Ovo je samo taka koju pisac iscrtava brco, jer mu je cilj da to prije
zatvori jedan od svojih trokutova, a ne da uiva u samom povlaenju

linije. Karahasan dije od onih autora koji putaju da se rijei/stvari

lirski razli; jevaju, i emaniraju znaenje samostalno, proizvoljno i na
sve strane. Uklopljeni u vrstu konceptualnu osnovicu svi elementi su
"u funkciji ejeline". ~itaocu bliem lir
17
skom doivljavanju svijeta ovo se ponekad moe uiniti
kao
nedostatak; za svijcst bliu dramskom doivljavanju
to je svakako
vrijednost koja omoguava pun estetski
doivljaj. U navedenom
primjeru evociranje prolosti je "pamenje dogadaja", to
potvrduje konstataciju o "dramskosti" Karahasanove proze. Lik
(pisac) dri se onoga
to je vrsto i to je postojano, mada bi mnogi
autori
u ovoj situaciji odmah posegnuli za evociranjem bola.
Ima i takvih knjievnika (poput Gombrovia, na primjer)
koji
su upravo bol odredivali kao jedini stalan i trajan
momenat koji vee
ljudska iskustva razbacana u prostoru I
i vremenu. Ali Karahasan vrlo
rijetko posee za osjetom,
osjeajem ili osjeanjem (dodue, poetak
treeg dijela
romana prepun je mirisa ruinog ulja, ali i tu on ima
vie dramsko-psiholoku, nego prustovsko-vokativnu
funkciju);
on direktno raktivira dogadaj da bi se u naprslinama svijesti
pojavila jeza od metafizikog bezdana
koji zjapi. Ali i akcija je
tu samo kvir za govornu situaciju, a vanjski, fizic'ki dogadaj
prerasta u metafiziki dogadaj u jeziku. Gotovo svaki prizor potvrduje
da je
akcija tek scenat7o za govor koji joj je prethodio. Glavni
likovi u romanu su oni koji vode rijei i inove. Ono
to
je uinjeno bilo je reeno, i ono to je reeno bit
e uinjeno.
(Nije sluajno da se u romanu esto spo- minju naredbe ili poruke koje
stiu od vezira ili kakvog
drogog glavara. Te naredbe su in onog
asa kad su I
napisane ili izgovorene i u sebi nose neporecivost
sud- binskog apsoluta. U takvom, vrtoglavom protoku rijevi
i
inova, odigrava se i Gazvanova istraga koja na kraju
izobliava
i premauje samu sebe, pretvarajui se u mistinu igru. I tako iz
situacije u situaciju, od lika do
lika, od govora do govora, dogadaj
postaje sam govor,
a metafizikajeza konani oblik straha,
prethodno ostva- ren u bezbrojnim nijansama i intenzitetima.
Strah je za Karahasana ono od ega sve polazi i u emu se zavrava: svc
to njegovi likovi ine dolazi od straha, a na kraju puta ekaju ih
novi strahovi, jo dublji i jo beznadniji. Ono to je kod drugih
pisaca povijest, smrt, apsurd..., toje u "Istonotn diwanu" strah temeljna odrednica ljudskosti, postavljena u jeziku situaciju. 'itav
ovaj roman mogao bi se posmatrati i kao govor straha.
U tom govoru straha povremeno se osjea i strah samog pisca da jezik ne
"izda" likove. Da je taj strah opravdan pokazuje i lik Begzade iz prvog
dijela romana. Dramaturki sjajno postavljen, taj lik baca svjetlo na
Mukaffu isto onoliko koliko govori i o samom sebi. Ali u jednom dijclu
prijepiske s Mukaffom ona poinje govoriti na nain koji nije njen,
koji joj kao liku ne pripada i blii je diskursu mudraca kakav je
Mukaffa. A s obzirom da epistolarna fonna ne dozvoljava nikakvu
intervenciju nekim dnxgim postupkom (opisom spoljanje reakcije,
akcijom lika i sl.), ovaj lik u totn trenutku postaje "literamo laan".
Ve je spomenuto kako Karahasan pripada autorima ija je svijest
primarno dramski strukturirana. Otuda ne udi dajejedna od najveih
vrijednosti njegovog romana besprijekorna psiholoka motivacija likova
koja situaciju odreduje i odredena je njom istovremeno. A unutar
situacija likovi su potpuno ostvareni u jeziku, u vlasitom
prepoznatljivom govoro. Bez obzira da li je rije o Mukaffinoj
prijepisci, Gazvanovom dnevniku ili Sulejmanovim dugim i paranoidnim
monolozima, jezikje uvijek potpuno pripadajui liku, on ga apsolutno

odreduje. Svaki dalji opis postupaka likova, njihovih medusobnih odnosa

i vanjskih oblika, potpuno logino proistie iz njihovog govora. Ovako
ostvaren unutranji psiholoki prostor Karahasan popunjava, za nau
knjievnost zaista izuzetnom "proznom mudrou", koja je ponekad bliska
18 19
esejistikom diskursu, ponekad dramski agonalno vehementna, najee
mistiki uvrnuta u samu sebe na udesnom portretu djevojice iz prvog
dijela romana. Svaka stvar se sagledava sa vie strana i neprestano
obre, ali ne u smislu lirskih jezikih obrata, nego unutar svojevrsnog
umovanja. Ta umovanja nemaju nikakav "pedagoki" karakter, jer su u
isti mah upuena drugome i nikome. Kao da logiko demonstriranje u
dugim monolozima ima primarnu svrhu da sutinski saopi usamIjeniku
praksu. Umovanje kojem nije cilj da uvjeri, smjera samom sebi. Njegov
cilj je unutar njega. A upravo nam to govori da su svi Karahasanovi
glavni likovi u stvari veliki usamljenici s oima koje gledaju unutra:
izopenici iz svijeta koji su zatvoreni u polje svog govora.
Ambijentiranje je ovdje potpuno reducirano, ili, tanije, povueno je
potpuno "unutra", u intimnu dramu likova. Za itaoca sklonog da od
romana trai potpunu sliku ambijenta u koji se smjeta odredena
situacija moda je premalo "praznog tkiva". Ali Karahasan toliko
precizno bira detalje i brino ih akcentira da ta funkcionalna
redukovanost detalja gradi preciznu ambijentalnu mreu, sasvim dostatnu
da u recepcionom (stvaralakom) inu pred itaocem izrastu slike
Bagdada, sjaja orijentalnih dvorova i izbrazdanih, speenih lica
sirotinje, zvukovi pustinje i buka pazarnog dana na pranjavim
trgovima. Oslonjen na matu itaoca, okrenut situaciji i
egzistencijalnoj drami u njoj, Karahasan pokazuje da je jedna muha na
nosu, hurma ili miris ruinog ulja za krupni plan ono to je bezbroj
detalja za total u klasinom romanu. Opskurnost vanjskog ambijenta
komplementarna je bogatstvu unutranjih svjetova likova. Duhovni
pejzai koji izrastaju iz monologa i dijaloga likova precizno i
prefinjeno su iscrtani do posljednje linije i u njima sejasno razaznaju
obrisi vanjskog svijeta.
S dmge strane Karahasanovo reducirano ambijentiranje ici da dosezanjem
jedne mnogo dublje duhovnc osnovice svijeta u kojem se pri~e romana
zbivaju. Evo ve spomenutog mjesta iz prie o Gazvanu koji rjeava
mistini nestanak djevojvice u svoj vlastiti portret: "Nisam odgovorio
jer sam primijetio da oi na slici nisu prazne nego ispunjene neim to
ne pripada 1_judskotn oku. Priao sam i sledio sc - umjesto duice i
zjenice u oku su bili oni njegovi kvadrati, u bijeloj boji, koji su
upisuju jedan u drogi i tako prave vrtlog. Nije to slijepo oko, to je
oko koje se do u beskonanosti uvre u sebe kao da eli zakrenuri svoj
pogled unutra i sagledati vlastitu unutranjost i mo da gleda. Kunem
se, Boe moj, da je ovo bezumlje, da se ni jedno oko ne moe ovako
ponaati niti .ovako izgledati, i hvala Ti to je tako. Oko koje sebe
vidi iznutra protivi se Tvojoj volji i u Tvojim svjetovima nije
mogue."
Slikareva kua, u kojoj Gazvan vri istragu, puna je djela u kojima se
do u beskonanost upisuju kvadrati jedan u drugi. Te slike
predstavljaju majstorovu pripremu za estetskihnistini in u kojem e
portret progutati svoj vlastiti model, ali u toj igri trokuta i
kvadrata otkriva se i Karahasanovao traganje za onim temeljnim duhovnim
ambijentom-geometrijskom osnovom svijeta. Kvadrat je geometrijski
simbol arapskog duha, kao to je trokut ewopskog. I utoliko je na planu
ovog, duhovnog ambijenta Karahasanov roman istono - zapadni diwan, ali
nesvodiv na bilo koju dalju vezu sa poznatim istoimenim Geteovim
djelom. Daleko je od njegajer nee i ne moe da realni svijet ili

svijet fanatizuje izvede iz igre, jer ga ispisuje svijest koja odreduje

ironian duh kao smisao pada onoga koji je stalno u trenutku
iskupljenja, jer mu, na kraju, za osnovicu slui drugi literami svijet
kao put u ironian smisao neosmiljenog svijeta.
20 ZI
III Llspjeno transponujui borhesovske lavirinte i ogledala u duhovni
ambijent Orijetna, Devad Karahasan je uspio ostvariti "Istoni diwan"
kao roman koji se "ita u dahu", ko_ji "uvlai" u itanje sv-ojom
uzbudljivou, napetou i mudrou. 1 utoliko ovo djelo prcdstavlja
jednu novu. svjeu i vrijednu liniju savremenom jugoI slovenskom
romanu.
I
Muhamed Delilovi
22
AL-MUKAFFA
I DIO: PISMA
1.
"Mili moj dalcki,
javi se i ukloni strah ili ga bar potvrdi. ta se to dogada? ta nije u
redu s tobom ili sa mnom`? Ve desetak dana ponavljaju se iste
zloslutne sriari: uredim se za tebe kao prije, dok si bio kod kue, a
onda mi se surma razlije po kapcima i obrazima, mmenilo mi se s usana
slije niz bradu u tankim curcima, a kosa mi ugasne kao da nikad ulja
nije vidjcla. Ne znam kako se ni zato se to dogada, Uljepam se i
sjednem da s tobom razgovaram; u mislima ti pjevam i pokazujcm igro s
lutkama koju sam smislila za tebe; dozivam te, volim te i lijepo mi je;
a onda se opet pogledam i vidim obraze srebrene od surme, kao na
mrtvacu, crvenu bradu i ugaslu kosu kao da me ve dugo nema. ta je to?
Javi se, jesen je i ljudi dosta putuju. Strano je to mi ne dolazi ni
na san ni u razgovor. Begzada."
Ni jedne greke. Radi njega je nauila savreno pisati, ak je arapski
nauila da ne bi nekome zasmetalo to dobija pisma koja drugi ne bi
mogli itati. Ali nije nauila tedjeli. Na itavom je smotku napisala
onib nekoliko redova pa njega sada praznina ispod pisma obavija i ulai
u sebe kao neka hladna utroba. Kako je mogue da ona, koja sve razumije
i sve moe, tako uporno ne razumije njegov strah od prazne kozije koe?
Nije to krtost i nije prenemaganje, to je strah od prazne povrine za
pisanje koja se svojom prazninom nudi sva
27
kakvim glupostima, svim uasitna i. lojc najgore, Prolzvoljnostima.
Sada se, bez obrira na njega, na nju i na sve ljude, ive i mrlve.
svitak popuyjava oko njezinog pisma a na to ime e se popuniti ne mogu
uticati ni ona ni on. Samo zato to ispod svog imena nije presjekla
svitak, oko njezinoe se pisma sabim skaredni ili stnijeni crtei, opis
njezine~ili nje~ove bolesti, popis stvari koje nosi neka karavana ili
ntna bcsposlena igra u kqjoj neko nasloji izraunati koliko koraka
napravi hadija iz Farsa ako ide najkraim putem i ako nigdje ne skrene
zbog opasnosti.
"Ne moe popunili sve praznine i ne moe svugdje sprijeiti
proizvoljnost", govorila mu je kad joj je prvi put, davno, jo dok je
mislio da ne mora micati od kue da bi uio, objanjavao zato treba
pisati sitno i slovima ispunjavati svaki dio ukaste povrine za
pisanje.

10

"Ne mogu i ne elim", ubjedivao ju je al-Mukaffa zaljubljeno, "to moda

ne bi bilo ni dobro jer prazno i proizvoljno irebaju ako postoje. Ali
ih se ja bojim i svoj ivot naslojim ograditi od njih. Razumije li me?
Ne mogu ja za'cepiti mijeh vjetrova i nbijediti kiu da pada onda kad
treba, ali mogu svojo kuu popuniti onim to treba i onako kako treba.
To me oslobada straha pred svijetom i njegovim neredom. Ili redom koji
ja ne razumijem pa ga doivljavam kao nered."
"Kakav si to ti mu koji se boji i to priznaje svojoj eni'?", smijala
s~ Begzada i pozivala ga. Nikad nije zavrila razgovor kojim joj se
neto prigovaralo ili nije htjela vidjeti da joj on ne prigovara nego
se ispovijeda.
- Mora da su loe vijesti, gospodan~? Ba mi je ao to ti ih ja
donesoh. oprosti mi. Kakav vjesnik takve vijesti, kau, ali ja svejedno
mislim da bi one dole i bez mene. Ali mi ti ipak oprosti i poeli za
idui put boljeg glasnika.
- Zato misli da su loc'? - podie al-Mukaffa glavu i zagleda se u
gonia koji mu je donio Begzadino pismo.
- Potonuo si u to pisamee kao u neku veliku knjigu pa raunam daje
neto loe. Daje ta dobro ti bi skoio, nagradio bi siromaha i pustio
ga da ide, a ne bi mc ostavio da sjedim ovdje bez kapi vode i bez jedne
rijei, kao da sam te doao robiti.
- Jesi li proitao ovo pismo?
- Ja sam, ako je tvojoj milosti po volji, goni deva, mazgi i ostaloga
domaeg blaga kojim nas je Milostivi obradovao i blagoslovio.
- Pa ta? -zaudi se al-Mukaffa koji nije uspijevao dokuiti raduje li
se goniu ili mu on smeta.
- Nita, samo raunam da se ne bih ovako izlagao kad bih znao itati.
Straan je moj ivot, a u njemu je najgore to to ne zna ta je
najgore - praina i vjetar kod nas ili pijesak i sunce ovdje, vmina
danju ili hladnoa nou. Ali ta u, ne alim se, svakom je, raunam,
dato ono to je za njega najmanje loe, pa stalno govorim "Ne daj,
Boe, gore". Ja mislim da je bolje i ovako nego da je obmuto, da si,
recimo, ti na mome mjestu a ja na tvom. Meni bi ovdje bilo manje lijepo
nego tebi, a tebi bi na mom mjestu bilo mnogo gore nego meni.
- Kako se zove ti? - upita al-Mukaffa iznenada, kao da nije uo ni
jednu od gonievih rijei.
- Rustem se zovem ja, a to sam ti ve i rekao ako je tvojoj milosti po
volji. Rustem se ja zovem i to mi nije mrsko, makar mi se ponekad ini
da se sa mnom ruga ili to ime ili onaj ko mi ga je dao. A dao mi ga je
moj roditelj, nije mi ga ko drugi imao dati.
Al-Mukaffa je svoga gosta mnogo vie gledao nego to ga je sluao. Bilo
mu je jasno koliko se Rustem trudi da se dopadne, bilo mu je jasno da
pomalo lakr
28 29
dijai nc bi li dobio smijeak i traak simpatije. Sve je to Mukaffa
vidio i bilo mu je krivo to prema njemu osjea samo blagu odvratnost.
Siroti gost je krivio svoje iroko lice, tresao glavom od ega su mu
tnesnati obrazi podrhtavali, upirao desnim kaiprstom u svoj nos kao da
zbog nosa on nc moe biti pravi Rustem, uvijao se i svako malo se
pridizao kao da time eli podwi reenicu. A Mukaffi je smetalo sve to
radi, i to sve vie. Naas mu se uinilo da gost sasvim dobro zna ta
bi mu moglo u ov-om trenutku smetati, pa to ini pravei se da se
nastoji dopasti. ak je i ono to je normalno kod svih Ijudi na svijetu
- to to je tjeme namazano uljem, Mukaffi sada neizrecivo smetalo na
sirotome Rustemu. Valjda zato to je svoje kvrgavo tjeme namazao
mousovim uljem ijije miris zauvijek ispunjen enjom i Begzadom.

11

- Kako bihja mogao biti Rustem? Ja sam nespretan i, grijeh je lagati,

uglavnom plaljiv ovjek. A probatn li potrati, sigurno u sam sebe
saplesti, toliko sam mrke sree. Valjda zato to sam ja ovjek sirot,
brbljao je Rustem i rairio mke mislei valjda da se po tome najbolje
vidi koliko je on ovjek sirot jerjedino takav moe toliko rairiti
mke.
- Moda bih te ja mogao uzeti u slubu - ree al-Mukaffa a onda se
silno zaudi kad mu dode u glaw ta je rekao.
- Mogao bi, mogao, kako ne bi mogao, samo kad bi htio - razdragano
zabrza Rustem irei mke najvic to je mogao. - I ne bi se pokajao,
vjeruj mi da se ne bi pokajao, a ni ja se ne bih pokajao. Jesam ja sada
slobodan, a kod tebe bih bio rob ili to i rob, ali ja raunam da je
vano dobro ivjeti a svi smo mi robovi i ovako i onako. 1 ti si rob
kod namjesnika ili njegovog brata, namjesnik je rob kod velikog vezira,
veliki vezir kod kalifa, a kalif makar kod drgaog Allaha. Rob do
roba i rob iznad roba - eto to smo ti mi, ali je jednome dobro ivjeti,
a dmgom -je malo mapje dobro, i to ti je ona vana razlika koju pamcmi
ljudi gledaju. I'ako ja raunam i zato mislim da bi me svakako trebao
uzeti u slubu i da bih ja pristao.
- Ne mogu te uzeti dok ne pitam, a i da te uzmem, ne znam ta bi radio
- izvlac`io se al-Mukaffa kajui se zbog olahko baene tijei. Zaista
nije znao ta bi s ovim lakrdijaem kod kojega mu je ama ba sve
smetalo. ta mu bi da ono kae i ta bi Begzadi da mu poalje ovu
budalu?
- Radio bih, radio, kako ne bih radio, svata bih ti radio - uurbano
je podvikivao Rustem povjerljivo se naginjui prema domainu. - Pa neka
nosim pisma tamo i ovamo, eto mi posla preko glave, a pisama e biti,
samo mi nemoj rei da ih vie nee biti.
- Jesi li mao? - upita Mukaffa umomo, kao da eli bar malo predahnuti
od ovog razgovora.
- Nisam, kako u mati ovako rano? A i kad bih: dok sam otiao u
kupatilo, dok sam se namirisao i priredio za dolazak kod tebe, dok sam
smislio ta u ti rei i kako u se ponaati... Misli ti da je meni
bilo lahko da dodem kod tebe? Ti si tamo kod nas veliki ovjek, ako
tvoja milost doputa da tako kaem, a doputa, to ne bi dopustila kad
jesi veliki ovjek.
- Hajde nek ti daju da ma i da se malo odmori, pa emo se vidjeti
kad malo zahladi, ne moe ovjek biti pametan u ovo doba dana.
Nije njemu ustvari bilo ni do Rustemovog ruka i odmora, ni do svoje
pameti kojoj vruina nema ta smetati. Bilo mu je do toga da ostane sam
i pokua se sabrati. Begzadino pismo razbudilo je i na povrinu powklo
zbrku koja u njemu vlada ve dugo, nepodnoljivo dugo, jo otkakojuje
ostavio kod kue i doao ovamo vjemjui da svijet moe shvatiti jedino
ako je u njegvom sreditu
30 31
i da moe dovoljno nauiti jedino ako ita na najveem svjetskom jeziku
na kojem se moe nai sve to treba znati. Od tada se osjea krivim
pred Begzadom i od tada je, moda ba zato, voli potpunije, mirnije i
ljepe nego ikad. Od tada se povremeno pravda i stidi pred njom, iako
je od tada njezin vie nego prije, dok je bio uz nju. Ve od tada
tra_je u njemu ta zbrka, i ve od tada on nastoji razumjeti kakoje
Begzada doivjela njegov odlazak.
"Pouri, dragi moj", rekla mu je Begzada kad je trei ili etvrti put
pred njom glasno razmiljao o tome kako bi dobro bilo primiti novu
vjeru i otii medu Arape jer se sredite svijeta tamo preselilo.
"Sigurno si u pravu kad misli da se svijet tamo nudi saznanju malo
vie nego ovdje, ali bi morao pouriti da mu ne dosadi ekati na tebe."

12

Traio je da mu se ne rnga (ni sada ne zna je li u tome traenju bilo

vie prijetnje ili molbe), a ona se pravila da se udi i uurbano
brbljala: "Ne moe to tako, dragi moj Rusbeh. Ti se vue po ovoj
perzijskoj zabiti, uiva u svojoj eni i ljenari na njoj, a tamo te
svijet eka i eka. E pa dokle misli da e te on ekati i da e
njegovo sredite mirovati ne bi li se ti smilovao i doao u njega?!
ui ovdje kao pospana koko i eka da se nasiti mene. Onda se
nasiti, ode tamo da sve naui i sazna svijet - a on se zaklonio od
tebe jer mu je dojadilo ekanje, kao zaljubljenoj eni. I onda ja jadna
ktiva. Nemoj da tako bude, molim te, idi i pouri".
Mnogo su puta nakon te noi razgovarali. Ustvari - svake noi do
njegovog odlaska. Najprije bi se voljeli mijeajui u dodirima strast i
njenost kao nikad prije, a onda bi joj on govorio, objanjavao,
pravdao se. Govorio joj da je vrijedan i blagoslovljen jedino ivot
posveen neemu veem i vaijem od nas.
32
"Ja moram uiti i pisati, Begzada", govorio je tiho, privijajui je uza
se kao da e snaan tjelesni dodir pojaati znaenjc njegovih rijei.
'"I oliko toga to se moc znati ja ne znam i nikad neu saznati ako
ostanem ovdje. A meni treba da znam, ja zapravo moram znati. I'a je li
mogue da ne osjea koliko je Lijepo, koliko je sveto darovati svoj
ivot znanju i pisanju kojim e moda rairiti i uveati -tnanje?
Odrei se sebe radi znanja, rtvovati sebe i sve svoje znanju i
njegovom irenlu medu ljudima".
Drugi put je zaobilazio znanje i govorio o Perziji i o tome kako njezin
duh valja sauvati pred najezdom divljaka iz pustinje. "Ja to moram,
Begzada, ja sam duan uiniti to mogu da sauvam znanje i pamenje
svog naroda. Na naem jeziku se pisalo i Bogu molilo kad oni divljaci
nisu bili ni nomadi jer nisu imali pitomih ivotinja. Ali su sada jai,
sada je njihova vjera jaa i njihov jezik je svjetski jezik. Drvo
svijeta sada raste u pustinji i ja zbog toga nisam kriv. Jedino to
mogu je to da se penjern uz to drvo i tako pokuam spasiti ono to su
mi stari ostavili".
A nekad je opet govorio o ljubavi i objanjavao da on nju voli konano
i potpuno, pa zato ne bi mogao podnijeti nikakvu zamjerku njihovoj
ljubavi. "Ako u ljudskom ivotu moe biti neega savrenog, to jc naa
ljubav. Ja neu, ja ne bih mogao podnijeti da nekad u ivotu jedno od
nas uzdahne na tu Ijubav. Ona je savrena i mora ostati bez sjene, bez
ptigovora, bez uzdaha. A ja bih, kad ostarim, moda uzdahnuo na nju
mislci da sam zbog nje ostao bez dovoljno znanja. Molim te da me
razumije, Begzada, molim te, radi nas."
Tada, kad je govorio o ljubavi, Begzada se nije podrugivala nego je
malo plakala i privijala se uz njega jae nego ikada. Ostalim razlozima
koja je navodio podrugivala se ili se smijela bez ruganja, a najrunije
je
33
ismijala njegow ljubav prema Perziji, ubjedujui ga da
e Perziju najbolje uvati kad vie ne bude Rusbeh iz
Dura nego Ismail ili neto slic`no iz neke zahirene oaze
ili iz kakve rupe u pustinjskoj stijeni.
"Moe li
boljc sauvati pamenje svoga naroda
nego u pustinjskoj
samoi, gledajui devi pod rep", va- i I I
treno jc govorila
Begzada i nudila mu da od njezinog II
miraza kupi stado deva. Znao
je da mu se roga i to ga
je jako boljelo, sigurno zato to
je znao da ima pravo.
A sve to vrijeme bila je Ijepa, toplija
i draa nego
ikad. Kao da je svojim tijelom nastojala da iz
njega
istisne znanJe ~ Pernlu ceznlu za dalekun svJetovtma

13

i sjecan~e na nepravc,dno obogal~enog oca kop stgumo

nije
bto knv za utalu poreza za ko~u mu se sudtlo
Tada se
zacelo nlegovo osJecanle knvnle pred Begzadom. Doao je u
sredite svijeta, postao Abdullah ibn
al Mukaffa mnogo naucto
t mnogo toga naptsao ne bi
lt t druge poducto th tm bar uka7ao
na neke uzhke ali
i
3e ~ dahe kad god 3e zeho razgovtrat~ s
Begzadom,
os~ecao knvnJu t blagt shd. Je l~ mu se u ono vnJeme
samo rugala i optuivala ga ili ga je i razumjela? Je li
joj onda bio smijean sa svojim objanjenjima i izgo- I
vorima? (Runo je priznati, ali to ~bi najtee podnio.
Volio bi da joj je kriv i onda i sada, nego da joj je
samo onda, samo jednom, bio smijean.) Je li do sada
razumjela njegov odlazak i u sebi pristala na njega? Ili
mu se jo uvijek smije ako joj je onda bio smijean?
Zna ona sigumo da joj nita od onoga nije slagao,
znala
je i onda da mu je zaista stalo i do znanja, i do
Perzije, i
do svijeta, i do uenja. Ali je sigurno znala
.
da nita od toga nije ono konano, kao to je sve to
vrijeme znao i on ne usudujui se da to prizna. Znala
je
kao i on, da to konano nije ni njegov unutranji
obraun sa Perzijom i onima koji su lomili roke njegovom
ocu jer su oboje znali da je dobro i lijepo da
vlast svojim ljudima lome mke. Sve vrijeme su oboje znali da ono
konano, da ono zbog ega zaista mora otii, on ne izgovara jer to ne
moe rei ni sebi. A sada, kad je valjda dobio ono zbog vega jc otiao,
ne zna ni ta _je to, pa je u njemu osjeanje krivnje pred Begzadom
dublje nego ikada. A glupo je, koliko i nemogue, sada se vratiti i
priznati da je sve jedan glupi promaaj.
Sklopi oi i pokua u koi dozvati sjeanje na Begzadino tijelo.
Lagahno je skupljao i irio prste na lijevoj ruci, sav se sabirao u
jagodice i molio sjeanje da se obnovi, preklinjao kou da se vrati
nekoliko godina unazad i da osjeti - posve uzalud. Zatvorenih oiju,
nastojao je u pamenju obnoviti njezino lice. Izvlaio je iz sjcanja
dio po dio i slagao ih jednog do drugog ne uspijevajui da sklopi
cjelinu. Zna kakve su joj oi i zna kakve su joj usne, pamti kosu i
pamti nos, sve bi mogao opisati bez najmanje greke, kao da sad gleda.
Ali ne gleda. Ma koliko mu to u ovom trenutku trebalo, ne uspijeva
vidjeti lice svoje ene. "Boe moj, kako je to mogue? Pajaje volim,
modaje volim vie nego onda kada sam bio s njom, a nita je moje osim
razuma ne pamti", govorio je u Mukaffi nekakav unutranji glas kao da
se podroguje nekadanjoj njegovoj slijepoj vjeri u razum i znanje. Nije
li Begzada govorila neto slino? Nije li ga uvjeravala da nije sve
znanje u razumu i da se tijelom i ljubavlju moe znati i pamtiti vie i
bolje nego razumom? Nije govorila, a tako lii na nju i .sada mu se to
govori njezinim glasom. Moda i jeste, ali se on ne sjea kada.
Ustade i krenu po Rustema. Neka mu on pria o Begzadi, moda ju je
vidio kad mu je davala pismo, moda e mu Rustemova pria vratiti u oi
enino lice. A onda se brzo spusti nazad najastuk. Gluposti. Glupost
ili bunilo. Rustem je nije mogao vidjeti, ubio bi i nju
34 35
I
i njega da ju je vidio. A i da je lakvo neto mogue,
on ne
bi mogao podnijeti Rustemovo pripovijedanje o
njoj. Kako o Begzadi
govoriti s njegovim kreveljenjem
i njegovim lakrdijakim
mudrovanjem'? Bolje da ita
njezina pisma. Moda to i pomogne`? I I'
I I I 2.
"Lijepi moj, dragi, mravak-nezaboravak,
Ovo
nekoliko roiastih stvarica zalijepljenih iznad pisma

14

su laticejabukovog cvijeta, ajabukaje biljka

koja raste kod
nas u Perziji. aljem ti ih i pozivam le :
da iz njih pogodi kako
ta biljka izgleda. Ti to moe,
ti tvrdi da se u dijelu
ogleda cjelina i tome poduava
Illljllj
upravitelje, kako vidim
iz Traktata koji si mi poslao (i
I
zbog kojega si mravak sam
pogodi zato si nezaboravak). Gledaj dijelove koje ti
aljem, mirii ih, odlijepi
I
ih i pojedi ako hoe (i gore
stvari vi beduini, pojedete, ! I,I,
a moje su latice zalijepljene
medom) - sve ti je doputeno, samo pokuaj iz ovog dijela
zamisliti cjelinu biljke
na kojoj se ovo javlja. Napii mi
kako si je zamislio,
a ja u ti iskreno, sasvim iskreno,
odgovoriti koliko si
blizu. Da ti olakam,jo u ti napomenuti
daje to velika
biljak koja cvjeta ba u ovo vrijeme.
A ovo je vrijeme u kojem ovdje esto padaju kie,
II i svuda
se zeleni mlada trava i sve je svjee. Dogodi se
ak i
prohladan dan, kad ne smije zagaziti ni u jedan
od potoka
okolo.
U mome kraju, kao to vidi, rastu jabuke, trave i
potoci, ali rastu i Ijudi od kojih neki postanu ugledni
a neki narastu ak do emirske asti i ugleda. 'ro ne bi ^
bilo tako loe kad ti emiri ne bi imali loih osobina,
na primjer elju da se orode s mojim ocem i jo runiju
elju da se oene sa mnom.
I
I
36
Ozbiljno, bilo je odvratno. Otac bi me protiv moje volje dao naem
emiro da nisam jo uvijck tvoja ena. Ovako nije mogao, jer ncma
otpusnog lista, ali mi jc zato duu izmuio priom. Ja sam mu, kae,
ivot otrovala jer samo on ima ker udatu za pisma. Svaki dan mi govori
da se neto sa mnom mora rijeiti, a moc se rijeiti tako da me
konano otpusti ili me pozove dolje, ili tako da ja skoim sa stijene
jer on ovo vie ne moe trpjeti. Nlene to ne pogada mnogo - otac pria
jer je otac i jer je njegovo da pric`a. Kad ne bi bilo ovoga, prii;ao
bi o neem drugom, a kad ne bi bilo toga drugog - o neemu treem. Ali
je dosadno, i muno, i teko za podnijeti, pogotovo to najvie napada
tebe jer se zbog tebe nije orodio se emirom. Zato sam na poetku bila
zla i pisala ti o jabukama, kiama i travama. Sjeti se svih ljepota
koje si ovdje ostavio i uzdahni malo za njima. Vjeruje li da te sve
ovdje jo uvijek voli? 1 kie i trave, i jabuke i stijene, a najvie ja
koja te se ponajbolje sjeam.
~'ini mi se da te sada volim onako kako tebe treba voljeti, onako kako
si moda uvijek elio da te volim. Suho i isto, u srcu i u glavi. Ono
nie - kao da te nikad nije ni upoznalo. Moje sjeanje na tebe danas je
mnogo vie misao nego uareno treperenje koe. To je ono to si uvijek
elio, zar ne? Dopada ti se? Sigurna sam da ti se dopada i da sada ve
i ti mene tako doivljava. Nije li tijasno da emo uivati kao ludi
uspije li malo doi, sada kad se volimo ovako isto i suho? Sjedimo
jedno do drugoga i mislimo se, mislimo, mislimo. Ne treba nam ni da se
vidimo, ni da se dodimemo, ni da se udahnemo, pa se zato i ne gledamo,
i ne diramo, samo se mislimo, nemilice se mislimo i raspadamo se od
uitka.
Stvarno se s mojom ljubavlju neto dogodilo. im si otiao, bilo mi je
strano, toliko da sam svaki dan
i7
Zekala smrt ili bar ludilo. Noima nisam mogla oka sklopiti, samo sam
zurila u tamu i osjeala kako mi koa puca oci .~njc za tvojim
dodirom. Danima mi je sve ispadalo iz ruku jer su mi dlanovi tmuli od
udnje za tvojom koom. VIjesecima sam plakala gledajui kako mi se
kosa osipa jer te nema blizu, a sve to vrijeme dah mi se presijecao kad
le trebalo izgovoriti tvoje imc.

15

Sada vie zaista nije tako. Kao da mi se prosuilo tijelo a s njim i

ono to osjeam prema tebi. Volim te lijepo, suho i spokojno, vie kao
sliku nego kao ivo tijelo, vic kao sjeanje nego kao neto to se
udi. I sve ee mislim da si ti ovjek kojega treba tako voljeti,
kojega se jedino tako voli na pravi nain, onako kako on moe
podnijeti. Kao da si sasvim malo iv ovjek, kao da si vie neija
zamisao nego iv pravi ovjek.
Znam da ovo zvui glupo i da ti nee biti pravo to ti to kaem, ali
tako osjeam. Tebi ne elim lagati. I osjeam da i ti mene sada voli
upravo onako kako si avijek clio, ba zato to sam odusutna. Je li to
dobro? Ne znam, ak ne slutim, samo znam da mi je lijepo to te volim
daleko i suhog, onako kako ti treba i kako je meni podnoljivo. Znam da
mogu do smrti ovako, nita ne mijenjajui, a to znai da je ovako
dobro.
Pa ipak je divno pripiti se uza te i svojom koom udisati mirise tvoje.
Tvoja koa mirie suho, suho, kao kamenje u kasno Ijeto. Mili moj? I ja
sam sada suha, ne bi se morao stalno kupati. Privlai li te to? Hoe
li pojuriti ovamo'?
S tobom se ni izdaleka ne slaem oko spisa koje si mi poslao. S
ogorcenjem govori o "besmislenom sluaju kvji ti je oduzeo mjesece
ivota" i sa mnogo ljubavi o Traktatu koji sc "dopao mnogim velikim
Ijudima". Jesi li siguran da se ti veliki nisu alili kad su hvalili
tvoj "Traktat o suborcima":' Ja bih se alila govorei dobro o njetnu.
:R
Oprosti, mili, to ovako govorim, znam da se oni nisu alili i znam da
to moe obradovati mnoge umne ljude, ali je mene zaista naljutilo i
morala sam nekako istresti svoj bijes. A i sada, manje ljuta, moram te
scadalaki pitati ko si ti i s kojim pravom ureduje ljudski svijet,
odnose u njemu i oblike vladavine medu ljudima. Preteko ti bilo da
uredi svoju porodicu pa se sada, pobjegavi od ene koja te voli,
poduhvatio malo lakeg posla - da uredi svijet. Ma idi, molim te!
Nastavljam nakon due stanke. Ovako bijesno govorim zato to se bojim i
brinem. Kalifje ovaj put pustio da radi njegov posao i ureduje ono
to je njegova briga, ali se ne usudujem ni misliti ta moe uiniti
kad ga idui put uzme savjetovati i uredivati ono to je njemu
povjereno barem rodenjem. Zato niko od ljudi kojima se toliko dopao
tvoj spis ne napie slian? Samo zato to nisu sposobni? Zar nisi
jednom, sjeajui se svog oca, rekao da zaista nije utajio novac, ali
je sigurno krivjer se vrzmao oko vlasti, a svi Ijudi koji se vrzmaju
oko vlasti moraju izgubiti ili obraz ili glavu ili oboje. Sam si
govorio da su oni koji su samo osakaeni, kao tvoj otac, proli mnogo
bolje nego to zasluuju. Zato sada ti, kao muha, zuji oko vlasti i
jo bi da je poduava? Nije li blizina jake vlasti ono to te je
odvuklo od mene u tvoju pustinju? Siguran si?
Da si samo meni pokazao ovaj spis, ne bih ti rekla sve ovo jer se ne
bih ovoliko bojala, ali se ni tada ne bih sloila s tobom da on neto
osobito vrijedi. Ne bih se zapravo sloila ni u cmu.
Prvo se ne bih sloila s tim da odnose medu Ijudima treba urediti prema
razumu. Bilo bi to tuno, pusto i dosadno da smo samo razumni. ta bi
ti meni bio da sam razumna? A kakav bi mi bio ivot bez tebe? Na Ijude
utiu trave i drvee, kia i mjeseina, i to esto mnogo jae nego
drogi ljudi, a tih se pojava tvoj razum
sv
malo tie. Moda e jednom mudraci popul tebe postii da me se rnnogo
vie tiu Ijudi koje ne poznajem nego ,tijena iznad moje kuev i grtnljc
iz mog vrta, ali molim Boga da nc doekarn to sretno vrijeme. Moda c
se _jednom Iludski svijet i uredivali prema nalozima razuma, ali e to

16

biti dosadan i suh svijet, bez iega od onog zhog ega vrijedi ivjeti
i na ta se ivot i ljudi sa radou troe. Ne dao mi Bog da doekam
tvoj razumni svijet, voljeni moj, daleki nmu. Bio bi gori od onoga
koji mi moj dragi otac nudi uz naeg debclog emira.
Nakon toga se ne slaem s tobom da Ijudi trebaju uredivati odnose u
eitavom svijetu. Mi, ovjee, nismo sami, mi smo samo jedna vrsta
biljaka u Boijoj bai i nc moe na dobro izii ako se upustimo u to
da uredujemo itavu bau. 7amisli da nre iz mog vrta odlue urediti,
ne samo itav vrt nego i raspored i ponaanje svih rua u itavoj
Perziji ili na cijelom svijetu od mora do mora! Koji bi to uas bio!?
One bi u tome moda i uspjele na neko vrijeme, ali bi na kmju sve to
ipak na zlo izilo. Priznaj. A u tvom spisu se rauna samo s Ijudima i
s njihovim uredenjem itavog svijeta.
Ja hih jo i razumjela da ti ureduje porodicu, selo, pa ak i c`itavu
jednu oblast. Ljudi se u tim velic inama jo uvijek mogu poznavati i
dogovarati, objasniti jedan drugome zato neto ine ili ne ine, mogu
jedan drugomc dugovati i pamtiti dugove, initi dobro i pamtiti to
dobro. Zato jedan drugome mogu biti vaniji od stijenc ili potoka, pa
se mogu i dogovarati da potuju razum i da neto izmedu sebe urede. Ali
ta mogu Ijudi cijelog kalifata? ta njih povezuje i o emu se oni mogu
dogovoriti'' Ja u svome susjedu initi dobro i ako mi nije do toga,
zhog drugih susjeda koji me znaju i koji e mi to pamtiti. A u kalifatu
sam ja potpuno sama, u tim vcliinama ja nemam drugih, poto ih ne
poznajem. Teko meni ako mi neto zavisi od tvojih susjeda i teko
ao
njima ako im neto zavisi od tnene. 'ovjckov razum vrijedi doneklc,
vrijedi onoliko koliko ovjek zna i samo do te granice on moe neto
uredivati i neto se dogovarati. Sve to je izvan te granice neka
ostane onako kako je, jer je sigumo uredeno mnogo bolje nego to bi
ov_jek uredio, ma koliko znao i ma kako razuman bio.
Sigurna sarn da je ovo to ti piem mnogo manjc mudro od onoga. to su
ti rekli ivoji ueni prijatelji, ali bihja, na Ivome mjestu, i ovo
uzela u obzir. Oni sigurno znaju mnogo vie od mene, ali zato ja volim
vie nego to oni ikad mogu voljeti.
Moda se zato ne slaemo ni kod prosjakovog sluaja. Poslao si mi tri
velika svitka bljeaka o tom sluaju i bijesno mi pie kako ti je ta
besmislica oduzcla mjesece ivota. Ne moe se, kae, otresti, a ne
vidi ta bi se od te besmislice moglo napraviti, jer se iz itavog
sluaja ne moe izvesti nikakva pouka. A meni su tvoje nepovezane
biljeke mudrije, drae i razumljivije od itavog tvog uenog Traktata.
Sjeti se samo koliko si lijepih misli iksitio oko onoga "Ne znam" s
kojim su zavrili i prosjak i pjesnik! Sjeti se kako lijepo kae da je
vovjeku strano na ovom svijelu ba zato to mu je dragi Bog naloio da
zna, a ograniio mu znanje da se ne bi uznio preko svojih granica. Onda
ukratko ponavlja sluaj: pjesnik nije nita udijelio, pa je prosjak na
njega potegao sabljom i odsjekao mu mku; prosjaku odsijeku i noge i
roke, a pjesnik opsjednuto navali na njega da sazna zato gaje napao;
nakon bezbroj lanih objanjcnja, prosjak priznaje da ne zna, a pjesnik
na svojim biljekama napie "Ne znam" i nestane. Sluti se, kae,
nekakva figura iza svega ovoga. Svaki ovjek koji ovako poslae
dogadaje moe nazrijeti neku pravilnost i neke zakone u njihovoj
pozadini, ali ovjeku nije dato da tu pravilnost jasno sagleda i
razumije. Ili mu
41
ipak jeste dato, ali se on toga boji pa nee da sagleda, a pravi se da
ne moe.

17

Hajde, mili moj, ti si mudar i ima sokolove oi, a mislim da ti ni

smjelosli ne manjka. Sagledaj tu figuru i slobodno je nacrtaj. Barem za
mene, toliko si duan eni koja te ovoliko voli. Ne kaem kada, ne
kaem kako, ali si meni duan priu o prosjaku i pjesniku i njihovome
"ne znam". Ne moe od mene konano otii dok mi je ne napie, ja ti
to ne doputam, moja ti ljubav to ne da.
Eto, potroih svitak, a ne rekob ti nita od onoga to mi je na srcu.
Nije vano, drugi put, nee ono tako brzo sa srca. Ne ljuti se to sam
ti. onako govorila o Traktatu, tako ga vidijedna sirota ena kao to
sam ja. Kad dode, sve u ti ovo runo nadoknaditi ljubavlju. 1 ako ne
dode, opet u ti nadoknaditi. Ali mnogo vie ako dode. Kad dode!...
Begzada."
Ovo je volio najvie medu njezinim pismima, iako je ono bilo jedino to
ga je istinski zaboljelo u vezi s Begzadom. Zapravo ni danas ne moe
rei je li ga vie zaboljeto ili uvrijedilo njezino razmiljanje o
1'raktatu o suborcima, ali se sjea da danima nije mogao uzeti u ruke
njezin svitak i pismo proitati do kraja. Onda je to bolno prolo, a da
ni sam ne zna kako ni kada. Naprosto je jednom primijetio da ovo pismo
ita najee i s najvic ljubavi, kao da je najvie njezino i najvie
pisano njemu. esto je on itao sva njezina pisma, svaki put kad bi
osjetio svoju munu zebnju, ali je ovo uzimao i mimo ostalih - kad god
mu je zatrebalo da sa svojom enom porazgovara ili je se nekako
drugaije sjeti. Ne slae se on, naravno, ni sada s onim to je pisala
u vezi s Traktatom, to je ogranieno milje
42
nje ene koja je uvijek bila na svoju roku, a pogotovo je sada kad je
odvojena od njega, ali se ovo pismo zbog neega izdvojilo od ostalih i
lijepi mu se za ruke kad mu jeste i kad nm nije do toga.
Kako ona zahtijeva priu o prosjaku! Uvijek je takva bila - bez
interesa za red, za razum i znanje, ali poput oiju otvorena za svaku
moguu priu, za udnu podudarnost, za sve skriveno i beskorisno. "Da
je ovdje, sad bi me pitala je li razumno to je ovoliko volim i to mi
ovako jako treba takva nerazumna", nasmija se al-Mukaffa i osjeti kako
ga proima radost od podmgljivo nagnutog Begzadinog lica i rairenih
oiju koje trebaju pokazati udenje zbog njegove nerazumnosti.
Tada mu pustie u sobu Rustema, nanovo okupanog i namirisanog, ali u
staroj odjei iji se zadah mijeao s mirisom mousovog ulja. "Ova
budala stvamo misli da e mi se umiliti svojim odvratnim
lakrdijaenjem" pomisli Mukaffa, do bola steui gleanj lijeve mke da
ne bi skoio na svoga novog poznanika. Rustemov je ulazak rasplinuo
jedva dozvanu Begzadu i Mukaffu je sada proimala samoa jaa od udnje
i straha, jaa ak i od bijesa na ovu budalu i od bola u lijevom
glenju.
"ta,joj je samo trebalo da mi poalje ovu nakazu? Najljepe pismo bi
iz njegovih ruku bilo samo uvreda i nita vie, a kamoli ovo dananje
koje boli i zabrinjava. Pa jo s ovom glupom njukom koja ni na
trenutak ne miruje...'
- Evo mene, spremnog da ti sluim - nakloni se Rustem nekako u lijevu
stranu, kao da i ne vidi Mukaffu koji je sjedio desno od njegovog
naklona. - Malo sam pojeo i malo zaspao, pa sam sada kao nov, pun snage
i pun elje da ti budem od koristi.
Rustem se proi na jastuk i osloni na zid ne ekajui da bude ponuden,
dva-tri puta sa zadovoljstvom otpuhnu, pa tek onda pogleda svog
domaina koji je nepo
43

18

mi.no sjcdio medu Beezadinim pismima i neto mu pokaza rukom. To je

bio jedan na izgled upitan ali u stvari potpuno neshvatljiv pokret koji
je moda neto i znaio qjemu, Rustemu. Njegovom domainu, medutim, po
svemu sudei nije govorio nita, jerje ostao nepomino djedei i
bijesno zurei preda se.
- .la sam davno scnislio da san najboljc pokazuje koliko smo mi glupi i
koliko ne moemo znati nita vano avrljao je Rustcm kao da ima
najzahvalnijeg mogueg sugovornika. - lma li ita bolje od sna? Dobar
san obnavlja snagu tijelu i odmara duu, bistri oi i razum, a najbolji
je pomaga za varanje hrane i izbacivanjc suvinih tekuina. La bol i
za strah, za nespokoj i za teak stomak, nema boljeg lijeka od dobrog
sna. Svi to znamo i svi se utjeemo snu kad nas mui bilo ta od toga.
A ta je san, kad malo bolje pogleda, ako je tvojoj milosti po volji
da bolje pogleda? Mala smrt. E de ti meni sad kai, kao uen ovjek i
priznati mudrac, zato svi mi bjeimo od velike smrti? Zamisli kakve
nam blagodeti nudi velika ako nam mala donosi ovoliko dobral A ipak svi
eznemo za malom i bjeimo od velike.
Rustem je pobjednikim uzvikom zavrio svoju besjedu, ali rezultat koji
je postigao nije bio onakav kakav je oekivao,jerje bio nikakav.
Mukaffaje sjedio nijemo i nepomii:no, kao i prije, samo to nije
bijesno zurio u svog gonia, nego je odsutno i tuno zurio negdje pored
pjega.
-- Ima u tomejojedna udna sWar-nastavi poslije dosta duge utnje
Rustem, kao da eli malo bolje objasniti ono to je mislio. - Mi uvijek
elimo veliko dobro i malo zlo. Ako se radi o plodn~j zemlji, elimo za
sebe veliki komacl, a mali preputamo onome koga volimo. Ako sc radi o
vladarskoj milosti postupamo isto. I tako uvijek kad se radi o neemu
to je bobro - veliki
44
komad uzimamo sebi, a mali d~jemo onome koga volimo. Samo kod sna
postupamo suprotno. On jc dobro, ali je mala smrt, pa ga mi, kao malu,
uzimamo sebi, a veliku smrt preputamo onima k~je volimo. Hajde ti sad
to objasni.
- ta ti zapravo hoe? -- progovori najzad Mukaffa. - to si doao'?
- Hvala milostivom Bogu, ve sam se uplaio da u morati sw uo ovako
mudrovati da te oraspoloim i da ti progovori - razdragano povika
Rustem i uze zadovoljno trljati ruke kao da je obavio veliki posao. Zna se, brate slatki, to sam doao, zna se radi ega si me uzeo u
slubu i u kojem pravcu je moja obaveza kod tebe. Rustem je uvijek znao
u kojem pravcu je zaposlen i toga se pravca drao kao svaki estit
ovjek. Ne bih ja ni kod tebe stupio u slubu da nismo prije toga rekli
u kojem pravcu me prima, ne bih, vjeruj mi, iako znam ko si i koliki
si, ne bih jer sam ja takav ovjek da mi sve mora biti jasno i glasno.
- Reci ta hoe - presijee Mukaffa, zaklinjui se u sebi da nee, ne
moe i ne smije dtati u slubi ovakvog krvnika, ma koliko mu on mogao
valjati.
- Je si li to ti ljut na mene, gospodaru? Oprosti mi ako ti neto na
meni smeta, odmah u to ispraviti, kunem ti se. Ili ako sam uradio
neto protiv tebe.
- ta hoe, ovjee?
- Pismo, brate. Kad idem nazad s odgovorom? Moram znati za vremena da
se spremim.
- Nikada.
- Kako to? Pa u emu je moja sluba?
- Ti nisi u mojoj slubi i nee biti. Nikada. Najprije su se gledali u
tiini i s nekakvim neprijatcljstvom, ali su se onda Rustemove oi
silno rairile kao da on eli pokazati kako na njegovoj strani

19

neprijateljstva, pa ak ni netrpeljivosti, nema ni u tragu. Tako su se

neko vrijeme, i dalje utei, gleda.li sasvim neravnopravno
45
sa mnogo neprijateljstva s Mukaffine i s dobroudnim osmijehom, irom
rastvorenih oiju, s Rustemove strane. Onda se Rustem nasmija, iroko
razmahnu rukama i krenu prema Mukafti previjajui se i ulagujui kao da
eli zavesti svoga gospodara.
- Eh, eh, dragi moj gospodaru -- govorio je Rustem uvijajui se i
sijajui namazanim tjemenom - ne moe to, ovjee, odjednom tako.
- Moe. Ja hou tako i tako e biti.
- Ama ne moc biti, dragi moj gospodaru. Ne moe ti po svakome slati
pisma onakvoj eni. Vi ste ljudi ueni i osobiti, vi svata piete i
svata elite, ne moe se sve to makar kome povjeriti. A ja sam ovjek
nepismen, ako je to tvojoj milosti po volji. Nepismen, a pri tome
pouzdan kao smrt, a vas dvoje volim kao samoga sebe. I onda ti je
povotjna stvar toja, kad nekoga volim, inim silno dobro, ak i ako
hou zlo ja inim silno dobro, takva sam ti ja pojava, ako mi tvoja
milost dopusti. Eto o tome se radi u svemu ovome.
- Jesi li ti nju vidio? - prijetei upita Mukaffa grei roke.
- Milost, gospodaru, kao bih ja mogao vidjeti tvoju enu?! ta misli
ti o njoj, i o sebi, i o meni sirotanu? Po licu sam ti vidio da je od
ene jer onakvu tugu moe izazvati samo ena, ne mogu ni prijatelji, ni
smrt, ni porazi. Nego ti hajde, blago meni, pii odgovor, ja bih sutra
zorom na put. Imam zgodan karavan i dobro drutvo, pa ne bih proputao
priliku i onda ekao now ko zna koliko.
Ustade i izide tako brio da Mukaffa nije stigao ni zaustiti. Htio je
vrisnuti da nee biti nikakva pisma, da ga Rustem nee nositi ni ako ga
bude i ako ih budu stotine, htio je zaprijetiti da mu Rustem vie ne
izide na oi ni sa kakvim opravdanjem... Ali u sobi nije bilo nikoga
kadje on mogao progovoriti, paje s tekim uzdahom odmahnuo rukom i uzeo
pisati.
46
"Mila moja uplaena sirotice, paunice moja draga, piem ti odmah ne bi
li se moja ptiica umirila i opet postala lijepa. Nemoj drhtati, neu
potvrdivati tvoj strah.
Idi sada i nakiti se, namai usne i obrubi one kapke, navuci onu
haljinu za koju si jednom rekla daje vjetrovo tkanje (sjea li se kako
sam lijepo drhtao gledajui te u njoj?; tako drhtati moe i ti sada,
to ti doputam i ak to traim od tebe, a ono uplaeno, ono runo
drhtanje pusti), a onda, kad sve to uradi, nastavi itati pismo. Hou
da bude lijepa, hou da izgleda onako kako te u ovom tremtku vidim (a
ti zna kako te vidim, to sasvim dobro zna i to te lijepo grije). Tako
lijepa, nastavi itati moje pismo a ja u te iz njega gledati i voljeti
te u onoj haljini, onako prozimoj i onoliko naoj.
Jesi li? Mogu nastaviti? Sada u ti ispriati priu koju sam ti ve
jednom ispriao, davno, u onim naim danima, jednom dok si leala
pokrivena crvenom svilom a ja se pravio da jedem. Nisi je, naravno,
upamtila jer si mislila na ono to si htjela, a ni ja ne znam jesam li
ti je ispriao ba ovako jer mi nije bilo do prie. Mislio sam na ono
to mi obeava i boljelo me je to moram ii, a priom sam ti nastojao
objasniti da moram ii i zato moram, pa mi se nekako nije ni prialo.
Na samome rubu pustinje, u velikoj stijeni, mi je naiao na rupu u
koju se mogao lijepo smjestiti. Zamirao je od radosti mislei na miran
i spokojan ivot koji mu ova wpa obeava. Nema vie stalne strepnje,
nema trzanja na svaki um, nema bezglavog bjeanja od svega to uje i
vidi. Ovdje je sa svih strana zaklonjen i od svega obezbijeden. Otvor
je dovoljno malen da se niko osim njega ne moe uwi, a ntpa dovoljno

20

velika da se smjesti udobno i ak raskono. Pravi Boji dar i pravi

dokaz da ga Bog voli vie od svih svojih stvorenja i
47
SI I. i i
il
Ii i
da radi njcga stvara sve na svijetu pa i rupc u najivrdoj stijeni. 1 to
ba na rubu pustinje. na mjestu koje svakome, pa i njemu, najbolje
odgovara. U sumrak izide da neto pojede (a na livadama kojc su mu pred
nosom hranc je u izobilju) i onda se zatvori u svoju rupu da spava kao
car ili neki drugi od blaenih. A kad se probudi odmara se u sigurnosti
i gleda kroz otvor na svijet uivajui u prekrasnom pogledu koji je
oigledno ba za njega stvoren - da upotpuni n_jegov uitak u novomc
domu.
Za to je vrijeme negdje daleko, na samome rubu ume, lav iao bijesan i
gladan, traei neto da pojedc. Ve dva-tri dana nije vidio nita
pomino a kamoli da. je stavio zalogaj u usta. Pomiljao je ve da oko
njega ima u izobilju gazela i pasa, bivola i druge ukusne hrane, ali da
on nita od toga ne vidi jer je obnevidio od gladi ili neke bolesti. A
onda je ugledao tigra kako u slast komada neku lijepu i veliku
ivotinju od koje bi se obojica mogla najesti do gue, pa je nasmuo na
njega, iako bi se as prije zakleo da to ne bi uinio nikada i nipoto.
Ne bi zato to njegovom ponosu ne odgovara da jede ono to je drugi ve
naeo, ne bi zato to meso bez krvi i nije neka gozba, a ne bi ni zato
to tigar nije ba plaljiv i spreman da pobjegne im to neko od njega
zatrai. Nije mu se, iskreno govorei, ni sada nasrtalo na tigra, ali
je morao nasmuti i to je uinio ne znajui pravo to ini. Nasmuo je
gotovo protiv svoje volje da utai svoju glad i da se ispuni ono to je
miu bilo zapisano.
Klali su se strano i krvavo, borili se kao dva prava cara i dva
najveajunaka, hrabro i bezumno, podjednako jaki i podjednako moni
tako da se nije moglo ni naslutiti koje e nadjaati. Izgrizli su jedan
drugoga do kosti, na mnogim su mjestima jedan drugome dlaku s koom
oderali, ali nikako dajedan od njih zada ranu koja bi
mogla odluiti borbu. 1 kad se ve inilo da pobjednika nee biti, kad
su obojica bili umomi, malaksali i spremni da odustanu, lav je sluajno
apom udario tigra preko oiju i pomutio mu vid
Bjeei iz poraza, izgtien i postiden, uma pomraena od bola i bijesa
zbog ponienja koje je doivio, tigu se popeo na drvo da smisli osvetu
i saeka da mu se vid vrati- I ba kad je opet progledao, kad je
polizao rane i posve jasno os_jetio kakvu je sramotu doivio, ispod
drveta je naiao slon. Ne bi normalan tigar nikad skoio na njega jer
mu to ni za ta ne treba i inae mu nije takav obiaj, ali je sada
morao na nekome iskaliti bijes i neijom krvlju saprati svoj stid i
ponienje. Zato je skoio i poeo mahnito gristi slona koji mu nije
nita uradio i kojega, iskreno govorei, ne bi ni okusio.
Zbunjen i izbezumljen iznenadnim bolom, slon je poeo rikati i trati
da se zemlja tresla. Poskakivao je, trzao se i cimao, nastojei da
zbaci s leda udnog napasnika, a od toga mu se glas prekidao i zavijao
jo stranije, zemlja je od njegovih skokova jo jae podrhtavala i sve
je izgledalo kao da su se nebesa rastvorila da najave otvaranje grobova
i posljednju raspraw.
Podrhtavanje zemlje i slrano zavijanje slona izazvae nevidenu
pometnju medu krupnim i sitnim ivotinjama koje su se mimo hranile pri
kraju ume i u livadama. Majmuni poskakae zebrama i irafama na leda,
pa ih jo gore prepadoe i natjerae ih u jo ludi trk. Pred njihovim
trkom prepadoe se i mahnito jumue gazele i bivoli, psi i divlje

21

make, wkovi i bezbrojne ptice. Sve je to jurilo ne pazei kuda ide, ne

videi jedno drugo i ne gledajui ni na ta pred sobom.
Jeziva strka koja je nastala u livadama doprla je i do ruba pustinje.
Tu je uplaila zmiju koja se izleavala na suncu i koja je, gledajui
da se makne, pojurila u rupu koju je vidjela u stijeni. U rupi je nala
mia i
48 49
progutala ga, a kau da je i njoj neka krupna ivotinja nagazila rep
koji nijc mogao stati u rupu, samo to ona od toga nije imala nikakve
tete jer joj se rep obnavlja, to je najbolji dokaz da njezin as tada
nije kucnuo.
To je, jedina moja, pria koja ti odgovara na pitanje "ta se dogada".
Ne dogada se nita, samo to stalno negdje hoda neki gladan lav zbog
kojega inimo ono to moramo, a ne ono to bismo htjeli. Ovih dana sam
vie od svega na svijetu elio da budem s tobom, a ni u jednom trenutku
nisam uspio biti ni sa sobom jer sam se svakog dana po itav dan morao
baviti gladnim lavovima i pokazivati im druge da ne bi dirali mene.
Moj gospodar Isa ibn Ali dovoljno je star i mudar da mu bogatstvo i mo
koje sada ima budu upravo po mjeri, tako da mi je mogao biti rupa koja
miu donosi blaenstvo. Ali on, kao to zna, ima dvojicu brae
Sulejmana, koji je emir Basre, i Abdullaha, koji je bio namjesnik u
Siriji i glavni zapovjednik sve nae vojske. Biti glavni zapovjednik
ovako velike vojske znai, po miljenju mnogih mudrih Ijudi, imati
toliko moi da ti nikad ne bude dovoljno. Zato ovjek s toliko moi
mora stalno eznuti zajo, a njegova enja postane pogotovo jaka onda
kad vie ne ostane ni jedan znak moi koji bi se mogao osvojiti. Tako
su, valjda, njegovi mudri savjetnici objasnili naem kalifu al-Mansuru,
Bog mu ivot sauvao, pa je on zakljuio da Abdullah mora prieljkivati
kalifsku ast jer se jedino ona na ovom svijetu die iznad asti
zapovjednika najmonije svjetske vojske.
(Da ti iskreno kaem, i ja mislim tako ma koliko to ne smio rei.
Mjesto na kojem sjedimo odreduje nae elje isto onoliko koliko one
odreduju to mjesto. Ab- dullah je sigumo estit ovjek i sigurno ne
mrzi kalifa, Bog mu ivot i mo protegao preko svih granica, ali je u
prirodi mjesta na kojem je on sjedio elja za kalifovom au i znakom. Zato je on morao eljeti tu ast, ma koliko se
on kao oyjek i razmnna glava tome protivio. Svi mi znamo da je iza
jednog brda drugo, pa ipak idemo da pogledamo iza njega.)
Pomislivi da je Abdullah gladni lav, kalif se sjetio da treba nai i
tigra koji ve ima neto plijena tako da se ima za ta boriti i svoju
snagu uveati nadom da e uveati i plijen. Tako je naao horasanskog
namjesnika Abu Muslima i uputio ga na Abdullaha. Raunao je, valjda, da
e on biti mnogo mirniji kad se njih dvojica medusobno izgrizu, to je
dobar znak njegove vladarske mudrosti. Jaki namjesnici znae slaboga
kalifa i slabi namjesnici znae jakoga kalifa, ma kakav on po sebi bio.
Velika je drava jaka ejelina jedino onda kad su joj oblasti slabe pa
im ireba da se naslone jedna na drugu i da tako snagu dobiju od ejeline
koju sobom grade. Velika se gradevina pravi od malih i dobro
izlomljenih stijena, jer se velike gromade teko obraduju i loe se
uklapaju jedna s drugom.
Abu Muslim je pobijedio Abdullaha i on se od potptme propasti sklonio
ovamo, kod svog brata Sulejmana, to je vojniki mudro ma koliko se
nama ovdje ne dopadalo. Basra je dovoljno daleko i od Sirije, gje je
potaen, i od Horasana, gdje mu je neprijatelj. Izmedu Basre i Damaska
je Haimijja sa kalifovom vojskom koja Abu Muslima ne bi mogla mirno
propustiti niti bi on na nju smio udariti ovako iscrpljen borbom s
Abdullahom. Na kraju je mudro i to to se Abdullah od svog neprijatelja

22

sklanja u neposrednoj kalifovoj blizini, dajui time znak da kalifu

vjeruje i da se utie njemu i njegovoj zatiti pred svim
neprijateljima. Time zapravo govori da on kalifu nikada nije bio
neprijatelj, a ako mu nije neprijatelj, on nikada nije elio zauzeti
njegovo mjesto. Na kraju treba priznati i to da Abdullahu, dodue,
nita drugo nije ni ostalo,jer se nakon onakvog poraza
50 5I
moe skloniti ili kod kalifa ili na onaj svijet, ali je mudro da
najprije pokua ovdje, jer na ovom svijetu moramo ostati koliko moemo,
ma koliko znali daje onaj bolji.
Ne moram ti napominjati koliko smo se obradovali kad smo vidjeli
Abdullaha jer smo znali da e nas njegovo dolazak odvolrti od naih
ivota i da i nae glave dovodi u pitanje time to svoju sklanja u nau
blizinu. Istina, te su glave dole u pitanje im je kalif pomislio da
bi Abdullah elio na njegovo mjesto, ali bi ovjek ipak malo vie volio
da se nesrenik sloni malo dalje od njega. Tako je govorio Sulejman,
ali je moj gospodar Isa uporno ponavljao da svoje glave moemo sauvati
jedino ako kalifa ubijedimo da niko iz porodice vie ne eli njegovo
mjesto, ako je ikada elio.
"Kalif e ti odmah povjerovati da na sredinjem mjestu radije gleda
njega nego svog brata", govorio je moj gospodar Isa krijui da se ruga.
"Kalif svakome sve vjeruje, a tebi e ovo povjerovati `cak sa radou i
dah e izgubiti od zahvalnosti to si mu otkrio tako normalnu stvar.
Kalif i jeste ono to je, ba zato to svakome sve vjeruje i to je
zahvalan svima koji mu govore iste istine i normalne stvari." "Ali ta
da radimo?", pitao je Sulejman ne pristajui da primi poraenog
Abdullaha pod svoj krov i ponavljajui da poraeni donosi nesreu, a
nakon velikog poraza i neto gore. "Ti si, ovjee, neprijatelj jer si
brat neprijatelja", govorio je moj gospodar Isa. "Dok misli da mu tvoj
brat radi o glavi, kalif e tebi raditi o glavi ma ta ti inio i
mislio. Jedino to moe, to je da ubijedi kalifa u odanost svih nas
ili da izmoli milost za Abdullaha, a time i za nas ostale." Tako se
sve rijeilo.
Ne znam ta bih ti o svemu rekao. Istovremeno tni se ini da je Isa u
pravu i da se ja nikako ne bih mogao sloiti s njim. Istina je da nam
prijateljev brat nije prijatelj, a neprijateljev daleki rodakjeste nam
nepri
jatelj, ali mi se ini (ili se bar nadam) da je tako zbog jedne
ogranienosti naeg znanja i zbog slabosti naeg razuma koje bismo se
mogli osloboditi. Kad bi i u stvarnosti izvan ljudi bilo tako kako kae
moj gospodar Isa, kad bi i medu stvarima u svijetu vcze po suprotnosti
bile jae od onih po slinosti, kad bi se sve to je stvoreno jae
vezivalo po neprijateljstvu nego po prijateljstvu, onda bi svijet bio
pokrenut silom kojajc najslinija mrnji. A ako je mrnja ona sila koja
je porkenula svi_jet, jasno je da ga nije mogao stvorito Milosrdni Bog
jer u Jednome ne moe biti dijelova suprotstavljenih tako estoko da bi
iz njizhove suprotnosti proistekla mrnja. A ja zaista vjerujem, ja
moram vjerovati da je svijet stvorio jedan jedini Mitosrdni Bog i da ga
je pokrenuo u postojanje pomirujuom silom Ijubavi.
Svijet koji je pokrenula mrnja ne bi bio od Boga jer je Bog jedan, a u
okviru jedne ejeline nije mogua suprotnost koja je ravna mrnji. Osim
toga, taj svijet ne bi mogao postojati jer bi se njegovi dijelovi, ako
su medusobno povezani mrnjom, medusobno unitili. Mrnja pojaava
suprotnost izmedu dvije stvati do nepodnoljivosti, tako da jedna drugu
moraju unititi, ako su vezane jedna za drogu. Kao to od dvojice ljudi
koji se mtze jedan mora ubiti drugoga vidaju li se esto, tako bi u
svijetu koji bi bio pokrenut mrnjom mogla postojati samo jedna vrsta

23

stvari. To bi bio svijet sav od kamena i1i sav od zemlje, sav od vode
ili sav od vatre.
A na svijet je jedan i itav, to znai da ga je stvorio jedan Bog, i
u sebi je raznovrstan i lijepo uskladen, to znai da ga je stvorio
milosrdan Bog koji ga je pokrenuo llubavlju. Tako ja mislim i mogu
navesti mnogo dokaza, iako je dovoljan taj da Ijubav suprotnosti
uskladyje a ne unitava jednu od suprotstavljenih stvari, kao to
mrnja mora initi. Bog je dao stvari u parovima
52 g3
iji se dijelovi suprotstavljaju, ali se u ovom svijetu tc pr.
suprotnosti lijepo uskladuju tako da svi dijelovi slue ;' I
cjelini. Tako je dragi Bog dao vatru i vodu, i dao je
vazduh i hranu, a dao je jo sunce i mjesec, brijeg i
dolinu, vlagu i vrelinu. Uostalom, o svemu tome govorim u
jednom spisu na kojem ve radim i koji e l llll ,
dobiti uz jedno
od iduih pisama. Jo ne znam ta e I~j~l'I
biti - moda adab a
moda e ispasti i pria, ali se
nadam da e biti zanimljivo i od
koristi. lzmislio sam
emira strae koji se zove Gazvan i slikara
kojije neviden
majstor svog posla, ali je misao istinita i sve to
se
medu njima dogada moe biti istinito. Ve bi bilo gotovo
da me
Abdullahov dolazak nije pomeo i vezao za poslove u kojima se ipak
dosta loe snalazim a koji mi il il I.
smetaju da razmiljam i
piem. I i i
U posljednjih'nekoliko dana morao sam napisati dugo
pismo u kojem kalifa ubjedujem da Abdullah nikad I ii nije ni pomislio
suprotstaviti se njegovoj vlasti. Ako je li l
nekad tako izgledalo on je to samo provjeravao i drugima pokazivao kalifow mo i sjaj
njegove milosti. Su- a',
lejman i moj gospodar lsa otili su kod
kalifa s tim
pismom, s usrdnim molbama i s izrazima Abdullahove
pokomosti. Postigli su vie nego to smo se nadali, pa I
je
juer Isa doao zabrinut preko svake mjere. Kalif se udi svemu to se
dogodilo, on nije ni u snu mogao
sanjati da e Abu Muslim onako
bezumno napasti Abdullaha iz ista mira ("A jeste iz ista mira,
sami kaite
je li iz ista mira", kae da je uzvikivao i
ponavljao
kalif ne dolazei sebi od udenja), on e onog horasanskoga nasilnika otro ukoriti i nikad vie nee dopustiti takvo neto... On bi iz ovih stopa krenuo i da
ga
kazni, ali jo uvijek nema dovoljno sile za takav
poduhvat, on bi
Abdullaha vratio za namjesnika u Siriju, ali bi neprijatelji mogli to
shvatiti kao podrugivanje jer
kakav namjesnik Abdullah moe biti
nakon poraza ka- II I
54
kav jc pretrpio - bez vojske, bez pobjede, bez slave koju je imao i
koju namjesnici moraju imati. Poslao bi on njega, evo sad bi ga poslao,
ali Abdullah nema kome i nema na osnovu ega biti namjesnik.
Ono to su od njega traili, kalif im je dao bez razmiljanja i ak
nije dopustio da se to nazove molbom: on Sulejmanu i mome gospodam
obeava da e ostati na svojim sadanjim mjestima, on Abdullahu obeava
svaku sigurnost i gubi dah od radosti to Abdullah cli da mu i dalje
slui, on ak i sa mnom ima lijepih planova jer e graditi novu
prijestonicu na desnoj obali Tigrisa, a ta prijestonica mora biti
ukraena i mudrim ljudima. Jedino trai da se saini aman kojim on
obeava sigurnost Abdullahu i da mu se donese na potpis, a to neka
uradim ja jer on nema moi da se sada time bavi, pa neka se Isa zato
vrati u Basm. A on se toliko radovao svemu tome da je Sulejmana zadrao
na aenju, tako da se moj gospodar sam vratio kui da bi prekosutra
opet iao tamo s amanom a moda i s Abdullahom. Ne znam hou li ih vie
vidjeti, a aman sam danas napisao. Nadam se da se ni po emu ne bi
reklo da je moj.

24

Istiu sati noi i istie svitak na kojem ti piem. Prije zore e

Rustem krenuti k tebi s ovim recima. Kako im zavidim! Prvi put u ivotu
pomalo mrzim svoje ispisanc rijei.
(Otkud ti Rustem, pobogu!? Kako ga nade i kako se sjeti da mi ga
poalje na vrat? To je nakaza koje se ja, iskreno govorei, pomalo
bojim. Ne strah, ali nekakva jeza, neka tih zebnja hvata me od njega).
Jo samo ovo, najvanije: nita se nije dogodilo s nama osim to si mi
trebala jae nego ikad. Ne bih ni podnio sve ovo da nisam imao tebe.
~I'i si moje toplo utoite. Abdullah."
55
Zapeatio je pismo i odnio ga u kuhinju da Uustem
moe otii c`im ustane, ne budei njega. Legao je, iako
mu se nije spavalo, nadajui se da e barem odmoriti I
oi
ako hude Icao sklopljenih kapaka. Ali nije mogao
I
ni to
jer se oi nisu htjele zatvoriti. Tako je leao i
zurio u
mrak, bez misli i bez pokreta, bez jasne elje
i bez ikakvog
osjeanja osim tekog umora. Nije se mo- i lll ,
gao sjetiti od
ega je toliko umoran, nije imao snage
ni da se ozbiljno pita,
ali je osjeao kako je na njega I I i
nalegao takav tcgoban
umor da bi iz glasa plakao kad
bi za to imao dovoljno snage
ili bar dovoljno vlage u ~~I
sebi.
Zbog neega se sjeti da Begzadi nije napisao ono II iL
o
odnosu dijela i ejeline to mu se otkrilo dok je razmiljao o
dravi i obalstima. Htio je rei da je tako u
svemu, da je uvijek
c;jclina sabrana u svome dijelu i
da nam je razum dat ba radi toga
da uzmognemo iz I~
maloga otkriti veliko pomou razuma. Iz travke
otkri- I I vamo livadu, iz kapi vode razumijemo rijeku. ujemo
samo
jednu stranu rijei a razumom dokuimo itaw.
Na osnovu jcdnog dana
razumom dokuimo vjenost,
a onda iz toga, opet razumom, otkrijemo
kolikaje prednost Onoga svijeta na Ovim. Nita od ovoga nije
napisao,
a i ono toje napisao ispaloje nespretno i tnimo njegove
volje, ali nema snage da ustane i dopuni pismo kao to
je
nekada inio. If Sve to radi ispada mimo njegove volje, ako ne
ispadne suprotno njegovoj volji i namjerama. Ustade i I
zapali lu. Evo i ovo je mimo njegove volje - otiao il
je od
kue u svijet, radi velikog svijeta i velikih znanja,
a ivot
provodi u ovoj sobi u kojoj i jede, i spava, i radi, i s ljudima
razgovara. Od svoje vlastite kue on
poznaje jedino ow sobu, a
nekad mu se ini da ne zna I ni nju i da mu je ona prevelika. prevelik
je on sam I
5G
sebi, a tome bi viku dodavao sohe. kue, svjetove... Gluposti.
Ncko vrijeme jc zvjerao po sobi, a onda se odlui i ode do kuhinje da
ipak raspeati pismo i na drugom svitku doda ono 0 odnosu dijela i
ejeline (nekad je radi jednc rijei ustajao i prepravljao itav dio
spisa). Tamo je dugo nastojao odgonetnuli je li kuhinja tako mrana
zato to gori samo jedna lu koja ne moe osvijetliti c`adave zidove,
ili se njemu samo ini daje mrana poto svi spavaju. Na kraju je iz
rie izvadio komad mesa i poeo ga jesti kidajui zubima.
Onda se opet naao u svojoj sobi i zaudio se to te noi nije loio
vatro. Uvijek je, kad mu je teko, loio malu vatru u uglu sobe i
gledao u nju dok se ne ugasi sama od sebe. To ga je odvodilo od bola i
svega runog. Noas nije loio, a noas mu je trebalo ako ikada. Ba mu
je teko. Treba biti dovoljno umoran da bi se neto malo vidjelo
onoliko dobro koliko treba. Dovoljno umornom oku sifiicc daju naslutiti
cjelinu. Boe, kako sam umoran i kako bi dobro bilo sada biti djeak,
biti malen, malen. Biti u selu Dur u oblasti Fars. Ili barem biti bez
svih mojih glupih greaka. Malen.

25

i7
II DIO: POUKE
1
Isa ibn Ali je ostao nepomino leati i nakon Muka~nog ulaska. Nije se
pomjerio, nije pogleda podigao, nije progovorio, samo je prema njemu
kaiprstom gurnuo zdjelu s riom i jezgrama raunajui valjda da time
dovoljno jasno pokazuje da ga je vidio. Mukaffa sjede prema njemu
izmiui jastuk da bi pred gospodarom sjedio na tepihu i tako pokazao
razliku medu njima, pa se ljutnu na sebe jer mu dode do svijesti da Isa
lei. Mogao je slobodno sjesti na jastuk, jer bi se razlika vidjela po
tome to jedan lei a drugi sjedi. Ovako je razlika prevelika, vea
nego toje on spreman dopustiti. Istina je da on ne voli sjediti na
jastuku, istina je da i kod kue sjedi na tepihu, ali se ovdje ne radi
o tome ta Ijudi vole a ta ne vole, nego o tome gdje je njihovo mjesto
i ta im je posao. Svi mi kod kue radimo ta hoemo, jer se kod kue
odredujemo prema sebi, ali medu Ijudima moramo raditi ono to od nas
trai nae mjesto, jer se tada odredujemo prema drugima.
ekajui da Isa progovori, gledao je oko sebe i usporedivao sobu sa
svojom. Vidjelo se da u ovoj njezin vlasnik ne boravi itav dan,jerje
mnogo urednija iako je stostruko bogatija od njegove. Sve je u ovoj
sobi upravo tamo gdje treba biti po nekoj bezlinoj zamisli, a tako ne
moe biti u sobi u kojoj neko stalno ivi i radi, jer iv ovjek u
jednom trenutku vidi jedan a u drugom trenutku sasvim drugi raspored.
Ne moe ovjek
hl
ivjeti po zamisli, makar i svojoj, ne moe ni disati kako je zamislio
a kamoli da sobu tako rasporedyje i stalno je odrava u tom rasporedu.
Razlika medu njima bi se vie ncgo jasno vidjcla ak i kad bi obojica
leali jer je Isa za glavu vii od njega. Uvijek se pitao kakojedan
c`ovjek moe biti toliko visok i tako duboko se pozdravljati, kao da se
iskreno divi svakom ovjeku s kojim se pozdravlja. Osim toga, on ne bi
znao onako leati, on nije mogao lijevu ruku onako zabaciti iznad glave
ni onda kad je leao s Begzadom nakon nihovih najsnanijih zblienja.
Treba imati neto ega on nema da bi se lealo s desnom nogom savijenom
u koljenu (bez imalo brige za to kako e se odijelo namjestiti oko
noge) i s lijevom rukom zabaenom iznad glave. Treba biti bez normalnih
ljudskih briga da bi se ovako uzimala jezgra ili grudvica ueerene
rie, pa se vraala u zdjelu nakon to se prsti desne ruke nesvjesno
poigraju s njom. Treba za sve to biti Isa ibn Ali, treba postii to da
ti ne smeta tvoje kvrgavo koljeno i pretanka noga bez dlaka i
povjerovati da nikome drugom to ne moe zasmetati, ako se zbog neega
drugih uope sjeti.
Pa ipak isti taj Isa ima tamnu i kao ispeenu kou na licu. Nikad nije
morao boraviti na suncu, nikad nije imao razloga da se izloi vjetru i
gurne glavu u oblak praine ili pijeska, lice muje usko i tvrdo kao kod
pravog rodenog beduina. Zbog tog lica Mukaffa je mogao podnijeti slubu
i ak osjeati od nje neku ugodnost, jer mu se inilo da mu njegovo
bijelo i mesnato lice daje dosta veliku prednost nad gospodarom ili bar
ponitava one prednosti koje gospodar ima.
- Uvijek sam govorio da se treba zamijestiti mas- ~, I
lom i najprije malo zapei u njemu - progovori najzad
Isa. - Vidi li kako je svaka kuglica lijepa i cijela, a I
ipak mekahna? I ria se lijepo razabere, svako zmo se

26

62
vidi i stoji za sebe, a istovremenoje kuglica lijepa, vrsta i jasna,
kao da su zrna jedva ekala da se sklope u nju. Sve je to od masla, ne
smije se tedjeti na maslu kad se pravi slatki pilav. Nemoj praviti,
ako nema dovoljno svega, boljc nego da pravi lo.
- Drago mi je da te vidim zdravoga, gospodaru ree al-Mukaffa s
velikitn olakanjem to konano moe progovorito. - Nisam znao da si se
vratio.
- Nisam se vratio - zamiljeno odgovori Isa koji je izgledao kao da
dalje razvija misao o maslu i njegovoj vanosti za slatki pilav.
- Ja te ipak vidim i tome se radujem. A znam da si prije tri dana
trebao ii u Haimijju kod kalifa i znam da sam se zbog tog puta
brinuo.
- Trebao sam, ali nisam iao.
- Zar aman koji sam napisao nije u redu? ao mi je zbog toga,
gospodaru.
- U redu je, onakav je kakav aman treba biti. Zna ti te stvari i dobro
radi svoj posao. Sasvim dobro.
- Zahvalan sam ti za lijepe rijei i radujem se ako si zadovoljan mojim
poslom.
- Jesam, zadovoljan sam i elio bih te dobro nagraditi.
- Znai nisi stigao posvravati sve poslove koje si elio?
- Jesam, brate, sve sam posvravao za manje od pola dana, nije se tu
imalo ta veliko svravati. Ono pokremoga dobra to imam razdijelio sam
medu pouzdane prijetelje da mogu djeci dati ako se ja ne vratim, a
nepokretno imanje sam rasporedio enama i djeci onako kako red i obiaj
propisuju. Tebi sam odredio kuu u kojoj stanuje da bude tvoja do
tvoje smrti a da onda pripadne tvojim nasljednicima.
- Hvala ti, gospodaro, mnogo mi dobra ini, ali mi nije jasno to si
sve to radio.
63
- Jasno ti je, brate slatki, kako nije. 'Ireba srediti svoje raune
prije nego se ode na put, a zna dobro da u od kalifa gotovo sigurno
produiti put.
- Razumijem te. Ba sam budala, tjeim te tako to se pravim da ne znam
o emu se radi.
- Nisi budala, svi bi ljudi tako, ljudi se vole praviti da ne znaju ono
to nije dobro. Ali i ja priam budalatine, nita ne znai to to je
neto "ljudski". Ko kae da ljudi nisu budale?
- A ti ba misli da vas razdvaja zato to mu je lake ukloniti vas
jednog po jednog?
- ta bi drugo moglo biti? Kod svojih stotinu pisara on mene alje
ovamo po aman, kao da e se tvoj aman u neemu razlikovati od onoga
koji bismo sastavili tamo. A Sulejmana ostavlja kod sebe da ga asti.
Vclika elja, kako je samo do sada uspijevao da je trpi?!
- Pa to si pristao da se rastenete? - A ta sam mogao?
- Ne znam, nekako se oduprijeti. Da dodete obojica ovamo pa se odavde
branite.
- Pa da mi onda s punim pravom i djecu pokolje. Ne bih, to ne bi bilo
poteno. A ako se pravim da ga se ne bojim i da mu vjerujem, moda e i
on meni povjerovati.
- A boji ga se? - upita Mukaffa pa se sam lecnu od sladostraa s
kojim je to izgovorio, kao da on dobija neto veliko ako se Isa boji.
- Jako. Pa evo je tri dana kako sam sve sredio za put, a nikako da
odem. Tri dana leim ovako i gurkam se da krenem, a ne mogu. Valjda me
strah itavoga ukoio, ta li je?

27

- Da bjeimo? Ja imam neto blaga, dovoljno za put. Ili ti idi, a ja u

ostati da prikupim tvoje i sredim sve to misli da treba, pa u ti se
pridruiti.
64
;
- I onda se tamo gdje dodem upustim u Irgovinu, ta misli`?
- Moe to, a moe i neto drugo, moe ta god hoe, samo nek je
iva glava.
- Ne mogu, brate, nita od toga, ne budi dijete. Kako bih se ja mogao
baviti trgovinom?
- Nemoj prezirati trgovinu, to je estit posao kojim se bave mnogi
asni ljudi.
- Nita ja ne prezirem, ovjee, samo ne bih da se bavim onim to nije
moje.
- Ali ta moe? ta ti ostaje u ovoj situaciji? - Nita, mogu otii s
amanom kod Mansura. - A sam kae da se boji.
- Bojim, kako se ne bih bojao, ali u se valjda nekako umiriti i otii.
Moe se to.
- Moram ti rei da te ne razumijem, ma koliko se naljutio na mene. Evo
ja u sve srediti da pobjegne i da se smjesti negdje u miru i
Ijepoti. Imam novog slugu, Rustema, Perzijanca, ini mi se silno
spretan u toj vrsti poslova. On e te provesti do mog kraja ili gdje
hoe i pobrinuti se za sve to treba. Ti nita ne mora, samo reci da
hoe.
- ovjek je, Abdullahu, ovakav ili onakav, on izgleda ovako ili onako i
ini ovo ili ono. Kao to ne mogu imati zdrave zube jer su od neega
oboljeli jo dok sam bio dijete, ja ne mogu biti trgovac jer to zbog
neega nije moja osobina. Ti bi to morao znati, o tome si, ini mi se,
neto i pisao. Nekom je osobina da ima zelene oi, a nekome da ima cme.
Nekome je osobina da jednom u ivotu pobjegne, nekome da zaglavi u
bijegu, a nekome da i ne proba bjeati. Nekome je osobina da pogine u
bici, nekome da zaglavi od gladi, a nekome da ga kalif ubije. ta ja
mogu ako mi je osobina da budem zadavljen u kalifovoj sobi u Haimijji?
To je ovjeku osobina, kao i oi ba takve boje ili bolesni
65
zubi. Samo sve to zajedno ini jednog e.ovjcka. Ja mogu otii u
trgovce, moda mogu biti i dobar trgovac, ali to vie nisam ja nego
neki dmgi ovjek.
- Pa lo si me onda zvao?-viknu Mukaffa bijesno nakon duge pauze. Bilo
mu je strano, bilo mu je kao da ga je neko pljunuo ili kao da su ga
izveli na trg. Zato je ovo dopustio? Kako je mogao dopustiti da
saeljenje u njemu nadjaa i razum, i ponos, i njegova najdublja
uvjerenja? I je li to bilo zaista saaljenje? Nije li to prije bila
radost, bezumna radost to se veliki Isa, koji zna tako oputeno
leati, boji i to se boji toliko da to priznaje? U tom napadu radosti
htio ga je dovesti do kraja, htio je da Isa pobjegne i da ga on,
Abdullah, njegov pisar, spasava i tjei.
Ali ipak nije tako ili bar nije samo tako. Zaista ga je alio, zaista
je alio i njega i sebe, jer on svoga gospodara i zatitnika voli.
Moda mu zavidi na nekim stvarima, moda ga malo i mrzi kad vidi kako
se lijepo i kako mimo raduje dobrom jelu ili poklonu (moda mu je
najvie zavidio na tome kako zna primiti poklon, kako zna pokazati
radost i uiniti da svima okolo bude lijepo, a da ta radost ipak ne
bude prejaka i ne uvelia onog ko mu je neto poklonio i priutio mu
radost), ali je sigurno da ga i voli. Sigumoje da bi doivio kao
ozbiljnu uvredu, sasvim linu i sasvim neoprostiw, to da je Isa pristao

28

pobjei. A istovremeno je sasvim iskreno elio da ga spasi i da u tom

novom ivotu opet budu zajedno, moda ba zato to bi bijeg uvelike
unizio gospodara.
- Zvao sam te da s nekim popriam o sttahu odgovori Isa mirno, iako se
vidjelo da mu nije lahko izgovoriti. - Bojim se, a nemam kome to rei i
ne uspijevam savladati. Onda sam pomislio da bi mi ti moda mogao
pomoi - pametan si ovjek a prijatelji smo. Raunao sam da e mi biti
lake ako popriamo o tome,
bb
i :; ,
a moida zna i neki nain da se izide nakra_j sa svojim trahom.
- Ne znam-odgovori Mukaffa-ne znam nikakav nain, a bojim se da ga i
nema.
- Nije vano, sve e se nekako urediti.
- Kako e se urediti? Zna li nain da uredi''
- Ne znam, ve sam uredio ono to sam znao. A ostalo e se valjda i
samo urediti.
- Kako?
- Ne znam, onako kako mora. Idi sada, vjemjem da se vie neemo
vijdeti. Oprosti mi ako neto nije bilo u redu s moje strane. S tvoje
je sve bilo, hvala ti.
- Moda emo se ipak vidjeti.
- To bi bilo dobro, tada bi sve bilo po starome i nikom nita.
- Ti e sigurno otii do kalifa? - Sigumo.
Onda smo sigurno na kraju, pa ti moram neto rei prije nego se
rastanemo. Ja neu uzeti kuu u kojoj ivim.
- Ja bih volio da uzme, prijatelji smo. A moji imaju dovoljno, za njih
ne mora brinuti.
- Ne brinem za njih, ali ipak nc bih. Nemam ja nasljednika i mislim da
ih neu imati, a dok sam ja iv, nai e se neto da sklonim glaw. Pa i
ako nee, ne bih uzeo.
- Tvoja volja. Volio bih da uzme, ali te ne tjeram. - Ne bi me ni
mogao natjerati, ja u iseliti ako se ne vrati za desetak dana.
- ta je to s tobom, kao da si neto Ijut na mene? Kai ako ti neto
nije po volji.
- Sve mi je po volji, ali ne elim kuu. Sad bih poao ako mi doputa.
- Idi slobodno, neka ti je sa sreom. I oprosti mi za sve to sam ti
iskvario ako se vie ne vidimo.
67
- Ima li ita to bih jo mogao uraditi za tebe'? upita na kraju
Mukaffa s toliko ara da Isa ibn Ali iznenadeno zatrepta. - Bilo ta
to ti treba ili to cli`' (:ak i moja krv, ako te moe zamijeniti.
- Budi sretan i spomeni me po dobru - odmahnu Isa i obori pogled. - A
moda se ja i vratim, pa smo samo pravili budale od sebe.
S tim je rijeima Abdullah ibn al-Mukaffa stupio iz hladovite sobe
svoga gospodara u vreli grad u kojem je sve treperilo od jare i zrailo
priguenu svjetlost tamnih boja. Te su mu rijei treperile u uima dok
je iao prema svojoj kui sudarajui se s prolaznicima i posrui preko
nevidljivih prepreka. Te rijei je uo i na raskru na kojem je udatio
u natovarenu mazgu, ali ne zna jc li ih tada izgovotio Isa ibn Ali ili
su mu ih doviknuli prolaznici koji su umirali od smijeha gledajui kako
se izvlai ispod tereta i izmedu nogu preplaene mazge, pa nastavlja
put ne otresavi se od praine i ne provjerivi uboje od mazginog
ritanja. Vodi mazge je, popravljajui tovar, dovikivao za njim i dmge
elje, ali se i on previjao od smijeha pa su mu povici bili nejasni, a
Mukaffa ga ne bi uo ni da je vikao mnogo jae i jasnije.

29

Grabioje kao sumahnut, kao da sejumjavom nastoji osloboditi neke

oajnike snage koja bi ga uguila ako ostane u njemu. Sudare s ljudima
i udarce koji su znali odjeknuti na njegovim rebrima gotovo da nije ni
primjeivao ili ih je ak osjeao kao nekakvu ugodu, moda kao neto
to mu potvrduje da je iv i da je jo uvijek pri sebi. Nikad ne bi
povjerovao da ga bilo ta, a pogotovo Isa ibn Ali i njegova sudbina,
moe dovesti u takvo stanje. Isa je dobar i drag ovjek, ali je Mukaffa
ipak samo njegov pisar i nema razloga za ovakvu izbezumljenost. Boji se
jer gotovo sigurno ide u smrt. Pa ta? Svi potpuno sigurno idemo u
smrt, trebalo bi znai
pasti u ovakvo stanje kad god nekoga sretnemo. Gluposti, gomila
gluposti i nespretnosti.
Do kasnog poslijepodneva tumarao je po kui ne uspijevajui da se
sabere i ne nalazei objanjenja svome stanju. U neko doba je, h~aei
bilo ta sigumo i poznato, uzeo plou za pisanje i sjeo na svoje mjesto
prema ognjih~. Uvijek je pisao tu, sjedei na podu i bez naslona,
drei plou na koljenima, jer mu se inilo da taj neugodni poloaj
koji sasvim brLo prouzrokuje bol u ledima i u kukovima, sabire misao na
onu taku koju eli promatrati duhovnim okom. Jedino u tom poloaju
posve sigurno e izbjei napasti nepotrebnog opisivanja i dugog
dokazivanja, a taj mu poloaj pomae i u mimom vezivanju rec`enica po
razlozima i uzrocima, a ne po izraajnosti i zvuenosti.
Osim toga, na tomeje mjestu zid bio dovoljno debeo da u njemu izdubi
otvor u koji je uglavio dvije ploe i tako napravio svoje malo
ognjite. Nekoliko travki, desetak granica i malo devine balege
dovoljno je da se zapali vatra u koju ovjek moe gledati kad mu ne ide
posao a teko mu je ivjeti. Ta rupa u zidu isto je tako mogla pomoi
da ovjek pie mislei na dmge a ne na sebe i da govori o svijetu barem
koliko i o sebi.
Nadao se da c mu ploa za pisanje i mpa u zidu
koju je
nazivao ognjitem i sada pomoi da se sabere,
jer su te dvije stvari
ono to zaista poznaje, moda dvije
jedine sigurne stvari na
svijetu. Ako upadne u gust mrak,
ovjekuje najbolje da trai neto
to zaista zna-poznato *''
mjesto ili neku stvar ije mjesto i
prirodu poznaje odranije. Stojei tu, na poznatome, moe ak i
saekati, dovoljno siguran i sasvim miran, ponavljajui sebi da
je
na ovom svijetu najljepe to to sve prode. A i ako
nema
poznatog mjesta dobro poznata stvar e ga ispuniti
osjeanjem
sigurnosti koje e mu pomoi da saeka kraj
mraka ili da barem
miran ode tamo gdje mraka nema.
68 ~ 69
Takoje nekako zamiljao i doivljavao svoje mjesto prcma ogn_jitu i
ploc`u za pisanje - ma la se dogadalo u njemu i oko njcga, ploa i
ognjite e ga smiriti jer su poznati, svakodnevni, sigurni (a ivot u
kojem jc svakodnevno sigurno i postojano ipak se moe podni- jeti). Ma
kako se osjeao i ma ta mu se dogadalo, on se moe smiriti tamo gdje
su njih dvoje jer su oni n_jegovc najvanije osobine, kako bi rekao
Isa. Tako je, zurei u plou na koju nije zategao svitak, zaspao. U
nemoguem poloaju-s ploom na koljenima i s licem na ploi.
2.
Probudila ga je ploa za pisanje, udarivi ga po glavi kad se iz svoga
sjedeeg poloaja prevrnuo na lijevu stranu. Udarac ploe nije osjetio,
nego gaje kasnije prepoznao razumom, ali u tome trenutku nije osjeao
ni sebe, osim kao nesnoljive greve u stomaku i u bokovima.
U mrklome mraku i nijemoj tiini nije mogao ni naslutiti gdje je i ta
je s njim, jo uronjen u san i njegovom tjeskobom odvojen od ovog

30

svijeta. Sanjao je sebe kao basranskog emira strae Gazvana u podromu

basranske tvrdave i svoga gospodara Isa ibn Alija kao straara koji mu
lomi prste. On nije kukao i nije nita tnolio, junaki je podnosio bol
koji mu je u neko doba ak poeo prijati jer mu je pomogao da se sabere
oko neega skupljajui mu i duu i tijelo oko prstiju. Jedino je uporno
traio da mu kau zato je uhvaen, a straar (koji je bio Isa, iako ni
po etnu nije liio na Mukaffinog gospodara, kao to ni Mukaffa nije
liio na svoga zamiljenog Gazvana, ali je zaista bio on) mu je mirno
objanjavao da je to njegova osobina i da pametnom
ovjeku drugi razlozi nisu potrebni. U snu je uo taj glas, sigurno ga
jc uo i sigurno bi ga poznao da ga c`uje u ov~j stvamosti. Mudraci
kau da su snovi nijemi, kau da u snu nema glasova i boja, ali jc
Mukafia dobro upamtio strahovito kieno straarovo odijelo, pcgovo
enski bijelo lice i ciglaste ruke, a njegov kretavi glas koji
povremeno prelazi u podrugljivo zaprijevanje nc samo da je upamtio,
nego ga sigurno nee tako skoro zaoraviti, ako ga se ikad oslobodi.
Straar je svojim kretavim glasom (na Rustemov lii po onom
zapijevanju, iako Rustem govori hrapavo i ak ugodno) govorio da se
ovjeku ne moe dogoditi nita to nile ve sadriano u njegovoj prirodi
i da zato pametni ljudi ne pitaju zato im se neto dogada. Oni znaju
da im se to i to dogada zato to su oni takvi i takvi, oni znaju da. im
se ne moe dogoditi neto to je mimo njihove prirode ili protiv
njihovog karaktera. Oni zato i jesu pametni. Kalif Omer (neka bi Allah
bio zadovoljan s njim) ubijen je dok je klanjao sabah i to je dio
njegovog karaktera kao i vlastoljublje ili dobrota, to je dio njegove
linosti kao ljubav prema Ijudima ili velika stopala. Duboko u tvojoj
prirodi je da bude uhvaen bez razloga i da ti se lome prsti, bez toga
ti ne bi bio taj koji si i bilo bi nepravedno prema tebi kad ti se to
ne bi~dogodilo.
U tnraku u koji je pao iz tvrdavskog podruma nisu ga boljeli prsti nego
stomak i bokovi, ali je i dalje uo glas koji mu objanjava njegovu
prirodu. Da bi ublaio greve u bokovima, oprezno se isprui, pipajui
nogama, i osjeti kako strue po ploatna svoga ognjita. 7 o ga umiri i
dozva ga u stvamost njegove sobe, podsjeti ga na ono to se dogadalo
toga dana i oslobodi ga munc zebnje koju je u njemu stvarao straarov
glas, razdvajajui straarovu i Mukaffinu stvarnost kao to treha.
Ustade i nasloni se na zid osjctivi da e pasti s ukoenih nogu, pa se
nekoliko puta savi i uspravi da
70 71 f''I
protjera krv kroz tijelo i oslobodi se utmulosti. Onda vrati plou na
njezino mjesto i razgmu zastore na prozorima ne bi li otktio koja su
doba noi. Poto je kroz prozor vidio samo mrak koji se jako zgunjava
tamo gdje su ukrasni grmovi, izide u vrt da prema zvijezdama odredi
vrijeme. Raunao je da nije mogao dugo spavati, jer ga u oima ne bi
ovako jako peckalo da je odspavao bar koji sat (barem se u nesanice i
ponaanje oiju razumije), ali je vidio da svi u kmi spavaju. Ipak je,
znai, kasno i oi ga peckaju od naglo presjeenog sna.
No je bila hladna i nepomina, zasiena mirisom vode i movare. Jedna
od onih noi kakve on ne voli i zbog kojih se nikad u Basri nije
osjetio kao kod kue, jer su ovdje sve noi upravo ovakve. Sve je
nepomino, sve lii na movare i sve ljape. Ovdje vole movaru, ovdje
ivot povezuju s tamnim, vlanim i mekahnim, ovdje se truhljenju i
kvarenju raduju kao preporodu i neemu plodnom i dobrom. Kao da svi bez
prestanka sanjaju majku. A postojani um edrvana samo pojaava miris
movare, iako je ba zbog tog uma staza pod nogom ovako vrsta i

31

sigurna. Dobro je to Begzada nema vlanog mirisa u sebi, ne bi je

mogao ovako voljeti da nije onako prelijepo suha i svijetla.
Glupo je i nerazumljivo to je danas poelio da Isa ode kod njih i da
zajedno tamo ive. On i Begzada su uvijek bili dovoljni jedno drugoroe,
toliko dovoljni da u blizini nije mogao zamisliti nekog treeg, pa ak
ni njihovo dijete, ma kakav grijeh to bio. Otkud mu onda Isa s kojim ni
ovdjc nije osobito blizak i o ijim navikama ne zna ba mnogo? Kakav je
to iznenadni napad bliskosti? Jer on je to u jednom trenutku zaista
poelio i u tom trenutku mu se inilo da bi tada, s Isom i s Begzadom,
imao ono neto konano, da bi to bio ivot u kojem se osjea potpunost
i da bi se tek tada u njegovom ivotu ostvarile sve mogunosti. Ali
zato?
72
Ako mu je Isa toliko blizak i vaan - zato tek danas'? Sve ovo vrijeme
sasvim mu je dovoljno to Isa voli ono to on pie, to pokazuje
sklonost da ga lijepo nagradi za to i time dokazuje da je dobar i mudar
ovjek.
Mnogo mu se udnoga danas dogodilo, kao da od samog jutra nije bio on
nego neko drugi ili kao da se za dorukom u njega uvukao neki
podrogljivi din koji mu je izokretao dan i postupke, navlaei mu na
vrat neobine doivljaje. Neki ubogi din koji ljudima ne nanosi veliko
zlo, ali ih zato zbunjuje i navodi ih da se udno ponaaju. Otkud mu
ona silna radost to Isa priznaje da se boji? Pa ona djetinjasta osveta
kad je odbio primiti kuu. Ona potreba da uini neto za svog
gospodara, kad je zanijemio od elje da se rtvuje ili uini neto
krupno to e jasno pokazati njegovu ljudsku veliiriu. I na kraju ona
omamljenost u koju je zapao na povratku kui.
Nita od svega toga na njega ne lii i njemu ne prilii. Nije on dijete
da kao otrgnuta mazga juri iz pritajenog obrauna u bjesomunu odanost
i nazad, i to sa ovjekom s kojimje uvijek znao mjeru, s kojim godinama
razgovara smireno, suzdrcano i odmjereno. Begzada gaje uvijek
optuivala za viak suzd~anosti i uvjeravala ga da previe mjere imaju
samo ljudi s premalo srca.
Istina je da se prijateljstva, zavisti, osjeanja nadmoi i nemoi
javljaju medu ljudima, ali se ta osjeanja i obrauni do kojih ona
dovode rjeavaju svakodnevno i uzgredno, bez ponora i uzleta koje je on
danas upoznao. lstina je da se upitao koliko ga to Isa prezire kad se
ne stidi priznati mu svoj strah, ali je istina i to da mu je to bilo
drago, pogotovo kad mu je Isa objasnio da je to iznad svega znak
povjerenja i prijateljstva.
Najvie je bilo pow-ijedenosli to je sam sebe iznevjerio. To mu je Isa
ba mudro i zlobno prigovorio. Ti
7
si, kae o tome neto i pisao. Nije on o tome pisao neto, pisao je on
upravo to i upravo tako. U Malom adabu, itav je spis o tome. Sve to u
ivotu radi, ovjek mora uskladiti sa razumom, svojim rnjestom u
svijetu i sa svojom prirodom, vodei rauna o dobm, svome i drugih
ljudi. Upute za razumijevanje dobra ovjeku daju vjera., obiaji i
predaja, njegov karakter i njegovo osjeanje sree. Te upute su pravila
o dobrom ponaanju i razuman ovjek e ih uvijek slijediti jer su one
najbolji i najsigumiji put do sree. Postupajui dobro, ovjek se nee
ogrijetiti ni o predaju ni o obiaje, ni o vjeru ni o svoju prirodu, a
to znai da e sebi stvoriti sreu kakva je mogua u ovom svijetu.
Ogrijei li se o bilo koje od toga, sigurno nee osri,ariti sreu, jer
su dobro postupanje i srea neraskidivo vezanijedno za drugo i slue
jedno drogome.

32

Tako je on pisao i zaista je vjerovao u to to pie, vjerujui

istovremeno da time najvie obaveztije samoga sebe. Taj spis je,
uostalom, napisao za Begzadu i za sebe, da nekako razjasni svoj odlazak
i da ga opravda i sebi i njoj. Zato je u srediht spisa pohranio
njezinu misao - da dobro postupanje mora sluiti postizanju sree.
~inilo mu se da e se najbolje opravdati i da e sve najbotje objasniti
njezinim rijeima i zato je iz njezinih rijei izvukao itav rad. Pajoj
ga nikad nije poslao, jer je u zamiljenom razgovoru s njom uo kako ga
podtugljivo pita je li morao otii do Basre da otkrije ono u to ga ona
stalno ubjeduje. A danas ga Isa podsjea da ovjek ne moe biti sretan
ako se ogrijei o neku od onih stvari koje odreduju dobro, dakle, i o
svoju prirodu. Kakav je to on ovjek ako je mogao smetnuti ono to je
jednom sam napisao?
Strese se osjetivi kako mu se odijelo lijepi za kou od vlage. Istog
trenutka pomisli kako to nije mogue jer toliko vlage ovdje naprosto ne
moe biti, ali je ve
urio nazad u sobu da zapali svoju vatro i gleda u nju. To bi moralo
pomoi, uvijek je pomagalo pa e valjda i sada. Treba zapaliti vatru i
zagledati se u nju, potpuno se i iskreno zagledati. esto je ovjeku
teko da podnese sebe jer mu se nikad ne dogada da uradi upravo ono to
je htio. Ili ne uspijeva poeljeti ono to radi, ili ne radi onako kako
eli, ili ono to radi i eli ne ispada onako kako oc"ekuje. Nekad se
jave sjeanja koja ovjek nipoto ne eli, pa se uini lijepa onako
ovijena maglotn i daljinom. Tako njega ponekad napadne sjeanje na
vrijeme kad je bio Rusbeh i djeak u dolini punoj boja, pa mu dode da
uzdie, da se sklupa i smanji u nekom krilu, osjeajui kako mu tjeme
~je topla i mehka ruka. 1 nije problem u tome to on vie nije Rusbeh
engo Abdullah, to se ne moe smanjivati nego jedino moe pomalo
umirati, to on zaista vjeroje u jednoga jedinoga Boga jer bi ih moralo
biti beskonano mnogo, ako bi ih bilo vie od jednog... Nije to
problem, raspetljao bi se nekako taj vor koji se u njemu svezao mimo
njega i njegove volje. Problem je u tome to je to lijepo sjeanje
ista la, to ono nije sjeanje nego potreba jer se nita takvo nikada
nije dogadalo. On takvog djetinjstva nije imao jer mu je majka bila
plavljiva i neuravnoteena ena, tako da nije tjeila i grijala rukom
ona njega nego on nju, stalno uplakanu i uzdrhtalu bez jasnoga i razumljivog razloga. A od boja u toj blagoj dolini najbolje se vidi
prljavosmeda boja krasta na oevoj osakaenoj ruci, kao to se od svih
dogadaja iz djetinjstva najbolje pamti sudenje ocu i njegovo sakaenje.
Zato ga onda, kad god mu je teko, preplave takve slike koje se podmuklo predstavljaju kao sjeanja'? Kau da ljudima, to su stariji,
svejae treba djetinjstvo, ali je on valjda prem- lad za vraaqje u
djetinjstvo, a pogotovo za izmiljanje nekakvog sretnog djetinjstva
kojeg nije bilo ni u tragu.
~a ; ~s
Zato je vatra dobra. Plamen ublai h~je na slikama koje se nameu i
rastoi oblike u izmiljenom sjeanju, tako da se te napasne slike
razliju i pretvore u blagu razvodnjenu tugu od koje je oyjeku lijepo.
Salijeu ga, dodue, napasti kao to je elja da plac'e, ali se dosta
brzo i ta elja izgubi, pa ovjek zaali za njom jer je ona ugodna i
dobra, sasvim dobra, ma koliko bila smijena kod mukarca i to odraslog
ovjeka. ('Jleda u uarene komadie drveta i balege, gleda kako se
osipaju sivom skramom tankom kao dah, od koje se zatamnjuju i izmiu
oku, ba kao sjeanje, stvarno ili izmiljeno. Zato se valjda uspomene
toliko vole, ma kako to bilo neukusno. Sve je najljepe i najvie se
voli u tom trenutku najjaeg sjaja - prije nego e se osuti sivom
skramom i poeti da se lagahno gasi. Najgluplja izmiljotina postaje

33

dragocjenauspomena akoje prevue tom sivom skramom i polsreneje prema

gaenju. A vreli sjaj uarenog drveta kao da prosui ovjeka, kao da ga
oisti, isisa mu tugu i ostavi ga lagahnog i dobrog kakav je uvijek
elio biti. Jedini asovi u kojima ovjek bez problema podnosi scbc
jesu oni koje provedc gledajui u vatru, a sebe ak i voli kad vatra
krene prema gaenju.
Morao je, naravno, poslati Begzadi Mali adab pisan prema njezinim
mislima i iz sjeanja na nju, ali bi se gotovo moglo rei da je u tome
to ga nije poslao vie Ijubavne ale nego nekog zla ili manka
estitosti u njegovom karakteru. Strano je, dodue, to je nagovarao
ovjeka da bjei, kao da je neko drugi napisao ono to je napisao lino
on, ali to je bio trenutni zaborav zbog iznenadne i nerazumljive
bliskosti koju je osjetio prema svome gospodam. '1'reba razumjeti da je
on umoran i slab, da ljudi grijee i da bi on tako rado opet bio
djeak, bio bez pamenja i bez iega u dui osim osjeanja ugodne
topline koju iri ruka naslonjena na njegovo tjeme.
76
Tada se tiho i oprezno otvorie vrata, kao da se onaj ko ih otvara boji
da njihovo otvaranje nekome nanosi bol. Mukaffa se lecnu i okrenu, ali
se vidjelo jedino kako se na tamnom zidu iri jo tamnija pukotina.
Nikoga nije bilo u otvoro, niko se nije javio niti pojavio, samo se
ulo struganje vrata koja se miu prema zidu, rasivarajui i
okttivljui pred okotn prazni i mrani prostor iz kojega bi trebala
izbijati hladnoa. Te hladnoe u stvarnosti gotovo sigumo nije bilo,
ali je Mukaffa sasvim jasno osjetio kako se iz razjapljenih vrata
ledena tama prua prema njemu i lijepi mu se po koi zaustavljaljui u
njemu svaki pokret, svako osjeanje, ak svaku potrebu. Jedino je misao
sinula i gotovo ga presjekla svojom jasnoom, kao da ju je na njega
bacilo neto iz otvoreoih vrata. On se boji, on je oblijepljen strahom
kao kouljom ili koom i zato je danas osjetio onu zbunjujuu ali
udenu bliskost sa svojim uplaenim gospodarom. Ne znajui za svoj
strah, on je uplaenog ovjeka koji mu se ispovijeda osjetio kao nekog
najblieg, gotovo kao samoga sebe, toliko bliskoga da bi ga podnio
izmedu sebe i Begzade. Kako i ne bi kad je u njegovim rijeima
prepoznao najdublji sadraj svoje vlastite due7
- Vidim te, vidim, gospodaru - pojavi se u rupi Rustemova otktivena
glava, a onda i on ue u sobu. Tako je to uvijek bilo, da mudri bdiju
dok budale spavaju. Mora tako biti i sada, moramo nas dvojica bdjeti
dok cijela Basra spava. Zato sam ja i doao ravno u sobu, raunajui da
bi moj gospodar mogao biti budan, jer je moj gospodar i;ovjek mudar, a
mudri Ijudi bdiju i razumijevaju ono to budale snade neoekivano. Ali
sam ipak doao tiho, bez najave i lupanja, jer sam ja ovjek odan i ne
volim buditi gospodara ako on ipak spava, jer se ak i najmudriji
ponekad umore pa malo
zaspu.
77
I;
Sveje to Rustem izgovorio stojei u samim vratima, nagnut duboko
naprijed i uivajui u svome nemoguem poloaju. Kao da je njegovoj
lakrdijakoj prirodi neobino godilo da bude iskrivljen i govori
zakreui glavu prema desnoj strani ili prema gore. Uvijek je govorio
tako, prema gore ili ustranu, a je li mu godilo samo e on znati.
Nakon pozdravnih rijei uao je u sobu, doao do Mukaffe, razdragano
protrljao ruke pruajui ih nad vatru kao da se grije, a onda se na
prstima vratio da zatvori vrata. Skidajui ogrta i nemarno ga bacajui
na pod, progovorio je opet, ali sada tiho, gotovo apatom.

34

- Raduje me to to vidim, gospodaru, to ba godi srcu mome, ali jako

brine moju pamet koja nije ba budalasta kao to bi se na prvi pogled
reklo. Nije, vjeruj mi, ja sam mnogo pametniji i ak sam mudar, ali ne
volim da se to zna. Ja ak imam i tajne, imam tajne za koje niko ne
zna, ali ih uvam i to ih uvam ba ovako -pravei se budala. Jer
budale misle daja, ovako blesav, ne mogu imati tajne. Ali nisam blesav
ja nego oni, a oni su i budale, i ja, koji nisam blesav, kaem ti da bi
trebalo biti malo oprezniji.
- to to ti pria, molim te? - povrati se najzad al-Mukaffa. - Otkud
ti pravo da mi ovako upada i ta to sad pria? O emu se radi?
- Tako, tako, to volim, to volim - podvikivao je Rustem namigujui
prema ognjitu na kojem se vatra pretvarala u komadie eravice koje je
Mukaffa tako volio. - ak ni meni, ak ni sebi samome. Nema u takvim
stvarima povjerenja niti prijatelja, u tim stvarima svi mogu biti
opasni. Zato uvijek mora ovako kao sada: "Ne razumijem", "O emu se
radi" i gotovo. Nita vie i nikom vie - ti nita ne zna.
- Ja zaista ne znam o emu ti govori. Zato si upao ovamo i o emu
melje?
- Ba tako: "Ja ne znam o emu govori", ba tako, dragi gospodaru i
radost moja - trljao je Rustem ruke i zadovoljno se udarao po butinama.
A onda naglo spusti glas, zakloni usta desnim dlanom i zakoluta oima.
Ali ne sa otvorenim vratima, gospodaru. Kad god to ra.di, podupri
neim vrata ili ostavi nekoga pouzdanog da ih uva od radoznalaca i
sumnjiavaca, od uljeza i od prijatelja. Nekoga sasvim pouzdanog.
- Hoe li ti konano progovoriti jasno!? - viknu Mukaffa bijesno i
krenu prema Rustemu kao da e ga udariti.
- Eh, gospodaru, ne mora sa mnom pretjerivati, ne bar sada kad sam
otkrio sve. Dobro sutra, sutra pretjeruj i pravi se da nema pojma, ali
nemoj ba ovaj as. Hajde, da te umirim, mogu ti priznati da i ja to
radim, pa da postanemo prijatelji. Zato ti sve ovo govorim, zato to
volim i to osjeam da smo isti. Ali ja to mudro, ja naloim vatru
pravei se da mi treba zbog neeg. Evo vidi - izvadi iz njedara Rustem
neku odvratnu bezoblinu figuru napravljenu od roga - ako nekoga ima u
blizini, ja mu uzmem objanjavati da se rog mora rasparati na vatri i
da onda postane mehak kao dua, postane takav da te naprosto moli da ga
obraduje i oblikuje po svojoj volji. Ali vatra mora biti od nekog
mekahnog drveta s malom toplinom, jer e se od jakog drveta rog
zapaliti ili spepeliti. I sve tako, priam, objanjavam, naivni ovjek
mi vjeruje i gleda kako da se izvue, a ja sve vrijeme znam svoje.
Razumije li me, gospodaru?
Rustem se rastapao od miline uivajui u svojoj mudrosti i snano
namigivao na Mukaffu, krivei pri tome itavo lice i oito mu dajui
neke tajne znakove. Nekoliko puta mu je ispred lica pronio svoju figuru
od roga, a onda je opet brino zamotao i pohranio u njedra kao pravu
dragocjenost.
78 79
- Lukav je Rustem, ne moe ti Rustema prevariti i navesti ga da lahko
otkrije svoju tajnu, zna Rustem koliko vrijedi njegova koa i samo e
je po toj cijeni dati ako se ba mora - na kraju uzdahnu Mukaffin noni
sugovornik i zavali se najastuk sa zadovoljstvom umornog ovjeka.
- Ja tebe zaista ne razumijem - zavapi Mukaffa s oitom molbom u glasu,
na ta se Rustem uspravi naglo i poneto netrpeljivo, kao da se osjetio
prevarenim.
- Razumije, brate, kako nee razumjeti. Govorim 0 onome to ti radi,
govorim o onome u emu sam te zatekao - o molitvama. I moji su stari,
ovjee, vjerovali u vatru, pa i ja vjerujem, ma koliko odanosti
pokazivao novoj vjeri. Nemam ja nita protiv nae sadanje vjere, ali

35

ne bih ni onu staru ostavio jer je, raunam, dobra i za mene akoje
mojim starim bila dobra toliko vremena. Ne trai mi, mislim ja, ni
jedna vjera da jede, pa neka mi ih onda dviju - ako ne smeta meni, nee
smetati ni jedna drugoj. Eto, o tome ja govorim, dragi moj gospodaru, i
kaem ti da mi je srce puno radosti to i ti pamti i tako misli, iako
si mnogo postigao u novoj vjeri. I kaem ti da je tvoj oprez mudar,
iako je smijean preda mnom, pa ti i to kaem. Ja te neu odati, ja te
volim iz dna due, a ja kad volim, onda volim i inim samo dobra.
Jedino ti vie nisam sluga, jer ne moe ovjek biti sluga onome ko je
isti kao on, nego sam ti prijatelj, jer su ljudi prijatelji ako su isti
u neemu.
- Ama ti si meni budala i budala e mi ostati nasmije se Mukaffa
bijesno - a nisi mi ni sluga ni prijatelj i nikad nee ni biti. Satima
s tobom ovdje raspredam gluposti mislei da je iza toga Bog te pitao
ta, a ne znam ta mi je sa enom i to si ovako brzo doao.
- Znai nee da budemo zajedno? - upita Rustem ukoeno i sasvim tiho.
- Kako zajedno?
80
- Zna ti kako. Ovako - proapta Rustem pokazujui na ognjite.
- Nemam ja, ovjee, s tim nita - odmahnu Mukaffa nemarno. - Ja sam
ovu vjeru primio zato to mi zaista treba samo jedan Bog kojemu ne
moe nauditi ako ga polije vodom i kojemu inae nita ne moe. Bolje
kai ti meni ta mi je sa enom i ta je bilo.
- Nije dobro. Kae da je runa i da se naoigled sui. Ne prima je sa
hrana, ne odmaraju je snovi, na njoj se ne dri nita od onoga ime se
uljepava za tebe ili za sebe. Kae da nije dobro iz jednoga od tri
mogua razloga. Ili je, kae, ti ne voli pa se ne moete povezati, jer
si ti obuzet nekom drugom ili neim u ta njoj nema pristupa. Ili se
jednom od vas dvoje neto loe sprema. Ili e se medu vas umijeati
neko lo. Moe biti sve troje ili jedno od to troje, ali je neto od
toga.
- Jesi li donio pismo?
- Jesam, ali ona kae da to nije pravo pismo jer ti ne eli vie pisati
o strahu. Pravog pisma, kae, nee ni biti dok opet s vama ne bude u
redu. Daj mu, kae, ovo, on e sve razumjeti, a ti donesi ono to on
odgovori ili mi doi rei ono to on kae.
- Dobro, daj mi to to si donio. Doi u po tebe kad mi zatreba.
3.
"Dragi moj neuhvaljivi ,
zovem te, traim, ekam - nema te. Izmie mi kao lijepa mogunost ili
pretjerana nada. Ne dolazi mi u snove, ne odaziva se u osamljene
sumrake da sa mnom razgovara, ne uspijevam te dozvati ak ni kao elju
u onim trenucima prije sna, u kojima si me uvijek pohodio. Je li ti
jasno ta znai to da te ak ni moje
81
tijelo vie nepoznaje? Ono se tebe ne sjea, a ti do njega ne zna (ne
eli?) nai put. Je li to konano?
Kad sam osjetila da predugo traje vrijeme u kojem ti ne dolazi,
pokuala sam arati ne bih li te dozvala. Najprije dugo itam neto od
onoga to si napisao, nastojei da oponaam tvoj izgovor, a onda
zatvorim oi, pokrijem se svitkom po licu i dozivam te, dozivam, ekam.
Tijelo mi se ne sjea tvojih dodira. Pokuavam te zamisliti, pa ni u
tome ne uspijevam. Dok ti sklopim ruke, lice ti se raspline u nekakav
iskrivljeni obris koji ni po emu ne lii na tebe. Ni glas ti ne ujem,
osim kad itam neto tvoje oponaajui tvoj govor. Zar si se zaista
potpuno pretoio u nekog drugog? Ili naprosto vie ne postoji?

36

Dozivajui te itanjem, nala sam ovu priu. Dobro znam da mi je nisi

poslao ovako uoblienu, sjeam se samo biljeaka koje si poslao ne bi
li se oslobodio potrebe da se bavi ovim sluajem. Ne moram te
uvjeravati da je ja nisam napisala. Ne bih znala, a ne bih ni htjela
jer i dalje mislim da je pisanje zamjena za doivljaj. Moda je
bogatije i Ijepe od doivljaja, kako ti tvrdi, jer umjesto jednoga
konanog nudi bezbroj moguih doivljaja, ali bih ja ipak ostala na
sigurnom i izabrala jedan stvarni umjesto bezbroja moguih doivljaja.
Uivajui u naoj moguoj ljubavi, osuih se kao suvina grana.
ta ti govori ova pria? Meni kae da sam preputajui se moguim
ljubavnim zagrljajima s tobom dola blizu mjesta od kojeg poinje
ludilo. Tebi e moda rei neto vie, zato ti je aljem. Samo ne znam
hoe li je smatrati svojom, ili mojom, ili naom. ta misli?
Na tvoje alopojno pismo ne bih odgovarala, dragi moj blaeni miu s
ruba pustinje. ula sam tvoju priu onda i proitala sam je sada, i
nemam ta rei sada kao
to nisam imala ni onda. Svi slijedimo svoju sudbinu ~
i
svoju prorodu. Vjerujem da ti je teko medu tvojim
gladnim
lavovoima, ali znam da bi svoj ivot smatrao
promaenim da nisi
prodro u njihovu blizinu. Mene si
volio i sa mnom si lijepo ivio
(znam to sada i znala
sam onda kad si odlazio a ja te putala da
ode), ali si
otiao da stie znanje u sreditu svijeta. To znanje
su
oni i ivot u njihovoj blizini, ono ti je trebalo vie od
mene
i od ljubavi sa mnom. Ne krivim te, ti si takav,
ali sada nemoj
kukati i tugovati, a pogotovo se nemoj
prativi zbunjenim i
nesretnim. Ako ti to moe neto
pomoi, podsjeam te da su i tvoji
lavovi neiji mievi.
Negdje hoda nekakav lav koji e pokrenuti
pomamljeno krdo da se ispuni njihova sudbina, upravo onako kako oni
pokreu krda radi tvoje sudbine. Uvijek negdje neki
lav gladuje.
Ali to nije nae, sve se to nas ne tie, neu o tome.
Bojim
se. Pojavi se ili se bar javi, ali kao ti, a ne kao
blaeni mi koji
mudruje i poduava ljude u vjetini
vladanja. Uplaena sam i
umorna, toliko umorna da se
vie ni za tebe ne mogu boriti. Zato se
pojavi sam, bez
mog poziva. Begzada."
PRIA O MUTEVEKILU I ZUBEIDU
Pria se da je veliki emir Hadad ibn Jusuf, mir dui njegovoj, kojega
su buntovnici i nezadovoljnici prozvali Zalimom, bio prijek i
netrpeljiv ovjek koji nikoga nije volio i koji u svojoj blizini nije
trpio ale, smijeha i veselja. Istina je da on nije imao harema i da se
malo ljudi moglo pohvaliti time da mu kao prijatelji zalaze u kuu, ali
se ipak moe rei da su zavidljivci i buntovnici, koje je sabljom i
strahom prisilio da potuju red u svijetu, izmislili te prie o njemu,
ne bi li ga
82 83
ocrnili i u pamenju ga ostavili kao nasilnika i mrzovoljnika. A istina
je da se on volio i smijati i aliti, da je estite ljude okupljao oko
sebe i znao ih nagraditi ako ga dobro nasmiju i lijepo zabave.
Mnogo bi o tome mogao ispriati pjesnik Mutevekil koji je stalno bio uz
njega i koji je zajedno s njim doao iz Hidaza u Kufu kao da mu je
brat, rod ili rob. Mogao bi ispriati Mutevekil koliko se puta on lino
naalio s velikim emirom Hadadom, i to ak i onda kad onome nije bilo
do ale, pa je uvijek imao mjesto u njegovoj kui i mnogo je dobra od
njega vidio.

37

Jedan je zanimljiv i istinit sluaj ispriao Muhammed al-Huzaji koji ga

je sluao od svog oca koji je tu bio prisutan. Emir Hadad je, po
dolasku u Kufu, objavio narodu da trai pokornost i poslunost kalifu
Abdul-Maliku, neka bi Allah bio zadovoljan s njim, i da e tada svima
biti zatieni ivot i imanje, a da e strogo kazniti sve one koji ne
budu potovali tu njegovu rije. Iste je veeri Mutevekil pitao velikog
emira Hadada kada misli sebe kazniti zbog neposlunosti kalifu, a on
daje svjedok te neposlunosti i uvijek e je posvjedoiti. Svim gostima
koji su doli na veeru da pozdrave novog emira, a u gostima su bili
svi ugledni ljudi iz Basre i Kufe i iz cijeloga Iraka, stade zalogaj u
grlu i svi pogledae Mutevekila zabrinuto ili uplaeno, a neko moda i
zlurado, ako mu je zavidio na vjetini da svirkom obraduje ljudsko srce
i na mjestu uz koljeno monog velikog emira.
"Jesi, gospodaru, ja svjedoim da si bio neposluan prema kalifu, Bog
mu ivot produio, jer sam lino bio prisutan", govorio je Mutevekil
kao da dri sudbinu ili kao da ispituje koliko je njegov gospodar
sposoban trpjeti. "Ja sam bio kad ti je na gospodar kalif, Allah mu
slavu uveao, ponudio da izabere deset robinja iz njegovog harema, a
ti si otklonio rekavii da e umiri
84
vati ene kad umiri narod. Jo si rekao, svojim sam uima uo, da si
ti vojnik i da ne zna ta bi sa haremom, a da ti je blago tvoga
gospodara milije i od tvoga vlastitog. Je li ti on rekao da izabere?
Jeste. Jesi li ti izabrao? Nisi. Je li to neposlunost? Jeste. Jesam li
ja ta slagao? Nisam. Hou li sada biti kanjen? Hou! Zato? Pitajte
rnoga gospodara, ja zaista ne znam jer sam rekao istu istinu."
Nije bio kanjen za ovu mahnitu alu, nego je ak dobro nagraen i svi
su se od srca smijali, a najvie veliki emir Hadad za kojega ipak zli
jezici kau da Je bio mrk ovjek prijeke naravi koji nuje volio i ak
ije mogao podnijeti smijeh i alu.
Opet je veliki emir Hadad priredio veliku i sjajnu Veeru kakva
prilii njegovoj milosti i ugledu kad se vratio iz Mekke gdje je
sabljom i rijeju umirio buntovnike i smutljivce raznih vrsta. Na toj
veeri je Mutevekil opet pravio ale, priao, svirao i zabavljao ljude
kako samo on umije, sklapao aljive i ozbiljne stihove, sve dok nije
dojadio svima, a najvie velikom emiru Hadadu. Tada je emir pozvao
strau i naredio da Mutevekilu na glavu stave ular, na leda samar a
ispod lea podrepnjak za magarca. Onda gaje svojom rukom vodao izmeu
gostiju i smijao se kao niko od njih. Kad su wlutevekila pitali ta
gaje to snalo, onje, onako ureden, odgovorio: "Evo mi na gospodar dao
odijelo najboljega meu svojim neprijateljima i onima koji ga mrze", a
emir Hadad se ni na to nije naljutio nego se od srca nasmijao i
bogato ga nagradio, dopustivi mu uzgred da opet sjedne medu njih
normlano odjeven.
Ta je veera potrajala do kasno u no, a Mutevekil je nakon veere
otiao kod velikog junaka Muhalleba ~n Abu Sufre koji ga je pozvao da
se natjee u sviranju s'jednom njegovom robinjom. Poto je slavio
pobjedu i svoje veliko junatvo pokazao u bici sa haridijama
85
II
I i
Muhalleb je iznio i vina, i badema, i mesa raznih ptica, a robinja s
kojom se Mutevekil irebao natjecati bila je lijepa i vatrena, s
pokretima kao u gazele i s ovima kao zvijezde u noi mladog rr~jeseca.
Tako se Mutevekil provco kao malo koji medu Ijudima, slalno se
tipaju.i za bedro da proyjeri je li budan, a ipak je svirao kao da je
dospio u neki od boljih svjelova, i pobijedio je robinju u svirakom

38

natjecanju, i dohio je robinju na poklon sa scom ppezinom opremom od

dobrog i razdraganog Muhalleba.
Idui ujutro svojoj kui, zanesen i umoran, sluao I je Mutevekil svoju
svirku i robinjin govor, a najboljc je uo Muhallebove rijec`i pohvale
i izjavu da e, dok je on iv, Mulevekil uivati njegovu zatitu i
naklonost, jer zabavnijeg ovjeka nema od mora do mora. Tako je iao
kroz grad kao kroz neki udesni vrt, sluajui svirku i rijei ugodnije
njegovom uhu od svirke, a gledajui svoju robinju koja je zaista
najljepa medu enama i nita manje lijepu prebogaht trpezu za kojom je
osvanuo.
II~ I ~ ,'.
i j
Tako je, ne znajui ga i ne videi, proao pored prosjaka Zubeida,
nekadanjeg velikog junaka koji se predao prosjaenju kad su poeli
nemiri, govorei da on nee vojevati ako treba prolivati bratsku krv.
Svi su u Kufi znali ko,je i kakav je Zubeid, svi su ga potovali, a
neki su ga i voljeli, pa je svaki estit ovjek, prolazei tuda, stao
da malo porazgovara s njim da uzdahne to takav junak ode u prosjake,
da ga zamoli da pone raditi i obea mu pomo ako se Zubeid posveti
nekom poslu. Valjda se zato Zubeid tako razbjesnio kad je Mutevekil
proao pored njega ne pogledavi ga, pa je potegao na njega sabljom da
ga ubije i odsjekao mu desnu ruku (dobro je uinio Zubeid to je otiao
iz vojske na vrijeme da ostavi uspomenu velikog junaka i vjetog
vojnika, jer bi mu ovakav zamah u borbi pomutio lu uspomenu).
86
Moda bi on, onako bijesan, i ubio jadnog Mutevekila da se bazar nije
ve prilino napunio ljuditna tako da se na Mutcvekilov vrisak slcglo
pola Kufe i napravila se takva guva da se nije moglo disati, a kamoli
ubijati blinjeg svoga. Padajui iz svoga c`,udesnog vrta na pranajvu
ulicu Kufe i pod Zubeidovu sablju, Mutevekil se, sreom. onesvijestio
pa su mu mogli na mim zatrpati ranu prainotn i tako mu zaustaviti krv.
A u tom asu i trenutku tuda je naila robinja koju je prole noi
zadobio svirkom, idui u njegovu kuu sa svom svojom opremom i s
bogatim darovima od Muhalleba, pa je, videi svoga novog gospodara u
praini i u krvi, pocijepala haljine i pala, jecajui po njemu. Rekla
je Ijudima da ga brzo nose kod Muhalleba, a tamo su mu patrljak zapekli
vrelim uljem i tako mu spasili krv i ostatak ivota. To je bilo s njim.
A Zubeida su straari odveli kod vclikog emira Hadada da mu sudi.
Emir se silno razgnjevio na svoga biveg vojnika i zaprijetio mu
najteim kaznama jer je nasmuo na ivot estitog ovjeka i njegovoga
bliskog prijatelja.
"Teko tebi, ta si to uinio?!", vikao je emir crvenei od gnjeva. "Ja
te moram kazniti i kad ne bih htio, a zamisli kako u te tek kazniti
ovako - kad to i hou."
"ini sa mnom to ti je volja, ja sam to i zasluio", ree Zubeid.
I upravo je emir zaustio da mu izrekne kaznu, kad
upade
Muhalleb i pade pred njegove noge.
"Prepusti mi, gospodaru, duu
ovoga ovjeka jer
sam sino u srcu zavolio tvog pjesnika
Mutevekila,
zamoli Muhalleb ljubei zemlju izmedu emirovih nxku.
"Kako moe to moliti, nesretnie, ako zna ta je
ovaj
uinio?!", ponovo se razgrnjevi veliki emir Hadad. "Ako me
jo jednom zamoli za njegov ivot, ,
odjsjei u i tvoju glavu,
jer on mora biti kanjen."
87
"Nisam ga ja ni tnislio iskupiti oci kazne, gospo- daro", uze se
zaklinjati i pravdati Muhalleb, jo jednom Ijubei zemlju izmedu

39

etnirovih ruku, "nego sam htio da mu Mutevekil sudi kad dode do sebe.
7.asluio ,je od nas toliko da presudi nasilniku koji je nasrnuo na
njegov ivot."
"Vodite ga", zapovjedi emir straarima pokazujui na Zubeida, a
Muhallebu objasni da e suditi njemu lino pokua li spasiti onog
nasilnika i bjegunca iz vojske koji vie voli prositi neglo sluiti
svojim gospodatima. Vikaoje da mu Muhalleb svojom glavom jami za
Zubeidovu, da Zubeida treba posebno strogo kazniti jer je neuveno da
neko odbije ratovati s buntovnicima i smutIjivcima, a nasre na emirove
prijatelje i eljad. Onda se zakleo da e on svojom rukom posjei
svakoga ko pokua Zubeidu pomoi.
Mutevekila su u Muhallebovoj kmi pazili kao da im srea od njega
zavisi. Na njegovoj trpezi je bilo voa i mesa svih vrsta, za napitke
su se na njegove oi cijedile u vodu po dvije tri trske, a u san ga je
svake noi otpremala i ujutro iz sna dozivala njegova lijepa robinja
svirkom kakvu ni on nije mogao zamisliti. Tako su ga pazili da je
jednom glasno poelio izgubiti i drugu ruku ili barem uho, ne bi li se
produilo obilje kojim su ga okruili i panja koju mu posveuju. Zbog
takve se panje za desetak dana oporavio dovoljno da on i Muhalleb odu
do velikog emira i dogovore se o kazni za Zubeida kojega je straa
pratila ak i na ono mjesto.
Emir se obradovao Mutevekilovom oporavku i duboko zaalio to vie
nikada nee sluati njegovu svirku. Obdario ga je sa ~etiri hiljade
dirhema, obeavi mu jo toliko ako za narednih deset dana potpuno
ozdravi, a onda ga milostivo upitao kakw kaznu eli odmjeriti Zubeidu.
88
"Ja bih ga, gospodaru, ostavio bez tvoje kazne", izgovori Mutevckil
nakon dugog raztniljanja. "Mislim da je gore kanjen ako ja napietn
podrogljivu kasidu ili pounu priu, nego ako ga ti mui ili
posijee. Napisao bih da on i nije bio neki osobitjunak, malo bih se
narugao njegovoj ratnikoj vjetini koju je teko ocmio promaivi
itavog ovjeka, a onda bih mogao napisati da su mu za kaznu otpale i
rukc i noge. Mislim da bi to bila tea kazna nego da ga ti
kanjava,jerje takvima podsmijch gori od svakog bola."
To je Mutevekil rekao, a emir se na to razgnjevio toliko da neko
vrijeme nije mogao nita rei nego se samo valjao po jastucima
krkljajui. A kad jc doao do rijei, napade Mutevekila najteim
rijevima, nazivajui ga nezahvalnikom i drznikom, a onda mu oduze i
novac kojim ga je bio obdario.
"Kako e ti, bezumni c`ovjee, usporedivati svoju kaznu s mojom, i jo
svoju proglasiti teom'?f", vikao je emir na Mutevekila. "I usuduje se
moliti milost za onog buntovnika, umjesto da bude zahvalan to sam
odluio da te ja lino osvetim."
Mutevekil je pokuavao neto objasniti, ali ga jc veliki emir Hadad
otjerao govorei da je najvea milost koju Mutevekil jo od njega moe
dobiti to da mu ostavi njegovu nedostojnu glavu, a on e mu je i
ostaviti ako mu Mutevekil vie nikada ne izide na oi, inae e ga
sigutno rasjei kao kurbana. Tako se siroti Mutevekil povukao, a
Muhalleb je uspio emira namoliti da pristane na kaznu koju je pjesnik
predlagao govorei da e to biti tea kazna i stranija opomena od
obinog odsijecanja glave.
"Ubije li ga, Ijudi e ga nekoliko dana spominjati i onda zaboraviti
kao da se nita nije dogodilo. A ako mu odsijee roke i noge, svaki
dsn e, ulazei u bazar, vidjeti truplo koje ih upozorava na etnirovu
mo i nje
R9

40

gow pravdu", govorio je Muhalleb pravei se da nc vidi razliku izmedu

toga i onoga to je Mutevekil pred- loio. 'I o je on radio nc bi li
emira ponovo umilostivio prema njegovom pjesniku i prijatclju, a nije
ni znao da Mutevekilu time sprema njegovu sudbinu. Zubeidu su odsjekli
mke i noge, sprili rane vrelim gvodem da zaustave l:rv i nali ljude
koji e ga svakog jutra iznusiti pred bazar da bi narod u njemu vidio
upo- zorenje i na njemu mogao initi dobra djela. Kad su pred Zubeic9om
zapalili njegove bive udove on se obe- znanio, iako su mu rekli da je
to za njegovo dobro. Ali je kasnije i on govorio da je to dobro, jer mu
je otvorilo oi i uvjerilo ga da nema due tamo odakle je istekla krv.
Svima je pripovijedao da se obeznanio od smrada a ne od bola ili od
due -- nije ga moglo boljeti jer je iz udova istekla krv tako da vie
nisu bili ivi ili bar nisu bili njegovi jer u njima vie nije bilo
njegove due. Alije zato toliko smrdjelo da se on vie nikada nee
uznijeti i pomisliti o sebi neto dobro. lpak je to on smrdio i tako
emo jednom smrdjeti svi mi. To je bilo s njim. Mutevekilu je Muhalleb
s radou ispriao ono u taje ubijedio emira ne bi li utjeio njegovo
srce ojadeno nemilou u koju je pao. Nije mogao ni slutiti da e to
Mutevekila ojaditi jo gore i da e on, raupavi od bola svqju kosu
zajecati kako je to gore nego da su ih obojicu pogubili. Na sve to se
Muhalleb silno razgnjevio i otjerao Mutevekila iz kue govorei mu da
je nezahvalnik i licemjer. "Ti si rekao da su mu za kaznu otpale ruke i
noge i da bi ti tako napisao", govorio je gnjevno Muhalleb. "Ako si
tako rekao, znai da bi tako i uinio, jer estiti ljudi rade ono to
govore. Samo licemjeri prave razliku izmedu onoga to kau i onoga to
ine pa si ti licemjer i lo ovjek, jer ti tu razliku pravi. Rekao si
da su mu
90
ruke i noge otpale, a sad se ovdje prenemae i jeca to smo mu ih mi
odsjekli. Isto bi tako mogao govoriti da si meni prijatelj, a pri tome
mi otrov staviti u hranu ili meni iza leda pomagati moga neprijatelja",
govorio je Muhalleb tjerajui Mutevekila iz svoje kue.
U narednim je danima utjeha tunom Mutevekilu bila njegova nova robinja
koja mu je svirala, spravljala mu rijetka jela, pripovijedala mu i
zaklinjala se da razumije sve to je on nastojao objasniti emiru i
Muhallebu. I razumjela je, po svemu se vidjelo da razumije i da se u
srcu slae s Mutevekilom. Kako bi on tih dana hpio bez nje i kako je za
nju sve vrijeme zahvaljivao Bogu, to samo on i Milosrdni znaju. Ali i
dobri Ijudi mogu zamisliti kako bi mu strano bilo da uz njega nije
bila ona onakva kakva je, a moda se bez nje ne bi ni oslobodio svoje
teke tuge.
Jednog dana medu danima poao je Mutevekil u bazar ne bi li se malo
razonodio medu Ijudima i ostavio svojoj novoj robinji vrcmena da se
odmori i prikupi snage za njega. Pred bazarom je naiao na Zubeidovo
hvplo i istog trenulka osjetio kako se uznemirava sve ono to su on i
njegova robinja sviraica danima umirivali. Najprije su se on i Zubeid
pravili da se medu njima nije dogodilo nita udno, pa su kao dva
obina poznanika razgovarali o nemirima i teti koju oni nanose vjeri i
trgovini, pa o vrijednosti bazara za ivot grada, pa o uredivanju
vrtova i vanosti vrta za ljudski ivot. Ali se nisu mogli pretvarati
kako valja, jer su obojica vidjeli da su invalidi i znali kako su to
postali, pa su stalno zamuckivali i gubili rijei, buljili tamo gdje bi
im trebali biti izgubljeni udovi, u razgovoru o nemirima uporno
zaobilazili ime velikog emira Hadada bez kojeg se nemiri ne mogu ni
spomenuti... Bilo je suvie teko i biloje nemogue da se pretvaraju,
paje Mutevekil ustao, kupio raznog voa i mesa, naao ovjeka koji e
Zubeida

41

91
nahraniti i rekao Zubeidu: "Dok ja bilo ta imam, nai e se i za tebe,
ne mora se brinuti i ne nu~ra prositi. ledino te molim - kai mi
zato si me onda napao."
7ubeid nm jc rckao da je to uinio za spas yjere. U ovim nesretnim
vremenima mora se progoniti sve to sc protivi pravoj vjeri, jcr nas
jedino potpuna vjera moe odrati na ivotu. .A on. Mutevekil, proaoje
pored prosjaka prezirui ga i pokazujui da ga sc njcgova bijeda ne
ti"ce. Zato je Zubeid osjetio da ga mora kazniti i zato je potegao
sabljom na qjega.
Znao je da Zubcid lae i znao je da zna da on to zna, ali mu to nije
pomoglo da umiri sve ono to se uznemirilo. Otiaoje kui zbunjen i
optereen gore nego ikad, gore nego i onda kad mu je dobri Muhalelb
doao s radosnom vijeu o kazni koju su,po njcgovoj clji propisali
7,ubeidu. Rohinja gaje tjeila i umirivala svirkom i hranom, ljubavlju
pa na kraju i vinom - posvc uzalud. On je bez prestanka govorio o
svojoj krivnji i o tome kako ta krivnja nije ni pola jada. U pravu je
Muhalleb i rekao mu je pravu istinu kad se ono razbjesnio na njega. On
je propisao kaznu Zubeidu, on je izgovorio i bio spreman zapisati tu
kaznu, a estiti ljudi moraju initi ono to kau, to znai da je on
jedini pravi krivac za Zubeidow nesreu. Ali to nijc ni pola jada,
krivnju bi on podnio nekako, a Zubeidovu nesreu sasvim lahko. Pitanje
je kako podnijeti strah koji ga je preplavio kad mu se otkrilo da moe
smisliti jedino ono to je stvarno koliko i dogadaj. Kako podnijcti
stid to je tek sada to otkrio, a godinama izmilja i vjeruje da
innilja ono to on hoe'? Kako podnijeti mo i jad koje iz toga sluti
i koji nipoto nisu za qjega, jer ni mo ni jad nisu, zaista nisu, ono
to on za sebe eli'?
Jecao je tako robinji do nekih doba noi, a ona ga je sluala,
potvrdivala mu i tugovala zajedno s qjim. "Sigurno si kriv, dragi moj
gospodaru", govorila mu je
92
tiho i tuno, "ali mora sauvati sebe, jer jedino iv ovjek krivnju
moe iskupiti. A ono ostalo, ono tec od krivnje to te mui, mora
upjeti. Dodijeljeno ti je pa ga nosi, nita drugo ne moe." Sve je
razumjela i sve je znala, bila je pravi I3oiji dar, ali potnoi nije
mogla ni ona.
`im se razdanilo, otiao je opet na bazar rnajui da e tamo nai
Zubcida, da e mu nakupovati obilje htane i poklona i da e ga opet
pitati zato je na njega nasmuo sabljom, a da e Zubcid na to
izmiljati i lagati, moda protiv sv-oje volje. Sigurno protiv svoje
volje, kao to evo i on ide Zubeidu protiv svoje volje, znajui da e
se gristi kao najgori neprijatelji iako protiv ovjeka nikad nita nije
imao.
Zubeid je rekao da je i on `covjek i nije mogao podnijeti da se pored
njega proe tako-kao da ne postoji. Obojica su znali da e sutra rei
neto drugo, prekosutra neto trec, i znali su da e se tako vidati i
razgovarati svakog dana, dok traju svoje dane u ovom svijetu. To je
bilo s njima dvojicom.
Dugo su se Mutevekilovi dani sastojali iz toga da do podneva sjedi na
bazaru i razgovara sa Zubeidom, a poslijepodne i nou kinji sebe i
svoju robinju razgovorima koje ni sam nije ba dobro razumio. Neko ga
je vrijeme robinja privlaila kui i malo mu olakavala muke, ali je,
kako su dani tekli, sve due bio sa Zubeidom i sve krae kod svoje
kue, kao da je Zubeid nadjaao i robinju i njezinu Ijubav. Darovi koje
je kupovao Zubeidu rasli su, a njegova kua se praznila, dok nije na

42

kraju prodao i npvu robinju koju je volio iznad svegaNa kraju je imao
samo kuu i u kui samo gomilu svitaka na kojima je b~eio ono ime je
Zubeid objanjavao svoj nasrfaj na njega.
Kako se Mutevekilova kua prelivala u Zubeidow, tako se i sam Mutevekil
prelivao u njega, jer se Zubeid
93
stalno irio i debljao a Mutevekil se suio i tanjio. Pa ipak je Zubeid
prvi zanemoao i jednoga medu danima rekao Mutevekilu da se vie nee
vicijeti jer je njemu putovati. 'I'ada ga je Matevekil pitao zato
izmilja sva ona silna objanjenja i zato mu je ispriao sve one prie
u kojima tumai svoj napad na njega. "Mislio sam da si pametniji i da
e se brzo dosjetiti", odgovori Zubeid borei se s duom. "Pa moram
imati neko objanjenje, ovjee dragi, moram nai neki razlog to satn
neto tako kntpno uinio."
"A ti - ne zna?", pitao je Mutevekil sa sirahom, jedva protisnuvi ono
"ne zna" kao da mu je u njemu sudbina. "Ne znam. I kunem ti se da je u
tome sva istina i jedini odgovor', ree Zubeid i lahko se rastavi s
duom.
Mutevekil se vratio svojoj kui, debelom etkicom napisao "ne znam"
preko itavog svitka i stavio ga onako rastvorenog, na gomilu svitka na
kojimaje zabiljeio Zubeidove ranije odgovore. Od tada se o njemu nita
nije ulo. Ne zna se jc li otputovao u neki daleki kraj, je li umro ili
se u oajanju njegovo tijelo rastvorilo pa se Mutevekil pretvorio u
dina. Samo je robinja koju je volio i koja je njega onako jako voljela
priala da se on ponosio to tako mnogo lii na davnog i malo poznatog
pjesnika al-Mutalamisa. Nije ni znao, jadnik, da ta slinost dolazi
otuda to mu je sudeno da ponovi sudbinu svog zaboravljenog prethodnika
koji je, kae robinja, isto tako nestao- Samo to je za njega lahko jer
je bio nevjernik i neznaboac, pio je i zakopavao ensku djecu, ali
Mutevekil... A moda je i robinja to izmislila jer je voljela
Mutevekila i eljela da nekako objasni njegov sluaj, a moda se radi o
neemu posve treem. Allah najbolje zna, neka je slava Njemu kojem niko
nije slian.
94
4.
"aljem ti Gazvana, draga Begza.da. Ne znam ta je (pria?, adab'?,
neto tree?) ali znam da ga volim i da bih elio upravo ovako pisati.
7.nam i da ne moe jer niko ovako neto ne bi primio. Ljudi hoe ili
priu da u njoj uiv-aju ili adab da u njemu dobiju istu i ogoljenu
pouku. Kao da se znanje i ivot moraju razdvojiti, kao da se doivljaj
i razmiljanje nikako ne smiju susresti i proeti. Moda stvamo ne
mogu, moda ih je Bog razdvojio i odredio da nam se doivljaj i uitak
u razmiljanju rastvaraju kao da nisu nai.
Proitao sam priu koju mi alje. Glupa je i ne svida mi se. Nije
moja, nije tvoja i nije naa. Odbijam je i ne elim znati za nju.
Znam ta se dogada s nama: ja se bojim i umoran sam. Sve je puno
movamih mirisa i strah se lijepi po meni kao vlana tkanina. Branim se
kako znam i za sada uspijevam dosta dobro. Radom odlaem strah kao da
napor, poput suhe krpe, udijevam izmedu njega i sebe i tako ublaavam
osjeaj ljepljive vlage koji ne bih mogao podnijeti kad bi se pojaao.
Pitam se ta bi bilo s Ijudima da nije rada. ime bi tada odgadali
strah i odmicali vlagu od sebe? ini mi se da jedemo i spavamo, stoku
tjeramo i borimo se, piemo i vjerujemo, samo radi toga da odgodimo
strah i da to dalje od sebe odmaknemo ono konano osjeanje da nita
na svijetu nije radi nas i da svojom voljom ne moemo pokrenuti ni
prainu sa svog ogrtaa. Zato radimo, zato svata izmiljamo i to

43

sigurno pomae. Ove dane sam preivio samo zato to sam bez prestanka
sjedio i zavravao Gazvana, a onda ga za tebe na isto prepisivao.
Najprije me je sv~boijelo, a onda sam potpuno utmuo, pa obambro i sada
me ne boli.
Bol je isto tako dobar, bol sve odgada, moda bolje i od rada i od
ljubavi. Bog je zaista bio milostiv kad
95
nam je darovao Ijelesni bol kppi tako sigurno i tako potpuno otklaja
svc strahove i sve ncpotrebne i enje.
Ne mogu ti kazati koliko mi sada treba da sc s tobom popnem na nae
brdo i udiem te tako suhu i vrclu. Nikad mi nije ovako jako irebalo
sklonite, tvojc krilo i naa kua. Ali kako jo mogue da se toga nisam
sjetio sve ove dane? A evo i sada, kad to znam, ne uspijevam osjetiti
potrebu dovoljno jaku da me pokrcne. Nemam neodgodivih poslova, mogao
bih doi, ali svc je moje nepomino i obliveno blagom enjom. Je li
sve to samo strah'? Mogu li se razdvojiti strah i nemo`? Ili sam ja
samo umoran?
I3ilo bi zaista glupo da se vie nikad nc vidimo. Sada, kad mi treba
jae nego ikada, podnio bih da tc vic ne vidim ako bi se naao
makarjedan jcdini razlog. Ali zato ovako glupo, bez razloga, naprosto
radi toga da se ne vidimo?! Da mi je barem snage da krenem prema tebi,
ali ne mogu, umoran sam. Umoran sam, mila. itaj Gazvana i voli ga,
molim te."
POUKA O GAZVANU I SLIKANJU
Niko od ivih ne pamti, ni najstariji ljudi ne znaju ni iz pria svojih
predaka, pa se ni u najstarijim povijestima ne spominje vrijeme u kojem
su nasilje i lopovluk pojedinanih ljudi bili tako potpuno suzbijeni
kao u vrijeme kad je strau u Medini, koja se u ono vrijeme zvala
Jasrib, vodio Gazvan ibn Valid, inae stranac u gradu. To je bilo neto
prije nego e vjera doi u Medinu, kad su sukobi izmedu dva najmonija
ple
96
mena, Hazdredida i Ausida, prijetili da grad potpuno osiromae i zatru
mu trag jer su se narodu, pored su- kobljenih plemena, na vrat navalili
pqjedinani nasilnici koji su otimali, krali, ubijali i zlostavljali
bez ikakve kazne i opomene jer ih nije imao ko kazniti ili opo- menuti.
Ljudi su se lahko dosjetiti da odrede nekoliko mladih i jakih ljudi za
straare i jednog mudrog, oprez- nog ~ovjeka za njihovog emira. Lahko
je bilo nai i straarejerje grad bio pun mladih ijakih Ijudi spremnih
da za malu nadoknadu opominju i gone nasilnike. Ali je bilo teko i
zapravo nemogue nai pogodnog emira straejerje on morao biti
izjednoga od dva najmonija plemena (nee valjda jedan od prvih ljudi u
gradu biti iz nekog od malih plemena?!), a vodei Ijudi iz tih plemena nikako se nisu mogli dogovoriti iz kojeg da bude. Hazredidi su
rekli da e, to se njih tie, rado do- zvoliti da grad nestane sa
zemljinog lica, ali nikako nee dopustiti da emir strae bude iz
plemena Ausida, dok su Ausidi govorili da e oni rado izginuti svi
dojednoga, ali da ni mrtvi nee dozvoliti da emir strae u Jasribu bude
neko od Hazredida. Ljudi su, pritisnuti zlom i nasiljem, molili da se
dogovore ili da izaberu emira strae iz nekog treeg plemena, ali su
vode Hazredida i Ausida zaudeno od- mahivale na taj prijedlog,
pitajui kako emir moe doi iz plemena koja su toliko slaba da oni s
njima ne bi pristali ni ratovati. Najzad se najstariji Ijudi iz grada
dosjete da dovedu stranca, na ta svi odmah pristanu, ako nadu ovjeka

44

koji dovoljno dobro poznaje i razumije zlo s kojim bi se morao nositi

na mjestu emira ~trae. Dugo su smiljali kako da nadu takvoga, a''onda
se dosjete da na sve strane svijeta poalju izaslanike ko'i ' d k ' ce
sve mu race za ole cu~u pVatt ~edno tstb: rlt
~, je vee zlo zaklati dijete, ili pred djetetom silom ob1jubiti :
majku, ili popiti veliku mjeinu vina. Izaslanicima su rekli da
dovedu onoga koji izdvoji vino, ako na takvog
97
naidu, a odmah su poeli smiljati novi nain bojei se
da ovako nee nai pravoga, jer pravi odgovor sigurno
niko nee znati.
Zato je bila bezgranina njihova radost kad je nakon
nekog vremena doao izaslanak sa ovjekom koji je tek
zaao u muevne godine i koji je ipak tano odgovorio.
Pred starcima je ponovio svoj odgovor, a onda i objasnio
svoj izbor. "Kad popijem toliko vino", objasnio je stranac, "ja oslabim svoju osjetljivost i zatomim svoj razum.
Tako pijan, s uitkom u zaklati dijete i silovati majku
ne bih li oivio utrnula osjeanja, ne znajui ta inim
i ne odgovarajui za sebe, jer sam bez razuma. To znai
da su u mjeini vina sva tri zla koja nudite." Stranac
se zvao Gazvan ibn Valid Mudlidi i odmah je postavljen
za emira strae, a njegov odgovor se i danas ponavlja
da se objasni zato nam je zabranjeno i vino i sve drugo
to moe pomutiti razum ili ga na neko vrijeme zamraiti.
Zaista je Gazvan znao o zlu sve to je ljudskoj
pameti doputeno da zna. itao je i prepoznavao znakove
koje su samo njegove oi vidjele, a onda je iz njih razu
mijevao zloine i prepoznavao zloince ma kako vjeto
da su se krili. Nalazio je rijei da umiri prve ljude iz
najmonijih plemena i nalazio je naina da ih okrene
protiv njihovih najbliih srodnika, ako su se umijeali
u neki zloin. Imao je hrabrosti i vjetine da umiri i
pripitomi najsnanijeg nasilnika ma kako da se raspojasao, a kazne koje je on smiljao da naplati zloin ili
izvue priznanje ne bi smislilo ni deset najmudrijih staraca. Godinama je izmeu raznih napasnika i Gazvana
trajalo pravo natjecanje u kojem su oni smiljali nain
da se pripreme za njegove kazne i izdre ih, a on smiljao
stalno nove, tako da ih je uvijek iznenaivao i pobjedivao. Za Gazvana se nije moglo pripremiti kao ni za
iznenadnu nesreu.
Nasilnici, lopovi, pljakai i zloinci drugih vrsta
postali su u neko doba kao opsjednuti Gazvanom. Go98
tovo da ni o emu osim o njemu nisu razgovarali, a
razgovori o Gazvanu sastojali su se uglavnom od razmiljanja o tome kako bi ovjek mogao izdrati njegovo
ispitivanje da ne prizna. Potreba da bilo kako pobijede
Gazvana postala je meu njima tako jaka da su sakupili
silno blago i namijenili ga za nagradu onome ko poini
neko zlodjelo i ostane neotkriven ili bar pobjegne, a
ako se u dogledno vrijeme ne nae takav, onda bar onome ko bez priznanja proe Gazvanovo ispitivanje. Skupljali su priloge za tu nagradu, iako nisu znali kako da

45

je pohrane, a onda se javio Gazvan koji je i za to saznao

i ponudio se da je on uva. Zakleo se da e nagradu
dati onome ko mu dokae da je poinio neki zloin i
ostao neotkriven trideset dana, a da e onome ko izdri
njegovo ispitivanje dati tu nagradu i jo od sebe dvadeset
dukata i jednog plemenitog konja sa znakom na elu.
Nagrada je stajala neiskoritena toliko dugo da se
o njoj ve davno prestalo priati, ak je i opklada oko
nje pala u zaborav, barem medu mirnim ljudima, a onda
se jednom dogodio sluaj koji umalo nije odnio blago
iz Gazvanove kue. To je bilo tri godine nakon Hendeka
i godinu dana nakon Ugovora na Hudejbijji, kad je Gazvan ve dobrano ostario i nagnuo se prema odlasku.
Tada je ve dvije godine drzao uza se Husaina ibn Lulua,
lijepog i hitrog mladia, kojega je nastojao poduiti
svom poslu i svojim vjetinama da bi mogao mirno otii
na put kad dode njegov as.
Gazvan je uvijek govorio da mu je to bio najtei
sluaj koji ga umalo nije kotao ponosa i ugleda, ali i
silnog bogatstva koje bi morao platiti za konja sa znakom
na elu. I to kome, ovjee?! Nekome ko bi isto toliko
i jo vie platio da mu se to nije desilo. Volio je o
tome pripovijedati i pripovijedao je esto i rado, uvijek
istim rijeima, ali uvijek s podjednakim uzbuenjem koje se nije smanjivalo s ponavljanjem prie, nego je ak
raslo.
99
II
"Nikad u ovim krajevima, a moda ni u svijetu, nije bilo majstora koji
bi se u slikarskom umijeu mogao mjeriti s nekim Beri-Zadeom,
Perzijancem koji je ovamo doao iz Ehvaza. On nije priao 0 onome to
gaje navelo da dode ovamo, a ja nisam ispitivao jer je ivio povueno,
mirno i dobro, radei svoj posao i pomaui sirotinji, a u svom je
poslu bio tako dobar da ga ljudi nisu ni zvali nikako osim Majstor. Ja
mu znam ime zato to sam ga zapisao jer sam o njemu, kao i o svakom
drugom, htio znati koliko mogu, inae bih ga i ja znao samo kao
Majstora.
Imao je veliku i lijepu kuu malo izvan grada, usred vrta koji je
dopirao do prvih kua idovskog naselja. Vie puta sam mu savjetovao da
preseli u grad, jer tamo ivei gotovo da poziva sve lopove na sebe,
ali je on svaki put otklonio govorei da za njegov posao treba mir, a
blaga to se tie neka ga nose, njegovo je glavno blago u njegovom
umijeu. Nisam navaljivao jer mislim da se svakome dogaa ono to sam
trai, ali sam oekivao da mu se neto dogodi i nakon nekog vremena se
poeo uditi to ga nevolja tako uporno zaobilazi. ak mi je malo
zasmetalo to me tako dugo ne zovu k njemu, jer sam prorekao neku
nevolju, a od silnih uspjeha kod mene se razvilo veliko astoljublje i
vjera u vlastitu nepogreivost.
Valjda sam se zato istinski obradovao kad su mi Lidovi iz njegovog
susjedstva doli rei da se ve danima ne pojavljuje i da mu se od kue
osjeti neugodan zadah. Obradovao sam se, ne vrijedi kriti svoju sramotu
i grijeh, ali mi je, sreom, ta radost teko prisjela. I brzo, to je
moda jo vanije, jer se uitak to sam opet bio u pravu pretvorio u
muninu, strepnju i strah od poraza.
Vrata na kui smo morali razvaliti jer su bila zakIjuana, ali u kuu
nismo mogli ui od nesnoljivog zadaha. Dugo smo drali otvorena vrata

46

da bi se moglo ui, a onda su momci popadali s nogu kadei kuu da bi

se moglo nekako raditi. I opet se moralo svako malo istravati pa se
nakon predaha vraati pregledu, da bi se tijelo ispitalo kako valja.
Majstor je leao na ledima, s desnom nzkom zakuanom za pod. Lijeva
ruka je bila normalno pruena ttz tijelo, a u sobi se nisu vidjeli
tragovi borbe niti bilo kakav drugi oblik nereda. Husain se odmah
obradovao Videi u tome znak da se Majstor ubio, a u tome, opet,
tjeenje naeg sluaja i dokaz da Majstor nije normalan to je on,
Husain, davno tvrdio. Ja se nisam obradovao ~ na trenutak jer sam odmah
vidio da Majstor nipoto !'iije jedino to ovdje smrdi. To se i
pokazalo im' smo pogledali glavu i vidjeli duboku rupu u tjemenu, pri
; ~tnom potiljku.
- Kakve veze ima rupa? - nije se dao Husain. Kao da ovjek ne moe sam
sebe udariti po glavi i tako napraviti rupu u tjemenu.
- Moe, ali naprijed. Ovako blizu potiljka ne moe ~kko - odgovorio sam
i nastavio razgledati, ali se Hunije dao. Razmahivao je lijevom pa
desnom rukom
'': i udarao se akom po potiljku, po tjemenu blie potiljku ;'' pa
blie elu, a sve to vrijeme traio da ja to pogledam i d~ se uvjerim.
To me je na kraju naljutilo. - Probaj ~ udariti tako jako da ovako
duboko probije kost, a dnda ruku kojom si to uradio zakucaj za pod.
Tek tada
'~`u ti vjerovati, a do tada me pusti na miru. Mogao je razbiti
lijevom rukom.
Dobro, udari lijevom, a onda je lijepo sloi uz 'x,;::'.t~jelo. Ali
prije toga neim tupim prerei vrat. Pokazao sam mu da je glava
odsjeena pa prislo
~~''..tljena uz tijelo, pa se on sloio da se Majstor ipak nije
100 101
mogao sam ubiti, iako normalan nije bio sigurno. Nisam naroito
zadovoljan Husainom jer sporo ui i u naem poslu oekuje mnogo vie
igre nego reda i trai igru a ne red, ali ga ipak stalno vuem sa sobom
jer mi pomae misliti to to mu sve objanjavam. Tumaei njemu,
razjasnim dosta toga i sebi, pa stvari vidim jasnije nego to bih mogao
da nije njega i tog tumaenja. Tako sam i ovaj put, objanjavajui
njemu zato je zaklan neim tupim, a ne na primjer sabljom, primijetio
da je koa iskidana na pravilne resice to je gotovo siguran znak da je
glava odrezana testerom.
- Imamo dosta jasnu sliku onoga to se u ovoj sobi dogodilo - poeo sam
sabirati ono to znam, pravei se da objanjavam Husainu. - Majstor je
bio zatvoren s prijateljem ili s nekim drugim u koga ima povjerenja,
ali su se onda zbog neega posvadali, pa gaje taj udario ' po glavi
neim tvrdim i tekim. Tako ga je ubio, ali muje onda za svaki sluaj
zakucao ruku za pod i odrezao mu glavu testerom. Je li tako?
- Moda jeste, a moda i nije. - Zato misli da nije?
- Zato ti misli da jeste? Ti si, Gazvane, odlian emir strae i silno
mudar ovjek, ali ponekad pretjeruje. Sada govori kao da si bio ovdje
i sve gledao, a nita ne zna, kao ni ja, i onda se ljuti to ti ne
vjerujem na prvu rije.
- Ne ljutim se, samo pitam zato se ne slae. - Kako zna da je bio s
prijateljem? Kako zna da je udaren a onda prepilan, a nije prepilan pa
udaren? Zato neim tekim i zato s leda?
Pozvao sam ga vani jer se u sobi vie nije moglo izdrati. Dvojicu
momaka sam poslao dajo malo okade sobu, a trojicu straara uputio da u
sve uim krugovima obiu vrt pregledajui svaki grm i svaku stopu
zemlje, s tim da nita ne diraju i da me pozovu ako opaze bilo

47

~a neobino. A to neobino moe biti slomljena grana, stope u praini

ili na travi, konac na grmu ili sasuen
~t u cvijetnjaku. Bilo ta to nije potpuno, potpuno ~t'malno.
- Bio je s prijateljem ili s nekim drugim u koga povjerenja zato to u
sobi nema nereda i zato to j,~ ubijen s lea - poeo sam nakon toga
objanjavati Husainu, koristei priliku da provjerim svoja rjeenja.
:~~,~a se okreu samo onome kome se vjeruje, a poloaj ~egove rane
pokazuje daje ubijen s leda, i to iznenada, j~' u sobi nema tragova
borbe. Dubina rane pokazuje ~ je udaren neim tekim i da ga je udario
snaan ' ~~rjek ili neko kome je strah dao veliku snagu. A re~slijed je
jasan bez velikog razmiljanja, jer se onako ', p~tavljena i onako
duboka rana moe nanijeti jedino ~ovjeku koji stoji i ija je glava na
vratu. Osim toga, ~rv tz vrata gotovo da nije tekla, to znai da je
ve xr~~io mrtav kad je vrat rezan. Eto zato mislim da je bilo
''::"~inako kako sam ti rekao!
Znai Majstorje prijatelja naljutio i uplaio time to mu je okrenuo
leda, a onda ga je ovaj ubio i nestao ~ zakljuane kue. Sve mi je
jasno i potpuno se slaem.
- Nije tebi nita jasno, ali si zato bezobrazan. Ja o kaem da se
otprilike tako dogodilo sudei po ` o~nome to do sada znamo.
% Krenuo sam stazom koja vodi od ulaza u kuu prema ulazu u vrt i onda
prema gradu, nadajui se da u moda nai neki trag, neki predmet ili
neto drugo to
' bi moglo rei togod o Majstoru ili o njegovom prijatelju. Najgore je
to se taj ovjek ni s kim nije druio, gotovo da nikoga nije ni
poznavao. Ovamo je doao s neto blaga i odmah poeo graditi kuu. Neko
vrijeme j~ zalazio u kue onih koje je slikao, a onda je iziao na glas
pa su oni odlazili njemu. Ali se ni s kim od tih ljudi nije
sprijateljio, a znalo se dogoditi da ni one
102 ~ 103
koje je poco slikati danima ne puta u kuu. Onda ih A evo ti i
tragovi zgnjeene kose i koe, sigumo o opet pozove i oni dodu jer je
radio tako dobro da su udarca u glavu.
svi vidcniji ljudi, unato preponxci da se to ne radi, htjeli - E svaka
ti ast, u sve si me ubijedio. Nita n da ih naslika. Tako sc uveavalo
njegovo bogatstvo ali od ovoga ne bi palo na um.
i tajna oko njega. - A trebalo bi. Ako hoe da me naslijedi, ne4
Rekao sam Huseinu da se od ulaza u vrt vratimo ti pone padati.
do kue svaki sa svoje strane staze, zagledajui grmove, - Vratili smo
se u kuu i provjerili tuak u ra ne bismo li neto ipak nali. To se
isplatilo jerje Husain, na Majstorovoj glavi, vie zato to sam htio da
mi sval desetak koraka od ulaza u vrt, znai dvadesetak koraka istraga
bude zaista temeljita nego zato to sam misl od kue, naao veliki
bronani tuak. Znam da se njime
kreda izgnjec'i u prah, pa se taj prah mijea s masnoama da moe ne
biti onako kako sam rekao. Zato mi ni i raznim drogim stvarima a se
sve to kuha, hladi i
, p ubien u xllaw itda ae istimvtu omazakucantklinukoji jo nekako
obraduje da se dobije boja. To ne znam ba ~ g mu je ruka prikovana za
pod. Kao to mi nita ni dobro, ali sasvim dobro znam da se ovim ovjek
moe znailo ni to to su straari koji su pretraivali vrt na? dobro
ubiti. Pogotovo ako ga udaxi u glaw.
gomilu glupostj koje su oni smatrali neobinim, ali ni - Ovo ti e
dobro otkrie - pohvalio sam Husaina istinski zaniml ivo. To sam
oekivao i to sam dobi razgledajui. -- Ali vidi da ni ja nisam ba
budala, sve Samo to ne znam kako u isplivati iz svega ovoga al se u

48

sobi odigralo onako kako sam ja rekao. se nastavi onako kako ja

o"cekujem jer do sada savre~
- To ti kae ovaj tuak? jasno vidim sluaj i u njegovom sreditu vidim
jedi - Ba on, sve lijepo pie na njemu. pukotinu koja mi ne doputa da
ga objasnim ili, poteni - Onda sigurno pie i to da sam ja nepismen
jer reeno, ne vidim nita. Znam ta se dogodilo, ali
nita od te mudrosti ne vidim. znam zato se dogodilo i zato ne znam
kako da nade - Vidi, kako ne vidi, samo se voli sporiti sa dmgog
sudionika dogadaja.
mnom - nasmijao sam se. - Vidi da ga je bacio snaan Momci koje sam
pozvao da iznesu Majstorovo tije j j j p nali su u njegovom odijelu
klju od kue i kesu s nc ili jako uzbuden ov ek, er e roletio kroz
itav ovaj cem - nastavlja se, dakle, onako kako oekujem. Stra
pregusti grm a mora se sloiti da to nije lahko i pored j g p p j j
njegove solidne teine. Vidi i to da je baen bez neke e lu o ii utem
ko i zna, na ko em svaku krivi posebne namjere, ba radi toga da ga se
otrese onaj ko i svaku prepreku pamti kao svoje ime, i zna da ga je
bacio, moda u strahu ili u zbunjenosti. To vidi ne vodi nikamo, a
mora ii, jer je to jedini put i , po tome to je dxka okrenuta prema
dolje, valjda zato te niko ne pita ide li ti se. Valjda sam zato
pobjesx to je glavom udario u neku granu pa se ovako okrenuo. na momke
i jednog izudarao to gnjavi, iako sam i ta Da ga je neko htio sakriti,
ne bi ga ostavio na kraju znao da su oni najmanje krivi zbog
Majstorovog rasl gnna nego bi ga ubacio usred, zavukao ga pod grane
danja i smrada, a jo manje zbog sluaja ije mi sredi ili uradio neto
slino, uglavnom bi ga sklonio drugaije. izmie.
Bijes i osjeanje nemoi u meni su stalno rasli dok sam sa Husainom
ispitivao tu prostoriju, a momci pretraivali ostale. Znao sam ja da
tajnog izlaza nema, znao sam da su svi otvori dobro zatvoreni iznutra i
da se iz kue moglo izii jedino kroz vrata koja smo zatekli
zakIjuana. Znao sam sve to isto onako dobro kako sam znao da je klju
tih vrata kod Majstora. Zato sam i bio bijesan i lud od nemoi, ali sam
radio svoj posao temeljito i ozbiljno kako sam ga uvijek radio. Moje je
da idem putem na koji sam izveden, makar ga napamet znao i makar me do
dna due vrijealo to on nikamo ne vodi.
Dobri Husain je osjeao moj bijes i zato je utio, trudei se koliko je
mogao i drhtei od elje da bude koristan. Usrdno je savijao tepihe
i,iznosio ih, kuckao po podu i po zidovima, premjetao slike i slagao
ih jednu pored druge. Znao je ta traimo i znao je danemamo odgovora
na njegovo prvo pitanje bez kojega ne moemo dalje, ali je utio i ak
se pravio da nikad nije ni pomislio na to pitanje. Dobar je to mladi,
teta to ne moe biti dobar emir strae. A ne moe, ne razumije on red
i ne osjea dovoljno jaku potrebu za njim. Ili barem nema dovoljno
straha od nereda.
Ludi Majstor je izgleda ivio samo u ovoj sobi, a u ostale zalazio
jedino radi toga da ostavi sliku koju eli sauvati. U drugim sobama
nije bilo niega, ak ni tepiha, osim slika, a i u ovoj je, pored
slika, bio samo jedan uski leaj uza zid. ivot mu se valjda sastojao
od toga da slika i slae ono to ne mora prodati. Zaudilo me je kad
sam vidio koliko je slikao onoga to ne bi mogao nikome prodati unato
svojoj slavi, a da nije bio lud, takvo neto ne bi radio ni za svoju
duu. To su bile slike kvadratnog oblika, radene uvijek u jednoj boji.
U uglovima slike izradeni su neki kao pleteri lia kojima je pokrivena
trokutna povrina ugla.
U etiri ugla po jedan takav trokut, tako da se osnovicama tih
trokutova pravi manji kvadrat iji su vrhovi na sredinama stranica
slike. Onda su u tome kvadratu opet islikani onakvi trokutovi i

49

njihovim osnovama iscrtan novi, jo manji kvadrat iji su vrhovi na

sredinama stranica veeg kvadrata. I tako bezbroj puta - kvadrat u
kvadratu, a sve u jednoj boji, tako da su u sredini slike pleteri od
lia nepostojee biljke bilijedva vidljivi, a od gledanja u njih
ovjekaje hvatala vrtoglavica. Zaista je majstor i zaista je lud - nije
udo pedeset nijanci zelene ili crvene boje, ali jeste udo deset
nijansi bijele, a bilo je dosta slika u bijeloj boji. Ali kakva je to
dua, Boe moj, koju raduju ovakve slike? Kakavje to oajnik kojemu
vrtoglavica donosi toliku radost da je i slikama izaziva?
Husaina su ove nakazne slike toliko razbjesnile da je potpuno potisnuo
strah od mene i mog loeg raspoloenja. Najprije je mrmljao
izraavajui udenje, onda se radovao to je Majstor ubijen i govorio
da se nita drugo nije ni moglo desiti ovjeku koji onakvo neto radi,
pa onda alio to nije znao za ove slike da ga on svojom rukom ubije.
to je due gledao, bijes mu je bio vei, pa se na kraju toliko
naljutio da se zaboravio i obrecnuo se na mene kao na svog slugu:
- ta je to toliko dobro, tako ti Boga?! Oi ti ispadoe koliko bulji
u ovo.
- Slike, vidi i sam.
- Kakve su ovo slike, Gazvane dragi?! Kakav je to ovjek koji ovo
namae? To je trebalo ubiti kao psa. - Pa i ubilo ga je kao psa, ako
nije i gore.
- Znai i ti misli da je to. Ja sam isto pomislio im sam vidio ovaj
uas od slika.
- ta si pomislio?
- Na zIe dine. Njega je ubio njegov brat zloduh, to ti je sigurno.
106 107
- ~to si tako siguran'?
- Evo ti dokaza - pokaza Husain na poslagane slike. - Ovo je neka
njihova zakleU,a, znak, arolija, neto njihovo.'I'o ti objanjava
otkud mu bogatstvo, to ti objanjava kako je ubica pobjegao, sve ti se
objanjava kad pogleda ove slike i pomisli na neiste dine koji sc
ovim dozivaju.
- Pogotovo se objanjava tuak u vrtu i rana na glavi.
- Kakve veze tu imaju oni?
- Dinu ne treba tuak da ubije svoga slugu. On se zawe u ovjeka i
nadima ga sve dok se on ne rasprsne, a ne lupa ga po glavi tekim
strvarima.
- Pa ko je onda? Zato i kako? Klju je bio kod njega.
- Polahko, nai e se, sve e se objasniti. Samo ti nastavi pretres.
Iziao sam da se pokuam sabrati i da potediin svoje ljude napada
bijesa koji sam naslutio i koji c sigurno doi nastavi li se istraga
ovako kako je krenula - sve znam, sve unaprijed vidim i ba zato to
nema nikakvog iznenadenja, idem ravno u orsokak. Mnogo se pijeska
prcmetnulo otkako sam se pomirio s tim da ne radim ono to hou nego
ooo to moram, odavno znam da mi se drugi dio ivota sastoji od toga da
nosim tovar koji sam uprtio u prvom dijelu, a ipak ne mogu da izbjegnem
napade bijesa kad ovako osjetim svoju nemo. Ne pomae mudrost, ak ni
ona koju sam stekao na svojoj koi, kad mi ovakva situacija pokae da
je tovarkoji tako paljivo vuem samo glupa hrpa kamenja.
"Sve to jedan ovjek moe smisliti drugi ovjek moe razumjeti",
govorio sam sebi da se ohrabrim. "Ako jedan ovjek nekoga ubije, drugi
ovjek moe razumjeti kako ga je i zato ubio, jer nam je dragi Bog
svima dao istu stvarnost. A kad razumije dogadaj, lahko ti

50

108
je otkriti ko je u njemu sudjelovao, jer u svemu to inimo ostavljamo
svoje tragove. Moe, Gazvane, sigumo moe, samo sc smiri i
ranniljaj."
- Sve je onako kako si predvidio, samo je slika drugaija - doviknu mi
Ilusain s kunih vrata i ja primjetih da stojim pored gttna u kojem smo
nali tuak, da ne videi ta radim trgam listove s grma i mrvim ih
medu prstima.
- Kakva slika?
Krenuo sam prema kui osjeajui da mi se nada obttavlja. Nisam,
dodue, razumio o kakvoj slici govori, ali sam razumio da neto nije
onako kako sam oekivao, a to je sasvim dovoljno. Samo neka neto nije
onako kako sam predvidio, samo jedna pukotina kroz koju bih Se mogao
izvui s puta kojim idem, samo nagovjetaj ile u kamenu koji sada
izgleda potpuno gladak i neumOljivo v~st. Nada je ipak vanija od
stvarnog izlaza.
I<I.
Mislioje na sliku kojaje bila privrena za stalak. U uglu sobe je
stalak sa slikom bio uredno poloen na pod, slika licem prema dolje, i
prekriven bijelom tkaninom, tako da na njega nisam ni obratio panju.
Onako tuedan, nije ukazivao na nered niti na borbu, a kad sam vidio
slike koje Majstor radi za svoju duu, bio sam Sigutan da znam ta na
ovoj mogu nai. Sada je stalak bio upravljen i slika okrenuta prema
vratima, govorei mi koliko je zanat pametniji od mene i koliko
grijeim kad trim ispred njegovih uputa. U mom poslu se savreno dobro
zna da o neemu moe togod pomisliti :ad ga vidi i razumije ili kad
ti neko stariji od tebe kae o njemu neto. Bez toga je svako miljenje
opasno
109
_jer navodi na pogrean put i na sklapanje cjeline koja ne vrijedi.
Ovo je bila jedna od onih slika koje su Majstora i izni_jele na glas i
omoguile mu da najuglednije Ijude slika u svojoj lmi umjcsto da
odlazi njima kao ostali slikari. Naslikao je djevojicu od nekih sedamosam godina iz ugledne ili bar bogate porodice to se jasno vidjelo po
prebijeloj koi i po opravi kakvu bi moja kerka mogla sanjati kad bi
znala da postoji, od bijele haljine vezene bijelom i zlatnom icom do
debelih grivni i naunica od starog crvenkastog zlata. Osim toga se po
pametnom licu vidjelo da je od samog rodenja imala dobre uitelje i da
se ve sada moe podiiti i znanjem i ponaanjem, moda i suvie ako bi
se sudilo po osmijehu koji joj se zaustavio na usnama. To je osmijeh
koji nije dohvatio ~i oi ni lice, osmijeh nekoga komc su vrata drugih
svjetova ve dobro otvorena. Kao da sc djevojica osmjehnula zato to
je obiaj da se ljudi na slikama osmjehuju, a onda zaboravila na taj
obiaj i na svoj osmijeb pajoj na usnama ostao gr koji razvlai usne a
lice i sve ostalo ostavlja netaknutim, tako da je to ostalo otilo
negdje daleko od ovakvih slikara i obiaja kod ovakvog slikanja. Taj
osmijehje, onako zaboravljen i suvian, govorio o njezinoj posveenosti
u neto daleko i nama nepotrebno vie nego sve ostalo na njoj, moda
ba zato to bi trebao naglasiti da joj je mjesto ovdje, pred Majstorom
i u njezinom tijelu. Smio bih se zakleti da je ba zbog tog osmijeha iz
nje zrailo toliko blagc tuge i toliko znanja o neemu to nije za nas
da je ovjek nije mogao gledati bez silnog suosjeanja. Ne dao mi Bog
da moja kerka ikad stekne ovoliko znanje i ovoliku finou.
A stei e. Boleiva tuga u osmijehu naslikane djevojice kae da emo
svi stei, da emo svi biti ovako tuni i fini, i da ba zato treba ve
sada biti tuan.

51

110
Mislim da je ovo najbolje to je Majstor uradio, a sjgumo je najbolje
to sam ja u ivotu vidio. Svaka je vlas kose islikana za sebe, a
razlikama u boji pokazano je kako se svjetlo prelama du vlasi bojei
je od crvenkaste do tamnosmede, pa do potpuno crne. U svilenoj dcanini
on je pronaao niti i uspio ih je islikati tako da svaka niti bude
samostalna i prepoznatljiva, a da sve zajedno ipak daju mekahnu
glatkou svile. Prebogati vez uradio je tako da se doslovno osjeao
jagodicama prstiju, slojevi veza, niti i vorovi od kojib je on sloen
vidjeli su se na slici bolje nego to bi se mogli vidjeti napravoj
haljini. Kao daje znao da muje ovo posljednja slika, pa u nju uloio
svu vjetinu i strpljenje koje je mogao sabrati.
Slika je bila toliko dobra da se njezinoj aroliji nisam mogao oteti ni
ja koji se u tom c:asu i takvom raspoloenju ne bih due zagledao ni u
konja sa est nogu. Dugo mi je trebalo da se oslobodim tuge kojom meje
zadahnula djevojica, elje da zautim haljinom potrebe da prstima
raeljam i podignem kosu... Tek me je Husain podsjetio da ovdje nisam
radi uitka u slikatna i tako me oslobodio zaaranosti.
- U nju ne tnora toliko gledati, ona ga sigurno nije ubila - ree
Husain koji mi je stajao iza leda i kao i ja buljio u sliku, ma koliko
znao da djevojica nije sumnjiva.
- To si mudro zakljuio - pohvalih Husaina gledajui i dalje
djevojicu, ali sada s pitanjem moe li ona ita rei o naem sluaju.
- Ima li jo ijedna normalna slika u kui?
- Nema, sve samo kvadrati.
- Ova je na stalku, znai da je na njoj radio kad je ubijen.
- Ne mora biti, stalak je bio poloen i jo pokriven - pobuni se
Husain.
111
- Utoliko prije. Ma koliko da je lud, ni on nee ostaviti sliku licem
prema podu, pogotovo ako slika nije dovrena. A ona nije - vidi li mku
na slabini s desnc. strane.
- Moda mku nije ni htio naslikati.
- Nije sigumo, on je jako drzao do scbe i svog umijea pa je sve to
slika izdvajao iz svijeta kao da niti na emu stoji, niti je ime
okroeno, niti sa im na ovom svijetu ima veze. Majstor se ponaao kao
da je ono emu se on obrati svojom vjetinom samo sebe stvorilo, tako
da su likovi na njegovim slikama uvijek izdvojeni iz svijeta i
postavljeni na jednobojnu podlogu koja nije uzeta iz naeg svijeta. Ali
je zato bio opsjednut rukama i slikao ih je s vie ljubavi nego bilo
ta druga
- A to znai da je ubijen dok je radio ovu sliku. Sve savreno jasno i
oigledno - podrognu se Husain videi da mi se rasploenje popravilo.
- Ba tako. Neko je drao djevojicu i on je naslikao ruku koja je dri
jer tome nije mogao odoljeti. Ali se to nije moglo sloiti s njegovom
potrebom da izdvoji iz svijeta ono to slika, paje ostavio ruku
nedovrenom i otiao dalje putajui da se nedoumica oko mke rijei
sama od sebe. Vjeruj ti meni da se to tako dogodilo.
- S radou ti vjerojem, a jo vie bih kad bismo mi imali neto od
svega toga.
- Imamo. Znamo da je ubijen dok je radio ovu sliku, znai da je ubijen
zbog nje. A onda e nam slika rei zato, pa emo iz toga valjda
dokuiti ostalo.
- Kako, dragi ovjee?! Gje je djevojica? Gje je taj to je dri? ta
akoje zamiljao djevojicu koju slika? Evo ti cipela s njezine desne

52

noge, bila na leaju. Zar po tome ne bi rekao da je opremu gledao, a

ostalo zamiljao? Zato bi neko ubio ovjeka zato to je prekrasno
naslikao neku djevojicu? Ja razumijem zbog onih kvadrata, ali zbog
ovakve slike...
112
Nisam odgovorio jer sam primijetio da oi na slici nisu prazne nego
ispunjene neim to ne pripada ljudskom oku. Priau sam i sledio se umjesto duice i zjenice u oku su bili oni njegovi kvadrati, u bijeloj
boji, koji se upisuje jedan u drugi i tako prave vrtlog. Nije to
slijepo oko, to je oko koje se do beskonanosti uvre u sebe kao da
eli zakrenuti svoj pogled unutra i sagledati vlastitu unutranjost i
mo da gleda. Kunem se, Boe moj, da je ovo bezumlje, da se ni jedno
oko ne moe ovako ponaati niti ovako izgledati, i hvala Ti to je
tako. Oko koje sebe vidi iznutra protivi se Tvojoj volji i u Tvojim
svjetovima nije mogue.
Pa ipak sam osjeao kako mi se po utrobi prolijeva gtrah od naslikanih
oiju i osjeao sam potrebu da se od neega branim ili da bar
pobjegnem.
IV
Danima sam se muio da sklopim bilo kakvu cjelinu od onoga to sam
imao, a imao sam tuak, cipelicu, mrtvog Majstora i sliku djevojice.
Imao sam zkljuana kuna vrata i klju u kui, imao sam ubijenog u kui
i ono ime je ubijen van kue. Imao sam slufiju da je ubijen zbog slike
na kojoj je radio i sve razloge protiv toga da ga neko ubije zbog slike
koja je savrena. Imao sam one sulude slike s kvadratima i kvadrate u
oima djevojice, imao sam razloga da poveem te kvadrate sa zlim
dinima i imao sam tuak koji pomisao na zle dine ini smijenom. Neke
veze medu svim tim stvatima ima, zlih dina i nejasnih poslova u svemu
tome ima, fika u vrtu i mrtvaca u kui ima, a ima, osjeam Sve jae, i
nekog uasnog bunila u meni.
Tuak i cipelicu sam ponio kui, vie kao hamajliju ` nego kao korisne
tragove koji bi mi mogli jo neto
113
rei, pa sam ih nou prevrtao u mkama, zagledao i zapitkivao dok ne bih
potonuo u san. A u san sam tonuo tek onda kad bih pristao ui u neku od
onih slika bez dna u kojima bih se vrtio, vrtio,.. Dok su kvadrati
veliki, to je gotovo lijepo jer se doicljava kao lagahno okretanje od
kojeg te hvata neveselo i tromo kikotanje, ali se onda, kako se
dvadrati smanjuju, vrti sve bre, crti se pomamno, propadajui u
ponor na ijem su dnu zlatne takice iz oiju naslikane djevojice.
Vritao sam kad bih, propadajui, naslutio te takice, pa me je iz
no.i u no ena budila i molila me da joj dam tuak i cipelicu koje
sam stezao u rukama i kojima sam, kae, mahao u snu. Je li imala zlatne
takice usred oiju ili sam ih ja izmislio? Svako mi je budenje
poinjalo tim pitanjem i svako mi je jutro bilo ispunjeno eljom da to
provjerim. I dan-danas jednom mislim da sam zaista na slici vidio
zlatne takice, a drugi put kaem sebi da ih je dodao moj san, ne bi li
uveao stravu s kojom padom u oi djevojice.
Do Majstorove kue, naravno, nisam odlazio sve te dane jer nisam mogao
skupiti hrabrosti da jo jednom pogledam u one oi, kao da bi se desilo
neto strano ako bih konano odgonetnuo lee li u njihovom dnu zlatne
takice. Zato sam se iz svakog jutra upao kao iz dubokog bunara,
borei se s malaksatou, s bunilom i sa strahom, tako da mi je malo
snage ostajalo za dan u kojem sam morao istraivati i odgonetati.
Bilo mi je jasno da je srce tajne izlazak ubice ir Majstorove kue, pa
sam se najprije okrenuo tome. Malaksalost i bunilo koji su me drali od

53

samog po~etka naveli su me da lutam i potroim mnogo vremena i snage na

okolienje koje ne donosi koristi. Natjerao sam momke da puzei obidu
itav vrt i okolinu ne bi li nali izlaz iz tunela. Poslao sam najboije
zidare da podrobno pregledaju Majstrovu kuu i provjere ima li u njoj
na
114
govjetaja tajnog izlaza. Obiao sam najuenije ljude da se raspitam o
dinima i njihovim moima (moda je neki lukavi din htio tukom
zavarati irag). Sve vrijerne sam znao da od svega toga nema nita, ali
sam gnao i da moram tako, jer mi taj nepotrebni rad omo~uje da se
varakam s ludilom koje bi me sigurno poklopilo da sam sjedio besposlen
i pustio strahu da rovari u meni kako mu je volja.
Sve to vrijeme sam sebi ponavljao da je ono to ~lugo traimo uglavnom
pred oima. Pred oima mi je ~?; j sjeenje ovog problema, ali ga ja ne
vidim zbog bunila ~',i premorenosti, a odmoriti se i sabrati ne mogu
dok me S,shah svake noi vue na dno bunara sastavljenog od ''
kvadrata. Sreom, to rjeenje koje mi je pred oima, ~, pokazao mi je
Husain kad mi je doveo kovaa koji je ;;Majstoru najprije napraviu
bravu za kuu, a onda jo ;, jedan klju za nju. Kovaa sam vidio kad
sam bio ve ': islabio od ovog sluaja oko kojeg sam se bjesomuno ;.,
vrtio dugih desetak dana. Husain me je tada teko po' stidio, ali me je
vratio ivotu i dao mi nade da se sve ovo ipak moe rijeiti.
Od tada sam se bezbroj puta pitao kako je mogue ;'; da onako glupo
zapnem kod kljua. Objanjavao sam sebi da me je rjeenje naprosto bolo
u oi, ali da bi ga se ovjek ba zbog toga teko sjetio; govorio sam
da ! je Majstor ivio suvie usamljeno i osobenjaki da bi ikome kao
klju svoje kue; mislio sam da je mnogo notmalnije s Majstorom
povezati zle dine nego obinog oVjeka s obinim kljuem; pravdao sam
se bunilom i loim snovima, ali sada znam da mi je oi zasjenilo moje
astoljublje i da je to jedino krivo za moj propust. Suvie je
jednostavno i suvie obino tajnoviti nestanak ubice objasniti time da
je imao drogi klju, Mislio sam da veliki emir strae poput mene
zasluuje sloeniji i ~ajnovitiji sluaj. U tome je stvar i to je jo
jedan dokaz koliko je zanat pametniji od svakog medu ljudima.
115
Postiden i ohrabren Husainovim otkriem, otiao sam do Majstorove kue
da jo jednom pogledam sobu, sliku i ostalo to je moglo sudjclovati u
ubistvu. Usput sam ponavljao stvari koje znam i nastojao ih sloiti u
nekakw ejelinu. Majstorje nekome dao klju svoje kue i taj gaje~zbog
neega ubio tukom za gnjeenje krede. Tada mu je zakovao ruku za pod,
prerezao mu grlo, zakljuao kuu, bacio tuak u grm dvadesetak koraka
od kue i pobjegao. To su stvari koje znam potpuno sigumo i koje ve
imam u rukama. Ne znam sigumo, ali s dosta razloga mogu pretpostaviti
jo neke stvari, na primjer to da je Majstor ubijen dok je slikao neku
djevojicu i da je ubistvo u nekoj vezi s tom slikom. Neko je, u toku
slikanja, drao djevojicu i taj neko je mogao ubiti Majstora zbog
neega to se desilo ili zbog neega to je Majstor rekao ili uinio.
Ali zbog ega? 1 ko? Neto je udno ili strano jer je ubica bio jako
uzbuden ili uplaen, inae ne bi ubio na dva naina i nosio sa sobom
nepotrebni tuak koji odbaci nakon dvadesetak koraka. Da nije one ruke,
ovjek bi pomislio da je Majstor kradom slikao neije dijete pa ga otac
ubio kad je otkrio. Ali otac ne bi opet pokrio sliku onako kako smo je
nali i ne bi ubijao onako temeljito.
Upozorio sam Husaina da iz slike moramo odgonetnuti zato je Majstor
ubijen ili ko ga je ubio. Vano je da odgonetnemo jedno, a ona e nam
to jedno samo rei ono drugo.

54

- Zato si toliko siguran da je to u vezi sa slikom:' - pitao je

Husain.
- Nisam siguran, ali to je jedino to imamo, pa se moram praviti da sam
siguran. Radi balga nije, radi drugih slika nije, jer ih ne bi bilo
onoliko, radi neprijateljstva nije, jer ovdje nije imao prijatelja, a
to znai da nije mogao imati ni neprijatelja.
116
- Moda je neko iz njegovog kraja? Zato je on dolazio ovamo?
- Taj ne bi imao klju. Akoje bjeao zbog nekih rauna i
neprijateljstva, ne bi davao klju onome ko je doao te raune srediti.
Nemamo drugog naina da sklopimo bilo kakw cjelinu i zato se moramo
ponaati kao da smo u ovo potpuno sigumi. Zbog neega to se desilo oko
one slike neko je ubio Majstora i taj je vjerovatno onaj koje drao
djevojicu. Iz slike moramo odgonetnuti ta se dogodilo ili ko bi to
mogao biti.
~im sam vidio sliku, bilo mi je jasno da ono prvo neu nikada
odgonetnuti, jer su oi djevojice inile moguim svaki dogadaj osim
onih koje ljudska pamet moe smisliti i smatrati moguim. U slikanju
koje dovede do ovakvih oiju ne moe se dogodi jedino to da se ljudi u
mim razidu, a sve ostalo, pogotovo ono na ta mi ne moemo pomisliti, i
te kako moe. Zato sam se usredsrijedio na to da iz slike dokuim neto
0 onome ko je djevojicu drao, a taj bi po svemu morao biti njezin
otac. Husainovo ponovo zanovijetanje sa zamiljenom djevojicom pobio
sam bez problema (gdje je 6aljina, gdje je nakit, gdje je lijeva
cipela, otkud ruka na slabini), a to mi je pomoglo da se saberem oko
najvanijeg pitanja - ko bi mogao biti ovjek koji dii djevojicu.
Tako sam sebi skinuo s vrata jednu brigu, a natovario drugu. U razgovom
sa Husainom zakljuio sam da djevojica mora biti kerka nekog
u~lednika koji je dijete dobio ve u odmaklim godinama. Covjek koji ima
vie djece, raunao sam, nee jedno od njih slikati kad
f muje sedam-osam godina, pogotovo ako to slikanje kota bogatstvo (a
zna se kako Majstor naplauje). I to ! ensko dijete! Ovakvu sliku moe
platiti bogat ovjek, , a jedino onaj ko se djeteta naekao pa ga
doivljava
kao veliki blagoslov moe pouriti da ga naslika ve u
117
ovoj dobi. Osim toga, sigurno se radi o ovjeku iz dobre porodice, jer
se neki jueranji bogata ne bi sjetio da nade uitelje ni mukom
djetetu, a ova djevojica je dobila najbolje uitelje kad je
progovorila.
Sve sam ovo lijepo i polahko objasnio Husainu i sebi, a onda otkrio
pred kakvu sam nevolju dospio. Nije teko u Medini nai toga ovjeka
jer o njemu znam dovoljno da bih ga lahko naao i u triput veem gradu,
alije teko i preteko, ajo vie opasno, takvog ovjeka dovesti pred
ulemu i rei: "Ovaj je ubio, sudite mu." Ne mogu ga ispitivati i
natjerati ga da prizna, ne mogu skupiti dokaze koji bi sami za sebe
govorili dovoljno, a ne mogu raunati ni na simpatije sudaca jer prema
bogatau iz stare medinske porodice stavljam skitnicu koja je odnekud
dola ovamo da mae slike. To nije bez opasnosti po mene, to zapravo ne
moe na dobro izii.
A ne mogu sluaj ostaviti bez rjeenja. Ne mogu, jer gubim ast, mir i
neto jo vie.
Narodnih desetak dana, miran ali zabrinut, obilazio sam prve kue u
koje sam imao pristup i oprezno se raspitivao traei svog ovjeka.
Nije mi se urilo jer sam ekao da se neko rjeenje pojavi samo od
sebe, a nisam ni mogaoo uriti jer nije jednostavna stvar raspitivati

55

se o djeci koja se raaju u takvim porodicama. Nikad ovjek ne zna ta

takve ljude moe uvrijediti i navesti ih da upitaju togod neugodno.
Osim toga, vjerovao sam u cjelinu koju sam sklopio i bio sam siguran
daje time sluaj rijeen. Jer samo da nekako svog ovjeka ubijedim da
sve sam ispria i tako mi omogui otkrivanje rjeenja.
118
Od kue do kue, od razgovora do razgovora, sklopilo se ono to mi je
trebalo i to je potpuno odgovaralo mojoj cjelini: trgovac Hizani,
jedan od najuglednijih ljudi iz plemena Hazred, dobio je kerku kad je
bio blizu etrdesete i kad je ve povjerovao da ga Bog nee
blagosloviti potomstvom. Malaje rasla kao princeza, odgajana je kao da
e s Poslanikom raditi, a on se evo danima ne pojavljuje i na sve
strane se pria da je ozbiljno obolio. Sve upravo kako sam zamiljao i
kako mi treba.
Pet-est puta sam iao kod Hizanija i nosio poklone kakvi se nose
bolesnicima, ali me nisu pustili kod njega. Ja se, dodue, nisam ni
trudio da me puste, samo sam ostavljao poruke da se jako brinem za
njegovo zdravlje i da se molim za dobro zdravlje njegove kerke
radujui se lijepim rijeima koje se uju o njoj. Kad su me prvi put
pozvali da udem kod njega, nisam htio nego sam ostavio istu poruku i
dodao da emo se mi ve vidjeti, a ja bih mnogo dao ako bi susret bio
radostan za obojicu. Sutradan su mi rekli da Hizani moli da svakako
doem kod njega jer mi je zahvalan i jako eli da se sa mnom vidi.
Naao sam ovjeka blijedozelenog i drhtavog, bez snage da ustane i
doeka gosta, upalih oiju i runo nateenog lica. Vidjelo se da taj
starac nee jo dugo, pa je bilo teko i zamisliti da je ba on koliko
juer dobijao pohvale za zasluge u borbi. Steglo mi se srce kad sam ga
vidio, manje od tuge zbog njegove sudbine, a vie zbog toga to sam se
sve ove dane nosio s mrtvacem. Kako da se radujem svojoj pobjedi kad ga
vidim ovakvog, a moram se bar malo radovati jer me je zaista skupo
kotala.
Hizani mi se zahvalio za brigu koju sam ovih dana pokazivao govorei o
tome kako ovjek nikad ne bi oekivao da se emir strae toliko brine za
zdravlje svojih
119
sugraana, pogotovo zato to nas dvojica nikad nismo bili ni blizu
prijateljstva.
- Nisamja u ovoj brizi toliko bio emir strae koliko ovjek koji zna
taje strah i koji te zato razumije. Znam kako ti je i znam da niko
drugi to ne moe znati jer niko osim tebe ne zna ta je pravi strah.
Zato sam ja sve to, a ne zato to te neto posebno volim.
- A to bi nas dvojica trebali znati ta je pravi strah?
- Zar ti to nisi od straha? E vidi, ja sam bio siguran da si se
razbolio od straha kad si uo da su zli dini poeli ubijati po gradu.
- Kad su poeli? - upitao je Hizani, a lice mu je bilo jo zelenije, po
emu sam znao da me razumije i da je gotov.
- Ne zna ti? E ba ne moemo naslutiti Boiju volju ni razumjeti
puteve Njegove istine. Poeli su, ovjee, nekako ba onda kad si se ti
razbolio, pa sam pomislio da si se razbolio od straha. Ti si, raunao
sam, trgovac i mnogo putuje, a kod kue ti sa samim enama ostaje
dijete kojim se itav grad ponosi, i to s pravom. Nije to lahko, mislio
sam, mora ovjeka strah napasti. ak ti je i bolest ba kao od straha.
Znam ti ja o strahu sve, pa strah mi je posao, ovjee. Ti si legao
koji dan nakon to su dini ubili onog slikara, je li tako. Zna ga
sigurno, mislim da je i tvoju malu slikao, hoe li tako biti.
Hizani je utio jer se guio od neega, a ja sam se paljivo zagledao u
bogate are na perzijskoj svili od koje mu je bila napravljena

56

posteljina. Oni prave meke are od naih, sa blaim bojama koje su

jedna drugoj blie nego na naim arama, moda zato to je kod njih
vrijeme ljepe i lake za podnijeti.
- Hoe, tako e biti - progovori konano Hizani gutajui suze koje su
krenule tiho i umorno. - Hajde,
vodi me, ne mogu vie. I prije bi doao da vrijedi koliko se pria.
- Gdje u te voditi? Smiri se, pobogu, nita ti nisam uradio.
- Ne pravi se lud, znamo to si doao i znamo ta nas eka. Hajde,
idemo - pokua Hizani ustati pa se srui nazad u postelju.
- Neu ja tebe nigdje voditi, samo e pred dvojicom staraca iz svog
plemena rei ta je i kako je bilo, da ne bi kasnije bilo govora o
sluaju koji nisam rijeio. A nema voenja i nema za tebe suda ni da si
sa zdravljem bolje nego to si.
- Slikao je malu - poeo je priati bez poziva i bez pripreme, kao da
je davno spremio priu i jedva ekao da je pred nekoga istrese - ali
je. u tome toliko uivao da se to razvuklo preko svih granica. Kad je
slikanje odmaklo, kad je ve poeo dotjerivati pojedine sitnice i
traiti najtanije nijanse boja na nekim mjestima, mala poe
blijedjeti, zjenice joj se rairie toliko da je bilo muno pogledati
je, postade sjetna i nekako odsutna. Govor joj nisam razumio,
obradovati je nisam znao, a lijenici se samo ude i uzdiu, ubjeujui
me da je sve u Boijoj ruci. Kao da sam znao da joj je to prema smrti,
pourivao sam Majstora da dovri sliku. Nisam, budala, ni pomiljao da
joj slika to i radi. A Majstor sve udniji, sve vie luta i gubi se, ne
moe vie s njim normalno govoriti. Posljednji put kad smo bili,
zabavio se oko oiju: prie maloj i bulji joj u oi dok se sasvim ne
zanese, a sve vrijeme krgue zubima, neto mrmlja ili se tiho kikoe.
I onda mi u jednom asu dijete ieze iz ruku. Samo mi ostavi cipelicu
s noge za koju sam je uhvatio da je zadrim. Majstor bulji u sliku,
oduzet, sigurno nije ni vidio kad je mala nestala, aja, onako uplaen,
preplavljen bolom i stravom, obruih se na njega, udarih ga prvim to
sam zgrabio
120 121
i ubih ga na mjestu. Onda mu, bojei se magije, zakovah savrena,
unakaava Boiji svijet i tako vrijea Boga, desnu ruku za pod i
pobjegoh. jer naslikano nikada nee trepnuti niti uzdahnuti. A ako
- Prije toga si mu odrezao glavu - rekoh mirno, je slika savrena, ona
vidljivi Boiji svijet ini suvinim, nastojei da spustim ton
razgovora koji ga je, ovako kako pokazuje i ispriani sluaj u kojem je
slika na glasan i uaren, morao jako iscrpljivati i troiti. alost
bila savrena. U oba sluaja, kad je slika savrena
- I spustio sliku na pod, pa je pokrio. i kad nije, ona je grijeh jer
nas navodi da iskoraimo - Kako misli? iz ovog svijeta. Slika uvijek
nastoji da nas prevede u - Tako. Odrezao si mu glavu, poloio stalak sa
neki drugi svijet i u neko drugo oblije u kojem emo
slikom i pokrio ga, pa tek onda pobjegao. biti izvan bola i radosti
koji su nam dosueni u ovom - Nisam valjda?! vidljivom svijetu. Taj
svijet i to oblije idu uporedo s - Jesi, ali to nije vano jer to ne
oteava djelo - ovim vidljivim svijetom i s nama ovakvima, opominjui
ubio nekoga jednom ili dvaput, doe na isto. Moda je nas ponekad da se
pogledamo i podsjetimo na nevidljivi ak dobro toje ovako, bar se vidi
koliko si bio izbezum- , svijet kojeg sigurno ima. Savreno naslikati
ovaj, vidljivi Ijen. svijet, znai pretoiti ga u neki od nevidljivih,
a Bogu
- Da nije testerom? Otuda mi, znai, testera, teko to nije drago jer
On voli mnoinu svojih svjetova koji meni i dui mojoj. se medusobno

57

odraavaju, sudaraju i mimoilaze. Da ih - On ti je dao klju od kue?

sve ne voli, ne bi ih stvarao tolike.
- On, dva-tri puta smo ga ekali pa sam seja naljutio. Tako bi se
itava ova pria mogla saeti u pouci - Tako je, znai, bilo - rekoh
spremajui se da koju nam je Poslanik dao, a sadrana je ve i u
Knjizi: odem. ne slikajete one koje volite jer ih time pretvarate u
idole.
"Ne pravite idole jer su oni la. Ne eznite za drugim - Tako. I hvala
ti to si doao, od svega se ovoga
u meni nakupilo toliko straha da se to vie nije dalo svjetovima dok
ste u ovomejer su svi svjetovi odjednog podnijeti. Sad mi je lake, pa
ta god bilo. jedinog Boga i svi su vam sueni. On ih je sve dao i On
ih sve voli, pa ih trebate voljeti i vi."
- Vjerujem ti, i meni je mnogo lake.
- Dua mi stala potpuno nepomina, zaledila se Razloio i rastumaio u
Basri, za kalifata blagovaljda od straha, pa umrijeti ne mogu, a
ivjeti ne mogu. slovljenog Abu Dafera al-Mansura, Abdullah ibn alRazumijem te. I meni su oni kvadrati svaki san Mukaffa.
natopili strahom. Sada je lake, moda je ak u redu."
Iznijeli su itv sluaj pred Poslanika i zamolili ga da presudi u svemu
tome dajui ljudima pravu pouku. On im je, miljenik Boiji, objasnio da
slika, ako nije
122
III DIO: DOGAAJI
1.
Leao je ne otvarajui oi i pokuavao sabrati vrijeme od Rustemovog
odlaska. Pozvao ga je i bez rijei mu pruio svitak s pismom i s priom
o Gazvanu, a onda se pruio ovjde, pored ognjita, znajui da se, ovako
utrnuo, ne bi mogao uspraviti da se premjesti na leaj. Od tada lei
ovdje, nekad pri svijesti a nekad bez nje, nekad otvorenih a nekad
zatvorenih oiju, nekad mislei a nekad snatrei kao u polusnu. Ali
koliko je to "od tada"? Je li otiao maloas, ili je stigao do Begzade,
ili se treba svaki as pojaviti s njezinim pismom? Pomisli da bi
prilino tano mogao izraunati ako bi u sjeanju obnovio sve to je
radio od Rustemovog odlaska do sada. Tako bi ovo vrijeme dobilo neki
oblik i cjelovitost, a tada ga ne bi bilo teko izmjeriti.
Najprije je spavao i bio u nekakvom bunilu, ili samo jedno od to dvoje.
Uglavnom zna da se lijepo ljuljao, kao da jae na divnom plemenitom
konju kroz lijep crvenkast sjaj. Bilo mu je lijepo, negdje ga je ekala
Begzada da produi s njim, a tamo gdje idu bila je peina u kojoj bi
njih dvoje trebali ivjeti dalje. Stalnoje pourivao, htio je da se
bre ljuljaju jer mu se urilo do Begzade, ali onaj drugi nije htio
uriti jer najprije moraju izraunati razliku u vremenu. Taj drugi je,
ustvari, bio opet on i ubjeivao ga je da on i Begzada ne mogu
nastaviti, da moda mogu ponovo poeti jer je sve to je meu njima
bilo on lino pomjerio u nevidljivi svijet
127
koji nije za ljude i u kojem ljudi ne mogu imati svoje, a vrijeme se u
ta dva svijeta razlikuje i ta se razlika mora izraunati da bi se on i
Begzada mogli sresti. Glas mu je bio piskav i visok, to bi znailo da
taj drugi nije on, ali je ipak bio i on je sve vrijeme znao da jeste.
Moda je taj drugi bio on iz nevidljivog svijeta ili neto slino tome,
ali nije dolazio tada kad je ovaj Mukaffa spavao nakon Rustemovog
odlska, nego mnogo kasnije, kad je ve proitao primjerak Gazvana koji
je ostavio kod sebe. Proitao je i pomislio kako bi ga neki gluplji

58

italac mogao optuiti da pod maskom sigurnih istina, kakva je ona o

tetnosti slikanja, protura dualistike ideje, jer se kod njega ustvari
suprotstavljaju vidljivi i nevidljivi svijet, i to ba na dualistiki
nain, jer se onaj predstavlja kao mnogo bolji od ovoga. Istina je da
on ezne za jednim svijetom u kojem no ne bi znala da e svanuti, a
brdo bilo siguran znak da negdje ima dolina koja bi se njime mogla
zaepiti. Istina je da mu je ve do grla i preko grla ove prodrljive
dijalektike koja nas ui da sve u sebi nosi svoju suprotnost, ali se
valjda vidi daje tojojedan znak njegove odanosti jednom Bogu za kojega
se zaista opredijelio. Mora negdje postojati svijet u kojem je no
naprosto no i u kojem no nee biti sigurno obeanje svitanja, mora
postojati naprosto zato to ovaj ovakav svijet govori da je zlo jedno
od Boijih imena. Zato treba mnogo svjetova, zato negdje mora postojati
svijet u kojem e On biti jedino Samilosni, jedino Milosrdni kakvim se
kae u Knjizi, a ne i Onaj koji kanjava, kakvim se ipak kae u ovome
svom svijetu.
Pade mu u oi daje, branei se tako do svoga glupog itaoca, podijelio
svjetove na one koji su samo svjetlo i one koji su samo tama, na samo
dobre i samo loe, a to znai da bi se i lica njihovog Tvorca morala
ili bar mogla tako nekako podijeliti. To ga je zbunilo i
navelo na pomisao da treba odustati od rasprave s glupim itaocem, jer
ne moe umoran i bunovan ovjek raspravljati o tim stvarima. Sigurno je
da ne misli onako kako ispada, a ispada onako kako ne treba i kako bi
moglo biti opasno. Priznajem da ne znam, moj Boe, pomozi mi.
Tada se pojavio onaj drugi koji je govorio unjkavo i podrugljivo i koji
je sigurno bio Mukaffa iako ni po emu nije liio na njega. Ali on mu
nije govorio o Begzadi, on za Begzadu ne moe znati ako je zaista
Mukaffa koji obitava u nevidljivom svijetu. A nije mu osobito ni
pomogao, iako se pojavio ba kad je ovaj Mukaffa molio za pomo.
Govorio je neto mutno i nerazumljivo o raunanju i o razlikama medu
svjetovima koje bi se dale razumjeti kad bi ovjek imao drugaiji
razum. Ovaj Mukaffa je, ini mi se, spomenuo Peinu i Nono putovanje,
ali se onaj podrugljivo iskrivio i odmahnuo rukom ne objanjavajui
prezire li te primjere ili ljudsku sposobnost koja se takvim stvarima
ne moe baviti i zato ih ne treba spominjati.
Ali otkuda u svemu tome Begzada i ko se lelujao? Trebalo bi u Gazvanu
skratiti priu i pojaati pouku. Za priu nije vano ono to Gazvan
misli i osjea, a u tome nema nikakve pouke. Svojim mudrovanjem i
nedoumicama on usporava priu, a ona se mora odvijati brzo, najbre to
je mogue. Ili bi moda itavu priu trebalo prebaciti da se dogaa
meu ivotinjama? Time bi izbjegao primjedbe zlonamjernih, a i pouka bi
se neto bolje vidjela. Samo to je njemu, iskreno govorei, bilo vie
do prie nego do pouke, ma kako to glupo zvualo. Radi prie je pisao,
a pouku je smislio naknadno, da nekako opravda itav taj posao.
Da, u bunilu su bile i one zlatne takice, od njih je valjda i dolazio
onaj crvenkasti sjaj. A Begzada je morala ekati negdje usput, poto on
vie ne zna kako
128 129
ona izgleda. Evo i sada - ako je pokua zamisliti, nee daleko doi.
Tekoje, dodue, zamiljati otvorenih oiju, ali on svoje ne smije
zatvoriti, jer bi odmah zaspao ili ponovo potonuo u bunilo. Ako su mu i
sada oi otvorene, ako sve ovo nije san ili neko blago bunilo.
Kvadrati se sigurno nisu javljali, i ovo sa zlatnim takicama je valjda
sad izmislio ne bi li se ubijedio da neto od svega toga ipak razumije.
Od svega je, reklo bi se, najvaniji onaj dugaki to se lelujao
umjesto da normalno govori. Kad bi ovjek odgonetnuo njega, sve bi
nekako razumio i sklopio bi kakvu-takvu cjelinu. On je, u svakom

59

sluaju, jedini sumnjiv, ako on lino nije izmislio i lelujanje ne bi

li neim objasnio i opravdao svoju zbunjenost. Kosu je sigurno napravio
po Begzadinoj, iako mu to nije palo u oi do sada, ona ima tamnu kosu
sa crvenkastim mjestima. Ali ivotinje ne mogu slikati, iako bi pouka
bila mnogo jasnija kad bi se meu njima dogadalo. Tada bi morao
izbaciti djevojicu kojoj je posudio Begzadinu kosu.
Sigurno je jedino to da se ljuljao i da je to bilo dobro i ugodno. Bilo
bi prirodno da se onako ljulja ovjek koji u ravnici jae plemenitog
konja, iako on to ne moe pouzdano znati jer nikad u ravnici nije jahao
plemenitog konja. Bilo bi lijepo da se ono blago ljuljanje ponovi, ono
je ba dobro i ovjeku vraa neto od snage.
Jedino nije jasno otkuda u svemu tome Begzada kad je se on i ne sjea,
kad ne zna ni kako izgleda, samo pamti da je prekrasno suha i ista.
Nepomina.
Tada su se vrata naglo otvorila.
- Hajde, ustaj, zove namjesnik - viknuo je s vrata straar iza kojega
je virio njegov kuhar i neki nepoznati ovjek, ni nalik na onog to se
lelujao.
- Kakav namjesnik?
- Onaj koji te moe pozvati i koji bi se mogao naljutiti ako te dugo
eka.
- A ko mene ne moe pozvati? - nasmija se Mukaffa i nastavi bez imalo
razumijevanja zuriti u straara, pa iza njega, oekujui zbog neega da
mu njegov rob koji nikad nije nauio praviti istinski dobar pilav,
pone namigivati.
- Ne pravi se lud, hajde, spremaj se - naljuti se straar pa se okrenu
da otjera sluge iza svojih leda. Tada se vidjelo da su se svi Mukaffini
robovi nagomilali kod vrata.
Mukaffa poe ustajati trudei se da se sabere. Zovu, treba, dakle, ii,
ali kako ii prije nego shvati bar neto od onoga to mu se otkrilo
nakon Rustemovog odlaska s pismom i s priom o Gazvanu. Trebao je
izraunati neke razlike u vremenu, toje ono najvanije. Osjeti bijes
to se sve ovo vrijeme bavio glupostima i odgonetao zlatne takie, a
potpuno zaboravio da srauna razlike, pa u jednom potezu sjede.
Najvanije je da se sjeti ta je trebalo izraunati, ne moe ii prije
nego se toga sjeti, makar kasnije raunao. Ako sada izie, nikad se
nee sjetiti. Zavue lice u dlanove, ali se onda sjeti mogueg
objanjenja i ponovo die glavu.
- Jesi li se ono ti lelujao ranije? - upita straara osjeajui u dnu
due da e se sjetiti svega ako uspije odgonetnuti onog dugajliju.
- Namjesnik eka, a ti zna ta znai kad namjesnik eka - odgovori
straar zatvarajui vrata da se ogradi od onih vani koji nisu htjeli
otii.
- Kakav namjesnik? Koga eka?
- Na namjesnik, Su ~an ibn Muavija. - Su ~ an?
- Jesi li ti, ovjee, stvarno lud ili se samo pravi? - upita straar
s tihim prizvukom straha.
Na gospodar Su ~an ibn Muavija, namjesnik Basre po milosti naeg
kalifa, Bog mu ivot produio, poslao me je po tebe i sad nas eka. Ako
hoe, ustaj da idemo,
130 131
a ako nee, ja u te silom odnijeti do njega, jer se meni valja
pokazati pred novim gospodarom, svi su oni najopasniji dok su novi.
Mukaffa prui ruku i straar pride da mu pomogne ustati. Nije bio ba
siguran na nogama pa ga je dobri straar, koji se htio pokazati, jo
neko vrijeme pridravao i pomagao mu da prode nekoliko puta sobom da se
razgiba. A onda se Mukaffa, kad se malo ustalio na nogama, poe

60

zbunjeno osvratiti oko sebe kao da neto trai, poe uzimati pa

isputati stvari, sve dok pored ploe za pisanje nije ugledao razbacane
svitke s priom o Gazvanu.
- Nita ti ne treba - pokua ga umiriti straar namjesnik je rekao da
te dovedem onakvoga kakvog te zateknem.
- Da, da, samo da ovo sklonim - mrmljao je Mukaffa spremajui svitke
jedan u drugi, ne pazei na redoslijed. Nije se jo uvijek sasvim
snalazio, ali je ve sasvim isplivao iz bunila u kojem ga je straar
zatekao. Nije razumio ba sve oko sebe, ali je razumio da nije dobro i
da treba negdje skloniti Gazvana, moda ba u ognjite koje mu
vjerovatno vie nee trebati.
Po suncu je, kad su izili, vidio da je popodne ve dobro odmaklo i da
e se za koji sat spustiti na svijet jedna od ovdanjih brzih noi.
Tome se zbog neega jako obradovao, tako daje poeo straaru priati o
prednostima brze noi i o tome koliko ga je muilo to su tamo gdje je
on rastao, u Perziji, sumraci beksrajno dugi, to nipoto nije dobro,
jer se u sumrak briu granice izmedu svjetova a u ljudima se dogadaju
uda i zamiljeno se ponaa kao zapameno. Zato je sumrak opasan i zato
su ljudi mnogo zdraviji tamo gdje je sumrak kratak i zato je ovdje
dobro i pored svega. Straar niim nije pokazao da ga dugi perzijski
sumraci pogaaju niti je poelio raspravljati o tome kako se i zato u
sumrak
stvarni oblici ponaaju kao utvare a utvare kao stvarni oblici, pa je i
Mukaffa zautio posveujui se onome to je mogao vidjeti.
itava je Basra bila pokrivena crvenkastom kupolom iz koje je isijavala
jarka crvenkasta svjetlost koja je sve pod nebom ovijala crvenkastim
aureolama, tako da su stvari treperile i meusobno se preplitale tim
svjetlosnim okvirima kao da ele dodati neto jedinstvu i cjelovitosti
svijeta. Praina koju su prolaznici dizali mijeala se sa esticama
crvenkaste svjetlosti, izjednaavala se s njom i ponaala se kao da je
i sama svjetlost, pojaavajui lijepo osjeanje jedinstva i cjeline u
svijetu kojemu je Mukaffa pripadao jae nego ikad.
Radost koja se u Mukaffi pojavila na samom izlazu iz kue stalno je
rasla i od ovog prolaska kroz grad napravila jedini lijep doivljaj u
Basri za koju je do danas vezivao jedino prljavtinu, ubitano runu
tamnosmedu boju koja se lijepila na sve pod nebom i oblake gadne
praine koji su se dizali oko svega i od svega, a padali uglavnom na
Mukaffu lino. Sada je bilo lijepo i razdragano, sada je Basra bila
pravi prelijepi grad, a ne zbrkani vojni logor na ta je sve do sada
liila, sada su rupe na putu i blatnjave lokve napravljene mokrenjem
imale u sebi neto dirljivo.
Nikad jo nije bio ovako prekrasno spojen sa svijetom, nikad jo nije
osjetio ovaj prisni dodir sa zemljanim zidovima u kojima se zapravo
moe prekrasno ivjeti ako ih obasja topla ljudska dua. Budala je on
bio kad je mislio da se do ovjeka ne moe uspeti onaj ko se sa svojom
stokom sklanja iza tamnosmeeg zemljanog zida, budala je on bio kad je
iza toga zida, kao da gleda kroz njega, vidio znoj, mokrau i zadahtalo
guranje ovih i onih ivotinja. Sada ga je s tim zidovima i sa svim onim
to se iza njih sklanja povezivala neka drhtava struja puna enje i on
je ganutim oima pratio
132 133
crvenkastu prainu kako se slijee na njih i pozivao prake na sebe
zaklinjui se da e im se radovati. Pa i ta lica koja su uvijek tako
glupo izgledala sa svojim irokim smedim plohama sada su bila lijepa i
crvenkasta kao da se dozivaju sa svjetlosnom kupolom koja je natkrila
grad i obojila ga ovako boleivo. Da nije muha koje slijeu na njih i
koje ljudi nevoljko otjeraju sporim pokretom ruke ili glave, ne bi

61

ovjek ni rekao da su to lica Boije stoke, nego lijepe tvorevine suhe

praine pomijeane sa esticama svjetlosti.
Ispunjen svijetlom radou, iao je Mukaffa kroz Basru i osjeao da
voli svijet jer ga je taj svijet konano primio u sebe. Volio je ljude,
volio zidove i muhe, volio ovoga glupog straara koji nita ne zna o
sumraku i inae ne zna nita osim to da je vano pokazati se pred
gospodarom dok je on nov. Radovao se svjetlosti i radovao se tome to
stoka mokri na put, pravei lokve na kojima moe pasti, radovao se
neopisivoj galami i zbrci i radovao se ak i tekom mirisu movare koji
je turobno lijegao po njemu.
- Zar me niko nee osloboditi od toga al-Mukaffe?! - zaurlao je Su ~an
ibn Muavija kad su uveli Mukaffu, ne ustajui da ga pozdravi i ne
nudei mu da sjedne. A onda, nakon duge pauze u kojoj ga je gledao
odozdo, zavaljen na jastuk, upitao tiho i gotovo njeno: - Zna li ije
su ovo rijei?
- Ne znam -. odgovori Mukaffa razgledajui nesnoljivo arenu sobu
okienu zavjesama i zatrpanu jastucima, tepisima, vezenim minderima.
Taj vaar boja bilo je zaista teko podnijeti nakonjednobojnog i tunog
grada kroz koji je prolazio osjeajui prisnost i razu
mijevanje za njegovu tugu. Pomisli da zidovi moraju biti jako prljavi
kad su prekriveni s toliko panje, ali se onda sabra i zagleda se u
svog domaina ne bi li otkrio zato je pozvan. - Kalifove. - ta
kalifove?
- Ili se ali ili ti je od straha mozak omekao? Juer je kalif pitao
hoe li ga neko osloboditi od tebe, ja sam uo kad je to rekao jer sam
primao nalog o namjetenju.
- Sada si ti namjesnik ovdje, to sam uo od straara. Neka ti je sa
sreom, lijep je ovo grad. A ja ga ipak ne volim, ne znam zato.
- To je dobro, onda e se i ti radovati to nee jo dugo boraviti u
gradu koji ne voli. Dobro je za vladare da se ljudi raduju.
- Da, iako sam sada osjetio bliskost i ljepotu, prvi put otkako sam
ovdje.
- Ne bacaj me u brigu i tugu, molim te. Uini mi milost i ponovi da ne
voli biti ovdje, mnogo e mi uiniti. Meni e biti lake, razumije?
- ta e ti biti lake? - upita Mukaffa kojemu nije uspijevalo da se
potpuno sabere i pone sa svojim domainom istinski razgovarati.
Umjesto da slua sugovornika, on je zurio as u prebijele mesnate
obraze, as u oblu ruku na kojoj su podrhtavali jastuii, a as u are
na svilenoj odjei koja bi mogla izazvati silnu udnju kad bi se nala
na lijepoj eni. A onda muje dolazilo da zamilja Su ~ana kako izaziva
udnju i od same pomisli ga je hvatao smijeh.
- Da te maknem odavde i oslobodim kalifa.
- Zato?
- ta: zato?
- ta bi ti oslobaao kalifa od mene?
134 135
- Zato to on to trai, ovjee. Rekao sam ti ve ta je juer rekao.
- Zato on to trai?
- Zar se kalifa pita zato?! Tebi su izgleda ptice mozak popile, ili se
toliko boji? - upita Su ~an tiho i Mukaffa opet pomisli kako bi novi
namjesnik ipak mogao izazvati udnju ili bi bar mogao to eljeti. Nemoj se bojati, dragi, moe dobiti samo ono to zasluuje.
- Ali ne vidim zato bi on to poelio.
- Ja znam taje poelio i znam daje moje ispuniti mu elju. Znam da je
poelio osloboditi se od tebe i znam da ti ivi u Basri kojom ja
upravljam po njegovoj milosti. Poelio je, znai, da ga ja oslobodim od
tebe.

62

- Dobro, ja mogu otii ako ti to neto znai.

- Mi se, dragi, nismo razumjeli. Ti mora otii jer to kalifu neto
znai. Tako to treba rei.
- U redu, reci i tako. Ispunio si, znai, kalifovu elju - zakljui
Mukaffa i okrenu se da pode osjeajui da se jo uvijek nije kako valja
razumio s novim namjesnikom.
- Ja bih ti napomenuo, gospodaru, ako mi tvoja milost dopusti, da se
odavde izlazi kad ja to kaem izgovori Su ~an maznim tonom, na ta se
Mukaffa opet okrete prma njemu.
- Oprosti, mislio sam da smo zavrili.
- Jesmo, bar neki od nas. Ti si, naprimjer, svoje zaista zavrio, ali
e opet iz moje odaje izlaziti onda kad ti ja kaem. I nije mi jasno
jesi li ti zaista poludio ili se samo pravi lud ne bi li se izvukao na
ludilo.
- Mislim da nisam lud, da se samo pravim ako tako zaista izgledam.
- Izgleda, vjeruj mi. Nee u ovom gradu nai ovjeka koji iz naeg
razgovora ne bi shvatio da je osuden, a ti krenuo seliti. ta je to
nego praviti se lud?
Mukaffi se naglo, kao u jednom neugodnom bljesku, sloie slike i on
savreno jasno ugleda sve ono to kao u sumrak sluti i ega se boji jo
od one noi kad mu je Rustem donio od Begzade glupu priu koja nije ni
njegova ni njihova. Objasni mu se njegova udesna bliskost s gospodarom
Isaom, objasni mu se njegov teki umor i kamena nepominost osjeanja
(da on u trenucima onakve boleivosti ne poeli krenuti kui i
Begzadi!), objasni mu se zato se vie ne sjea svoje ene. I sve to u
jednom trenutku, u jednom bljesku koji muje u glavi proizveo pravi bol,
tolikojak daje posrnuo.
- Zar zaista nisi razumio? - zaudi se namjesnik. - ao mi je to ti
tako teko pada, ne bih ni ja, vjeruj, da se ne mora. Trebao si paziti
ta radi, dragi moj.
- ta sam to sada uradio? ' - Naljutio kalifa.
- ime?
- Ne znam, ja ti mogu rei ta mislim da je. - Kai mi bar to, i to je
neki razlog.
- Tvoj aman. Ti si ga napisao, je li tako? Ti si napisao da se kalifove
ene imaju smatrati razvedenim, njegova stoka ima pripasti vakufu a
njegovi robovi imaju dobiti slobodu prekri li kalif rije i uini li
ita naao Abdullahu ibn Aliju. Ili nisam u pravu?
- Jesi, napisao sam, samo nisam upotrijebio rije "robovi", tu rije ne
volim a ni Poslanik je ne preporuuje i predlae rije "momci".
- Dobro, uzmi rije koja ti se svia, tvoje je da se nosi s njima a
moje da umirujem kalifa. I ti bi pametnije radio da vie gleda na
njega a manje na rijei.
- Nee mi rei da ga je naljutilo to to nisam napisao "robovi"!?
- Naljutio ga je, ovjee, itav aman, ne moe onakav aman donijeti
kalifu pod nos. Ti i tvoj mudri gospodar Isa!
136 e 137
- Ja sam napisao najnormalniji aman kakvihje stotine napisano. Pa to
je, ini mi se, najlaka propisana kazna za krenje zakletve.
- Kalifu se uinila pretekom, a tvoj aman nepotenim i smiljenim
protiv njega.
- Po emu moj? Gotovo svi su isti. - Ovaj si pisao ba ti.
- Po ugledu na ostale koje su pisali drugi, ja s njim nemam nita.
- Kako nema ako si ga ti napisao, pobogu?! Ili e se zakleti da ga
nisi pisao?
- Ja sam pisar, ovjee, posao mi je da piem ono to mi se trai.

63

- Eto vidi: posao. Isto bi tako napisao kalifovu osudu na smrt da su

pobijedili vai i da su tvoji gospodari proveli ono to su naumili. Svi
ste vi isti, rodenu biste majku prodali za aku vlasti. Ako si ti
onakvima mogao sluiti... Ma idi, molim te.
- Bio si esto s mojim gospodarom, a i mene si znao pohvaliti.
- Ni pas ne bi tako lagao, sreom niko ne uje tvoju sramotu.
- Moda se kalif do sada predomislio u vezi sa mnom? Ja sam ipak samo
pisar.
- Moje nije da provjeravam, moje je da uinim po njegovoj volji.
- Da me makne?
- Da njega oslobodim.
- Moda on ne bi volio da me makne zbog amana, to nije dovoljno valjan
razlog.
- Kakvog amana?
- Onog to ga je naljutio.
- Nikakav aman njega nije naljutio, zna valjda kalif kako se piu
amani.
- Neto drugo sam, znai, uinio?
- Loe, brate, stoji s vjerom. Nisi se ti oslobodio onoga to su te
tvoji magi nauili, svi ste vi, Perzijanci, u dnu due ostali magi.
- Teko e to dokazati, gospodaru namjesnie. - Pitam ba nedavno onog
mudrog ovjeka, onog velikog mudraca i uitelja, al-Birunija, ta je,
kaem, s onim al-Mukaffom, ivi ovdje sam kao stijena, on valjda i ne
zna da je Poslanik uvijek prigovarao neenjama govorei da u islamu
nema monatva. Zindikje on, kae mi Biruni nudei mi da uzmem jo malo
betelova lista, zindik je on i kao svaki zindik - bezbonik je, a kao
svaki bezbonik - ne trpi da se iri vjera i da na svijet padaju
blagoslov i djeca.
- Teko je to dokazati, gospodaru namjesnie, teko i preteko, ak e
i al-Biruni to vrlo teko dokazati. - Pa mi jutros dode jedan ovjek krasan ovjek,
dobar ovjek, pravi ovjek iz naroda i ovjek sa narodnom duom, sav se
trese od straha i previja od bola. Ja, kae, sluim kod al-Mukaffe i
otkrio sam da je on mag, pa to moram prijaviti jer ne mogu izdrati ove
muke.
- Samo se mora odluiti jesam li mag ili zindik, bilo bi mi previe da
budem oboje.
- Vidim da je teko ovjeku jer ne moe prijavljivati gospodara a ne
moe vie trpjeti da gleda lanu vjeru i njezine obrede, pa ga umirujem
i lijepo mu govorim, tjeim ga i ubjeujem... Jako si me namuio danas.
- Jo se mora pomuiti da odgonetne ta sam od ono dvoje to mi
stavlja na duu.
- Ima uleme pa nek odluuje, nije moje da raspravljam o tome.
- I mora nai nekog svjedoka i makar trag svega toga u mojim spisima.
138 139
- I onda pitam danas toga estitog narodskog ovjeka, kad sam ga malo
umirio lijepim rijeima i ispravnim mislima o vjeri, bi li se on mogao
zakleti da je vidio svoga gospodara u tim stranim bezbonikim
obredima, a on se jedan previja i drhti, govori o svom bolu i strahu
pred tobom, ali e se, kae, zakleti pred stotinama ljudi i sa stotinu
zakletvi jer je njemu spas njegove due vaniji i od gospodara.
Tada Su ~an ibn Muavija zapljeska i kroz jedna od vrata prekrivenih
zavjesama ue u sobu Rustem, povijen udesno i prema naprijed, gledajui
po svom obiaju iz glave zabaene prema gore, zakovrnutim oima koje
jako otkrivaju beonjae i daju njihovom izgledu neto smijeno i
strano istvremeno.

64

- Eh, gospodaru dobri, dragi gospodaru moj - zabrza Rustem im je

kroio u sobu, ne ekajui pitanja i ne doputajui da ljude mui
ekanje na njegove rijei. - Govorio je Rustem na vrijeme, molio je
Rustem da pamet stavi u glavu, ali ko e Rustema budalu sluati, ko e
povjerovati da Rustem neto zna i moe kad on jadnik ak i izgleda
blesavo. Zar je trebalo da se nas dvojica susreemo ovdje i na ovaj
nain, zar je jadni Rustem morao doivjeti ovakvo neto?! Ali neka,
valjda je tako moralo biti, ta mi sad moemo. Ja vam opet kaem da vas
volim i kaem vam da Rustem ini dobro onima koje voli, da im on jadnik
ini dobro i onda kad bi htio da im ini zlo, eto takav je Rustem i ta
mu mi sad moemo.
- Dobro je, na izvodi ovdje - zaustavi ga Su ~an netrpeljivo - kai sad
je li radio i gubi se.
Rustem se kratko, kao da je iznenaen, zagleda u Mukaffu, pa u novog
namjesnika, onda zatrese oborenom glavom kao da se eli otresti neega,
pa nastavi nita sporije nego to je poeo.
- Jeste, jeste, gospodaru moj dobri i sunce nae sjajno, jeste, radio
je. Radio je to se ni zamisliti ne bi moglo, radio je strane stvari,
radio je svega toga nepotrebnog i suvinog. Jeste, brate slatki, kako
nije radio, zar bih ja rekao da je radio ako nije radio. Teko je to i
strano, ali ta se sad moe ako je ve radio. Ja mislim da je sada
najbolje da sve to sabere u svojoj dui i da, kad je ve prihvatio ovu
vjeru, umre sada za nju kao muenik, da ozbiljno umre za svoju novu
vjeru i radi nje. To je ipak lijepa nagrada i tada ne bi sasvim uzalud
ivio i radio.
- Smiri se, ovjee, i reci jasno i glasno ta je radio. Ponovi ono
sada - da i on uje.
- Svata je radio, nema ta nije, lijepi moj gospodaru i radosti naa
zajednika, radio je, moglo bi se rei, ta god hoe. Vatru je palio i
tajno joj se molio, meso je na njoj spaljivao, a moda i djecu ako su
se nala negdje u blizini, pravu je vjeru zaturao i boravio daleko od
nje...
- Idi, slobodan si - prekide ga Su ~an ibn Muavija i odmahnu rukom kao
da ga otputa, a onda se zagleda u al-Mukaffu traei valjda od njega
pomo, razumijevanje ili neto slino. Nakon dugog razgledanja
alMukaffinog lica, odvratio je oi od njega i usredsrijedio se na svoju
ruku, i dalje utei. - Eto, ta da ti kaem.
Kod ovih rijei Su ~an preplete prste na rukama i zabaci ih iza glave,
kao da eli dlanovima poduprijeti otealu glavu. Trebalo je da mu bude
udobno, onako zavaljenom na jastuke i s glavom na dlanovima, ali su mu
noge bile smjerno pruene jedna pored druge, dajui njegovom izgledu
neto skromno, tiho i suzdrano. Modaje njemu bilo zaista najudobnije
tako, ali su te noge, brino pokrivene i pruene jedna uz drugu,
navodile na pomisao da bi njemu bilo istinski lijepo kad bi sad ustao i
sjeo naslonjen uza zid kao to pristojni ljudi i sjede.
140 141
Nije njemu bilo dobro onako zavaljenom, kao to ne bi bilo dobro ni
Mukaffi, i on mu ve htjede predloiti da sjedne normalno, ali se sjeti
situacije i upta kao to je red:
- Kad e biti sudenje?
- Eto im tamo, to se nas ne tie. - Kako to?
- Tako, i vjeruj mi da je tako bolje, kao prijatelj ti kaem. Dok se
oni dogovore za ta e ti suditi, dok se sve to pripremi i izvede kako
valja, dok se nadu dokazi i svjedoci... Ti bi, ovjee, poludio. Ovako
nee se ni snai, ni oko sebe se ne stigne okrenuti, a sve je gotovo.
Neka se oni dogovaraju do mile volje, nas dvojica smo mirni. To ja

65

inim radi tebe, toliko ti jo mogu uiniti. Recimo zbog onih razgovora
koje si, naravno, izmislio.
- Dobro.
- Dobro, nego ta, i ja sam neki ovjek, majka mu stara.
Svijet je naljepi, tamo kod nas, u ranu jesen kad dani i noi traju
priblino jednako pa se svijet otprilike podjednako grije i hladi.
Vazduh je dirljivo prozraan i mekahan tako da se svi oblici i boje u
njemu izotre i dou do svoga pravog lica, a obilje svjetlosti sve
povezuje i okuplja u cjelinu kao neki blagi i predobri razum. Tada se
svaka stvar vidi savreno jasno izdvojena, a istovremeno se tako lijepo
povezuje s drugim stvarima, tako se skladno i mirno uklapa u cjeline da
ovjek mora drhtati od radosti sjedei na brijegu okrenutom prema jugu
i gledajui svijet kroz umjereno osuen i umjereno navlaen vazduh rane
jeseni.
Tada su i ljudi najbolji i najljepi, tada ovjekova koa prelijepo
nalijee uz njega, zaokruuje ga i odvaja od svega, ali je tada ljudska
koa najpodesnije upljikava tako da se kroz nju ovjek izliva i
razliva se po svijetu, mijea se s vazduhom i jesenjim travama,
priljubljuje se uz plodove i drvee, sobom orosi svaki kamen na koji
naie slivajui se niz junu padinu brda. Nikada ovjek nije tako
izdvojen i toliko svoj, i nikada nije tako snano spojen sa svijetom.
Tada ni ljubav medu dvoje ljudi nije poudna nego je mirna i skladna,
enjiva i ragovorljiva preko svake mjere. ovjek u tom trenutku ve
zna da e ga nova vjera, koja je sredite svijeta prenijela na jug,
privui i navesti da pie na beduinskom jeziku koji je nekim udom
postao svjetski jezik, ali mu tada, dok sjedi na junoj padini brijega,
ne pada na um da sa svojom enom govori o tome. Ne eli to sada ni
spomenuti, iako je od prije koji mjesec svaki njihov razgovor dolazio
na to treba li otii dolje ili ovjek moe, sjedei ovdje, nauiti i
rei ono to e ga opravdati na svijetu. Ne eli jer ga u ovom asu
naprosto ne zanimaju nadmone vjere i mogunosti koje one ljudima
otvaraju. U ovom trenutku mu je dobro, osjea se lijepo cijelim i sebi
dovoljnim, ne treba mu nita osim da sa svojom enom nastoji naslutiti
radost svijeta koji je isto tako cijel i zaokruen u ranoj jeseni.
Govori joj da je to zato to su se uravnoteili gradivni elementi
svijeta, toje u ovih dvadesetak do mjesec dana podjednako vlage,
vatre, vazduha i zemlje, pa ni jedno od njih ne pretee i ne remeti
spokojni sklad svijeta. ena se smije i pita ga kad je on to mjerio, a
on nerado priznaje da je to uo od ljudi koji su mnogo putovali. Ima,
govorili su mu, u Siriji, pogotovo u Antiohiji, ljudi koji izuavaju
spise rumijskih uitelja, pa su im ti ljudi govorili o gradivnim
elementima svijeta
142 143
i njihovoj ravnotei, a govorili su im i o geometrijskim oblicima i
njihovim znaenjima, ali on to nije upamtio a rekao bi da ni oni nisu
ba razumjeli. Priali su mu ti ljudi i o sjevernim krajevima, priali
su mu o narodima Jedud i Medud kojijedu djecu i ope sa
ivotinjama, ali se njemu ini da nigdje na svijetu nije medu
elementima stvorena ovako lijepa ravnotea kao u oblasti Fars i da se
nigdje svijet ne moe osjetiti i razumjeti ovako potpuno kao na ovoj
padini njihovog brijega. ena se smije i raduje se iako zna da on lae
i da e o odlasku i putovanjima priati ve za koji dan, kad vlaga
pone prevladavati u svijetu i kad on izgubi ovo osjeanje da se lijepo
preplie sa svijetom.
- Jesi li ti nekad doivio ranu jesen, onako pravu? - upita Mukaffa
straara koji se u tiini pripremao i pravio se da njega nema.

66

- Ne bih ja s tobom razgovarao, pravo da ti kaem - odgovori straar i

stade kao da je jedva doekao mogunost da progovori s ovjekom kojega
mu je kazniti. A onda nastavi, razgovarajui, mirno pripremati malu
lomau.
- Zato?
- Zato to si mag i zindik. - ta ti je to?
- Nevjernici i bezbonici. - Zar ti ja tako izgledam?
- Svi ste vi takvi, iako ne izgledate tako. Kad vas gleda ovjek bi
rekao krasni i normalni ljudi, ali ste u dnu due pokvareni i opasni.
Dobro se, ovjee, pretvarate i zato ste jo opasniji.
- Zar sam i ja stvarno takav. - Svi ste vi takvi, svi ste isti. - Koji
mi?
- Vi magi i ostala bagra koja ljuti namjesnika. Vi ste u stanju ovjeka
zavesti prije nego se on snade i
onda misli da radi ono to treba, a u stvari radi ono to vi hoete.
Zato ti unaprijed kaem da u ti oi iskopati ako pone s njima neto
izvoditi da me opini. A ni razgovarati s tobom ne smijem, jer ste vi
i sa rijeima svata u stanju.
- A kako ti sve to zna, molim te?
- Ne znam ja, ja sam obian ovjek i ne mijeam se u to, ali ima ko
zna.
- Ko zna?
- Zna namjesnik, zna ulema, znaju svi kojima je posao da znaju.
- Mene e ubiti ti, nee ni namjesnik ni ulema. - Tebe e ubiti tvoja
glupost, aja radim svoj posao, samo radim svoj posao, kao i ti svoj,
namjesnik svoj... Svak svoj.
- ~Ali ta e ti ako se sutra pokae da ja nisarri ni dualist, ni
zindik, ni mag, ni bilo ta od onoga za ta me sudite i za ta me ti
ubija?
- Kako nisi? Kako e se pokazati da nisi kad jesi? Po svemu ti se vidi,
ovjee, dajesi. Pravi pravcati mag i to ostalo, sve to si nabrojao.
- Po emu se vidi?
Po svemu. Vidi se po tome to si osuen i po tome to e biti kanjem,
vidi se po tome to ti se sve ovo dogada, vidi ti se po licu i po
imenu. ovjeku se, jadan ne bio, dogaa ono to lii na njega, nikome
se ne moe dogoditi ono ega u njegovoj prirodi nema. Tvoja je osobina
da ti se ovo dogodi, jer ti se ne bi moglo dogoditi da nije. Eto ti.
- Vjeruje li da sam i ja mislio neto slino tome, ak sam i pisao
tako.
- Eto vidi, kaem ti ja da jesi.
Mukaffa se zbunjeno pitao kako je mogue da ova biljka ponovi njegovu
misao. Nije njemu smetalo to se njome unakaenom opravdava njegova
besmislena
144 145
smrt, nije ni pomislio objanjavati ovome da se ta misao ne moe tako
razumjeti i da stvari stoje sasvim drugaije i zapravo suprotno, nije
ga ak zanimalo je li straar od nekoga uo ovo to je rekao ili se
reenica rodila u njegovoj loptastoj glavi. Sve je to sada nevano,
suvie je on umoran da bi se sada bavio stvarima ovoga svijeta. Njega
zanimajedino nada kojuje ovo u njemu probudilo, lijepa mogunost da smo
svojim znanjem ve boravili u nevidljivom svijetu i da smo tamo onakvi
kakvi smo ovdje u dui.
- Vjeruje li da se moe znati ono to se nije ulo niti vidjelo? upita straara ne bi li mu izmamio jo neto to bi potvrdilo njegovu
nadu.

67

- Ne bih ja s tobom razgovarao - odgovori mu straar zauzet grijanjem

irokog sjajnog gvoda. - Sve smo mi jedan drugome rekli, moda i vie
nego to smo imali i trebali. Hajde, gotovo je.
Prekrio mu je lice crvenom krpom namoenom u neki miris toliko jak da
se dah od njega presijecao, ali se usput glava od njega lijepo
bistrila. Upravo je mislio kako bi dobro bilo da je ovakvo neto imao u
bunovnim jutrima kad nije mogao rastjerati vlanu maglu iz potiljka,
kad ga presijee strahovit bol. Razjasni mu se da je prejakim mirisom
(da nije eukaliptusovo ulje?) blagoslovljen da se ne bi onesvijestio i
tako izbjegao bolove. Nije vidio ta mu njegov sugovornik radi, ali je
znao da e mu odsjei ruke i noge pa rane zapei vrelim gvodem da
zaustavi krvarenje, a nakon toga, prije nego ga ubije, zapaliti na
lomai njegove nekadanje udove ije sagorijevanje mora gledati. "Radi
pouke", rekao mu je Su ~an ibn Muavija kad mu je obja
... . . . .
SnJaVaU KilGllll, lliL 1 u W um ~m.uaa vamu ivotu toliko volio".
146
4.
Kad ga je namjesnik otpustio, Rustem je otiao kod jednog Perzijanca u
ijem su svratitu odsjedale karavane s kojima je dolazio dok je bio
goni. Zatraio je vina i, sklonjen u tajnu sobu, pio dok mu nije bilo
dovoljno, izazivajui udenje svojom utnjom. A morao je utjeti jer je
mislio brzo i snano: valjalo je smisliti neto da ovjek ostane u
milosti u kojoj je bio do sada, a valjalo je izii na kraj i s ovom
drhtavicom u stomaku od koje ovjek ne moe normalno ni misliti, ni
jesti, pa ni disati i ivjeti.
Vino je ublaavalo drhtavicu i ublaavalo teki, neugodni mjehur koji
mu je iznutra pritisnuo stomak jo u namjesnikovoj kui. Zato je pio i
uporno mislio, pravei se da ne vidi domaina i njegovog sina kojemu se
uvijek radovao, pravei se da ne uje njihovo saaptavanje kojim su ga
nastojali uvui medu se, pravei se da je odsutan kao to je, ustvari,
i bio jer njemu vie nije bilo mjesto meu njima. Nema Rustem vie ta
rei o podrepnjacima i o samarima, ne zavravaju se vie Rustemova
pitanja kod ruka s mesom ili ruka bez mesa. Rustemu je sada na vratu
jedna rijetka ljubav i jedna jo rjeda ena, Rustemu je na dui
uspomena na jednog muenika, Rustema ve dugo u jednoj uglednoj kui
gledaju kao malog gospodara, nije vie Rustem, uza svu svoju dobrotu,
drutvo ovima ovdje.
Zato je platio i iziao im je popio dovoljno da mu sine rjeenje,
ostavljajui zaudenog domaina i njegovo pretunog sina bez jedne
rijei objanjenja i ak bez pozdrava. Primijetio je da je duboka no,
a iz toga ZaklJuC1 Qa Je SJeulU vl~~ sam a rvr.~ ~u.~.. ==-~b~, r~
se u mislima zadovoljno potapa po ledima mislei o tome kako Rustem
ostaje Rustem i kako je Rustem jo ",;;A~ ;""aa,;"a k~;; u sebe moe
toliko saliti i pored
147
toga to se pogospodio i to ve dugo, dugo ne ivi pijaim ivotom.
Tako je mislio i radovao se svome vrstom karakteru, urei kroz pustu
basransku no koja je ve naginjala svitanju.
U gospodarovu sobu se uvukao bez problema i neprimijeen. Ne bi on,
dodue, imao problema ni da ga je neko vidio jer je znao ubijediti
ukuane da on kod gospodara ulazi kad on misli da treba, ali se u ovom
trenutku i u ovom stanju naprosto ne bi volio sresti s nekim od kune
eljadi. Imao je svoju misao, imao je plan kako da onu krasnu enu
potedi loih viiesti i imao je lijepo unutranje ozarenje to e
uiniti tako dobro djelo, a Rustem je bio dobar i volio je dobro, ma

68

ta ko o njemu mislio. On je zaista inio dobro i onda kad je htio zlo

i kad je sve izgledalo kao da ini zlo.
Raunao je da bi najbolje bilo kad bi naao ono dugo pismo to ga je
gospodar jutros poslao pa ga on odnio namjesniku, jer je morao dati i
neto napismeno. U svakom poslu sa vlastima treba biti neto napismeno
jer su vlasti, raunaoje, vlasti upravo zato to su pismene i to sve
rade napismeno, paje namjesnik predao gospodarovo ogromno pismo. A
njemu su i inae, valjda zbog gospodstvenosti i finoe njegove due,
neobino godile te pisane stvari, toliko su mu godile da bi on sve
radio, ak bi i s drugovima razgovarao, napismeno, samo kad bi mogao.
Vidio je da gospodar gleda u druge svitke dok ie nisao ono du~o nismo i
no tome ie znao da ~a zapravo prepisuje. Sada e on nai te svitke i
odnijeti ih onoj dobroj eni kao novo pismo, po emu e ona znati da je
gospodar iv i zdrav i da joj i dalje pie. A onda e kasnije uzimati
stare svitke i nositi joj ih kao nova pisma, stalno poveavajui razmak
izmedujednoga i drugog dolaska. U onoj gomili svitaka nai e ih se
sasvim dovoljno da poslue kao pismo do njezine
148
smrti, jer e se u neko doba Bog i nje sjetiti. I to dosta brzo,
sudei po onome to mu je iza zavjese govorila kad je bio posljednji
put i kad ga je nagradila kao to
i prilii njezinoj milosti (da je
pravi namjesnik, i on bi
ga jutros nagradio tako ili jo bolje, a
ne vikom i jednim
loim rukom u kuhinji, s robovima).
Znao
je Rustem da e se pametna ena koja zna itati malo zauditi pismima
svog mua koja nisu ba
najsabraniji odgovori na njezina pisma,
ali se nadao, i
ak je bio siguran, da e ona iz njih razumjeti ono
to " niezinoi enii treba, a ne ono to u niima pie. Bio je
siguran da e ona, ma ta pisalo na svitku, vidjeti da
gospodar tuguje za njom i da mu nije dobro to nije s
njom,
ali da je inae iv i da eto misli na nju. To je
misao koja mu je
sinula dok je sjedio u svratitu i na
kojoj poiva itav njegov
plan. Moda je ak bolje da
ono to joj donese bude bez ikakve veze s
njezinim
pismom koje je nosio ovamo, jer e tada veze izmedu
dva
spisa njezina enja traiti i otkrivati ih u svakom retku, a kad bi
ih neto malo bilo u samim pismima,
njezinom bi razumujako padala
u oi ona mjesta u pismu
koja nemaju nikakve veze s njezinim, pa
bi mogla neto
i posumnjati. Ovako nee posumnjati, ovako e iz
svake
rijei, ba zato to ne govori ni o njoj ni o onome o
emu je ona govorila u svom pismu, proitati njegovu potrebu za
njom i tugu to nije s njom.
Potpuno siguran u istinitost svoje misli i izvedivost
nlana k~ii
e mu sauvati u~ledno miesto nosrednika izmedu gospodara i njegove
ene, preturao je po svitci- ma i razmotavao ih nadajui se da e po
vrljotinama
i po rasporedu redaka prepoznati pismo s kojegaje
prepisano ono to je sada kod namjesnika. Bilo bi dobro da
ga nade i da provodenje plana pone ba s njim, jer je
ono
neobino zbog svoje duine, a jeste gospodarovo
pismo i jeste
odgovor na njezino. Nakon ovoga, dugog
149
i neobinog, nee ni pomisliti da su idua udna, jer ne moe pismo
biti udnije od ovog ovolikog.
Ni jedan od svitaka s gomile koju je pregledao nije liio na onaj, ali
se Rustem nije osobito uznemirio jer ih je u sobi bilo jo dosta, a i
plan mora uspjeti ve zbog dobra koje donosi njegovo ostvarenje. Bog
nee dozvoliti da onu dragu enu stigne tuna vijest, a ni njega ne bi
trebao ostaviti bez glasnikog mjesta koje mu se tako dopada. Sa gomile
pod prozorom, koju je on davno primijetio, iako je bila lijepo

69

zaklonjena zastorom, uze prvi svitak i razmota ga, znajui unaprijed da

nee biti onaj koji trai jer je ovaj mnogo bolje izbijeljen. Razmota
ga naprosto onako, bez razloga ili s jedinim razlogom u tome to je
pogled na nizove ulijevo nagnutih vijuga ispunjavao njegovo srce
radou i osjeanjem sveanosti.
Ako zaista nije znao itati, kao to je tvrdio al-Mukaffi kad je prvi
put bio u ovoj sobi, nije mogao prepoznati iroko razmaknute nizove
kvakica i crtica s neobino visokim uspravnim linijama. Da je znao,
proitao bi ono to ga je povezalo s Mukaffom i to ga je prvi put
dovelo ovamo: "Mili moj daleki, javi se i ukloni strah ili . ga bar
potvrdi. ta se to dogada? ta nije u redu s tobom ili sa mnorn? Ve
desetak dana ponavljaju se iste zloslutne stvari: uredim se za tebe kao
prije, dok si bio kod kue, a onda mi se surma razlije po kapcima i
obrazima, rumenilo mi se s usana slije niz bradu u tankim curcima, a
kosa mi ugasne kao da nikad ulja nije vidjela. Ne znam kako se ni zato
se to dogada. Uljepam se i sjednem da s tobom razgovaram; u mislima ti
pjevam i pokazujem igru s lutkama koju sam smislila za tebe; dozivam
te, volim te i lijepo mi je; a onda se opet pogledam i vidim obraze
srebrene od surme, kao na mrtvacu, crvenu bradu i ugaslu kosu kao da me
ve dugo nema. to je to? Javi se, jesen je
150
i ljudi dosta putuju. Strano je to mi ne dolazi ni na san ni u
razgovor. Begzada." Ovako, ne znajui mogao je samo promatrati hitru
igru linija i takica, osjeajui kako mu pogled na tu igru raduje srce
i kako mu se po tijelu razlijevaju milina i razdraganost. Volio je
gledati pisma, uvijek je mislio da ima neto lijepo i veliko u pogledu
na njih.
A onda primijeti da se ispod onih redova ispisuju novi, strano zbijeni
i usitnjeni, neto bljedi od onih, ali dovoljno jasni da se vide i da
se pristojan ovjek zaudi. Da nije kako jeste, Rustem bi mogao
proitati i njih:
"ime smo zasluili ovo obilje milosti koja pada po nama, draga
Begzada? Trebala bi mi glava prskati od bolova, a ja bola ne osjeam,
trebalo bi mi se srce slediti od pogleda na to kako mi nekadanje
tijelo gori a ja to i ne vidim, trebao bih bjesniti od mrnje to su me
nevinog osudili, a ja sam samo umoran, strahovito. umoran. Mistio sam
da sam te zaboravio i da meu nama vie nije mogu dodir, a sada te
ujem i znam da uje i ti mene. A tu je i udo od milosti koje moda
pripada svim ljudima, ali Ijudi to ne znaju kao to ni mi nismo znali svoje prie smo proitali prije nego to su nam se dogodile. Nevidljivi
svijet nam je stalno govorio, a mi nismo uli i nismo znali, ali je to
ipak milost, i udo, i ja se radujem. ujem da se raduje i ti. Dobro
je.
Zid prema meni poinje se udno ponaati. Pobijelio je i pretvara se u
veliki kvadrat, a u njega se sada upisuje drugi kvadrat s vrhovima
nasred njegovih stranica. Sada znam da mi nita ne mogu, sada sam ve u
nevidljivorn svijetu, ma ta to bilo i ma kako tamo izgledalo. Sve bre
se upisuju sve manji kvadrati od kojih se itav zid zavrtio i vrti se
sve bre, uvija se u sebe i prostire se do u beskonanost u vlastitu
dubinu koju nisam mogao
150 151
ni naslutiti. ekaju li me na dnu ovog zida neke oi bez zjenica? Imaju
li zlafie takice u sebi? Zna li ti, Begzada? Ne vidim te, ni sada ne
znam kako izgleda, ali znam da si tu i da me uje. Kai mi ako neto
zna. Ovoje tvoj Abdullah, Rusbeh, ovo samja. Bijelo."
Rustem je najprije s radou gledao kako se bjelina ispunjava gustim
redovima, a onda se malo zaudi pa se uplai razumijevajui da ovdje

70

nisu ista posla. Ne moe se ispisivati samo od sebe, to u ovom svijetu

nije dato i ba je dobro to nije. Kako je gledao u svitak, strah mu je
rastao i pojaavao se dok mu oi nisu, od drhtanja ruku, poele brkati
redove tako da je on vidio nove redove i kadje upisivanje ve davno
prestalo. Onda je i on vidio da se novi redovi ne upisuju, ali se od
neke zaaranosti (i, treba iskreno rei, od stt'aha) on nije mogao
pomjeriti i jednako je drao svitak pred oima, nepotrebno buljei u
njega.
Kao da mu strah otie kroz oi, umirio se tim zurenjem, a onda mu se
stvari poee objanjavati i on se iskreno naljuti. On je, znai,
arobnjak, a ne mudrac i muenik. On je onu krasnu enu morao ostaviti
bez poroda i pobjei od nje ovamo da ga ne bi otkrila, jer je mnogo
lake kriti se i dalje zavoditi iz daljine. Eh, kako je Rustem mudar i
kakoje dobar to gaje predao namjesniku. Sad e on unititi ove njegove
arolije, a njoj e ve neto ispriati. Svaki put e joj, kad bude
dolazio odavde, priati neto novo, sve vie je oslobac~ajui sjeanja
na onoga, sve bolje i jasnije joj pokazujui da je ona u ivotu
zasluila mnogo, mnogo vie. A vremenom - ko zna, moda ovjek uspije i
neto vie uraditi za nju i za sebe, mislio je Rustem slaui svitke na
Mukaffino ognjite.
152
AL-HALLAG
I DIO:SUMRAK
- Nemoj danas, Rabija, danas to ne bih mogao podnij eti.
- Zato, Gazvane? to me to kanjava? Najprije te danima nema, a onda
nee ni da ti sviram.
- Ne budali, pobogu, kako te kanjavam!? Naprosto ne bih mogao
podnijeti, zaista ne bih.. Ne treba mi svirka, bojim se da bi me
dokrajila.
Rabija hitro ustade, ode do prozora i zatvori ga, pa navue teku
crvenu zavjesu od ega se u sobi smrai gotovo kao da je no. Onda u
uglu zapali svijeu i u nju pobode tapi s jasminovim mirisom, zatim
se vrati na svoje mjesto, uze Gazvanovu desnu ruku i poe mu masirati
aku stavivi je sebi na koljeno i pritiskajui je objema rukama. Znala
je da e mu to prijati, a i njoj je bilo zgodno da prikrije zbunjenost.
Ve danima ga eka s oima obrubljenim surmom, kako je on volio, sa
svjee oknivenim noktima i kosom, odjevena u bijelu svilu koja se s
njezinim tijelom prelijepo igra otkrivajui ga i sakrivajui,
zaklanjajui i time pokazujui vie nego samim pokazivanjem. eka ga,
boji se za njega i ezne za njim, a on ne dolazi i nita joj ne
poruuje. Za njega je smislila prelijepu i beskrajno sloenu igru
rukama u kojoj samo pokretima ruku, bez muzike i bilo kakve pomoi
izvana, pripovijeda o Ijubavi, nesrei i pomirenju. A zna se koliko je
on opsjednut njezinim rukama
157
i ta znai to to za njega smilja igru u kojoj se one pokazuju.
Poto ga nije bilo nekoliko dana, uplaila se i poela slati djevojku
da se, pravei se da kupuje za kuu, to moe bolje raspita za dogaaje
u gradu. Raunala je da se mora priati o tako krupnom dogadaju kao to
je zatvaranje ili smrt emira strae. Tako je ula za niz udnih smrti,
kao da se ljudi natjeu u neobinom umiranju, pa se malo umirila. U

71

stvari, zabrinula se neto drugaije jer je znala Gazvanovu sklonost

sanjarenju i igrama neobinog spajanja stvari. "Bog zna kako e sve ovo
djelovati na njega", mislila je, "kako e poslagati sve ove udne smrti
i ta e sve iz toga izvesti". Pogotovo ovako nemiran kakav je u
posljednje vrijeme, otkako je zakljuio da ga princ Hasan mrzi i da mu
radi o glavi.
Zato se zaista obradovala maloas, kad je uao. Ovih dana, dok gaje
ekala znajui da nee doi, smislila je da se malo poigra ljubomorom,
da mu prigovori to su mu vaniji njegovi zloinci od nje pa da se onda
pomire uz jasminov kad i njezinu svirku. Od toga je odustala im gaje
vidjela onako zbunjenog i rastrojenog, pa su joj ruke same dograbile
sviralu. Nije se ni njoj sviralo, nije ni bila svjesna da uzima
sviralu, to su ruke same htjele neto poznato i sugurno, to je bio
bijeg od zbunjenosti i potraga za utoitem. A on je to odbio prije
nego se s njom i pozdravio, tako da se ona potpuno izgubila, ne znajui
ni ta ni kako da uini.
- ta se dogodilo, Gazvane?
- Svata. Svega toliko da nikako ne mogu znati
ta zapravo.
- to nee da ti sviram?
- Kakva crna svirka!? Svirka ovjeku treba da ga odvede negdje izvan
njega, da ga zavede negdje gdje stvari nisu sigurne i jasno
razgraniene, negdje gdje se
na trenutak moe zaboraviti ovaj svijet i svoje lice. A meni treba ba
suprotno, sve suprotno od toga.
- ta to?
- Jasnog rasporeda i vrstih granica. Svijeta u kojem sam ja - ja i u
kojem ne mogu biti niko drugi. Svijeta u kojem danju sija sunce a nou
mjesec, u kojem se dan i no smjenjuju sigurno i obavezno, u kojem kue
stoje na zemlji a ljudi stanuju u kuama.
- udne ti stvari trebaju, dragi moj - nasmija se Rabija. - Hoe li da
odgrnem zavjesu i otvorim prozor? - Ne, vani e uskoro sumrak a tvoj
vrt je jadan i
zbrkan. Treba mi svjetla i jasnog rapsoreda, treba mi sigurnosti i
dobre vidljivosti.
- Hoe li da donesem jo svijea?
- Nije rije o svijeama, Rabija pobogu, nita se svijeama ne moe
rijeiti.
- Pa kako onda moe? Moe li se sviraici doi po mnogo svjetla i
vrsti raspored, ako je ona sama od sebe zbrka i ako je njezino da
stvara zbrku? Pomozi mi da te razumijem, pa u ti moda i pomoi.
- Nemoj se sada sa mnom aliti, zaista mi nije do toga.
- Ne alim se, samo mi je teko to ti ne mogu pomoi - odgovori Rabija
svadalaki, pa uuti kao da se uplaila svog vlastitog glasa. Onda
upita, nakon kratke utnje u kojoj je i dalje masirala zadebljanja na
Gazvanovim prstima: - ta ti je ovo s rukama bilo?
- Zna to vrlo dobro, sada moda ve bolje i od mene - umorno odgovori
Gazvan, izvue ruku iz njezinih i lee licem u jastuk.
Ovo je Rabiju konano uvjerilo da se s njim dogada neto posve
nepoznato i novo u ovih nekoliko godina to joj ovako dolazi. Nikada
nije bio ovakav, a mnogo puta je bio umoran, zbunjen i izgubljen. I
svaki put kadjoj je takav doao, meu njima se ponovio isti razgo
158 159
vor koji je ve postao njihov tajni obred, neto poznato i sigurno a
samo njihovo, neto u ta se sklanjaju kad god im je strano ili
nesigurno u svijetu. To je razgovor koji je pokuala zapodjenuti sada,
pitajui ga ta mu je s rukama. Znala je ta e joj odgovoriti, znala

72

je sva pitanja i sve odgovore u tom razgovorujer su ga ponovili mnogo

puta do sada. Nadala se da e taj razgovor pomoi sada kao i mnogo puta
prije, da e poznati odgovori Gazvanu, biti kao poznato tlo, da e mu
odavno poznati i utvrdeni razgovor pomoi da prepozna sebe i nju i tako
mu dati bar malo sigurnosti. U ovaj razgovor su se sklanjali kao u
skrivenu peinu za koju samo oni znaju kad god im nije bilo dobro.
Uvijek isto, bez i edne rijei koja bi se smjela promijeniti. Na
njezino "~to ti je bilo s rukama?", on odgovara:
- Zar ne vidi? Kvrge od lomljenja prstiju, zarasline na kostima.
- A otkud ti to? Pogledaj, jedan ti je prst gotovo kao moja ruka.
- Iz Basre. Lomili su mi ruke, prst po prst, pa lanak po lanak. I
noge su mi takve.
- Zato?
- Ne znam, netoje bilo pa su me zatvorili i muili. Ali se onda
razjasnilo, pa me je vezir izvadio i poveo sa sobom ovamo. I od tada
napredujem, stalno, sve dosad. Moji ljudi su mi lomili, oni su i doli
po mene. ta e, tako je to, valjda ni njima nije bilo lahko.
- Je li boljelo? - Jako.
- Jesi li se bojao?
- Jesam, ali ne bola. Neega drugog sam se bojao, ne znam ega.
- Sjeti se toga bola. Sav se, molim te, saberi da se sjeti bola u
prstima, zvuka prelomljene kosti i poderane koe, neega to si tada
vidio u sebi ili oko sebe.
160
- Nije se derala koa, vidi da nema oiljaka. Samo kosti.
- Dobro, onda samo kosti, ali se sjeti neega. Sjeti se nekog lica koje
si gledao, sjeti se kamena u zidu, sjeti se bilo ega to e te dovesti
do bola. Vano je da dozove bol, da ti se tijelo opet zgri. Hajde,
moe to, sigurno moe. A onda si u sebi.
Tako je bilo uvijek, jo od onog razgovora prije tri godine ili neto
manje kad je neoekivano ostao iza ostalih slualaca i poeo je
ubjedivati da je al-Dunajd sigurno ubijen, ali da to nije njegov posao
i da on zato nita nee dokazivati. I ranije su oni razgovarali, ali
prije njezine svirke i kao uzgred, o nekom njezinom sluaocu ili
poznaniku. A tada, kad je govorio o al-Dunajdu, razgovarali su posve
drugaije, iskreno i tiho, kako ona nikada ni s kim nije razgovarala.
Gazvan je govorio o strahu, o tome kako je, stojei nad al-Du-.
najdom, osjetio isti onaj strah koji je osjeao u podrumu basranske
tvrdave. Uvijek je nakon njihovog razgovora govorio o strahu. Strahom
se Gazvan inae mnogo bavio i dobro ga poznavao, o njemu govorio lijepo
i iskreno kad god je bio zbunjen, ali joj nikad nije uspio rei ega se
to on zapravo boji. Kad se dobro prisjeti svega to joj je rekao o
strahu, svome ili tudem, moe sklopiti neku cjelinu kojoj ipak
nedostaju sredite i ime, pa zato i sposobnost da bilo ta objasni.
Strah mu se otkrio kad je u podrumu basranske tvrave naslutio neto
runo i opako, neto to mu prijeti, a nije gubitak poloaja i
lomljenje prstiju, nije boravak u podrumu i smrt u mukama. Nakon toga
se taj strah ili suvie ivo sjeanje na njega javlja povremeno i u
raznim situacijama, ali uvijek kao osjeanje onog to je naslutio u
podrumu a o emu ne moe rei nita osim da stvarima oduzima oblik i
njihovo unutranje svjetlo. Tu slutnju je u njemu svata moglo izazvati
- propala
161
sveanost i al-Dunajdova smrt, susret s al-Halladom i muan razgovor,
naglo obruavanje noi i suvie vru vjetar. Ali se njezinoga runog
djelovanja uvijek oslobadao onim njihovim razgovorom i dugim
rnasiranjem prstiju kojemu se ona posveivala dok joj on govoni o

73

strahu. Sada, evo, ne pristaje ni na njihov razgovor, ni na njezine

ruke koje su mu uvijek izvlaile strepnju kroz prste, ni na njezinu
svirku. Sada je, znai, uplaen drugaije, a moda samo dublje nego
inae.
Bilo bi lahko da je ona uspjela razumjeti njegov strah ili bar da su
njegove prie o strahu imale neko sredite. Voli ona Gazvana i sigurno
bi ga znala zakloniti od svega to zna, vidi ili osjea. Sve do sada
znala ga je braniti i od ovoga jer je sve do sada bilo dovoljno da mu
masira prste i slua ga kako govori o strahu. Nita joj za njega ne bi
bilo teko, nala bi ona naina da makne tog al-Hallada kad bi on
zaista bio Gazvanov strah. Ali nije, Gazvan se ne boji ni njega ni
princa Hasana, ni mrtvog al-Dunajda ni bola, ni smrti ni pada. On se
boji neega to se skupilo oko tih ljudi i tih osjeanja. Kako
razumjeti njegov strah kad se skuplja oko svega a nije ni u emu? Dobro
se sjeam kakojejednom govorio da se tijelo ne boji, a da strah ipak
poputa kad se tijelo umrtvi umorom, snom ili opijumom. Po tome bi on,
govorio je, morao biti bez straha jer mu nesanice i stalni umor potpuno
omamljuju tijelo, a ipak se preesto boji. Jedino to su ljudi smislili
protiv tijela je bol koji on odlino podnosi, a ipak se boji
nesnoljivo esto i jako od ega mu se i samo tijelo gri. Kako to sve
razumjeti? Od ega i od koga da ga brani? A mora ga braniti ovako
sirotog i zbunjenog, njezino je da ga zakloni i sakrije pred svijetom.
On je dobar i voli je, potpuno joj vjeruje i jako zavisi od nje. Radi
nje on je maknuo Ibrahima Basrija, samo zato da bude jedini koji s njom
razgovara. Ne bi
da je ne voli i da mu ona ne treba. Njoj je, dodue, ao zbog Ibrahima
Basrija jer je i on bio dabar prema njoj, ali njega ona nije voljela i
on nikad ne bi zbog nje nekoga maknuo, on nije strahovao i nikad ne bi
znao biti ovako jadan i zbunjen. Moda bi i znao, ali pred njom to ne
bi pokazao, a to je isto kao da i ne bi. Gazvan je radi nje maknuo
ovjeka, a ona mu evo ne moe pomoi i samo ga tupo gleda kako lei
bespomoan i zbunjen. Mora neto uiniti, ko e mu pomoi ako ne ona.
- Hoe li da ti igram, Gazvane? Sve mogu za tebe, mogu odjednom
svirati i igrati novu igru koju sam smislila za tebe.
- Imaj milosti, Rabija draga. Od kakve bi mi koristi sad mogla biti
igra?
- Kako da ti pomognem? ta ti je? - Bojim se.
- Zar ti koji si s lahkoom izaao na kraj sa najgorim zloincima?!
Koji se ne boji najstranijih divljih zvijeri? Koji si umirio ovaj
grad?
- Bojim se, Rabija.
- ega, ovjee? Ja u ii da molim princa Hasana, sigurno e primiti
molbu kad se prostrem pred njega. Pa nije ni on lud da izgubi takvog
slubenika.
- Ne bojim se njega, ne budi dijete. On mi radi o glavi, ali se ja toga
ne bojim.
- ega onda? Kako te mogu zakloniti? Kai, si
gurno mogu sve.
- Ne moe, niko ne moe, ovo je neto u meni. Bojim se da gubim razum,
bojim se neeg u sebi to ne znam i to je strano. Ja zapravo vie i
ne znam ko sam i kakav sam.
- ta ti se dogodilo?
162 163
- Zna li priu o ovjeku koji je otiao od kue da nae istinu, pa se
vratio kui s konjskom glavom? Eto, to mi se dogodilo.
- To je smijena i dobra pria, nje se ne bi trebalo boj ati.
- S~nijena je tebi, ali nije onome jadniku s konjskom glavom.

74

- Ti nema konjsku glavu, ti si moj Gazvan. Ja to znam, ti znao-ne

znao. Vjeruj mi, ja se ne bih mogla prevariti.
- Mogla bi, ne moe me ti znati bolje od mene. - Kako ne? Znam te
bolje od sebe, u sebi se mogu prevariti, ali u tebi ne mogu. Ja te
volim, ovjee.
- Boji li se onda moje udnje za tamom koja sve poravnava? Boji li se
moje elje za svijetom bez razlika? Ja da, tek sada sam to otkrio i
uasnuo se. Sada se bojim sebe, od sebe i za sebe.
- Opet ti sa svojim djetinjarijama. Nije to vano, Gazvane dragi, pusti
to. Ja te volim i znam ko si, kakav si, znam da si dobar, hrabar i moj.
Nemaju tame tu nikakva posla. Hajde, ispriaj mi ta se dogodilo, ja u
te masirati dok ti pria i sve e doi na svoje mjesto. Hajde, priaj.
- Ne moe, ne smijem priati, ako bih priao, poeo bih tumaiti i tek
tada bih se potpuno izgubio. Evo, ovdje sam sve pribiljeio.
- Pa ispriaj mi to to si pribijeio.
- Ne, ne mogu, vjeruj mi. im govorim, na neki nain tumaim. Makar
tonom, makar brzinom pripovijedanja. Posljednja dva-tri dana pokuao
sam se sjetiti svega po redu, ne isputajui i ne dodajui nita, bez
ikakvih tumaenja i objanjenja. Samo dogadaje, kao da se na tuu glavu
sve to sruilo.
- Dobro, i ta sad nije u redu?
- Proitaj, pa emo razgovarati. Moda u kroz razgovor neto i
razumjeti. Pitaj, ako ti neto nije jasno. A onda meni objasni cjelinu,
ako bude u stanju.
164 165
II DIO: DANI
etvrtak, 12.
Ba sam mislio poeti s bademima kad je uao Ibn Tevab i prekinuo me,
iako je znao da ne volim kad mi prekidaju ruak. Dodue, nije to bilo
ni nalik na ruak, ali mi je bilo utoliko gore to me je prekinuo i
utoliko tee mi je bilo da s njim ragovaram. On je bio dobar, mislim
da mi nikada niko nije bio odan kao on, a sigurno nikada ni s kim nisam
radio tako dobro, ali mi je tada i to to je dobar i odan smetalo da s
njim razgovaram ili da ga bar sluam kao to je red.
- U vrtu pred trgovakom damijom nali su itavu porodicu jednog
ribara - enu, tri sina i dvije keri, objeene na palmi.
- Pa ta?
- Svi su objeeni. Na raznim visinama i na raznim granama, ali svi
isto. Mrtvi. Ne zna se ko ni kada. Ni zato. Tek su mi javili, samo sam
odjurio tamo da vidim i da saznam ko je. Odmah sam doao ovamo.
Jako mi je smetalo da ga sluam onako crvenog, uzbudenog i marljivog.
Ja sam ga podigao do zapovjednika desne strane strae, ja sam ga
postavio za svoga prvog pomonika i od njega stvorio svoju desnu ruku,
ja sam ga uinio straarom i nauio ga da bude odlian straar. Prije
toga je bio sitni lopov, nevani kradljivac sitnica na koje se ne pazi
i skuplja otpadaka, ali je
biojo i djeak koji e jednog dana sigurno biti sjecikesa od ugleda i
glasa, a moda i neto vie, ako prije toga ne zaglavi. Ja sam ga
podigao i napravio od njega sposobnog, brzog i vjernog straara, pa
svoga prvog pomonika i odanog psa koji zna da sam ga ja stvorio i zato
je stalno pod rukom. Tada mi je, kad je doao i prekinuo mi ruak, zbog
neega jako smetalo sve to. Smetalo mi je sve to sam znao o njemu i to
to znam sve o njemu, smetalo mi je to je brz i sposoban straar, i
smetalo mi to je meni odan tako bez ostatka. Smetalo mi je i to to je
ovako usrdno jurio do trgovake damije da mene potedi vruine i

75

runog prizora, smetalo mi je to je sada zbunjen, zajapuren i sav

uurban. Zato nisam mogao razgovarati kako treba, zato sam samo kratko
rezao, da ga jo gore zbunim jer mi je smetala i njegova zbunjenost. '
- Pa ta?
- Nita, samo ti kaem ono to sam do sada saznao. - Ne kae ti meni
nita nego se vrti, mekolji, premee ruke i noge, upka mi tepih i
kvari mi ruak. Eto, to ti radi.
- Pa ta bi trebalo? Uvijek ti odmah javim za sve to se dogodilo, a
ovo se dogodilo.
- Trebao bi mi, naprimjer, lijepo i po redu ispriati sve. Od poetka.
- Nema poetka i nema nikakvog reda. Trgovci su klanjali podne, krenuli
iz damije i vidjeli na palmi u vrtu povjeane ljude. Nikoga nisu znali
pa su zvali straare. Nisu ni mogli znati, toje porodica nekog ribara,
a oni, kao to zna, uglavnom ive uz rijeku i drue se medu sobom. im
su mi javili, otiao sam tamo i, kako si me ti uio, najprije sam se
potrudio da saznam ko su oni to su povjeani. Sreom sam brzo saznao
jer je jedan berid prepoznao najstarijeg sina, a onda su doveli trojicu
ribara koji su potvrdili da je to porodica
Husajna ibn Hasana, njihovoga kolege i komije. Nisu mi znali rei gdje
je sada on poto ga od neki dan nisu ni uli ni vidjeli. To ipak nita
ne znai jer se s njim nikada nisu osobito ni vidali, znalo je proi po
nekoliko dana da ga ne vide i ne uju. Poto tamo nisam imao ta vie
uraditi, naloio sam da se tijela skinu i odnesu, a onda doao ovamo da
tebe izvijestim o svemu pa da vidimo ta emo dalje.
- I ti si meni radi toga prekinuo ruak?
- ta u? Ljutio bi se da ti nisam javio, sam si mi uvijek govorio da
ti moram javiti sve, pa i to da je neko udario neijeg psa, s razlogom
ili bez razloga, a ako nema ni toga, da ti javim to da nita nema. I to
odmah, jer minutu kasnije moe biti kasno. To su tvoje rijei.
- Znam svoje rijei.
- Eto zato sam doao da ti javim za ovaj sluaj. Pogotovo zato to ti
nisi obini emir strae nego najbolji emir strae i najbolji reis-ul
berid.
- Ti e me uiti ko sam i ta sam!?
- Neu, Boe sauvaj, ja se samo trudim da budem tvoj uenik.
- Uzalud, nita od tvog truda. Da si ti moj uenik, naloio bi da
tijela odnesu u tvravu, a ne bi ih slao sahraniti. Moda ih treba jo
jednom pogledati, moda u ja odluiti da ih pogledam, moda bi neto
otkrio da ih jo jednom vidi.
- Tijela su u tvrdavi i ekaju da ih tvoja milost pogleda ako bude
htjela. I to sam od tebe nauio. Tada sam ba pobjesnio, ne zato to mi
nije dao
da i ovaj put budem u pravu, nego zato to je tako savren pomonik i
to je tako dobar prema meni. Ljutila me je ponesenost s kojom mi je
izricao pohvale, Ijutio me odani pogled, ljutilo me toje sve uradio
tako dobro. A iznad svega me je ljutilo to postoji na Boijem svijetu.
170 171
- Gluposti, ta imam tu gledati, bar ovdje je sve jasno. To je neka
danguba i lezihljebovi koji je nakotio veliku porodicu, a nema sree
ili ne voli raditi. Kad vie nije mogao podnositi bijedu ili mu krenulo
po zlu pa nije mogao ni prehraniti toliku porodicu, povjeao ih je i
pobjegao ili se negdje sakrio. Nema se tu ta gledati i nema se tu ta
traiti, pametna moja glavo.
- Ti si uvijek govorio da je rjeenje uglavnom ono to ti prvo padne na
um poto ti uvijek na um padne ono to je najjednostavnije i prirodi
stvari najblie. Zato sam i ja, kad su mi javili, pomislio da je u ovom

76

sluaju tako. Ali sam promijenio miljenje kad sam vidio tijela. Ovdje
ne bi moglo biti tako jer...
- Napolje! Slodoban si, ako mi bude trebao, poslat u po tebe. .
Otiao je a da niim nije pokazao povrijedenost ili barem to da mu nije
pravo to sam se tako ponio prema njemu. Pa me je to jo gore naljutilo
i jo vie mi je poelo smetati to neko takav postoji na svijetu, a
pogotovo to je taj neko on. A najgore mi je bilo to to sam sve
vrijeme savreno dobro znao da svemu tome nije kriv on nego tihi strah
koji se u meni zakotio od neobinoga jutronjeg razgovora s velikim
vezirom.
Veliki vezir mi je jo ujutro najavio da emo zajedno klanjati podne,
to je znailo da prije polaska u damiju trebam doi na razgovor. A na
razgovoru mi je rekao ono to sam ja maloas ponovio Ibn Tevabu (i
naljutio se kad sam primijetio da naprosto ponavljam vezirove rijei,
oponaajui ak i intonaciju, iako sam ja lino to izgovorio bezbroj
puta prije nego sam jutros isto uo od njega). Rekao mi je da sam ja
moan ovjek, a da moni ljudi moraju biti oprezni jer izazivaju zavist
koja zna prerasti i u mrnju. Biti oprezan znai znati ono to se oko
tebe dogada, ono to ljudi u tvojoj blizini misle i rade, znati ko je s
kim i ko protiv koga, znati
172
ta kome manjka i ta ko eli. U mom sluaju je to malo sloenije poto
ja nisam samo moan ovjek nego sam ujedno emir strae i reis-ul berid,
to je velika ast i velika mo (a sve po kalifovoj milosti, Bog ga
poivio). Ja, dakle, moram sve znati ne samo zato to mi to nalae
oprez, nego i zato to mi je to posao. Vaan je posao koji ja radim i
visoko su mjesta na kojima sjedim. Dodue, ja sam sposoban, o tome
dovoljno svjedoi to to ovako dugo sjedim na dva mjesta i radim posao
dvojice sposobnih ljudi, ali treba znati da dupli posao duplo umara i
da umor esto uspava ovjeka. Umor otupi tijelo i razum, a to
nedopustivo umanji oprez. Ja sam, osim toga, imao uspjeha, ak sam se i
kalifu, Bog ga poivio, neobino umilio, a i uspjeh uspavaljuje i
otupljuje oprez koliko i umor, ako ne i vie. On mi jo jednom
napominje: biti oprezan - to je znati. Znati sve, znati i ono to drugi
ljudi ne mogu znati, to je naprosto - znati.
Kad smo izlazili iz damije, pitao sam ga zato mi je to govorio, a on
mi je objasnio da su vremena ozbiljna iako se ini da je dobro. Mir je,
pa se trguje bez problema, godine su rodne pa nema gladi, kalif je
dobar (Bog ga poivio) pa nema nereda u svijetu, i zato se ini da je
dobro i da su vremena bez problema. Niko ne vidi da se u gradu nakupilo
svakakva svijeta, propalica i skitnica koji se pretvaraju da su
pjesnici i uitelji vjere, da su mislioci i recitatori Knjige, a
zapravo su laovi, skitnice i nevjernici. Uvijek su se zla vremena
pripremala u dobrim i zato uvijek treba biti oprezniji u dobrim nego u
zlim vremenima. U vremenima blagostanja nakote se ovi u grubim
haljinama koji pripremaju ili ak dozivaju nevolje, a nikada se na
vrijeme za njih ne pobrinemo. Tako valjda mora biti, jer se u dobrim
vremenima ljudi ne bore za ivot nego ponu tumaiti i svata
zamiljati ne bi li ubili vrijeme i izbjegli dosadu od besposlice. I
tako svi postanu mudraci i tu
173
mai, a ko su vei mudraci i tumai od varalica i skitnica? Oni su
proli mnogo svijeta, oni su nauili da se pretvaraju i zbunjuju narod.
Oni znaju mnogo ljudi i zato znaju ta ljudi ele i ega se boje. S
takvima treba raspraviti na vrijeme, od njih treba istiti i grad i
svijet, jer e biti kasno kad dozovu nesretna vremena. A ulema ne moe
sve, takvima je bolje nai neki zloin pa ih mirno maknuti nego ih

77

proglasiti krivovjercima, jer neko koga su prevarili moe u njima tada

vidjeti muenika za vjeru. Uvijek je bolje imati mnogo zloinaca nego
mnogo krivovjernih, jer mnogo krivovjernih moe navesti ljude da misle
kako vjera i nije jedna i sveopa. A narod bez vjere je lo narod,
zapravo i nije narod.
Taj razgovorje u meni zamemuo nikakav tihi strah. Nita mi nij.e rekao,
a posebno me zvao na razgovor. Nita mi nije jasno zapovjedio, a svim
to je govorio zapovijedao mi je i to neto veliko i vano. Nita
opipljivo mi nije dao, a kao da me je na neto upozoravao. Kad sam ga
pri izlasku iz damije otvoreno pitao, on je poeo okoliati,
objanjavati neke krupne i nevane stvari, sakrivati misao govorei
mnogo i neto mi pokazivati skrivajui ba to ili moda neto drugo u
njegovoj blizini. Sigurno je samo to da me je na neto htio upozoriti,
i to na neto vano, jer ne poziva veliki vezir na tajni razgovor radi
neke sitnice ili zato to mu je dosadno. Na ta me upozorava? ta mi
prijeti? Koja mi propast lei pod nogama? Ko me slua i ta sam to
nepotrebno rekao?
Od izlaska iz damije strah je u meni tinjao, a nije se htio razrasti
da bar znam ta mi je. Zato sam bio netrpeljiv, zato mi je ruak bio
kao da gutam pijesak, zato mi je Ibn Tevab onako strano smetao. Njemu
je lahko, on se osjea velikim i vanim poto misli da radi velik i
vaan posao, on ima mene da ga titim i
da me voli spokojno i psei odano. Naprosto ga nisam mogao podnijeti
poto je zadovoljan i dobar.
Kad je Ibn Tevab otiao, ustao sam od ruka ne okusivi bademe, stomaka
teka kao da sam se prejeo masnog mesa. Premetao sam se po sobi ne
nalazei iva mira, mijenjao mjesto, zamraivao pa otkrivao prozore, a
onda, nakon duge muke, primijetio da za onoga naeg razgovora tepih
nije upkao on nego ja, da ruke i noge nije premetao on nego ja.
Optuio sam i iznapadao jadnog momka ni krivoga ni dunog, a on
prihvatio kao da je istina i kao da jedino tako moe biti. Obojici nam
je u redu da mi kod njega smeta ono to sam radim.
Uzalud sam brisao ruke jer su stalno bile mokre, a nije mi pomoglo ni
dobro, dugo umivanje i mazanje mirisnim uljem. Nelagoda me nije
ostavljala, a nije htjela ni narasti do pravog ~straha. Kao da me
stalno neko gleda, neko zlurad i podsmjeljiv, neko ko vidi i razumije
sve moje pokrete, sve to inim i mislim, a vjeruje da ja nikada neu
razumjeti ono to on ini, jer ne mogu razumjeti njega. Neko ija mi
nadmonost ne smeta nego me postiuje ili me naprosto brie. Neko pred
kim se osjeam kao pred Halladom, neko nadmen i bezobrazan ko hoda
unazad zabaene glave samo radi toga da ljude moe gledati odozgo. Zato
mi je sve ovako nelagodno i uurbano, zato to ne mogu podnijeti taj
podrugljivi pogled koji, nevidljiv, na mene gleda iz zidova i tepiha,
iz svakog ugla sobe i iz mene samoga. Kakva korist od toga to znam da
je to tihi strah koji se u meni zametnuo od razgovora s vezirom? Ako je
taj strah okat i podrugljiv, nee se osloboditi nelagode time to e
znati da te on gleda.
Kad vie nisam mogao podnijeti sve to, poslao sam momka do Ibn Tevaba
da ga poalje za mnom u tvravu. inilo mi se da e mi biti bar malo
lake ako neto budem radio ili se makar pravio da radim. Uvijek je
174 175
tako bivalo, uvijek sam se radom branio od strahova, nelagoda i
nesanica, od ponienja, zlih misli i loih elja. (Valjda sam zato, a
ne zbog svoje sposobnosti, uspio ovako dugo ostati emir strae i reisul berid).
Jo se nije smrkavalo, ali je bilo ugodno svjee, dovoljno da mi dvatri puta niz kimu klizne prijatna jeza. Vani me nije gledalo kao u

78

kui, iako ne bih mogao rei da mi je bilo prijatno, onako izloenom i

samom. Namjerno sam krenuo sam, elei da se u neto uvjerim ili neto
provjerim, ali ve na dva koraka od kue nisam pamtio ni ta sam ni
kako htio provjeravati i kajao sam se to krenuh tako. Ali se nisam
mogao vratiti po pratnju zbog nekakve lijenosti i malaksalosti koja
meje uhvatila, pa sam iao dalje, bez nelagode koju sam ponio iz kue,
a ipak zgren i kao uhoden. Veliki problem mi je bio i Ibn Tevab. Ne
znam zato sam poslao po njega, ali sam raunao da, kad sam ve poslao,
moram nekako urediti da on dode prije mene i da eka on mene a ne ja
njega. To bi bilo dobro radi njega jer bi ga potedjelo nelagode to ga
je njegov emir ekao i omoguilo mu da pripremi sve za moj dolazak, a
bilo bi dobro i radi mene jer tada ne bih ekao svog slubenika. Osim
toga, uobiajeno je da on mene eka, pa bi nas to dovelo na poznat
prostor i omoguilo nam da se pravimo da danas za rukom nije bilo
nita. Tako sam mudrovao dok sam iao, ak sam dva-tri puta stao da se
vratim kui i ostavim mu vremena za dolazak do tvrave, ali sam odmah
nastavljao dalje, i to dosta brzo.
Ibn Tevab me je, naravno, ekao pred tvravom. On je, kae, znao da u
ja doi i doao je u tvrdavu jo onda kad sam ga ja otjerao. Odatle je
razaslao ljude da trae Husajna ibn Hasana, ribara ija je porodica
povjeana, i onda sjeo da mene eka. Suvie sam ja, kae, dobar straar
i suvie strastan lovac da ne bih doao. To mi se nimalo nije dopalo i
od te mi je njegove pohvale
176
jo jednom niz kimu kliznula jeza, ovog puta ne ba ugodna: Moda
jesam ja, mislio sam, a li je oigledno i on suvie dobar straar i
suvie strastan lovac, a to za mene nije dobro. Istina je da ja o njemu
znam sve i da sam ga ja stvorio, ali bi se evo reklo da i on o meni zna
sve, ne znajui izvana nita. Nikako nije dobro da stvorenje zna kako
e njegov stvoritelj postupiti, tada ne valjaju ni stvorenje ni
stvoritelj. Moda me je na njega vezir danas upozoravao? Moda je mali
neim pokazao da eli postati emir strae? Kako je i ime mogao
pokazati da vezir to vidi a ja ne vidim? Najgore je to to je zasluio
da postane i to bi bio dobar emir.
- Navratio sam onako - govorio sam odluivi da ih pogledam samo
letimino, ne pokazujui nikakav interes - od duga vremena. Mislim da
se tu nema ta vidjeti i da se o svemu ovome nema ta osobito
razmiljati, ali sam, nemajui ta da radim, odluio navratiti i
pogledati. Vie da tebi uinim nego radi nekog ozbiljnog interesa. Ipak
si ti moj uenik i moj nasljednik.
- Ti si stvarno dobar prema meni, nekad me postiuje tvoja dobrota. Ali
se ovaj put sigurno nee pokajati i to me raduje. Ovaj put se sigurno
ima ta vidjeti i ima se o emu razmiljati.
Zaista se imalo ta vidjeti. Ribarova porodica je bila poslagana u
tvrdavskoj gasulhani kao koplja u straari - est tijela poslaganih
uporedo i prekrivenih bijelom plahtom koja otkriva samo lica, potpuno
mirna i blaga, kao da su spokojno usnuli. Ovdje nisu i ne mogu biti
ista posla, tako ne izgledaju lica objeenih. Nisam m.ogao sakriti
uzbudenje, iako sam maloas odluio da ne pokaem ni interes. Svukao
sam plahtu i paljivo razgledao tijela, ne osjeajui nelagodu to
potpuno gole gledam tuu enu i keri. Ovo, uostalom, nisu vie ni ena
ni keri, ovo su naprosto tijela, niija pa ni svoja, kojih se vie ne
tie nita iz vidljivog svijeta.
177
Ne pitajui nita, Ibn Tevab ih je poeo okretati da vidim lea. Kad je
prevrnuo svu trojicu sinova i majku, zaustavio sam gajer se tu nije
vie imalo ta vidjeti. Nije se, zapravo, nita imalo vidjeti od samo

79

poetka jer ni na jednom tijelu nije bilo niega to bi o njihovoj

smrti moglo rei bilo ta. Ni jedne ogrebotine, ni najmanje ranice, ni
jednog znaka kolik ubod igle. Samo tri mladea na ledima jednog od
sinova, rasporeena u lijep pravilan trokut u ijem bi sreditu bilo
srce kad bi ga momak jo imao. Lijepi plavkasti mladei koji bi mogli
govoriti o njegovoj srei, ali niega to bi govorilo o smrti.
- Oni nisu objeeni, ne moe objeeni imati ovako isto i mirno lice govorio sam ljutei se na sebe to govorim ono to svaka budala vidi, i
to malome kojemu danas nisam dopustio da mi isto to k~e. - Mnogo sam
ih vidio i znam da ovako ne izgledaju.
- Drago mi je to si potvrdio moje misli. I ja sam odmah pomislio da
nisu objeeni. Ali ta jesu? Nita ovdj e nij e j asno.
- Ljudi su ih, kae, vidjeli kad su izlazili iz damije u podne?
- Da, u vrtu ispred trgovake damije.
- To znai da ih nije bilo kad su ulazili u damiju, jer bi ih vidjeli
i pri ulasku. Ili vidi neko drugo objanjenje?
- Obavezno. Bili su na palmi pored samog ulaza, nije mogue ui ili
izii da ih se ne vidi.
- Pojavili su se, znai, za ono vrijeme koje su ljudi proveli u
damiji. Suvie kratko vrijeme da bi ih jedan ovjek povjeao.
- Kako jedan ovjek moe objesiti estero ljudi, pa i da su najslabiji?
- Ne budali, lice ti kae da oni nisu objeeni ivi, niko od njih.
Mogao ih je, recimo, otrovati, pa ih onda
178
mrtve povjeati. Ali ne moe ni to, jedan ovjek to ne moe uraditi ni
za itav dan. Moda nikako ne bi mogao, mrtvo tijelo je teko, mnogo
tee od ivoga. Ovo je zaista dobar sluaj, u pravu si ti. Ima ovdje
posla.
- Pokuao sam, dok sam te ekao, dokuiti zato bi to neko uinio. Ti
si uvijek govorio da se moe od toga krenuti ako nema nikakvoga drugog
znaka. I nisam naao nita. Kako god okrenem, ne vidim zato bi neko
pobio i povjeao porodicu nekog sirotog ribara. Ba nita.
Ba nita, osim maloga koji je zaista dobar uenik, suvie dobar za moj
ukus. Gotovo sam siguran da je prema meni djetinje iskren, ali u naem
poslu to nita ne znai, ak je moda gore ako je neko iskren, a mladi
je i sposobniji od tebe. Pomiljao sam da bi moglo biti dobro da ga
ubacim u ovaj sluaj - neko se malo zbuni i izgubi, ali mi se to nije
dalo poto je sluaj toliko dobar da ga ne bih dao ni rodenom ocu. Osim
toga, . njegov neuspjeh ide na moj raun, kako god da se okrene. A
uspjeh, ako bi uspio, na njegov.
est ljudi je mrtvo. ivjeli su uz rijeku, u ribarskom naselju, a
naeni su preko sat hoda odatle, pred trgovakom damijom, na drugoj
strani rijeke. Koja je budala spremna ubiti ljude tamo i vui ih onako
mrtve preko rijeke i preko pola grada, do trgovake damije? I zato?
Zato bi neko vjeao mrtve ljude? Ako su mu zbog neega smetali,
oslobodio bi ih se time to su mrtvi, dakle nita ne dobija njihovim
vjeanjem. A ivi nisu objeeni, jer im lica nisu ni modra ni zgrena
nego lijepa, bijela i mirna. Jedan ovjek to nije mogao uiniti, ak je
i velikoj grupi teko, ako nije ba mona, dobro uvjebana i spretna.
Pa i tada s dobrom opremom i do sitnica razradenim planom jer valja
objesiti est mrtvih tijela u tako kratkom vremenu. Valja ih prije toga
prebaciti preko rijeke i pronijeti kroz pola grada, a sve to valja
izvesti u pola bijela dana. To bi morala biti velika zavjera
179
monih i posebnih ljudi. Ali zato bi se moni ljudi u zavjeri bacili
na ribara i njegovu porodicu?

80

Recimo da bi oni to mogli uiniti da zbune i zaplae narod ili da zbog

neega stvore malo nemira. Moda da skrenu panju s neega drugoga to
rade u potaji. Ipak su budale ako sve to rade na ovaj nain, kad im je
mnogo manja muka a vei dobitak ubiju li nekog uglednog i velikog
ovjeka. Ne dolazi to u obzir, to su gluposti, ne udaraju zavjere na
ribara, i to ba na porodicu Husajn ibn Hasana. Ali ko je onda, zato i
kako? Ne dam ja ovaj sluaj malome, ne dam ga nikome. Kasnije u
odgonetnuti na ta me je vezir danas upozoravao, kasnije u ispitati
otkuda mi ona nelagoda, za sada je najvanije nai ribara Husajna.
Odavno nisam prolazio tim sirotinjskim dijelovima grada, a tamo ima
svata zaniniljivo za emira strae koji hoe da to i ostane.
Petak, 13
U rano jutro sam otiao do Abu Tanabije, velikog lijenika i silnog
znalca za kojega se govorilo da je napravio eliksir koji oivljava, ak
se govorilo i kojega je medu svojim uenicima odredio da mu u smrtnom
asu ulije taj eliksir u usta i tako ga povrati u ovaj ivot. Ne znam
da lije to istina i nikada nisam ni pokuao saznati, ak nisam pred
Tanabijom htio spomenuti ni njegov eliksir ni prie o njemu. Ako je
istina, ne slaem se s Tanabijom jer mislim da sve treba ii svojim
redom, pa i prelazak iz jednog svijeta u drugi. udi me da se Tanabija
sa svojim umom upusti u takvo neto, on mora znati ta vojeku donosi
naruavanje reda. A bojim se da je istina jer nikada ni Tanabija ni
njegovi uenici nisu porekli te glasove, iako nije mogue da ne znaju
kakvim ih opasnostima oni izlau. Porekli bi ih, rau
nam, da nisu istiniti ili da u njima nema bar malo istine, jer moraju
znati ta im ti glasovi donose i moraju znati za njih. Uostalom, ne
tie me se, o tome s Tanabijom neu govoriti kao to ne bih govorio ni
o nekoj drugoj njegovoj sramoti koja nije zabranjena i nije zloin.
Uglavnom, svi se slau daje Tanabija najbolji lijenik u poznatom
svijetu i da o vjetini lijeenja zna sve to se u vidljivom svijetu
moe znati jer je obiao sve zemlje i sve krajeve kupei ono to o
vjetini lijeenja znaju ljudi u njima. Oni koji ga ne vole s razlogom
ga zovu Rumi poto svake godine ide na neko vrijeme u rumske krajeve da
istrauje njihove biljke i da provjerava ono to oni znaju o
lijenikom umijeu.
Abu Tanabija me je uvijek zadivljavao svojom debljinom, po toj debljini
sam i znao da je zaista najvei lijenik i veliki mudrac. Ne moe
ovjek bez silnog znanja i velikog umijea biti tako debeo, a ipak
ivjeti, govoriti, hodati. Razumijem tako debele ljude u nekome drugom
svijetu, moda emo u dennetu svi biti tako debeli, ali ovdje naprosto
nije mogue biti tako debeo poto je ovo najnesavreniji od Boijih
svjetova. Jutros mi se Abu Tanabija uinio debljim nego ikada, mnogo
debljim nego je bio kad sam ga vidio posljednji put, a to me je jo
jednom uvjerilo da sam doao na pravo mjesto i kod ovjeka koji e mi
rei pouzdanu istinu i poduiti me onoliko koliko je ljudima dato da
podue.
- Neka ti je na sreu, dobio si dosta mesa otkako te nisam vidio rekao sam ne nalazei bolju pohvalu i jai izraz zahvalnosti.
- Svaki dan dobijem poneno, ovjek raste ako ivi dobro - sloio se
Tanabija svojim priguenim glasom koji zvui kao da dolazi iz neke
dubine.
Ispriao sam mu za ribarovu porodicu i pitao ga kako se ovjeka moe
ubiti a da mu na tijelu ne ostane
180 181
nikakva traga i da mu lice ostane isto, bijelo i mirno i da inae sve
izgleda kao da nije ubijen.

81

- Nikako - odgovorio je kad sam zavrio i po tome sam vidio da me

slua, iako mi se sve vrijeme inilo da spava i da je daleko od mene i
mojih problema.
Onda mi je objanjavao da ovjek ima unutranje i vanjsko tijelo, zbog
ega neki misle da u svemu ima unutranju i vanjsku stranu. On misli da
to nije tano i da su to zablude koje dolaze iz dualistike greke.
Istinaje da ovjek ima unutranju i vanjsku stranu, unutranji i
vanjski ivot, ali ima i treu stranu koja se ne smije previdjeti ako
se ovjek eli baviti lijeenjem. Unutranje tijelo i dua ine
ovjekov unutranji ivot. Oni su prepleteni u jakoj Ijubavi i toliko
ispremijeani da ih se nikako ne moe odvojiti. "Ti moe ubiti ovjeka
ne ostavljajui tragove na njegovome vanjskom tijelu, udarajui hranom
ili vodom na unutranje tijelo", govorioje Abu Tanabija. "Moe mu, na
primjer, posebnim travama uspavati srce ili nagristi stomak, tako da mu
zatnre krv ili mu se unutranje tijelo pone hraniti vanjskim. Ali se
od toga pokvari boja koe, jer unutranji sokovi navru vani poto su
ograde izmeu unutranjega i vanjskoga tijela popucale i navele ta
tijela da se hrane jedno drugim."
- Ali nije tako sa svim mrtvacima - pitao sam bar toga sam se u ivotu
nagledao.
- Naravno da nije, jedno je umrijeti, a drugo je biti ubijen. Onaj koji
se umori, odustaje od trke ovako, a onaj koji slomi nogu, odustaje
onako.
Obajasnio mi je da ovjek ivi tako to se naizmjenino sui i vlai.
Unutranje tijelo je ispujeno sokovima koji teku i natapaju ga, a onda
ga dua prosuuje i zrai. Ljubavna borba izmedu due i unutranjeg
tijela pokree vanjsko tijelo koje moe hodati, raditi, vidljivo i
vanjski ivjeti. Ali se vidljivi ivot vidljivog tijela ne moe razu
182
mjeti niti zamisliti bez svetog trokuta koji ine dua, unutranje
tijelo i vanjsko tijelo. Bez toga trokuta nema ivog ovjeka i nema
ivota.
ta se dogaa kad ovjek umire? Dogada se to da je dua umorna od
ljubavne prepletenosti s unutranjim tijelom i od ljubavne borbe s
njegovim sokovima. Ona se u lijepoj dokolici kojujoj namee njezin
umorprisjea nevidljivog svijeta u kojem je obitavala i na koji je bila
potpuno zaboravila u ljubavnom zanosu. Ona se polahko zasiuje ljubavne
igre i sve ee tone u sjeanje na nevidljivi svijet, to znai da
ovjek stari i da njegovome vanjskom i unutranjem tijelu sve manje
treba Ijubavne igre jer su i ta tijela sve starija i sve umornija. Tako
se jednom dua naprosto ne probudi iz toga besposlenog sanjarenja, to
znai da se vratila svome nevidljivom svijetu, s Boijom voljorri i s
Njegovim pristankom.
Sasvim je drugo kad se ovjek ubija. Ubiti ovjeka. znai silom
raskinuti ljubavni zagrljaj izmedu unutranjeg tijela i due, i to onda
kad dua jo uvijek ima mnogo ljubavnog ara, to znai da se nee
dobro osjeati ni u nevidljivom svijetu, jer za taj svijet nije
dovoljno umorna i ohlaena sokovima unutranjeg tijela. Zato ubistvo i
jeste grijeh. Takva se dua uglavnom vraa u ovaj svijet kao din,
dobar ili zao, jer ne pripada do kraja ni vidljivome ni nevidljivom
svijetu.
Nisu me zanimala njegova mudrovanja, pa sam otiao. Ne tie se mene je
li ubistvo grijeh zbog svetog trokuta ili zbog neega drugo, moje je da
znam da je ono zloin i da ga ja moram kazniti. A ipak se nisam
uspijevao osloboditi njegovih rijei i rune drhtavice koja se u meni
pojavila od naeg razgovora. Nisu mene dirale rijei (bojim se da ih
nisam ni upamtio ba sasvim kako valja) nego neko sjeanje, neto to

82

se u meni pokretalo od itavoga ovog razgovora, neto puno gadenja i

straha. Toliko je sve to bilo jako da sam stalno
183
zebao iako sam iao mnogo bre nego to bi trebalo u mojim godinama,
tako da sam znojem potpuno nakvasio odjeu.
- Neka se tvoja milost presvue, nije dobro da se znoj sui na ovjeku.
Lahko je meni saekati kad znam koga ekam - govorio mi je Ibn Tevab
koji me je ekao kod kue, klanjajui se nekako razdragano.
- Dugo eka?
- Dovoljno dugo da se obradujem to si doao i dovoljno kratko da se ne
zabrinem ba previe, ak ni toliko da ponem s potragom.
- A to bi se uope brinuo?
- Bojao sam se da e ii u ribarsko naselje. Znam da u takve krajeve
uvijek ide sam, a to me ne veseli jer tamo ima jadnika spremnih da
ubiju za jednu hurmu. Ili ak ni za hurmu nego iz istog oajanja.
- Tebi mogu vjerovati da zna takve krajeve - bio sam zloban bez
razloga i zapravo bez prave elje da budem takav, moda ak i bez
namjere.
- Moe. Moda bih te i ja, ne dao Bog, ubio za jednog od tih obilazaka
da me nisi izvukao i postavio me gdje sam sada. Ali mi priamo, a znoj
se sui na tebi - odgovorio mi je mali, ne primjeujui ili se pravei
da ne primjeuje moju zlobu.
Znao je dakle da u traiti ribara Husajna. To je dobro, jer znai da
ga je on naao, ali i nije dobro, jer znai da se ponavljam i da me je
momak potpuno proitao. Sada ga moram neim iznenaditi, ali kako kad
se moram borrfr'snekun mufnrm sJeanlem koJese uzne mirilo od moga
razgovora s Abu Tanabijom. Sav drtim od ponienja i gaenja (to je
sjeanje koje je Tanabija oivio: strah, ponienje i gaenje), a moram
objanjavati da ribarova porodica nije pobijena, nego se dogodilo neto
mnogo udnije, neto sasvim glupo. Nekaje budala zbog nekoga svog cilja
vjeala mrtve Ijude pred trgo
184
vaku damiju. A oni su bili mrtvi, oni su umrli lijepo i mirno, dok im
se dua prisjeala nevidljivog svijeta. Tako bar kae mudri Abu
Tanabija, a ja se bojim da nije ba tako, ma koliko Tanabija bio mudar
i ma koliko znao o ljudskoj dui.
- Gdje si ga naao? - pitao sam maloga kad sam se vratio nakon
presvlaenja.
- U luci, na samom kraju luke s one strane rijeke. Objeen na jedan
nosa. Lice mu je isto onako mirno, nigdje nikakva traga kao ni kod
njegovih. Moda je objeen juer, kad i oni, samo ga nisu pronali do
jutros. Naravno, eka te u tvravi, ako bi ga htio pogledati.
- Nema potrebe, znam da si ga dobro pregledao, nemam ta nai, ako ti
nisi naao.
- Tvoje povjerenje mi je drae od svih priznanja. Sve je isto ko kod
ene i djece, kao da u se dogovorili. Po tome mislim da su poinioci
isti, samo mi nije jasno . to su njega odvojili. Postigli bi isto, a
bilo bi im mnogo lake da su ih povjeali zajedno.
- Oni nisu pobijeni, oni su normalno umrli. Ili je u pitanju neko udo.
- Sigurno zna da je tako kad tako govori. - Znam.
- Moda su njega odvojili zato toje umro kasnije? - Ali ko i zato?
Kome moe smetati neki jadni ribar i njegova porodica? Zato ih mrtve
vjeati okolo? Ko od toga moe imati bilo kakve koristi? Znam, misli
da moe biti neka osveta. Ali kakva je to glupa osveta, kaja e se
budala svet~t~ tako napomo po sebe?!

83

- Ne znam, nita ne razuml~em. AIi ti moram priznati da mi je lake kad

vidim da si ak i ti zbunjen. - I kako to da svi odjednom umru? Svaka
ast
umoru i sjeanju due, ali mi to nikako ne ide u glavu. teta to nam i
on izmae, moda bismo bar neto saznali iz razgovora s nekim od
porodice. Treba poslati beride
185
da saznaju sve to se moe o porodici, to je jedino to nam za sada
ostaje.
- Tako sam i ja mislio, ljudi se ve raspituju kod susjeda. Do sutra
emo o njima znati sve to nam susjedi mogu rei, ali se bojim da e to
biti sasvim malo.
- Neto moramo uraditi. Ako se ovo ne rijei, u gradu e se pojaviti
strah i zbunjenost. Ipak se ne dogaa svaki dan da palme radaju
mrtvacima.
- ao mi je to te moram obavijestiti da su se ve pojavili, barem
zbunjenost. Bazar i trgovi su puni pria
",o f1 r;han, T-~nsainn i nie~ov01 nOrOdlC1 Drlaju Se na~buQalaSllJe
lZmlSl~UllllG, yum ~c umu~u nv .... =~..==
sliti veu glupost da bi ve za sat vremena tu svoju glupost sluao od
nekog drugog i u nju sada vjerovao kao u dokazanu istinu jer, eto, i
drugi tako govore. Sve e uglavnom vrti oko toga da je on izvukao iz
rijeke krag sa zarobljenim dinom i da su traili od dina da im
stvori bogatstvo. On je obeao, oni su ga oslobodili a onda ih on pobio
i povjeao. Bio je neki zli din, a sada krui gradom i vreba nove
rtve.
- Gluposti.
- Naravno da su gluposti. Dobro je to te gluposti za sada dolaze od
zbunjenosti, ali e biti loe kad budu dolazile od straha. Radoznalost
i zbunjenost su moda i dobre, ali ta sa strahom?
- Ni zbunjenost nije dobra, uvijek je loe kad narod ne zna pravu
istinu, provjerenu i sigurnu.
- A grad je pun onih koji zbunjuju narod. Danas su u luci, nakon dume,
govorili al-Hallad i Abu Said Dunabi. Okupili hamale i govorili im
preko sat vremena.
- ta to, molim te?
- Opet gluposti, ali gluposti koje narod voli uti. Govorili su daje
Bog poklonio svijet ljudskoj zajednici, to znai da je itav svijet
vakuf. Poto je svijet vakuf,
186
vakufskoje i sve toje na svijetu. Nita nije datojednom ovjeku, pa
jedan ovjek nema prava ni da ima bilo ta. Zato bi sve na svijetu svu zemlju i sve blago, sve deve i svo voe, sve to je ljudska
zajednica i to Ijudi uivaju po milosti Boijoj, trebalo dati
zajednici na upravljanje i podijeliti svima podjednako. To bi bilo u
skladu s Boijom milou jer Bog voli Ijudsku za- jednicu, sve ljude
podjednako i jedino onda kad su za- jedno, a ne jednog ovoliko a drugog
onoliko, jednog vie a drugog manje, niti voli jednog ovjeka samog za
sebe. Zato Bog i govori ljudima kao zajednici, preko ~maTnn ~
r~ui.mumamuwam. - To bi trebalo baciti u tvrdavu. Oni ne potuju nl
Knjigu ni obiaj, za njih nema ni granice ni reda. To njihovo bi
znailo da su Bogu jednaki vjernik i ne- v~ernik,'poten ovjek i
lopov, najbolji radnik i skitnica. - Nisam rekao da ih uhvate, zna ta
nam se do- godilo kad smo uhvatili Hallada to pravi nered na bazaru.
Ali sam upozorio beride da upamte sve hamale koji su sluali i da
kasnije porazgovaraju s njima. - Dobro si uinio. Sada si slobodan,
sutra emo vidjeti ta emo dalje. Jedva sam ekao da ode jer se sve u

84

meni uskuhalo kad je spomenuo Hallada, a ne bih volio dopustiti da on

to vidi. Zapravo nije uskuhalo nego se samo pojaalo ono komeanje koje
traje jo od razgovora s Abu Tana- bijom. Tako mi se objasnilo ono to
se pokrenulo u tom razgovoru jer je na spomen Halladovog imena isplivalo sjeanje na njega, sjeanje ispunjeno ponienjem, gactenjem i
strahom, sjeanje koje se stalno vraalo ma koliko se ja trudio da ga
potisnem. Ponienje, gadenje i strah su u meni potpuno i konano
povezani sa Ha- lladom, kad god ih osjetim, pred oi mi ispliva njegov
lik i kad god se sjetim njega, osjetim ponienje, gaenje 1 strah. Oni
sujedno. A onje, sam za sebe, sve nepoznato
187
i strano, sve uvredljivo i zabranjeno. I jo neto to ne bih znao, a
moda ni smio rei.
Za njega sam uo, a i vidao sam ga, prije nego smo se upoznali i bio mi
je strano odbojan ve na prvi pogled. A onda smo se upoznali na
sunnetu moga drugog sina. On se malo prije toga vratio iz Mekke gdje je
proveo godinu dana, a ja sam inio sve da prema sebi orasploim princa
Hasana ibn Alija al-Tavdija pokazujui mu i poruujui na razne naine
da ja nisam kriv to sam ovjek velikog vezira, da to nipoto ne znai
da sam protiv njega, Hasana, da se ja ne bih ni elio mjeriti s
prinevima i vezirima i da sam, ako se poteno gleda, podjednako ovjek
svih onih koji su iznad mene jer ih sve sluam i bdijem nad njihovim
snom i mirom. Darovima i .molbama uspio sam ga ubijediti da doe na
sveanost koju sam priredio kad sam sunnetio sina, pa je doao i doveo
Hallada prema kojemu se odnosio kao prema velikom prijatelju.
Nikad nisam volio mudrace koji se prave da znaju vie od drugih i o
svemu govore podiui oi prema nebu ili prst uvis, ali mi je ovaj
Hallad bio posebno odvratan sa svojim bijelim ogrtaem, trokutastim
licem preirokog ela i picaste brade, sa svojom zabaenom glavom iz
koje svakoga gleda odozgo, gotovo kao nekoga nieg i nedostojnog. Nije
se poklonio ni pred velikim vezirom (hvala mu na asti koju mi je
uinio doavi bez poziva na moju sveanost, iako je tim dolaskom
princa Hasana konano ubijedio da sam njegov ovjek), sa svimaje
govorio u kratkim reenicama a svoje vodnjikave, gotovo prazne oi ni
na kome nije zaustavio due od treptaja. Vezir ga je pohvalio to je
tri puta iao na had, a on se nasmijao, odmahnuo rukom i rekao: "Valja
ispisati trokut", kao da se time dostojno zahvalio za vezirsku pohvalu.
188
Jako me je odbijao ali sam trpio, trudei se da budem dobar domain
zbog princa, ali i zbog svoje sveanosti koju ne bih ,pokvario ni zbog
deset onakvih umiljenih mudraca. Cak sam, to je on bio gori, vie
truda ulagao da budem dobar i paljiv prema njemu. Tada sam tu osobinu
kod sebe zapazio prvi put i iskreno se zaudio: to mi je ovjek
odvratniji, vie se trudim oko njega, to neko jasnije pokazuje da me
nee, ja mu se vie nameem i osjeam jau elju da me prihvati.
Najvie sam nutkao njega, u njegovo erbe sam cijedio najvie slatkog
soka (poto sam za njega lino ja pravio erbe), za njega sam odvajao i
pred njega stavljao najbolje komade hrane, a on niim nije pokazao da
primjeuje tu ljubav i ak me ni jednom nije pogledao. Kao da on zaista
zasluuje tu milost i kao da nita na svijetu nije normalnije od toga
da se prema njemu pokazuje toliko dobrote.
U neko doba je, ni od koga pitan, poeo tumaiti da je ovjek kao orah
jer ima vanjsku ljusku koja je mehka i upotrebljiva ali otrovna,
unutranju Ijusku koja je dobra jedino za spaliti i jezgru koja je
blagoslov i t~ista hrana. "Tako i mi", govorio je, "imamo tijelo koje
je mekahno i moda za neto korisno, ali je otrovno jer nas zavodi i
skree nam panju sa svega vanoga, odnosno sa jednoga koje je jedino

85

vano. Unutar tijela imamo ivot koji treba spaliti, koji treba
sagorjeti to bre i u to sjajnijem plemenu ne bi li se makar malo
osvijetlio mrak naeg vidljivog ivota. A unutar te dvije Ijuske svi
imamo jezgru, imamo duu, zrno Stvarnosti. U sve nas je Bog pohranio
dio sebe, dio istine koji je jednak sa svom istinom ako se u nju
uronimo dovoljno duboko i ako joj se posvetimo dovoljno iskreno. Toj
jezgri, tom zrnu istine u sebi, mi se trebamo posvetiti. Potonite u
sebe dovoljno duboko, prodrite kroz one dvije Ijuske, i doi ete do
Istine. Ne treba putovati svijetom,
189
ne treba ii daleko da bi se nala istina. Treba samo ui to dublje u
sebe, do istine vodi putovanje unutra: i u dubinu."
- Otkud onda zlo na svijetu, otkud loi ljudi? pitao sam. - Ako je u
svima nama dio dobrote i istine, ta stvara zlo i loe ljude?
- Stvaraju ih glupa pitanja - odgovorio je ne gledajui me i svi su se
nasmijali, ak i veliki vezir koji nikada nije volio brze dosjetke. Ozbiljno govorim. Zlo je glupost i dolazi od gluposti. Tamo gdje ima
znanja nema zla, tamo gdje je ljubav nije mogue zlo. Zli sue oni ljudi
koji ostaju na svojim ljuskama, zli su jadnici koji ne smiju u sebe
zaroniti dovoljno duboko, to znai' da dolazi i od kukaviluka.
Gluposti i nedostatak smjeIosti radaju zlo. Iako ima i onih koji ne
mogu zaroniti! u sebe jer nemaju u ta, to moram prizati.
Bog mi je svjedok da sam mu se onim pitanjem samo htio umiliti,
pokazati da sam ga sluao i da elim razgovarati da bih ga jo sluao.
Ali on nije htio razgovarati nego govoriti, onje htio pokazati da zna i
naprosto prenijeti znanje. Valjda me je zato ismijao. Sigurno je zato,
poto me je ismijao nekako usput. Ne pogledavi me, ne odgovorivi meni
nego svima, pokazujui izra.-; zom lica, tonom, itavim svojim nadmenim
biem, da uope ne eli ismijati mene i da to ne moe eljeti jer ne
zna da ja postojim. Strano me je pekao smijeh ljudi na mojoj
sveanosti, ali me je jo gore peklo to to onne zna da ja postojim (ne
odbija znati nego naprosto ne zna i kao da ne moe saznati). On me ne
vidi i ne uje, a sve mi govori da me ne moe ni vidjeti ni uti. On
kao da misli da najbolji komadi s moje trpeze i najbolje voke iz mog
vrta prirodno pripadaju njemu ia sami dolaze pred njega.
Nisam ja elio u taj njegov svijet oraha u kojem'. : svaki ima istu
jezgru, Bog mi je svjedok da mi se taj
gvijet ne dopada i da ga se ak bojim jer ne bih mogao podnijeti tu
neureenost u kojoj je svakome svugdje mje&to. Nije me ak ni zanimalo
to to on govori jer nikada ilisam osobito volio mudrovati o tim
krupnim i nevanim SXvarima o kojima svi imaju pravo misliti to ih je
volja - jer nikome nita od njih ne zavisi. Obratio sam mu Se samo zato
to sam elio (laem, nisam elio nego mi je trebalo, ali zbog ega,
Boe moj) da mi neim hae "Vidim te", "Postoji", "Znam za tebe", bilo
kako d~ mi kae i pokae to ili neto slino. Zato sam se 'pravio da me
zanima ono to govori, zato sam htio razgo~arati s njim, zato sam mu se
obratio i zato sam bio ismijan u svojoj kui.
Najgore je to sam zaista sluao ono to govori, `buljei u njegove
prazne oi. Valjda se tako, kroz oi i kroz ui, u mene uvukla
slutnja'nekog drugog svijeta, tieto to mi je govorilo da sve moe
biti sasvim dru`gaije, da sve moe biti neureeno, gotovo prazno i
iznad ~vega strano. Kad sada o tome svemu mislim, raunam da me nije
mnogo kotala sveanost koju je Hallad upropastio, da me nije mnogo
kotao ak ni smijeh na i~noj raun, ali me je nepodnoljivo mnogo
kotala ta slutnja i nesposobnost onoga napuhanog smutljivca da me
vidi. Kotali su me mira i sna, kotali su me ovog S~danjeg uasa u

86

kojem se prevrem po sobi dok zapisujem ove dogadaje, moda e me

kotati razuma i ivota.
Subota, 14.
Ibn Tevab me je probudio prije nego se estito raz~nilo. Bio je blijed
i nateenih kapaka, prljav i strano umoran. Vidjelo se da nije
spavaojerje stalno mirkao i rukom sakrivao usta, a ipak se, jadnik,
silno izvinjavao ~to me je probudio i na sve naine se trudio da
izgleda
190 . 191
bodro i polemo, kao da e meni biti ta lake ako je on bodar.
Ispriao mije daje no proveo u lijevoj strani grada, u naseljima
ribara, hamala i ostale sirotinje, njukajui, razgledajui i
ispitujui. Nadao se da e naletjeti na neki trag, a usput je
provjeravao beride zaduene da razgovaraju sa hamalima koji su sluali
Hallada i Abu Saida. Nije da se on neega boji, daleko od toga da je
pomislio na pobunu ili nerede, ali je volio obii i svojim se oima
uvjeriti da je sve u redu. Od mene je nauio da treba vjerovati
svakome, ali najvie sebi i da zato mudar ovjek najvie voli sve
uraditi sam ili bar provjeriti kako je drugi neto uradio za njega.
Kui se vratio dosta kasno, ne naavi nita vrijedno ali prilino
umiren to se tie hamala, i zatekao momka koji mu je doao javiti za
neku zbrku u trgovakom dijelu grada, po svemu sudei u kui velikog i
bogatog trgovca Su ~ana. Tako je odmah otiao tamo i zadrao se evo do
sada. Upravo dolazi od Su ~anove kue jer misli da i ja moram pogledati
ono to se tamo dogodilo.
To mi je ispriao dok sam se spremao za izlazak, a usput me je
obavijestio 0 onome to se dogodilo i to je toliko vano da me je
morao probuditi. Kad je doao kod Su ~ana, zatekao je neopisivu zbrku i
bezbroj ljudi, to poznatih to nepoznatih. Zatekao je Abu Tanabiju,
potpuno izgubljenu porodicu okupljenu u jednoj sobi, kuu potopljenu
svjetlom u svakom kutku, uplakane i nepokrivene ene, djecu koja vrite
i zapliu se ljudima oko nogu, poslugu koja ne zna kud udara, ali
uporno protrava i jurca okolo nosajui nekakve besmislene i nikom
potrebne stvari. Jedini ovjek s kojim se moglo govoriti bio je Abu
Tanabija i on mu je ispriao da se za veerom Su ~an rasprsnuo.
Izbezumljeni, porodica i posluga su se rastrali po kui, pa onda
istrali na ulicu, upadali kod sujseda i traili pomo, jurili i
vikali po ulici, a njihov prvi susjed, trgovac Ibn Mahmud, mudar i
sabran ovjek bez osobitog bogatstva ali velikog iskustva, poslao je po
njega, Abu Tanabiju, nadajui se valjda da se tu jo uvijek moe neto
uiniti. Kad je on doao ovamo, vidio je da se Su ~anu vie ne moe
pomoi, ali je ostao bojei se da e uskoro ovdje imati itekako mnogo
posla. Kad se zbrka smiri, raunao je Tanabija, mora biti mnogo ukuana
kojima e trebati njegova pomo, ako i njima svima bude u stanju
pomoi.
I Tevab se uvjerio da se Su ~anu zaista ne moe pomoi, a i ja kad sam
vidio ono to je od njega ostalo. U ivotu sam vidio svega i svaega,
ali nita ni blizu tako jezivo i odvratno. Na sredini sobe bezoblina
gomila mesa, ila i crijeva, oblivena krvlju i izmetom i proarana
lokvicama nekakve ukaste vodurine. Iz gomile 'su virile kosti, a
okolo, po zidovima, bili su z~lijepljeni komadi koe i mesa. Svuda po
sobi komadii sala i mesa, komadi loe savakane hrane i ljudskih
iznutrica u raznim bojama.
- Jesi li izdrao? - upitah Ibn Tevaba videi njegovo ukasto lice
kako se gri i osjeajui kako se moja vlastita utroba gri jo gore.
- Jesam ovdje, ali sam na putu do tebe povraao dva puta. Inae bih,
ini mi se, i ja ovako.

87

To mi je bilo drago uti jer sam se nadao da u ja izdrati, pa poeh

pametovati kako se iz svega moe izvui pouka, pa i iz ovakvih stvari.
Evo, naprimjer, ovi komadi hrane koje ni najbolji stomak ne bi mogao
~reraditi kako valja jer su preveliki i loe savakani.
ovjek koji ovo vidi, a ima malo zdrave pameti, mora shvatiti koliko je
vano imati dobre i zdrave zube, jesti polahko i vakati dugo.
Moje pouno brbljanje bi me slabo ohrabrilo da nisam vidio Abu Tanabiju
i njegovu nadmonu debljinu kojaje uvijek bila iznad ili izvan svih
zemaljskih prizora.
192 193
Po svemu se vidjelo da bi on i pred gorim prizorom sjedio isto ovako
miran i debeo, zatien svojom debljinom od svih iskuenja, rugoba i
opasnosti ovoga svijeta. Divio sam mu se, volio ga, bio mu zahvalan i
iznad svega mu zavidio.
- Drago mi je da te vidim - rekoh mu umjesto pozdrava, vjerujui da moj
ton govori vie od svih pozdravnih rijei.
- esto se vidamo u posljednje vrijeme - odgovori Tanabija isto toliko
ljubazno. - Daj Boe da izide na dobro po obojicu.
- Da je sree, stalno bismo se viali. Ja mislim da u mom poslu ti
moe biti od vee koristi nego pedeset dobrih i pouzdanih straara.
- Mogli bismo se ee viati - sloi se Tanabija - polovi nam se
negdje zaista dodiruju, barem u tome to obojica moramo o ljudima znati
ba sve. Dodue, ja tebi mogu pomoi, a ti meni slabo, ali to nije ni
vano, meni ne mogu pomoi ni oni koje lijeim, pa se ipak vidam s
njima.
- Mogu ti barem praviti posao - pokuah se naaliti, ali niko nije
primio moju alu. Onda zaokruih rukom po sobi i upitah ga: - Kako bi
ti ovo objasnio?
- Nikako. Bojim se da ovome nema objanjenja. - A ipak se dogodilo bio sam uporan.
- Dogodilo se mnogo toga emu nerna objanjenja. Ne moe Ijudska pamet
ba sve objasniti.
- Bog nam je dao razum da objanjavamo. Znalci su tu zato da
objanjavaju ono to se normalnim Ijudima` ini neobjanjivim.
- Bog nam je dao razum da objanjavamo i da njime otkrijemo njegove
granice.
- Ipak se moe objasniti, ako se zna.
- Pa evo objasni. Ja ne znam i bojim se da niko ljudske pameti ne zna.
- Su ~an je za svojim trgovakim poslovima mnogo putovao, iao je ak
do Kabula. Je li mogue da se tamo nekome zamjerio?
- Nije mogue nego sigurno. Bio sam u tim krajevima i vidio da su ljudi
ponosni preko svake mjere, toliko ponosni da je za njih uvreda ne jede
li za njihovom trpezom koliko i oni, makar ti se ne svidalo ono to ti
nude. A ne moe ti se svidati jer jedu jako malo voa i strano mnogo
nekoga oporog mesa. U ljekarstvu im je jaka strana lijeenje rana na
vanjskom tijelu, a mogli bi biti i mnogo bolji jer imaju bogate i
krepke trave.
- Je li mogao onaj kome se Su ~an zamjerio spremiti u vidu poklona neku
travu za rasprskavanje tijela? - pitao sam uporno traei nain da ovo
objasnim.
- Nije,~jer takve trave nema. Najjae trave te vrste su one koje se
daju za ienje stomaka, ali je njihovo rasprskavanje tako slabo da se
mora uzeti pola ake trave za pokretanje malo veeg stomaka.
- Pa od ega se onda rasprsnuo?
- Ne znam, dragi ovjee, ne znam. Moda su mu se zbog neega dua i
unutranje tijelo jako sukobili, ali ne znam ta bi moglo izazvati tako
estok sukob.

88

Primijetio sam da Ibn Tevab neto mjeri po sobi, a onda negdje odlazi s
jednim slugom. Stvarno je dobar taj momak, ma kako izmuen i umoran
bio, on svoj posao radi onako kako sam ga uio. Ne znam da li vie voli
mene ili posao kojem sam ga nauio, ali znam da se te dvije ljubavi
moraju sukobiti i da to nee biti dobro za jednoga od nas dvojice.
- Ti, znai, misli da on nije ubijen - ispitivao sam dalje Abu
Tanabiju jer mi se zbog neega inilo da on zna ili bar sluti vie nego
to meni govori.
- Rukom nije sigurno.
- Zar se moe jo nekako ubiti?
194 195
- Ne znam ba pouzdano, nikad se nisam susreo s takvim sluajem, ali mi
se ovako ini da moe. Moe na primjer ovjeka ubiti i tako to e mu
duu sukobiti s unutranjim tijelom. Nekako mu usadi neku snanu
duevnu enju ili strah, pa se dua okrene od tijela ili ak protiv
njega. Zbog toga se unutranje tijelo prestaje suiti tako da sokovi
jako nabujaju i dolazi do unutranjeg guenja ili do rasprskavanja.
Ponavljam da ne znam ni zajedan sluaj, ali mi se ini da bi tako
moglo. Pa o tome smo i juer razgovarali
- A bi li moglo sa dinima? Da, na primjer, u neko tijesto zatvori
dina pa da ovjeku da pojede to tijesto i tako unese dina u sebe?
- E to ne znam, to ne spada u moja znanja i nema veze s ljekarstvom. O
tome bih mogao neto misliti, ali to to mislim rie bih mogao nikome
rei.
- Moe meni, sigurno niko nee znati. - Ne mogu ni tebi.
- Ni kao starom prijatelju?
- to misli da smo mi ba takvi prijatelji?
- Zato to bih ti mogao napraviti bezbroj neugodnosti, a ja ti ih ne
pravim i ne bih ni za ta na svijetu. Mogao bih te sada odvesti u
tvrdavu, mogao bih te muiti i dobro izlomiti prije nego veliki vezir
sazna i naredi da te pustim. Mogao bih ti omesti put na koji se
sprema, mogao bih upozoriti da jo nisi iao na had, a ve si starac,
mogao bih... A ja neu nita od toga nego u te moliti da mi kae,
moliti te toliko da ti dosadim pa e mi rei ne bi li me se otresao.
Kao pravi stari i iskreni prijatelj.
- Dobro, tebi u rei ako je tako. Tebe ba toliko zanima ta mislim o
dinu u tijestu?
- Da.
- I nee se jako razoarati ako ti iskreno kaem ta o tome mislim?
196
- Neu, vano je da kae.
- Mislim da je to grozna glupost, moda najvea koju sam uo. Ali
ponavljam: nisam o tome mnogo uio i ne znam ba mnogo.
Okrenuo sam se i poao prema izlazu. Bilo mi je krivo to mi je tako
odgovorio j er sam ga zaista potovao i iskreno elio da budem njegov
prijatelj. Uvijek sam govorio da je Abu Tanabija najvei znalac
ljekarstva u poznatom svijetu, da je jedan od naih najumnijih Ijudi,
da je samo on dovoljan da Bagdad bude centar svijeta. Ja sam ga odveo i
do velikog vezira, moja je zasluga to lijei i samoga kalifa. Dodue,
i zasluio sam da mi ovako odgovori, bilo je glupo to sam mu poeo
prijetiti. Moda on zaista tako misli, moda ne krije nita nego
stVarno ne zna taje bilo sa Su ~anom, moda stvarno o dinima nita ne
zna, ali sam ja ipak postupio strano glupo i bio sam jako ljut na
sebe.
Na izlazu me je ekao Ibn Tevab, kao da je znao da u naii.

89

- Ja u te otpratiti dio puta, pa u se onda vratiti do bazara da se

raspitam o Su ~anu. Od tebe sam nauio da o ljudima treba saznati sve
to se moe, jer ljude ubijaju samo njihovi poznanici.
- Znam, ostatak glasi: ubistvo nepoznatog ovjeka nije zloin nego
glupost ili greka, to dode na isto. Dobar si ti uenik i dobar
nasljednik, mogu mirno putovati prekinuo sam ga zahvalan to se poziva
na mene nakon onog ponienja koje sam sebi priredio s Abu Tanabijom.
- Ne dao mi Bog da tebe naslijedim ili da budem svjedok tvog putovanja.
Ove sluajno razmijenjene rijei lijepo su me ganule. Obojica smo
govorili iskreno. Bog mi je svjedok da sam ga pohvalio iskreno, iz
nekakve zahvalnosti, ne draei ga i ne ispitujui tom pohvalom da li
on pomilja na to da me naslijedi. A i on je odgovorio iskreno, od
197
jednom i bez daha. Vidjelo se to i po tome to rnu se
ukasto i umorno lice zacrvenilo kao od bijesa. Bilo
mi je lijepo, ozario me je taj trenutak ljubavi i iskenosti,
posto sam ranjiv i blago tuan.
Sunce je ve bilo pripeklo, a mi smo ili polahko
i u tiini, pazei valjda, onako ozareni, da ne nagazimo
suvie jako kaldrmu pod sobom i da svoju ozarenost
ne pokvarimo naglim pokretom ili glupom rijeju. Ve
sam bio zaustio da se ispovijedam, da tugujem zbog
neobjanjivih i runih smrti koje mi se odjednom sruie
na glavu. I to sada, kad je princ Hasan jai nego ikada,
a veliki vezir umorniji i pospaniji nego ikada. Zato
ba sada i zato meni? to je ovakvo neto ekalo da
zadem u godine i da se umorim, to se nije dogodilo
dok sam bio u snazi i eljan dokazivanja? Ja sam, kad
se sve sabere, ipak dobar i napaen ovjek. Zato ovako
runo, neoekivano i neobjanjivo?
Sreom suzdrao sam se, ne zbog opreza (za njega
sada nisam imao snage, ne moe se istovremeno biti
njean i oprezan) nego zato to sam se na vrijeme sjetio
da bih nakon ispovijedi mrzio maloga. A ne bih mogao
podnijeti da ga mrzim, previe mi ljubav treba kad sam
kao sada, tuan i slab. Niim ne smijem pokvariti ovaj
trenutak ljubavi i iskrenosti, suvie mi je vana moja
blaga tuga i osjeanje slabosti, zato moram utjeti i zato
se ne smijem ispovijedati makar u tom ispovijedanju i
tugovao.
- Nita zanimljivo, kao to sam i mislio - progovori najzad Ibn Tevab - ribar kao svi ribari, porodica
kao sve sirotinjske porodice. Susjedi ga nisu voljeli jer
je bio zgren i neugodan, jedan od onih ljudi koji misle
da od sudbine zasluuju mnogo vie nego to su dobili.
Volio je da se pravi mudar i da raspravlja o uenim i
nerazumljivim stvarima. Jo vie je volio da ga vidaju
s uiteljima i pjesnicima. Silno se ponosio to je jednom
198
razgovarao s al-Dunajdom, pa je sve to je govorio 0
stvarima koje ne zna pripisivao njemu. Unazad nekih
godinu dana al-Hallad je ponekad ruavao i veeravao
kod njih, a on je tvrdio da ga Hallad neobino hvali,
da dolazi njemu kad god mu zatreba sugovornik s dubokorn duom i da jede s njima kad god poeli da se
skloni u neki dom, uz ognjite i u porodicu. Navraali
su i drugi ljudi odjeveni u grubu odjeu, udni i divljani,

90

navraali su mnogi nepoznati, ali bi se za sve reklo da

su neki pjesnici i isposnici.
Ni do kraja njegovog izvjetaja nije potpuno iezla
moja njena ranjivost i tome sam se radovao. A radovao
sam se i tome to sam mogao, tako iskren i ranjiv, razgo
varati o poslu. Bilo je dobro, sve je bilo lijepo i dobro.
- Treba dobro istraiti ko je sve- navraao. Sumnjivi su mi ti sa vreama i tapovima to u ime Boga
nee da rade, nego rone po sebi i trae istinu. Kao da
istinu ne mogu nai i oni koji rade i ive pristojno.
Moglo bi se desiti da iza svega toga stoji neka zavjera.
- Na to sam i ja jutros pomislio. Dok sam te ekao,
na ulazu Sufjanove kue, palo mi je u oi da bi se njegova kua mogla ravnom linijom spojiti s kuom ribara
Husajna. Stoje na dva suprotna kraja grada, u ravnoj
liniji, a na istoj toj liniji, samo unutar njezinih krajeva,
stoje trgovaka damija i luka, mjesta na kojima su objeeni ribar i njegova porodica.
Trgnuo sam se od Ibn Tevabovog razmiljanja, ugodno iznenaden time to se mali osposobio za takva povezivanja, zanimljiva i dobra ma koliko ponekad besko
risna. Znao sam da je odlian straar, ali sam sve do
sada mislio da je sposoban jedino za normalno ispitivanje i praenje ljudi. Sada, evo, vidim da zna i povezivati, neobino i zanimljivo, onako kako sam i ja radio
u mladim godinama i zbog ega sam izaao na glas.
199
- Znam da ovo lii na mudrovanje pospana i umul-na ovjeka, ne zamjeri
to sam ga izloio pred tobom i to u te malo ubjeivati da ga.
pretrese. Akoje zav,jera, kao to sam pomislio, zato ne bi sa
zloinima krenul; s dva suprotna kraja grada da strah i zbunjenost
posiju odjednom po itavom gradu? Time bi se moglo objasnii; i
razdvajanje ribareve porodice i njegovo vjeanje u luci. Ako mislimo na
zavjeru, jasno nam je zato su nje~~a od~ ojili i objesili posebno, a
ako iskljuimo zavjeru, to ne moemo` niim objasniti. Znam da ovo
zvui kao glupost, ali te ipak molim da bar malo, onako usput..
razmisli o ovome to mi je palo na um dok sam te ekao.
- Nisu gluposti. Zna da sam uvijek govorio da je vano nai neko
objanjenje za zloin kojim se bavi. Makar bilo pogreno, objanjenje
koje si naao daje ti neki okvir u kojem trai i razmilja. ak i
onda kad nema ni jednu jedinu injenicu kojom potvruje svoje
tumaenje, dri ga se jer e ti ono dati okvir u kojem e traiti i
rei e ti ta da trai, pa ak i ta trai.
- Znai doputa mogunost zavjere i tumaenje da oni idu s dva.
suprotna kraja grada da bre posiju s rah i zbunjenost u gradu.
-- Kako ne. Svi ti pjesnici su nevjernike dualistike budale kojim.a
bi lahko moglo pasti na um da zloinima neto crtaju. Njima bi jo
moglo neto i znaiti da krenu s dva suprotna kraja. grada i idu prema
njegovoj sredini. Uvijek zloin ima neki~ geometriju i zloinac uvijek
crta neku figum, makar to i ne znao. A ovi to znaju, oni to rade
namjerno, zbog nekih svojih izmiljotina i uvjerenja.
Oekuje da se neto desi na sredini izmeu ovc dvije ta.ke, na
primjer u rijeci?

91

- Ne oekujem nita, samo ranniljam u okviru koji imamo. lmamo liniju

na ijim su krajevima ribarova i Su ~anova kua, a izmeu njih damija
i luka. Ako
200
smo u pravu, moglo bi se neto dogoditi na pola puta izmeu damije i
luke, recimo, na rijeci. Imamo, dalje zavjeru u koju je bio ukljuen
ribar i moda neko iz njegove porodice, moda ak i Su ~an, jer ti
bogatai ne znaju sjediti s mirom i uivati u svom bogatstvu, oni
stalno gledaju ili da ga uveaju ili da ga izgube zbog elje za vlau.
Za Su ~ana jo ne znamo, suvie je ugledan da bi ga se olahko napalo,
ali za ribara moemo biti sigurni. To nas dovodi do pitanja zato mu se
njegovi tako runo i tako krvavo svete. Moda zato to se htio izvui
iz zavjere, moda je ak nekome neto i rekao. Ako je tako, ubili su ga
da nita ne kae ili da ne kae nita vie od onoga to je ve izdao, a
onda im se pokazalo da bi mogli uda uraditi ubiju li i Su ~ana. Tako
e proirit strah gradom, provesti svoju nevjerniku igru suprotnostima
i sauvati .zavjeru od izdaje, a nas zavesti tako temeljito da im nikad
ne uemo u trag.
- Nema ti ravnoga na svijetu - uzviknuo je mali dok sam jo traio novu
mogunost. Oi su mu sijale iako bi morale biti mutne od pospanosti, a
lice mu se opet arilo kao ono maloas. Bio sam mu zahvalan za to
divljenje, prijalo mi je i trebalo mi ovako ranjivom i preplavljenom
iskrenou. Zato sam mogao biti blag, dobroudan i skroman, lahko mi je
bilo da posumnjam u svoje rjeenje jer mi se on iskreno divio.
- Sve to stoji, ako su ove smrti povezane - razmiljao sam dalje,
dovodei u pitanje ono od maloas -akoje sve ovojedan a ne dva ili tri
sluaja. Mi moramo dalje raditi kao da srno u pravu, a to znai da
mora saznati sve o Su ~anu, a onda ispitati sve straare i beride,
moda je ribar nekome od njih togod lanuo, pa ga njegovi zato kaznili.
Otpustio sam ga i produio kui gotovo sretan. Ostala je u meni ona
lijepa iskrenost koju sam osjetio na izlazu iz Sutjanove kue ali se
pojavila i nekakva bodrost, nekakva nada da neto ipak mogu uiniti i
da mi
201
godine nisu popile snagu i pamet. Istina je da jo uvijek ne znam
nita, ali vidim da jo mogu misliti, mogu zamiljati tok zloina i na
kraju dokazati da je on ba tako tekao. Ne znam kako su ovi ljudi
pobijeni, ali mj se ini da znam zato su mogli biti ubijeni, a to je
ve neki okvir koji mi pomae da razmiljam i traim. Sve je lijepo i
sve e biti dobro, ponavljao sam u sebi, mogu sada u to yjerovati,
zaista mogu vjerovati. Odluio sam da kod kue o svemu jo jednom
razmislim, da sve to znarn zabiljeim i da pokuam tano odrediti
okvir u kojem emo dalje tragati, moda i da nacrtam ovo to ' do sada
slutim.
Nije mi bilo sueno. Nadomak kue sreo sam princa Hasana ibn Alija alTavdija na prelijepoj bijeloj kobili sa crnim evijetom na c"elu i sa
crnom grivom oko prednje lijeve noge. Vraao sc valjda s jahanja.
Otkuda ti?! Zar si ti jo uvijek u Bagdadu!? udio se zauzdavi konja
na pola koraka od mene i trudei se da zabaci glavu na IIallaov
nain.
- emu se udi tvoja milost kad zna da sam ja uvijek u Bagdadu?
- Ni pomisliti nisam mogao - dalje se udio princ i smijcno zabacio
glaw ni nalik na Hallada. - Bio sam siguran da te je tvoj vezir poslao
negdje daleko, daleko, po nekome vanom poslu.
Zato je tvoja milost mislila da me je na vezir negdje poslao?

92

- Zato to on govori da si ti sposoban emir strae, da si toliko

sposoban da moe ujedno biti emir strae i reis-ul berid. I oboje
dobro raditi.
Zahvalan sam njegovoj milosti to tako govori i sretan sam ako jeste
tako duboko sam sc poklonio, a on je naglo krenuo, znuzdao ulijevo i
udario me desnim bokom svoje lijepe kobile. Pao sam i naglo skoio od
straha, od elje da umapim ponienje ili od neega treeg, a on se
korak od mene opet zaustavio i okrenuo.
Zato sam mislio da nisi ovdje - govorio je kao d~, sc nista nije
dogodilo. - ne moe sc u gradu koji im;~ hilo kakvog emira strac
dogadati ovo to se dogaa ovyj~.. Me moe se u graciu u k~jem ivi
bilo kakav reis-ul herid raditi ono to ovdje radi onaj Hallad ili
kako se vey zvae onaj s ogrtaem.
()djahao je ne dopustivi mi da rije progovorim. Ne bih ni progovorio,
nema nikakva smisla podjseati ga da je upravo on urlao na mene i
nazivao me glupom batinmn kad sam uhvatio Hallada to pravi nered na
bazaru. ":1ko neto grijei, s njim e raspraviti ulema, a tte glupe
hatine kao to si ti", vikao je na mene i prijetio da sc neu nanosati
glave ako jojednom stavim apn na nekoga od njegovih prijatclja.
Kod kue nisam nita radio i zabranio sam da do tnenc putaju bilo
koga. itav dan sam drhtao i znojio se. ste.zao zube i premetao se po
sobi kao mahnit, udarao akanrt po podu i valjao se borei se sa
suzama. Bilo mi je strano, samo ne znam ta mi je bilo najgore od
mno~o e~~a to me je nmilo. ao mi je bilo njene radosti kojo mi je
princ razorio, teko mi je bilo zbog nezasluenog ponienja, ali
pomiljam da mi je najgore bilo (oprosti mi Boe) to se on pravio da
ne zna Hallada. Nakazno je i pomisliti, ali sam to doivio kao ruuu i
duboku uwedu. To me je jako, jako boljclo, tnnogo jae od ive rane.
Nedelja, 15
Opet tne je probudio Ibn Tevab koji je morao zaprijetiti noem da bi ga
pustili do moje sobe. Dojurio je da mi kae da sam neusporidiv i
jedini. da niko sa mnom ne. mnc izii na kraj i da se, nantvno,
dogodilo onako knko sam predvidio. Bio smn u pravu, udarili su na
rijeku!
203
Malo se smirio pa mi objasnio da oko rijekc vlad;i neopisiva zbrka da
sc ribari ne usudyju otisnuti na codu, a i oni to su bi,li isplovili
vratili su se jcr su ilt otjeral:r tjclesa koja plove rijekom. Ne zna
se da li iva ili ntrtvr,, ne zna sc ija, otkuda i zato. Na.proslo
su, malo nak~,n svitanja, krenula jedno za drugim, svako sal do dv~,,
p" jedno ili dva-Iri u gmpi. nekakva lijcla. Oni koji su v~,( izili na
rijeku, vralili su se prestravljeni i rekli dmgima za tijela, tako da
sada svi ribari to ih je u gradu stoje u gomilama na obali, broje
tijela to licem prema nebu plove niz rijeku i premiru od stralta. Ibn
Tcvab i straari su ih nastojali umiriti, pods_jeali su ih da treba
neto i pojesti, a to se ne moe dobi(i brojanjem plovei:ih tjelesa,
predlagali im da isplove i neto ulove izmedu dvile grupe tjclesa, onda
kad je rijeka ista, ali uzalud jer ribari i dalje poskakuju obalom,
buljc u rijeka i sirahuj u.
Razbjesnilo me je to govori razdragano i ponosno kao da su ta Ijelcsa
njegoca lina zasluga i kao da jc njihova plovidba neviden podvig. Zato
sam ga o~jerao i zaprijetio mu da u ga svojom ruko,n bievati do smrti
ako ne natjera ribare na rijeku i ne. uhvati barem je.dno~a od lih to
plove. "Dosta je meni vie udesa", vikuo sam na njega kad je bio ve
daleko od moje ku~, "niko mcne nee praviti budalom i rasprskavati sc
iz ista mira. a onda spokojno ptoviti niz rijcku kao da se odnuwa."
Kad sam sc malo izvikao, smirio sam se ijako, `citavom duom, zaclio

93

da uhvate barcm jednoga od ovih ;to plove. Ne bih ga muio, nita mu nc

bih, samo bih sa blago i ponizno molio da mi objasni svc ovo. Zato
plovi iz ista mira Zato mi prepada ribare kojinm j~' i bez njega
dosta muka u icotu~ Zato sve to rade meni koji ne znam ni ta u sa
sobom?
Dugo sam, jako dugo pre.koravao toga uhvaecno<~. iitavu duu sam izlio
pred njega i tako se malo smirio.
204
Onda sam odgurnuo zastore s prozora i imenadio sc gad sam vidio koliko
je dan odmakao. t3io sam tcak i smoren, nita mi se nijc htjclo
probuditi, kao da mi tijelo bjei od dana. Zurei upaljcnim oima kroz
prozor, osjeao sam da mi sve jo spava pritisnuto nekakvim umorom i
ljepljivom, tekom, plaljivom tugotn. Znao sam da mi ovaj put tuga ne
dolazi od toga to sam vikao na Ibn Tevaba, iako sam sebi prebacivao tu
viku. Nisam trebao vikati, sigumo nisam. Ni_jc mu lahko, sav je
pobijelio od umora i oi su mu ve potpuno krvave. I laem da me je
naljutila qjcgova razdraganost. Bila mi je malo udna, to je istina,
ali je meni smetalo neto rogo, neto mnogo dublje u meni. Moda mi je
zapravo Smetalo to to je on razdragan lu preda mnom, a to sam ja
negdje drugd_je, negdje jako daleko.
Bio sam, i jo sada sam, u snu iz kojega me je Ibn Tevab trgnuo, u
smijcnom snu u koji sam upao valjda im sam zaspao. U tomc sam snu bio
u dugom bijelom ogrtau i neto sam dugo govorio Rabiji (moram o6i do
nje s ovim biljekama, ako me ona ne izvue ne znam hou li se uope
izvui). Objanjavao sam Rabiji neto nerazumljivo i strano neuredno,
a ona nikako nije uspijevala shvatiti to to joj objanjavam. Ja sam je
gledao odozgo, iz unazad zabaene gla.ve, jako se radujui to nisam
bijesan i to je glcdam potpuno prazttim oima. Da joj pokaiem to to
nije razumjela, uzeo sam komad nesavakane hrane iz Su ~ana i vakao ga
dugo i temeljito, a usne su mi se odvratno mrekale i crvenile toliko
da je ve bilo neprislojno gledati. Rabija je sve to vrijeme slagala
velike trokutne komade plave svile i stalno neto razdragano brbljala
ojezgrama. Onda je prema meni podigla oi -- praznc, hladne i tamne.
Znao sam da su i moje takve, pa sam jo jae zabacio glavu, zaokruio
rukom okolo, obuhvat.~jui pokretom itav svijet, i zaustavio_jc
pokazujui na prelijepu kobilu bez glave.
205
Smijean i besmislen san koji je, ini mi sv, irajan svu no, od asa u
kojem sam zatvorio oi. Sve sc t, njemu odvijalo uasno sporo, svaki je
pokret u njcmu trajao satima, svaka rije je ostajala satitna nakon to
je izgovorena tako da ni jednu jedinu rije nisam razu mio. 1 sve se
ponavljalo po nekoliko puta. Napravimu Rabija ili ja neki pokret, pa ga
ponavljamo do besvijeni. onda. napravimo drogi i ponavljamo ga, a onda
se vrati onaj proli. Ili nije bilo tako? ini mi se ipak da su se
ponavljale itave radnje, odjeljci sna koji ine neku cjclinu. Ne mogu
se sjetiti kako je bilo, samo se sjeam da se sve ponavljalo i da je
sve bilo u jarko plavoj boj? od koje su oi pekle. Sjeam se da je sve
bilo slrano i neuredno, a da je mcni (sauvaj me, Boe, grijeha i
ludila) zbog neega bilo lijepo u tom zbrkanom svijetu, toliko lijepo
da mi se iz njega nije ilo.
Moda se zato to mi je u njemu bilo lijepo taj san zadrao u meni sve
vrijeme Tevabovog izvjetaja, pa i mnogo kasnije. Ili je bio jai od
mene pa me nijc putao, ma koliko mu se ja otimao i nastojao da se
probudim i udem u dan u kojem mi je ipak boraviti:' Ne znam, to je
svejedno, ali znam da sam se onako razbjesnio na Tevaba zbog tog sna,
zbog mune drlnnvice koju je u meni stvarao (a ipak mi je bilo lijepo u

94

njemu, zaista lijepo) i zato to nisam uspijevao biti hudan, onako

oteao i bunovan, sav jo u snu.
Bog satni zna koliko dugo sam se vukao po ku: usnuo i dalek, do gue
uronjen u san. Sjeam se da jc vani prilo kao vraije oko kad je sluga
uao i rckao da me zove ar-Razi molei da dodem to prije, ako moc
odmah. Sreom, bio je blizu, moglo se preivjeti i ho toj pripeci.
~im sam ga vidio, bilo mi je jasno da je ar-Razi novo udo u nizu mojih
udnih nevolja. Bioje zelenkast. kao da je naumio da se sav prometne u
travu, i tako
malaksao da nije ustao ni da tne pozdt'avi. I'ako se nismo ni
pozdravili, samo je mahnuo rokom govorei mi timc
da sjednem ili
legnem gdje hou. Dugo je dahtao, tmdei se valjda da uhvati dah i
progovori, a kad je konano
progovorio, bilo mi je jasno da .emo
ostati bez velikog
mudraca i tumaca vjere, a moja djeca bez
uitelja za
kojim e sigurno zaaliti, jer se u poznatom svijetu
bolji
ne mogu nai.
Ar-Razi me je podsjetio da je imao sina
koji se
odao trgovini i koji se prije c`etiri godine nije vratio s
jednog od svojih trgovakih putovanja. Iza njega je ostalo
troje djece, od toga jedan sin koji je Raziju nadoknadio
sve za ta
je bio uskraen kod~ svog sina - mudro i spokojno dijete koje je
duhovnim stvarima okrenuto toliko da je sa est godina sa
zanimanjem sluao rasprave
prvih uitelja, a sa deset sudjclovao u
njima ne izazivajui smijeh. Prije dvije godine al-Hallad je
predloio
Raziju da ga poduavaju uporedno dajui mu razliita
znanja i tumaenja., tako da mali bez problema moe
birati
svoje tumaenje - znajui sve. To je uenje bilo
pravi uitak za
svu trojicu: mali je sluao i pitao, suprotstavljao se i dodavao,
a njih dvojica su se prijateljski
nadmetali da svoje tumaenje
potkrijepe to jaim dokazima i tako malog privuku na svoju
slranu.
Poetak poduke je pripao Raziju koji jc vodio rauna o
djeakovom znanju i godinama, dok je Hallad
malome govorio kao i
odraslima - zaneseno, ubjedljivo
i nerazumljivo. Valjda je upravo to
presudilo da se u
neko doba mali pone okretati od djeda i sve
jae vezivati za Hallada s kojim se otiskivao u sulude igre
izvodenja i premetanja. Rastuivao se ako Hallada ne I
bi
bilo jedan dan, a onda su, kao da ele nadoknaditi
taj dan, govorili
o stvarima slobodnije nego ikad prije
toga poigravali se utvrdenim
istinama lude neko ikad,
izvodili iz istina kojc nisu uspijevali
porei zakljuke
206 207
od kojih je Razi imao ciuge i teke nesanic.~. I a je vez;r nost otila
tako daleko da je mali, po ogledu na Hallada, poe.o pisati
ncrazumljice i vjeto sroene stihove, slo se Raziju nimalo nijc
dopadalo. Toliko mu se nijc dopadalo da bi prckinuo dalje poduavanl~
udvoje kad time ne bi priznao poraz u prikrivenom nadmctanju s
prijateljem i suparnikom.
Prije petnaestak-dvadeset dana ili neto manje otili su suvie daleko,
pa jc Razi, nakon obukc, odveo IIaIlada ustranu i zamolio ga da bude
malo upjereniji i mudriji u razgovorima s djeakom. Tada su na obuci
govorili o nastolanju velikih stvari sabirapem malih, a glavno pitanje
je bilo kako, kada i gdje zbir malih stvari prestaje biti mnogo malih
stvari i postaje jedna velika sivar. Kada grupa ljudi prcstaje biti
grupa ljudi i postajc demat'? Kako, kada i gdje gomila zemlje postaje
qjiva. mnogo (hiljadu i jedna) kapi vode postaje rijeka`? Da li je
rijaka hiljadu kapi i kap vode u pokretu ili neto posve drugo'? Ja
sam, naravno, govorio daje neto dnn~o. da rijeku podjednako ine veze
medu kapima i kapi. da je rijeka mnogo kapi povezanih na poseban nain.

95

ali se oni nisu sloili i pocli su sa svojim suludim igrama koje su ih

uloliko vie radovale ukoliko su bile vie lude i zabrapene. Nikakvih
veza tu nema, tvrdili su, sve veze o kojima mi priamo obino su
sabiranje i zato velikih stvari kojima se bavimo zapravo nema nego smo
ih mi izmislili zbog svoga straha. Nema demata, nema rijcke i ncma
kamenog brijega, a postojc prazni beskraj i jedan ovjek, jedna kap,
jedan kamen. Rijeke i demate mi izmiljamo zbog straha od beskrtoja
pred k~jim stojimo, pred praznim beskrajem.
Iz jedne kapi, govorili su, moe razumjeti itavu rijeku, ako se
kapljicom bavi dovoljno iskreno i dovoljno mudro, ako daklc sebe
dovol-jno oriori toj kapi kojom se bavi. Rijeka nema nivega to ncma
i kap.
samo to je uplaenim i lijenim duama nnu~go Iske ploviti po rijeci
nego se rastvoriti u jednqj kapi.
Uzalud je bilo upozoravati ih na ludilo koje lei u dubini takvog
razmiljanja, govoriti im da u tom sluaju nebi bilo niega. jer I3og.
kad bi bilo tako, ne bi stvarao ovoliki svijct nego bi ga stvorio u
veliini zma praine. Bog ne stvara nita nepotrebno i preveliko,
podsjeao sam ih moleivo, Bog ne bi stvarao mnogo kapi vode kad bi
jedna bila dovoljna za sve. Ni u ta ih nisam ubijedio, sve je bilo
uzalud kad oni krenu sa svojom lgrom izvodenja, kad se pred njima
rastvori njihov svijet bezvlaa, bezgraninosti i bezoblic`nosti.
- Hvatao mc je strah dok sam ih gledao u tom napadu ludila i najrunije
mogue preputenosti. Kako su se tada otisnuli za slobodnim
zakljucima, nisu se mogli zaustaviti. Vidio sam. kunem ti se da sam im
na licima vidio borbu da stanu i zadre se makar na granici zdrave
pameti i ovoga svijeta. Naravno, nisu stali, ludilo je jae od ovjeka,
tako da su na kraju zakljuili... Ne moram ti ni govoriti, zna i sam
ta su na kraju zakljuili - govorio je zelenkasti ar-Razi, leei
nesposoban da digne glavu s jastuka.
- Ne znam, kako u znati ta su zakljuile dvije budale u nastupu svoga
nadahnua. To nema ni mjere ni granice, ni pameti ni stida, ko e znati
ta je ono u stanju zakljuiti - govorio sam hrabrei Razija da
nastavi, drhtei barem koliko i on, ako ne vie.
Nikad neu razumjeti ta se tada dogadalo, ali u dok sam iv pamtiti
koliko je bilo strano i nepodnoljivo to u emu smo bili. Nisam znao
ta su ona dvojica zakljuila, nisam ni mogao, kako u znati kad nisam
bio s njima i kad ih nisam sluao, a ipak sam se sav zgrio i
preznojio. Sva tijela, koliko god ih iv ovjek moc imati, stisla su
mi se, a dua mi je krenula na nos od strave i odbijanja onoga to e
Razi izgovoriti, od slasti
209
208
i elje da to izgovori to prije i lo slinije Hallailu. Znao sam ta
e izgovoriti! Nisam mogao znati ta su njih dv~jica onda zakljuili,
nisam bio s njima kad ;u zakljuili i nikad ih nisam osobito poznavao,
nisam nw gao ni naslutiti kako misle Ier nikad nisam elio biti nmdrac
ili tutna vjere... Volim svoj posao i jcdino njega clim raditi otkako
znam za sebe, oduvijek sam clio ivjeti mirno i spokojno kao estit
ovjek, a. zn;jo satn ta su zakljuc`ili i ta e ar-Rari sad
izgovoriti. Osjeao svn kako lonem u san u kojem govorim zabaene
glave, odjeven u bijeli ogrta, a .itava mi dua odbija to to e Razi
izgovoriti, svc mi se opire snu u koji tonem i u kojem nisam ja nego
sve suprotno sebi, a utroba mi se die od gad~pja, straha i otpora,
clja i slasti, koji se istovremeno u meni jacljaju od svega to~a.
- Zakljuili su da je jedan ovjek - svi ljudi, da je Bog, dajui
ovjeku duu, pohranio u ovjeka dio sebe, to znai da svaki ovjek u

96

sebi, u najdubljoj dubini sebe, nosi dio Boga. A to znai... Jasno ti

je - prekidc. se Razi, a po licu mu se vidjclo koliko ga je muke stalo
da kac ovo.
Mislim da sada slutim aputao sam jo tisc od Razija. .lasno mi je,
bilo mi je jasno i prije, ini mi se da mi je od samog poetka jasno
ta su oni zakljuili, ali sam maloas uasno jako htio da to izgovori.
Sreom. sada to vie nisam htio, sada sam opet stajao na vrstom.
Njihov strani zakljuak visio je iznad nas, vazduh je bio natopljen
njime, bili sino obojica potpuno uronjeni u njcga. 7ato sam, valjda,
mogao ostati na sigurnom i odoljeti clji da ga ujem, izbjci strani
obred njegovog izgovaranja i ostati estit ovjek. Hvala ti, Boe, na
snari i razumu koje si mi dao u posljednji as.
- Eto, sve ti je jasno - proapta Razi nakon duge utnje u kojoj smo
obojica napeto iekivali da vidimo hoemo li pobjci od izgovaranja.
210
- Jasno mi ja, ali nikakve koristi od loga. Ina t sam da je to stvar
za ulenm a ne za mene. kad bi i bila za mene, Hallada ne bih smio
uhvatiti, on je prisan prijatelj princa IIasana. A mislim da bi trebalo
i o ulemi dobro razmisliti, poto ni tvoj unuk nijc ba bez krivice,
naprotiv. Malo mu olakava to to je jo tlijete - djeca se igraju a nc
izvode takvc zakljueke. I'a ni ti u tom sluaju nisi ba sasvim ist,
prcd tobom je tvoj unuk bulio.
Govorio sam mirno i svojim nonnalnim glasom. Opreznost i vjetina
povezivanja sluili su me kao i ranije, na uenog Razija gledao sam s
ljubavlju i s osjeanjem nadmonosti, kao i ranijc. Hvala Bogu, opct
sam izbjegao napad nercda. Drhtavica i osjeanje potpunc iscrpljenosti
nisu me uznemiravali, oni su mi ak prijali i blago me radovali, kao da
bi mi bez ujih bila umanjena tadost to sam izbjegao jo jednom
islmeqju.
Ar-Razi se dugo borio za ciah a. zelenkasto lice mu se grilo od
nekakve unutranje napetosti. Ipak mu je. nakon duge borbe, niz licc
kliznulo nekoliko suza, to mu je valjda i pomoglo da progovori.
- On je sada bez ikakve krivice, on je mrtav konano je istisnuo, a
onda je pria potekla lahko kao da je samo ekala da se izlije, ve
davno spremljena i potpuno uredena. Valjda je, ekajui me, pripremio
priu i sada mu lahko tee poto je prebrodio njezin teki i bolni dio.
Sada kad vie nema onoga to ga boli, a izgovorio je i ono ega se boji
i stidi, pria tee sama otl sebe.
Razi jc, kad se smirio od njihove malmitosti, a oni se povratili iz
zanosa, zamolio Hallada da bude oprezniji i razumniji s malim, to mu
jc Hallad~, onako iscrpljen i bezvoljan, otl srca obeao. Medutim, nije
sc vie pojavio, tako da je ar-Razi sam nastavio poduavati svog unuka.
Poduka je bila mima i sabrana, bria i us
2ll
pjena jer je mali sve razumijevao i o svemu ,~ovorio vjeto i mudro,
ali je sve bilo nekako bczvoljno i~mlako. Mali je naprosto predugo bio
s Halladom da bi mo~;io podnijeti mjem u bilo .emu. lli je sam od
sebe bio takav, moda je rodcn nesposoban da podnese mjem.
Juer gaje Razi odveo u etnju izvan kue, nadajuui se da e se time
barem neto pokrenuti u tom poduavanju na novi nain. 'uo je da su u
romskirn kr~jevima Ijudi nekada tako uili. u vrijcme kad jc u tim
kr3jevima jo bilo blagoslova i sree za umne ljude, pa je htio probati
da maloga poduava na taj nain - u razgovoru i etnji kroz vrt, u miru
i u tiini. etnja je, medutim, brzo zamorila starca, pa je prilegao da
se odmori i tako ga je ukrao san. A kad se probudio (ako se to moe
nazvati budenjem jer on je samo sklopio oi, ne zna da li due od
trenutka) vidio je okolo komade dje;jkovog tijela, kao da je u njemu

97

neto strahovito puklo. Ne krivi on nikoga ni za ta, njemu se Bog

smilovao i on evo nee ostati dugo iza svog djetcla, ali mc moli da
otkrijem ta je u svemu tome bilo i da Hallada obavijestim ta je, ne
htijui, skrivio.
- Gdje ste etali`.'
- U vrtu ispred junc kapije, ura samu rijcku. Raspitao sam se i Razi
mi je do sitnica opisao mjesto na kojem se odmarao. Odmah sam otiao i
sve dobro pregledao ne naavi nita - nikakva traga, ni djelia
djeakovog tijela, niega to bi to mjesto odvajalo od bilo kqjeg
mjesta na svijetu. Vraajui se, primijetio sam da je to mjesto u
ravnoj liniji s ar-Razijevom kuom. bez problema bi se konopcem moglo
povezati s njom. Oni, dakle, rade u pravim linijama-jednom su linilom
povezali ribara Husajna i trgovca Sutjana, luku i Irgovaku damiju, a
sada ar-Razijevu kuu i mjeslo u juinom vrtu na kojcm su mu ubili
unuka.
,lasno je, mislio sam, da je ovo niz ubistava koja ipe jedan jedini
sluaj. Sigurno je da su u pitanju ubistva, ma ta Tanabija govorio, i
da ta ubistva grade jcdnu cjelinu, ali kako naslutiti obrise te cjeline
i kako otkriti onoga ko je gradi? Kako ih ubij~ju kad ni najvei
lijenik poznatoga svijeta ne vidi na.in i ak ri~di da oni nisu
ubijeni? Razumijetn ja i vjerujem da se moe sukobiti dua i unutranje
tijclo kod Razijcvog unuka, razumio bih ak i kod trgovca Sutjana i
pored njegovog trgovakog uspjeha, ali me niko pa ni Tanabija neV moe
ubijediti da je to mogue kod ribara koji ne bi ni imao due kad ne bi
bio Boiji rob. ZaSto ih ubijaju? I kakva im je to igra s linijama?
Uinilo mi se da sam neto naslutio za onog razgovora s Ibn Tevabom,
kad sam primijetio da su jednom linijom spojili ribarovu i Su ~anovu
kuu, istok i zapad. To bi njima moglo neto i znaiti, svi su ti
perzijski pjesnici~dualistike budale kojc bi svata mogle otkriti u
povezivanju i istovremenom suprotstavljanju istoka i zapada, bogatog
trgovca na zapadu i siromanog ribara na istoku. Ali to sada na jug?
ta im je smetao siroti ar-Razi? Ne ba bogat, ma koliko ugledan,
uitelj koji ivi povueno i bavi se jedino svojim mislima i svojim
unucima. Ako nisu tim okretanjem prema jugu htjeli pokazati na dvor?
Ali dvor je sjevemo od Razijeve kue, morali su se zadrati prije
Razija i njegovog unuka.
Kad sam doao kui, poslao sam po Ibn Tevaba, a onda sjeo i nacrtao
grad, obiljeivi mjesta zloina etvenim kroiima. Ohladio sam se od
nekakve jeze, od neega nerazumljivog i stranog to je stajalo va mog
crtea, od neega opakog to prijeti gradu i svijetu, a ja ga jo ne
mogu ni naslutiti. C rvenim linijama sam povezao kmie da sve bude
jasno i Tevabu im pogleda ~rte. Ribarovu kuu spojio sam sa Su
~anovom, a onda obje te kue sa mjestom na kojem je ubijen ar-Razijev
2l3
unuk. Tsko sant dobio pravilan trokW presjeen rijekom na dvije
l7olovine. Onda sam primijetio da slian trokut prave luka, odnosno
yjezin kyj na kojem je objeen ribar, ar-Razijeva kua i trgovaka
damija, pa sam i njih spolio croenim Linil~tn7a, a onda okrenuo crte
da Ini jug bude ~ore, dalje od mene, a sjever pretna melli.
I Vidio sam dva savreno pravilna trokuta sa zajednikum osnovont
presjec.na rijekom koja i osnovu dijeli na dva jednaka dijcla. Osnow,
daklc, ini linija koja sp.aja ribarovu kuu, luku, trgovaku damiju i
u ~anow kuu. Kad se ta mjesta, nanizana na istoj liniji, poveu s arRazijevom kuom i vrtom u k~1e177 je mali ubijen, dobiju se dva
trok~tlta od kojih vei inc vrt, ribarova koa i Sutjanova kua, a
manji. upisan u pega, Razije.va kuea, luka i trgovaka damija.

98

ta im sve ovo znai? Zato izvode ow igru i ko je sada na redu? ele

li ostati u gradu, nc mogu proirivati trokut, jcr su krcnuli s
krajujeg istoka i krajnje~~ zapacia, mogu dakle jedino u mali trokut
upisivati jos manji. Razi e sigurno umrijcli, to govore i boja pcgovog
lica i trokutovi koje zavjerenici ispispju ubistvi
i ma. Zato su, znai, u ovom nalc.tu presko.ili dvor! Nu redu je
suavanje na rijeku i daljc povlaeqje prema sjcvero da bi se upisao
drugi,jo manji trokut. Tri trokuta jedan u drogome, svi na zajednikoj
osnovi. ta ima to moe znaiti? Ba se i ja svaim bavim.
U tim razmiljanjima zatekao me je Ibn Tevab kojenm sam, nita ne
govorei, pokazao crte onako okrenut naopake. Kad ga jc dobro
razgledao, zaudeno je kiinumo glavon7, a ja sam prstom pokazao tano
ispod ar-Razijcvc kue.
Ovdje je dvor. S dva nova ubistva na samim obalama. rijeke i na dvom
dobio hi se jo jcdan, sasvim mali, trokut. Nee proi bez toga, ako su
krenuli s ovom ~lupom i~rom i.i e, mislim, do tri irokuta.
214
Glcdao me je utei, Poctjednako zapan_leno i odu~evljeno. Najzad
proll7uca:
- Pa eto, .ovjee. rij~ili smo. 'Tcbi zaista niko nije
tavan. - Nlta n1S1710 nl~llt. NC zllatll k0 Ie. ne znamo
kako, ne znamo zato. Ali imamo neki okvir i `cini mi se da s velikotn
mjerom sigurnosti moemo rei gdje e udariti idui pul. Ako se
dovoljno dobro pripremimo, moda emo neto i otkriti, nekoga uhvatiti,
na.i neki siguran trag.
- Oprosti to ti prohirjeim, ali nc hih rekao s velikom mjerom
sigumosti nego sasvim sigurno. Zar nisi ve predvidio rijeku i hamale''
- Kakvc hamale?
- One to su ploviG.
- Da, jutros, rijeka. Pa eto, prcdvidio sam rijeku i ta smo dobili?
- Sada moemo dobiti ako dobro obezbijedimo obale oko luke i prema
nasclju hamala. Sa m kae da e sada tu udariti, mocmo ih dakle
doekati.
- ta moemo'' Bojim se da jo uvijek nita ne moemo. Svi su do sad~
ubijeni nekako iznutra, nikoga dakle ne moemo sauvati makar ga uvali
sa itavom vojskom. Treba dobro prouiti sve dosadanje sluajeve da
bar naslutimo kako ubijaju. Tek kad to otkrijemo, moemo znati kako da
ih sprijeimo da ubilaju daljv. kako da nekoga sauvamo i kako da
zavjerenike pohvatamo.
- Meni jo nita nije jasno, ali ti to moc, sigumo moe.
- Bog te uo. Kai mi jesi li ta saznao danas. - Nita. .lutros sam od
tebe odjurio na rijeku, ali ribare nisam mogao natjcrati da isplove.
Zato sam s grupom straara sam iziao na vodu da pokuamo uhvatiti
nekoga od onih to su plovili, ptt smo uhvatili dvoticu
215
i izvukli ih na obalu. Saznali smo da su prije toga prosla sedmerica,
to bi s ovom naom dvojicom bilo clevet. Ne znatn jesu li prolazili
nakon mog odlaska, a to nam jc, za sada, ionako svejedno. Onu dcojicu
sam prehac.io do Ivrdave, jo te tamo ekaju ako bi ih htio poglcdati.
Ja sam ih paljivo pregledao, do najsitnije sitnicc. Nita. Nikakva
znaka, nikakva traga, ba kao s ribarorn i njegovom porodicom.
- Znai mrtvi'?
- Potpuno. Mirna i ista lica, nigdje raae ni tra,~;r otrova i mrtvi
koliko i ribar. Samo to su ovo hamal:, ostalo sve isto.
Dobro. - Po glasu ti ne bih rekao da je dobro.

99

Nije, ali nije ni takvo zlo. To smo ve imali s ribaronx, dakle

ponavljaju se i oni. Ubili su i ar-Razijevog unuka, ras-prsnuo se kao
Su ~an. Ribara i hamale na isti nain, Sutjana i maloga na isti nain.
Nisu, d;akle.. ni oni ba bez ogranienja, moe se neto uhvatiti i
razumjeti.
- Vidi da e im ipak ui u trag!
- Pusti to, ovo nije ni poetak, ta je dalje bilo:' - Nita korisno.
Uspio sam saznati da su ova dvojica to sam ih izvuka.o od onih hamala
to su sltls,Ili Hallada i Abu Saida. Bilo je onda medu hamalima i
nekoliko berida, posla.o sam ih da gledaju, sluaju i pamte ko slua.
Dobro je o svakome znati poneto, barem to da je sluao ono to ne
treba i uti.
Opct moje rijei i moja glava - nasmijao sam se usred svoje muke.
- Nastojim biti tvoj ucnik, trudim se. Ti beridi su ih poznali.
Ipsitivao sam nac ljude i o onomc to si mi rekao juer, razgovarao
sam sa svakim bcridom i svakim slraarom to postoji u gradu. Mno~i su
razgovarali s ribarom Husajnom, ali ni jcdnotne nije rckao
nita o nekqj zavjeri ili bilo 'cemu sli.nome. Ciovorio je ugalvnom o
stvarima koje ne razumije i o kojima ne bi trebalo govoriti, dva puta
jc sasluavan, a jcdnom je dobio i batine u Ivrdavi zbog nepoeljnog
brbljanja. pli nita to bi nam sada bilo vano. ,wrdio je da
prijateljuje s Halladom i Abu Saidom, da svaki drugi dan ruaju s njim
i da sve sv~je misli ka~u najprije njemu, da ih ak provjeravaju u
razgovorima s njim. To smijeno razmetanje je jedino po emu se
razlikuje od bilo kojeg ribara na svijclu.
- Sutra isti postupak sa Sutjanom. Saznati sve to se moe, do toga kad
je, koga i kako pozdravio. Sada si slobodan, pokuaj malo zaspati.
Obavczno zaspi, ve mi je tuga da te gledam.
Otiao je, a ja sam do kasno u no crtao, precrtavao, opisivao i
upisivao crvene trokutove. Bilo mi je lijepo, u isto vrijemc sam
strahovao i radovao sc, elio sam pobjci od svojih trokutova i uporno
ih dalje crtao, opitao im se i volio ih.
Ponedjeljak, l6.
Od ranog jutra sam razgovarao s Ijudima koje mi je Ibn Tevab poslao, a
on je slao sve one koji su o Su ~anu znali bilo ta to bi mene, po
njegovom miljenju, moglo zanimati. Tako sam o Sufjanu saznao mnogo
svega i svaega, ali mnogo vie nezanimljivoga nego korisnog. Saznao
sam da je na nekome svom trgovakom putovanju zaglavio u Perziji na
punu godinu dana, nekim poslom ili zbog nekih ra.nna iju pravu
prirodu nikada niko nije saznao. Zna se da se tamo vidao s prvim
Ijudima, ali i s oloent, zna se da nile rado gledao nae trgovce koji
su tamo dolazili i zna se da se ovamo vratio barem udvostruivi svqje
bogatstvo.
216 217
L1 Perziji se upoznao s ljudima raznih vrsta, izmedu ostalih s a.lHalladom s kojim sc ak sprijateljio, a o ozbiljnosti i snazi toga
prijateljstva najboljo govori to to Hallad kod njega stanuje jo od
dolaska iz Mekkc.. s treeg hada.
To s Perzijom mi je bilo strano zanimljivo pa sam naloio ljudima da,
kako znaju, to prije saznaju ta je Sutjan tamo radio, s kim se svc
druio i prijateljevao, ta su oni i Hallad radili sve ovo vrije.tne
to llalladi kod njega stanujc i kojim je to poslom Su ~an u Perziji
onako uveao svoje imanje. Posebno su morali ispitali ko je sve dolazio
u kuu otkako IIallad u njoj stanuje, kako esto jc ko dolazio i
koliko sc ko zadravao. Naglasio sam da je to hitno, da do sutra moram
dobiti taan i iscrpan spisak onih koji su zalazili u kuu, i to sa
svim zanimljivim podacima-ko, koliko puta, u kujc doba c9ana, koliko se

100

zadravao, po mogunosti ak i to toje govorio a ta radio. Vjetim

vodenjem razgovora sve se to moe saznati od posluge i od porodice, a
ako ne znaju vjeto voditi razgovor, oni neka saznaju kako mogu, neka
zaposle itav grad - ali ja do sutra moram imati izvjetaj.
Ako izuzmcm ovu Suljanovu vezu s Periijom. nxalo sam zanimljivoga uo u
ovim razgovoritna. Uglacnom sam saznavao stvari koje su mi bile manje
zaninxljivc. iako bi se iz njih neto moglo i iskopati, ako bi se
dovoljno vjeto i dovoljno duboko kopalo. U njegovoj kui je, na
primjer, uvijck bilo jabuka kojeje, raunam, morao dobijati iz Pcrzije,
a svakom je gostu pri.ao da mnogo vie voli jesti orahe nego hunne,
tako da je kua uvijek bila puna oraha. Neobine uavike i skupe ak i
za prebogatog trgovca. ~I a veza s Perzijom je strano vana i sigurno
se ne zaustavlja kod oraha i jabuka. Odmah sam ja naslutio da bi iza
svega ovoga mogla stajati neka zavjera njihovih Ijudi pjesnika. Ako se
oni ne stidc iz
voditi lakrdijake irikove sa probadanjem iglama i hodanjem po
eravici, nce se stidjeti ni da udare na zakonitu vlast, nee se
sticijeti naprosto niega. Oduvijek satn mislio da ovjek, kad jednom
izgubi obraz i otisne se u lakrdijaenje, nikada nie nee biti u
stanju da podnese granice, zakon i estitost.
Najgore mi je bilo to sam svako~a od tih ljudi morao sluati onoliko
koliko je htjela njegova milostiva volja jer nikada nisam znao kada e
i ta zanimljivo iskoiti. 'fako sam morao sluati duge i dosadne
pohvalc Su ~anovoj dareljivosti (i ne bio dareljiv kad nije znao
koliko ega ima), o bogatstvu i irini njegove trpeze za kojom je
uvijek bilo mjesta i hrane za siromahe, o blagoslovu koji je leao nad
njegovom kuom i o njegovoj usrdnosti u javnim poslovima (izgleda. da
je vie od pola novca za trgovaku damiju dao on sam; nudio jc i sve,
ali da se to ne otkrije, jer nije htio da se damija vodi kao njegov
dar). Saznao sam da mu je trea ena Perzijanska, ali da se ni u kakav
posao ne uputa bez savjelovanja s prvom enom koju, izgleda, i dalje
najvie voli. Treba saznati ko je i otkudaje ta Pcrzijanska.
Ve sam gubio panju i prestajao sluati iako sam klimao glavom, jer mi
je zaista ve bilo dosta razgovora o Su ~anu. kad je uao sluga s
vijeu da me zove veliki vezir. Odmah sam otiao odaslavi lbn Tev-abu
glas da sam ispituje i zabiljei ako uje neto to bi me moglo
zanimat.i, ali da se za sada sahere na ispitivanje Sutjanovih veza s
Perzijom. Izgleda da u tome zaista ima neto i da emo prekopavanjem po
Perziji i Perzijancinxa koji su se ovdje namnoili preko svake mjere
neke koristi imati prije ili kasnije. Gotovo sam siguran da oni imaju
neke veze s ovim ubisivom i da nas Suijanove veze s Perzijom mogu
odvesti do njih.
Veliki vezir me je ekao u sv~jim privatnim odajama, raskomoen i
razban~en. Ovako - bez posluge,
218 ~~ 219
divanske ceremonije i pojaseva kojima je inae utegnut, pokazivao je
koliko je zapravo umoran. Njegova staroct i umor loliko su se jasno
vidjeli i on se tako malo tnuio da ih sakrije (nije valjda iwao sna~e
da ih krije i ovdje, gdje prikuplja snagu za njihovo skrivanje pred
drugimal da me je od pogleda na njega presjekla neka tuga. Volim ja
toga oyjeka i dugujem rnu, zaista mi je mnogo dohr;, u ivotu uinio.
Pokazao mi je da sjednem lijeco od njega, gotovo zatvorenih o.iku.
Uvijek su mu oni kapci, tcki i mnogo deblji nego kod ostalih Ijudi,
bili napola zatvoreni, a sada su, valjda zato to se odmarao, hili
zatvoreni gotovo sasvim, tako da se lek paljivim moIrcnjem moglo
naslutili oko iza pih.

101

- Zna li ta. mi je ncki dan ispriao princ Hasan ibn Ali al-Tavdi'? obrati mi se vezir nakon duge pauze, tromim i promuklim glasom ko_ji se
jedva uo.
- Ne znam, kako bih znao. Ako tvoja milost dopusti. podsjctio bih te da
ja ne mogu znati prinevske i vezirske razgovore, da ih ak i ne trebam
znati.
- Priao mi je da mu je al-Hallad jednom pripovijedao. sigurno
podrogljivo na svoj nain, ono to je uo od Omera ibn Osmana al-Mekija
koji je to opet od nekoga sluao. Al-Hallad mu je, veli princ Ilasan.
pripovijedao o jednoj od malobrojnih rasprava izme~fu blagoslovljenog
kalifa Hanma ar-Raida i njcgovoga vc.likog vezira Dafera Bannakida,
mir im obojici. Veziro Daferu nije bilo ba po volji to je kalif
naumio da za emira strae postavi podmuklog Aliju Zejbaka, a jo mno<~o
manje mu je bilo po volji to je naumio da rapovjednicima lijeve i
desnc sirane uc`ini varalice i sjecikese, nevidenc probisvijete i
propalice., Ahmeda ad-Danafa i Hasana Sumana. "Obojica su u Grad tnira
doli da izbjegnu osveh~ dmgih lopova i varalica", govorio je vezir
Dafer nadajui sc da kalif ni ovaj put ncc ostati gluh na njegove
razloge koji su bili nesumtmjivi.
"oni su sami od sebe ncmir i lopovluk. uered i nesigurnost, pa kako
onda mogu bdjeti nad mirom u tvom gradu, kako mogu iuvati red, ajeru,
mir i ivoj skupocjeni ivot?! Oni su nevjera, nered i nemir, oni u
odrodeqja bjegunci, oni su rodeni da bjee i kriju se. Kako sada mogu
biti makar straari, a kamoli zapovjcdnici strae'?" Kalif je na to
rekao da je o svemu dobro razmislio i zakljuiio da upravo tako treba
uc`initi - nered upregnuti u uvanje reda, nemir zaposliti da bdije nad
mirom. Tako e se ono to je protiv nas iscrpljivati u onome to je za
nas, nered stavljen u slubu reda je duplo smanjivattjc nereda. "Mudar
vladalac moe imati nesposobnog valiju i vezira", govorio je
blagoslovljeni kalif Harun ar-Raid, "moe imati nepouzdanog kadiju i
haznadara, ali mora imati sposobnog i pouzdanog, a iznad svega svog,
emira strae. Ova trojica su sposobni jer su bczbroj puta izvukli glavu
iz svakojakih guvi, izbjeli su nebrojene zamke, preivjeli mnogo
nevolja. i doli dovde krenuvi bez igdje iega. A i pouzdani su jer
jedan dmgoga nikada nisu izdali. O lopovluku i lopovima znaju vie od
bilo koga, dakle bolje od bilo koga e goniti i lopove i lopovluk,
pogotovo sada kad su od bjegunaca postali gonii, od lopova ugledni
ljudi. Iznad svega e biti moji jer nee i ne mogu zaboraviti c`ovjeku
koji ih je iz ropske mizerijc uzdigao do emirske asti." Tako je
govorio kalif Harun ar-Raid, a veliki vezir Dafer se jo jcdnom
zadivio pred velikom mudrou kalifa koji je po milosti Boijoj
upravljao svijetom. Potpuno se sloio s kalifom i ostavio poruku
nasljednicima: u svijetu e biti mira ako su emiri strae i straari
sposobni i pouzdani. Od loih vczira moe biti gladi i sirotinje,
bolesti i loe trgovine, ali nee i ne moe biti nemira ako su emiri
strae dobri. Od dobrih vezira i haznadara moc biti obilja i
blagostanja, ali nee biti mira i potivanja vjere ako nisu dobri emiri
strae i straari. Nikakav mula ne moe za vjeru
220 ~. 221
uiniti koliko dobar emir strae i njegovi potinjeni, z:,-. kljuio je
Dafer, mir dui njegovoj, i od toga raz~~ovora je najvie pazio na to
koga postavlja za emira strai~. a i beride je uglavnom lic`no birao.
Fto, tu mi jc pri.u. Gazvane, neki dan ispriao princ IIasan ibn Ali
al-Tavdi.
Tada je vezir zautio i nastavio uljeti, a ja nisam imao ta rei,
tako da smo jako dugo u potpunoj tiini pili erbe. ulo se jedino to
kako vezir tiho srkuce, a od menc sn nije ulo ni to jer sam pio sasvim

102

ne.ujno, kao da se pravim da me nema. Onda sam se sjetio da bi i vezir

mogao pomisliti tako neto, na primjer da se i~ram pa se pravim
nevidljivim ili neujnim, pa sam dohvatio zdjelu i glasno skrnuo. Vezir
niim nije pokazao da mcjc uo, samoje zijevnuo i otkrio tamne ostatke
zubi. "On bi isto onako prosuo po sobi nesavakanu hranu kad bi sc
rasprsnuo", pomislio sam glcdajui nm pokvarene zube i naglo se ohladio
od te pomisli.
On me je, naravno, zvao da me upozori na princa Hasana i da mi pokac
svoje nezadovoljstvo to ni jednu od niza zagonetnih s~nrti nisam
razjasnio. A ja ga, kao odgovor na to, mogu upozoriti da ne udie
preduboko, jer bi mu se moglo dogoditi da se rasprsne. Ako je. zaista
na redu dvor, i ako je iz dvnra on izabran za "zrtvu, i ako je za njega
predvideno rasprksavanje, a nc na primjcr plovidba rijekom ili vjeanje
na neko drto u nekom od vrtova. Mogu mu, dodue, i nacrtati nekoliko
trolnnova, ali se bojim da bih za te igrarije dobio lijepu nagradu.
Sigurno bi pomislio da se alim s njim ili da sam poludio, a u oba
sluaja bih se lijepo proveo.
- Ne moe nita rei na moju priu, Gazvane'' najzad prekide vezir
tiinu, glasom za koji nisam mogao odgonctnuti je li podrugljiv ili
razoaran.
- Mogu, ako je po volji tvojoj milosti da inje ono to imam rei.
- Zato sam ti je i ispriao.
- Kao prvo, mislim da je pria pouna, da se iz nje ima ta na.uiti.
- Na primjer to da jc po Roijoj milosti na svijet uvijek imao dobro
upravu? Ne pravi se budala, Gazvane. dva puta sam ti napomenuo da mi je
h~ priu ispriao princ Hasan. Pametnome dosta.
- Raditn, gospodani, radim, dan i no tragam, vc mi i na san izlaze.
- Nisam ja galara, Gazcanc, ne zanimaju mc tvoji snovi. Ja ti kaem
dajc princ Hasan s pravom nczadovoljan tobom, a da preko tebe udara na
mene jer sam teja postavio lu gdje si sad. Ja sam te izvadio iz podroma
i postavio na ovo visoko mjeslo, Gazvane, to ne hi smio zaboravljati.
Kakva bi smisla imalo napominjati vezitu da me je prije toga upravo on
poslao u onaj podrom? Nikakva, to njega i ne zanima, ima on svoje
vezirske brige i raeune, on jc do danas i zaboravio i da me je slao i
zato me je slao, ako je ikada i znao. .la nikad nisam saznao zato je,
ali nikada neu zaboraviti da jeste. Kako onda da nas dvojica
razgovaramo? Kako da sc razumijemo kad on zna ono to se mene tie, kad
je on zaboravio ono to je mene obiljeilo za c`itav ivot, kad bih ga
jedva podsjetio na ono to je u meni evo i sad.
- Ovdje nisu ista posla, gospodaro, ovdje nita nije jasno.
- Ti razjasni, posao ti je da razjasni.
Trudim se, ali ta mogu kad niko od tih ljudi nije ubijen na nonnalan
nain. Abu Tanabija ak kae da nisu nikako ubijeni.
- Abu Tanabija nije cmir strae, njcmu je lahko da pria ta hoe.
- Naravno, ne pravdam se, samo ti kaem koliko je to teak sluy.
222 223
- I vremena su teka. Sm Ic danas teko, pa i slu`cajevi. NaSe je da
vjepjcmo u Boiju milost i da radinu, najbolje to znamo. Moj robe, ti
radi a ja u nadaled;,ti. reeno jc. Ne moe se loe raditi, a dobra
nagrada eekati.
- Niko od tih Ijudi nema rane na sebi, ni po jednome se ne bi moglo
rei da je ubijen. A niko ne mo2e dokazati da je bilo koga odpjih
ljudska roka ubila.
- Nisu ni dini sigurno. to, nadam se, nisi ni lriio rei. Prvo zato
to dini, barem oni loi koji bi ljudim;~ nanosili zlo, ne mogu
obitavati u gradu mira i yjerc kakavje Bagdad. Mi imamo dobru ulemu i

103

dobre uiteljc koji su nas sposobni odbraniti od zlih dina. S tim se.
nadam sc, slae.
Naravno, Bagdad je grad sree, mira i v_jere. S ovom ulemom, Bagdad je
prava tvrdava v_jere.
- Ako te dobro razumijem, ti nisi htio rei da dini ubijaju ovc
Ijude'?
- Nisam, to nikad ne bih ni pomislio. IItio sam rei da su oni to
ubiJaju jako vjeli, da dobro opouaa_iu dine, da ubijaju kao da su
ubili dini.
Ba mi je drago to se slaemo. ta nam u ovom sluaju ostaje'' Ovo je,
kae, tcak sluaj, toliko teak da zbunjLije ak i tebe i Abu
Tanabiju, 1_jude pametne, ljudc koji su se u ivotu naglcdali svega i
svaega. Tu. kae, obini ljudi ne bi mogli nikako izvesti?
Nikako, u to sam siguran, potpuno siguran. Ovo je neto drugo, neto
to jo u ivotu nisam vidio. Znai izvode neki neobini ljudi. Treba
sc okrc
nuli njima, treba malo pretresti neobine ljude k~jih ,e u Bagdadu
nakupilo toliko da sc lo vie ne moe podnijeti. Razne pjesnike,
htmae, mudrace, isposnike i kako se ve sve zove ta bratija sa
tapovima i vreama. Nlib treba prelresti, ireba zaviriti u ono to oni
rade po svojim okovima i slmpovima, oni bi mogli biti neobini Ijudi
kakvi nama trebyju. Ne ini li se i tebi tako`' Za obinc
ljude nije da hod;iju po cravici i da sc iz ista mira bodu iglama, a
ovi to rade kao usput. Naravno, ne znam, nita ne tvrdim, ti e to
znati bolje od mene. Samo bih volio da ti pomo~~nem jer zoam da ti nijc
lahko, rekao bih da je ovo velika zavjera. Ali ja imam povjerenja u
tebe, siguran sam da e i s ovim izii na kraj.
- Hou sigarno, vc imam neke tragove, samo ako bi tvoja milost imala
strpljenja. Svi tragovi koje do sada imam vode u Peniju, kao to si i
sam naslutio.
- Pazi dobro ta ti govorim. ,1a rnam da je ovo Velika zavjera, mam da
emo u njezinom razbijanju izgubiti i neke vanc ljude, preijatelje
nekih uglec3nih, ak prvih Ijudi dvora, znam da emo protiv scbc
okrenuti neke mone dvorjane. Ali mi tu ne moemo nita. Bolje na sebe
navui bijes nekih naih dobroinitelja, ak i onih ljudi koji nas
poduavaju i opominju korisnim priama, nego pustiti da zavjera. dalje
raste. Ti me razumije? Ali moramo imati jake, neoborive dokaze protiv
tih Ijudi, ba zato to su oni vani. Ne mogu se velike zavjere
razbijati slabim i malim dokazima. Sada si slobodan. Idi i radi, pamti
ko ti je prijatelj i ko ti radi o glavi. Jesi li siguran da se
razumijemo?
Otiao sam od vezira zaudo bez straha, samo s blagom tjeskobom,
njenom i tunom. Sve vrijeme ovog razgovora bio sam bez straha, ak
bez bilo ega slinog sttahu. Jesam clio da me vezir razumije, jesam
se osjeao krivim to mu umjesto rjeenja mogu ponuditi besmislenu igm
i nagadanja. ali se ni u jednom trenutku nisam bojao onako kako sam se
vezira uvijek bojao, jo u vrijeme kad je on bio upravitelj Basre, a ja
njegov emir strae. Moda otuda i dolazi ova tuna tjeskoba`? Kao da
sam izgubio i vezira gubei strah od njega, a za vezira mi je vezano
mnogo godina ivota kojih se ne bih odrekao ma koliko teke bile.
Valjda je zato sve ovo bilo nekako tuno, valjdaje zato moja tjeskoba
moo
224 ~"... 225
go vie natopljena tugom nego strahom, kao to sarn oekivao. Na neki
nain sam se danas oprostio s vezirom, konaino se raziao s njim i tako
ga u scbi izgubio. Ja vie nisam njegov ovjek, ma kuliko princ IIasan

104

to nc vjcrovao, a ni on meni vie nije ono to mi je bio. Zato je moja

tjeskoba ovako tugaljiva, ovo je prava ije skoba rastanka.
lbn Tevabu satn poruio da mi ne dolazi i preporuio mu da se ispa.va
ako mu ostane vremcna od ispitivanja Sufjanovih poznanika. 'To sam nnr
poruio radi njega, ali i radi sebe, jer mi je trebalo malo santt~e,
mira i tiine da se saberem, da sve nekako poslaem i pokuam razumjeti
ovo to mi se u posljcdnjih nekoliko dana sruilo na glavu. Razumio sam
ja vezira jako dohro, ini mi se da poin_jem razumijcvati i ova
ubistva ili sam barem naslutio neto o njima onda kad sam crtao
trokutove preko grada, ali sve manje i sve tee razumijem samoga sebe.
Ili zbog godina, ili pod pritiskom ovih dogadaja ili zbog nccga
trecg, sve ee zbunjyem samoga sebe i svc lake se imenadujem nad
onim to u sebi otkrivam.
Savreno mi je jasno ta je vezir naredio i savreno mi je jasno da lo
moram uc'initi, ali mi jc istovrcsneno sve jasnije da to moda neu
uiniti, jer neto duhoko u meni to nee. Ne zato to ja to ne bih
htio, i te kako bih htio (o, Boe, daj mi snage da to uinim i da u
svemu tome bude onako kako ja hou), nego zato to mc u onome to bih
trebao unititi neto privlai kao zmija mia, opinjava me neto
jezivo i oaravajuc od ega svom snagom elim pobjei i u ta se sve
neroinocnije i beznadnije sunovraujem. Znam ja da mi je princ Hasan
ncprijatelj i da bi razotkrivanje zavjcrc u koloj i Hallad sudjeluje
jako oslabilo njegov poloiai. ali kako da se ja suoim sa Halladom kad
me od sanu~~' njegovog imena preplavi malaksalost i svi mi sc unu
tranji sokovi ponu hladiti od slatke obamrlosti. Ne
Zbog njega. sigurno ne zbog qlega jer mi I~ on lino
odvratan preko svake mjere, nego zbog onoga to sc
sabralo oko njeea, a iza ega slutim svata cnm se nc
mogu oteti ma koliko da ga se bojim. l~1oda bi I anahija
tekao da je to ono ega mi se dua, ovako umorna,
sjea
iz nekoga od nevidljivih svjetova. Moda mi jc f,:
to to se
sabralo oko Hallada duu podsjetilo na to,
pa ona obamire od
sjeanja punog straxha i udnje. Samo
to Tanabija to nikada
nee rei,jer o tome ne bih mogao
razgovarati ni s kim, ni s
Rabijom, a kamoli s njim.
",
Sa Halladom nisam estito
razgovarao nakon one
moje sveanosti na kojoj me nije uspio
primijetiti, ali
sam se njime bavio vie nego mnogo, a sigumo
vie
nego to je trebalo i to je bilo patnetno. Ve prije one
~
sveanosti na kojoj sam ga upoznao on je u meni iza- '
zivao razdraenost i netrpeljivost, moda ak jednu vrstu
mrnje kakvu u nama uvijek izazivaju ljudi koji dovode
u pitanje i nas i itav na svijet.
Privezao sam mu
trojicu najpouzdanijih berida koji
su mi dojavljivali svaki
njegov korak i svaku rije koju
izgovori javno, a jo dvojicu
sam zaposlio da o pjemu
saznaju sve to se moglo saznati,
od rodenja do danas.
Tako sam o njemu saznao mnogo vie nego
to znam
o sebi, o njemu sam saznao sve ili barem svc ono lo
drugi Ijudi o ovjeku mogu mati. Znam kad ga je bolio
stomak i kad je zbog ega imao nesanice, znam ta voli,
a ta ne voli jesti (nije li zbog njega Sutjanova kua
uvijek bila puna oraha i jabuka, ili je zaista uspio natjerati sirotog Su ~ana da zavoli te udne voke?), znam
kad je poeo nosati svoj smijeni bijeli ogrta i znam
da je svoj nadmoni pokret desnom mkom kojim kao
da
zaokruuje i obuhvaa itav svijel nauio od Omera
ibn Osmana
al-Mekija. Sa suludom upornou sam iraio
;
neto to ne bi
bilo u redu kod njega, neto to bi mi I.

105

226 ~j 227
omoguilo da ga uhvatim ili prijavim ulemi, ali je kocl njega sve hilo
u najboljem redu. Tri puta je isao na had, kod prvih uitelja se
obrazovao, sa prvim znalcinn~ je raspravljao o vjeri i izlazio kao
pobjednik. '7'rvb;r 1i jaeg dokaza da kod njega ama ba nita nije u
redu. Staro je pravilo da ljudi kod kojih su sve sitnice ispravne nisu
ispravni u temelju, kao ~jelina. Kad je kod nekoaa sve u redu, kad je
sve to se moe o nekom saznati ispravno i na_jbolje to moe biti,
sigurno jc da on u cjelini nije u redu i da je ono to se o r~jemu moc
saznati najgore to moe biti.
Sve ovo vrijeme strasnog uhodenja ubjedivao sam sebe da su moji razlozi
ozbiljni i da nimalo nisu lini, da to inim kao dobar emir strae koji
bdije nad mirum u zajednici, a ne kao ovjek kojemu su nepodnoljivi
bijeli ogrta i picasta brada; zabaena glava i trokutasto lice se
nakazno irokim elom. Mogao sam se zakleti da to ne inim kao ovjek
kojega je 1-Iallad ismijao i povrijedio, to se mogu zakleti i sada,
jer i sada u to najozbiljnije i najiskrenije vjerujem. Medutim,
uhodcnjc se nastavilo i onda kad sam savreno dobro znao da kao emir
strae od njega nemam nikakve koristi i nikakve opasnosti i da je to
uhodenje satno moja bolesna strast, da uhodim radi sebe ili radi neega
emu ne mogu odoljeti.
Prestao sam ispitivati i uhoditi tek onda kad sam primijetio da se
Hallad uliva u mene kao voda u vodu. onda kad sam poieo zaokmivati
mkom obuhvaajui itav svijet (mogu misliti kako je to smijeno
izgledalo, sada kad znam koliko je samoljubivosti potrebno za takav
pokret, a znam koliko sam sretan to sam sanui malter u zidu zajednice)
i gledati ljude zabaene glas'e kao da ih gledam odozgo.
Tada sam poeo da se obrarrunavam s Halladom i odveo sam ga u tvrdavu
jednom kad je pravio nerecl
228
na bazaru. Na alost, nisam se obraunao ni s njim ni sa sobom, nije se
dogodilo uaprosto nita nalik nekom obraunu. On jc iao mirno, kao da
ide s nckim drugim, kao da ide s nekim ko j~ Bilo Ko ili kao da ide
sam, a onaj ko ga vodi kao da je negdje daleko ili uope ne postoji.
(Sada porniljam da je moda bilo sasvim drugaije: moda je Hallad
iao mirno kao da sa mnom ide neku sasvim dmgi, moda mi je ta naa
etnja do wrdave bila tako udna i daleka zato to je odsutan bio on,
ali je meni, onako sirotom i izgubljenom, bilo nezamislivo da poreknem
ili u dmgog pretvorim njega koji je bio moja najvea muka. Sada je,
uostalom, nevano kako je bilo i ko je od nas dvojice bio odsutan i
neko drugi, vano je da nismo bili obojica na okupu.) Ja sam htio
govoriti mimo i odluno, s obiljem dokaza protiv njega i sa mnogo
razloga za svoj svijet mira i reda u kojemje svakomejasno njegovo
mjesto. linao sam spremno sve to elim rei jer sam se za taj razgovor
danima pripremao, ali sam drhtao, mucao, gubio se. Jedva sam doekao da
me prine Hasan izroi i naredi mi da ga pustim.
Pao sam u strane nesanice zbog toga sluaja, tako da sam ga zaista
dobro osjetio i strano razumio. Shvatio sam da mi nije vaan Hallad
nego ono to se nakupilo oko njega, ono to sam moda ja sam oko njega
nagomilao. Shvatio sam da ga se bojim i da ga mrzim, a1i nc zato to me
je ismijao i to mi mi svijet, nego zato to nee ili ne moe da
udovolji mojoj najstrasnijoj elji - da me pozove i razgovara sa mnom
dugo i iskreno, da mi objasni kako je i zato patio zbog Omera ibn
Osmana al-Mekija, da mi pria o jabukama iz svoga djetinjstva, da mi se
poali na djetinje nesanice s kojima se morao boriti u mrklome mraku
zbog tcdnje u kui. Na trenutke mi se inilo, oprosti mi, Boe. za lu

106

sablanjivu glupost, da bih s njim razgovarao bolje, iskrenije i dublje

nego sa svojom rodenom enom, nego
; 229
sa samim sobom, bolje ak ncgo s Rahijom otkako su nam sc otkrili noni
razgovori. Shvatio sam da ne zn;u t~ gdje u m~ni prestajem ja a poinje
Hallad, gdje prcstajr Hallad a poinje ono to Halladi. nagovjetava
i U, se ne. usudujem ak ni slutiti, a javlja mi se u ronim snovitna
i suvie tekim nesanicama..
Zato sam valjda rnogno znati ta su on i ar-Razijw unuk zakljuili,
zato sam, ~ini mi se, to znao .im sam vidio ar-Razijevo zclenkasto
lice. Zalo mi se i sada soha natapa siravom i drhtavicom, zato sam
izgubio vezira jer sam upoznao mnogo jai strah i mnogo snaniju
ovisnost, zato znam da me eka jo jedna no drhtave nesanice. Zato me
i sada itavoga potapa ono to sam upoznao u podrmnu basranske tvrdave,
a to sam npamtio po lomljenju kostiju runilo i nonih prstiju (iako
se tog lomljen_ja nisam bojao, bola se ja inae n~ bojim). Nije to bilo
lomljcnje prstiju, toga se zaista ni na trcnwal, nisam bojao, a nisam
ni stnrti za koju sam i sada sprc.man kao za au hladne vode. S
lomljenjem sam ga povezao zato to se jedino po dogadaju moe neto
upamtiti, a meni je to lomljenje prstiju jedini dogadaj u podrumu. Sve
ostalo u podrunm bilo jc prazno, hladno i ravnoduno, kao i ono to mi
se tamo otkrilo i ega se tako uiasno bojim, neto posve drugo, Posvc
razliito od s\ eua to znam i to j~ moj svijet. Neto nalik
Ilalladov im oima i utasnom zakljuku k~ji su izveli on i ar-Razijec
unuk, a ko_ji ja neu, nc mogu i ne smijem ponoviti, ne smijem na njega
ni pomisliti. Kome da se obratim za pomo kad zidovi i jastuci oko mene
apuu: T3o~,. je u svakcnn .oyjeku, scaki ovjek je Bo~, .la sam
Bo<~?~~
Ilou li sc ove noi spasiti od ludila`' I-lou li n;ni suage. da se
borim protiv ovoga to me potapa i opiqjava, a uasno je i ludo'' Mogu
li ono to moram > Kako se boriti protiv onoga to je u tcbi i ime si
sas obuhvacu kao d.tvljenik vodom'' Uivaju li davljenici dok tonu,
sasvim natopljcni iznulra, i smni ve voda:'
230
Utorak, 17.
im se razdanilo, krenuo sam u tvrdavu, valjda zato da jo jednotn
odgodim rjeenje i da radom jo jednom sakrijem problem od sebe, kao da
od sebe mogu sakriti ono to je u meni i od ega ne uspijevam pobjei.
Ne bih mogao rei da sam ja to namjcrno, da sam shvatio svoju
nesposobnost da rijeim prohlem pa odluio da ga prikrijem radom. Io bi
bila samol_jubiva la jer ja tada nisam mogao nita ni shvatiti ni
odluiti, ja sam biojadno i izmrcvareno tijelo (samo vanjsko tijelo,
rekao bi Abu Tanabija) koje je valjda samo, bez moje volje i znanja o
tome, pobjeglo u ivrdavu u kojoj ne moe biti besmislenih pitanja, u
kojoj nered ne moe biti privlaan jer je sve sami red, u kojoj moram
biti jak i pribran, u kojoj bih, ini mi se, bio jak i svoj i kad to ne
bih htio. Sada mi se ini da je tako zaista bilo - da se bijeg u tvrdaw
pojavio sam od sebe, da mu se malaksalo tijelo uteklo bez moje odluke,
ne bi li izbjeglo krajnje iscrpljivanje nerazumljivom borbom u kojoj ja
niti mogu ta odluiti niti la sprijeiti.
Radovao sam se to na ulicama nema gotovo nikoga, tako da ne moc biti
svjedoka moga nesigumog hoda po usnulom gradu (Bog sami zna ta bi se
pomislilo da me sada vidi neko od ljudi princa Hasana). Iao sam
polahko i zaista teko, kao da gazim po mulju ili po sasvim izlomljenom
kameqjaru koji ne doputa nonnalan hod nego trai posebno i paljivo
odmjeravanje svakog koraka. Kako se suncc dizalo, rastao je bol u oima

107

koje su me strano zapekle s prvim korakom koji sam napravio izvan

zamraene sobe, ali sam taj bol usrdno blagosiljao jer mi se s dnevnim
svjetlom vraeao mir i povjerenje u red i zakone koje moram braniti ak
i protiv sebe samoga. Na dnevnom svjetlu sve stvari moraju imati jasan
oblik i sugurno mjesto u svijetu, moraju biti
231
sa sarniro sobom, boljc ;tk nego s Rabijom otkako su nam sc. otkrili
noni razgovori. Shvatio sam d.l 172 /Ilam gcije u meni prestajem ja a
poinje Hallad, ~dje prestaje Hallad a poin_je ono to Hrdlad
nagoaj~tava i tm sc nc usudujetn ak ni slutiti, a javlja mi se u
runim snovima i suvie tekim nesanicama.
Zato sam valjda tnogao znati ta su on i ar-Razij~v unuk zakljuili,
zato sam, ini mi se, to znao itn sam vidio ar-Razijcvo zelenkasto
licc. Zato mi se i sada soha natapa siravom i drhtavicom, zato smn
izguhio vczira jer satn upoznao mnogo jai strah i mnogo snaniju
ovisnost, zato znam da mc e.ka jo jedna no drhtave nesanice. Zato me
i sada itavoga potapa ono to sam upoznao u podnunu basranske
ri,rdavc, a to sam upamtio po lomljcnju kostiju runih i nonih
prstiju (iako se tog lomljcnja nisam bojao, bola se ja inac ne bojimj.
Nije to bilo lomljenje prstiju, toga sc zaista ni na trenumk nisam
bojao. a nisam ni smrti za kolu sam i sada spreman kao ra au hladne
vode. S lotnljepjem sam ga pocezao zalo to se jedino po dogadaju moe
neto upanititi. a meni je to lomljenje prstiju jedini dogadal n
podrunm. Svc ostalo u podrunm bilo jc prazno, hladno i ravnoduno, kao
i ono to mi se tamo otkrilo i ega se tako uasno b~jim, neto posve
drogo, posvc razliito od s\'~ga to znam i to je moj svijct. Neto
nalik llalladovim oima i uasnom zakljuku koji su izveli on i arRazijev unuk, a koji ja neu, ne mogu i ne smijem ponoviti. ne smijem
na njega ni pomisliti. Kome da se obratim ia potno kad zidovi i
jastuc.i oko mene apuu: I3o,~ 1~ u svakom .ovjeku, svaki ovlek le
BOg, ,la sa 177 li0a?-~
Hou li sc ove noi spasiti od ludila~ liou li naci snage da se borim
protiv ovoga to me potapa i opinjava, a uasno je i ludo:' Mogu li
ono to tnoram:' Kako ,c boriti protiv ono,a to je u tebi i ime si
,as obuhvacn kao davljenik vodom`' Uivaju li davljenici dok lonu,
sasvim natopljeni iznutra. i sami ve voda:'
231
pojedinauc i samo svojc. Kad suncmgrije, vide sc granice scijeta, vidc
se razlike medu stvarima i vidi se koliko je lijepo i razunuu~, koliko
tr~jno i ugodno to je svijet izgraden na tim razlikama. Ne moe biti
onih ludila na jakome dnevnom svjetlu koje donosi dnevm mudrost i tako
potire mutljage u kojima nema gtanica, razlika i jasnog poretka mcdu
stvarima u svijctu. Obasjan dnevnom svjetlou i viden dncvnim oima,
svijet jc ispuqjen i ogranien, a ne prazan i neogranien, kako se ini
nonim oiinta kojc gledaju u mraku.
Svratio sam do Ibn Tevaba i ostavio nm pomku da ga ekam u tvrdavi.
Nisam dao da ga bude, neka sc dobro naspava i spremi za ozbiljan rad i
naporan dan. Razgovor s Tevabovitn slugom lijepo me je umirio jcr mi se
uinilo da on i ne sluti moju noanju zbrku. tako da sam prenrx
rirdavi produio mnogo lake i sigurnije, najvic zato to sam znao da
e se tamo sve jo bolje sloiti i jo jasnijc razgraniiti.
U tvrdavu sarn uao kao u spasenje. 'I'o je svijci vrstog i
nepromjenljivog poretka, svijct postojanog rasporeda koji sam ja
odredio rukovodci sc razumom i zakonima, svijet u kojem je sve jasno
razgranieno i u kojem se brkanjc tih granica kanjava kao prijeshrp.
Volio sam ivrdaw, odlazak u nju uvijek me je utnirivao i razbijao nu~je

108

nedoumice. Prv-o to sarn u.inio po dolasku u Bagdad bilo je da

tvrdavu ovako uredim i onai je jo uvijek takva, bez ikakve. prontjene
ili poremeaja. Ne znajui ta da radim prije'1'evabovog dolaska,
krcnuo sam u ohilazak, kao to sam uvijek vinio kad mi jc trebalo
ohrabrenja, tnira ili povjerenja u sebe.
Prvo sam otiao u najdublji sloj gdje ekaju smrl oni koji su na nju
osudcni. Svaki je zatvoren u posebnu sobicu da ue moe ni s kim
razgovarati i okovan posebno tekim okovima da se ne moe micati. Tako
jc prisiljen ispitati svoj ivot do posljednjeg detalja i do nalsitnilc
232
sitnice, prisiljen je sabrati raune i pokuati da razmnije ono to mu
se dogadalo. Mislim da je to vano i da je obaveza svake zajednice da
svojim osudenicima na smrt obezbijedi deset dana potpune tiine i
nepotninosti u toku kojih se mogu pokajati za nepravde koje su uinili
i oprostiti nepravde koje su im uinjene, zaaliti za proputenim
prilikarna i razumjeti zato su ih propustili, sjetiti se kada su mogli
uiniti neto dobro a nisu i kada nisu morali uiniti loe a uinili
su. Svaki ovjek inta pravo na to ma kako teak zloinac bio i iskreno
sam se, mislim bez samoljublja, ponosio time to sam isposlovao da
svaki osudenik na smrt dobije ovih deset dana. Straarima sam strogo
zabranio da govore s njima, ak da im upate jednu jedinu rije, a
zabranio sam i to da im se daje bilo ka.kva hrana osim malo tekuine.
Od toga im se tijelo lijepo iisti, tako da iz njih, u asu smrti, ne
moe trgnuti hrana i oneistiti ih mrtve. Nadam se da im je i bez
posebnih objanjeqja jasno zato sam zabranio da ih hranc, nadam se da
i oni vie vole da budu isti i lijepi mmaci nego da deru u
posljednjih deset dana. ivota.
Iznad njih su obini ubice, oni koji su ubili bez namjere, grekom ili
zbog nekoga svog poremeaja i bunila. Oni su po trojica u jednoj
sobici, dovoljno maloj da jedan drugoga stalno opominju na sebe
izgledom, mirisom, glasom. Nastojim ih razvrstati po slinosti, tako da
se u jednoj sobici nadu trojica sa slinim djelom poinjenim na slian
nac`in, da bi svaki od njih imao sebe pred oima. Bio sam siguran da e
to djclovati, jer e svaki od njih stalno sam sebe kanjavati, kao da
je okruen ogledalima ali jo bolje, jer nam uvijek tee i pounije
djeluju drugi slini nama nego mi sami sebi. Gledajui drugoga koji je
uradio to i on, udiui njegove smradove i sluajui njegove gluposti,
on e sve vrijeme gledati, sluati i udisati sche, to znai da e sve
vrijeme
233
kanjavati sebe, poto sve to nc moe biti nita druq~ nego teka
kazna. Povrcmeno bipjemo jednoga od njih pred ostalima., bez razloga i
povoda. da izgleda kao sln`cajnost i greka, tako da svi tnogu na
primlem vidjcii koliko su sluajnosti i greke glupe i nakazne. Njih je
doputeno hraniti svakorn hranom, ali rijetko i malo da bi im tjelesna
slabost proirila ranniljanje i osjetljivos, pa i potrebu za
razmiljanjem, a razgovarati s njirn ~r doputeno je samo onda kad ih
se bitijc i to onoliku koliko treba da im se objasni runa aluposl
greke. Si,y:ran sam da ovakav boravak u tvre9avi moe i mora popraviti
ovjeka, vrsto vjerujem da e. svaki od njih, ako nekada izie odavde,
biti mnogo holji nego to jc bio. A i ako nikada ne izide, kao to
veina naravno nec, dobro je da budu to bolji, jer je zemlji mno,o
lake nositi dobre nego loe ljude.
Iznad njih su oni koji su grijeili protiv vjere ali ne toliko da bi se
ulema njima morala bavili. Svima sam namjestio neki prijestup u k~jem
sam ih uhvatio i onda zatvorio ovcijc, znajui da je po zajednicu mno~o
bolje imati mnogo prijeshrpnika nego mnogo krivovjernih. Hvatan_je i

109

osuda jednog prijestupnika opominje, upozorava i poduava, a

osudajecinog krivovjemika samo zbunjuje i navodi ovjeka na pomisao da
vjera mocia i nije konana, jednom utvrdena i do kraja zaokmcna.
Takve sam stavljao po devet u jednu sobu, pazei na to da se zajedno
nadu oni koji su razliito. po mogunosti suprotno, grijeili protiv
vjere. U jednoj sobi se nisu smjela nai dvojica koji isto mislc i na
isti nain odstupaju od utvrdene vjere, poto bi oni jedan drugornc
potvrdivali zablude i dalje se uvjeravali u tanost svo,~a miljenja i
bogougodnost svoga odstupanja. Ovako. kaci su zajedno oni koji
razliito misle i u raznitn smjerovinw odstupaju od utvrdene istine,
oni e se medusobno vporiti, jedan drugoga pobijati i na kraju doi,
htjeli nc
234
htjeli, do jedinc prave isline rec cnc u pravo_j vjeri. Da bi se to
sigunu~ postiglo, date su itn jako male sobe tako da se moraju sudarati
im se jedan od qjih makne, a moraju sc mic.ati poto nisu ni okovani
ni vczani. Osim toga, svaki je od njih morao sa sobom donijeti Kr~jigu
i svaki mora, svakog dana, naglas proitati po jednu suru. Da bi se
izhje~le podvale ili ponavljanja, sure itaju straam kad im cionese
hranu. Prelijepo sc pokazala moja zamisao s okupljanjem razliitih
prijeshrpnika u istoj sobi: oni paze jedan na dmgoga, tako brino i s
toliko aca da uvijek oni upozore straara kad neko hoe da proui suru
od juer ili da podvali na neki drugi nain. Tada prijestnpnik dobije
batiuanjc po tabanima, a ostali po dvije hurme.
U etvrtom sloju su nepopravljivi kradljivci kojima je, jo prije nego
su doli ovamo, odsjeena mka zbog krade. Njih je po dvadeset i sedam u
sobi, a odgajam ih tako to hranu ne mogu dobiti, kao drugi, ncgo je
moraju ukrasti kao to su u ivotu krali dragocjenosti. Naravno,
straar sjec9i porod zdjele sa hranom i udara onoga koga uhvati u
pokuaju krade, tako da sc svi oni trude da straaru odvuku panju od
zdjele. Da bi se kod njih razvijala nesebinost i navika da daju
umjesto da kradu, onaj koji uspijc ukrasti neto iz zdjele mora to to
je ukrao dati drogome, a onda sam bira komad koji e uzeti. Nisam ja
naivan, znam ja da se tako ne moe promijeniti karakter, ali vjemjem da
se ni navike ne mogu mijenjati ba lahko i da e on, kad jednom stekne
naviku, davati i bez stvarne elje za tim. Osim toga, kradui hranu i
primajui udarce kad god u tome ne uspije, on mora osjetiti koliko
vrijedi tude imanje i dobro e razmisliti prije nego jo jednom posegne
za njim. Dodue, malo njih dode u priliku da ponovo krade, poto
uglavnom umru ovdje od izgladnjelosti, ali oz
235
biljno v,jerujem da za svc njih, pa i za one koji umru, ima neke
koristi od ovakvog odgoja.
Peti sloj ine sitni kradljivci, posrednici koji su varali na trgu i
slican bezopasni ljam. Poto je takvih uvijek jako mnogo, dodijelio
sam im velike sobe, rasporedivi po osamdeset i jednoga u svaku sobu.
Svakog dana po jedna soba odlazi pod jakom straom na trg da tamo
izvikuje ta su radili i zbog ega su u tvrdavi. Svakome od njih se
ruke veu na leda, a noge su im i u tvrdavi vezane tako da mogu sitno
korac`ati, to njihovu etnju preko trga ini posebno zanimljivom
narodu i besposliarima okupljenim na irgu, moda i zbog ugodnog
zveekanja zvonia objeenih oko vrata svakome od njih. lz jedne takve
grupe izdvojio sam Ibn Tevaba kad mi se uinilo da mu zvonce i
izvikivanje posebno teko padaju i kad mi je sam priznao da bi s
radou doekao prebacivanje medu ubice ili ak medu osudenike na smrt.
Na estom sloju nema soba, poto sam zajedno rasporedio sve one koji su
uvrijedili susjeda, gosta. ili javno mjesto. Njih se znalo nakupiti i

110

po dvjesta etrdeset do dvjesta pedeset, i tada im zaista postaje

tijesno, ali su menc takve situacije radovale jer sam mislio da e se
tako, naviknuti na tjeskobu, bolje odnositi prema susjedima, gostima i
dntgim svetinjama ivota u zajednici. Njihov odgoj se sastojao od toga
da svaki od njih, bar jednom u toku dana, stane prema ostalim i do
najsimijih sitnica ispria zato je tu. Mogli su priati i ostalo, na
primjer kako bi sada postupili u onoj situaciji, kako e i ta raditi
kad izidu, mogli su priati ta su htjeli, ali su ono zbog ega su
ovdje morali ispriati stojei licem prema ostalima koji su ih morali
paljivo sluati i gledati.
Na vrhu je sedmi sloj koji se stvarao sam od sebe, bez ikakvog
rasporedivanja, reda ili namjere. U njemu sam doputao zbrlm. ak sam
je podsticao time to u pjcmu nije bilo nikakvih soba, zidova ili
pregrada. Zvao
sam ga slajalitc. Jer mi le zaista liilo na stajalite cto kr~jzga
cmo svi doi na onom svijetu i u kojemu emo ekari da natn se sudi i
da nas sc onda rasporedi u dennel ili u dchennem. Tako su i ovdje, u
ovome mom sta~~,li;tu, bili nabacani svi oni koji su bili dovedeni
ovamo a1i im jo nije odmjerena kazna niti odreden raspored u tcrdavi,
tako da su u neopisivoj zbrci jedan do dn~goga boravili sitni
kradljivci i icke ubice, mali prevaranti i poznati lopovi. Volio sam
svoje stajalite i valjdu sam zato uivao prolazei kroz njega, pa sam
prolazio i kad sam morao i kad nisam. Prolazei tuda, osjeao sam da
radim ncto korisno i mudro, osjeao sam da u sutra, razabirui i
rasporedujui ow zbrku zloina i zloinaca, ji, jednom dokazivati da
je red u svijetu vjean i neunitiv, da ga se ne moe dovesti u pitanje
ma koliko ner~da bilo i da e se svijet, uvijek iznova, nakon svake
noi i svakog mraka, popuniti i rasporediti razumno i lijepo. Ne moe
se porei da sam tome rasporedivanju svijeta i ja doprinosio
rasporedtijui svoje stajalite, a ro je bio izvor stalno novog
zadovoljstva u mom radu i rnojim boravcitna u tvrdavi.
- Istukao sam slugu to me nije probudio kad si ciolazio - rec mi Ibn
Tevab kad sam uao u svoju sobu. - Nisi trebao, ja sam mu zabranio da
te budi jer sam htio da se odmori.
- Stariji si, molim te da mi oprosti to sam postupio protiv rioje
rijei, ali oni moraju znati koliko mi je teko kad me ti eka. 1'o je
za mene kazna.
Nisam te ekao, imao sam posla i bez tebe, sasvim dovoljno. Kai mi ta
ima.
- Noas je umro ar-Tazi.
To sam znao, bilo mi je jasno da e umrijeti um sam ga vidio. Samo je
pitanje jesu li ga oni ubili ili je umro od strave i alosti zbog
maloga..
236 ~~ 237
- Zar nije isto? U oba sluaja su ga oni ubili, zar je vano jesu li
svojom rukom.
- Nije isto. Ako su ga oni ubili, to nam oteava slu~aj jcr znai da
ima_ju u rukama i trei oblik ubijanja. - Ne znam da li te razumijem.
- Da sada su pokazali dva naina da ubiju ovjeka. Jedan je da mu
sukobe duu s unutrapim tijelom i tako ga rasprsnu, a drugi je da ga
ubiju bez toga sukoba, moda nekakvim uspavljivanjem due ili
zaustavljanjem Ijelesnih sokova (ne znam ni ja, moram opet do Abu
Tanabije da pitam moe li se tako). Jedno su Sufjan i ar-Razijev unuk,
a drugo su ribarova porodica i hamali. Ako Razija nisu ubili samo jad i
strah zbog maloga, ako u njegovoj smrti ima i njihovoga ncposrednog
udjela, sreli smo se s treim nainom ubijanja kojim oni vladaju.
- ta bi rekao da je u pitanju?

111

- Ne znam, sve zavisi od toga moe li ovjek od jada dobiti zelenkasto

lice. Mislim da bi i to trebalo pitati Tanabiju. ta jo ima?
- Hamali su plovili i nakon moga odlaska s rijeke. Izbrojali su ih
dvadeset i pet, to je s onom mojom dvojicom dvadeset i sedam. Reklo bi
se da su otplovili svi oni to su sluali al-Hallada i Abu Sa.ida.,
jer smo od svih koji su ih sluali kod kua nali samo trojicu.
- Zna li kako su primili ono to su sluali? Jeste li obili porodice
onih to su otplovili i objasnili im da je to djclo one dvojice
smutljivaca i da im mi oeve nismo mogli spasiti nakon to su sluali
one gluposti?
- Porodicama netna koristi objanjavati bilo tajer ne znaju ni ta e
ni kako e ovako, nakon to su ostali bez hranilaca. A ova trojica to
su ostali smiju se svemu tome jer vide da su ono sanjarije neobuzdanih
glava. Zbijaju ale sa svim to su uli i govore jedan drugome da im je
srea to nisu kakvi Ijudi pa ih sigurno nee uzeti ni u vakuf, kao
z~jedniko dobro.
238
To mi se svida, lijepo je imati pametan narod. Imas li jo neto?
- Sluajno sam saznao da je al-Hallad u petak otiao od Sutjana. Bio
sam tamo s njihovim susjedom, tr;~ovcetn Masrurom koji je na berid,
otili smo i rekli da smo doli pomoi ako nckako moemo. O'udili smo
se i tugovali zbog tako alosnog i iznenadnog dogadaja, capimjui se o
svemu i svaemu. Tako sam saznao da jc u pctak ujutro bila vclika
rasprava izmedu Sufjana i Hallada poto je Hallad naumio otii, a
Sutjan ga naovarao da ostane i ubjedivao ga da ovjek mora imati krov
nad glavom, jerje krov znak Boije milosti i uvar bl;,goslova. Hallad
je govorio da je nebo njegov krov, ohjapjavao da irokoj dui trebaju
iroki viciici, da velikoj ljubavi treba vclik svijet i pozivao Su ~ana
da krene . s pjim, ostavljalui prividna blaga koja mu samo smetaju da
istinski duboko potone u sebe. "Ne moe vidjeti sviju virei kroz svoj
prozor, niti moe vidjeti sebe do dna ako se osvjetljava lampom",
vikao je Hallad kao da se ljuti na Sufana, "oi bunar lampom ne moe
osvijetliti, a ovjek je mnogo dublji jerjc ovjek Boiji bunar".
Ukuani ne mogu rei jesu li se prije toga oko ecga sporili i kako je
dolo do te rasprave, ali znaju da se rasprava zavrila tako daje
Hallad otiao a Su ~an ostao u svojoj kui, izgubljen i uW en. Za
veerom toga dana snalo ga je ono to ga je snalo.
Htio se, znai, izvuc"i iz zavjere, to je jedino obiaqjcnje koje mi
pada na um. Taj izlazak u svijet im je uc`ito neki znak, moda znak da
krenu s djelovanjem, a Suf-lan se predomislio ili uplaio, mislio da
nije vrijeme ili htio zat,vijek odustati, pa ga oni nagradili prema
zasluzi. Trcba ispitati kuhare, modaje Hallad stavio neto u hranu
prije nego je otiao od kue.
- To mogu ve danas.
239
Dobro. Idemo sad do Razija, moda nam se i tamo neto otvoti.
Vani je sunce prilo kao mahnito, tako da su me neispravane i,
vjerujem, krvave oi pekle kao `zive rane, Tek tada sam se sjetio
prethodne noi, svoje muke i strane zbrke kroz koju sam prolazio, ali
se bojim da jo nisam proao. Takoje blagoslovljeno na mene djelovala
tvrdava koju sam urcdio prema vlastitoj zamisli i nad ijim redom sam
bdio koliko i nad svojim rodenim ivotom. Sada sam miran, jak i
siguran, tako da ni Ibn Tevab koji me zna koliko i ja njega, nita ne
primjeuje. Samo ,kada ne bi bilo noi, kad se ne bi smrkavalo, pa
makar me oi ovako pekle do kraja ivota.
U ar-Razijevoj kui vladala je zbrka kakva uvijek vlada u kuama iz
kojih ispraaju tnrtvaca. Masa rodaka, prijatelja i susjeda koji su

112

doli pomoi ako se ta moe, bezbroj potova.laca velikog uitelja

koji su doli pokazati alost zbog njegovog preseljenja, rulja
siromaaka koji su doli okusiti neto s bogatakc Irpeze. Bio je i Abu
Tanabija, ne mam da li kao lijenik ili kao prijatetj i mudrac ravan
ar-Raziju, a u nekim stvarima i bolji.
- Dobro je da si ht, htio sam navratiti do tebe rckoh mu im sam ga
vidio, zaboravivi od radosti i da ga pozdravim kako je red.
- Ako nastavi dolaziti kako si zapoeo, mogao bi se na kraju i oeniti
sa mnom - osmjehnu se Tanabija, ne znam da li podrugljivo ili tek da
neto kae.
- Htio sam da neto proajerim, neto to nam je obojici promaklo.
- Mcni nije mogli promai jer ja ni na ta nisam ni pazio.
- ta ti jc, to si na kraj srca'? Ipak si od poetka sa mnom u ovoj
istrazi i od-poetka mi pomac.
- Od poetka moda, ali sada vie ne pomaem. Ne volim kad mi se
prijeti, uplaim se i ne mogu nita, pa ni pomagati. Valjda sam takav
ovjek, plaljiv, ta li.
Priznajem da sam napravio gluposti, oprosti mi, ,nolim te. Mora
priznati da mi zaista nije lahko, a uinilo mi se da zna vie nego to
si spreman da mi kae. 1o tne je uvrijedilo, mora me razumjeti. Neka
sitnica, ,teto to nikome ne bi palo u oi, moc mi otkriti uda, n
~ocla i konano tjeenje.
- To je u redu, ali je problem to si ti spreman i uraditi ono ime si
prijetio. I'oga se ja bojim i zato se ne bih volio ni sretati ni
razgovarati s tobom.
Vc budi dijete, pa ja sam te doveo do kalifa i srtvio pod njegovu
zatitu. Zar bih to inio da sam te nekad mislio voditi u tvrdavu`? Ne
bih ve radi sebe, zna li ti ta znai gnjaviti nekoga. koga kalif
titi.
- Dohro, to je u redu, to mi se svida. Kai sada ta ti je promaklo.
Kod ribarove porodice i kod hamala, ti qjih nisi vidio ali je isti
sluaj.
- ta jc s tim sluajem?
Oni su ubijeni bez ikakva vidljivog traga. Da li je mogue neim
uspavali tjelesne ~okove ili duu, toliko ih usporiti da c`ovjek umre?
Mislim da jeste, ali ne znam ba pouzdano. Naime, nc znam pouzdano
utoliko to nikada nisam to radio toliko da dovede do smrti, a znam da
ima sredstava ko_la razdvajaju unutranje tijelo i duu.
- Kai mi, molim te, neto o tome.
lma razne opojne biljke, mnogo se gaje u Perziji ajo vie u krajecima
istono od Kabula. Te biljke silno ubrzavaju tok tjelesnih sokova a
omamljuju i blago uspavljqju duu. Tako dua ne moe suiti unutranje
tijelo koje se jako natapa i ptilazi mnogo blie enskom nego makom
naelu. Takav ovjek ima pojaanu osjeajnost i oslabtjen razum, vidi
svakakve mutne slike, a ne vidi raspored stvati i njihove granice,
sasvim dobro razumije ~hrku. a slabo ili nikako red koji mu se ini kao
zbrka.
241
Tijelo mu od pretjetane navlaenosti trne i kao da se nadima. Naravno.
moe se dogoditi da taj ovjek i umre od pretjerane navlaenosti
unutranjeg tijela. Prema tome, on je ubijen ako mu je neko drugi
podmetnuo te opojne biljke, ali ti to nikako ne moe provjeriti i
dokazati.
- .)esu li ovi moji mogli biti tako pobijeni?
- Rekoh ti da moda jesu, ali da ne znam sigumo i da ne moemo znati.
Ako i _jesu, ne moe dokazati, pa ti je svejedno.
- Razijev unuk je ubijen isto kao Suan - onom svadom due i tijcla.

113

- Ako to nekome bude priao, ne spominji, molim te, moje ime, nisam ti
ja ba tako rekao.
- Nisam ni ja ovako upamtio, ovako tebi govorim da skratimo jer obojica
znamo o vemu se radi.
- I za utjana sam ti rekao da je moda tako. Ako sc tako moe ubiti,
moda su obojica tako uvijeni, ali nam je opet mala korist od toga.
- A la je s ar-Razijem? - Dodi da ga vidi.
Otili smo u veliku sobu i on je od~rtuo plahtu s tijela velikog
uitelja, ve sptemljenog za ukop. Vidio sam neki dan Razijevo
zelenkasto lice, pa se nisam osobito iznenadio od onoga to sam vidio,
ali sam pomislio da je to ipak malo previe poto su i lice i itavo
tijelo bili naprosto zeleni. Biloje runo i muno, biloje mnogo gore od
onoga to je Razi zasluio i svojim ivotom, i svojom prirodom, i onim
toje za ovoga ivota uinio.
- Evo ta je s njim - rec`e Tanabija zlim glasom, kao da se za neto
sveti. - Jo me samo upitaj kako ovo objanjavam, pa da krenem za njim.
- Znai ni tebi nije jasno'?
- Kome ovo moe biti jasno? I inae, ve mi je preko glave ovih tvojih
sluajeva. Ba kad sam pomislio
da neto znam i mogu, dode ti sa svojim slu.ajevima ; pokaza mi da sam
jedna neznalica i najobinija budala.
- Nisam ja, pokazae ti oni koji i od mene prave hudalu. Meni jc jo
gorc.
Ba ti hvala, lijepo si me utjeio.
Moda te nisam utjeio, ali je tako. Oni prave budale od obojice, a
meni rade o glavi.
- Ali od mene ti irai da objanjavam. Da nije tehe. bio bih budala
samo ra sebe, ovako sam za dvojicu ,~ scbe bih moda natjerao da se i
ne pitam.
- Moda bih i ja sebe, ali me drugi pitaju. Stajali smo jedan pored
drugoga gotovo se dodiroju.i i osjeali otpor, moda ak i neku vrstu
medusobne mrnje. Neko razoarenje, neki dubok i jak gubitak strojali
su medu nama tako jako da smo ih koom osjeali i upijali. Nita ne
izmiljam, sigurno je bilo tako i sieUrnO _~e'I'anabija osjeao prema
meni ono to i ja prema njemu jer se tako neto moe doivjeti jedino
kad je svc obostrano. A u nacm sluaju se valjda i moralo doivjeti
jer smo previe oekivali jedan od drugoga i previe puta pokazali
jedan drugome svoje slabosti i manjkove. Ljudi, valjda, ne vole poraze,
jo manje vole njihove svjedoke, a nas dvojica u posljednje vrijeme
stalno svjedoimojedan drugome upravo poraze. Pa ipak nas jv taj
trenutak nekako pribliio i povezao, osjetio sam da je moja glupa
prijetnja zaisia zaboravljena i da s 1'auabijom mogu opet razgovarati
kao prije onog trenutka kod Suijana, ak jo bolje, prisnije i
iskrenije. Znao sam da u nakon ovoga strojanja netrpeljivosti m~du
nama biti s Tanabijom bliii nego i s jednim prij:rteljem do sada.
Moe li ovjek od jada ovako pozelenjeti? Od ,amo~a, istog jada.
- Ne moe, ja bih ve bio zelen kao list, sve zbog tebe.
242 ~~ 243
- Ozbiljno pitam.
- ta ti sad to znai:'
- Moda je i on ubijen, kao ostali. Ali ako moc samo od jada, onda
moda i nije.
- Ne znam ta bih ti rekao. Neki kau da.se u sokovima unutranjeg
tijcla mogu nai sve boje ko_je postoje u svijetu, pa je zato ovjek
saetak svijeta i zato je dragome Bogu najmiliji od qjcgovih stvorcn;a.
Ako je to istina, a ja ne znam da li je i ne znam sta bih o tome
mislio, onda moe biti i jedno i drugo. Mo~e od jada ili od jakog bola

114

puknuti neki od kanala kojima telm unutranji sokovi, pa se sok razliti

po vanjskom tijelu i obojiti kou. Ati se isto tako dua moe otrovati
nekim zlim mislima ili nec`istim eljama, pa se ssma ovlaiti nekim
sokom i obojiti njegovom bojom itavo tijelo. Svata moe, ali nita ne
mora biti, eto to je na najvei problem u itavome ovom poslu govorio jc. Abu Tanabija dok smo se vraali iz velike sobe.
Malo nakon toga krenulaje denaza i svi stno poli da ispratimo velikog
uitelja. Bilo mi je teko i malo krivo to je tako skonao (oprosti
mi, Boe, takve misli, znao sam daje glupo i zabranjeno, ali sam zaista
tugovao i zaista mislio da je zasluio mnogo bolje). Znatno kasnije
kadje tijelo ve bilo poloeno u mezar, pomislio sam da moda i nije
zasluio i blaga jeza mi je kliznula niz kimu. ta ako se i njega
primilo ono to su zakljuili njegov unuk i al-Hallad? Sta ako se i u
njegovoj sohi taputalo ono to su meni aputali zidovi i jastuci
prole noi? Da li u tom sluaju i mene eka neto slino, ne uspijem
li se izboriti protiv te napasti i ne zadrim li svoju duu na jasnome
dnevnom svjetlu?
I Na povratku s denaze priao mi je Ibn Tevah i rekao daje iz
razgovora sa slugama saznao da je ar-Razi, nakon razgovora sa mnom, pao
u bunilo iz kojega se nije povratio. U bunilu je stalno neto govorio.
neto
244
nerazumljivo a ponekad tako strano da se to ni ponoviti ne moe. Sve
to vrijemc se runo napinjao, kao da se bori s neim strano jakim i
zlim to ga napinje irnutra, a istovremeno gaje obuhvatilo i stee ga
izvana. Sreom, ispuhao se i poeo opet nonnalno izgledati kad je
izdahnuo, tako da nije bilo ba sramota pokazati ga pred stranim
ljudima. Ibn Tevab me je upozorio i na to da na denazi nije bilo
Halalda, to mi je sasvim promaklo i to, iskreno govorei, ne bih ni
povjerovao. A vano je i moglo bi mnogo znaiti. Nije mogue da Hallad
ne zna za ovu srnrt, za koju zna itav grad i nije mogue da ne zna
koliko je runo ne ispratiti najveeg ivog uitelja i pomiritelja medu
nama.
Pohvalio sam Tevaba i poslao ga kui, a i ja krenuo svojoj. Treba
pribiljeiti sve to znam o svakome od ovih. ubistava, pa sklopiti
nekakvu cjelinu, ako tu unpe ima bilo kakve cjelne. Treba pokuati
bilo ta, treba neto raditi, treba se barem praviti da radi ne bi li
se nekako preturila no.
Samo kad bi se dogodilo udo i ne dola jo jedna no!
Srijeda, 18.
Proveo sam no ispunjenu munom jezom, ali se, Bogu hvala, nisam borio
sa hladnom prazninom koja me tako snano pmlai kao da usisava i mene
i atav moj svijet. Radio sam, zapravo se pravio da radim, ne bih li
zavarao ludilo i svoju udnju za njim, radio sam bez nade da u neto
ozbiljno uraditi i, iskreno govorei, bez osobito jake elje da uradim
bilo ta. Radio sam s jednom jedinom cljom - da preturim preko glave
jo jednu no.
Nastojao sam odgovoriti na dva pitanja. Prvo: omoguuje li mi ono to
se do sada dogodilo da uinim
245
ono toje veliki vezir zaelio i toje sigumo najkorisnije i za mene.
Tanije: mogu li ono to za saJa znam o Jogadajima. iz posljednjih
nekoliko Jana sloiti u uvjerIjiw priu koja bi upuivala na veliku
zavjeru u ijem bi sreditu bio Hallad`? Drogo: mogu li iz onoga to
znam barem naslutiti stvarne poinicoe i doi do njih, ma ko oni bili?
Hrabrilo me je to sve upuuje na to da bih mogao jednom strijelom
pogoJiti dvije mete udarajui na perzijsku gmpu, dakle udovoljavajui

115

vezirovoj elji i svojoj koristi, pohvatati stvarne poinioce ovih

zlodjela. Sve to sam do sada saznao upuuje na njih, iako moram
priznati da sam i Iraio ono to na njih upuuje poto sam na njih
pomislio ve na poetku.
Nisam se ni pitao jesu li sve ove smrti jedna ejelina, jer je suvie
oigledno da jesu. Zna se da je nekoliko sIW ajeva cjclina ako ih
povezujujedan poinilac,jedan razlog ili jedan cilj, a tada su
sluajevi slini po nainu na koji su izvedeni ili su rtve u nekoj
medusobnoj vezi. Iskustvo me je nau`cilo Ja su taJa sluajevi povezani
i1i malim prostorom ili kratkim vremenom, pa su opet cjelina ak i kad
po nainu na. koji su izve.deni nisu oigledno slini. Ovdje su se
nale na okupu gotovo sve osobine koje od niza sluajeva prave jednu
ejelinu i jedan jedinsri,en sluaj: u jednom gradu je u toku nekoliko
dana na neobjapjiv nain ubijeno nekoliko ljudi. lstina je Ja se ne
moe pronai neka veza medu rtvama
, ali je istina i to da su sve te smrti medusobno povezane barem time
to su sve podjednako neobjanjive. Iako se jeJno rasprsxmlo a dnrgo
umrlo ntirno i tiho, slino su ubijeni po tomc to je njihovo ubistvo
nemogue objasniti Ijudskom pameu. Osim toga, ima nekc pravilnosti u
rasporedu tih ubistava, ne moe. me niko ubijediti da su oni moji
trokutovi satno moja izmiljotina ili nekakva neobavezna igra. Ja ih ne
bih mogao ni primijetiti da ih nema u rasporeJu ubistava..
246
Na posebne sam table zabiljeio sve to sam znao o svakome od ubistava,
a onda tc lable poslagao jcdnu do druge i uporedo ih itao traei
neto to bi im bilo ,al~~ln rko da to pribiljeim na posebnu tablu.
Da bih schi olakao traenje toga zajedikog, biljeke sam ispisivao po
istom redoslijedu i na isti nain. 'Iako sam sve table ~odijelio na
etiri dijela u ijim sam vrhovima napisao: Zrtva, Oblik smrti,
Poinilac, Objanjenje. Odmah sam na svim tablama u dijelove Poinilac
i Objanjcnje upisao Nepoznati, a dio Lrtva podijelio na dva dijela od
kojih sam jedan nazvao ivot i djela, a drugi lmovinsko stanje i mjesto
u zajednici.
Onda sam ispisivao sve to sam znao o rtvama, od toga kada su i u
kakvoj porodici roeni do toga kako su izgledali poslije smrti, od toga
gdje su putovali i ta su radili do toga s kim su se vidali i ta su
voljeli jesti. KaJ sam ispisao sve to sam znao, iitavao sam dio po
dio sa svake tablice i prepisivao na posebnu, zajeclniku tablu sve to
se ponavlja na dvije ili vie pojedinac'nih tablica. Nisam ba mnogo
prepisao na zajcdniku tablu jer se na svim pojedinanim tablama nalo
samo to da je sve rtve pobio nepoznat poinilac na nain koji se ne
moe objasniti i da su svi imali neke vcze s Perzijom i Perzijancima,
makar to da su jednom u ivotu sluali nekoga od njih, kao to su
hamali sluali Hallada kad je ono ludovao s Abu Saidom trpajui svijet
u vakuf.
Iskreno govorei, vie od toga nisam ni oekivao, ak .sam unaprijed
znao da jo uvijek nita ozbiljno ne mogu postii. 7ato sam jutro
doekao zadovoljan i vedar vjenijui da mi je moj noni ra.d donio
barem dvije koristi - zatitio me je od nonih mora kojih se sve vic
bojim i konano me ubijedio da ovaj sluaj, ako ';n uspijent rijeili,
mogu rijeiti jedino na vezirovo zado~'oljsivo i na svoju korsit. Samo
treba jo malo saekati,
247
prikupiti jo malo znanja o njima i pogotovo jo malu snage i
povjcrenja u sebe. Prvi pul nakon mnogo vn~ mena doru.kovao sam, i to
dobro, uivajui u svakon~ zalogaju i u svakom novom ukusu, a posebno u
razli-. kama medu pojedinitn ukusima. Razmiljao sam ak o tome da za

116

koji sat odem u kupatilo i tamo se razgalini kao ovjek koji je uradio
neto teko i veliko, pa zaista zasluuje takav uitak i nagradu.
Kupatiloje dobro, tamo svata tano i korisno ovjeku padne na um -jer,
onako ovijen parom i vrelinom, potpuno odvojen od svijeta i svega to
za sebe vezuje panju, ovjek mora neto smiljati i mora sabrano
misliti. Ba u kupalilu sam smislio kako treba urediti tvrdaw, davno
jednom, jo u Basri, mnogo prije onog nesporazuma koji me je odveo u
podrum basranske tvrave koju sam bio naumio preurediti.
IJ premiljan_ju o kupatilu zatekao me je vezirov ovjek koji mi je
doao laviti da je prole noi, nakon bogate veere, u privatnim
prostorijama princa Hasana, zadavljen Ibu Tevab. Vezir mi porupje da
slobodno odem tamo, nita loe mi se ne moe dogoditi jer medu
Hasanovim ljudima ima nekoliko naih, pouzdanih i spretnih ljudi, a
mogu povesti i dva-tm straara da sve izgleda nonnalnije i ozbiljnijc.
U mom dolaslm kod princa i nema nita udno, ja naprosto radim svoj
posao i u tome ne moe biti niega loeg. Neka za svaki sluc`aj saekam
da. mi za Tevabovu smrt jave iz prineve kue ili barem preko mojih
ljudi, ali ako ne jave neka odem ovako - da princ ne bi pomislio da se
mi bojimo. Neka odem slobodno i mirno, ali neka ipak budem na svc
spremau i koliko je mogue oprezan.
Bio bih ja oprezan i bez njegovog upozorenja, toliko oprezan da
najradije ne bih ni iao. Iz dna due mi jc ao Tevaba, bio je vie
nego dobar slubenik i meni je oiglcdno bio odan koliko je to mogue
(ne bi on ovako jadno zaglavio da nijc), ali mu ja vie ne mogu
248
pomoi nikako osim tako to u iskreno zaeljcti mir dui njegovoj.
Zasluila ga je, barem zboe ovakve odanosti i ljubavi kakvu ni na
svijet ni mi kao ljudi naprosto ne zasluujemo. Hvala mu, do dna due
sam dirnut njegovom odanou, ali zaista ne vjerujem da zbog n-jegove
ljubavi i odanosti ja trebam ii zvijeri u usta, pogotovo ako znam da
ga ne mogu ni osvetiti a kamoli vratiti.
Nita nije zavisilo od mene, ak ni to koliko u i kako biti oprezan.
Prije nego sam smislio koga da povedem i kako da se ponaam kod princa
Hasana, doao je Abdallah ibn Sabah, moj zapovjednik lijeve strane
kojeg mi je princ Hasan nametnuo jo u vrijeme kad nije otvoreno
pokazivao da je protiv mene. Toliko je vjeto smislio dolazak i
ponaanje, ili sam ja bio toliko zbunjen i odsutan, da smo krenuli
odmah, bez pripreme i bez pratnje, prije nego sam smislio kako da se
pozdravim s princom i prije nego sam kod kue ostavio bilo kakvu
poruku.
Abdallah ibn Sabah je sve vrijeme strano mnogo govorio, udio se
svojoj i pogotovo mojoj ncopreznosti i Tevabovom lukavstvu, pitao se
kako nas je mogao tako dugo vui za nos, onako mlad i nciskusan,
bijesno se udarao u glavu to je dopustio da ga balavac tako dugo
vara... Nije mu bilo jasno kako se sa sv~jim krivovjernim wjeren-jima i
runim navikama, sa svojom mrnjom prema pravoj vjeri i svemu to je
i;uva, od kalifa do posljednjeg straara, uspeo tako visoko i godinama
plivao mcdu dobrim i ne ba glupim ljudima. Bogu hvala, govorio je, to
nam je nad glavom mudri i oprezni princ Hasan koji se ne lijepi na.
slatke rijei.
.la i danas zahvaljujem Bogu to je Abdallahu dao brbljivost i
samouvjerenost kakvu imaju sve hudale, a on pogotovo iako nije tolika
budala. Njegovo brbljanje, kojim je htio da me zbuni i odvede od bilo
kakvih pitanja, omoguilo mi je da se polpuno saberem i na miru
249
razmislim o mogunostima i nainima da se izw`cem iz prineve kue.
Prije nego emo ui kod princa Ilasana, zamolio sam ga da preuzme Ibn

117

1'evabovo mjesto, a s njim i ono to sam Tcvabu bio namijenio u skoroj

budunosti, dakle da zamijeni mene. Nita se tu ne moe, godine troe
snagu, a mjesta na kojima ja sjedim trae. sve vie snage i vremena.
.la moram priznati da mi on nikada nije bio osobito drag, ali se eto
pokazalo da jc pouzdaniji od mog uenika 'levaba, a u ovol situaciji.
kad se na nas sniila nesrea s neobjanjivim ubistvima, ne moe se
oklijevati i traiti sposoban slubenik koji nam je istovremeno drag. S
radou je prihvatio i ponudio da od ovog trenutka sudjeluje u istrazi
o neobjanjivim ubistvima, tvrdei da bi i ova isttaga otila mnogo
dalje da u njoj nije bio Ibn Tevab koji je istovremeno radio za mene i
za one koje traim.
Srea je da se otkrio u ovom asu, kad sam naiao na vaan i velik trag
koji mnogo obeava - razmiljao sam glasno stojei na ulazu. Jutros
satn mu htio otkriti taj trag i naloiti mu da veeras ode na obalu
rijekc, tano prekoputa luke odakle se vidi onaj veliki nosac`, onaj na
kojem je bio objecn ribar Husajn.
- Kai meni, roogu ja otii, to mi je sada i posao - urilo se mom
novom pomoniku Abdallahu.
- Ne znam je li bolje da ode ti ili ja. Bojim sc. tvoga malog iskustva
u ovim poslovima - kolebao sam se, nikako ne ulazei kod princa Hasana.
-- Ja u otii, samo kai kada. A iskustvo se stie. bez rada ga se ne
moe ni imati - navaljivao je Abdallah, moda zato toje zaista tako
beznadeno glup, ali tnislirn prije zato to mu je naloeno da me to
prije maknc iz svih mojih poslova.
- Odmah iza ponoi. Doi da niko ne zna, dobro se sakriti i sluati. A
odmah nakon toga doi kod mene i rei mi sve to si uo. Ako mogne
vidjeti, upamti
250
one koji budu tamo, ali se ne izlai da oni vide tebe. Vanije je da
oni za tebe ne znaju nego da ti qjih vidi.
Uao sam im sam to izgovorio, ali je Abdallah pourio, pretekao me i
sigurno me vodio do odaje u kojoj je ubijen Ibn I'evab. Vidjelo se da
dobro poznaje prinevo obitavalite, da je u njenm boravio dovoljno
esto, a sigurno i noas, ako nije svojom rokom i uhio.
U od~ji su bili princ Hasan, .Abu Tanabija, nekoliko nenaoruanih Ijudi
ili s orojem tako dobro prikrivenim da ga ni ja nisam mogao
primijetiti, a na velikom tamnocrvenom jastuku, uz sami zid desno od
ulaza, Icao je Ibn Tevab, go do pojasa, s omom od ice oko vrata. Abu
Tanabija jedini pokaza da me je primijetio, ak se malo podie s
jastuka, valjda u znak pozdrava, a onda mahnu glavom prema Tevabu.
- Eno ti jo jedne smrti koju ne mogu do kraja objasniti -progovori ne
pozdravljajui me niim drugim. - Zar ni nju'?-pitao sam, klanjajui se
prema prin
cu i Tanabiji, ne pokazujui da mi je jasno ta znai potpuni izostanak
pozdrava ak i kod prineve posluge. - Ni nju. Nikako da odgonetnem je
li zaklan ili
je zadavljen, a moda je i neto tree. Njemu ti je onom icom
presjeen grkljan, a sigurno je i zadavljen, tako da ne zna je li ta
ica posluila kao oma ili kao sablja. Pored toga, neko je tako vjcto
i snano cimmuo omu daje i vratni prljen iskinut iz kime, toje
smrtonosno koliko i davljenje i klanje. IIajde ti sad odgonetni ta je
bilo prvo, a ne moe rei ni da je triput ubijcn jer bi to za jedtm
Ijudsku duu bilo previe, pa makar to bila dua tvoga zamjenika.
- I ne zna se, kad je on u pitanju - javi se princ Hasan koji me jo
niti jednom nijc pogledao i niim nije pokazao da za mene zna. - C
ovjek s toliko veza i ljubavi mogao bi imati i etiri-pet dua. A
najjaa

118

251
veza i najvea Ijubav mu je na nnuiri i oprezni emir strae.
Radovalo bi rne kad bilt ranunio ta njegova prinevska milost eli
rei.
- Ne znam, da ti pravo kaem - okretc se princ meni i obrati mi se,
jednostavno i gotovo prijateljski naprosto ne znam. Kai mi, za
poetak, ali pravo, iskreno, vidi li ti svoj nos.
utio sam i ekao da se neko nasmije, ali se niko ne nasmija. Valjda
nikome jo nije bilo jasno da li se princ ali, moda ni njcmu samome
jo nije bilo sasvitn jasno pa bi se naljutio na neiji smijch.
- Kai vidi li, slobodno kai, ovjec, ega se boji, meu
prijateljima si - navaljivao je princ, sacla ve manje neprijateljski,
a onda nastavio kad je bilo jasno daja. neu odgovoriti. - Eto vidi, o
tome se radi. Da bi se razumjelo ono to ja govorim, treba vidjeti
baretn malo dalje od svog nosa, a li ni njega nc vidi. I to ga toliko
ne vidi da se ne stidi to priznati svome princu! Nc moe se, moj
Gazvane, vidjeti ni svoj nos ako se za pomonika i nasljednika uzima
onlj ko nam svima radi o glavi.
Prine ustade i bijesno krenu prema tnrtvome Ihn Tevabu, pa i ja krenuh
tamo kao da me je pozvao. Ska:menio sam se kad sam na Tevabovim grudima
vidio nacrtan onaj irokut koji sam sklopio neki dan i pokazivao mu ga
da mu objasnim kako zavjerenici rade i kakvu figuru iscrtayju svojim
zloinima. l1 dnu grodi bila jc osnova obaju trokutova, vrh veega pod
svnim grlom. a vrh manjega nasred grudi, tamo gdje bi trebalo hiti
srce, tako da mu je linija koja sijee trokutove i koja je na mom
crteu predstavljala rijeku, dijelila gnnli na dvije jednake polovine.
Crte na Tevabovim gn~dima izgledao je kao istetoviran, i to nekada
davno, pa sam kleknuo, i, pravei se da razgledam ranu na vratu a nakon
252
toga se pravei da nastojim izvui icu ispod njegovih leda, dobro
razglcdao crte. Petljajui oko iane uzice, pokvasio sam prst i malo
protrljao crte, uzgred i sakriveno (lijepo bih se proveo da su me
vidjeli). Odahnuo sam )er sam osjetio glatkou boje. Nije, dakle,
tetovaa i nije odavno, nego imaju svog ovjeka u mojoj kui, i to medu
meni najbliim slugama.
Oni ne znaju ta ovi trokutovi znae, zato je princ Hasan izveo sve ono
sa bijcsom i prilaskom Tevabovom tijelu. Nadao se da u se ja izdati
kad vidim crte na njegovim grodima, a kad sejednom izdam, ttali bi
nain da mi izvuku njihovo tajno znacnje. Dok to nc saznaju, nee me
ubiti, osim ako sc princ jako naljuti. Dobro je to su budale i to
princu glava jo uvijek zuji od Halladovih gluposti, oni sigurno misle
da su ovo Bog zna kakvi tajni znakovi. Ne daj Boe da saznaju taje
zaista, ne bi me samo ubili nego bi me iskasapili od bijesa.
Tada su se u meni opet pokrenula ona ludila. Najprije sam se htio
nastnijati od nekakve radosti i podrugljivosti zbog njihove glupe
greke. Onda sam doao u iskuenje da zatraim boje i docrtam najmanji,
trei tmkut, onaj to se treba upisati u drugi. Htio sam im objasniti
da sam taj trokut ja predvidio, da sam ga nagovijestio upirui prstom
mjesto na kojem sam nacrtao dvor. Nagovijestio ga ba Ibn Tevabu ijom
se smru on, evo, poco ispisivati i u gradu. Sreom, uzdrao sam se,
iako mi je bilo strano. U meni je bjesnila itava zbrka radosti,
podrugljivosti, straha i mrnje, tuge zbog Tevaba i elje za osvetom.
Bilo mi je smijeno ono to oni zamiljaju iza mojih trokutova i bilo
mi je drago 9to sam ih odmah razumio; bilo mi je ugodno to sam
nagovijestio ovaj mali trokut i bilo mi je tuno to se ostvaruje
Tevabovom smru zbog mene. Osim toga, privlaila me mogunost da ja
njih zapanjim onako kako

119

253
su oni zapanjili mene pokazujui mi ova_j crte na Tevabovim 6rudima.
Ustao sam i kao sluajno stao uza zid pored kojega je Tevab leao,
ponavljajui u sebi da sam dobro i da jo uvijek vladam situacijom.
Sigurno sam dobro, o s\'cmu mogu voditi rauna,~to se najbolje vidjelo
maloas kad sam se suzdrao od ludc elje da ucrtam mali trokut. Bilo
bi zaista glupo da sam im docrtao trei trokut, timc. bih samo pokazao
da mi je njihova igra jasna, a onda bih morao otkriti i to da iza tih
trokutova nema nikakve tajne koju oni oekuju. A time bih princa
prisilio da me ubije, jer mu nita drugo ne bi ostalo, prvo zato to je
ispao budala a drugo zato to mu ni za ta vie ne bih trebao. Maknuti
me ionako mora, sad je krenuo s otvorenim obraunom, samo je pitanje
trenutaka koji mu odgovara. A nijedan mu ne bi odgovarao vie od onoga
u kojem bih ga uvrijedio i pokazao da mu vic ne trebam: otkriti u
sitnom uhodenju ovjeka uobraenog kao on znai uvrijediti ga., a
pokazati da su trokutovi moj crte znai rei mu da je bio budala kad
je u tomc vidio tajnu. Tada bi ili ubio on mene ili ja njega, a ne znam
ta bi od to dvoje bilo gore po mene.
Nisam uo ba mnogo od onoga to je princ Hasan govorio hodajui po
sobi, esto zastajui pored Tevabovog lea i pokanyui na njega. Nisam
ga ni mogao uti jer sam razvijao svoje misli i brinuo svoje brige,
pratei pri tome princa oima i imdei se da to inim kao da ga napeto
sluam. Znam da je u svoj govor nastojao ukljuiti i Abu Tanabiju, a to
znam po tome to je dugo govorio stojei tano iznad Tanabije i maui
rukama kao da ga na neto poziva. Tanabija, medutim, nije ni podigao
glavu da gleda princa dok govori, a kamoli da se pomjerio sa svog
mjesta.
Spada u udesa da sam, tako sluajui, uope razumio o emu princ
govori, ali mi se ini da sam uglavnom
razumio. Mislitn da je nastojao ubijediti sve nas da sam ja nevidena
nesposobna budala poto satn za svoga prvog pomonika uzeo ovjeka koji
je u samom srcu dualistike zavjere. Ja sam sve svoje istrage vodio sa
ovjekom koji bi prvi trebao biti predmet istrage, a to najboljc
pokazuje kakva sam ja. smijena nakaza. U Tevaba je sreom posumnjao
mudri i pouzdani Abdallah ibn Sabah kojega samja, naravno, ometao u
poslu i progonio koliko sam mogao. Abdallah je noas doveo Tevaba kod
princa na veeru i tu ga laskanjem naveo da se opusti i prihvati opijum
koji mu je razvezao jezik. Htjeli su ga navesti da sve prizna i onda ga
predati meni, a tako bi i uinili da nije poeo vrijedati kalifa i
vjero, to je za estitoga i odanoga Abdallaha bilo ipak malo previe.
Ne znam kako je Abu Tanabija izveo to da odjednom ustane i krene a da
time ne uvrijedi princa, ali znam da mi je time uinio uslugu koju mu
naprosto ne mogu vratiti da zajedno proivimo deset ivota. Priao mi
je i predloio da me otprati do kue, a usput e mi ispriati ta mu sc
razjasnilo u vezi sa smrtima kojima se bavimo. Doao je do nekih starih
spisa u kojima sc na posebno zanimljiv nain raspravlja o raznim
oblicima smrti, pa mu se ini da se neto od toga moe iskoristiti u
ovim naim razmiljanjima, iako su u pitanju nevjerniki spisi. Tako je
nekako brbljao, brzo i lagodno kako nikad preda mnom nije govorio, a za
to vrijeme me je obgrlio i vodio prema izlazu, mirno i brzo, kao da od
njegove volje zavisimo svi u prinevoj odaji i sve to se meu nama
moe dogoditi. Jedva sam stigao da prema Abdallahu ibn Sabahu podignem
prst podsjeajui ga na dogovor za veeras i da primijetim potvrdno
sklapanje njegovih kapaka.
- Ipak si, znai, otkrio kako su ubijeni ovi nai jadnici? - upitah l
anabiju kad smo odmakli od odaje s princom Hasanom i njegovima.

120

254 ~'; 255

- Nisatn - odgovori Tanabija zaudeno. - Pa kakvc si to stare spise
otkrio'?
- Nikakve, ne misli valjda da u ovim godinama otkrivam istinski vane
stare spise'?!
- Pa ta si ono priao dok si me izvodio'?
- Gluposti - nasmija se Tanabija -- pri`cao sam gluposti da pokrijem
na izlazak. Loe si mi izgledao, samo sam ekao da poljubi princa u
mku i zamoli ga da te tom rukom zakolje. On bi to rado uinio, pa sam
tc izveo da malo dode do sebe, rauna_jui da e on to isto tako rado
uiniti i drugi put.
- Nisam ni pomislio da tako izgledam. Niti sam mislio da to uinim.
- Nisi ti mislio nita - opet se Tanabija smijao a najmanje si mislio
da prine oko tebe plete mreu dokaza o tvojoj zavjeri s Tevabom.
- Lto vidi, nisam estito ni uo ta govori.
- Vjenyem ti. Da si uo, ne bi onako buljio nego bi gledao kako da se
izvue. Ne znam jesi li razmiljao o sudbini ljudi koji sjede na
visokim mjestima. Ja jesam i zakljuio sam da sc pametni povuku, a
manje pametni ekaju da ih dmgi povuku.
- Umoran sam, ve dugo ne spavam.
- Ba se dobro razumijemo, o tome sam i ja govorio - potapa me Abu
Tanabija po ramenu i ode bez pozdrava.
Tek kad je dobro odmakao, shvatio sam ta mi je govorio i kakvu mi je
uslugu uinio, a da mu se ja nisam ni zahvalio. Krenuh da potrim za
njim pa odustah osjetivi koliko mi sc tekog umora nataloilo u
tijelu. onda zaustih da viknem za njim neki izraz zahvalnosti pa
odustah i od toga, ne znam da li zato to mi je na vrijeme sinulo
koliko bi to bilo glupo ili zato to od umora ni to nisam mogao. Stajao
sam tako, tup i odsutan. ne miui ni tamo ni ovamo, ni sam ne znam
koliko
256
dugo. 'ini mi se da sam sve to vrijeme vjerovao da prebirem po glavi
neke vane misli, ali se sada ne mogu sjetiti niega to sam od
Tanabijinog odlaska do svoga dolaska u tvrdavu mislio. Ne znam kada sam
se i kako pomjerio s mjesta na kqjem me je Tanabija ostavio, ne znam
kako sam i zato doao u ivrdavu, ne znam da li meje sve to vrijeme
neko pratio i taje o meni mislio, ako jeste. Sjeam se da sam sebi
pokuavao objasniti koliko je opasno ako jc istina ono to mi je
Tanabila rekao i sjeam se da sam bio preplavljen radou i ponosom to
nisam ucrtao trei trokut u ona dva na Ibn Tevabovim grudima.
lz tog bunila sam se izvukao dok sam sjedio u svojoj sobi u tvrdavi. Po
suncu sam vidio da je moje bunilo dosta dugo trajalo, vc jc bilo kasno
poslijepodnc, a po tome kako sam sc osjeao, zakljuio sam da moda i
nije bilo neko strano bunilo jer u udovima nisam osjeao ni
malaksalost ni onaj teki umor koji meje sprijeio da potrim za Abu
Tanabijom. Hvala Bogu da me je sprijeio, ba bi bio lijep prizor emir
strae u mojim godinama i s mojom tcinom koji tri po gradu kao
djeak. Sada sam se dobro osjeao (da nije bilo spavanje ono za ta
mislim da je bunilo?) ali sam otiao da se umijem ne bih li se potpuno
sabrao i bistre glave smislio ta i kako dalje.
Leei zatvorenih oiju, obnovljen umivanjern i moda nekim trenutkom
sna, ponovio sam dananji dan od dogadaja do dogadaja, od rijei do
rijei. Svega sam se sjetio, sve obmuo i okrenuo u mislima, nastojei
da do kraja razumijem svaki dogadaj i svaku rije koju sam upamtio.
Tako mi se razjasnilo da je princ Hasan krenuo u otvoreni napad, za ta
postoje tri mogua objaojenja. lli je on dovoljno siguran i jak, ili

121

je po neemu vidio da smo mi sasvim slabi, ili je izgubio ivce pa nije

u stanju da podnese muno nadmudrivanje s ve
257
zirotn. Racjasnilo mi se tla ja nemam snage za borbu ni s manje
neugodnim lludima od princa Hasana jer sam strano umoran. Razjasnilo
mi se da je Tanahij;i vidio moj umor i da mi je zbog toga govorio o
pametnim ljudima koji se sami povuku s visokih mjesta. Razjasnilo mi se
da bih mogao preivjeti i bez svoga posla, da u mojim godinama pametni
ljudi biraju neki mimiji posao koji im ostavlja malo vie vremena za
san. Razjasnilo mi se da mi se spava, strano spava.
Malo me je zbunila potpuna ravnodunost s kojom sam obnavljao dogadaje
dananjeg dana, kao da sam ve daleko od svega. Jedino to me nije
ostavilo potpuno ravnodunim bilo je podsjeanje na Ibn Tevaba kqji me
je zaista volio. Ta ljubav me je radovala toliko da nisam ni osjeao
neku tugu zbog njegove smrti. A. radovalo me je i to to u ga
osvetiti, to c to biti moje posljednjc djelo u ovom gradu za koje e
se, sreom, saznati kad ja ve budem dovoljno daleko.
Pozvao sam petericu jakih i pouzdanih straara kojima sam uvijek
povjeravao posebno sloene poslove. Objasnio sam im da e opasan i
oepovjerljiv ovjek biti veeras oko ponoi na obali rijeke, tano
prekoputa velikog nosaa u luci. Sigurno e biti beskrajno tih i dobro
sakriven, to znai da dvojica od njih moraju tamo biti mnogo prije
ponoi, dovoljno budni da ga vide i uju kad dode. I.e treba skloniti
na dovoljno skrovito mjesto da se to kasnije nade, ako se nade ikada.
I neka pamte da imaju posla s krajnje upasnim ovjekom koji e gledati
deseterim oima i sluati deseterim uima. Taj ovjek e na obali biti
sam, ali e mu leda uvati pratnja koja ne zaostaje za njim po
spretnosti i opreznosti. Neka zato trojica od njih pridu s leda onima
koji e uvati leda naem ovjeku. Njih ne moraju sakriti onako dobro
kao njega, njih neka i nadu, iako nam to
258
u ovom trenutku ne treba, dosta je mrtvaca koji posljednjih dana
iskrsavciju odsvukud i zbuqjuju narod.
Kad sam to sredio, krenuo sam kui miran i siguran u ono to mi je
dalje initi. Prole srijede su rni prijavili neki karavan iz Jemena
koji sutra kree dalje i ide do Konstantinije. Mi emo se u toku noi
prebaciti do sjeveme kapije i umijeati se medu njih, a onda se u
zgodnom trenutku odvojiti i prebaciti se do al Iskenderije. U mojim
gudinama bi ovjekovom srcu trcbalo biti mnogo blia trgovina ncgo mir
i poredak u svijetu, a ni ovdje ne ostavljam nesredenih rauna. Ibn
Tevaba sam osvetio, a zaista me se malo tic hoe li nadjaati veliki
vezir ili princ Hasan. Nemire ne moemo izbjei, a im se pojave nemiri
javljaju se nesporazumi. im se pojave nsporazumi, emir strae mora
raditi tako da se nesporazumi'razjasne u korist onoga ko je jai. Ako
se na Vrijeme ne sjcti ko je taj jai, moe dospjeti u podrutn, kao ja
u Basri, i lo u vrijeme kad nije bilo nekih velikih nesporamma, a
nemira nije bilo nikakvih. Moda bih i ostao, moda bih se i borio da
nije bilo onoga, ali sada sam stariji za mnogo godina i za to iskustvo
iz Basre. Osim toga, umoran sam. I Tanabija to kae, a Tanabijaje
pametan ovjek. Pametni ljudi se sami povlae, kae Tanabija, aja sam
pametan ovjek, ja se dmim s Tanabijom, moda bistno bili i prijatelji
u neka sretnija vremena.
etvrtak. l9.
Nije mi bila sudena jo jedna besana no, valjda zato to sam se na nju
bio pripremio. Probudio sam se, naspavan i lagahan kao dijete, kad je
sunce bilo ve dobro odskoilo, po emu raunam da sam odspavao

122

259
dobrih desetak sati. ena je zbunjeno gledala kako se bodro i veselo
priprematn za dan, a kad sam zatraio da mi pripreme kupatilo i sveanu
odjeu, pitala je hoc li raspakovati dragocjcnosli koje je noas
spakovala po mom nalogu, a onda se potpuno izgubila kad sam zatraio da
ostane spakovano.
- Pa kada emo putovati? - pitala je oito nita ne razumijevajui.
- to bismo putovali? - nasmijao sam se razveseljen njezinom
izgubljenou i svojom sigumou. Osjeao sam da vladam situacijom,
osjeao sam da imam snage, osjeao sam da sve moe biti onako kako ja
hou da bude, samo ako to hou dovoljno jako.
- Valjda zato to smo sve spakovali za put. Ja volim to neemo, ako
neemo, spakovala sam samo zato to si ti to rckao.
Znam da sam ja rekao, savreno jasno se sjeam svega. U tvrdavi sam dao
naloge po kojima je trebalo ubiti Abdallaha ibn Sabaha i ljude koje on
povede da ga tite, a onda doao kui i naloi eni da spakuje svc
vrijedno to ima u kui a moe se nositi. Objasnio sam da idemo na put,
moda zauvijek, neka zato ona i djeca do svitanja budu spremni za takav
put. Prije izlaska sunca moramo se prikljuiti karavanu, ali tako da
nas niko ne vidi. Niko ne smije znati gdje smo i niko ne smijc ni
pomisiti da smo moda u tom karavanu.
Dok jc ena pakovala porodina dobra, ja sam u svojim sobama prebirao
svoje stvari, nastojei da odaberem ono to u ponijeti od oruja,
odjee i opreme. Nesposoban da se odluim, zakljuio sam daje najboljc
prepustiti odluku sluaju - kad dode vrijeme za polazak samo e se od
sebe odluiti ta u ponijeti, pa sam uzco prebirati svoje biljeke o
raznim sluajevima, svojim i tudim, rijeenim i nerijeenim. Neugodno
sam se lecnuo to sam na vrhu naao biljeke koje sam napravio dok
sam razradivao plan za Ibrahima Basrija i kalifovog haznadara. To je
bio dobar posao i pouan sluaj, ali jc od mene neopnzno i glupo to
sam zadrao ove biljeke ovako jer ih niko ne treba vidjeti. O tom
sluaju neke stvari mogu znati samo ja, a zlo oko bi iz qjih zakljuilo
svata, i o meni i o mom radu. A to to su princ Hasan i Abdallah ibn
Sabah doli do onih crtea dokazuje da zlo oko ima pristupa i u moje
sobe i do mojih biljeaka
Posao s Ibrahimom Basrijem i haznadarom sigurno je dobar, potreban i
koristan, a izveden je tako da se njime mogu ponositi. IIaznadar je bio
vezirov ovjek, moda veziru najblii od njegovih Ijudi, tako da me je
uvijek gledao s visine i pravio mi silne probleme kad je trebalo malo
bolje nagraditi posebno sposobne ili zaslune beride. Ponaao se kao da
je u hazni njcgovo lino blago i kao da ga vezirovo bezgranino
povjerenje ini samim vezirom, ako ve ne kalifom. Zato sam se silno
obradovao kad mi je sinulo da on, zajedno s irgovcem Ibrahimom
Basrijem, potkrada vakufe i prisvaja novce date za javne radove. Isfini
za volju, to mi je sinulo kad sam traio nain da maknem Ibrahima
Basrija koji je stalno visio kod Rabije, a kao da se posebno pomamio
kad je Rabija meni postala neophodna zbog naih nonih razgovora.
Sinulo mi je, dakle, sasvim sluajno i samo zbog Rabije, ali je sve
uradeno tako dobro da su i njih dvojica, ma koliko se ne poznavali,
morali ostati sigumi da su zajedno potkradali vakufe i svojim kradama
usporavali javne radove.
Odmah sam zapalio sve biljeke o tom sluaju. Tanabija je u pravu,
umoran sam i treba da se povuem. jedino umoran ovjek moe biti toliko
neoprezan da radi svoga samoljublja ostavi ovakve biljeke i to na
vrhu. Nakon toga su se nizali sluajevi od kojih sam neke rijeio tako

123

da se i sada, ovako umoran, dok se opratam sa svojim poslom, zaista

ponosim. Za neke od tih slu
260 261
ajeva vezir me je hvalio javno, na divanu, a za ovaj sa spisima
ukradenim iz ccntralnc medrese kalif me jc obilato nagradio svojom
rokom.
Ncke sam biljeke bacao, neke odvajao da ih ponesem, a neke imova itao
kao da njihov sadraj ne znam koliko i svoje irne. Savreno dobro sarn
znao da u ih na kraju ponijeti sve i zato sam se pitao kakav e to
biti trgovac koji u al Iskenderiji, gdje nikoga ivoga ne zna, svake
noi obnavlja. duu itajui biljeke o davno rijeenim slucajevima
koje ne pamti slabije od svoga dananjeg dana. Pa ipak sam upomo
odmotavao i uporno odvajao manje zanimljive sluajeve na gomilu koju bi
trebalo unititi. Nije li i to znak koliko vie nisam za ovog posla'?
Umjesto da rjeavam nove, ja se tjeim i nadraujcm duu starim
sluajevima.
Na dnu gomile, zamotane u posebnu k~u, naao sam biljeke o dva
sluaja koja nisam rjeavao. Prijc tri godine, dok sam jo bio samo
reis-ul berid, umro je al-Dunajd, veliki ejh i pomiritelj, uitelj
vjere kakav se jo nijc rodio. Umro je iznenada i malo suvie udno,
onako kako se od njega ne bi moglo oekivati, tako udno da sam
nepozvan otiao tamo i malo osmotrio. Umro je u kupatilu, a zapravo
nijc umro kao to so umire nego se rasprsnuo tako runo da je iz njega
preradena i nepreradena hrana, mijeajui se, pljusnula i naprijed i
natrag, a raskinuta koa na trbuhu otkrila nm utrobu kao tek zaklanom
ivinehr. Svi su govorili da je to normalno, da se nikad ne ide u
Impatilo nakon obilatog objeda, a pogotovo se to ne. smije u tim
godina. Ja sam utio, ali sam znao da tu nita nije normalno jer al0unajd nikad nije jeo obilato. Ne postaje se uzor parocti i mira uz
takvu oblapornost, a on je uzor pameti, mira i znanja, on je najvei
pomiritelj i tuma vjerc kojeg imamo, on je ovjek koji bi sebi bio
dovoljan kad bi to ljudima bilo dato na ovom svijelu. ,1e li mogue
da on ne zna Poslanikovu preporuku da se u kupatilo ide praznog
stomaka'? Jc li mogue da je zaboravi, ma u kakvom stanju bio`? ~'im
sam doao kui, zabiljeio sam sve to sam vidio i pomislio, a ispod
toga krupno napisao: Ispitati.
Zaposlio sam nekoliko berida da mi saznaju sve o al-Dunajdu, pogotovo
sve o onome to mu se dogadalo i to je on radio u posljednje vrijemc.
Bio sam siguran da je al-Dunajd nekako ubijen ili da ga je neko bar
poremetio na neki nain, ali iz svega to sam saznao nisam otkrio nita
to bi me uputilo na neki trag. To me je, doude, uvrstilo u uvjerenju
da u svemu tome ima neto muno i runo, ali sam na kraju, nemoan,
odloio sve biljeke o tom sluaju, s jakotn eljom i vrstom namjerom
da se jednom vratim tom sluaju.
Sjeam se kako sam bjesnio na sebe i na beride zbog nae nemoi. I3io
sam potpuno siguran da se tu radi o neemu gnusnom. im sam vidio alDunajda onako razvaljenog, osjetio sam drhtavicu i muninu, istu onu
muninu i napetost koja me je uvijek upozoravala na skrivene poslove i
opasnost. Dobrih dvadesetak dana, dok sam s beridima radio na tome,
drale su me nesanice i danonono mc progonile drhtavica i munina koje
sam onda osjetio gledajui Dunajda. A nigdje nita. Nikakva traga, ni
jednog neprijatelja ili sukoba bilo kada u ivotu, nikoga kome bi bilo
kako moglo biti u intrcsu da na bilo koji nain nakodi velikom
uitelju. Samo jedan mogui irag koji se rasplinuo malo ozbiljnijim
prouavanjem otkrio se kad smo saznali da se u toku svoga svetakog
ivota Dunajd jednom sukobio s jednim ovjekom. Tu sam biljeku
zabiljeio crvenom bojom i dobro je podvukao.

124

Jedini sukob u ivotu al-Dtmajd je imao s al-Halladom kojeg je

otjerao izmedu svojih uenika i prorekao mu da e zavriti na
vjealima. Medutim, paljivim ispi
262 263
tivanjem prijatelja i poznanika jednoga i drugog, uvjerio sam se da sc
yjesecima. prije Dunajdove smrli njih dvojica nisu ni uli ni vidl~li.
Hallad je eak imao vjerodoslqjne svjcdoke za svaki trenutak onog dana
u kojem je Uimajd umro. Iznmcn i zbunjen, moda i oajan zbog nemira
koji je taj slueaj u meni sivarao, zavrio sam biljeke kmpno ispisanim
rijeima "Opasan smutljivac" i zakletvom koje se sjeam iako je nisam
zapisao da u kad-tad rijeiti ovaj slu~j i spremiti onog smutljivca
tamo gdje mu je mjesto.
'itan-je ovih bijeaka ispunilo me je dobro poznatom strepnjom i jako
razlilo oblike svega oko mene. Dobro sam znao da nakon ovoga slijedi
razmicanje zidova k~ji raskrivaju tamnu i hladnu prazninu, a nakon toga
ravnoduni apat (slian zbog necga Ilalladovom gocont) koji uporno
ponavlja suludi zakljuak koji sam znao mnogo prije ttego mi ga je arRazi rekao. Znao sam da slijedi strani gr koji mc oduvijek vezivao za
Hallada, da slijedi tuna i beznadena borba protiv onoga to volim i
to je mnogo jae od mog ivola. Tada mi je sinulo da sam sw ovo, samo
mnogo blae, osjetio jo prije tri gudine, gledajui rasturenog alDuna_jda.
Nastojei da zavaram ono to sam oekivao i ega sam se tako strano
bojao, uzeh itati biljeke o drugom sluaju koji nije bio m~j i koji
nisam ni mogao rjeavati. Zabiljeio sam samo ono to satn uo od arRazija kojemu je to isprivao neki njegov prijatelj iz Pcrzije o smrti
Omera ibn Osmana al-Mckija. To mi je Razi ispriao prije neto vie od
godinu dana, a ja sam sve zahiljeio i dodao hiljekama o Dunajdovoj
smrti jer mi se to to sam uo zbog neega nadovezivalo na Dunajdov
sluyj. Nije tu zapravo bilo nita korisno o smni, ni do danas nisan
saznao kako je zaista al-Meki umro, samo mi je priao da runijeg
mrtvaca nikada niko nije vidio i da je to ba mlno poto se radi o
dobrom ovjeku,
velikom znalcu i uitclju, istinskome yjerniku i tumau vjerc. Omera
ibn Osmana al-Mekija nali su jednom s koom neodredene boje, neto
izmedu ljubiastoga i zelenog, sa strano nateenim licem i s
izbuljenim, kao krv crvenim oima koje sc nikako nisu htjele zalvorili.
Kao daje untro izbezutnljen od straha, borci se s nckom ogromnom silom
koja ga je napcla iznutra i obuhvatila izvana, tako da ga istovremcno
turvi i razapinje, a on je vidi oko scbe i osjca u sebi. (Proitao sam
ovu biljeku s punim razumijevanjcm, udei se kako je u njoj tano
opisano ono od ega sad nastojim pobjei itajui tu istu biljcku),
Malo sam sc raspitivao o Omeru ibn Osmanu al-Mekiju nakon onog
razgovora s ar-Razijem, vjen~jui zbog neega da neto mogu objasniti u
vezi s ~al-Dtr najdom, ako bilo ta objasnim u vezi s ovom smru.
Ponovilo se ono to mi se dogodilo kod Dunajda. Al-Meki je bio
primjeran ovjek kojemu se dini nisu mogli pribliiti zbog postojane i
spokojne vjere a ljudi mu nisu mogli eljeti loe zbog besprimjerne
dobrote i blage due. 1 on le imao samo jedan mali sukob u ivotu, i on
s al-Halladom dok nm je Hallad bio uenik. To sam saznao od samog IIallada koji je jednom, smijui se, pripovijedao o tome princu Hasanu
i njegovom dnxtvu. Jednom ga je, priao je Hallad, Omer ibn Osman
zatekao kako pokuava sroiti jednu od svojih nerazumljivih pjesama u
kolima se nikad ne zna gdje poinjc zabranjen a prestaje blagoslovljen
govor, poto se oba mijeaju kao dvije vode. "ta to radi'?, pitaojc
al-Meki, a Hallad je, prema sopstvenom priznanju, odgovorio:
"Suprotstavljam se Knjizi", na ta ga je al-Meki otjerao i prorekao mu

125

da e zavriti na vjealima. f3iljeke su se zavravale kako bi se i

oekivalo: Opet onaj smutljivac i opet svc ncobjanjivo.
Zadrao sam pogled na biljekama dugo nakon to sam proitao posljcdnje
rijei. Naprosto se nisam usu
264 265
divao da podignem oi kao da u ugledati Bog zna kakw nakazu. Zapravo,
znao sam i kakvu, znao sam da mi se oi ne diu zbog straha od praznine
koja se rastvorila iza razmaknutih zidova, a duboko u toj praznini
nasluuje se zabacna glava s trokutastitn licem. Medutirn, nita oko
mene nije aputalo zabranjenu misao, ni slova ni koa na kojoj su
ispisana nisu gubili oblik, utroba mi nije bila napregnuta nmninom
niti tijelo obuzeto drhtavicom. Umjesto da me ugrozi i zaprijeti mi
ludilom, itanje biljeaka o davnim Ilalladovim zlod_jelima umirilo me
je i kao da mi je razbistrilo glavu.
Ustao sam i donio jueranje biljeke o novim sluajevima. Nije mi ni
trebalo itanje starih biljeaka po odjeljcima na koje sam razvrstao
nove da bih vidio koliko se sve ponavlja. Sve je, dakle, poclo prije
tri godine, ako ne i ranije. Sve je vezano za Hallada, svi su ovi
Ijudi na neki nain bili vezani za njega, makar tako to su mu na
trenutak neto povjerovali. Svi su preselili iz ovog svijeta na
neobjanjiv nain, svaki na svoj ali svi podjednako nerazumljivo i
nekako bez blagoslova.
Tada se poeo sklapati novi trokut. Nisu oni svi otili na svoj nain,
postoje tri pura kojima odlaze razni Ijudi, opisi smrti i mrivaca to
pokaztrja vie nego jasno. Ar-Razijev unuk, al-Donajd i trgovac Sutjan
otili su istim putem i na jedan nain, oni ine jedan vrh trokuta ili
jednu njegovu stranicu. Oni su se rasprsnuli, izgnbili svoj oblik, oni
su, dakle, na isti nain vjerovali Halladu ili ga na isti nain
voljeli, ili su oni njcmu na isti nain bili potrebni. Je li mogue da
je veliki mudrac i uitelj poput Dunajda povjerovao da stvari nemaju
oblike i da je na svijehr sve -- jedno? Ne znam, nisam ovjeka estito
ni poznavao i ne mogu znati u ta je bio spreman povjerovati, ali se
bojim da je Halladu bar na trenutak vjerovao onako kako su mu
vjerovali Sutjan i ar-Razijev
unuk. Ili je on Halladu bar na irenutak trebao onako kako su mu
trcbali oni. Nije moje da otkrivam ta je to i kako su mu vjerovali ili
trebali, moje je da vidim slinost i nadem onoga ko ih je onim runim
putem uputio.
Drugi vrh ili druga stranica su ar-Razi i Omcr ibn Osman al-Meki. Je li
Razi, prije nekih godinu dana, mogao i naslutiti da opisuje sebe dok mi
je opisivao mrtvoga al-Mekija? Jesu li oni otili zato to su
povjerovali al-Halladu ili zato to su mu se suprotstavili'? To mi
nije jasno, ali mi nije ni vano. Vidim da ih je on uputio, vidim da su
otili bez svoje vohe, dakle da ih je flallad ubio. A to je ono to mi
je sada vano.
Trei vrh ili trea stranica su ribarova. porodica. i hamali, Ijudi
lijepe smrti koji kao da su zaspali. Takvih nemam u starim biljekama,
ali sigumo zato to na takve sluajeve nisam obratio panju. Uostalom,
to nije ni vano, sada je vano samo to da je u sreditu ovog trokuta
sasvim sigurno Hallad. Nije vano ni to je li u zavjeri ili je sam,
ubija li uz pomo dina ili nekim svojim trikovima.
Nacrtao sam ovaj trokut prekidajui crtape zbog kikota koji me je
povremeno napadao. Osjeao sam beskrajnu snagu i neku blesavu djetinju
radost koja me je tjerala da se kikoem i navodila me na nedostojne
elje kao to je ona da skaem po sobi i igram kao djeak. Bio sam
siguran da u pobijediti Haltada, i sve ono to se nakupilo oko njega
i to mi prijeti. Otkrio sam poredak u njihovom neredu, nacrtao sam

126

jasan oblik njihove ravnodune provalije. Sada mi vie ne mogu ni

prijetiti, sada mi ne mogu nita.
lJsporedujui novi trokut sa starim, pao sam u jo jedan napad smijeha
koji me je natjerao da se valjam po sobi. Dananjim se smrtima poeo
upisivati najmanji trokut, onaj koji sam predvidio jo neki dan. 1'ada
nisam
266 267
mogao ni naslutiti da c njegovo upisivanje poeti jadni Ibn Tevab
svojom smru, moda rnu ga ne bih ni najavio da sam to mogao makar
pomisliti. Novim crvenim kruiiem obiljeio sam dvor u kojem je ubijen
Ibn Tevab i tako dobio tri kmia na ravnqj liniji. V" u kojem se
rasprsnuo ar-Razijev unuk tano je iznad Razijeve kue a ona je tano
iznad dvora u kojem je zaglavio Ibn Tevab. To su vrhovi trokuta s
jednom zajednikom osnovom - linijom koja povenlje ribarow i Su ~anow
kuu. Za sada su na toj liniji kruiima oznaeni nosa u luci,
trgovaka damija i dvije krajnje kue, a sada se, moda upravo u ovom
trenutku, dogada ubistvo kojim se upistije novi krui na desnoj obali
rijeke. Ako je pono, ako je Abdallah ibn Sabah doao na obalu rijeke,
na mjesto koje sam mu oznaio i ako su moji straari vjeti koliko bi
trebali biti, treba upisati jojedan krui na ovu liniju. Upisao sam
ga. Straari koje sam poslao na obalu nikad me nisu iznevjerili, a
Abdallah je suvie vlastoljubiv i glup da ne bi doao. Onda sam novi
kroi povezao s kruiem koji predstavlja dvor. Eto, upisuje se
najmanji trokut s ubistvima koja se mogu objasniti ljudskom pameu,
isti ona_j trokut koji sam danas htio pokazati princu Hasanu. Nedostaje
jo samo jedna smrt na lijevo_j strani rijeke. Jedna objanjiva,
ljudska smrl.
Tada mi se razjasnilo kako e Hallad~a uhvatiti u zloinu, kako u
osvetiti svc ove mrtvace i kako u rijiti ovaj sluaj na vezirovo
zadovoljstvo i na svoju korist. Ako ga tako rijeim, mislim da u sve
nesporazume razmrsiti onako kako odgovara nama, jer se princ Hasan nee
oprati od prijateljstva s Halladom. Ne putujem ja nigdje, trgovina
ipak nije za moju duu, ma koliko bila za moje godine.
Onda sam potonuo u san bez snova, dubok i spokojan, kakav ne pamtim jo
od ranog djetinjstva. Pro
268
budio sam se tekjutros, samouvjeren i pun snage, razdragan i razigran
toliko da sam od pustc radosti morao malo zbunjivati enu.
- Nek oslane spakovano - rekao sam joj, pa sc prepustio kupanju i
uitku od njega - jo nita ne znam sigurno, moglo bi se desiti da ipak
putujemo.
Lagao sam, sve sam znao vie nego pouzdano. Znao sam da ncemo
putovati, znao sam da u pobijediti Hallada, znao sam da e vezir biti
zadovoljan i da u postati ovjek njegovog posebnog povjerenja. Ipak
sam traio da sve ostane upakovano kako je jutros osvanulo, dijelom
radi igre koja me je veselila a dijelom i radi uroka. ~le trcha
pokazati pretjeranu sigurnost, ra.r,nao sam, mo~lo bi se neto
pokvariti. Zato neka ostane spakovano, nita ne smeta da jo neko
vtijeme izgleda kao da emo putovati. Prije odalska u tvr8avu,
napomenuo sam eni da u moda biti odsutan desetak dana. Ako za
petnaest dana ne dodem, neka ide s djecom kako zna i gdje zna.
~im sam doao u tvrdaw, pozvao sam momke koji su noas bili na obali
rijeke. Sve je u redu, Abdallahu ibn Sabahu je u utrobu natrpano toliko
pijeska da sigurno nikad nee isplivati, a na mjesto koje je on
okrvavio dovuena su dvojica njegovih pratilaca. Od srca sam ih
pohvalio, a onda im naloio da se pripreme za tei iako manje opasan
posao - sutra nakon dutne trabaju uhvatiti al-Hallada, ali tako da to

127

ne pada u oi. Onaj ko primijeti da ga vode treba pomisliti da ga vode

nakratko, tek toliko da ga na neto upozore ili opomenu. l4oe ih
zbuniti to njih petericu, i to svoje najbolje ljude, aljem na taj
posao koji bi u normalnom sluaju mogla uraditi dvojica obinih
straara, ali e im sve biti jasno ako znaju ko je al-Hallad i ako im
posebno napominjem da se sva peterica moraju dobro pripremiti. ()n e
im sigurno dati neki razlog, ali i ako se dogodi udo pa on ne napravi
neki izgred, neka ga oni uhvate
269
i dovedu ravno u tvrdavu, s bilo kakvim objanjenjem. Ja u ih ekati,
siguran u dobre vijesti kao to sam bio i danas.
Nakon loga sam trojicu pouzdanih i okretnih bc~ida zaduio da mi do
ponedjeljka donesu isc.rpan izvjetaj o Abu Saidu Dunabiju. Nije
toliko vaan njegov ivut. ali o njegovoj prirodi, navikama i
sklonostima moraju saznati ba sve, do takvih simica da bolje od samog
Abu Saida mogu znati ta voli a ta ne voli. Pratite mu kretanje,
upozorio sam ih, upamtite njegov dnevni raspored, prouite njegove
navike. Kad mi donesete izvjetaj, morate znati potpuno sigurno gdje se
u kojcm Irenutku moe nai i ta ga u kojem dijelu dana moc odvesti na
mjesto na kojem ga. se eli sresti.
Onda sam krenuo u obilazak tvrdave. To sam inio redovno, bez nekoga
osobitog razloga i uglavnom bez ikakvog cilja, ali uporno i redovno,
kad god sam navraao ovamo i kad sam od obaveza mogao proi kroz
tvrdavu. Uivao sam u tim obilascima, vjerujem onako kako dobar vrtlar
uiva u svom vrtu, oni su me i smirivali i vraali mi povjerenje u ono
to radim ako se ono zbog neega gubilo, a redovno su mi uvrivali
povjerenjc u mene samoga. esto sam tvrdaw nazivao svojom baom, toje
znalo izazvati podsmijeh kod ljudi koji nisu u stanju shvatiti takve
uitke. Danas sam u obilazak krenuo na poseban nain i prvi put s
jasnim ciljem, ne po smirenje ili uitak nego po ovjeka koji bi
odgovarao mo_jim zamislima.
ovjeka kakav meni treba bilo bi leko nai u itavom Bagdadu. Premnogo
je uvjeta koje mora ispunjavati i preveliki su zahtjevi koje u pred
njega postaviti, ali sam krenuo miran i siguran da se i takva biljka
moc nai u mojoj bai. Princ Hasan nikada nije ni pomislio koliko su
istinite i po mene pohvalne njegove ale na raun moje tvrdave i mog
odnosa prema njoj. Htio je
270
biti zloban i esto govorio kako Bog itna sedam katova nebesa a ja
sedam katova tvrdavskog podruma. Govoriu je kako je svijet Boija baa
a rirdavski podrum moja, pitao mc kako mi napreduju billke, ime ih
zalivam i jesu li mi njihovi plodovi ukusni. Na sve naine se dovijao
da ismije moju tvrdavu i mene a ja sam uiivao u tim alama znajui
koliko su pohvalne po menc. I sada sam alio to nije ovdje da vidi
koliko je istina ono to je govorio.
Trebao mije onii ovjek nepravilne glave - gore pljosnate i iroke, a
dolje jako uske, upalih oiju i jako dugih roku. Trebao mi je neko ko
je ovdje dovoljno dugo da u vanjskom svijetu bude ve zaboravljen, a po
mogunosti dovoljno dugo da je i sam sebe ve zaboravio ako je to ikako
mogue. Neko od koga ne bi bilo teko napraviti nekoga drugog. Zato sam
prvi i sedmi sloj odmah otpisao, jer su ljudi koji u njima obitavaju
ili prekratko ovdje ili su u suvie ivom sjeanju ili sebi ili
drugima.
Krenuo sam od drugog sloja i iznenadio se kad sam vidio koliko sam
ljudi ja sam zaboravio, a malo`cas bih se zakleo da svakoga u tvrdavi
znam u glavu. Mnogi od njih s naporom su se prisjeali svog dolaska

128

ovamo, mnogi nisu imali pojma o svojim porodicama, a veina nikada nije
ni imala ni porodicu ni prijatelje. Tako sam se ve u petoj sobi zbunio
i stao da dobro razmislim, poto je svaki trei ili etvrti od ljudi
koje sam do sada vidio gotovo sasvim odgovorao mojim potrebama.
Dodue, jedan nije imao dovoljno iroko elo a dmgi je imao preiroku
bradu, jedan je imao prekratke ruke, a drugi je bio previsok, ali se od
svakoga od njih moglo napraviti ono to je meni trebalo ili neto veoma
slino tome. Zato sam se vratio do prve sobe i ponovo krenuo u obilazak
drugog sloja, paljivo zagledajui sve koji su mi se za prvog obilaska
uinili pogodnim. Sada je
271
bilo upravo obrnuto: lo je slinost bila vea, snanijc mi je pada.la
u oi razlika, rna kako sitna bila, tako da nakon nekoliko trenutaka
razgledanja nisam ni vidio nita osim tc razlike.
7.bunjen i sve zabrimstiji, iao sam od sobe do sobe i otpisivao jednog
po jednog momke za koje mi se u prvi mah uinilo da bi mogli odgovarati
tnojim potrebama. Ma koliko imao preiroko clo, brada mujc toliko
okasta da se nikada i niim nce dovoljno upiciti, a ako je i
onizak, i picast i pljosnat, ruke su mu toliko kratke da se nikada i
nikakvim trikovima nee postii ni priblina sliW ost. Tako sam shvatio
da rjeenje i nije u slinosti na prvi pogled i da slinost koja je
oigledna samo jasnije podvlai razlikc. l.ato sam odustao od potrage i
s reda uzeo jednoga iz este sobe. Odmah sarn znao da mi odgovara jer
je imao ravnodune oi koje u ovjeku ubijaju svalm volju, a
istovremeno mu je puka bila dirljiva i enjiva preko svake mjere.
Odveo sam ga u svoju sobu da malo porazgovaramo. Raunao sam da u tako
bar naslutiti koga sam odabrao za tako vaan posao, poto je on bio
jedan od onih koje sam zaboravio. A to to sam ga tako potpuno
zaboravio, umjesto da me rastui kao to bi se dogodilo jo juer sada
mc je radovalo - ako je on toliko neprimjetan d,a ga ja ne pamtim ni po
videnju, jasno je da se od njega bez velikih probleroa moe napraviti
ono to se eli. A nakon kratkog razgovora uinilo mi se da ni on nije
ba naisto s tim ko je i ta je. Ne pamti kad je doao ovamo, zna da
je bilo uasno davno i da je doao zato to je ubio neku slukinju zbog
korpe sa hranom. To je bila uasna glupost, nije bilo nikakvo,~ razloga
da je ubije poto mu je dala korpu bez otpora i zanovijetanja, ali ga
je valjda razbjesnio strah koji jc pokazivala i moleivi glas kojim je
traila da je pusti. Ne zna ta ga je navelo da je ubije, moda taj
bijes a
moda i neto u njoj, poto bi se on i sada mogao zakleti da je u njoj
bilo neto to je pozivalo da je ubijc. Zna da je to glupost, priznaje
da je budala, ali se, eto, dogodilo i sadaje kasno. Nc zna ni imc,
rodcnoga ni ovevog koliko mu je poznato nikad nije ni imao, a on se,
kad je motao rei neko ime, predstavljao kao Mansur. Nasmijao sam se i
pitao ga bi li mu odgovaralo da se zove al-Husajn ibn Mansur.
- Da budem sam sebi otac'? - pitao je. -- Sasvim bi mi odgovaralo, ja
mislim da sam sebi i otac, i majka, i sin. A isto tako bi mi odgovaralo
i svako drugo.
- Jo jedan tako misli o sebi - smijao sam se on misli da je sebi jo i
vie od toga. Nadajmo se da nee jo dugo sve to misliti.
Pozvao sam majstorc da uzmu potrebne mjcre i naloio im da do sutra
naprave obuu i odjeu, s tim da posebnu panju obrate na bijeli ogrta
koji mora izgledati upravo onako kako sam im nacrtao. Onda smn sluge
poslao da mi nabave surmu i etkice, boju za licc i lijepilo, aja sam
mu lino uzeo uredivati bradu. Najprije sam je zaotrio na vrhu ne bih
li mu lice napravio bar malo picastijim. Kad sam pogledao, nisam bio
ba bez zadovoljstva, ak sam potpuno povjerovao da emo uspjeti. Usput

129

sam se raspitivao o njegovom ivotu i s radou otkrio da nekog ivota

on i nema jer je kao malo stariji djeak dospio ovamo gdjc sam ga ja
zbog neega sklonio u drugi sloj, iako po svemu spada u prvi. To me je
radovalo, lo manje ima svog ivota, lake e i potpunije primiti
prolost koju sam mu ja namijenio.
Namjemo mu nisam do kraja uredio bradu nego sam namio bogat objed uz
koji mu mogu pripovijedati o tome ta voli a ta ne voli jesti. Usput
sam mu priao neke zanimljive dogadaje iz njegovog djetinjstva,
nabacivao mu poneto o uiteljima kod kojih je boravio i
272 ~ 273
koji su nnr neko vrijeme bili blii od roditclja i, akc, je to ikako
mogue, od njega samoga. Pomalo sam :=a uvodio u odredeni ovot o
kojemu sam ja znao svc~a on nita. ivot koji mora dobro upoznati jer
sarn svc svoje znanje namijenio upravo njemu. Taj ivot jc od danas
njegova prolost.
Petak. 20.
Doveli su Hallada upravo kad sam ja sa svojirn Mansurom zavravao
ruak i objanjavao mu da je pjegov zaviaj blag prema svojim biljkama,
da ima jabuke koje se pune usitnjenom orahovom jezgrom i koje svi ljudi
vole jesti, ako sebi takvo neto mogu priutiti. Podsjeao sam ga na
ono to je govorio o ljudima i orasima. emu se on od srca smijao i
wjeravo me da bi uvijek vie volio iskrckati taj orah nego ovjeka,
iako orah nikad nije vidio a ovjeka jeste mnogo puta.
- Skupo se plaa - tumaio mi je, smijui se neemu - a nije ni za
pojesti. Iskrckao sam, eto, jedno" ovjeka (i to da sam bar oyjeka),
pa otkad leim ovd_je. a nisam se najeo bolje nego to bih od oraha,
ako jc zaista tako lijep i vclik.
Urlao je od smijeha kao da je izrekao samo src.e aljivosti, to me je
dovelo u ozbiljnu nepriliku jer naprosto nisam znao ta s njim u takvoj
situaciji. Moram ga pustiti da se tnalo raskravi jer e tada mnogo
lakse primati ono cmu ga moram nauiti, a ne mogu ga pustiti da ovako
budalasa jer naprosto ne mogu podnijeti ovo glupo lakrdijaenje. Nije
toliko problem to nam njegovo lakrdijaenje oduzima vrijeme, vremena
e se uvijek nai, nego u tome to me do bijesa dovodi kad budala
pokazuje da voli sebe, kad lakrdijaenje uiva u scbi kao u vrhuncu
pameti. Spasili su me moji straari kr?I~
su me pozvali da smjestim Hallada. 'l o su stvarno dobri momci, ova
petorica mi vrijede za pedeset drugih.
Objasnili su mi da im je Hallad pomogao koliko je bilo do njega i da
su ga dovcli s objanjenjem da stvara nemir u gradu. Na trgu je vikao
koliko ga grlo nosi i pozivao ljude da ga ubiju, ubjedujui ih da je u
njegovoj smrti njegov ivot. Momci su se, naravno, tome smijali i
pitali ga, dok su ga codili, moe li i njih ubijediti da je njihova
vruina zapravo njihova hladnoa nc bi li se manje znojili, ali ih je
Hallad gledao kao da ih ne vidi i ne uje. Nije se naljutio to mu se
ntgaju, nije ih pokuavao ni u ta ubijediti, nije se bunio ta ga
hvataju. Naprosto nije nita, kao da se sve ovo dogada nekome drugom.
Najgore je to je to osjeanje prenosio na njih, pa je i njima bilo kao
da ga vodi ncko drugi i kao da kroz njih govori ncko drugi. Ali im to
nije smanjilo nesnosnu vruinu od koje glava vrije.
Znao sam kako im je bilo, ali im to nisam mogao rei. Znao sam jo od
one sveanosti u svojo_j kui. toga osjeanja se jo uvijek nastojim
osloboditi i bojim ga se kao nepoznate zvijeri, moda satn sve ovo i
poduzeo ne bih li se oslobodio tuga osjeanja. Zato sam momke otpustio
i sam krenuo da se suoim sa Halladom stalno sebi ponavljajui da to
idem ja, da u govoriti ja, da sam sve ovo smislio ja, da iza mene niti

130

u meni nema nikoga i da se radi samo o tome da je Hallad lud. Ili se

pravi ludim radi nekih svojih ciljeva.
- Princ Hasan je jako ljut na tebe - rekoh mu on mi je i naredio da te
uhvatim. ta si mu to uradio`? FIallad je mirno stajao i utke me
gledao svojim
praznim oima, kao da ne uje ta mu govorim i kao da ne zna gdje je.
Nije ovo strani neprijatelj od kojega ve godinama ne mogu ivjeti,
ovo je sirotan i izgubljen ovjek, ako je ita. Kako osjetiti
zadovoljstvo zbog pobjede nad ovim to stoji preda mnotn, kad ovdje ne
274 ~ 275
moe biti pobjede'? Nema pohjede tamo gdje nema protivljenja, a ovaj
ovdje se ne moe protivi jerje po svemu sudui dospio negdje izvan ovog
svijeta, van njegovih odnosa i van njegovih sukoba. Ili se praci da je
dospio ne bi li izbjegao ono to ga eka'?
- Nije ti pametno to s princotn Hasanom, vei ti je manjak kad se jedan
pokrovitclj okrene protiv tebc nego kad ti se dva stara neprijatelja
udme - pokuao sam ponovo, opet uzalud. Trebalo mi je da bude iv,
trebao mi je bilo kakav znak od njega, ovako mi se inilo besmislenim
sve to se do sada dogodilo. A on, kao da je u meni i bolje od mene zna
ta mi treba, upravo to nee, nego stoji i uti kao komad kamena.
- Reci neto, pokuaj neto uiniti - draio sam ga dok smo ili u
sobicu koju sam za njega odredio. Glupo ti je da se ovako ponaa, ma
ta da uini, nc moe postati nevidljiv. To nam se ne da, probao sam.
Nikad neu saznati da li se neto u njemu pokrenulo narije nevidljiv,
moda samo umiljam nastojei da svc objasnim i razumijem koliko mogu i
koliko je Ijudima dato. Ali mi se ini (i onda mi se uinilo, siguran
sarn da mi se i onda uinilo) da je na tu rije koraknuo ivljc, nekako
s vie tijela, tee i prisutnije. Jeste, uinilo mi se i tada jer sam
na njegov pokret pourio s brbljanjem ne bih li ga razdraio i natjerao
ga da se izda.
- A to bi htio - govorio sam uurbano, gurkajui ga u slabinu - htio bi
da se izmakne u nevidljivost pa da sve to si poinio ostane kao da se
samo od sebe dogodilo. Nee ii, dragi, ne moe se boraviti u ovom
svijetu a biti nevidljiv. Koliko puta bihja pobjegao tamo. kad bi se
moglo!
Nisam uspio da ga opet pokrencm, tako da sam stalno imao osjeaj da
imam posla s nekim ko vie zaista nije u ovom svijetu. Zato sam za sada
digao roke od njcga. Zatvorio sam ga samog u jednu sobicu odmah
276
do moje i osigurao ga posebnim okovima kqje sam lino smislio i od ije
sam brave kljueve imao samo ja. Uza sve nevolje koje sam imao pri ovom
susretu s Halladom, osjeao sam se pomalo sveano jer sam pr\'i pui
koristio ow sobicu i ove okove. Sve do sada nisam imao razloga da bilo
koga ovako odvajam, a iskreno sam se ponosio i sobicom, za koju nisu
znali ak ni u tvrdavi, a i okovima kqje bi teko odvalio ak i
najbolji majstor.
Vratio sam se da obradujem Mansura, ali sa mnogo manje oduevljenja.
Poeo sam s vclikom radou i sa mnogo povjerenja i u sebe i u njega,
ali se to nekako istopilo. Valjda me je otupio ovaj susret sa
Flalladom, jer sam se u svoga velikog neprijatelja zaista razoarao,
kao da sam sreo nekoga drugog. Zapravo, kao da nisam sreo nikoga, tako
da od sada nadalje mogu jedino odradivati posao a ne boriti sc da
spasem glavu i razum, svijet i njegov red. Kako spasavati svijet od
nekoga koga nema?
U mojoj sobi su c`ekali majstori s opremom koju sam naruio i Mansur
koji je, onako naderan od nu ka, spavao kao u majinom krilu. Glupo
sam prigovorio majstorima to ga nisu probudili i gurnuo ga nogom u

131

leda naloivi mu da pouri s opremanjem. Ne znam ta je u meni

stvorilo takw netrpcljivost prema njemu, ne vjemjem da sam mu toliko
zavidio na onom spokojnom snu (iako mu zavidio jesam, ne vrijedi
poricati), ali znam da mi je neto smetalo u svakom njegovom pokretu i
da sam na kraju istjerao i njega i majstore, prije nego smo kako valja
provjerili koliko mu oprema odgovara. Ubrio sam se, dodue, malo smirio
pa sam ga pozvao nazad. Jo vie me je umirilo kad sam vidio koliko je
uplaen i zbunjen, kako zvjera oko sebe i kako je potpuno izgubio
potrebu za alom koja me Ic za mkom onoliko naljutila. Prijalo mi je
to me sc boji. Mo
277
da e mi to oteati posao, ali je dobro da se boji, barern zato to e
me taj strah potedjeti njegovih glupih ala i neumjesnog smijcha.
Paljivo sam ga zagledao u novoj opremi traei slinosti sa Halladorn
i razlike koje posebno padaju u oi. Slinosti je bilo, ak dosta, pa
me je to umirilo dovoljno da nastavim posao. Dodue, neto je tanji i
vii od Hallada, ali upravo zato izgleda jo vie kao Hallad, kao da
to pojaava nekakvu unutranju slinost. Uostalom, i sam bi Hallad
mnogo vie liio na sebe da je mnogo tanji i bar malo vii. Kad se
brada potpuno zaotri i kad se iz pokreta izgubi ova nesigurnost, moi
c prevariti svakoga.
Rekao sam mu da sjedne i nastavio obradivati bradu usput tnu priajui
o Omeru ibn Osmanu al-Mekiju kod kojega je u svoje vrijeme W io.
Govorio sam mu o njihovom razdvajanju vanjskoga i unutranjeg, o
njihovom wjerenju da Knjiga ima sedam raznih unutranjosti kojc su
sadrane jedna. u drogoj, o dugim raspravama u ko_jima su se svadali
oko toga kojim je Ijudima upuen koji sloj Knjige. Podsjeao sam ga na
njegove prepirke s drugim uenicima, pa i sa samim Omerom, do kojih je
dolazilo zato to je on tvrdio da je prvi sloj upuen svima, dmgi
mnogima, trei rijetkima, a etvni samo izabranima jer nije dovoljno
svjetlo obinog ljudskog znanja da bi se rasvijetlila naa
unutranjost, da bi se u njoj zaista vidjelo do kraja. Pitao sam ga
sjea li se iestoke rasprave s uiteljem kadje izjavio da su iz itave
Knjige njemu dovoljnc rijcii:"Lltiem se gospodaru svitenja od zla
onoga to On stvara i zla mrkle noi kada razastrc tmine", a uitel_j
mu odgovorio da nije proitao Knjigu, to se najbolje vidi iz ove
njegove izjave.
Nije se, naravno, sjeao, ali me je gledao bez zbunjenosti koju sam
ocliivao, kao da razumi_je svc to mu govorim. A ja sam mu daljc
govorio, nc dajui mu
da se sredi i upita se ta se zapravo s njim doga8a. (iovorio sam da
evo i on pokazuje koliko je ispravno yjihovo razlikovanje vanjskoga i
unutranjeg poto je on unutra mnogo tanji i vii nego to bi se po
vanjskomc reklo. Ako bi neko htio da ga oponaa, ako bi se nala budala
koja bi se htjela predstaviti kao Husajn ibn Mansur al-Hallad, morao
bi biti visok i tanak jer jc on u sebi takav.
Ovo sam rekao kad sam zavrio s bradom. Dok sam govorio, paljivo sam
ga motrio da mi ne promakne ni jedan pokret na njegovom licu ili oima,
ni jedan Irzal prsta ili usne, i jedan znak iznenadenja ili promjene
rasploenja, ni jedan nagovjet~j pitaloja. Nije se pomjerilo nita,
nije ak ni oi podigao prema meni, kao da se on zaista tako zove i kao
da sam izgovorio ncto to se samo po sebi razumije. Je li on lud ili
je potpuno otupio leei u tvrdavi u kojoj je, mojim odgojem, izbrisan
itav nj~gov ivot osim zloina na koji ga sve podsjea? Jc li zaista
izgubio sve svoje, osim zloina koji _jc uinio sluajno i bez znanja o
tome to ini? Jesam li moda ja lud ili se pred mojim oima doga8a
udo? le li mogue da sam ovako dobro pogodio i da u bez ikakvih

132

problema provesti svoj plan?'rako sam se pitao dok me je preplavljala

netrpeljivost prema mome robu.
Subota, nedjelja, ponedjeljak
Uz najvee mogue napore nisam u stanju razabrati nita od onoga to se
dogadalo u danima koji su slijedili, ak ni to kad je svitalo a kad
smrkavalo, kad je prestajao jcdan a poinjao drogi dan. Jo manjc mi je
jasno ko je koga prcobraiavao, ko koga obradivo, ko je koga mrzio i ko
je protiv koga radio u tom ludom vremenu koje sam sigumu proveo van
ovoga svijeta. Sve je to
279
jedno muno bunilo pred kojim bi sc izgubio svaki razum, ma kako bistar
i moan bio. Kako onda da se ne iz~ubi moj, nakon scega to se
dogodilo, nakon zbrke pred kojom sam sc i pod kojom sam sc naao, nakon
svega onoga to se sruilo na mene i od ega se mora izgubiti razurn.
Granica nema, razdiobe na dane i noi nema, 1_judi i sriari ovoga
svijcta nem~ju lica i svojih oblika, nemaju imena i namjene. Svc je
zbrka u kojoj se sve moe zamijeniti sa svim, svako sa svakim, sve je
praznina u kojoj sam do kraja iskusio svc ono ime mi je Hallad
prijetio i zbog ega sam se morao boriti protiv njcga.
Nakon to sam svoga roba opretnio da izglcda kao Hallad, poc`eo sam ga
poduc`avati da misli i postupa kao on. 1 bilo bi dobro da nijc moje
nesretne prirode koja hoe da sve uradi najbolje toje mogue i do
kraja. Sve bi bilo dobro da ja, budala, nisam krenuo zaista
preobraavati roba, da nisam poeo od bezimenog roba na,jozbiljnije
stvarati pravog Hallada. A da bih to postigao, morao sam sc na trietiri dana zatvoriti s njim u svoju sobu u kojoj emo biti potpuno
odvojeni ne samo od vanjskog svijeta nego i od svojih sjeanja, od
svoje prolosti i sadanjosti, od samih-sebe, jer jedino tako moemo sc
preobraziti u nekoga drugoga. Od onog to bi za nonnalnc ljude bilo
obino rnaskiranje jcdnog roba u jednu budalu, ja. sam napravio strani
obred preobraiavanja jednog c`oyjeka u drugog (oprosti mi, Boe moj, i
samu pomisao na takvo ncto, i samu elju da takvo neto uinim). Sve
to sam znao o Halladu morao sam prenijeti njemu, sve to je u meni
bilo od I-Iallada morao sam preseliti u njega, sve svoje sirahove,
munine i tnrrije morao sam pretvoriti u njegove osobine. Da li sam to
uinio?
Sada vie n mnam ni ta se svc dogadalo u tom siranom vremenu. ,lesam
li se ja zapravo tim obredom
lijeio od Hallada ili sam se tom prilikom i svojim rohom koristio da
barjednom i bar na koji dan do kraja budem Hallad? Jcsam li ja od
njega pravio Hallada ili smo ga nas dvojica svojom borbom stvarali
ncgdjc izmedu sebe, pa se mrzili zbog qlega i tukli za njega'? Koje
koga tu stvarao`? Ko se, s kim i zato obraunavao? ta nam je,
obojici, Hallad radio zaaravajui nas iz susjedne sobe? Ne znam, mogu
jedino zabiljeiti ono tega se sjeam, ako se iega tano i dobro
sjeam.
Ve u petak, nakon to sam smjetio Hallada u njcgow sobicu, zavrio
sam s maskiranjem roba. Malo sam, jedva vidljivo, sunnom prevukao elo
sa strana, tako da je izgledalo ire nego to je stvarno bilo. Onda
saro nm isjekao bradu na pic i dobio lice koje je izgled:jlo kao pravi
trokut. S malo plave i malo sive boje napravio sam kolutove oko oiju,
tako da je u hijelom ogrtau i sa zabaenom glavom rob izgledao kao
pravi pravcati Hallad. Tada sam poco i priu o Halladovom ivotu,
uenju i uiteljima, o sukobima i nerazumljivim mislima, o
propovijedanju i skitnjama, o prijateljstvima ko_ja je lahko sklapao i
jo lake kidao.

133

Rob je sve sluao s nekom tupom ravnodunou, kao da slua neto to

zna mnogo bolje od mene. Kao da sve razumije, ak najlude Halladove
misli, i kao da se udi to oko toga, dakle oko neega to je sasvim
jasno i oigledno. troim vrijeme i rijei. A ia sam govorio sve tee i
osjeao sve jau netrpeljivost prema pjemu. Povremeno sam se morao
podsjeati da preda mnom nije Ilallad nego moja tvorevina, napominjao
sebi da ja nisam podnosio liallada dok je spadao u ovaj svijet i ive
ljude, a da sam prema ovom stvorenju ravnoduan ili ak ponosan na
njega. 1 uvidao da laem jer sam u tom asu, a samo on mc sc ticao,
prema Ilalladu bio potpuno ravnoduan, a sw netrpcljivost koja me je
muila osjeao sam jedino prema svomc robu.
280 ~~ 281
Dva puta sam ak iao u sobicu do svoje i oba puta gledao u Hallada,
tupog i odsutnog, kao u stvar. Ako satn u nesto uope gleciao i ako se
ono u ta se Hallad pretvorio moglo gledati.
LJ petak se, ako se dobro sjeam, rob jo zbunjivao. Ciovorio sam mu o
naem prvom susretu i o pegovoj sposobnosti da ljude ini odsutnima, a
on se uplaeno branio i zaklinjao da to nije istina i da bih ja to
morao najbolje znati. On je, govorioje, odsutnom uinio samo onu
robinju kojoj je oteo korpu sa hranom i nikoga vise. Ne kae da on da
moe ne bi, ali nije ni mogao poto je odmah dospio ovamo, ubjcdivao me
je, tada je bio gotovo djei;ak, a od tada lei ovdje i ne mie iz sobe
u koju jc jo onda legao. Pitao sam se tada s kim to imam posla jer mi
je, prije nego je zavrio, bilo jasno da me nije pogrcno razumio. Je
li on budala, ili je gnusni lakrdija ili prepredenjak kojemu nisam
dorastao? To se pitam i sada, nakon svega.
Nakon toga se vie nile zbunjivao. Naprotiv, zbunjivao je on mene
sigurnou i brzinom s kojima je usvajao Halladove rijei i poshtpke.
Kad sam ga ja pitao bi li mogao ubiti, odgovorio je da je ve uhio, a
ubiti jednog ovjeka isto je kao ubiti sve ljude. To je bio Halladov
odgovor, izgovoren sa Halladovom zabaenom glavom i Halladovim tonom
ravnodunc presude. Od tog trenutka, od tog odgovora koji nije uo od
mene i nije mogao uti ni od koga dmgoga, poeo je .udovini obraun
izmedu moga stvorenja i mene. Bjesonmno sam ga mrzio i zato ga
bjesomuno napadao, a on se branio podtugljivou, ravnodunou,
lakrdijaenjem.
po tom lakrdijaenju se moglo vidjeti da moje stvorenje nije pravi
Hallad nego neka nakaza. Hallad mi je bio nerazumljiv, straan i
uzvien, a ovaj mi je bio savreno jasan, podrugljiv i pomalo smijean,
uvijek, a
pogotovo onda kad na Halladov nain izgovara Halladove rijec`i.
Hallad me je pomjerao u odsutnost, od qjega mi se inilo da me nema, a
ovaj me je iznutra razarao podsmijchom i mganjem. Ovaj je govorio isto
sto i Hallad, istim onim ravnodunim glasom i s istom onom sna.gom
ubjedivanja, ali bi uvijek na kraju neim zagrdio i svc to je govorio
pretvarao u sprdqju. Ili bi naglo spustio glas pa uzvienu besjedu
srozao zavravajui je kao razgovor o objedu, ili bi napravio
podspjeljivi pokret rukom, ili bi nakazno iskrivio usta kao od mnog
ukusa. Uglavnom, uvijek bi Halladov govor, od kojega je svojevremeno
ljudc podilazila jeza, pretvorio u jeftinu dosjetku ili sprdnju. To sam
jasno vidio po tome kako je mno preokrenuo kroni pokret rukom koji je
Hallad nauio od svoga pn'og uitelja Omera ibn Osmana. IIallad je
sve to je govorio zavravao tim pokretom, sporim i irokim, kao da
qjime obuhvata itav svijet, a ova moja nakaza je taaj pokret, koji je
poc`injala na Halladov nain, od pola naglo skraivala i zavravala ga
brzim obaranjem ruke prema doljc. Od kruga kojim se obuhvaa svijel on
jc. ttapravio nepristojnu figuro, kao da vrti neto prema dolje.

134

Na trenutke sam pomiljao da se ovaj moj zapravo ne razlikqje od

Hallada i da je jedina razlika u tome to ja prije nisam razumio, a
sada razumijem. Hallad je isti ovakav lakrdija. samo to ja sada to
znam i raz~r mijem njegov prazni nered, pa tnu je smijeno ono to mi
je prije bilo uzvieno i strano. Ali nisam uspio u to povjerovati nego
sam ak poeo osjeati da me lakrdijaenje moga roba kojim se Ilallad
srozava u sprdnju duboko vrijeda. Tako su se u trokutu u koji smo se
ugradili llallad, on i ja bezumno pobrkale i totalno preokrenule uloge
i namjere tako da so vie nije znalo ko koga brani i ko koga napada, ko
se kome roga i ko koga razara, ko koga stvara a ko se koga boji. Znam
282 283
da sam urlao i dokazivao da Hallad nikada nije zasmijavao ljude, da je
yjerovao u ono to govori i da je posljednja besmislica zvue.ala
strano kad je on izgovara, a on me je na to ubjedivao da je sve sada
jo stranije, samo to sam ja umoran pa to ne vidim. Onda mi je
govorio da sam smijean ja a ne on, jer je vie od svega smijeno to
to ja pega branim od njega i pemu objanjavam kakav je zapravo on.
Ne znam kada se i kaku iz naeg obrauna izgubio i posljednji trag
razuma i kada su iezle sve granice. Samo znatn da sam ga optuio da
je on pobio sve one ljude i da se on izbezumio od smijeha traei da to
nekako dokaem. Onda sam dokazivao crtajui svoje trokutove i tumavei
da sami trokutovi dokazuju da su to on i njegovi, ako nije on sam.
Ribar i hamali su ti Ijubav i pokretljivost due, al-Meki i ar-Razi su
ti jezik ili trano pero, a oni to su se rasprsli -oni su li
svjetlost ili znanje u srcu. Tako sam vikao i prijetio mu da u ga
udaviti pokua li ita porci. To mi se do kraja razjasnilo tek sada,
dok sam mu objanjavo njihove glupe rasprave, a pitao sam sc zato je
to tako i nakon to sam otkrio trokutove, dakle jo onda kad mi je sve
ve bilo sigurno i poznato. Jedino nisam znao zato ba tako, a eto, i
to mi se objasnilo sada, dok sam mu objanjavao yega samoga. (Nadam se
da e mi Bog oprostiti svc ove gluposti. Sjeam se da sam ih izrekao,
sjevn se da sam ih eak nadugo i nairoko objanjavao i dokazivao, ali
sada priznajem da ne znam ni otkuda mi one ni ta sam njima htio
dokazati. Naprotiv, stidim se dok ih zapisujem, ali ih zapisujem zato
toje svaka sitnica vana i to mi jedino potpuna iskrenost moe
pomoi.) On se smijao i oduevljeno se slagao sa mnom, priznavao da su
mi dokazai neoborivi i da bi sve priznao pred svjedocima kad bih mu jo
objasnio zato bi on pobio sve te jadnikc. A ja sam opct vikao i opet
govorio ncrazum
284
ljivo i suludo stvari koje jesam ponekad sluao i ak ponegdje itao,
ali ih nisam razumio i pogotovo ih nikada nisam prihvalio. Sjeam sc,
govorio sam da ih je morao ubiti ako je htio da sam sebi povjeruje, jer
je svojim izjavama i svojom najdubljom eljom sam sebe osudio na
samou. Bog je sam, vikao sam, bez prijatelja i sebi sliW ih, bez
istomiljenika i sugovomika, bez zakona i zatitinika, bez potreba i
bez drutva. A ti si tvrdiu da svaki iovjek u sebi nosi dio Boga i da
je zato Bog svaki onaj koji dovoljno rasvijetli sv-oje srce. Ni sam
nisi vjerovao u to, jadnic, ni na trenutak nisi bio u stanju da sebc
ozbiljno shvati, pa si morao provjeriti ima li u tome makar zmo
istine. A da bi provjerio, morao si pobiti sve koje si volio i koji su
ti bilo kako trebali, sve koji su tc voljcli, sluali, hranili i
zaklanjali. Eto o tome se radi, tuna duo, o tome da si htio
povjcrovati svojim lakrdijama makar na trenutak, to si morao natjerati
scbe da makar na trenutak bude zaista, potpuno sam. I nisi mogao
podnijeti, vikao sam, nisi izdnao, jer ti nisi Bog nego lakrdija i
nisi sam nego izgubljen.

135

ta hoe od mene? - prekinuo me je usred moje vike. - Zato me ovdje

dri zatvorenoga kad sve tako dobro zna'?
- Hou da prizna.
- Priznajem.
- Kako si ih pobio?
- Nisam ih ja pobio, sami su se pobili. Ja sam samo davao sredsrio koje
e im otvoriti srca, koje e im pokazati koliko je istina ono to im
govorim.
Ne znam kada smo ovo izgovorili i ne znam ta se dogadalo od toga do
onog asa kad su zalupali na vrata i javili mi da je doao utorak. S
kim sam razmijenio one rijei - sa svojim robom ili sa pravim
Halladom'? Iesam li Hallada dovodio u svoju sobu'? .lesmo li uope
285
spavali od petka? Jesmo li jeli'? Ko je koga pobijedi~i? Ko je od nas
ko`?
Sada. dok ovo piem, pitanja mi se mnoe i dalje me zbunjuju. Mogu li
odgovoriti i na jedno i ho.n li ikada moi, Boe moj?
Urorak, 23.
Otvorio sam i momci su me obavijestili da je Abu Said na rijeci, kao
to sam traio, tano preko puta onog mjesta na kojem je bio Abdallah
ibn Sabah. Otiao je od svoje volje, nije trebalo nikakvog odvodenja
niti ubjedivanja. Samo su rekli da nose pomku od Hallada koji ga
pozdravlja i moli da ga tamo saeka. .
- Dobro, sada treba tamo odvesti onoga i tamo ga uhvatiti nad mrtvim
Abu Saidovim tijelom - rekao sam pokazujui na svoga roba. - Treba
na.i i svjedoke koji e vidjeti da ga je on ubio. A onda ga odvesti
velikom veziru s mojim pozdravima i s obeanjem da u uskoro pohvatati
sve zavjerenike. Ovdle se radi o velikoj zavjeri.
Ni danas ne znam kako sam se sabrao i koliko mi je vremena trebalo da
momcima sve ovo ispriam..ledva sam se sjetio da za ovog jadnika imam
spremljenu kesu dukata i da jo jednom treba provjeriti koliko ovaj
preda mnom odgovara pravom Halladu. Ovaj mi moe samo smetati kad
jcdnom pravom Halladu dokaem zloin, neka ga zato to dalje od
l3agdada, ma ko mislio da je i ma koliko razumio od svega to se
dogodilo. Ali treba jo jednom provjeriti, ipak je -jedno zainraena
soba i um pomraen umorom, ncsanicama i brigama, a sasvim drugo odmorne
oi i puno dnevno sv_jetlo. Ne treba mi bolji znak od toga to sam tek
sada, kad mi je u sobu nahrupio dan i dnevno svjetlo, shvatio da preda
mnom nije pravi Hallad i sjct.io se svqjih nayjera s ovim jad
286
nikom. Zato sam naloio da sa.~kaju i otiao u sobicu da jo jednom
osmotrim Hallada i provjerim mjenr slinosti. Tamo sam naao samo
lijepo sloene i otkljuane okove.
- .la mislim da je Ahu Said mrtav -- rec`e mi rob kada sam se vralio u
svoju sobu, a i danas bih se smio zakleti da me je gledao podrogljivo.
- ,lesi li i nlega ubio kao ostale? - pitao sam osjeajui da gubim i
dah i razutn.
- I njega.
- Priznaje li da si ih sve ti pobio? - Priznajcm, to smo se
dogovorili. - uli stc, vodite ga veziru.
Uror-ak, srijerla, etrrtak
Sauvaj mi, Boe, razum ili mi daj lijepu smrt, samo to jo molim. Tako
se molim otkako su straari otili s robom maskiranim u Ilallada ili s
pravim Halladom. 7nam da ovo moje stanje traje ve jako dugo, da
povremeno dolazi poneki straar i da neto razgovaramo, ali ne znam

136

ta, jer nita iz svijeta ne razbija ovo to nije ni ivot ni san, ni

smrt ni nomialna Ijudska svijest.
I donosili su mi poneto. Ipak najbolje mam da se povremeno gubim, a da
onda, u asovima bistre svijesti, biljeim ovo to sam uparntio od
dogadaja koji su se smili na tnene. Moda sam neto razumio. Moda u
neto razumjeti kasnije, ako preivitn i ne izgubim razurn pa uzmognem
proitati ove biljeke. Ako nia od svega toga ne bude, nek ostane
zabiljeeno. Da se zna ta sc sve dogadalo u ovim vremenima koja e
mnogi s pravom nazvati blagoslovljenima. Moe biti pouke i u tudoj
nesrei, ako ovjeku srce nije zatvoreno za svaku svjetlost.
287
(Boe moj, ovo su potpuno njegove rijei, ja nikada ue bih ovako
rekao.)
Treba ii kod Rabije! to prije kod nje, ona bi mogla neto i
razumjeti. Ako i ne razumije, zna utjetiti, ona o~a sve o nesrei.
Petak. 25.
Probudili su me kad jc podne ve davno bilo prolo. Dobri moj Dafer,
donio mi rui ak i vijest da je nakon dume objavljeno da ulema osuduje
Hallada. Vezirje, dakle, pobijedio. Moram ga posjetiti s poklonima.
Usput u moliti da mi Dafera postavi za zapovjednika desne strane. .
Uz ruak sam proitao ove biljeke, ne bih li se sabrao dovoljno za
izlazak u dan. ('jeline nema, iako su mi neke stvari jasnijc. Z.ato
sam pustio Hallada? ,Tesam li ono o trokutovima i samoi govo~io ja
ili on? Ili je pobjegao rob dok smo Hallad i ja bili zaneseni svojim
obraunom?
Moram poslati Dafera do kue, neka se ena raspakuje. A ja s ovim
biljekama do Rabije. Moda mi se s njom neto i razjasni.
288
III DIO: NO
Sunce je ve davno bilo zalo i bna no je ve potpuno poravnala svijet
kad je Rabija zavrila itanje Gazvanovih biljeaka. Njezina nevelika
soba, dobro uukana zastorima, jastucima i drugim stvarima koje
upijaju svjetlost, bila je osvijetljena samo jednom svijeom tako da se
jedva vidjcla s kraja na kraj sobe, a i najblie stvari izgledale su
zaobljene i vidjele sejako umekano. Sve se topilo u mehkom i
omamljujuem polusvjetlu u kojem se moe jedino brbljati i sanjariti
ugodno klizei iz sebe.
Rabi_ja je to primijetila tek kad je zavrila itanje i nimalo se nije
zaudila to je mogla itati pri takvom svjetlu, niti se pitala kakoje
to mogla. Samo se radovala to je mogla i u tome vidjela znak da je ona
prava i cla je njezina ljubav prava. To je bilo vano, najvanije,
poto je obeavalo da e moi i znati da mu kae sve ono runo to je
imala da mu kae i to je i nju samu boljelo. Nije smio ovjeku to
uiniti ma koliko da ga je on namuio. Tako kanjavati moe Bog, ne
ovjek. Potogovo ne ovjek kojega ona. voli i koji zaista jeste dobar.
Kradom dohvati ispod jastuka prelijcpu boicu od svijetloplavog stakla
i, sakrivajui pokrete ruku Gazvanocim biljekama, ovlai mirisnim
uljem zapea da pojaa n_jihov miris. (Uvijek joj je sve bilo lake
kad je inala da lijepo mirie i izgleda.) Nakon toga savi bi
291
Ijeke, vrati boicu s mirisom pod jastuk i privue se Gazvanu koji je
izgleda sve ovo vrijeme preleao sklupan na lijcvoj strani. Namjcmo se
micala najsporije to je mogla ne bi li ublaila strepnju i nala prve

137

rijei koje njega nee prejako zaboljeti, a njoj e ipak otvoriti

mogunost da mu kae svc ono to mu mora rei. lpak je to suvie
strana osveta. Ma kakav da je taj Hallad bio, nije ga trebalo pustiti
u svijet nakon to se sav pogubio. Nije joj briga za ostale, ali njezin
Gazvan to ne bi smio uiniti. 1 to radi svojih djetinjarija - radi toga
da na kraju ipak pobijedi nekoga i da njegov vezir ima koga pogubiti.
Odustala je od svega kad nm je na obrazu, odmah pored nosa, vidjela
krupnu muhu. I3rzo mu je podigla glavu i stavilaje sebi u krilo, dok
suje preplavljali stid i osjeanje krivnje to mu je htjela govoriti
rune stvari kad on nema snage ni da otjera muhu sa svog obraza (valjda
je ula kad je pred zalazak sunca rastvorila prozore prema vrtu, ne bi
li za njcga, ako dode, bilo malo svjeine i mirisa vode u sobi).
- ,ladni moj, siroti, kako si se namuio - govorila je Rabija uurbano
mu milujui desni obraz, kao da nastoji ukloniti tragove muhe. Strano mi je to ti ne mogu pomoi, a tebi je tako teko.
- Vidi li kako je meni u ivotu?! -javi se Gazvan nakon duge pauze kao
da ga je Rabija milovanjem dozvala iz velike daljine.
- A ipak uvijek pobijedi, ti si sirano jak - govorila je Rabija
milujui mu obraz i tjeme. - Runo je to to si mu uinio, ali neka si,
nita bolje nije ni zasluio kad te je toliko namui;io. Moda mu nisi
trebao to uraditi, ali moda bez toga ne bi ni pobijedio. Vano je da
si ti ivu glavu izvukao i da si opet kod mene. I neka si mu to uradio
kad je budala i kad na tebe nasre.
- Kome?
292
- Onome Halladn. ta e mu ti, sam _je kriv kad se uputao s boljima
od sebe. Ja mislim da ni ti ne bi tako da. tc ni_je toliko namuio.
frai ta muka da se vrati, ja tebe potpuno razumijem.
A ta sam mu to po tvome uradio? Pie ti tamo. Gazvane dragi.
- .la ipak ne znam, nita ne znam o tome.
- Podmetnuo si drogog umjesto njega, a njega si pustio da nestane poto
se sav prelio u neto drogo. Ne razumijem te ja, Rabija - ustade Gazvan
i
s iekivanjem se zagleda u nju. - ta ne razumije?
- Nita. ta sam podmenuto'? Ko se prelio u nelo? Nita mi nije jasno.
Nije ni mcni ba sasvim jasno, ali mislim da se nisi trebao tako
svetiti. Suvie si ti velik i jak da bi ti oni mogli neto. Veliki su
duni milost, oni moraju imati srca i moraju opratati. Ti zna da ti
svi oni zajedno ne mogu nita, ti si moan, mudar i hrabar. Nikome ne
bih savjetovala da ti stane na put. Eto zato si trebao biti dobar.
- Jesi li ta razumjela od onoga to se dogodilo? - Kako ne bih
razumjela!?
- Pa kai mi ta je bilo.
- Nita, Abu Said nije ubijen, prole noi je sluao kako sviram, a ti
si evo kod mene.
- Pa ta?
- Nita, kaem ti. - ta ti to znai?
- Znai da tvoj mali trokut nije zatvoren. Znai da je svijet u redu,
jer ni ti ni tvoj Hallad ne moete uprlcljati njime i ne moete
praviti rad u neredu niti nercd u redu. Znai da te volim i da je divno
to si doao meni kad ti je teko i znai da e ti biti dobro C'1111 SC
lSpaVa.
293
- Sta jc sa Halladom`?
- Nema ga, niko ga ve danima nijc vidio. Valjda je negdje nestao onako
izgubljen.
- Nita se, znai, nijc razjasnilo.

138

- Kako nije, C;azvane dragi:'! Ti si pobijedio, evo nas zajedno, sve je

jasno kao dan.
- Cjelina. Nema tu nikakve cjcline. '.ak i ako su jasne pojedinosti,
cjclina je ne_jasna.
Eh, cjelina. Kao da je ljudskoj palueti dato da vidi bilo kakvu
ejelinu. Nae su oi~uredene da vide jednu stranu. Cim se okrenu drugoj
strani, sakrije nam se ona koju smo do tad gledali. Ne da se nama
cjelina, dragi Gazvane, a to jc mislim dobro. Hvala Bogu to nam nije
dao cjelinu.
- Samo da mi je otkriti kako ih je ubijao, pa da Tanabiji objasnim. U
zemlju bih ga ukucao da mu dodem sa svim objanjenjima.
- Ubijao ih jc tako to su oni od sebe bili smrtni. Nije teko ubiti
ovjeka. Svirkom ga moe ubiti, utnjom, pogledom, im god hoe,
poto je on jadan smrtan.
- Sve je smrtno kad ga ubije.
- 'emu se onda udi i ta u lotne ima istraivati? ovjek je smrtan
jer je dragi Bog tako htio. A kad je neko smrtan, kako c znati je li
umro od sebe ili ga je neko ubio`.' Pa i ako zna, ni tebi ni njemu
nije nita bolje.
- Ne priaj tako, pobogu, ipak se zna ta je ubistvo a ta umiranje.
- Nekad se i ne zna, kao u onoj prii o m~joj prethodnici iz Basre.
T poe Rabija pripovijedati, spustivi opet Gazvanovu glavv sebi u
krilo. Svojim gotovo prozirnim prstima masirala mu je elo i
sljepoonice, ake i prste na rukama, nckako kao uzgred, naizgled sva
sabrana na svoju p~iu.
Ibrahim Basri mi jc priao, dok je dolazio kod u,ene, prije nego si ga
ti razotkrio i odvco, da je u svoje vrijeme, kad poec pohodi na
Konstantiniju, izila na ,,las sviraica Rabija iz Basre. Trgovaki
karavani i vojni ~,ohodi pronosili su glas o njoj, a svirka joj je iz
noi n no dovodila nove sluaoce i irilajoj glas do krajeva poznatog
svijeta. Govorilo se da su mnogi dolazili iz Iskenderije i iz Sinda da
bi uli njezinu svirku, a da su in~ trgovaki poslovi bili samo izlika
i opravdanje. Dogadalo se da takvi danima sjede u Basri, ekajui da se
nau medu njezinim sluaocima, jer su esto snaga i sablja odluivale
ko e sjesti pred zavjesu kojaje dijelila sviraicu od slualaca i
branila je od njihovih pogleda. Mjesto pred tom zavjesom bilo je
sigurno jedino Gazvanu, emiro gradske strae i Husajnu ibn Abdallahu,
bogatom mladiu i vezirovom rodaku koji je dane procodio ekajui
Rabijinu svirku, a noi sluajui tu svirku i razgovarajui s Rabijom
kroz zavjesu kad svirka prestane i ostali se sluaoci razidu.
Zenemario je rodbinu i prijatelje, poeo zanemarivati i sebe samoga,
kao da se sav predao Rabiji i njezinoj svirci. Rodaci su, bojei se da
e se razboljeti, ponudili da mu je kupe i poklone kao robinju, ali je
on to odbio ~ovorci da bi to ponizilo i nju i njega. Onda su
nagovijestili da bi moda pristali i na njegovu enidbu s njom, ali se
on na to nasmijao i odbio govorei da bi ih to ponizilojo gore. A za
to vrijemeje gradom, pa svijetom, iao novi glas - o ljcpom i bogatom
mladiu koji se razbolio zbog ljubavi prema Rabiji. S tim se glasom
kra.tko vrijeme sukobljavala pria po kojoj je Husajn ismijao i
izwijedao sviraicu rekavi da je ne bi ni za rohinju, a da je svake
noi slua iz iste dosade i besposlice, ali se ta pria nije dovoljno
dugo odrala.
Nije se ni mogla odrcati poto je Husajn i dalje atalno priao o
Rabiji, dane i dalje provodio u ieki
294 ~ 295
vanju njezine none svirke i dalje je svakoga ko ga je htio sluati
ubjedivao daje Rabija lijepa koliko i njezina svirka, iako je priznavao

139

da je nikada nije vidio kao ni bilo ko drugi. A pri tome se nije

osobito Irudio da pobije glasove da ju je izvrijedao i odbio primiti je
za robinju, kao da to nema nikakve veze ni s qjom ni s njim.
Tako je potpuno nadjaala pria o sviraici za zastorom i lijepom
Husajnu (za koga se, kau, ne bi moglo rei da je naroito Iijep, ali
je valjda prii trebalo da bude, pa je postao i prelijep) koji kopni
zbog nje, a ne bi je primio ni kao poklon. Od tih pria ljudi su
postajali radoznali i razdraljivi, poeli su Rabiji nuditi brakove i
itava bogatstva samo da se pokae iza svog zastora, ali se nikada nije
dogodilo da neko makar pokua silom ukloniti zastor ispred sviraice.
Naravno, bilo bi mnogo prirodnije da su pokuali muogi jer se ispred
njezine zavjese okupljalo svega i svaega - drskih razbojnika i velikih
junaka, haiara i propalih Ijudi, bogatih trgovaca i monika koji ne
znaju za zabrane, a zavjcsu niko vidljiv nije uvao. Potpuno suprotno
Ijudskim oekivanjima, nita se nije dogadalo, samo se dalje irio glas
o nevidenoj sviraici, daljc su rasle ponude i uveavale se nagrade za
uklanjanje zastora, dalje je Husajn kopnio i dalje sjedio pred
zastorom, na istom jastulcu ~s emirom Gazvanom koji je i dalje utio.
Jedne noi medu noima Gazvan je na. tom jastuku sjedio sam jer Husajn
nije doao. I.judi su mimo sjedjeli ispred zavjese i mimo oslukivali,
ekajui da qju Rabijinu svirku, pa se u neko doba razili nita ne
doekavi, i dalje mirno kao da je sve u najboljem redu. Ujutru su
robovi nali Husajna u njegovoj sobi, mrtvog, s pola hunne u desnoj
ruci.
Emir Gazvan je odmah pomislio da je mladi otrovan tom hurmom pa je
preosta.lu polovinu dao jednom robu, ali se ovome nije dogodilo nita.
Tada se (iazvan
296
zbunio i osjctio kako mu se topi sigurnosl i kako mu se razum povlai
pred svijelom. Kad su ga jutros pozvali, bio je siguran da sve zna i da
e sve lahko rijeiti, tako da je istinski radostan krenuo Husajnovoj
kui. Kad jc vidio hurtnu, bio je konano naisto sa svirn i posve
siguran da je Rabija prole noi posjetila Husajna. Bio je siguran i za
naredne dogadaje: on e dati robu preostalu polovinu hunnc i robovom
smru dokazali da sc Flusajn otrovao nepanjom svojih robova. Tada e
kazniti troje-etvero od Husajnove posluge i time zauvijek nje.iti
itav slu`caj. Nakon toga ee sam sjedjeti na jastuku pred zastorom i
razgovarati s Rabijom kad svi odu, a moda e je i vid_jeti, poto on
ne misli da bi ga ponizilo ako se oeni sn jom. Ovako se sve mijenja i
postaje nerazumljivo: rob je preivio, to mai da se Husajn nije
otrovao hranom, a to opet znai da je Rabija izvela nesto dmgo, neto
to on za sada nije u stanju dolmiti. A to znai da je mora
sasluavati i moda kazniti, jer je mnogo bolje bez Rabije i bez
veziroo~og gnjeva, nego s oboje.
Odluio je da odga8anjem pusti stvari da se same razjasne, pa je
razaslao ljude po gradu da pretresaju i sasluavaju, ostavio nekoliko
ljudi u I-lusajnovoj kui da sluaju poslugu i susjede i da pretresu
svaki oak, a sam je, tajno, otiao do Rabije da od nje pokua doznati
eta je bilo i kako da sve rijee na vezirovo i svoje zadovoljstvo.
Rai;unao je da e velikim sasluanjima zadocoljiti vezira koji e iz
opsega istrage vidjeti koliko se irudi, pa e ga. ostaviti na mim bar
nekoliko dana, a on e valjda za to vrijeme smisliti nac`in da Rabiju
natjera da mu pomogne, radi oboje.
Rabija ga je doekala bez zavjese i ~ak bez zara, kao nekog svog, i to
ga je ohrabrilo. Nije bila lijepa kako je Husajn priao, nije ak uope
bila lijepa, i to !~aje nwelo daje pokua uplaiti. "l.ijepe ene su
ohole",

140

297
mislio je, "kod njih strah ne pomae, one se od svega brane prezirom,
one `cak i vole s prezirom, a onaj ko prezire ne moe se bojati." Zato
se radovao to Rabija nije lijepa, zato je bio siguran da e je dobiti
i zalo je odluio da njome odmah ovtada pomou straha.
Gdje si ti sino bila? -- pitao je pokazujui tonom pitanja da sve zna.
- Zna i sam, gospodaru: svirala sam tebi i ostalima koji su me doli
sluati. 7,ar neto nije bilo u redu sa svirkom? Meni se uinilo daje
dobra, daje ak posebno dobra, moda bolja nego ikad. Bila sam
rasploena i ba sam alila to nema Ilusajna ibn Abdallaha da me uje.
- Doao sam da ti pomognem, Rabija, i zato se sa mnom nemoj igrati
skrivaa. Sve znam, ali ne znam ako se dogovorimo. Doao sam samo radi
tebe i tvoga dobra. Da li se razumijemo'?
- I-Ivala ti, gospodaru, ti meni pomae ve time to me ovako redovno
i lijepo slua. Kai mi ta nije bilo u redu s mo_lom svirkom i kunem
ti sc da u to veeras ispraviti.
- S tvojom svirkom jc sino sve bilo u redu osim jedne sitnice - nije
se ula. To zna i sama, barem onako dobro kao i ja. A ako sa mnom
bude iskrena, ta e se mahana ponoviti i veeras, jer nee svirati.
- Kako to, gospodaru - nije se `cula'?
- Kao rika neke zvijeri u ovom trenutku i u ovoj sobi: ne uje se.
Valjda~ zato to u ovom trenutku u ovoj sobi nema zvijeri koja. rie, a
moda i zbog neega drugog, ne znam. Uglavnom: ne uje se. Isto tako ti
sino -- nisi se ula. Mislim da. e bolje od mene znati zato, pa e
mi i objasniti, jer zna da. sam ti prijatelj.
- Ali ja sam svirala, gospodam. I to, ini mi se, bolje nego ikad u
ivotu i sve vrijeme mislila tta Husajna ibn Abdallaha, alei to me
on ne uje.
298
- Vjerujem da si mislila na njega, ak sam siguran da si itavu no
mislila na njega, jadnika, moda i malo prcjako. U svakom sluaju,
mislila si mnogo jae nego ;to jc on bio u stanju podnijeti.
fi sve zna - osmjehnula se Rabija kao da neto hriznyc - zaista sam
mislila., svu no, a pogotovo dok s,,m svirala, kao da sam svirala ba
za njega.
Kai mi ta je bilo dok si svirala, ko je sjedio ispred zastora i u
kakvom rasporedu. Koga si prepoznala i kakvi su bili oni koje
poznaje'?
- Zato, gospodaru? Kao da mi neto ne vjerujc? Kai mi ta
provjerava pa u ti rei, nita ja od tebe ne clim skriti.
- Ne vjerujem ti nita, ali to nije vano jer elim da ti pomognem.
Pazi i shvati ta ti govorimv nc mora priznati, ak ne stnije
priznati, ni ja nikada ne smijem uti tvoje primanje, ali se nas dvoje
moramo razumjeti, potpuno. To to si smislila odli`cno je, bolje od
svcga drugoga, ba zato to je besmisleno i nemogue. Svaka hi se
buda.la sjetila da bude bolesna ili da nade nekoga ko .e posvjedoiti
da je bila van grada, ali ti si pametna i mnogo vie nego pametna - ti
tvrdi da si svirala, iako te niko nije uo, to znai da je to
nemogue. Svi e ti povjerovati ba zato to je nemogue. ~ro je jako
dobro, to me raduje zato to ja zaista hou da ti pomognem, hou da u
ovom sluaju budemo zajedno. Ko ic, dakle, sjedio ispred zastora dok si
svirala'? U kakvom rasporcdu'i
Priala mu je bez zastqja, detaljno opisujui svc koji su sjedjeli
ispred njezinog zastora ekajui svirku, n Gazvan se radovao to ga jc
shvatila i to je tako mudra da sve predvidi. Poslala jc robipu da
gleda i I?rmti, rnislio je, a to znac`i da razumije njegov posao i da

141

e mu biti dobar sugovornik i pomonik kad mu ;~osumc ena. Sve je

znala, svaki pokret i um je upam
299
tila, kao da je zaista bila iza zastora i svirala im, kao da je zaista
ula amor iekivanja medu sluaocima i bila povrijedena to bez
dovoljno paqje sluaju njezinu svirku o kojoj se toliko govori. Gazvan
se istinski radovao n_jezinome mudrom oprezu i scenm to e mu donijeti
ovaj razgovor.
- A zato me sve ovo pita, gospodaru? - pitala je Rabija kad je
zavrila. - Da li zaista neto nije bilo u redu ili se ti sa mnom
ali'?
- Sve je u redu sada, kad smo se razumjeli. Ti si zaista svirala i
svirala si savrcno i ja sam te uo. Ostali, koji te nisu uli,
naprosto su budale ili su gluhi. Niko nee priznati da te nije uo, kad
jednom krene pria o savrenstvu tvoje sinonje svirke. A ostalo emo
ve nekako rijeiti.
- Koje ostalo?
- Ne ispituj ono to nije tvoje, vano je da smo se mi razumjeli.~
- Ne ispitujem, ali mi kai ako me se tie. Vidim da neto nije u redu
i eljela bih znati ta, ako nije u redu sa mnom ili oko mene.
- Kam ti da u ja to srediti. Jo mi samo kai zna li sva posluga a si
bila kod kue i da si svirala. .lesi li dovoljno siguma u njih?
- Naravno, kako bih mogla izii da oni ne znaju. - OdIiW o. Ostaje mi
da vidim je li bolje da su njegovi robovi ili daje neki razbojnik sa
strane. Moda je bolje da je razbojik u Basrn se slilo svega i svaega
od posljcdnjeg pohod,a na Konstantiniju. Samo treba smisliti kako je.
Ali ta, gospodam? Kai mi, moGm te, o emu sc radi.
Gazvan se lecnuo jer mu jc njezino pitanje zvu.alo suvie iskreno. Ili
hoe da i njega prevari ili zaista ne
300
rna o emu on sve vrijetne govori? A ne zna se ta bi od to dvoje bilo
gore po oboje, pogotovo po njega.
- Nemoj pretjerivati s razumijevanjem, Rabija rckao je Gazvan
osje~jui kako se u njemu mijeaju hijes i strah. -Nemoj pretjerivati,
jerje pretjerano rarumijevanje uvijek najgora vrsta nesporazuma.
- Ali ja zaista nc razumijem. Ili moda ne znam ne.'cto bez ega ne
mogu razumjcti.
Zna, kako ne bi znala, sestro draga. 7,na da sino nisi svirala, zna
daje Husajn sino ubijen i zna da je rekao da te ni za robinju ne bi
uzeo. Zna i to da vezir ne voli svoga rodaka, tako da ne moramo ba
tebe kazniti i zato ti ja mogu ponuditi dogovor i prijatcljstvo. ta
jo u svemu ovome treba znati`?
Rabija se najprije sledila, a onda poela drhtati i reklav "Znai to je
to." Nakou toga jc ustala, uzcla sviralu, poljubila je i slomila kao da
s njom vie ne eli nita imati, a onda se okrenula Gazvanu, mirna kao
da je ve umrla i prola konani sud.
- Vodi me, ja sam ga ubila.
- Rabija, budi pametna, rekao sam da ti elim pomoi. 1 mogu.
- Hvala ti, znam da eli, ali sad vie nita ne moemo uiniti.
Sigurno sam ga ja ubila.
Znam to, pobogu eno, nemoj me ti uiti mom poslu. Nekoga emo,
naravno, kazniti, ipak je to vezirski tod. ali ne vjerujem da e vezir
po svaku cijenu traiti ba pravog krivca. Razumije? Ja hou da ti
pomognem, hou da te spasim.
- Spasena sam, gospodarn, i divno mi je. Vodi me i radi ono to treba,
a ja u biti zahvalna za sve. Tada je u Gazvanu pobijedio bijes i odveo
je Rabiju

142

u tvrdaw. poto nije priznavala svoj zloin, muena je onako kako

Uputstvo preporutije, ali je onda vezir pozvao Gazvana i pitao ga zna
li on ita o svom poslu.
301
- Da li ti zaista misli da emir strae treba zasmijavati narod umjesto
da mu uliva potovanjc i strah? - pitao je vezir Gazvana. - Zar ti
zaista misli da neka sviraica moe ubiti vezirskog rodaka, ak i ako
je neto oko toga radila i uradila svojom rukom? Je li cmiru sirae
vanija ruka od onoga ko tu ruku pokree'? 1 kakav je to emi~? Je li
emirov posao da mui nekakvu sviraicu dok mu po gradu besposlenjaci
siju bezbonike misli? Idi Gazvane, ne pravi budalu od sebe i ne
ismijavaj milost koja te je dovela na mjesto na kojem sjedi. Vezirski
rodaci, Gazvane, ne umiru od sviraica, oni umiru po I3oijoj milosti
ili bivaju ubijeni zbog velikih stvari i u krupnim zajverama koje
razotkrivaju sposobni emiri strae. Oni dobri emiri, oni koji e ostati
na mjestima na koja su ih veziri doveli
Gazvan je u narednih nekoliko dana otkrio itavu grupu zindika, po
svemu sudei zabludjele djece koju je u otpadnitvo zaveo Daad ibn
Dirham, bemjernika koji su izgleda pokuali zavesti Husajna i ubili ga
kad u tome nisu uspjeli. Tako je pokazao da je Daad s pravom kanjen i
da je njegov pogubni uticaj dopro ak dovdc i do danas, ali je pokazao
i to koliko je vezirska krv odana vjeri. I, to je najvanije,
razotkrio je i pohvatao Daadove uenike, a time i osnaio vjeru.
Rabija vie nikada nije svirala, moda zato to joj je Gazvan izlomio
prste u toku sasluanja, a moda i zbog nek.ih svojih razloga. Nikad
vie nije vidjela Gazvana i nikada nije saznala dajc neockivana smrt
spasila Husajna od muka koje ekaju sve Daadove uenike, a vezir je
lino otkrio da je Husajn ipak bio Daadov uenik. Nije saznala da jc
Husajn javno priao o njoj, a tajno o svom rodaku i o tome da nema
I~oga, nije saznala ni to da je okolo irio glas da bi on bio mnogo
bolji vezir od svog rodaka i da je svojom zanesenou sviraicom i
svirkom krio svoje pravo lice i prave namjere.
Nikada nita od toga Rabija al-Adavijja nije saznala _jer se oi s kim
nije ni vidala od izlaska iz ivrdave. Sjedila _je u svojoj kui i
pisala nerazumljive stihove tajno ih, u sebi, posvcujui Husajnu,
sigurna da je one noi njegova dua otila za njezinom svirkom koja je
bila savrena jer je bila posveena njemu. I ba zato to je savrena,
mogaojuje uli jedino onaj kome je posveena i ko je sam posveen. A
tako je moda i bito. Moda jc pjihova Ijubav povezala Husajnovu duu s
njczinom svirkom onda kad jc ta svirka zbog Ijubavi dostigla
savrenstvo i odvela duu u nevidljivi svijet u kojem i snma obitava. A
ljudi, bojei se takvog uda, izmislili prie o Husajnovoj uroti protiv
vezira, o uenicima Daaida ibn Dirhama s kojima se Husajn povezao, o
mutnim ubistvima i zavjerama. Svata izmislili ne bi li nekako
ohjasnili sve to i svoj strah pred Ijubavlju odmaknuli od sebe. U
svakom sluc`aju, u Rabijinim stihovima, nerazumljivim i punim ljubavi,
u kojima se nikako ne moe odrediti gdje prestaje Husajn a poinje
Istina, nema ni traga tim Ijudskim, suvie ljudskim djelima.
Mnogo prije zavretka Rabijine prie Gazvanje pre;tao sluati jer gaje
preplavio lijep i blagoslovljen umor. Rabija je to osjetila po tome to
su tnu ruke u neko doba oteale, tako da ih je spustila na pod i poela
mu rnilov-ati elo. Radovala se njegovom umorujerje znala koliko ga on
voli. Uvijek je govorio da je umor dobar, cia umor uspavljuje tijclo i
tako izvlai strah iz ovjeka, iako sirah nije u tijelu. Njegovo tijelo
je ve spavalo i po tome je znala da u njemu vie gotovo i nema straha.
Lnala jc i to da jc ona izvukla strah, masirajui mu ruke i clo svojim
gotovo prozirnim prstima, ali nut to nikada nec otkriti. Naprotiv, ona

143

e ga uvjeravati, bude li potrebe, da su mu strnh izvukli san i umor. I

zbog nea j~ bila sretna.
302 ~ 303
Nastavila je priati, iako je vidjela da je ne slua. B~jala se da bi
se, prestane li priati, neto moglo pokvariti u prelijepoj tiini
ko_ja se spuslila po njima i n kojoj se (:azvan razmekao kao dijete.
Vol_jela ga je i bila mu zahvalna za ovo blago predavanje umoru i za
dobroduno preputanje njezinim rokama. Zbog te zahvalnosti je poela
pred njegovim oima izvoditi ples rukama koji je bila pripremila za
njihovu Ijubavnu igru. Naravno, o toj igri danas nc moe biti govora,
ali im je sada tako lijepo, onaje toliko stretna tojoj je Gazvan dao
da ga izlijei, da se morala ba sada prepustiti tome plesu i podariti
ga sebi i njemu. Nikada nee iz njega izvui ovoliko zanosa, nikada ga
nee s ovoliko radosti i ljubavi igrati, nikada nee biti ovoliko
njihov, ma koliko Gazvanove potonule oi ne bile sposobne da ga vide.
Preplitala je i razdvjala prste koji kao da su se produavali do u
beskonanost, uvlaila jednu ruku u drogu, ovijala prste jedne mke
drugom pa ih onda razdvajala i ostavljala da eznu jedna za drugom.
Zbog podrhtavanja prstiju, zbog njihovih blago povijednih vrhova ili
zbog neega treeg, vidjelo se kako lijeva ruka bolno c`ezne za desnom
i trpi to nc moe ni da joj se priblii a kamoli da je dohvati i opet
se preplete s njom.
Mnogo prije negoje zavrila s plesom ruku, Gazvan je spavao. Plamen
svijee je podrhtavao, samo to se ne ugasi, a jasminov miris se jedva
osjeao, mnogo laki i od tiine koja se sterala iznad njih. Bilo je
lijepo, bilo je beskrajno lijepo i blagoslovljeno. "Spavaj, Gazvane",
aputala je unutranjim glasom, "0stavi svoje djetinjarije, zaboravi na
svoje ~jeline i spavaj. Spavaj, dragi, san je mnogo pamefii_ji od nas,
sve e on rijeiti, samo spaval". aputala mu je to i jo svata,
ubjcdivala ga svojim unutranjim glasom da treba voljeti i biti
zahvalan za ljubav, a ostaviti na miru svjetove i njihova pravila da se
oni bave jedno drogim. Najvanila je Iju
304
hav. Eto, ta bi on sada da ne voli nju, Rabiju, i da nije pustio da ga
ona smiri i moda izlijei? Dobro je imati nekoga da ga voli, to je
dobro i vano.
Tako je Rabija u scbi aputala i nakon to se svijea uasila, i nakon
to je miris jasmina gotovo potpuno isilio iz sobe. Bila je sretna.
Voljcla je i bila zahvalna
za suze koje su joj ispirale oi.
305
AT-TAWHIDI
I DIO: BAZAR
Prije svojih dvije godine upitao se zato stalno do~azi u ovo kupatilo
kad nm se u njemu nita ne dopada i kad ima mnogo bliih a boljih
kupatila. Prije svojih :od;nu dana odluio je da vie ne dolazi ovamo
jer voda nikad nijc dovoljno vrela, a on nema razloga da dalje hpi
samovolju, brbljivost i glupost roba koji ga svaki put opsluuje. Sada
se vie nije pitao i uvao se bilo kakvih odluka, ali mu je i dalje
prisjcdao svaki dolazak u kupatilo - zbog prljavih klupa, zbog
nedovoljno tople wde, zbog nepodnoljivo brbljivog i samovol_Inog roba
l3chrama ija se drska glupost mogla mjeriti jedino sa d2inovskim
dimenzijama njegovog tijela. Svaki put je iznova osjeao gadenje od

144

nagnjile daske, svaki put jc sebc ubjedivao da bi isto ovoliko ili ak

manje imao ii do kupatila na samoj obali rijcke, najljepeg u gradu u
koje pristup imaju samo zapovjednici dvorske strac, waki put iznova
zakljuivao je da zaista ne zna zato dolazi ovamo i scaki put je
ponovo dolazio. Kao pripitomljeno pseto.
1 sada je, Ieei na prljavoj klupi i pratei kako osjeanje gadenja u
njemu raste i pojaava se, odluivao da podvikne i upita ovu budalu je
li njegov posao da mu kida meso ili da ga masira. znajui da nee
podviknuti nego e sve otrpleti utei i bjesnei na sebe, a onda se
kod kue gristi ispunjen bijcsom i osjeanjem duhokog ponienja. I
danas jc, kao svaki put do sada,
311
odluio da uztnc drogog roba za poslugu, ali je, kao svaki put do sada,
s iskeenim licem sasluao loaevo objanjenje da e Behram evo sad
doi, da je trenutno kod dmge muterije, ali e on odmah poslati drugog
roba tamo jer on zna da gospodar Sulejman hoe najbolje, a Behram je
sigurno najbolji. "Sad je kod nekog trgovca, ali moe se trgovac
zadovoljiti i nekim drugim maserom, on nam i nije stalna muterija, a.
i da jeste, ja bih poslao drugoga jer se trgovac ipak ne moe mjeriti s
tvojom milou", brbljao je loa a Sulejtnan se kesio kao da se
smijei ganut njegovom panjom. "Neka tvoja milost jo samo ma.lo
prilegne, sad u ja poslati po Behrama, znam ja ta je pravi gospodin i
navika, znam ja da bi ti traio Behrama i da boljeg imamo jer si
navikao na njegow ruku, a pravi gospodin ne mijenja svoje navike kao
to se ne mijenjaju zakoni i navike u svijetu", sipao je loa`c, a
Sulejman je leao onako razgolien pratei kako mu se tijelom razliva
jeza od nezagrijane vode kojom su ga saprali i pitajui se je li gore
trpjeti sve ovo ili objanjavati ovoj budali zato nee Behrama, zato
voda mora biti vrela, a klupa ista, zato... Tako je, odsluavi jo
loaevo razmiljanje o tome kako e estit ovjek prije promijeniti
svijet nego navike i o tome kako se ljudi uglavnom dijele na gospodu i
stoku, iako stno svi mi samo Boija stoka, doekao svoga stalnog
muitelja Behrama koji je izgnjeio trgovca i doao da mrcvari njega.
Od mirisa nrinog ulja slagala mu se, u nosu i grlu, kao svaki put do
sada, slatkasta i bljutava praina. Uvijek je mislio daje sladunjavi
miris ruinog ulja sasvim dobro sredstvo za nmenje estitih Ijudi, ali
je ova budala uvijek mislila daje ruino ulje upravo ono to stvarno
treba gospodinu kakav je on, tako da on jadnik ve jednu tnalu yjenost
hoda namirisan kao sirotinjski vrt. Protiv toga se pobunio vie puta,
ali je davno odustao uvjerivi
ae da ni najea njegova pobuna ne moe nadvladati l;~hramovu
govorljivost. Prvi sukob oko ulja bio je kad je prvi put pao Behramu u
ruke.
- Zar nemate nikakvo dmgo ulje? - upitao je tada, o;jetivi kako mu se
u nosu slae slatkasta praina od minog mirisa.
- Imamo raznih, milosti tvoja lijepa, imamo desetine najboljih
miriljavih ulja - ponosno je odvratio l3ehram maui ga kao da nije
uo njegovo pitanje. hnamo ulje od lapuha i narcisa, imamo od irisa i
bijelog ljiljana, imamo od mirte i od ljubiice, od palminog cvijeta i
od slatkog maurana, od naranina i od limunovog cvijeta, od mzmarina i
od svih igliastih biljaka. A imamo, ako ti je po volji, i ruino ulje
kqjim te ja cco s ponosom maem.
A ja ne bih da me njime mae, zato te i pitam, Ja bi naranino ili
mirtino.
- Ne moe to, gospodaru dragi. i ponose naeg kupatila, ne moe to
nikako, ja to ni mrtav ne bih dozvolio. Nisi ti izvikiva ili posrcdnik

145

na bazatu pa da miric na mirtu. Ti si pomonik jednog cmira, ovjee,

zna li ta je to, zna li ti da je malo takvih?!
- Taj ti pomonik emira lijepo kae da hoe naranino ulje i da nee
tvojih savjeta.
- Zna li ti, gospodaru da je Poslanik jcdnom pitao svoje drugove kakva
je razlika izmedu ulja od ljubiice i ostalih ulja'? Poto oni nisu
znali, objasnio im je da ic ljubiica od ostalih ulja koliko je on od
ostalih ljudi. l:to ti, tako jc to, mili moj i lijepi gospodaru.
- Pa ta?
- Nita, kaem ti. A rua je jo bolja od ljubiice, maje od ostalih
ulja koliko si ti od nekog simog lopova. A ti bi mirtu?! Ko je jo
vidio da se ugledan i vaan ~'.ovjek namirie mirtom'?
313
- ta si ti toliko zapeo protiv mirte? I ta ti uope zna o mirisima?
- O mirisima ja inae nc znam nita, ali znam da mirta ne moie valjati
jer se njome mae onaj goljavi Husain, onaj to izvikuje tkanine na
bazaru. Goljo i aka kosti, a kad dode ovdje, sve zna i o svemu ptia.
Ti uti i radi, a on e priati o svenm i rci e ti kako da radi.
Sada je, kao i svaki put cio sada, Behram utrljavao roino ulje u
njegovu kou, prejako pritiui i krvniki vukui miie, a on sc
umirivao mislei na to koliko je bolje sve ovo utke otrpjeti nego
pokuati da ovom neto objasni ili da, sauvaj Boe, s njim razgovara.
l.eao je i trpio tjeei se da bi i u drugom kupatilu bilo isto ili
gore jer se na ove nevolje ve navikao, a tamo bi ga doekale nove
nevolje na koje se tek treba navikavati i novi ljudi s kojima bi se
moda morao i u razgovor uputati. Behram bar ne oekuje da razgovara,
on masira, mae i brblja, pa je tebi kao da si odsutan.
Priznaj, mislio si da sam Perzijanac. Jedan mi je IijeW ik priao neki
dan da se u Perziji svaki drugi oyjek zove Behram, a da tamo nigdje ne
moe izgovoriti to ime a. da se prema tebi ne okrene deset Ijudi.
Odmah sam se sjetio tebe i vidio kakvo e lice sloiti kad ti kaem da
nemam nita s Perzijom, he-he. .la sam Berber, samo sam ovdje roden. 1
roditelje sam upatntio, otac mi je isto radio o drugima. Takvi smo
valjda mi Ijudi, da stalno o dtvgima radimo. Neko o glavi. neko o
tijclu, neko 0 odjei. Evo ja, na prinyer, radim o tijclu, ali ja svoj
posao volim i ponosim se kad neko ima lijepo tijelo pa dobro mirie. I
onda neki misle da satn ja glup to radim o dmgima i o htdim tijelima.
Bio bih, kao, pametniji da radim o glavama jer su glave pametnije i u
njima je um. A to ti, moj gospodaru, prvo, nije tano,
3l4
i drugo, ja nisam glup. 1'ijelo je kod veine Ijudi pametnije od glave
jer veini Ijudi glava slui samo da im oi put pokau, da u zid ne
udare kad izidu ir kue, a tijclo svima, pa i takvim ljudima, kae ta
je desno a ~ta lijevo, ta je toplo a ta hladno, ko je dobar a ko 1o
ovjek. Tijelo je iskreno jer ono mirisom kae je li neija dua dobra
ili je pogana, a to se moe vidjeti i po debljini, po tome je li neko
debeo ovako ili onako. h1alo koja glava moe bar naslutiti Milost koju
uivamo a samo rijetke joj se priblie, a svako tijelo osjea tu Milost
jer svako tijelo osjea ritam koji upozorava na sebe. Kako bi ti znao
ta te boli i od ega e umrijeti da li nije tijcla? He, sad se ti
sigurno pita otkud ja sce ovo znam i jesam li od svoje pameti doao do
ovoga, priznaj da sc pita. tij Milost i ritam, pa ja da o njima
priam. A jesam li ti rekao da ja nisam glup? Svata ja znam i svata
volim znati. Takav sam ja ov_jek, to je iudo jedno kakav sam ja
yoyjek. Odavno sam mislio da onaj to brije tjeme ne mora biti nita
pametniji od onoga to masira tijelo, pa sam se kod pametnijih Ijudi

146

raspitivao o tome i uvjerio se da sam svojom pameu dobro mislio. Zato

sam nedavno pozvao ovamo naeg btijac`a Jakuba kad je kod mene bio
veliki mudrac Tauhidi i skrenuo razgovor na to. Lijepo sam rekao:
"Objasni ti nama jc li vanija glava ili tijelo i mora li za glaw
ovjek biti pametniji nego za tijelo". Tad nam je on ispriao ono za
Milost i za ritatn, pa je Jakub otiao kao udaren po glavi.
- A ta ti je s tim 'I'auhidijetn, otkud on tebi'' upita Sulejman sa
zakanjenjem, kad mu jc dolo do svijesti jedino to je prepoznao u
dugoj I3chramovoj pripovijesti.
- Zna ti njega, mora ga zanti, on je veliki mudrac, emir medu
mudracima, ima ti taj prislupa i u vezirske kue. A sa mnom je veliki
prijatelj, mi smo kao braa,
315
o svemu razgovaramo i savjetujemo se kao najrodeniji. On doe ovamo kad
mu neto nije u redu, legne ovako i kae: "Hajde, Behrame, lijei svog
Hajjana, jo si mu samo ti ostao", pa ga ja masiram i maem ga ovim
tvojim uljem jer ja raunam da i on, kao veliki ovjek, zasluuje
ruino ulje, a on samo otpuhuje, uzdie i hue. Vcliki je on ovjek i
dobre je due, a to kako zna o svemu govoriti, to je neto nevideno i
milina ga je sluati. Nedavno je doao s gomilom novca i platio za sve
to je ovdje sluen, a onda me je odveo kui na veeru i astili smo se
kao emiri. Do kasno u no priali smo o svemu, a najvie o naukama i o
tome kako ne bismo ni znali koliko su datule dobre da nam nije nauka.
Veliki je on ovjek, evo ti si isto veliki ovjek pa pravo kai ima li
veeg mudraca u Bagdadu i u cijelom svijetu zavri Behram svoje
razmiljanje i poe Sulejmana lupkati po ledima kao da ga podstie na
br~ i iskrcn odgovor.
- Da, da, sigurno je on velik i mudar ovjek promrsi Sulejman steui
zube da ne vrisne, iako se od poetka tnasae priprema za Behramovo
lupkanje ("Sve bi se u ovom uasnom kupatilu dalo podnijeti, ak i
ulje, ak i sam Behram, samo kad bi se oslobodio potrebe da ovjeka
lupka kad mu neto govori").
- Veliki, veliki, to si dobro rekao - strasno uzviknu Behram,
pljesnuvi Sulejmana da je sve odjeknulo veliki ovjek kojim se ja od
srca ponosim. I za vas u strai on e uraditi velike stvari, on je ve
otkrio jednog velikog emira strae kojega samo treba dozvati pa da se
sve rijei kako valja. Samo ti saekaj da on oko toga uradi to ima, pa
e vidjeti kako ivot moe biti lijep.
- Kakvog emira strae? ta ima pjega otkrivati? - Nije ovoga sada,
starogjednog, nekadanjeg, Gazvan se zove. Samo ti on vie nije ovdje
pa ga Tauhidi mora dozvati i nekako ispostaviti, a tada e on doi i
srediti sve da pjeva kao ptiica. Nije to lahko, moj dragi,
davno je on bio, jo za prvih kalifa, ali je bio veliki ovjek i prava
blagodet za vjcru i za dravu.
- Ciluposti.
Samo se ti nemoj brinuti, ljepoto naa i ponose i`itavog naeg kupatila
- potapa Behram svoju rtvu nisu to gluposti nego velika stvar, kad ti
Behram kae. Tauhidi je to uzeo na svoju glavu, ovjee, a to ti odmah
kae da e sve biti dobro, vidio si kolika je to glava i kakva je. Ve
je on uradio poneto od toga, ali nije sve jer nije ni lahko, zna ti
ta znai dovui ~ovjeka iz onoga vremena, i to vrijednog ovjeka kojeg
e svi syletovi jedva doekati.
- ta jc uradio?
- Ve se taj Gazvan ponekad javlja, ali za sada smno u Tauhidi_ju, to
ti je ono kad Tauhidi za sebe govori da je Gazvan i kad uzme ugoniti u
red ljude koje nikad ranije nije vidio. Ali ja raunam da on nee stati
na tome i da e se truditi sve dok pravi Gazvan ne dode cijel cjelcat i

147

uzme sredivati stvari. Ne bih ja rekao nita loe ni o sadanjem emiru,

ne d~j Boe, ali se nakotilo, brate, svega i treba to srediti. Ti si
dobar i najvei si medu ljudima koje ja poznajem, ali treba, ovjee,
obnoviti veliinu svijeta, to nam je svima za sada najpree, a ba tu
je Gazvan pravi lav.
- To Tauhidi kae?
- On. Kakav ti je to svijet u kojem sam ja ogroman? Nekad je svijet bio
velik, a sada ti svaka budala pije vino i govori ti kako e raditi
svoj posao. Deset puta te od Sabura dovde napadaju razni lopovi, a ti
sc i ne uznoji branei se. Nema ono tebi ta priati onako sitno i
jadno, a kamoli jo da se eni i ostavlja cni da radi ta joj padne na
um. Zna se ta spada enu i ta spada roba, a zna se i koliko mesa na
svijetu moe biti. U svemu ima jedna vaga i ona kae koliko ega treba.
Ona kae koliko mesa ima i koliko ga moe biti, a ti
317
onda to rasporeduj kako zna i kako ti je tvoja gospodska volja. 7.ato
nam je sve ovako kako nam je. Zato smo sve manji to nas vie ima i
zato nam se sve smanjuje i smaqjLije jer se mi mnoimo i mnoimo. Sve
mora na vagu, moj slatki brate, jer se mazga srui kad je pretovati. A
sada ti svaki oslobodenik misli daje gospodin i da moe dijeliti
savjete kako mu padne na um.
uo je Sulejman za tog Tauhidija i ne bi mu bilo krivo da o njemu malo
vie sazna, ali mu ne bi ni na um palo da pokua saznati od ovog ludog
Behrama koji ni o sebi ne bi imao rei vie od toga da nije Perzijanac.
Jednom ga je i sluao kad je sa svojim emirom otiao kod vezira alArida gdje se razgovaralo o prijateljstvu, ali ga nije uspio vidjeti u
gomili judi koji su zaklanjali jedni druge. Ubjedivao je emira da bi s
Tauhidijem trebalo malo ozbiljnije porazgovarati jer u njegovom
sumornom predavanju o prijateljstvu ima dosta slinosti s miljenjima
onih smutljivaca iz Basre koji sebe nazivaju Iskrenom braom, ali emira
nisu zanimala, jer mu nisu bila sumnjia, ni sama Iskrena braa a kamoli
ovaj probisvijct koji moda lii na njih i moda ima neke veze s njima.
- to da ja znam neto o njima ako oni nc znaju nita o meni? A jo da
istraujem oko njih!'?! Ti nisi normalan, ko su mi oni da se njima
bavim? Ako nekom uine neko zlo. ako mi vezir kae da su oni njegovi
neprijatelji, ako udare na mene, onda u se ja njima baviti i znam kako
u - rekao mu je cmir kad mu je drngi ili trei put govorio o lskrenoj
brai i opasnosti koja bi od njih mogla doi. - Dok nema niega takvog,
oni se mene nc tiu.
- 7.ato kriju svoja imena? to nisu potpisali onc svoje "Raspravc!`.'
- Valjda ozbiljni ljudi. Reci svoje ime da se zna za njega i da se
pamti ako si uradio neko junatvo, reci
ime i ako zaradi veliko bogatstvo u trgovini, ali gdje (,e ime
govoriti ako pria ta je na nebu, a ta na zemlji, slatki moj brate?!
Da se ljudi sprdaju s tvojim imenom, ta li? Nego li popriaj sa
svojitna, moda bi ti bolje bilo u ulemi ili negdje tako, nije straa
ba posve za tebe. Dobar si ti i ja u te trpjeti dokle bude trebalo,
ali si, brate, dosadan i mnogo ita.
- Ja mislim da bi nlima trebalo rezati jezike - vrati Sulejmana Behranm
u ntke poznati glas. - Dok je on rob, s njim se nekako moe jer zna
svoje mjesto i mora ga znati. Ali ako ga oslobada i daje mu da se
osamostali, odrei mu jezik da bi utio umjcsto da bez prestanka govori
i ui potene ljude njihovom poslu, kao onaj goljavi Husain. On,
dodue, nije bio rob, ali je isti kao da je bio i svakako bi mu trebalo
odrezati jezik jc.r stalno brblja, a ni rob ne bi bio onako jadan i
goljav. .Ia n_jemu kaem...

148

Tada se vrata otvoric kao da ih neko razvaljuje i u sobu upade onizak

mrav ovjek s nakrivljenim turhanom i u pohabanom ogrtau, urei
toliko da se upetljao u plahtu koja je leala skupljena do vrata i
jedva se odrao na nogama.
- Ti si, Behrame? H~jde brzo da mi pomogne, samo pouri koliko tnoe.
- Gdje emo, dragi moj brate i prijatelju? - Na bazar, pouri, vano
je. lli nee?
- Kako neu, slatki moj!`? Zna ti da Behram hoe s tobom u vatru,
Bchram tcbe voli i uvijek e s tobom ostavi Behram Sulejmana i uze
brisati mke plahtom
iz koje je jedva ispetljao svog brata i prijatelja.
- ckaj, ludo, zavri sa mnom - pobuni se Sulcjman shvativi ta se
dogada.
- Samo ti nita ne brini, mili moj gospodam i ljepoto naa - umiri
Behram Sulejmana, pritisnuvi ga iznteciu pleaka i pokrvi ga istom
onom plahtom - ne
318 319
bi Behram tebe ostavio ni zhog svoje ruse glave. Evo Behrama nazad dok
ti koa upije ulje i jo malo omeka, a onda e te Behram izmasirati da
bude milina. Veliki je ovo ovjek, Hajjane, veliki, vidi ti samo kako
je ovo mehka i bijela guziica.. Ponosim se to si ovako mehak i bijcl,
gospodaru - potapa ga Behram po stranjici i ode s onim.
2
Negdje je on vidio onoga malog, suhonjavog, i to ga je vidio ba u vezi
s bazarima, trgovima ili neim slinim. Sigumo zna taj lik i sigurno ga
zna iz neke situacije s trga. Nisu esta i ne zaboravljaju se lahko
lica koja su tako uska i istovremeno tako enski mekahna u donjem
dijelu. Negdje je on njega vidio, ma koliko se to inilo nemoguim,
poto on na trgove i na bazare uglavnom nc zalazi ili zalazi dovoljno
rijetko da ne moe upamtiti nekoga koga tamo susree.
Bavei se suhonjavim ovjekom koji je odveo Behrama, Sulejman se nije
stigao na.ljutiti i osjetiti povrijedenim koliko je red. Leei onako
kako je ostavljen - namazan uljem, a onda pokriven ne ba istom
plahtom, primijetioje da se ne ljuti pa zakljuio daje zapravo dobro
to se sve ovo i ovako dogodilo jer nakon ovoga zaista ne moe
nastaviti s glupostima koje je do sada inio. Ovaj jc smijeni dogadaj
sve zbrke rijeio onako kako ih treba rijeiti i mnogo bolje nego to
bi on sam bio u stanju. Dode li jo jednom ovamo, zaista nije zasluio
ita bolje od toga da ga mue kao to ovcije ine, a zahvaljujui ovoj
gluposti, moe otii bez obaveze da bilo kome bilo ta objanjava, pa i
bez obaveze da sa samim sobom raspravlja i trai razloge. Najpqje je
mislio dati da dobro izbatinaju Bchrama i tako mu objasne,
bolje nego to bi on mogao, ta je zapravo uinio, ali je onda odustao
i od toga jer bi bilo glupo naknadno sc haviti svim ovim na bilo koji
nain, pa makar i preko straara. Najboljc je da se jednostavno pokupi,
ode kui uzeti drugo odijelo i onda odc u drugo kupatilo gdje bi ga
oprali i izmasirali kao ovjeka.
Tako je zakljuio dosta davno, malo nakon to su ona dvojica odjurila,
ali se onda prepustio mislima na onog malog i potrazi za svojim
sjeanjem na njega, i evo ga kako jo uvijek lei na svojoj vlanoj
klupi kao oduzet. Nije ga davno vidio, ba mu je u sjeanju svjee
pjegovo lice s mehkom i picastom bradom, ali to znai da nije moglo
biti na trgu ni na bazaru. lako je smijeno to je toliko zapeo da se
sjeti, kao da je to ko zna kako vano.
Behramom i drugim ljudima iz ovog kupatila naprosto se nee vie
baviti. Jednom e poslati Bakira da onom velikom budalau, koji se

149

ponaa kao da su oni ve gotovo prijatelji ili barem rod rodeni,

zaprijeti ako bi pokuao da mu pride ili mu se obrati na drugi nain. I
tako se sjetio: Bakir je onog suhonjavog htio batinati to stalno
izaziva nerede na trgu. Napao je nekog prodavaa erbeta da tajno
prodaje vino i onda se poeo mi kad mu je ovaj odbrusio.
Dobro je i sretno tada pridobio Bakirovu naklonost, to se mora
priznati. Sa mnogo vie sree nego pvneti. 7abranio je Bakiru da batina
ovjeka samo zato to je htio braniti zakon, a to je stvorilo munu
situaciju u kojoj su se osjetile sve njihove medusobne netrpeljivosti.
Vije Bakir nita rekao i uinio je ono to muje naredeno, ali je u
njegovoj poslunosti i utnji bilo toliko bijesa, toliko netrpcljivosti
prema emirovom pomonika i toliko eorine da se to moglo noem rezati.
Sve je to bilo glupo i muno, ali se moralo trpjeti jer bi bilojo
gluplje, i uz to naprono, objanjavati se sa svojim straarom
320 ~ 321
kojega, iskreno govorei, ne trpi. A najgluplje bi bilo poslati ga da
nade onog eovjeka i izbatina s tvojim naknadnim blagoslovom. A pri
svemu tome, malo mu je i prijalo to se Bakir ljuti jer tnu je uvijek
smetala njegova uurbanost, pretjerana revnost u poslu, sklonost da
govori suvie glasno i suvie ispravno, a iznad svega mu je smetalo to
je uvijek tu kad ga h-ai. Ne moe se podnijeti ovjek koji ne samo da
nema mana, nego ima sve vrline i to ih ima tako da ih svi vide. A imati
vidljive vrline, po miljenju estitih Ijudi, upuuje na manjak ukusa.
itav taj dan Bakirje utio i trudio sc oko njegovih naloga vie nego
ikad (zar nije za ubiti ovjek koji mrnju na svog zapovjednika
pokazuje vikom revnosti, kao da se kanjava za tako normalnu stvar?!),
pojaavajui time munu napetost medu njima i drei Sulej= mana da
ispolji svoju netrpeljivost. Zato je ve bio odluio da ga poalje
negdje iz tvrdave kad se pojavi Ismail i ispriao daje neki mali
suhonjavi ovjek, takav i takav, maloas napravio guw u radnji nekog
Jevrejina, viui o tome kako je kraj svijeta blizu, jer mukarci
putaju da im raste kosa koju onda kovrdaju i rade druge sramote s
njom.
- Jesi li ga doveo? - upitao je Sulejtnan Ismaila ne radujui se
njegovom izvjetaju, a pogotovo Bakirovom prisustvu.
- Nisam, pobjegao je, prosto nestao u guvi koja se stvorila.
To ti je dvostruki propust. Prvo nisi smio dopustiti guvu, a drugo
nisi smio pustiti onoga koje guvu stvorio. I ne znam koji je tei.
- On je svoje ispriao vukui za kosu nekog mladia, onako iz ista
mira. Svi smo bili zbunjeni, a onda su mladia poeli braniti njegovi
prijatclji, pa ovoga neki njegovi ljudi... Zna kako to ide. Znam da je
pro
322
pusl - dodao je Ismail videi kako Sulejman vrti glavom ukori me,
kazni, ja samo priam kako je bilo.
- Pa i nije neki veliki propust, ako smijem rei javio se Bakir, prvi
put u toku toga dana - ovjeka je moda. trebalo pustiti, napravio je
guvu branei zakon.
-- Hvala ti, pri_jatelju, ali jeste propust, ne brani se cakon guvom
ija jesan za kaznu.
- Neki propust jeste, ali ima starijih i mladih zakona - bio je uporan
Bakir - i ja bih uvijek pustio da se mladi kre ako sc time uvaju
stariji. A najstariji su oni zakoni koji propisuju ljudsko ponaanje,
na primjer oni koji zabranjuju vino i ivotinje, pa oni koji zabrapuju
da se mukarci lickaju. Je li tako?

150

Tada se Sulejman nasmijao i otpustio Ismaila da moe s Bakirom na miru

porazgovarati. Bio je bijesan i zato siguran da e odgovoriti mimo,
razlono, ubjedljivo i, to je najvanije, uporno. Morao se konano
objasniti s ovim divnim ovjekom koji sve moe i na sve stigne, koji je
toliko dobar da svog zapovjednika brani od sebe samoga i koji, evo, za
nepravdu koju mu je Sulcjman jutros nanio nade opravdanje bolje od svih
to bi ih Sulejman mogao smisliti. Jer on je jutros batinanje zabranio
zato to je znao koliko to Bakir voli raditi. On ljude tue sa mnogo
vrline i s prekrasnom odmjerenou, on im najprije podrobno objasni
zato ih lue i ta time treba postii, pa ih onda udara tumaei im
ta i kako ini, kolika je snaga udarca i zato je ba tolika, kakvo
batinjanje ne treba biti i zalo ne treba. Da je neko drugi htio tui
sasvim nevina ovjeka, on se ne bi umijeao i zato zapravo nikad ne bi
saznao da je oyjek nevin. Ovako je morao sprijeiti, jer bi se bar
pola dana ljutio znajui daje Bakir s uitkom i sa mnogo dubokih
razloga prebio blinjeg svoga kojega je trebalo prebiti. A kako
podnijeti toliko ispravnosti u danu do kojega ti nije i u kojemu ti
nije ni do samog sebe?
323
- Ja sam tebi, Bakire - rekao mu je kad je Ismail iziao - jutros nanio
nepravdu i pogrijeio sam. Rekao bih da je onaj to sam ga ja pustio
napravio ovu Ismailovu guvu, ane bi da si ga ti poduio kao to zna.
- Imao si ti svoje razloge da ga pusti i zato mislim da tvoja milost
nije pogrijeila. A mi emo njega lahko uhvatiti i poduiti ako ti
misli da je to potrebno -- govorio je Bakir zaudeno izvijajui vratom
kao da ga neto stee - im pomisli da treba, on e dobiti poduku.
- Sigutno sam pogrijeio, ali je Ijudski pogrijeiti i to priznati nastvio je Sulejman gledajui utu koulju svog sugovornika i mislei
da je kod Bakira najvei problem to to nosi svilenu koulju utu kao
linnm, to to je nosi bez loih namjera prema drugim ljudima i to to
se ljudska djela trebaju suditi ba prema namjrama. -- Vano je da svi
mi radimo isti posao i da ga radimo s istom namjerom, a svaki na svoj
nain. Na emir misli daja previe itam i nekad se ne slae s mojim
nainom. Nekad je u pravu on, a nekad ja, jer nekad i on pogrijei.
Nekad se ja ne sla~em s tvojim nainom i nekad ja pogrijeim. Moda
mene na emir ne podnosi, ali me trpi jer radimo isti posao, moda ja
tebe ne podnosim ali te trpim jer i ti radi na posao. Razumije li ti
mene?
- Ti si mudar i dobar ovjek - ganuto je izgovorio Bakir nakon due
pauze u kojoj je samo nijemo gutao - ti zasluuje da bude i emir i
vezir, ti zasluuje da ba daleko dogura. Ja bih sad poao da uhvatim
onoga ako ti je to elja, nai u ga ja za tebe, ne brini.
- Podi ti kui da se odmori, ima vremena za njega - otpustio ga je
Sulejman osjeajui se sasivim glupo i ne znajui ta da misli o
svetnu. Htio je ovjeku rei da ga ne podnosi, a ovjek je to shvatio
kao prijateljski izliv u kojem tnu je zapovjednik pristupio onako toplo
i ljudski jednostavno. Kakva su to vremena u kojima su nesporazumi medu
Ijudima tako duboki'? ta je to s
324
jezikom kad sc ljudi tako potpuno ne razumiju? Ili se treba pitati
kakvi su to Ijudi ije izjave netrpeljivosti ganu njihove blinje jer
ih razumiju kao razotkrivanje sklonog srca u dubokom prijateljstvu'?
Dugo se osjeao glupo preko svake mjere, pitajui se nije li on
preveliki smetenjak, ali mu se nakon nekoliko dana uinilo da je sve
ispalo ba dobro, zapravo najbolje to je mogue. Bakir je, dodue, i
dalje bio marljiv, neljudski taan i pun vrlina, ali je sada pred
Sulejmanom tako drhtao i tako zaljubljeno ga gledao da je bio sasvim

151

podnoljiv. Kao da je stekao neku slabost i postao ranjiv, a to je

sasvim dovoljno da se jednog ovjcka pone smatrati pristojnim ili bar
podnoljivim. Osim toga, korisno je imati nekoga ovako besprimjerno
odanog, pogotovo ako ovjeka njegov emir ne voli ba osobito.
Sad mu je sinulo da ima priliku od Bakira napraviti psa ili neto jo
odanije. Ako mu dovede onog suharka: kae mu da ga dobro podui, jer on
eli ispraviti svoju ondanju greku i nepravdu kojuje Bakiro nanio,
njegov e dobri Bakir naplatiti sve guve koje je onaj nesretnik ikad
napravio i jo desetak unaprijed, a njemu e se prcpustiti kao zaaran.
To bi bilo dobro i mudro, a time bi se uzgred i on naplatio za glupu
situaciju u kojoj se sad nalazi.
Mislio je da ulje sa sebe moe obrisati onom Behramovom plahtom, ali mu
se lijepo ivot smuio kad je vidio u koje stanje je ta plahta
dospjela. Zato je odijelo uavukao na masnu kou, trudei se da ne misli
na to kako e se tkanina lijepiti za njega i kako e gadna biti nakon
toga, onako masna, ljepljiva i namirisana ruom rumenom. Odvratno.
Svijet je pun odvratnih stvari, a medu njima su najodvratnije one
kojima ljudi nastoje sebi uljepati ivot ili sebe same. Bez ljepota
koje bi trebalo da raduju ljudsko srce, svijet bi moda bio i
325
podnoljiv. Ali nije vano to, vano je smisliti neto to e odvui
misli od odjee koja se lijepi za masnu kou od ko c osta e _
. , -. ~- .......... ,.... uz masno i ovjeku utrobu okree prema vani.
Razmiljajui o tome kako da ne osjeti zalijepljenu
odjeu i objanjavajui sebi da je izbjei to osjeanje mnogo vanije
od razmiljanja o nepodnoljivosti svijeta jer su njegove zasluge za tu
nepodnoljivost, kao i za svijet u cjelini, dosta male, Sulejman je
navukao odijelo i krenuo prema bazaru, trodei se da pouri, iako je
morao ii sasvim ukoeno jer nm se inilo da se odjea najmanje
dodiruje s ukoenim tijelom. U jednom trenutku je pomislio da mora
izgledati jako smijeno sada, dok se trudi da istovremeno postigne
dvije stvari koje _jedna s dmgom naprosto ne idu. Mora pouriti ako
eli da onu dvojicu zatekne na bazaru i odvede ih u tvrdavu da obraduje
Bakira, a pri tome mora tijelo drati nepokretno da ne bi svojim
pokretima njihao odjeu i tako je lijepio za sebe. Mislei o tome,
urio je i udio se to umovi ulice ukoenom ovjeku smetaju mnogo
manje nego ovjeku koji ide normalno i bez straha od svog odijela.
Strah je dobarjer odmie stvari od nas, zakljuio je nadomak bazara.
Izmie, valjda, i ugodne stvari zajedno s neugodnima, ali je u ejelini
dobar jer je neugodnih mnogo vie.
Na bazatU je zatekao neopisivu zbrku koja je sama za sebe sasvim
dovoljna da pristojan ovjek zakljui sve to treba o ljudima i
njihovom okupljanju najednom mjestu, a pogotovo o vlastitom mijeanju s
njima. Rulja kupaca, tr,~ovaca i besposliara, izvikivaa, posrednika i
prosjaka,~prolaznika, namjcmika i onih to bi da malo osmotre, mjeraa,
lopova i nadglednika, guvala se, uvijala i valjala lomei daske i
udove, cijepajui tkanine i gazei irod Ijudskih ruku u tui za kakw je
samo lludski nakot sposoban. 'I'a se gomila irila prijetei da
326
se izlije na ulice, pa se opet suavala u zbrkano klupko ruku, nogu i
tjelesa, derui se gore od neistih dina
, hitalit~t se ta estit ovjek ovdje moe uiniti i kako u ovoj
gomili nai ba onu dvojicu koju trai. Ovdje sigurno ima i straara,
ali oni nee biti u stanju da pohvataju krivcc kad se sve ovo smiri,
ako uope budu u nekom stanju osim onoga koje im on ne eli. A ne moe
ni on, ovako mastan, sad krenuti da juri gradom i trai straare koji
e raspremili stvari kad se ova zbrka raisti. Iako bi neto trebalo

152

uiniti, on je pomonik cmira strae i ne moc ostaviti gomilu da na

mint razvaljnje bazar koji gradu zbog neega ipak treba, inae ~~a niko
ne bi ni gradio.
Utjeno je, dodue, ipak to to nikakva straa nc moe vie sprijeiti
teht, straa jedino moe pomoi da se krivci pohvataju i kazne, to
tetu nee umanjiti, ali se on i pored toga ne moe naprosto okrenuti i
otii kao da se ovdje nita ne dogada. Kad ovjek dobro razmisli, boljc
bi bilo da se straa ne nade ovdje na kraju guvc, jer u tom sluaju ne
bi bilo krivaca koje bi dovodili njemu i on se ne bi morao baviti ovim
izubijanim mcsom kao da mu je malo njegovih muka u ivotu. 11i bi isto
tako dobro bilo kad bi ovjek izbjegao emirove. pouke koje su dosadne i
sasvim nepotrebne. Bilo bi dobro, jer je sluanje nepotrebnih pouka
napor ravan bilo kojem dmgom nepotrebnom naporu.
Stojei tako na ulazu na bazar i udei se svojoj sklonosti da upada u
sihtacije iz kolih naprosto nema izlaza, Sulejman je ve bio odluio da
na sve to odmahnc rukom, kad se iz gomile izdvoji ogromna Bahramova
elava, a. onda i ramena na kojaje dinovski rob nabacio svog suhonjavog
brata i prijatelja. Sulejman se zbog neega obradova i poe mahati kao
daje ugledao svoga najrodenijeg i mahao je sve dok ga Bchram nije
ugledao i poeo se probijati prema njemu. Radovao se glcdljui
327
Behrama kako se pod pljuskom udaraca gura prema izlazu, nosei svog
prijatelja kojemu je razmotani turba~ vuKau giavu prema dol~e t cimaoje
kao da je eli otkinuti kad god bi se zategao izmedu Behramovog i
drugih tijela. Radovao se bez razloga i djetinjasto, radovao se onako
kako se on sasvim rijetko raduje, nekako povrinski i pjenuavo,
itavom svojom masnom koom, tako lijepo i iskreno da je osjetio kako
Behramu oprata sve gluposti i bezobrazluke, pa ~ak i neljudsku Ijubav
prema ruinom ulju i sklonost da ljude lupka dok im govoti Ne moe u
ovjeku ovakvu radost izazvati neko koga je Boija milost potpuno
zaobila i nc moe se prema svakome osjetiti ova ista i blaga
zahva.lnost koju on, evo, sasvim jasno osjea prema Behramu. Ne zna on,
dodue, ta c s ovom dvojicom sada, kad dodu do njega, ali zna da je
dobro i lijepo to se ovjeku ponekad, bez razloga, raduje itavo
tijclo. Kao da sc u njega prenio kovitlac sa bazara ili kao da mu je
Behram, samom namjerom da se probije do niega, prenio neto od svojc
razdragane i nepotrebne snage koja u tijclu budi radost i slina
osjeanja.
- Velik si, Boe, i ja Te slavim - vikao je Behram kad mu je priao
blizu, razdragano se i glasno smijui, klikui i podvriskujui,
udarajui povremeno glave koje bi mu se nale nadohvat onako, iz c`iste
radosti. Sada se vidjelo da njegov prijatelj ima veliku modricu na
lijevom obrazu, da su mu usta u desnom uglu rasjeena i da su iz njega
iezli i posljednji tragovi one uurbane strasti s kojom je upao u
kupatilo.
-- Brzo za mnom - viknu Sulejman Bchranm i krenu prema tvrdavi
zaboravljajui da pripazi na pokrete koji bi mu mogli zalijepiti
odijelo za kou - da se sklonite.
Nakon desetak koraka uo je da ga Behram sustie, brbljajui, i
potnislio, bez one radosti od maloas, da on ni u toku h~e nije uutio
ni na jedan trenutak.
328
- Veliku si stvar uradio, gospodam i gospodine
.~.....,. ..a. mpvmavycm
moe uraditi ovako gospodski i kao ne htijui -govorio je Behram
izravnavajui korak s njegovim, pa se nasmija i lupnu ga medu pleke
slobodnom lijevom rukom jer je desnom drao svog prijatelja kojeg je

153

jo uvijek nosio na ramenima. - Mudar si ti i vjet kao malo koji medu

ljudima, vjet i mudar toliko da samo rijetki to vide. Sve kao
sluajno, sve nema pojma, a krene za nama i spasi najvceg mudraca u
cijelom Bagdadu i u svijetu.
- To ti je Tauhidi:' - upita Sulcjman uzdrhtavi ocl pomisli na to kako
se stvari slau sretno po njega, a bez njegove volje i rada na tome.
- To - s ponosom poloi Behram lijevu ruku na glavu svog prijatelja
koji je izgleda bio dobro prehten i omamljeti udarcima pa je na
Behramovim ramenima visio kao neka sriar. - Satno jc danas bio Gazvan
sve dok nije ovako iscurio.
A ta ste to radili'?
Mi smo radili to da smo im dali po brnjici, svima nasmija se Behram
oduevljeno i ne bez ponosa. Dobro smo ih poduili ta je red a ta
nered, ba dobro i uiteljski. Ho-ho, to jc to bila poduka!
- Ne v-ii, lijepo mi ispriaj - zatrai Sulejman kojemu je ve jako
smetala Behramova buna razdraganost.
- Nema se lu ta priati, mili moj. Njemu je Tauhidi lijepo rekao da.
ne moe prodavati svilu jer poslanik ne preporuqje da mukarci nose
svilu, i to jc rekao da mu Gazvan to poruujc. .A on, budala, takvog
mudraca odgurne kao da je bala platna progovirila i upozorava ~a. E
onda smo mi doli na bazar i ja mu dao lilepo dva amara i pitam je li
dosta ili trebamo jo razgovarati. 11~ hio onaj Husain to dolazi kod
nas u Impatilo, pa 1n i njega po potiljku jer znam da e odmah uzeti da
329
neto objanjava, a ja ne volim ljude koji mnogo priaju, pogotovo ako
su neznalicc i budale. A ovaj ovdje, Tauhidi, da ne bi sve ostalo na
praznoj prii, uzmc cijepati bale svile.
7.na ovjek ko eje pokupovati i zna koje e muke dangube sebi od
svile odjeu praviti, a zna da se to ne smije i da nam je sve ovako
malo i jadno ba zato to mukarci nose svilu. E to ti neke budale ne
mogu mirno gledati pa nasmu na njega, a ja njega ne dam, pa ti onda
pone veselje. Ali sam ja takav ovjek da uvijek neto uim i swgdje
ncto nauim, pa sam i ovdje nauio da se u svakom soju nade potenih
Ijudi jer su neki dobri mladii priskoili naoj strani pa je svata
bilo. I jo sam nauio, moj gospodaru, da nije dovoljno biti mudar i
uen ovjek, ako eli budale neemu poduiti, jer uvi nita ne bi
razumjeli da ja nisam pomagao ovom naem Tauhidiju. ak ti~mogr javiti
da sm ja ovog mog Tauhidija teko izwkao ispod nogu kad sam se sjetio
da ga spasavam, jer iv se ovjek neemu i moe nauiti a mrtav ne moe
niemu, bar u ovome naem svijetu. Svaa gaje moglo snai u onom
vesclju da ga ne izwkoh na vrijeme. Pa sam jo smislio da ne moe
ovjek sve znati dok ne iskusi, jer ja eto nisam budala pa ne bih mogao
pomisliti da oni jadnici mogu pogaziti ovu pamet i glavu i da mi je
neko priao ne bih vjerovao i nikad ne bih povjerovao da nisam svojim
oima vidio.
Sulejman je iao pored Behrama ne sluajui ga i urei najvie toje
mogao ne bi li se oslobodio drutva koje mu je sve tee padalo. Osjeao
je kako se u pega uvlai muni nemir i po totne jc znao da je sumrak
ve poeo prekrivati svijet. Znao je i ono lo slijedi. Znao je da e
nemir u njemu rasti kako sumrak bude napredovao, a kad sve postane
nepodnoljivo, kad ganemir u njenm ve pone boljeli i kad svijet sav
posivi od sumraka, svc e se u njemu rastvoriti u neugodnu
boleiw tugu.'1'ada e zakljuiti kakoje proao jo jedan medu danima i
kako opet nije nita uradio, kako se nita nije dogodilo, kako opet
nije osjetio nita prema bilo kome ili bilo cmu to ga okruuje, kako
je neim odvojen od svijeta i kako mu ta odvojenost ne pomae da lake

154

podnese bilo svijet bilo ivot u njemu. Sve je to znao i bilo mu je

strano to e biti tako, a jo slranije to zna.
3
Od kuc do tvrdave brzo ga. jc prenijela lijepa razdraganost kojoj nije
trebalo razloga i koja se nije vezivala ni za ta izvan njega, kao da
dolazi iz samog tijela. On joj nije ni traio razlog jer mu je bilo
dobro i znao je zato mu je dobro. U novom i sasvim istom odijelu koje
je jutros odjenuo prvi put, nakon dobrog i temeljitog kupanja kod svoje
kue, ovjek se mora osjeati isto i dobro. Savreno jasno osjea
svoje ruke, noge i leda, kao da se dodiruje s njima, neobino mu prija
njegova koa koju doivljava kao mehku, istu i suhll tkaninu, ugodno
mu jc da prati kako se miii zateu i oputaju dok hoda i ugodno mu je
to osjea to tijelo koje ima svoju teinu, oblik i snagu. Znao je da
mu razdraganost dolazi od toga to se dobro osjea i zato joj se
prepustio ne traei druge razloge, a znao je i to da nee jo dugo
trajati jer pred svujim emirom nije mogao biti razdragan ni kad bi to
htio.
On je svog emira volio ili je barem ranije bio sklon misliti da ga
voli. Sada se ne bi zakleo da ga voli, ali bi se mogao zakleti da mu je
on najvaniji medu Ijudima k~je poznaje. Nije mu jako loe kad su
zajedno i tada se tradi da bude pame~an, zanimljivi i dobar, volio bi
da se dopadne i da ugodi. Dok mu je otac bio iv, inio
331
je sve to je mogao da neka od njegvvih loih navika ne ostane
skrivena, a pred emirom nastoji pokazati i one dobre osobine koje
smatra nepodnvljivim kod dmgih Ijudi. Kad mu je emir prigovorio da
mnogo ita, bilo mu je kao da gole stranjice prolazi kroz grad, a kad
ga je enin otac podsjetio da je malo jedno dijete za ovjeka koji je
preao tridesetu, zakljuio je da je zaista odvratno eati bradu iznad
zdjele s voem kao to radi otac njegove ene. Nije mu ns um palo da se
zabrine to zanemaruje enu i to ga njezin otac upozorava na to, nije
se postidio i nije poelio bilo ta objasniti s tim u vezi, nego se
otisnuo raspredati o loim ljudskim navikama medu kojima ima ugodnih i
odvratnih, a medu odvratnima se posebno istie navika da se brada .ee
pred drugima i pvgotovo nad ritdim zdjelama. A kad mu je emir
prigovorio pretjerano itanje, i to vjerovatno samo da bi opravdao
vlastitu neupuenost, postidio se i osjetio krivicu toliko jaku da bi
prestao itati bilo ta kad bi smislio netv to moe nadomjestiti
itanje ili kad bi se bar ubijedio da je ivot podnoljiv i bez
itanja. Ali kako bez itanja? Kako samim ljudima ispuniti dan koji je
i bez njih teko podnijeti?
Ali radosti pred etnirom nije mogao osjeati. Neto u tom ovjeku bilo
je protiv ljudske radosti ili bar protiv njegove, to njemu do8e, na
isto. Savreno dobro je znao da e se ova lijepa razdraganost u
emirovom prisustvu pretvoriti u trud i u glupu elju da bude dobar,
pametan i oprezan. Valjda je krivo to to on emira ne voli nego eli
liiti na njega, eli ga ubijediti da je i sam onako ogranien na svoju
kou i zadovoljan u njoj. Znai ne eli liiti nego eli emira
ubijediti da lii~ Ili zaista eli liiti, jer mu se ini da je od svih
mjesta na svijeh~ najudobnije u svojoj koi, a emir je uspio da se
syjesti ba u svoju? Kako god bilo, susret s emirom e ga kotati ove
razdraganosti koju bi ba volio zadrati.
~1 ne moe je ni produiti jer e se ona, razvuc'.e li put od kue do
tvrdave koliko bi se moglo, rastopiti u znoju koji je moda gori i od
emira i od njegovc potrebe da p,-cuemirom bude dobar.

155

-- Zna li za jueranju tuu na bazam'? - upita ga cmir im se pojavio

na vratima njegove sobe, a onda nasfavi na Sulejmanovo klimanje: - I
ta si uradio?
- Doveo dvojicu glavnih, one koji su poeli.
To, brate, volim - ozari se emir i pokaza mu da sjedne. - Kratko, jasno
i tano- Eh, to bi ti bio dobar kad bi se oslobodio svoje potrebe da
sve uvrne. Kad si ih doveo'?
- ,luer.
- Odmah nakon tunjave?! - Odmah.
- Gdje bi ti, ovjce, bio kraj kad bi htio stvari ostaviti na miru i
pustiti da bude onako kako je, a ti da prosto radi svoj posao kako je
i red.
Pa ta ja to radim?
- Neu sad o tome, danas te hvalim i pusti da tc hvalim, ovo sam samo
uzdahnuo kad sam pomislio kakav bi mogao biti. A mogao bi.
Sulcjman se spusti na lakat i zagleda se u ugao izmcdu desnog zida i
stropa. Dobro zaobljeno i majstorski ispisano, zaista se ranije gradilo
bolje nego sada. Danas ti nee nai mjastora koji e ovako zaobliti
uglove. nema on volje ni vremena, niti ga ima ko tjerati da na ugao
potroi onoliko koliko treba. A sada kad ponc ubtedivanje oko
Tauhidija, emir e se ohladiti i sve e krenuti po starom. Sta se tu
moe, on mora provaliti u rimmiJjenju druinu koja sabire sve
postojec znanje i vjentje da e svojom kupusarom objasniti sve
sv_jetove bolje nego to je to uracTeno u Knjizi. Ne mogu s tom
clruinom biti ista posla, a i ako su sada `cista, uskoro nee biti
J~r ne moe sve to proi bez neke zavjere, a
332 333
i ako moe, treba im bar malo zagorati ivot jer suvie dobro misle o
sebi.
- Ovaj jedan traga za Gazvanom -progovori Sulejman ne gledajui u
emira, sasvim ncoekivano i za sebe. Tek kad je izgovorio, pomisli da
gluplji poetak nc bi smislio ni da ga je danima smiljao.
- Ko za kim traga?
Jedan od ove dvojice hoe a u ovaj svijet dozove Gazvana, emira strae
iz vremena prvih kalifa - objasni Sulejman i postidi se kad vidje kako
izgleda njegovo objanjenje i itav njegov uvod u veliku raspraw s
emirom.
Dobro, daj da ga Bakir dobro preslia, a onda ga otpravi u bolnicu.
- to e u bolnici?
- Bolje da tamo doziva nego u gradu, medu ljudima. Moe to uznemiriti.
- Nije on lud.
- A. doziva emira iz vremena prvih kalifa? Ko je onda lud?
- On ima neke veze s Iskrenom braom.
- E oni ili lai~ ili dozivaju, za njih mi je sve jasno i bez
objanjenja.
- Ja sasvim ozbiljno govorim.
- I ja. Ako lau da su iskreni, u redu je, znai pretvaraju se i neto
smiljaju. Ali ako su zaista iskreni, oni nekoga dozivaju, a to se
mene tie, mogu dozivati koga hoe, pa i mog oca rahmetli ako im je do
toga. Nego ti meni kai ta je to juer bilo i kako si tako brzo sve
sredio.
- Govorio sam ti ja ve za njih. To to oni piu naizgled je u redu i
sve to s njima izgleda sasvim u redu i ispravno, ali su mi duboko
sumnjivi, osjeam da je iza toga neka zavjera ili neki slian lo naum.
- Ja sam, Sulejmane, ovdje, po milosti velikog vezira, emir strae. 'I
o znai da ja ovdje po milosti velikog
334

156

vezira nisam onaj koji ispituje ta ko misli i kakve su mu napjere. to

me onda ne ostavi na miru, iako ti ovako jasno pokazujem da mi je to
elja?
- Zato to volim svoj posao.
- Ba te briga, nisi sam, svijct je pun ncuzvraene Ijubavi.
- Jesi li ti siguran da je ovx ba toliko neuzvraena? Iloe li da ja
odem?
- Nemoj se ljutiti, ja te tjeim.
- Ne Ijutim se, samo bih otiao ako si toliko nezadovoljan mojim radom.
- Nisam ja toliko nezadovoljan, ali mi ti, brate, nisi po mom ukusu.
Stalno nelo ita, otkriva velikc zavjere, gonio bi ljude prije nego
to neto urade. Ti bi da sprijei zloin a ne da kanjava za
uinjeni,.jer to to ima zloina pokazuje da mi ne radimo svoj posao
kako valja. Jesu li ovo tvoje rijei ili ja izmiljam?
- ta ne valja u tim rijeima?
- Ne valjaju one. Ti si, Sulejmane, pametan o~,jek, ti mnogo misli pa
ima sve mane Ijudi koji mnogo misle. Stalno misli i zato nita ne
radi, pa ti onda treba da se stalno dogada neto krupno i da ti radi
samo neto veliko. Ti bi da otkrije veliku zavjeru jer od silnog
miljenja ne vidi lopova koji ti krade iz oiju. A na posao je da
hvatamo lopove. Svijet je prekriven lopovima i ine ga lopovi a ne
zavjerenici. Ako se u deset. u dvadeset godina, i dogodi neka zavjera,
tada emo gle~'~ti ta emo s njom. Pa. i ako nita ne uradimo, nije
veliki probic=n;.^r svijet poputa zbog lopova i zbog lopovluka a ne
zbog zavjera, moj Sulejmane. Eto to je ono zbog ega ti nisi meni po
ukusu, ti ne radi posao jer stalno misli o njemu. Ti si meni doao
priati kako je na posao da sprijeimo zloin, a pred nosom ti prolazi
stotinu lopova, sjecikesa i badavadija. Ti si i ovu dvojicu doveo zato
to ih povezuje sa zavjerom, inae ne
335
bi. Jaki zavjerenici koji izazivaju tuu na bazaru da skrenu panju na
sebe. Nemoj me, brate, molim te, radi posao umjcsto da toliko misli o
njemu.
- Zar zaista ne radim, emire moj'' Ili toliko loe radim?
Ma ne, ne Ijuti se, dobar si ti. Ali previe, brate, misli, a to onda
jako oteava ivot ljudima oko tebe. Mi smo ti kao grnari, oni loiji,
to rade za sirotinju. Dode ti ovjek s loncem koji puta, ti nalije
vode i vidi gdje puta, zalijepi sjedne i s druge strane, naplati
to je ri,oje i pozdravi se s ovjekom. Ali ti nee tako, ti e
pustiti ovjeka da skapa ekajui sa svojim loncem a ti e misliti,
misliti i na kraju ga poduiti da lonci ne trabaju biti takvog oblika,
da nije u redu da se prave od zcmlje i da je tvoj pravi posao popraviti
zemlju od koje se lonci prave ili nekako postii da se lonci potpuno
izbace iz kua, a ljudi nek se snadu za dranje vode.
Tada je emir uutio kao da mu se grlo steglo pa ne proputa glas.
Valjda zbog toga, poeoje odmahivati mkom kao da neto udara, govorei
"Eh!", a Sulejman se opet spustio na lakat kao da e leei lake
podnijeti raspravu u kojoj satno emir govori. Sve to mora uti, a ne
eli ili mu je neugodno, ovjek mnogo lake podnese ako slua leei.
- Bi li mi jo neto objasnio, molim te? - upita najzad Sulejman
trudei se da mu glas zvui gorko i povrijedeno.
- Nita ja tebi ne objanjavam, ovjee, ja ti samo govorim zato mi
nisi pomonik po ukusu. Dobar si ti, ne alim se ja na tebe i ne bih te
mijenjao, ali me dua boli kad pomislim kakav bi mogao biti.
- Mijenjao bi ti mene, emire moj, i znam za koga bi me rado promijeniu
kad bi moglo. Zar ne bi volio da ti Bakir bude pomonik umjesto mene'?

157

- Eh, Bakir, silan je on, njega bih ba volio. Znam ja da ti njega

prezire, ti misli da smo nas obojica manji od tebe, ali mi smo dobri,
mi radimo svoj posao i u dmgo se ne mijeamo, a pogotovo ne bismo
popravljali svijet.
- Ne mislim ja o vama loe, tu grdno grijei. Ja vam samo zavidim to
vam je u ivotu dobro, to ste tako prekrasno podudami sa sobom i to
vam je sve jasno.
- Ba tako - nasmija se emir. - A to u tvojim ustima znai da smo
glupi, jer kakav mi je to ovjek koji je zadovoljan to mu je u ivotu
dobro. Ali eto ima i takvih i vjemj mi da nisu glupi.
- Vjeruj i ti meni da ne mislim tako. I ne znam kako dodosmo do itavog
razgovora - odgovori Sulejman uspravljajui se. Bio je nezadovoljan
sobom jer je sve ispalo glupo i nespretno, bio je ljut jer je unaprijed
znao da e sve ispasti glupo i nespretno, a ipakje poeo, i bio je
zbunjen jer od emira ovakvu osjetljivost nikad ne bi oekivao. On je,
istina, osjeao blagi prezir prema zadovoljnim ljudima jer je zaista
mislio da jedino glup i ovjek moe biti zadovoljan, ali je pred njima
uvijek osjeao i munu nelagodu, a tu nelagodu je mnogo bolje znao i
snanije osjeao nego prezir. Dok je s njima, nelagodno mu je i to
jasno osjea, a onda kasnije, mnogo kasnije, kad je sam i daleko od
njih, javi se prezir, ali mutan i mnogo vie nalik na slutnju nego na
osjeanje. A emir govori o prezim, on je osjetio prezir, kao da
nelagodnost koju izaziva u Sulejmanu nikad nije ni naslutio i kao da
ona s njima dvojicom nema nikakve veze. Dobar i plemenit ovjek, nema.
ta.
- Zato, brate mili, to me ti eli ubijediti da saslaamo ovoga tvog,
pa da preko njega dodemo do te Iskrene brae, pa da njih natjeramo da
sklope zavjeru ili bar da misle onako kako treba a ne onako kako misle
- odguvori emir na njegovo pitanje, trudei se da to
336 ~ ~ 337
zvui podrugljivo, a zwalo je gorko i umorno. - Znam, sve znam: to je
velika zavjera, oni rade o glavi velikom veziru, i kalifu, i meni, pa
sve to treba razotkriti i sprijeiti. Zovi ga i sasluavaj, radi ta
hoe, samo te molim da mene ostavi ua miru i da malo pripazi. Nc
diraj ugledne Ijude, nemoj da se digne velika buka i nastoj da ni
glasak o tome ne dode do velikog vezira i do uleme, to bi nam napravilo
veliku guvu i mnogo posla, bez razloga.
Kod ovih rijei emir naglo ustade i krenu, pa Sulejman doslovno poskoi
da ga zaustavi.
- Nemoj ii, ostani bar ovaj razgovor. Vano mi je da uje radi
savjeta, moda ja sve izmiljam, ba je vano da i ti bude, ne bih bez
tebc poinjao.
Emir sc spusti nazad umorno i oklijevajui, ali mu se neto vedro
vratilo na lice kao da mu Sulejmanova pohvala prija vie nego to bi
htio pokazati pred njim. A njegov pomonik je, kao da nastoji
iskoristiti svoju priliku, naloio da mu hitno privedu onoga suhonjavog
to ga je doveo juer u sumrak.
- Samo ga neto upitaj, bilo ta, i onda sluaj. Iskusniji si, bolje
zna te stvati, ne zanosi se kao ja - sipao je Suljeman pohvale
iekujui Tauhidija. - Vano mi je da kasnije poraagovaram s tobom da
se nc bih zaletio a i da se lake snadem.
Tauhidi je bio ureden koliko je mogao biti i oigledno umoran, a sve
posljedice svoga jueranjeg poduhvata mogao je znati jedino on sam.
lpak su se i vidjele, toliko jasno da mu je emir odmah ponudio da
sjedne, iako se inae drao reda i ostavljao krivce da stoje dok on
razgovara s njima.

158

- ta je to bilo juer na bazaru? - upita emir kad se Tauhidi nekako

namjestio.
- Prodavao je svilu. Lijepo sam nm govorio da to ne ini jer sc svijet
iskvario toliko da mukarci troe
v ie svile nego ene pa je to postalo slabunjavo i sladunjavo, odalo
se prvim uicima bez itnalo smisla za neto jac i dublje. Ono danas
gleda jc li mu ugodan dodir i je li mu hrana zainjena ba koliko
treba, a nikome ne pada na um da misli o potenju, o mudrosti, o
nmenitvu. Nema vie junaka i nema velikih ljudi jer sc we to usitnilo
i rastvorilo na male i kratke uitke u dodiru, u pogledu, u mirisu.
Pogledaj ljubav! Ko ti danas umire od ljubavi? Ko je spreman uzdisat
mjescc dana, a da i ne govorimo o tome da se razboli, da se odbije od
hrane, da desetak dana stoji na istome mjestu izloen suncu!? Nema
toga, mili moj, nema vie Ijubavi i nema vie duevne snage. Dananji
ljudi nisu junaci tijelom i nisu junaci srcem, ne mogu jednim udarcem
presjei dcvu i ne mogu skapati od ljubavi, od bijesa, od uvrede. Scc
sam mu to lijepo rekao, objasnio mu, potvrdio primjerima, a on me jc
odgumuo i nastavio prodavati.
- A je li tvoj posao da se brine o prodaji svile? - upita emir bez
nestrpljivosti.
- Svijet je jedan, mili m~j, jedan i cijel. Mi ga vidimo u razlikama i
odsjecima, ali ima Onaj koji, boravei u svemu, svemu daje jedinstvo.
- Pa se ti mora brinuti o prodaji svile`? Ako taj vc boravi u svemu i
svemu daje jedinstvo nai e se valjda i u svili i brinuti se za
njezinu prod~ju. Ili misli da ne bi mogao bez tvoje brige?
- Govorim ti o tome da se vanjski svijet udaljava od unutranjeg nastavi Tauhidi govoriti poneseno kao cia mu je od ivolne vanosti da
objasni emiru to to ima. - Mi smo ispustili iz rnku i iz oiju taj
vanjski svijct, on se rasipa i gubi snagu, gubi veliinu i razlog jer
je sve dalji i od nas i od unutranjeg svijeta. Nema vie ejeline, nema
razloga i nema v,jere. Mi moramo rtustaviti to osipanje, moramo makar
silom vratiti bar p~ivid cjelinc i privid razloga.
338 ~~ 339
- Pa emo to uraditi tako to e svaki besposlenjak uzeti da ureduje
prodaju tkanina i ostalo to mu se ureduje? - upita emir jo uvijek
mimo, iako se po glasu moglo osjetiti da se ve Ijuti. - Daj, ovjee,
da lijepo razgovaramo, ne pravi ludim ni sebe ni mene. Kakvog ti posla
ima na bazaru i s kojim pravom si iao da ga uredqje?
- Vidio sam u Kufi enu kako klei na grobu svog mua, a nakon deset
dana vidio sam ih desetak.. Znao sam u Basri ovjeka, Abu Kutajba se
zvao, kojem se poela oduzimati lijeva ruka, pa ga ena lijeila tako
to mu je oko vrata vezala upalj orah u koji je ubacila pauka. Dobar
je i pametan ovjek bio inae, ali je eto pristao na enin lijek.
Povjerovao, valjda, jadnik da e ovladati svojim tijelom kao pauk
mreom bude li dovoljno dugo nosao o vratu svog pauka. Znam u istom
ovom Bagdadu berbere koji ljudima samo iaju kosu, a znam ak i one
koji su spremni enama kosu iati i s njom uda izvoditi. Znam da ima
ljudi koji do svojih ena putaju takve berbere i znam da nam takvi
sluajevi svima izmiu svijet i rade nam o glavi. Takvim se sitnicama
stvaraju pukotine u svijetu i on se raspada kao stijena.
- I ta u svemu tome Gazvan moe popraviti? upita Sulejman raunajui
da e ovako iznenadnim pitanjem zbuniti Tauhidija, moda ga uplaiti i
navesti ga na pomisao da on zna sve ili bar mnogo.
- 1 ti zna za njega?! -- ozareno poskoi Tauhidi. - Onda zna ta
moe.
- Ne znam koliko ti, a emir zna jo manje, pa je najbolje da nam ti sve
kae - zatrai ulejman i jedva se suzdia od smijeha kad primijeti da

159

nastoji zvuati i izgledati jalo lukavo, iako uspaljeni Tauhidi ne bi u

ovom trenutku primijetio ni zamku za slonove pred svojim nogama.
- ,la mislim da je on mene po~raio, iako bi se na prvi pogled reklo da
sam ja n_jega otkrio lijepom voljom sluaja. A zapravo je, vjeruj mi,
on traio ovjeka koji mu odgovara i meni se javio kad me je naao.
- Priaj nam sve od poetka, i nama je to vano - ohrabri ga Sulejman.
- Povjerovao sam nekim prijateljma da bi na svijct vratio svoju
veliinu ako bi obnovio svoju vjeru i svoju unutranju popunjenost.
Zato sam odluio napisati adabe o velikim Ijudima koji su znali rei
ta svijet popunjava iznutra, koji su znali nabrojati razloge za
po~jerenje u svijet i za djelovanje u njemu, koji su znali rei ljudima
ta ih vee sa svijetom i zato ih vee upravo ovako. Tako sam,
spremajui se za pisanje tih adaba otkrio da je posljednje to je u
ivotu napisao Abdullah ibn al-Mukaffa - jedna pria, jedina koju je on
napisao. Uradio je on to je mogao da to izgleda kao adab, naao je
pouku i posvetio dosta redaka osudi nesloge medu ljudima, napisao je
dosta pounih misli o liku i mjestu emira medu ljudima i posebno liku i
mjestu emira strae, ali je ovjeku jasno, kad sve proita, da je to
pria i da je napisano radi jednog jedinog emira strae koji se u prii
zove Gazvan i koji savreno dobro zna vezu izmedu vanjskog i
unutranjeg kod ljudi, stvari i dogadaja. Ako neko medu Ijudima nije za
pisanje pria, to je siroti Mukaffa, i zato mi je ovjek koji ga je na
to natjerao a kojeg on zove Gazvan, ma kako se on u stvarnosti zvao i
ma ko on bio, izgledao kao neki simpatini l,dak, jer je udatvo
navoditi Ijude da rade ono to nije za njih. itao sam tu priu i
prepisao je i kaem da nije dobro to se za nju ne zna, iako ona nema
velikc veze s Mukaffom. Vremenom sam smetnuo s uma pri`cu, i ()azvana,
i samog Mukaffu jer sam prouavao drugc Ijude, a i za ivot se valja
pobrinuti, i sam Bog zna kad bih se sjetio svega toga da nisam uo za
raspraw oko Husaina al-Bajdavija al-Hallada. Abu Said Sejzafi
340 341
mi je priao da su Hallada rnorali maknuti, jer mu u ovom svijetu vie
zaista nije bilo mjesto i da su dugo raspravljali o tome da li da ga
maknu kao krivovjernika ili kao razbojinika. "Tadanji emir strae
(iazvan", priao mi je Abu Said, "sloio je sve dokaze da je Hallad
r~zbojnik i natjerao ga da prizna sve. to, a Hallad je ipak osuden kao
krivovjcrnik. Mislim da je Gazvan bio mudriji i od onih koji su
odluili." flhu Said mi je opirno priao kako je Gazvan lovio Hallada
i kako je iz unutranjeg sadraja dogadaja izveo dokaze daje HaIlad
ubio Ijude koje nijc ni tukom dotakao. Dao mi je i Gazvanov dnevnik o
tom sluaju, oni su se sprijateljili nakon svega iako on nije ranije
bio osobito drag Gazvanu. Eno dnevnika kod mene, uvam ga zajedno s
Mukaffinom priom i nosim ga. od grada do grada kao dio svog tijela, a
svojih satn spisa izgubio da im broja ne znam. Sada mnogo znam o njemu,
znam sve to se moglo saznati i znam da nam upravo on treba u ovom
naemjadnom vremenu u kojem su se unutranje i vanjsko tako pogubno
razdvojili. On je znao venr medu njima, znao je da se jdno bez dtvgog
ne mogu razumjeti i da se jedno uva uvanjem dnrgog. On nije dao da se
kvari vanjski svijet jer je znao da se unutranji moe sauvati jedino
u vrstom i jasnom obliku.
- Pa ti odluio da ga vrati ovamo kad nam ve toliko treba? - upita
emir elei valjda da mu pitanje zvui podmgljivo, a bilo je samo
zaudeno.
- Odluio-odgovori Tauhidi tako uvjereno i mirno da za podrugljivost
nije ostavio mjesta ni mogunosti. Nakon toga i takvog odgovora dosta
dugo su ostali u tiini, svaki sa svojim mislima, pitanjima, udenjem i
nadom. Vidjelo se da svaki od njih eli jo razgovarati i jo poneto

160

ohjasniti, ali se jo bolje vidjclo kako svaki za sebe odustaje od

razgovora jer osjea da razgovor nc moe objasniti ono to je medu
qjima i da je nepolreban kod onoga to je pred njima.
342
II DIO: TVRAVA
1
Iao je za njim preodjeven u nosaa i radovao se to je ovaj put tako
dobro pogodio. Nekoliko puta mu sc dogodilo da usred dana tnora
odustati od praenja jer je pogreno odjeven i tada se vraao kui
udei se ljudima koji normalno i na isti nain idu u vezirsku kuu i
na trg, medu mudrace i medu robove, u najbolju kolu i medu ribare. U
tim se danima ljutio na ljude bez lica i na svijet u kojem su takvi
ljudi mogui, a pogotovo se ljutio na sve one udake koji ne znaju
svoje mjesto medu ljudima ili ga se ne dre ako ga znaju, to je tnoda
jo gore.
ovjck je, zakljuioje u tim danima, ogranien svojom koom i obiljeen
svojim oblikom pa se zna kako on moc a kako ne moe izgledati, ta se
na njemu tnoe a ta ne moe vidjeti. Taj oblik ini ovjekovo vanjsko
lice i po tom licu zna moe li od ovjeka oekivati veliki stomak i
moie li on nadjaati mazgu. To je tako i u redu je to je tako. Ali se
prema tome mora imati i neko unutranje lice po koiem ti zna ta jcdan
ovjek moe a ta ne moe uiniti, ta od qjega moe a ta ne moe
oekivati. S jednim ovjekom od rcda., koji ima svoje unutranje lice i
koji ga se dri, ti moe mirno sjesti za ruak jer zna da on nee
zatraili da jede iznutrice i sline stvari, da nee pojesti wku koja
ne raste u njegovom vriu i da nec popiti nita to bi mu moglo
zatamniti razum. Smiljaj ti razlo
345
ge kakve hoc i nudi mu uda kakva niko nije vidio, on e ostati kod
svoga, jer on itna svoje unutranje lice i zna ta to lice doputa a
ta ne doputa, on zna da mu ne ptipadaju ove voke iz sjevemih krajeva
kao to mu ne pripadaju debele mesnate usne ili vclike ruke. S takvim
je ovjekom lijepo razgovarati jer unaprijed zna la e ga naljutiti i
ta e pohvaliti, dovoljno ti je vidjeti kakvo mu jc odijclo da bi znao
kako e mu se obratiti i o c`emu e s njim najugodnije razgovarati. A
nekakvo lice je i tvoje enjesto medu ljudima- Ne moe ti biti ovjek
od reda ako si trgovac i dmi se s nosaima kao da su ti braa rodena,
ili si rlbar a gura se meu vezire. ~'uvaj svoje mjesto i brani ga, za
tebe je najbolje im je tebe zapalo ma koliko ti se inilo da su neka
druga bolja. Svi se mi slaemo da je bijelo lice ljepe od tamnog, ali
e pametan ovjek vie voljeti tamno lice ako je ono njega zapalo, jer
zna da bi bijelo lice s oblikom tamnog bilo i smijeno i nakazno.
Dodue, s ovim l auhidijem je sve to malo dmgaije, kao i s dmgim
ljudima koji svoj ivot obezbjeduju biljeei i poduavajui svoje i
tuHe znanje. Ta Ijudska sorta ne moe imati svoje unutranje lice jer
se taj ovjek vie bavi onim to misle dmgi nego onim to misli on.
Njegovo je da zna ta je o mlijeku reeno u hadisima i ta je koji
mudrac o njemu mislio, pa ne stignc odgonetnuti voli li on mlijeko i
kako ono ptija njegovoj utrobi. Njegove sklonosti zavise od prilike a
njegovc misli od potrebe, on se jednom oblikuje prema onome to ita,
dmgi put prema onome ko ga slua. A svoje mjesto medu ljudima nikad ne
otkrije jer ga on jadnik ne moe imati. On ne pripada zanatlijama i

161

trgovcima jer prezire ranat i trgovinu, on ne spada u emire i u vezire

jer njega preziro i emirska i vezirska ast. On nije sluga ili rob, a
slui kao i oni jer govori ili pie onda kad mu se kae o onome to mu
se odredi. On moe imati
sluge i robove, a nije gospodar jer nema moi ni imapjc na kojima bi
izgradio gospodarski poloaj. Zato ovaj I'auhidi ne moe imati svoje
lice i svole mjesto medu Ijudima, zato on moe u toku jednog dana
dospjeti medu ribare i trgovce, nosae i tnudrace, a dan zavriti za
vezirskom trpezom, tako da pristojan ovjek bez velike sree ne moe
ostati na njegovom tragu itav dan, jer nema toga ovjeka koji moe u
jednom danu promijeniti ctiri maske, pogotovo ako tri od pjih miriu
ovako ncugodno.
Ovako je ili slino Sulejman mudrovao svaki put kad bi se vratio kui u
pola bijela dana jer mu maska koju je izabrao nije doputala da dalje
prati Tauhidija. Svaki put je bio zadovoljan svojim razmiljenjem i
onim lo je zakljuio, i svaki put nm je od tog razmiljanja u utrobi
ostajalo neto gorko i muno to tnu je smetalo da veera i spava a.
nije se htjelo uobliiti i otkriti. Vie puta je sebe ubjedivao da mu
tu gorinu stvara izgubljeni dan i tupo osjeanje da je svijet izgubio
oblik jer jc naseljen ljudima bez lica, to je pouzdan znak da za
estite ljude ovdje uskoro nee biti mjesta, ali je svaki put odustao
od tog ubjedivanja prije nego ga je do kraja sroio jer mu je bilo
jasno da lae im bi poeo tako mudrovati. A gorina mu se taloila po
utrobi i kvarila mu san sve do juer kad mu se otkrilo otkud ona dolazi
i kad se zakleo da e neto promijeniti u sebi i u svom ivotu.
Tuer je na'l auhidijev izlazak iz Ime ekao maskiran u ribara, s
izblijedjelim i malo nakrivljenim turbanom, nogu omotanih u krpc i sav
sabran na misao da mora hodali trapavo kao da se ljulja. Doekao je da
onaj izide i otpratio ga do damije, pa do mba unutranjeg gtada u koji
ribar ne bi mogao ui ni kad ga sprovode. Zato se vratio kui bijesan i
poraen, s namjerom da praenje prepusti nekom drugom a za sebe
346 347
smisli neki korisniji i manje glupav posao. Pomislio je na Bakira koji
bi se ovog praenja prihvatio s radou, kao to bi se prihvatio bilo
kakvog posla vezanog za Tauhidija koji je od one tue na. bazaru
povezao Bakira i Sulejmana na najljepi mogui nain, sluei im kao
prcdmet razgovora i kao neto samo n_jihovo, neto to u svim
pojedinostima samo oni zna_ju i razumiju, spajajui ih, dakle, onako
kako Ijude moe spojiti samo zajedniki neprijatelj. Ali je odmah
odustao od svoje pomisli jer se sjetio da bi Bakira, onako utog kao
limun, primijetio i upamtio slijepac, a 'l auhidi ne smije znati da ga
prate, jer ih samo tada moe dovesti do svojih istomiljenika iz
bratstva. I onda mu je sinulo da Bakira moe zamisliti jedino onako
utog, a onda je krenulo da se odmotava i izvalai jedno iz dmgoga sve
ono to se slagalo kao gorina po njegovoj utrobi u ove dane
razmiljanja o redu i ljudima od reda.
Najprije mu je palo u oc"i da je sve to je u ovakvim danima pomislio o
ljudima od reda, o ljudima sa licem i o ljudima koji svoju linost dre
u njezinom ispravnom stanju, pomislio zapravo o utom Bakiru. Ondaje
primijetio da bi se sve to moglo rei i za njihovog emira, a tome se
nije mogao radovati. Nije to dobro, neto nije u redu s redom i sa
svijetom ako su takve ljudske nevolje Ijudi od reda. Ali su, bez
njegove volje, jedno za drugim ila sjeanja k~jima se mogao radovati
jo manje. Kako je jeo ptiije eluce u medu, jer su mu govorili da su
mekahni i da. sc samo rastope u ustima, daje htio svisnuti za jednom
tamnom robinjom svog brata samo zato to je tamna, da stalno ide u
kupatilo koje je za trgovce a ne za njegovo dmtvo i da nema pojma

162

zato tamo ide... No mu je bila runa i gorka, puna nezadovoljstva i

nejasne brige, ali je ustao vedar i pun snage jer se zarekao da e
neto promijeniti u sebi i oko sebe, da e u svoj ivot uvesti reda i
da e od sada biti ovjek od reda
ma koliko mu njegov podntgljivi din priaptavao da je za potivanje
reda prije svega potrebno dosta gluposti i duevne tromosti.
Red je poeo zavoditi tako to je odluio dovesti do kraja posao u koji
se upustio, pa se premio u nosaa i krenuo da eka Tauhidijev izlazak
iz kue. Raunao je daje najbolje poeti time to e se natjerati da
zavri sve to pone i da uini sve to odlui. 'I'ako e se u neko
doba zavriti i jasno pokazati i njegova lica kojih, poteno govorei,
jo nema, koja nisu do kraja uobliena i koja se na mnogim mjestima
razlivaju u mutne obrise koji bi mogli izgledati svakako, a najprije
onako kako on ne bi elio. Zato je pourio u Tauhidijev kraj i zato se
kao niko njegov naekao da ona danguba izide iz kue.
Nije mu bilo krivo to je Tauhidi preskoio odlazak u damiju, ak mu
je dolo kao neka utjeha jer mu je pokazalo da ima gorih i
bezoblinijih od njega, i to takvih koji jo nisu odluili da neto
promijene u sebi i u svom ivotu. Pratio ga je na pristojnom rastojanju
kroz grad, pa kroz junu kapiju izvan grada, u naselje na samoj obali
rijeke u kojem su se skupili sitni i kropni lopovi, sjecikese i trgovci
ljudskim mesom, nepriznata djeca i njihove odbaene majke, odvani
ljudi spremni da za dvije datule nekome prereu vrat i jadnici koji su
njima sluili bez naknade, iz puke potrebe da budu blizu snage i
odvanosti da bi im se mogli diviti. Dobro ve. tom naselju pristajati
njegova oprema nosaa, ali neka Milost Boija zna kako e tome naselju
pristajati on i Tauhidi koji eto i tamo ima nekakva posla. On je prije
nekih dvije godine ubjedivao emira da to naselje spale a pegove
stanovnike pobiju i rastjeraju, ali emir nije dao govorei da im ono
olakava posao i ivot ini jednostavnijim, jer uvijek znaju da e
sitne krivce koje trae nai tamo, pa ih ne moraju ni traiti, a tamo
e
348 ~ 349
nai i besplatne radnike za vezirove gradevine kad god vezir od njih
zatrai takvih radnika. Ode tamo i hvata koga stigne, siguran da je
sve to vidi za neto krivo i hez straha da e sc o nekoga
ogrijeiti. Sada se, slijedei Tauhidija, pitao hoe li i kako e to
naselje pomoi da on prepozna svoje unutranje lice i la o tom licu
govori gadenje koje osjea prema svemu ovdje.
Put su zavrili u rupi nekog Jevrejina koji je prodavao vodu, erbe i
ajeve, a tajno sigurno krmio nekakva vina i rakije to se lahko moe
vidjeti po zdjelama iz kojih gosti piju a jo lake po samim gosima.
Sjeo je blizu Tauhidija da moe uti ono to govori pa se morao
potuliti da ga zbog neega ne bi paljivije zagledao i prepoznao. Zato
jc u sebi prokleojevrejskog lopova koji je najprije, iskreveljivi se,
pitao kakvo crbe a onda ga, donosei mti pravo erbe od minih latica,
jer je samo njega imao, gledao tako zaueno da je na njega skrenuo oi
svih svojih prekrasnih gostiju. Tauhidi je, sreom, bio obuzet
razgovorom s nekim stinim, srneuranim ovjekom kojega je u neto
ubjeiv-ao govorei, kao uvijek, strasno i sa malo previe vjere u to
to ima rei.
Kad se od strepnje da e biti prepoznat oporavio dovoljno da moe
sluati s razumijevanjem, Sulejman sc jedva suzdriao do smijcha.
Tauhidi je svog sirotog sugovornika uvjeravao da smo mi i da su nae
due samo odraz jedinstvene svjetske Due, tako da srno svi mi, kao
pojedinci, nevani i gotovo bi se moglo rei sasvim zanemarljivi.

163

Svaki od nas moe biti bilo ko i moe biti svako - govorio je Tauhidi
poneseno, kao da mu neto veliko zavisi od toga hoc li u svo-ju vjeru
ubijediti svog zguvanog sugovornika.-Dovoljnoje znati ono to neki
eovjek zna, dovoljno je saznati kako se i koliko svjetska Dua odrazila
u njemu, da bude on ako to eli. Zato su
naa imena nevana, zato je polpuno svejedno kako je kome ime. Svi smo
mi svako i zato je, vjeruj mi, tvoje pitanje nevaino i zapravo
nemogue.
Smeurani iovjek ga je zapanjeno i sa strahom gledao, a onda proapta
kao da se pravda:
- Kunem ti se Bogom velikim da nita loe nisam mislio, samo sam pitao
koji si jer te viam ovdje a ne znam ko si ni ta si. Nita vie.
Nakon toga se ovjek izmae u drugi kraj sobe i uze se saaptavati s
nekim Ijudima, a Tauhidi ostade sjediti na svome mjeshr kako je i
sjedio, bez pia pred sobom i kao u prolazu. Ne bi sc reklo da ga je
pogodio bijeg ovjeuljka s kojim je razgovarao, niti bi se reklo da jc
on makar na trenutak pomislio da se meu njima dvojicom dogodio kakav
nesporazum. Sjedio je kao ovjek koji je uradio svoj posao, onaj posao
koji radi svakodnevno i koji odrauje ve po navici, a toje Sulejmana
jo jednom uvjerilo da Tauhidiju treba stati u kraj. Dalo bi se
podnijeti to on porie imena i pojedinane Ijude, to rade i qjegova
Iskrena braa koja kriju svoja imena i objavljuju svoje spise bez
potpisa, ali se ne bi dalo podnijeti da neko istrese one gluposti na
ovakvome mjestu i na ovjeka ni krivog ni dunog, samo zato to je
upitao za ime, a onda ostane sjediti kao da je uradio neto sasvim
nonnalno ili kao da nije uradio nita. Ne moe to biti pristojan
ovjek, pristojan ovjek nikad ne sjedi meu ljudima ovako oputeno i
odsutno, a pogotovo ne sjedi ovako nakon toje izgovorio sve one uase.
U neko doba je gazda Jevrejin priao Tauhidijevom stolu pravei se da
to ini kradom, iako nije stvarno krio nita i ak je progovorio u
trenutku pune tiine, apatom ali dovoljno glasno da uju svi kojima je
do toga da ~ uju.
- Ti sigumo do Sadide? Slobodna je, moe. Tauhidi ga je pogledao kao
da ne zna o emu govori, kao
350 351
da se udi neemu to vidi kroz njega, a onda mu proio punu aku
novia i krenuo prema jednoj zavjesi na zidu prema ulaznim vratima.
- Sigurno e ti se obradovati, jadnica, neto si ti njoj uradio, ali ja
ne znam ta - doviknu gazda za njim namigujui onako, nikome, pa se
ogleda po prostoriji, ali su njegovi gosti sjedili i buljili kao i
ptije, kao da on nije napravio dosjetku i kao daje nije napravio upravo
za njih.
- Dodi - pozva ga Sulejman i rokom naloi da uho prisloni uz njegova
usta. - Ja bih da malo gledam. Ovoga.
Ne uspravljajui se, gazda okrenu lice prema Sulejmanu i zamaha glavom,
pravei se, valjda, da ne razumije njegovu elju il.i bar ne razumije
ta gost govori. - Kako to misli?
Sulejmanu se utroba zgri od gazdinog vlanog daha i on naglo okrenu
lice od njega, bjesnei na sebe zbog odluke da dovrava sebe i svoj
ivot, zbog elje da uhodi Tauhidija i razotkrije Iskrenu brau, a
pogotovo bjesnei na gadove koji ne penx usta i diu ljudima ravno u
lice. Ipak suspregnu elju da udari njuku koja mu se pred nosom
krivila i treptala oima, pa izvadi dinar i postavi ga izmedu svog i
gazdinog lica.
- A to bi gledao, milosti tvoja - zauta gazda svojim vlanim dahom u
Sulejmanovom uhu. - Takav gospodin, pa da samo gleda, gdje si to vidio?

164

Hajde ti neto radi, blago meni, a nai e se kod tvog sluge neto i za
takvog gospodara.
- Njega - pokaza Sulejman na zavjesu iza koje je otiao Tauhidi,
nadajui se da u ovakvim rupama treba razgovarati i postupati upravo
ovako, dakle slagati opasnu njuku, govoriti kratko i odsjeno, stalno
se pravei da zna jo neto vano to krije od ostalih. - Da gledam i
sluam, ako bude ta.
- Razumijem, sigurno razumijem, dragi gospodaru. ti si gospodin i ne bi
se naprezao, ali imam ja i za to rjeenje - bnao je Jevrcjin kao da je
njegov poscbni interes da Sulejmana uvali u ljubav.
Rekao sam ti - ree Sulejman strogo, pa se nemarno dopuni, pruajui
prste prema gazdinom licu: -Moe mi to i vratiti ako ti je do toga. Pa
da ne priamo.
- Ne, ne, nita ja nisam rekao, ne mislim ja ni na ta nego na
gledanje, ni na ta dntgo ne bih ni pomislio. 1'i si gospodar, ti si
gospodin ovjek, a pravi ovjek gleda, pravi ovjek nee da se znoji i
rilja poput roba. Samo smiljam najbolje za tebe, mili moj gospodaru,
smiljam i smislio sam udo nevieno. lmam jednu kao mlijeko, a za njom
je jedan rob iz grada poludio toliko da se kua trese kad skupi neku
crkavicu i dode. Da poaljem po njega, on je u trgovakom kupatilu, pa
da ima ta vidjeti, blago meni''
-- ta si ti zapeo da neto smilja? to ne da da gledam ono to ja
hou?
- Ne branim ja, mili moj gospodaru, za itav dinar moe gledati i mene
s onom mojom ako ti je do toga, ne branim ja, ne daj Boe da branim.
Ali se bojim, jadan, tvog bijesa, hou da te zadovoljim.
- Kakvog bijesa?
- Pravednog, priznajem. Za ovaj novac ima pravo neto i vidjeti, a kod
onog jadnika nema ovjek ta vidjeti. On se dovezao one Sadide,
sirotice jedne koju ja drim vie iz samilosti nego zato to se
isplati, pa dode ovako ponekad i pria joj neto. On nju zove Rabija a
ona ga slua kao da joj t.ime ukazuje neku ast, gleda u njega kao u
zlatno tele i tako oni prosjede dok im ne dosadi, pa on ode. Eto, to je
sve to ima vid_leti, a to je malo za itav dinar, moj gospodam. Doi
e i tTaiti da ti vratim, a otkud meni da ti vratim, mili ovjee, ja
sam ovjek siromaan i jadan, ja hranim dcsetine
352 ~ ~ 353
usta i sve ove dangube ovdjc ja hranim, u m~jim bi rukama i vezirsko
blago zaas nestalo a kako nee tvoj dinar?!
- Dobro, nita neu traiti, vodi me.
.levrejin se uspravi, odahnu iz dubine stomaka i vrsto krenu prema
ulaznim vratima. Sulejman za njim, umirujui stomak koji se snano
trzao od Jevrejinove rope, od njegovog daha, od vlanog uha koje jo
uvijek zuji, od tckog zadaha neokupanog naroda i od bijesa zbog sv~je
gluposti i svoje sklonosti prema velikim odlukama.
Obili su kuu i uz jednu gomilu zemlje uzverali se do malih vrata
zaklonjenih koom. Jevrejin pusti Sulejmana da se prvi provue pa ga
zaustavi rukom, a onda se i sam uvuc i namjcsti kou kako je bila,
tako da se nadoe u mrklome mraku. Sulejmanu sinu u glavi da je ova
budala mogla smisliti da on sa sobom vue itavo bogatstvo pa ga dovela
ovamo da ga ubije i opljaka, a odmah zatim ga itavog proe potreba da
se brani pa se cimnu da odskoi i u siranu i izbjegne .levrejinov udarac
i tako nemilice tresnu glavom o zid. Zadr"~a jauk, ugrizavi se za
jezik, jer nije smio otkriti gdje je, ako je onaj gad ve izvukao no,
ali se taj junaki napor pokaza ncpotrebnim jer ga onaj gad potapa po
slabini i pokaza da ga slijedi.

165

-- Samo polahko, gospodaru - aputao je Jevrejin - pazi da se o neto

ne udari i pazi da nas ne uju. Dolje su oni, pod nama, svi.
- Na vrijemc si se sjctio da mc upozori - odbmsi Sulejman, steui oi
od bola i bubnjanja u glavi - ve sam udario i to krvniki.
- Vidio sam, ali ta u, jadan, nisam ja kriv to si poskakivo. Nisi,
dodue, ni ti kriv, nije za tvoje gospodstvo da se we po sirotinjskim
tavanima, ali ta e, potreba nas na svata na.vede.
ta to pria? -- upita Sulejman k~jem su se oi ve navikle na manjak
svjetla, tako da je vidio istu i urcdnu prostoriju punu jastuka, ne
razumijevajui zato je Jevrejin naziva sirotinjskim tavanom.
- Nita, nila, nemoj sc ti brinuti, mnogo sam ih ja vodao po svom
tavanu pa niko za to ne zna. Iz prvih kua ih je bilo, svakakvih se
clja javi kad ljudi dobro ive, ak ih je najvie bilo iz dobrih kua.
I svi su bili, kao i ti, nosai, ribari, sirotinja. Neka, i treba tako.
- Ne vjeroje, znai, da sam ja nosa'?
- Vidao sam ja nosaa, milosti tvoja, vidio sam ih mnogo vie nego to
mi srce trai. Evo ti ovaj jastuk da ti bude meke, oni su dolje, ispod
ovog otvora. Ne boj se, nee te vidjeti ako se ti ne potrodi.
- Dobro, icii sad - proapta Sulejman naginjui se nad otvor.
- Idem, nc bih ja gledao, nije to za mene. Treba li ti jo net~? Hrane
kakve ili pia da duu okrijepi i srcu da olaka malo?
Sulejman rukom mahnu Jevrejinu da se udalji i nadvi se nad otvor
probijen ukoso u stropu sobe. Na leaju, tano pod njim tako da ih je
mogao vidjeti tek kad uvme pogled prema nosu, bili su Tauhidi i jedna
deheljukasta ena, moda ne najpoeljnija medu enama, ali sigumo ni
sirotica koju bi onaj gad drao iz samilosti. lenaje savila noge u
koljenima i donji dio tijela oslonila na listove a gomji na laktove,
tako da je izgledala kao neka zvijerka koja se odmara ili se potajno
sprema da skoc`i. Tauhidi se dcsnom nadlakticom naslonio na njezina
leda, podupirui dlanom i podlakticom te ruke glavu, a lijevom rukom je
lupkao enu po stranjici kao da time daje takt svom govoro. Ipak se
ovdje ima ta vidjeti, pomisli Sulejman, vrijedi dinara ovako slavan
poloaj za koji ne zna je li manje podesan za razgovor s voljenom ili
za IJabav. A onda se sabra na to da slua.
354 ~ 3O5
2.
- Nema vie prave ljubavi -- govorio je Tauhidi mno, kao da je lino
skrivio tu alosnu pojavu - valjda zato to nema vie pravih ena
sposobnih da izazovu takw Ijubav, niti pravih Ijudi spremnih da je
nose, osjeaju je i slue joj. A kako je to nekad bilo, ovjee! Kako
se u pusth yi nekad borilo za ljubav, kako se bolovalo od nje i kako se
radosno umiralo za nju. A pogledaj sad ono to ivi u pustinji. Ono je
sposobno da napadne usamljenog putnika i da ukrade nekomc stoku, ni za
ta drogo ga nije l3og dao. A za ljubav ono niti je W lo, niti je za
nju sposobno, niti bi je pocljelo.
- Nema, pa ta e, nae je da trpimo - uzdahnu ena koju je Jevrejin
zvao Sadida.
- I treba, mi nismo sposobni za ljubav i zato moramo trpjeti. Mi nismo
do nje dorasli - presudi Tauhidi i uuti gledajui ravno preda se,
vjerovatno u zavretak enine kime. - ,lesam li ti ja nekad govorio o
jedinoj cni sposobnoj za ljubav koju sam poznavao? Onoj koja je
zasluivala ljubav, koja je znala da je izazove i da je nosi kako
treba'?
- Nisi nikad, mili moj. Priaj mi, molim te, ba bih voljela sluati.

166

- Lae, Rabija, mnogo sam ti puta priao ali u ti opet priati. Samo
to ti i mogu priati, to je jedino to nekoj eni mogu govoriti s
razlogom.
- Ona se isto zvae Rabija, ako se dobro sjeam? - Nemoj se ponaati ko
da sam lud. Ti se ne zove Rabija, ali te ja tako zovem jer je to
nevano i jer ti samo tada tnogu govotiti o ljubavi, mogu biti iskren i
mogu msliti da te volim. Ti bi mogla biti ona ako bi se sabrala na to i
tada bih teja zaista volio i ili bismo zajedno svijetom, do kraja. Ali
ni to nije vano.
- Vano je - uzviknu ena i sjedne. - hljela bih da budem ona i da me
voli, to je jako vano. Ali bi mi morao objasniti kako da to bude.
- Jasno je to i jednostavno, mila moja, to ti je kao s brojevima. Svi
se oni prave pukim dodavanjem ili oduzimanjem jedinice koja im je svima
u osnovi i svima nalik, a da sama pri tome nije br~j kao dmgi. Tako je
Milosrdni u osnovi svega postojanja, ali sam nije to postojanje i ne
Postoji na ovaj nain. On je nama hlii od nae vratne ile, to znai
da je u nama i da smo mi dobili neto od Njega. Mi smo znai kao broj,
s vie ili manje jedinica u sebi, ali su sve jedinice iste i to je ono
to je vano. Nee mi valjda rei da se jedan Njegov dio razlikuje od
drugog ako je On jedan i jedno''! -- prijetei povika Tauhidi, kad se
sjetio da bi ena mogla dovesti u pitanje to to on govori i do ega mu
je, izgleda, jako stalo.
- Neu, neu, ni na um mi nije palo - razoarana odgovori cna i vrati
se u raniji poloaj, smijean koliko i ncugodan, ali njoj zbog neega
prirodan. Tauhidi se, medutim, ne nasloni na nju kao ranije, nego
ostade sjedei kao da tnu je u tom poloaju lake govoriti o
bro_jevima.
- Mi smo, znai, svi isti kao to su i brojevi isti, samo s vie ili s
manje jedinica. Zato svaki od nas moc postati bilo ko, samo ga treba
upoznati i izjednaiti se s yim po pjeri onog ,lednoga koju sadri ili,
da ti bude jasnije, po broju jedinica kojc on ima kad ga vidimo kao
br~j. Zato i ti moe biti Rabija ako se sva sabere na to da je
upozna, kao to ja mogu i hou biti Gazvan, pa ustvari ponekad ve
jesam. Jc li tako, mila moja`?
- Jeste, jeste, zna i sam da u se tmditi. Dt; mi sad prii aj o njoj,
iv bio, mnogo je ljepe nego da ovako razgovaramo i dangubimo.
356 ; 357
- Ona je kerka mog strica kod kojeg sam odrastao. Kad sam ja bio
mladi od svojih dvanaest godina, oslali smo nm samo nas dvoje i ja sam
mogao poeljeti, kao muko dijete, da budem vaniji od njc, ali namje
svima, pogotovo rneni,jedino tnogue bilo da prerna njoj budem kao neko
slue. Bila je lijepa, ali nijc stvar u tome, vidali su ljudi ena za
kojc su mogli pomisliti da su i Ijepe. Ona je znala izazvati ljubav,
znala je primati izrazc ljubavi i divljenja bolje ncgo iko medu
ljudima, znala je da je udo i znala je to biti pa je sve zakone i sve
zabrane mjerila prema svojim eljama. Ona se pokrivala samo kad ide
vani, da joj sunce ne potamni kou, u dvanaestoj godini ona je jo
sjedila s nama i ne porniljajui da se pokrije pred gostima ili da se
ukloni u svoj dio kue. "Moja je Ijepota Boiji dar", odgovorila je ocu
svog budueg nma, "i nije moje da. je sakrivam. Zarje ovjekovo da
krije Boije davanje,jadan ti ne bio?! to ne sakrije palmu, to ne
pokrije mjesec, to rijene vode ne prckrijc zastorom'? Sve to raduje
Ijudsko srec, sve to zbunjuje oi svojom ljepotom, a ti bi samo mene
siroticu pokrio."
Svi smo znali da nije tako kako ona govori, znali smo da krivo ini i
da ne smijc biti medu nama otkrivena, a bilo nam je drago to je tu,
to je otkrivena i to tako govori. Bilo je drago ak i starome ko_ji

167

joj nije ni prigovorio ozbiljno nego zato to je red ili ak samo zato
da se naali jer se njoj ne rnoc i ne smije prigovarati. Tako je
poela izlaziti na glas sa. svojc ljepote i pameti i tako nam je
navratila u kuu rijeku gostiju, jer su svi koji dr`re do sebe mislili
da je moraju vidjeti i dobiti. Ona nije morala izii iz kue da bi
stalno bila u probranom drotvu i da bi vidjela sce to vrijedi
vid_jeti u cijetom kraju. Ob_jedi, gozbe i zabavc nastavljali su se
jedno na dmgo i trajali po cijcli dan svaki dan. A to JC kotal0.
Mi nismo bili bogati, ali stric nije ni pomiljao da joj bilo ta
prigovori. Samo je jcdnom qjcgova druga icna meni rekla da je zabrinut
i sve umorniji jer se ono imanja topi a nas dvojica ne uspijevamo
zaraditi ni za porodicu a kamoli za onolike goste, pa sam ja to
prigovorio Rabiji i postigao daje vidim bijesnu, moda jedini medu
ljudima.
Nisam ja njoj prigovorio zato to bih mislio da ona na neto nema
pravo, nego zato to sam bio bijesan i gorak pa sc htio osvetiti i njoj
i sebi. Te veeri je kod nle na zabavu doao neki magarac iz Damaska,
Abu-Kasim se zvao, koji se neobino ponosio svojim majmunom. Majmuna je
zvao Dahiz i hvalio se da ga je lino nauio da pije, pa je sve
vrijeme ijerao jadnog majmuna da pije, a ostale majmune da se smiju i
uivaju kao da vide udo nevideno. Podnio bih ja to to se oni smiju i
uivaju, podnio bih da majnnm ispija moj trud rijima na veselje, podnio
bih i njuku onog iz Damaska, nateenu od debljine i zaista odvratnu,
ali nisam mogao podnijeti da se Rabija onoliko oduevljava majmunom, da
razdragano vriti gledajui kako se sirota ivina mrti nakon to
ispije rakiju i onda ga ljubi kao da juj je rod rodeni. Ne moe ona to
raditi, to nije zabava za nju i nije njezino da se tako ponaa, pa
valjda zato nisam mogao podnijeti sve to.
Kad su se gosti razili, Rabija je pola spavati i rukom mi pokazala da
za njom ponesem up s nabidhom po ijem se rnirisu vidjelo da je dobro
uzavrio, da je star i dovoljno jak da skrene raztm i starijem i jaem
od Rabije. Ni to mi nije bilo pravo i to se osjeanje slilo u jedno sa
ranijim ogorenjem pa su me, tako ujedinjeni, preplavili takvim bijesom
na Rabiju i na sebe, na majmuna i pogotovo na ouoga natcenog glupana,
da sam svom snagom udario nogom u zid da ne bih presvisnuo. Dok sam
skakutao na lijevoj nozi, Rabija
358 359
se okrenula i s nevoljkim osmijehom rekla da je on bolji.
Kako je bolji'?
- Majmun. Mnogo je sipmatiniji i smjeniji - odgovorila.je Rabija bez
vesclja i odsutno, kao da joj nije ni do majmuna, ni do mene, ni do nje
same.
- Koji majmun? Iilo ih je najmanje dvojica i ne zna se kojem si se
vie radovala.
Pusti, molim te - odmahne Rabija i krene. Tada vie nisam mogao
izdrati. Skoio sam za njom, stao na desnu nogu i pao na up s
njezinim piem koji sc razbio i smoio me kao budalu, ali sam se odmah
podigao, ustremio se na nju kao lav i rekao joj sve to mi je bilo na
srcu, nc tedei ni nju ni sebe, iako mi je vie od svega trabalo da
zavijam od bola, bijesa i ogorenja.
- Lahko u ja pustiti njih - rekao sam joj - samo nek oni puste mene.
Tvoj otac i ja radimo koliko moemo, a oni sve pojedoc, raznesoe,
ln~u rasturie i tvoj miraz popie. ta e ti sutra bez miraza'?
- Ostavi to, Hajjane, ja sam svoj miraz - umorno me je zamolila Rabija
i pokazala na moje odijclo. Hajde, sui se, nije vaino za pie.

168

- Nije za pie ali jeste za hranu - uporno sam nastavljao, da izlijem

srce. - ta emo mi sutra jesti ako oni nastavc ovako? Ne moemo stric
i ja nahraniti sve besposlenjake koji bi da se zabavljaju s tobom.
- Sada me ostavi na miro, a od sada neete hraniti nikoga nego e vas
hraniti samim udesima koja u ja za vas izmiljati - prosiktala je
Rabija, istrgnula mku i otila drhtei od bijesa i jo neega to nikad
nisam razumio.
Gozbe su se nastavile i postale jo mnogo lude, samo lo su sada hranu
i pie donosili oni koji su dolazili da se dive Rabiji i sluaju je.
Ona je odredivala ta e
se donositi, a oni su donosili toliko toga da bi svcga bilo u obilju za
tri kuc jcdnakc naoj ili jo vee. A to to je ona izmiljala ne hi
ovjeku na um palo ni u napadu najlude obijesti, kao da se u Ioju
uselio neki zli din pa joj pomaie da smilja i zahtijeva nevidene
stvari. Odredila je da joj donose ptice kljukane nerazbijenirn orasima,
bademima i mlijekom, i ieko onome ko bi donio drugaijc hranjenu
pticu. Onaje na neki svoj nain znala to prepoznati po ukusu mesa, iako
nikad ranije nita slino nije jela, pa je jednom jadniku zabranila da
joj izlazi na oi kad joj je donio prepelicu drogaijeg ukusa.
Zaklinjao se da ju je hranio svojom rukom, ne dodue onako kakoje ona
odredila, ali zafo mnogo boljc - eerom, krvlju mlade stoke i sitno
sjeckanim ribljim mesom, ali to ni-je umanjilo Rabijin bijes. Samoje
rekla da ona dovoljno dobro zna ta je za nju bolje i ponovila da joj
vie ne izlazi na oi, jer bi mogao ostati bez svojih.
Niim ona nije pokazivala da pamti onaj na razgovor i ponaala se kao
da ga nije bilo, ali mi se ini da je to njezino zlo u nju ulo ba one
noi. Nikad prije ona nije pokazivala nita osim vedrine, Ijepote,
bistrog uma i nevidene ljupkosti, a od onog naeg razgovora pojavila se
neka opavina, sklonost pretjerivanju svih vrsta i nekakva bijesna
potreba da neto dokae. Ona jc uvijek htjela da je svi vole i zato je
prema svima pokazivala ljubav ili bar sklonost, a sada je znala biti
netrpeljiva, oknrtna i zla preko svake mjere, i to uvijek prema dobrim
Ijudima kao da su je oni ispunjavali bijesom. Tako je jednog starog
Perzijanca, koji je bio na proputovanju pa ostao mjesecima opinjen
njome, natjerala da sjedne na koam s jajima i kvoca., ne bi li time
nasmijao njezino drutvo u kojem nije bilo jednog ovjeka dostojnog
potovanja. Nisam se usudio pitati o tome, ali bih se smio zakleti da
ga je ismijala samo zato to
360 361
joj je iskacivao potovapje i molio jc da pode s pim u idistan kao
njegova ena, ili kao kerka, ili kako god hoe, samo neka pode i u~ini
mu podnoljivim ovo ivota to mu je ostalo. Njezin bijes je Iraio da
ga zbog toga ismije, da ga natjera na majmunisanje za zabavu onim
majmunima to su se skupili oko nje i to su je potovali koliko i mene
ili koliko crknutog psa. Njezin bijes traio, a on jadan uinio kao da
se tome raduje, ali je nakon toga nestao i vie se nije ni javio ni
pojavio.
Znalo je biti dobrih, smijenih i lijepih dogadaja u njezinim bijesnim
igrama. Tako je jednog naeg trgovca, prebogatog ali ogranienog
ovjeka, kojije slao nevidene darove a dosta rijetko i dosta bahato se
pojavljivao, oekujui valjda zahvalnost, divljenje ili neto slino,
pozvala jednom da dode bcz darova i bez pripreme, onakav kakav se
zatekne. Poslala je po njega kad sc drutvo tek poelo skupljati,
posebno naglasivi da dode odmah i ba onakav kakav se zatekne, a on sc
pojavio kad je zabava ve bila odmakla, namirisan i ure~en, s velikim
smotkom svile za Rabiju. Pravei se daje razdragana zbog njegovog
dolaska, Rabija ga je posadila uvrh sobe, zatraita od prisutnih da mu

169

izraze Potovanje, a onda izjavila da c mu sada sjesti u krilo i

poigrati sc s njim jer je neodoljiv i jer ona vie ne moe suspregnuti
elju. Sriarno je dola do njega i sivamo mu je sjela u krilo, ali se
istog trenutka uz nju naao rob sa zdjelom punom vode u kojoj je ona,
stnijui se od srca, oprala trgovevu bradu.
- Boe mili, k~je je ovo udo!? -- uzvikivala je nakon toga stojei
nasred sobe i ksivci se kao da je zapanjena. - Ti si me varao, a ja se
jadna zaljubila, ti si bojio bradu, a ja mislila da si mlad i lijcp pa
uzdisala za tobom vrtei se nou u postelji po cijelu besanu no.
362
Bilo je srnijeno i strano. Stajala je preci nama onako otkrivena,
lijepa i bezumna, krivei se da se bol,je pokac, a mi smo buljili,
smijali se i drhtali.. Svima nam je irgovac bio smijean i svi stno se
radovali njegovoj sudbini, ali smo i drhlali zbog njega jer smo svi
bili on. Voljcli smoje onako lijepu i onako surovo pokazanu, udjeli je
i umirali za ujom, drhtali od udnje i od straha, jer smo znali da e
svaki od nas biti trgovac pokae li joj da mu je vana i poeli li
uiniti joj neto lijepo. I, zbog tog straha, voljeli smo je jo vie i
bili jo spremniji trpjeti od nje.
- Zna li, teko tebi, da je zabranjeno bojiti bradu? Zna li da je to
prevara i da te ja sad moram prijaviti emiru strae? A kako u, jadna,
kad te volim?! Evo i sad mi se, s ovom arenom bradom, toliko svida da
rni opet nema sna, sirotici zaljubljenoj. I otkud ti samo luda misao da
krije sijcde kad si mi ovako sivkast jo ljepi - govorila je Rabija
povlaei se prema vratitna pa sjela na pod naslonivi se na dovratak i
pruivi noge po podu.
Svi smo utjeli. Neki bi se od nas na asak nasmijao, ali bi odmah
uutio kad bi uo kako zwi njegov vlastiti smijeh u tiini ove vrste.
Rabija je, kad je sjela, prestala izigravati skrenu siroticu i
namjestila se da lijepo izgleda pogledima koji su leali na njoj, a
trgovac je, kao da se nita nije dogodilo, nepomino sjedio i buljio u
nju kao i svi mi. .Te li pjegova samoljubiva glupost bila tolika da nm
se inila nemogu.om situacija u kojoj bi on bio smijean ili je i
njemu bilo prirodno da ga ona ismije, kao to bi bilo svakome od nas,
tako da nije mogao osjetiti da se dogodilo bilo ta rono, nije mogao
osjetiti ili pomisliti da ima razloa za bijes, pobunu ili osvetu? Bio
je isti kao mi, kao bilo ko od nas, jer nas _je sve koji smo se u tqj
sobi okupili, ujedinjavalo i i~jednaavalo osjeanje da Kabija ima
pravo i da rnue.
361
Bili stno ovisni o nlezinom ludilu i po tome smo bili isti, ma ta se
nekom od nas dogadalo i ma ta neko od nas inio da sc izdvoji.
- Dobro, da se dogovorimo -javi se Rabija glasom kakvim se po mome
miljenju sklapaju trgova.ki poslovi, a. onda ustade i nastavi
naslonjena na zid pored vrata. - Neu te prijaviti za bo_jenje brade i
niko te odavde nee prijaviti. Svima ocdjc zabrapjycm da ikada vie
spomenu ovaj dogadaj, a i ja u ga zaboraviti ako mi to moja Ijubav i
tvoja ljepota dopuste. Ali treba neim platiti utnju, lijepi moj
sjedobradi, ni tvoja ljepota nije dovoljna da nam svima nadoknadi
utnju.
- Kai,jaje mogu platiti, sve to elija u platiti - progovori
trgovac prvi put od ulaska ovamo.
- Mi emo utjeti kao ribe i biti kao ribe, jezici e nam, znai, biti
riblji, je li tako - upita pokrenuvi tijelo prema trgovcu, a onda
nastavi jcr odgovor nije ni oyekivala. - Zato e donijeti ribljih
jezika dovoljno da se napravi objed za mene, za ovog mog hranitclja i
za tebe ako hoe. ula sam da je to ukusno i dobro, da su ranije Ijudi

170

esto jcli takve stvari i da su zato bili u svemu bolji od nas. A i da

nisu stari jeli, mi bismo tnorali, jer se slae uz utnju a i uz mene.
Ili ti ne misli tako, lijepi m~j'?
Ne znam zato je mene umijeala, moda zato to me je prejako pogodila
ala s trgovcem, moda zbog onog naeg sukoba koji smo do sad svakako
mogli zaboraviti, a najprije zato to je njezinoj udljivosti u tom
trenutku tako dolo. LT svakom sluaju, meni jc t~j as sinulo da tako
vie ne ide i da se bez obzira na njezine razloge sve to mora
zaustaviti i okrenuti u drugom smjero. Zato sam odluio, zato se u tom
trenutlm za mene odluilo, da na konanu kunlu stavim i nju i scoju
ljubav i da tako uinim koliko mogu za njezin spas i za spas svojc
due.
364
Odluio s.nn se da na jednome mjestu stojim deset dana izloen suncu.
Ako uspijem da u tih deset dana ni na jedan trenutak ne izgubim iz
unutranjeg oka njezin lik, ako u svakom asu u tih deset dana budem
osjeao radost pri pomisli da to inim za nju i ako svaki put budem
zahvalan to mogu s radou to initi za nekoga za koga bih i sve drugo
inio upravo tako, ja le volim i sve je u redu. Tada u joj rei ta
sam uinio i rei u joj da mogu tako sve dane koji su mi prcostali i
pitati je izaziva li to njezin bijes i elju da me povrijedi, kao to
izazivaju drugi izrazi panje i divljenja. Raunao sam da je to mora
slomiti, da to ne moe primiti kao poklon, kao lijepu rije, kao izjavu
Ijubavi i potovanja - s bijesom i sa priguenom mrnjom. Ovo e je
sigurno ganuti i opet e postati dobra i vedra kao prije, a ja u se s
n_jom oeniti i sve e bili dobro. Pa i ako nekad iskoi njezin bijes,
ja u znati kako da ga otrpim jer je volim i jer za nju mogu odstajati
deset dana na vrclom suncu. Sve u joj rei i njezino e se srce opet
otvoriti prema dobroti i sve e biti u redu.
Ali nisam izdr'iao deset dana. Sedmog dana sam je, nakon odlaska
gostiju, pitao primjcuje li ona ita na meni, a ona mi je odgovorila:
"Kako ne." Tada sam joj sve ispriao i dugo sam joj govorio o tome
koliko je strano to dobrota, ljubav i panja vrijcdaju njezino srce i
upozorio sam je da je njoj ve etrnaest godina a jo je neudata i pet
godina vjerena, a meni osamnaest i jo sam zbog nje neoenjen, i
ubjedivao sam je da e sve biti dobro i prclijepo ako uspije ranunjeti
sve to joj govorim, a govorim joj samo ono to je istina.
- Mali znakovi dobrote tebe su ljutili - rekao sam na kraju - veliki
znakovi ljubavi tebi su bili malo jer nisu dovodili u pitaqje onoga ko
ih d~je, pa su ti zalo moda bili jadni i navodili te na bijes. Ovo
sada je konani znak jer dalje od ovoga ovjek ne moc ii prema
365
drugome. Ako na ovo ne pristane, ti si osudena da ivi protiv dobrote
i ljubavi, a zna valjda i sama ta bi to bilo.
- Zato si ti tako potamnio - zakljui ona iz itave moje prie toliko,
pa krenu prema svojem dijelu kue. - ekaj, nisam ti sve ovo zato
priao - povikah
da je zaustavim, ne znajui pravo da li bih vie volio da stane ili da
produi jer sam se jako bojao nastavka. - Kai - okrenu se ona i stade
ne pokazujui nikakvo iekivanje.
- Ja te, enska glavo, volim i hou da se oenim s tobom, zato se ovako
borim za tebe.
Na to nije odgovorila, samo je stajala zbunjena i zaudena. Kunem se
svim na svijetu daje bila zauena preko svake mjere, a udenje je
pokazala samo time to je malo rairila oi. Nije se naljutila, nije se
obradovala, nije se uvrijedila, nije pokazala da se to to sam rekao na

171

bilo koji nain tie nje. Samo se zaudila, i to se zaudila onako kako
bi se udila rijeci koja tee uzbrdo.
- Vidi kako sunce isui kou - rekla je kad se potpuno pribrala. Trebalo bi neto uiniti.
I otila je. Bilo mi je drago to ode, bilo mi je u redu to tako ode,
a nikad u ivotu nisam bio tako zgromljen. Ona se, ovjee, samo
zaudila. Nema vie ljubavi i nema vie pravih Ijudi, kaem ti.
- Zar ona nije prava, mili gospodaru? - upita ena koju je Jevrejin
zvao Sadida, a Tauhidi je, zbog sebe, nazivao Rabijom. - Meni je divna
i ba prava.
- Eno je kako slui drugim enama svog mua, bez djece, bez snage i bez
ponosa. Nismo mi vie tako gradeni da moemo podnijeti veliku ljubav i
veliku snagu, valjda smo od loe grae. Pomislio bi ovjek da je njezin
ponos velik, kao kod onih nekadanjih ljudi, a
ona se sasu.la u hrpicu da to vie ne moe gledati. Ne znam.
- ta e,joj vie ponos? lmalaje ljubav, takvu ljubav, ovjee.
- Kakm~?
- Tvoju, vau.
- Nisam izdrao deset dana, rekoh li ti. Tugo moja.
3.
Na Sulejmana se od Tauhidijeve prie nataloila mrzovolja koja mu se
inila guom i prljavijom od nosake opreme koju itav dan vue na
sebi, iako je ne zna nositi. Jastukom koji mu je Jevrejin podmetnuo pod
lakat prekrio je otvor kroz koji je sluao i gledao, osjetivi da e
viknuti ili napraviti neku drugu glupost nastavi li sluati to
bezumlje, toliko smijeno i toliko alosno u isti mah. Uspravio se i
sjeo, pa ponovo vidio niz istih ovakvih jastuka postavljenih vjerovatno
pored istih ovakvih otvora koji se ne vide, pa u sebi, nevidljivo,
rukom zaprijetio Jevrejinu koji je sasvim sigurno nevien podlac kad
moe od ljudi raditi ovako neto. Krenuo je prema izlazu da Jevrejina
odmah uhvati i u tvrdavi prepusti Bakiru i normalnom postupku, ali se,
im je dospio s one strane koe kojom se ulaz zatvara, sjetio da je on
ovdje nosa a ne pomonik emira strae, da jedino on moe posvjedoiti
ta Jevrejin radi od ljudi i da je on lino traio da Jevrejin od njega
to uradi, dajui mu za to itav dinar. Sve je to pomislio u jednom
trenutku i u istom trenutku pomislio da se ne radi o tome to on sebi
govori, nego o tome to se s ove strane one koe misli i osjea sasvim
drugaije nego s one. Moda Jevrejina treba kazniti to od ljudi pravi
podlace, ali oni to trae od njega i dobro mu za to plaaju, neki
366 367
ak i previe - ako su pomonici emira strae. Mi smo, znai, podlaci,
a ona nakaza naplauje da nam to pokae. to vei podlac, to on vie
naplati, a ako je istovremeno veliki podlac i budala, on mu naplati
itav dinar.
Krenuoje prema gradu postiden, oblijepljen svojom mrzovoljom i okien
nosakom opremom koju je sada osjeao kao rogove ili kao rep. Onaj
podlac je odmah vidio da on nije nosa i odmah je znao da se u njegovu
rupu zavukao radi neprilinih poslova, kao da mu se na licu ita kakav
je pokvarenjak i neurednik. A on se, budala, jutros ponosio svojim
preobraajem i sreom koja mu se konano ukazala, a posebno vrstinom
svog karaktera koja mu je, evo, dala da izdri u uhoenju i pored svih
poraza i muka. Jedino onaj budalasti Tauhidi nije vidio kako se nosau
to klipe za njim njuka gadljivo krivi od opreme namoene znojem, a i
on nije vidio samo zato to inae ne vidi nita osim svojih utvara. Ili
je vidio, pa ga namjerno vue po ovakvim rupama da mu pokae kako

172

izgleda ivot marljivog pomonika kad se poduhvati posla oko velike

zavjere.
Vu.e ga i smije mu se, kao to je i red, jer se budala nakitila
oznojenim krpama i vjeruje da je dobila nosaku duu i da se
preobrazila, ako ne u nosaa, onda bar u njegovog brata roenog.
Posebno je traio pravo nosako odijelo i zabranio da ga operu, ma
koliko mu se gadilo navui ga na sebe. Sadaje kao posebno duboku uvredu
doivljavao nain na koji muje ona nakaza rekla da mu maska nije
uspjela, onako uzgred i moda podrugljivo, a sasvim sigurno kao neto
to bi trebalo biti jasno i budali. On se, budala, jutros htio
rasprsnuti od ponosa to tako smrdi tekim znojem, to oko sebe vue
pravi oblak turobnog zadaha, vjerujui da je to samo za sebe dovoljno
da maska bude dobra i uvjerljiva. Kao da ljudi nita drugo i ne rade
nego idu okolo i njue nosae. Nije stvar u zadahu nego u neemu to on
ne
zna i ega se sigurno ne bi na vrijeme sjetio ni kad bi znao, jer je
budala i podlac. Ide on, usmrden kao nosa
, prati ovjeka u ovakvu rupu ne bi li doznao neto 0 Iskrenoj brai!?
Da je deset puta ludi, ne bi Tauhidi na ovakvom mjestu govorio o tim
stvarima, pogotovo ne bi govorio onoj sirotici koju je as prije platio
onom gadu. On je to znao, on je to morao znati im je provirio kroz
otvor i vidio s kim je Tauhidi u sobi, ali je sluao i gledao muni i
smijeni obred koji se njega ne tie, sluao i gledao kao svaki podlac,
a sada sebe ubjeduje da je mrzovoljan zbog odjee usmrene tuim
znojem. Modaje zbog toga, alije sigurno i zbog osjeanja svoje
podlosti, a jo sigurnije zbog udne i mune prie koju Tauhidi
vjerovatno ve godinama ponavlja u ovom istom obliku, od rijei do
rijei ovako, moda ak ovim tonom i ovoliko jakim uzvicima na ovim
istim mjestima, kao nekakvu zakletvu ili kao znak za prepoznavanje
samoga sebe. Muno, smijeno i strano.
Sulejman se, i ne primijetivi to, poeo baviti Tauhidijevom priom kao
da se ona zavukla izmedu njega i svega onoga neugodnog to je na njega
naleglo, od smrdljive odjee i mrzovolje do osjeanja da je podlac i
tekog stida to je sasluao tuc~u sramotnu ispovijest. Jesu li se njih
dvoje voljeli ili se nisu voljeli? - Je li se meu njima dogodiojedan
od onih nesporazuma, estih u ovakvim vremenima, koji ljude beznadeno
odvajaju jednog od drugog ili je sve to od samog poetka bilo onakvo
kakvo je ispalo na kraju - smijeno i beznadeno, jadno i jezivo?
Tauhidije, naravno, budalajer se ne pokazuje ljubav tako ~ia stane na
sunce. Po tome bi on sada trebao progutati ivu ribu i time svoju enu
osloboditi osjeanja da je zanemaruje. Ne ide to, ne radi se tu o ivoj
ribi ili bilo kakvoj drugoj rtvi. Radi se o tome da ona ve beskrajno
dugo u istoj sobi ponavlja iste rijei i da se
368 369
od tog ponavljanja ve davno umorila ona, a pogotovo on. Moe on gutati
ribe i lavove, moe stajati na suncu i na mjesecu dok se ne okameni,
meu njima se nee promijeniti nita, jer njegova ena u njemu izaziva
samo tuno osjeanje da bi sve bilo isto i kad on ne bi bio tu. Radi se
o tome da se njegova linost ne sabire vie oko nje, valjda zato to se
njezina ne sabire vie oko njega, pa je on ne uspijeva vidjeti kako
valja. Uvijek joj se lice rasplinjava i pretapa se s licem njezinog
oca, njegovog emira ili s licem neke ene koju je nakada gledao i koje
se vie ne uspijeva sjetiti. Njih dvoje su valjda umorni, a. umora se
nee osloboditi tako to e se posaditi na sunce. Al-Nadim spominje
spise koji poduavaju porobljavanju volje, gutanju maa i vakanju
stakla, pa je i on, ako je znao raditi i radio sve to, sigurno stajao u

173

neko doba pred svojom enom i pitao se to e on tu. Pa doveo drugu

enu i onda se dvostruko pitao. O umoru se radi, radi se o mogunosti
da se jasno vidi oblik neijeg lica, a ne o vaarskim vjetinama i
junakim djelima.
"Dobro je emir govorio", pomisli Sulejman prolazei kroz junu kapiju i
skreui prema tvrdavi. Sutradan nakon onog razgovora s Tauhidijem
razgovarali su njih dvojica, a poeli su Sulejmanovim pitanjem ta emir
misli o svemu.
- Nije on lud - odmah je odluio emir - bilo bi u isti mah i malo i
mnogo rei da je on lud, jer on je otiao dalje od ludila a ipak nije
lud. Sigurno je da se ne pretvara i da ne lae, on vjeruje ono to
govori i radi ono to kae, ali je mimo toga normalan i uredan ovjek.
Mislim da njemu ipak treba stati ukraj, nije mi ba u redu to to on
govori. S njim ti je kao i sa svim drugim ljudima - uzdahnu emir moe ga goniti ako ti je do toga, jer
370
sigurno nije ba potpuno u redu, a moe ga pustiti ako ti se ne goni,
jer ipak nita ozbiljno ne radi.
- Njegove misli nisu tako potpuno bezopasne. Mi dobro znamo ta je s
duama umrlih, a on se naao da ih doziva i vraa u ovaj svijet, pa o
tome pripovijeda okolo. Moe misliti kako je tek s njegovom iskrenom
braom.
- To je njegov posao, moj Sulejmane. Svi mudraci i ti to piu u ovom
su svijetu radi toga da stvaraju zbrku, kao to smo mi ovdje da
stvaramo red. Zato sam ti ja jednom i govorio, ako se sjea, da je od
svih poslova ovdje na najvaniji i najvie od ovog svijeta, a ti se
smijao i mislio da zbijam ale. Pogledaj ti neto napisano. Vidi jednu
izuvijanu. liniju, vidi neke take i crtice, gleda to i kao da
unutranjim uhom uje glas koji ti govori te napisane rijei, recimo
glas onoga koji je to zabiljeio. Eto ti odmah zbrke: on je odsutan,
glasa nigdje i rijei nigdje, a ti neki glas kao da uje i rijei su
ti tu. Tu je glas i tu su rijei, samo ne idu preko ovoga nego preko
unutranjeg uha, ravno u njega. Kao da ti on odsutan govori, a ti
pon.avlja njegove rijei. Ve ti je samo pisanje, znai, zbrka jer
glas odsutnog ovjeka ini vidljivim. Pa onda pogledaj ime se ono bavi
i o emu pie, brate moj slatki. Nee on govoriti o tebi i o meni, o
onima koje vidi i uje, nego o nekim davnim ljudima ili ak o ljudima
koji nikad nisu ni ivjeli, ili e te poduavati ta brojevi mogu, ili
e neto mudrovati o dinima i njihovim navikama, iako nikad nije sreo
niti vidio dina. Moe neko misliti da su oni budale ili prevaranti,
aja mislim daje to naprosto njihov posao. Oni iz nevidljivog svijeta
dovlae ovamo neke odsutne Ijude, kao to ti, na primjer, kad ita iz
odsutnosti dovlai njihov glas i recimo njih, cijele. Ne znam, dodue,
emu to slui, ali raunam da za neto treba im se dogada. Jedino
mislim da smo mi mnogo
371
vaniji od njih jer mi uvamo i uredujemo ovaj svijet, a oni u njega
dovlae dijelove nekih nevidljivih svjetova i trude se da se ovaj na
pobrka s tim njihovim svjetovima. Mi ovaj na branimo od njih i zato je
dobro to smo u ovom svijetu mi vaniji od njih, jer se ipak ivi u
ovom svijetu. Ja to tako razumijem i zato mi ne smeta jako kad oni rade
svoj posao. Neka svak radi svoje.
- Ne smeta ni meni ako svoju zbrku ne prodaju drugima.

174

- Ovdje je prodaju uglavnom tebi - nasmija se emir. - Ti me~z nama

ita ono to oni piu i ti se ljuti kad ne piu po tvome i onako kako
se tebi svia.
- Ja bih ovog Tauhidija pratio neko vrijeme. Da vidim ta radi, ta i
kome govori, s kim se i zato via. Prije ili kasnije, on e me odvesti
do Iskrene brae ili mi bar otkriti ta oni spremaju i ta stvarno
misle.
- to ne bi pitao njih ta spremaju i misle? To ti je jednostavnije
nego da njega uhodi.
- Ne znam ko su, ne znam nikoga od njih. Govorio sam ti ve da oni
kriju imena.
- Dobro, to pitaj njega, rei e ti ovjek ako zna. Silno e se
umoriti pratei ga, izgubiti vrijeme i snagu, nai se mnogo puta u
smijenoj situaciji, osjetiti neki put da ti je on postao vaniji od
tebe... I zato sve to? Da bi se igrao uhoenja. Ne vrijedi.
Sulejman se nije sloio s emirom jer je smatrao da zvijer treba tajno
pratiti pa je iznenaditi kad tebi odgovara, ali mu to nije mogao
objasniti jer ga emir nije htio sluati nego mu ostavio da radi po
svome. Sada je, vukui se po najveoj egi kroz grad, zakljuio da je
emir bio u pravu jer je on, pratei tajno svoju zvijer da je iznenadi
kad mu bude odgovaralo, postigao jedino to da se nahoda po gradu koji
ga ne zanima i to u najnezgodnijim vremenima, nanosa se prljave i
usmrene
372
odjee i gotovo zaboravi svoj normalni ivot. U vezi s tajnama, saznao
je toliko da je Tauhidi, vie ili manje tajno, volio kerku svog strica
i da sada, pod stare dane, okolo o tome pripovijeda. Dobra nagrada za
tako mali trud i nikakve neugodnosti.
On je to govorio brzo i naviknuto, kao to govore recitatori. Ko zna
koliko je puta ponovio svoju priu i ko zna pred koliko slualaca.
Njemu je valjda to postalo navika, kao drugim ljudima molitva ili
povemena putovanja u hladnije krajeve. Kad te od ovoga ovdje pone
hvatati amotinja, kad ti prijatelji, ena, hrana, tvoj vrt, vie ne
donose radost a posao ti lei na leima kao tovar koji vue bez
razloga i cilja, ti se spremi i ode negdje visoko, gdje ima trave i
vjetra, gdje razno drvee pravi hlad a potok tee onako, sam od sebe.
Tako povremeno odlazi da bi spasio svoju duu, i to ti odlaenje
postane navika bez koje vie ne moe i bez koje ti ne bi bio ti, i ono
se ponavlja u pravilnim razmacima, tanim i pouzdanim kao smjena sunca
i mjeseca. Izgleda da isto tako onome u odreenim razmacima dolazi da
pripovijeda o svojoj ljubavi i o tome kako je deset dana stajao na
suncu, odnosno nije stajao jer nije izdrao. Jedino to estit ovjek
sasvim dobro zna zato neko ide u hladnije krajeve, a ne moe ni
naslutiti zato bi neko pripovijedao o stajanju na suncu. Zato bi neki
ovjek, pored svega podnoljivog to na ovom svijetu moe raditi,
izabrao to da kao molitvu ponavlja priu o ljubavi koja je propala zato
to on nije odstajao deset dana?
Dok je po glavi premetao to pitanje, sinula mu je misao od koje je
poskoio kao udaren. Nije to, u stvari, bila misao nego itav niz misli
sloenih u razne figure, ali ihje on vidio sve odjednom i kaojednu
misao, upravo onako kako, po nekim miljenjima, dragi Bog vidi svijet sve stvari u svim krajevima sa svih strana odjednom,
373
i to u svakom trenutku i prolost, i sadanjost, i budunost svega.
Tako su njemu odjednom sinule mnoge, razliito rasporeene misli, a on

175

ih je u jednom trenutku sve vidio, sve razumio i krenuo prema

Tauhidijevoj kui.
Razumio je da Tuahidi pria svoju priu zato to mu ona ne doputa da
zaboravi svoje lice. Ako u njegovom ivotu ima neto to je, zaista,
neporecivo i konano on i ba on, to je ona ljubav koje nije bilo i ono
stajanje na suncu, tako da on moe, kad god ne razumije to to mu se
dogaa, kad god je izgubljen pa ne zna ta bi i kako bi htio, ispriati
nekome svoju priu i prisjetiti se ko je i kakav je. Razumio je da je
Tauhidi mudar, da je mudar bar onoliko koliko misli onaj ludi Behram,
jer zna da ovjek moe uvati svoja licajedino _ ako ona imaju neki
oblik i zna da ih on moe sauvati jedino ako zna taj oblik, pa je
sebi, kao oblik svog lica, zadao unutranje lice dalekih starih junaka.
Kad god mu se uini da mu to njegovo lice izmie, da se rastae u neto
bez oblika ili neto s mutnim oblikom koji on ne bi mogao prepoznati,
kad god osjeti da mu stvarnost izmie i da ne stoji na svome mjestu u
svijetu, on se podsjeti na svoj poraz, nanovo se postidi. zbog onog
sluaja kad je iznevjerio svoju junaku prirodu ne izdravi zadatih
deset dana i tako ponovo zadobije lice koje prieljkuje, junako lice
koje pamti kao svoje, koje zna, koje njegovoj linosti i njegovom
ivotu daje jasan, vrst i poznat oblik.
Taj izbor, dodue, ne govori dobro o njemu jer ko danas, osim budale,
moe eljeti da bude junak i ko, osim najnitavnijeg licemjera, moe
eljeti da tako izgleda? Danas o sebi pouzdano znam jedino to da sam
napravljen radi kvarenja i izvrgavanja u gadost lijepog Boijeg
svijeta. Znam da se u meni lijepa i bistra voda pretvara u mokrau,
znam da najljepe darove vrta pretvara u najgori smrad, znam da se
ljubav petvorila u
374
teki umor otkako se srela sa mnom. Pa da ja budem junak o kakvom
Tauhidi pria?! A znam da nisam najgori i najnedostojni meu svojim
blinjim.
Ali je mudro, preko svake mjere je mudro, nai neki oblik za svoju
rasprenu linost, sabrati to siroto lice koje se stalno mijenja prema
sugovorniku, prema situaciji, prema mirisu koji se nataloio okolo. Tu
je Tauhidi mudar.
Ja ne mogu znati kakav sam jer sam oduvijek svakodnevan, a ne moe u
svakodnevnici stei, prepoznati i sauvati bilo kakvo jasnije lice.
Izmeu oca i ene, izmeu vrta i posla, izmeu elje da ti bude ugodno
i obaveze da bude dobar prema blinjem svome, ti ne moe otkriti
kakav si i ta ti stvarno treba, pogotovo kad su ti blinji uvijek na
oima i kad oni to znaju mnogo bolje od tebe. E zato sebi mogu zadati
oblik. Ako ne mogu navui grubu haljinu i krenuti sa zdjelom za
milostinju prema kraju svijeta, poput onih veseljaka to trae svoje
lice i pravu vjeru uz pomo milostinje koju im ja moram dati (a to
stvarno ne mogu, neudobno je i sasvim lieno dobrog ukusa), mogu nai
nekog ovjeka koji mi se dopada, upoznati ga kako trai Tauhidi i
zadati ga sebi kao svoje pravo lice, kao konani oblik moga Ja. Poto
sam lijen i raspren ja ne znam ta bih rekao bratu koji je za mene
priredio skupu i neukusnu veeru, pokvarivi mi svojom veerom odmor
ili neki stvarni uitak, pa mu govorim ono to on oekuje jer mi je
mnogo manji napor rei mu to nego se sabrati, odgonetnuti taja stvarno
osjeam i mislim, pa mu rei to to osjeam i mislim, objasniti mu da
na to imam pravo i da to nije protiv njega, pa odgonetnuti ta sve to
znai za njega, za mene i za na odnos, pa ... Ovako, kad imam neki
zadati oblik, ja znam ta bih trebao osjeati i misliti, pa odgovaram
brzo, kratko i jasno, upravo onako kako stvari stoje, kako bi trebale
stajati i kako ja hou da stoje.

176

375
A moe li za njega biti boljeg lica i udobnijeg oblika od onog
Tauhidijevog Gazvana? On, ovjek, nije bio junak negoje samo znao da
unutranje i vanjsko trebaju biti u nekakvom skladu i da on treba
raditi vodei rauna o tom skladu. Ako bi upoznao tog ovjeka i usvojio
bar neto od njegovog oblika, ivot bi mu mogao postati mnogo
jednostavniji i neto podnoljiviji.
Sve je ovo i jo mnogo toga manje mutnog sinulo Sulejmanu u glavi onog
trenutka kad je poskoio i skrenuo korak prema Tauhidijevoj kui. Znao
je da 'Tauhidi ivi kod jednog trgovca, u lijepoj kuici u vrtu, znao
je da e mu tamo biti lijepo, jer itava kua mirie na naranu ili na
suho liejedne besplodne palme iji miris nije uspio prenijeti dovde
iz ranog djetinjstva. Znao je da e jo jednom pregledati hrpu
Tauhidijevih spisa nee li nai neki trag o Iskrenoj brai i znao je da
e dva spisa o Gazvanu nai pored leaja, izmedu dvije lijepo
izrezbarene drvene ploe sa prekrasno uraenim paunima od bjelokosti.
376
III DIO: KUA
1.
Ti zna najvee kupatilo u trgovakoj etvrti, ono blizu bazara? pitao je Sulejman Bakira. - Tamo je onaj ogromni rob kojeg samja
nedavno doveo u tvrdavu.
- Behram se zove, za sebe kae daje prijatelj ovog Tauhidija to ga ja
pratim. Priljiv ovjek, jedino pred Tauhidijem zna utjeti, sreli su
se dvaput u posljednjih deset dana.
- Za tebe nema tajni - zakljui Sulejman trudei se da mu glas zvui
pohvalno. - A zna li ono naselje uz rijeku, van grada, kroz junu
kapiju.
- Ne, estit ovjek tamo ne zalazi. Ali ako bi trebalo.
- Ako bi trebalo?
Imam jednog berida, dobrog prijatelja, koji je zbog svog posla tamo
varen i peen, moe nam rei i uiniti sve to treba.
- Treba nam nekoliko ljudi, recimo peterica. Jakih, spretnih i
spremnih.
- To kota. A u tvrdavi takvih imamo besplatno, ako ti smijem
napomenuti.
- Trebaju nam oni koji su u gradu nepoznati, moda neki stranci kad bi
se nali.
- Ako bi mi objasio.
- Treba ubiti Behrama, on je u dosluhu s Tauhidijem, a onda nam trebaju
i svjedoci.
379
- Kakvom dosluhu`? Zar nije bolje da ga dobro pretuemo i zabranimo mu
taj dosluh? Sigurno e posluati nakon dobrih batina i lijepog
razgovora.
- Kasno. Ko bi vie od mene volio da moe tako, ali je sasvim kasno.
ta. su uradili?
- Za sada malo ili nita, ali bi htjeli mnogo i hoe ako im se ne stane
u kraj - odgovori Sulejman i posegne za "Raspravama" koje su mu trebale
biti dokaz pred Bakirom. - Hoe da srue svijet i da, kad ovog ovakvog
svijeta vie ne bude, izgrade svoju Dravu pravednih i u njoj Duhovni
grad koji bi bio svuda jer ne bi bio ni na kopnu, ni na debelome moru.
Evo, ovdje ti je to, jasno pie.

177

- Njih dvojica? - udio se Bakir, pitajui pokretima ruku i izrazom

lica je li sve ovo Sulejmanova prijateljska ala, oigledno spreman da
se od srca nasmije.
- itava tajna grupa, govorio sam ti za Iskrenu brau. Za sada samo
priaju, evo ovo priaju - pokaza Sulejman knjigu - ali zna se ta
dolazi nakon prie.
- Samo to je njihova pria malo udna, ko e povjerovati u gra koji
je svugdje, pa i na debelom moru i u vazduhu. Slabo e oni proi s tom
priom.
- Ti e prvi povjerovati ako ti najprije napune ui pravednou, a
onda ti za lea postave dvojicu s batinama. Ti bar zna kako dobro
batina ubjeduje.
- Kako oni misle sve to izvesti?
- Stvarajui zbrku. Raznim e opsjenama ubijediti ljude da su medu nas
doveli davno umrle i da su ovaj svijet ispunili stvarima iz nevidljivih
svjetova. Moda e to ak i raditi, moda su otkrili neki nain. im
ono govori o pravednosti, zna da je na sve spremno a pogotovo na svaku
vrstu lopovluka i lai. uo si da Tauhidi govori o Gazvanu? To ti je
emir strae iz vremena prvih kalifa kojeg on nastoji vratiti u na
svijet, ne valjamo
mu valjda na emir i ja. A kad tako pobrka svjetove, kad zbuni ljude i
oduzme im povjerenje u stvarnost, njemu su sva vrata otvorena i on moe
raditi ta hoe. Jesmo li se razumjeli, dragi moj Bakire?
- Potpuno. Ali ta mi moemo uiniti da ih zaustavimo`?
- Ono to i inimo, ba ovo to ti govorim. Nai e pouzdane ljude da
ubiju Behrama i nestanu, a onda emo uhvatiti Tauhidija. Prijatelji su,
imamo sve razloge da sumnjamo u njega. Iskrena braa e sigurno neto
uiniti, nekako se javiti, a tada emo znati ko su i s kim imamo posla.
Ili e on, da spasi svoju duu, kazati o njima sve to ga pitamo, a
moda e nas uputiti i kako da ih do kraja razotkrijemo.
- Samo ja ne bih u to mijeao nepoznate ljude. Hajde se zakuni da taj
to ga uzme nije ve njihov. Sulejmanjejedva suspregao smijeh i elju
da izljubi
Bakira za ove rijei. Zamislioje one njuke kojeje vidio kod Jevrejina
kako sjede i raspravljaju s uzvienom Braom o tome zato je saznanje
preko uitelja vie od saznanja istim razumom, pa mu je itavo tijelo
uzdrhtalo od potrebe za smijehom. Ipak se suzdrao, jer se na vrijeme
sjetio da je na tu suludu zamisao Bakira naveo upravo on svojom priom
o namjeri da se svijet srui uz Behramovu pomo. A ne moe se svijet
ruiti bez rulje kakvu je gledao u onoj rupi. Bakir je, znai, samo
razumno zakljuivao, a na Sulejmanu je da njegovo razumno zakljuivanje
dalje uputi kamo treba. Zato se ne smije smijati i zato niim ne smije
pokazati da mu kod Iskrene brae vie smeta njihova prazna umiljenost
i nedostatak ukusa u onome to rade, a pogotovo u namjerama, nego
njihova sklonost zavjeri, iako se ni sklonost zavjerenikim poslovima
zaista ne moe predvidjeti. On, dodue, nema dokaza za takve njihove
namjere, ali razloga da u njih vjeruje ima mnogo vie nego dovoljno. A
pogotovo ima razloga da se zgraava
380 381
nad njihovim ispraznim brbljarijama medu kojima Duhovni gradovi koji su
istovremeno svugdje i nigdje nipoto nisu najgora.
- Ti, znai, misli da ih trebamo pustiti da rade ta im je volja? upitao je kad se oslobodio potrebe za smijehom, namjerno draei
Bakira.
- Ne daj Boe! - uzviknuo je Bakir povrijedeno. - Ja bih, ovjee, ubio
rodenog brata ako bi se odao takvom poslu i poeo raditi protiv mene i
mojih emira, a sada samo smiljam ono to je sigurno da nam ovoliki

178

posao ne ispadne jalov. Ne moe ti svakome dati da ubije, pogotovo ako

ti je vano da to bude sigurno i da za to crna zemlja ne sazna. A to je
gad, to e danas za dinar ubiti svoga brata, a sutra e za pola
potkazati svoju majku roenu.
Jedini nain da to bude sigurno, a tajno, bio bi da ga ubije jedan od
nas dvojice - zabrinu se Sulejman. - To mora, ba to.
- Nije to lahko, prijatelju mili, treba stisnuti pa ubiti ovjeka.
- Nije to ubiti ovjeka, gospodaru - oduevljeno poe objanjavati
Bakir - to je ukloniti nevolju. Je li mi poeo raditi o glavi? Jeste.
Je li moj posao da uklanjam one koji ne potuju red? Jeste. Ja znai
samo radim svoj posao, a on se ne bi ni uputao u to da je kakav
ovjek.
- Ne znam, bojim se da ja ne bih mogao.
- Ti nemoj, zar mi nisi sam govorio da mi radimo svaki na svoj nain.
Ja u ga ubiti, a i on i ja znamo zato ga ubijam pa mu nita ne moram
govoriti.
- Misli da bi ti to mogao? - upita Sulejman oklijevajui i
premiljajui se i nakon to je Bakir potvrdio. - Pazi, nije to
jednostavno, mnogo toga treba pripremiti i namjestiti, nije onu budalu
lahko ubiti. Svjedoke treba nai, sve treba namjestiti da bude
uvjerljivo.
Sve imam. Neki dan sam ih pratio kroz junu kapiju. Tauhidi ima tamo
nekakvu enu, a kad god moe platiti, povede i Behrama koji je poludio
za nekakvom bijelom. Kod jednog Jevrejina, koji je pola sata uivao
priajui ta Behram radi i kako se on i ena vole. Lahko mi je urediti
da Behram dobije novac, a kad odjuri do svoje ljubavi, ja ga saekam na
izlazu i ubijem ga. Nije teko srediti umornog i zanesenog ovjeka, a
sve se slae kako nama treba. Zna se ko ga je spojio s tom enom, zna
se ko mu je plaao za nju, zna se ko ga moe oekivati na tom mjestu.
Sve se zna. S dva berida koji e mi odmah povjerovati da sam vidio
Tauhidija i koji e rado posvjedoiti sve to uju od mene, dobili smo
ono to nam treba.
- Prekrasno, prekrasno, prijatelju moj - ganuto je proaptao Sulejman.
- Sva je mudrost u tome da se na istom poslu nadu ljudi koji razliito
misle i razliito rade, pa se onda oni dopunjavaju i posao mora biti
uspjean i s blagoslovom. Idemo raditi, mili moj, neka te Bog prati.
Otpremivi Bakira, Sulejman se vratio u svoju sobu zadovoljan i
razdragano uznemiren. Bio je siguran da je ovo uradio onako kako bi i
Gazvan uradio u svojim najboljim trenucima. Sveje savreno smislio,
sveje uredio vodei rauna o skladu vanjskog i unutranjeg, sve je
vodio onako kako bi vodio najvei majstor. Nije on poslove dijelio
otprilike nego je vodio rauna o karakteru, navikama i sklonostima
ljudi, tako da e svaki od njih svoj posao raditi kao svoju linu
potrebu.. On je dao Bakiru da Tauhidija prati nekoliko dana, koliko je
trebalo da pobjesni na tog ovjeka bez reda i dostojnog svake kazne,
ovjeka koji ne ide u damiju, koji ne zna s kim se drui, koji ne jede
kad treba i ne spava kad treba. Ondaje Tauhidija prepustio Ismailu
znajui koliko e on pobjesniti na nekoga ko ne prestaje govoriti o
382 383
velikim i mudrim stvarima, o raznim krajevima i stranim
ljudima, a Bakira je povukao da mu povjerljivo i zabrinuto pria o Iskrenoj brai i njihovoj zavjeri protiv
svijeta, dajui mu ak da ita "Rasprave" i upozoravajui
ga na pojedina mjesta. Sada e Bakir ubiti Behrama
iskrenije i radosnije nego to bi poljubio udenu enu,
osjeajui da za to ubistvo ima toliko line i toliko duboke razloge da se nema prava premiljati. A tek emo

179

vidjeti s koliko e radosti i linih razloga Ismail dovesti

Tauhidija, onako bijesan i uzdrhtao od elje da se osveti
za sve mudre razgovore kojima je bio izloen.
To je taj sklad vanjskog i unutranjeg o kojem siroti
Tauhidi toliko pria, a da nije ni naslutio ta bi to moglo
biti u ovom stvarnom svijetu. To bi moglo biti, i jeste,
ono to je on otkrio i ime se ve koristi, to bi moglo
biti da upozna ovjekovo unutranje lice, da iz toga
predvidi kako e se on u kojoj situaciji ponaati, pa
da sklopi njega i situaciju tako da dobije od njega
ono to ti treba i da on sam izmijeni situaciju u koju
si ga uklopio onako kako tebi odgovara. Eto to je ono
to je otkrio upoznajui Gazvana, a ta Tauhidi nije otkrio i nee, iako mu je ba on ukazao na Gazvana.
S posebnim ponosom je Sulejman mislio na to koliko je siguran u uspjeh svog poduhvata. On je poslao
Ismaila da uhvati Tauhidija i odvede ga u tvrdavu prije
razgovora s Bakirom, kad jo nije mogao znati hoe li
Behram biti sreden i kako e biti, ak i ako bude. Poslao
ga je s jasnim i konanim uputstvima, siguran da e i
s Bakirom izii na kraj onako kako mu odgovara, ma
koliko s Bakirom teko bilo sve, na primjer pozdraviti
se, a kamoli izii na kraj. I onda je, evo, kao jo jedan
dobar znak, ispalo s Bakirom ak lake i s manje problema nego sa svojeglavim Ismailom.
- Jesi li ti nekad bio u Basri? - pitao je Ismaila
jutros kad je doao.
- Nisam i time sam prilino zadovoljan.
- to si zadovoljan, nije to neki veliki uspjeh.
- Nije, ali nije ni neuspjeh. Raunam da je nisam
duan vidjeti jer bih se rodio tamo, a ne ovdje, da je
dragi Bog htio da je vidim. Ako nisam duan a ipak
je odem vidjeti, morao bih vidjeti neto osobito da to
ne bude neuspjeh, a Basra mi vala nije neto osobito.
- Kako zna da nije ako nisi bio?
- Nije to tcko znati. Jesi li ti bio? I je li neto
osobito?
- Nije, iskreno govorei.
- Eto vidi. ulo bi se ono da ima nekog uda,
pa onda ovjek i da ode, ako je radoznao i ako nema
iva mira sa sobom, a ovako ba ne znam to bih.
- Ti znai ne bi volio otii do Basre?
- Ne bih, ako ne moram. A ako moram pa ne mogu
izbjei, ta u nego otii. Iako opet ne vidim to bih
morao, prometnuli bi se nekako i Basra bez mene i ja
bez nje. Ali ti e, raunam, ipak bolje znati.
- Ne znam ni ja, jedan od nas dvojice svakako e
morati na neko vrijeme.
- Onda bolje ti, ako si ve bio, mnogo e se lake
snai i inae ti je bolje.
- Ti i ne pita kakav je posao? - primijeti Sulejman
muei se da nekako prede na stvar koju je Ismail zaobilazio kao i sve drugo to je mogao zaobii.
- Raunam da e mi ti kazati ako bih trebao znati.
A ne vidim opet to bi mi kazivao i to bih ja znao,
ako ve ti ide to obaviti.
- Ide jedan od nas, jo uvijek se ne zna koji, jer

180

imaju dva posla.

- Ja bih onaj drugi, ako mi da da biram i ako
ne treba nigdje ii.
- Dobro, ti e ovaj drugi - nasmija se Sulejman
- ali opet mora sve znati.
384
385
Volim ja znati sve to se mora pa te molim da mi objasni - pristade
Ismail uurbano, kao da se boji Sulejmanovog mogueg premiljanja.
- Radi se o tome da se u Basri pojavila nekakva tajna grupa, Isrkena
braa se zove. Izgleda da oni sudjeluju u velikoj zavjeri, moda je ba
oni vode, a reklo bi se da je jedan od njih ovaj tvoj Tauhidi.
- Odmah sam znao da je s tim jadnikom neto tajno u pitanju. Ne zna ti
on dvije ljudske sastaviti, a jako se trudi da ko ne razumije ta
govori - sloi se Ismail.
- Mislio sam da jedan od nas ode do Basre i tamo oslukuje ta se
pria, pronosei glas daje Tauhidi uhvaen zbog veza s Iskrenom braom,
a drugi da ovdje uhvati Tauhidija i nastoji ga natjerati da mu kae
neto o njima. Ako neto saznamo od njega, dobro je, a i ako ne
saznamo, onaj koji bude u Basri sigurno e vidjeti koga je posebno
uznemirila vijest o Tauhidiju, pa e po tome znati ko ima veze s
Iskrenom braom i ko im pripada. Je li tako?
- Dobro si ti to smislio, idem ja odmah njega hvatati da se ne bi ta
promijenilo.
- Pazi, molim te, ima posla s opasnim ovjekom spremnim na sve govorio je Sulejman, zaboravljajui da Ismaila prijateljska briga nee
ganuti kao Bakira a kasnije mu govori da emo mu ubistvo natovariti na
vrat, da emo ga lopovom napraviti, da emo svata smisliti ako nam ne
kae togod o njima.
Uskoro bi se Ismail mogao i pojaviti s vijeu da je Tauhidi u tvrdavi,
isprepadan ili bar zbunjen i spreman na povjerljiv, prijateljski
razgovor. Ako ga Ismail ne bude obradio, on e mu rei za Behrama, a
tada e, s mrtvim prijateljem na dui, Tauhidi sigurno rei sve to ga
bude pitao, pa i ono to ne bude i to nikad ne bi ni pomislio da pita.
A onda e umiljenu basransku go
386
spodu sazvati i priupitati ih za Duhovni grad i za zbir svih znanja u
jednoj knjizi, moda dobro napisanoj ali zamiljenoj bez imalo ukusa i
os_jeanja mjere. Kakva je to, molim te, elja da objasni sve i
sakupi sve na jedno mjesto?
Na ovom se mjestu Sulejmanovo nizanje lijepih prizora usporilo, a onda
sasvim prekinulo jer ga je zbunilo pitanje kojeg se sve ovo vrijeme
nije sjetio. Sve je na trenutak stalo, a onda je Sulejman, govorei
glasno kao da se obraa drugom, ponovio svoje pitanje proimjui ga
pretpostavkama. Otkrijem ja ko su Iskrena. braa, i upadnem na njihov
skup, i sve ih pohvatam. I ta u onda s njima? Recimo da su skopili
zavjeru i da je ja otkrijem i ak dokaem. ta s tim? To nije moj
posao, to bi rekao emir, a pogotovo nije moje da itav taj napor i
zbrku koja e poeti kasnije uzimam sebi na vrat. Koji je moj razlog za
sve to? Istina je da itava zamisao Iskrene brae i sve to njihovo
okolino brbljanje kod pri.stojna ovjeka mora izazvati netlpeljivost,
ali netrpeljivost prema njima nije razlog da sebi natovarim toliku
nevolju na vrat.
Zbunjen ovim otkriem, Sulejman ustade i, vrtei se po sobi, uze sebi
objanjavati da se negdje dogodila neka greka, pa poe od poetka

181

nabrajati injenice, ne bi li otkrio svoju greku i otklonio je dok jo

ima vremena. Najprije je itao "Rasprave" Iskrene brae koje su ga
naljutile svojim ogromnim ciljevima i mutnim tekstovima punim
zaobilaenja kojim bi da ostvare te ciljeve. Poelio je da im se osveti
nekom zlobom pa je smislio zavjeru, ali emir nije pristao da se u to
uputa. Onda je sluao Tauhidija i jo jednom pobjesnio na mufiu
brbljivost kojoj je sve jasno, pa je zato sama sasvim nejasna, ali je
emir jo jednom ostao miran. A onda su se bez ikakva razloga nanizali
susret s Tauhidijem, nerazumljiva osjetljivost prema Bakiru i elja da
ga vee
387
za sebe, nepotrebna rasprava s emirom i bolna elja da raskrinka
zavjeru koja ga se nimalo ne tie i koju je moda lino on izmislio
zbog netrpeljivosti prema mutnim tekstovima koji bi da obuhvate sve.
Ovo danas je on prekrasno smislio i sve je rasporedio tako da mora
uspjeti, jedino jo da smisli ta e s tim uspjehom. Nauio je od
Gazvana kako da spoji vanjsko i unutranje kod Bakira i kod Ismaila,
kod Tauhidija i kod raznih situacija, jo jedino da naui kako da to
dvoje spoji kod sebe. Jedina greka je, znai, u njemu, i to u tome to
je poduzeo ovoliki posao bez ikakva svog razloga. Ili, to bi mogao
biti jo gore, zbog razloga kojije izmislio iz nepotrebne mrzovolje.
Trebalo bi jo malo itati Gazvana, moda ukae na neki put da se
naknadno otkriju razlozi za jedan veliki posao i moda objasni kako
izii na kraj s uspjehom s kojim ne zna ta bi.
Da nekako razbije ili bar prikrije od sebe zbunjenost koja mu je teko
padala nakon onog razdraganog samoIjublja, Sulejman uze opet
prelistavati tekstove o Gazvanu koje je ukrao iz Tauhidijeve kue. Mora
ga pitati jesu li ovo stvarno pisma koja su razmjenjivali Mukaffa i
njegova ena ili je to on napisao. Ovo bi inae mogla biti neka njegova
pria o Mukaffi, pisana po uzoru na Mukaffinu priu o Gazvanu, ali bi
sve ovo moglo biti i materijal koji je on sa raznih strana skupio za
pisanje onog svog adaba o Mukaffi. Ali bi se o odnosu unutranjeg i
vanjskog iz svega ovog malo ta moglo nauiti ili bi se barem teko
nalo neto to bi njemu sada pomoglo.
S ovim drugim dijelom su stvari neto jasnije, ovo bi zaista mogao biti
Gazvanov dnevnik. Malo e njih, moda samo on i ona Jevrejinova
Sadida, znati da je sve one razne Rabije u dnevnik utrpao Tauhidi
raspravljajui sa svojom Rabijom i naknadno prepravljajui njihov odnos
na razne naine. Da je budala proitao kako
388
valja ono to je svojom rukom dopisao Gazvanovom dnevniku, ne bi se
morao ovoliko muiti, jer bi mu bilo jasno da s njim i s njegovom
Rabijom nije moglo biti drugaije. Pa oni se ni kasnije, ni do danas,
ni u njegovim zakanjelim potragama i pokuajima da se makar dok pie
nade s Rabijom, nisu sreli lijepo, potpuno i istih oiju. Kako mu nije
jasno da njima naprosto nije dato? I je li zaista istina da ljubav
ovjeka ne moe umoriti dok se ne ostvari? Evo ak i sada, kad je pie
i kad mu se mora initi da je sva u njegovim rukama, oni se zaobilaze,
susreu preko treeg i uzalud se dozivaju. to ne usporedi svoje Rabije
s Mukaffom i njegovom enom, to ne vidi kako se oni uju i kad se ne
zovu? Zar mu se zaista nije objasnilo nita od svega ovoga i zar mora
izvoditi sva ova uda i jecati za svojom Rabijom kad god .nema
pametnijeg posla?
I onda sve to pripie Gazvanu koji se vie ne moe braniti. To nije
tano. Nije se Gazvan susretao sa sviraicama i jecao im o svojoj
unutranjoj tajnoj boli dok mu kod kue sjedi sama ena, niti je bilo
koji Gazvan bilo kada lomio ruke sviraicama. Zna se ko ide kod

182

Jevrejina i obilazi takve ene, a zna se i da je Gazvan

ovjek sa jasnim i konanim Iicem, ovjek koji e prije
svoj ivot nego svoj red. On, ovjee, brani red, on ga
ivi od njega, pa da on obilazi kojekakve Rabije i jeca
razumijevanja. Nema toga, dragi moj Tauhidi.

ovjek od reda,
iznevjeriti
odrava, on
od njihovog

2.
Sulejmanovu bijesnu raspravu s odsutnim Tauhidijem prekinuo je Ismail
tako to je naprosto odgurnuo roba koji je uao da ga najavi i upao u
sobu s licem uarenim od ponosa, radosti i nestrpljenja. Sulejman se
nije ba obradovao ovom upadu, jer se normalan ovjek
389
nee i ne moe obradovati kad mu neko uskoi u sobu i zatekne ga nad
rastvorenim rukopisom, ali ga je preplavila prava mrzovoljna
netrpeljivost dok je gledao kako se lsmail gui, kako mu se rijei
kotrljaju i sudaraju po jeziku, a uti i trpi ekajui da Sulejman
progovori jer zna da nije red progovoriti prije svog zapovjednika. Ipak
su uredni ljudi najgora sorta jer ti prave neprijatnosti i gnjave te
kao niko, a ti im ne moe ak ni prigovoriti, poto su oni ispravni.
Upadne on tebi ovako u sobu, prekine te u itanju da bi ti rekao ono
to ti oekuje, da ti kae i to zna bolje od njega, a ti slai
razdragano lice jer je on u svemu tome ispravan toliko da ga ne moe
izbaciti, ne moe viknuti, ne bi se smio ak ni ljutiti na njega.
Jedino to moe, to je pustiti ga to due da uti ne bi li se uguio
svojim rijeima koje su sigurno ispravne i pohvalne za njega. Pusti ga
da uti i on e utjeti jer je tako red. Zato je Sulejman sporo,
najsporije to je mogao, sklopio Tauhidijeve rezbarene ploe ponaajui
se kao daje to neki njegov obred, pa onda paljivo osmotrio paune od
bjelokosti koji prekrivaju sredinju povrinu obiju ploa, pa onda
odloio mkopise o Gazvanu pravei se da ih smjeta na njihovo stalno
mjesto koje najprije treba osloboditi... I onda odjednom osjetio koliko
je sve to glupo. itavo ovo odugovlaenje njemu nije pomoglo i nije ga
oslobodilo netrpeljivosti prema ispravnim ljudima inae i prema
Ismailu. posebno, netrpeljivosti koju svaki ovjek mora osjetiti kad ga
prekinu u snatrenju nad rukopisom, a sigurno nije ni Ismaila nauilo
pameti jer e on i nakon ovoga biti ispravan, taan i uredan, a ako
ikad pomisli da ga je Sulejman ovim oklijevanjem kanjavao, iskreno e
se zauditi to ima i takvih udaka koji svoje slubenike kanjavaju za
potivanje reda.
Odmahnuvi u sebi rukom na sve to i osjetivi blago kajanje to ovako
mrcvari blinjeg svoga, Sulejman razvue lice prema Ismailu, duboko
uzdahnu i napree se
390
da progovori vedro i srdano, znajui unaprijed da e sve ispasti
umorno, tugaljivo i nepotrebno.
- Znam, dragi, ne treba ti sva ova jurnjava. Uhvatio si ga, odveo,
smjestio. Tako smo se i dogovorili, a ti si pouzdan i dobar slubenik,
ti uvijek radi svoj posao upravo onako kako treba i kako je
dogovoreno.
- Bolje, mnogo bolje, dragi moj gospodaru - provali iz Ismaila dugo
susprezani govor.
- Dobro, to se mene tie, mnogo bolje. Ja mi.slim da je najbolji
slubenik onaj koji radi onako kako se dogovori, a ti eto radi i bolje
od toga, ali si ipak dobar slubenik. Je li ti sad srce na mjestu?
- Ma ne to, sadaje ispalo bolje od naeg dogovora, to sam htio rei.
- ta je ispalo bolje?

183

- S Tauhidijem - ponosno uskliknu Ismail i uzvi glavom u pravom

pobjednikom zanosu. -lspaloje bolje nego to smo se dogovorili, ispalo
je najbolje.
- Dobro, hajde, ispriaj sve po redu - popusti na kraju Sulejman
pomislivi da e ovim trpljenjem ispraviti sve nepravde koje je u
ivotu nanio Ismailu, a usput spasiti vlastitu glavu,jer e ispravni
Ismail do prekosutra ekati da izvijesti onako kako treba izvijestiti,
dakle opirno, nepotrebno i dosadno. Moe se njegov zapovjednik praviti
blesav koliko ga volja, Ismail e ekati, kratko odgovarati na uzgredna
pitanja i na kraju doekati da izvijesti onako kako je red.
Doao sam kod njega i zatekao ga kako se pakuje - doeka Ismail svoje.
- Sta radi ti, takav i takav, teko tebi, rekao sam mu odmah s vrata
da ga zbunim i isprepadam. Emira ljuti, strau na vrat navlai, vikao
sam a on me je gledao zbunjeno i uplaeno, to znai da sam uspio u
svojoj prvoj namjeri. ta to radim to ne treba pitao je bez one
njegove uobiajene vjere i sigurnosti, pa sam ja udario strogo, kratko
i jasno, ne
391
doputajui da se sabere. Pria okolo, zbunjuje ljude, povezuje se s
tajnim grupama. Ne valja to, ovjee. Mudar si ti, uen, bavi se ti
naukama, ali nemoj priati okolo. Dobra je nauka, ne kaem ja nita
protiv, uo sam ja dok sam te uhodio kako objanjava da ivotinje diu
glave prema nebu zato to im je vrue i zato to im je ega dodijala,
ali nemoj o tome sa svakim i nemoj tako da te se ne razumije. Ja sam
eto doao da te vodim u tvrdavu, a to e ti to?
- to u ti ja u tvrdavi, dragi ovjee? - zaudeno je pitao Tauhidi.
- Za svaki sluaj, na primjer da ne bi koga ubio - nisam ja poputao...
-- Kako si to smislio, pobogu? Ja da nekog ubijem?! to? Svata si ti u
stanju, po emu je vee udo nekoga ubiti nego priati ono to ti
pria onima kojima pria? Ne bih se ja zakleo da nisi ve nekoga.
- Ja bih se zakleo da nisam ni pomislio. Ja to, ov_jee, naprosto ne
bih mogao.
- Svata bi ti mogao, svi ste vi isti. Hajde se ti, blago meni.,
spremaj - nastavljao sam ja strogo i ne poputajui mu da se ne stigne
snai.
Ja bih trebao na put, dobri ovjee. Abu Ahmed ide u Damask za
namjesnika i pozvao me je da podem s njim. Tako me moe pustiti na
miru, nikog ovdje neu ubiti ako nisam ovdje. Je li tako?
- Nee ti iz grada maknuti dok ne prizna sve to zna o Iskrenoj
brai. Teko tebi ne kae li, moemo protiv tebe ta nam na um padne.
Tada je rekao to je znao o njima, ali se ja nisam zadovoljio time nego
sam ga natjerao da sve to zapie i potpie se sa zakletvom da je sve
napisan.o ista istin.a. ekali su ga i zvali, ali ga ja ni.sam pustio
dok nije zavrio. Evo njegovog priznanja, a eno i pun grad svjedoka da
ga vie neemo vidati u ovom gradu jer je on
392
ve na putu za Damask. Tako je s Tauhidijem ispalo mnogo bolje nego to
smo se nadali i ja sam tako svoj posao uradio, a ti idi u Basru da
uradi svoj, ako ti je jo do toga, to e ti bolje znati.
Sulejman je pruio dlan da uzme papir koji mu je Ismail pruao, paje
povukao, pa opet pruio i opet povukao. Nije uspijevao odgonetnuti kako
doivljava ovo to mu je Ismail ispriao. Znao je da bi trebao biti
ljut jer je glupi slubenik loe razumio njegova uputstva i radio na
svoju ruku, ali nije osjetio bijes nego olakanje, samo nekakvo gluho i
prazno olakanje u kojem nije bilo ni traga radosti i ugodne lahkoe
koja bi trebala ii s pravim olakanjem. Znao je i to da mu olakanje
dolazi otuda to ga ovakav ishod oslobada svih onih nepotrebnih obaveza

184

koje je sebi htio natovariti na vrat. Oslobada ga dugih i nepotrebnih

razgovora s Tauhidijem, oslobada ga daljih rasprava s emirom o Iskrenoj
brai, oslobada ga posla s onim budalama iz beridske slube, oslobada
ga svega nepotrebnog za im se bio pomamio u svojoj gluposti. A ipak
nema radosti i ovo mu je olakanje tako prazno.
Uzme konano papir od Ismaila i otpusti ga pokretom ruke, a onda poe
hodati po sobi da pokua odgonetnuti gdje je sad i ta ga jo eka u
itavom ovom nepotrebnom poslu. Ipak se nije dogodilo nita loe. Nema,
dodue, radosti, ali nema ni Tauhidija, ni nepotrebnog posla, ni
zbunjujueg uspjeha. Sve u svemu - nema, a to nipoto nije lo
rezultat. Sada neto zna o Iskrenoj brai pa e mu biti la.ke da im
zagora ivot ako budu jo neto pisali i u njemu stvarali onu teku
netrpeljivost, a ni to nije lo rezulat, iako ne vidi to bi bio tolika
budala da se jo nekako bavi njima, to bi bio najmanje lo rezultat.
Poe itati Tauhidijevo priznanje o Iskrenoj brai pa se sjeti Bakira i
posla kojim se on u ovom asu
393
bavi. Izmahnu rukama da pljeskom dozove roba, pa pusti da padnu niz
tijelo i ispuste Tauhidijevo priznanje. Ne bi, dodue, bilo loe
posl.ati roba s vijeu da odustaje od plana i s nalogom da mu se Bakir
javi, ali bi bilo i te kako loe sad razgovarati s robom, pa smiljati
objanjenja za odustajanje, pa razgovarati s Bakirom i zadovoljiti
njegovu elju za radom. Bilo bi to loe.
Vrati. se na svoje mjesto, sjede i, umjesto Tauhidijevog priznanja, uze
njegove spise o Gazvanu. Listajui ih bez razloga i elje, mislio je o
tome kako sve ipak ispadne na dobro. Glupo je, istina, to se sav ovaj
posao sveo na to da Behram zaglavi, ali je i to neko rjeenje.
Tauhidijev Mukaffa bi rekao da je sve ovo moda i pokrenuto da se
ispuni Behramova sudbina. A tek to bi bilo glupo. Da su Iskrena braa
pisala gluposti, da ih je on itao i smiljao zavjere, da je Bakir
hvatao a Ismail izgonio Tauhdija - sve radi Behrama. Iako se mora
priznati d.a Behram nije bolje ni zasluio sa svojom neprirodnom
sklonou prema ruinom ulju.
Sada mu valja mijenjati kupatilo i navikavati se na udi nekog drugog
roba, to moe biti loe, a ne mora. Treba s tim novim od poetka
strogo i po svome, ako to ne bude suvie naporno i on suvie tvrdoglav.
Behrama vie nema, a to moe i ne mora biti problem. Pa ivot estitog
ovjeka i prolazi u tome da rijei jedan problem i tako stvori dva
nova. ta se tu moe.
394
REGISTAR IMENA I POJMOVA
adab - izvednica iz da'b, rijei koja se javlja u Kur'anu gdje znai
"zgoda", "situacija", "nain ivota". Charles Pellat smatra daje
spoetka da'b imalo konkretno znaen e " ut" "staza" i da je njegov
dublet adab trebao izraziti apstpraktnije znaenje ili, tanije, jednu
od konotacija tog pojma. Te rijei, primjeuje Pellat, nema u Kur'anu,
ali se javlja u hadisima gdje znai "obuiti", "odgojiti". Danas se
termin adab esto koristi kao ekvivalent evropskog "literatura", ali se
u klasinoj retorici njime oznaavao samo jedan, jasno definiran,
knjievni anr. U toj retorici pojmom adaba se nije mogao obuhvatiti
tekst pisan u stihu, kao ni bilo koji prozni spis ako je religijskog
ili naunog karaktera. Na to dovoljno jasno upozorava Dahiz, jedan od
najvanijih pisaca adaba, suprotstavljajui parove pojmova ilm
(religijska nauka) i mu'alim (uitelj) sa adab (vaspitanje) i mu'addib
(vaspita). "Mi znamo", kae, strukturalizmu skloni, Dahiz, "da je

185

religijska nauka deblo, osnova, dok je adab grana nadgradnja. Adab je

moralno usavravanje ili predaja tradicije." Zato bi se adab mogao
definirati kao knjievni oblik koji "poduava ne zamarajui i obrazuje
zabavljajui", dakle kao beletristiko-didaktiki anr predviden za
obrazovanje adiba - intelektualca, ovjeka koji bi trebao biti upuen
ucjelinu humanistikih znanja. Uz malo pretjerivanje moglo bi se rei
da je esej evropski ekvivalent adabu. Prvi pisac adabaje Abdullah ibn
al-Mukaffa (720-756) koji je smatrao da se adabom moe rei "sve ono
pohvalno to ovjek prouava
i. zahvaljujui emu se usavrava".
al-Adavija, Rabija (Rabi'a bint Isma'il al-Adawiyya, osmo stoljee,
datumi roenja i smrti nisu utvrdeni a pretpo
395
stavlja se da je umrla 801). U djetinjstvu je prodana u roblje, kau za
est dirhema. Sluilaje kao sviraica. Jedne noi je gospodar gledao
kako se moli i vidio iznad njezine glave svjetiljku koja visi bez
lanca, pa joj je dao slobodu upozoren tim znakom. Najvei dio ivota je
provela u Basri opijevajui svoj doivljaj boanstva kao ljubav. Jednom
suje pitali mrzi li lblisa (Sotonu), a onaje odgovorila: "Ljubav prema
Bogu potpuno ispunjava moje srce, tako da ga ne moe posjesti mrnja
prema Iblisu." Nema znakova koji bi posvjedoili Rabijine levitacijske
sposobnosti niti ima dokaza o nekom boanskom vjerniku, ali bi se
sigurno mogla napisati lijepa parabola na osnovi Rabijine usporedbe sa
sv. Terezijom Avilskom (XVI st.). Na primjer: sv. Terezija veze, a
konci joj se, protiv njezine volje i mimo crtea na platnu, slau u
smirenu arabesku; a ponekad, dok u sumrak snatri nad derdefom, sjea se
mladosti u kojoj je bila sviraica. Sjea se mladosti koju nije
proivjela, ali je pamti i razumije zahvaljujui istoj onoj ljubavi
kojom razumije i prima svog boanskog Vjerenika.
ibn Ali, Abdullah (VIII st.j, stric Abu al-Abbasa, prvog kalifa
abasidske dinastije. U januaru 750. pobijedio je Marwana al-Himara,
posljednjeg umajadskog kalifa, pa njegovu glavu, zajedno sa znakovima
kalifske asti, poslao svom roaku. Tadaje zapoeo istragu pripadnika
umajadskog plemena: pozvao je njih osamdeset na sveani `ruak i dao ih
pogubiti kadje veselje dostizalo vrhunac. Nakon pokolja su on i njegovi
ljudi nastavili slavlje prekrivi mrtvace i ranjene konim pokrivaima,
valjda zato to je Abdullah smatrao da je dovoljno oznaiti odsustvo
umiruih da bi oni i bili odsutni. Isto to patetino povjerenje u mo
oznaavanja, ta vjera da je oznaeno jednako stvarnome, dola je glave
Abdullahu nekoliko godina ka.snije. Njegov rodak al-Mansur pobijedio
gaje u natjecanju za kalifski prijestol (zahvaljujui abu Muslimu,
horasanskom namjesniku, ija je vojska pobijedila Abdullahovu kod
Nasibina 754), a onda ga zatoio u luksuznu palau s temeljima
izgraenim na naslagama soli u koje je prodirala voda. Ta palaa je
svojim mevinama sahsanila Abdullaha koji je ve na
onom slavlju pokazao da ne priznaje idealno rastojanje izmedu oznaenog
i stvarnog, rastojanje u kojemu se proizvodi smisao, kako kau neki
autori. Abudllahov brat Isa ibn Ali bio je pokrovitelj i poslodavac
Abdullaha ibn alMukaffe, znaajnog pisca i prevodioca.
aman - ar. uzvik preklinjanja i vapaja; milost, oprotenje,
pomilovanje; dokument o oprotaju i pomilovanju
berid - ar. kurir, glasonoa, potar; dounik, uhoda; pota; tajna
policija, obavjetajna sluba. Utemeljitelj potanske slubeje
Mu'awija, osniva umajadske dinastije. Ta sluba je itavo carstvo

186

prekrivala mreom ureda i puteva, a du svakog puta postojao je sistem

relejnih stanica u kojima su se mijenjale mazge, konji ili deve. Svako
provincijsko sredite imalo je potanski ured i bilo povezano s
prijestonicom putem uz koji su bile razmjetene relejne stanice sa
hanovima, karavanskim svratitima i cisternama. Osnovna funkcija berida
bilaje da slui interesima drave (na primjer da prevozi namjesnike
provincija u njihova sjedita, zajedno s njihovim trupama i vojnom
opremom), ali su se njirne mogli koristiti i privatnici uz pristojnu
naknadu. U slubi su bili ljudi, mazge, konji, deve i golubovi
pismonoe za specijalne zadatke. Na elu slube stajao je sahib alberid (koji se bez vidljivog razloga ovdje zove reis ul-berid) sa
titulom sahib al-berid wa 1-akbar to bi znailo nadglednik pota i
obavjetajne slube. Naime, pijunaa je spadala u vane zadae pote,
a svaki je provincijski upravnik pote izvjetavao glavnog upravnika
ili direktno velikog vezira o ponaanju dravnih inovnika u
provinciji, pa i samog namjesnika. Takojejednom kalifu podnesena
prijava protiv upravitelja Bagdada koji je sa hada doveo jednu lijepu
robinju pa se s njom zabavljao svaki dan od podne do mraka, a sve "na
tetu dravnih poslova". Za pijunsku slubu koriteni su, pored
profesionalnih berida, trgovci, torbari i putnici, stare ene i
lijenici. Kau da je al-Ma'mun u obavjetajnoj slubi samo za Bagdad
imao 1700 starih ena. Rumijske zemlje bile su preplavljene beridima
oba spola preruenim u trgovce, putnike, lijenike (vid. ovdje pod abu
Tanabija).
396 397
Bagdad -- vid. Grad mira
diwan - ar. i pers. vijee, skuptina, savjet; dvor, kua; sofa,
seija; zbornik, zbirka tekstova; razgovor, besjeda, rije
dehennem - ar. pakao
demat - ar. opina, grupa ljudi; podruje jednog naselja, jedne
damije, jednog izama; grupa ljudi koji zajedno obavljaju molitvu u
damiji ili na dmgom mjestu
denaza - ar. sprovod, pogrebna povorka
dennet - ar. raj
din - ar. nevidljivo, duhovno bie, koje moe da se javi i u Ijudskom
liku ali obavezno sa fizikom mahanom. Div. Demon. Postoje dobri i zli
dini - svjetl.ost i vatra.
duma - ar. podnevna molitva petkom uz koju redovno ide hutba propovijed imama, najee o vjerskoj temi a nekad i o aktuelijama.
al-Dunaid, Bagdadi (Abul-1-Qasim al-Ciunaid, umro 910). "Gospodar
sufija" i "Uitelj nad uiteljima",jedan od Halladovih uitelja koji
je svome ueniku zamjerao da je od ezoterikog uenja napravio zabavu
za rulju poto je 0 odricanju od sebe propovijedao javno, po trgovima i
ulicama. Smatrao je da se jedinstvo Boijeg bia ne moe razumjeti samo
racionalno i objasniti logikim argumentima, nego se razumijeva i
individualnim doivljajem. Provjeravajui jednom svoje uenike, naloio

187

im je da uhvate po jednu pticu i ubiju je tamo gdje niko ne vidi. Samo

jedan od njih, onaj kojegaje Dunaid najvie volio, vratio se sa ivom
pticom. Samo je taj voljeni uenik shvatio da se ne moe uiniti to to
uitelj trai - jer ima Onaj koji svugdje vidi.
emir - ar. prvak; voda; zapovjednik; vladar
emir strae - ef policije. Policijsko odjeljenje upravnog sistema
zvalo se diwan-shurtah a na elu mu je stajao ef policije i
zapovjednik dvorske garde s titulom sahib al-shurtah (ovdje: emir
strae) koji je imao rang vezira. Svaki grad carstva imao je svoju
policiju, uglavnom dobro plaenu, kojoj je zapovijedao ef s nazivom
muhtasib,
odgovoran jedino glavnom zapovjedniku. U dunosti efa policije spadalo
je, pored odravanja reda, niz inspekcijskih dunosti kao to je
nadgledanje utega i mjera u trgovini, uredno plaanje zakonito
sklopljenih zajmova, progon kartanja, javne prodaje alkoholnih pia i
drugih po zakonu kanjivih radnji. ef policije morao se brinuti i o
javnom moralu, na primjer sprjeavati nedostojne radnje kojima se
mukarci slue u dodvoravanju enama kao to su minkanje, bojenje
brade, ukraavanje tijela i slino,
gasulhana - ar-perz. sloenica: prostorija u kojoj se kupa i oprema
mrtvac za sahranu
Grad Mira - (Madinat as-Salam) - izvorno ime Bagdada grada koji je
izmedu 762 i 766. podigao kalif al-Mansur (vid.) da u njega prenese
prijestonicu iz Haimijje (vid.). Al-Mansur je mjesto za grad izabrao
nakon to je obiao itav kraj, objasnivi svoj izbor injenicom da je
mjesto "veoma pogodno za vojni logor". U to je, kae kalif, Tigrisom
povezano s drugim zemljama sve do Kine, Eufratom sa Sirijom i sjevernim
zemljama, a dobrim putevima s junim zemljama sve do Jemena. Grad je
podignut u ravnici koja je upamtila Ur i travu besmrtnosti, Babilon i
jeziku pometnju, Ninivu i vztove izmeu neba i zemlje, tako da su se u
njegovim vrtovima i kupatilima ljudi normalno susretali s duhovima svih
vrsta i enili se sa princezama ptiijeg carstva. U svome dugom
pamenju prostor Bagdada je upamtio mnoge svjetove koji su se u njemu
nuno sudarali i susretali, mijeali i povezivali, paje mogao posluiti
i kao pozornica za Haljadu i jednu no.
Hadad (al Haggag ibn Yusuf jal-Thagafi), uitelj iz Tajifa u Hidazu
koji se proslavio kao vojskovoda kalifa Abd-al-Malika. Najprije je
(692) pobijedio pretendenta na kalifsku titulu Abdullaha ibn Zubajra, a
onda je (694) otiao u Irak iji su stanovnici bili "raskolnici i
licemjeri". U veliku damiju u Kufi doao je jednog petka sa samo
dvanaest jahaa u pratnji, a onda se s propovjedaonice obratio ljudima
proglasom koji je poeo stihovima: "Ja sam onaj koji rastjeruje tamu i
die se u visine. /Kad skinem s glave turban, vi ete me upoznati."
Tada je,
398 399
poput loeg glumca koji gestom ponavlja rijei, skinuo turban koji mu
je pokrivao lice i nastavio: "Narode Kufe! .Ja sam uvjeren da gledam
glave zrele za sjeu, a ja sam onaj koji e to uiniti. Kao da ve
vidim krv izmedu vaih turbana i brada..." Ljudi koji su sluali nisu
mu odmah povjerovali, pa je uitelj iz Tajifa i Ijubitelj starinske
poezije zaradio nadimak Zalim, uvjeravajui ih da je mislio ozbiljno i
da moe vidjeti unaprijed.

188

Hallad (Husayn ibn Masur al-Baydawwi al-Hallag, Tur u oblasti Fars

8S8/9. - Bagdad 922). mistik i pisac. Svojim uenjem i svojim spisima
ostavio i do danas dilemu: heretik ili muenik na Boijem putu. Ova
nedoumica poiva prije svega na njegovom iskazu: Ana 1-h.aq -ja sam
Istina, odnosno Bog. Zajedne interpretatore toje najvee mogue
svetogrde, krenje osnovnog naela islama o neprispodobivosti bilo ega
Bogu, a za druge to je dokaz dostignutog nivoa savrenstva do kojeg
moe dovesti Ljubav - sjedinjenje s Istinom (wahdet-i-wugud), to
izraava identitet transcendentalnog boanskog principa s ljudskim
samosvojstvom. Hallad je, kao pravi Istonjak, znanja i iskustva,
"kolu ivota", sticao putovanjima po irokom prostoru Istoka. Upoznao
se i s grkom filozofijom, to je vidljivo iz njegova djela. Posljednje
godine proveo je u Bagdadu. Njegove propovijedi po bagdadskim trgovima,
ve spomenuta izreka, kao i izreke: Mi smo dva duha u jednom tijelu, Ti
nisi niko drugi nego ja, i sline, dovele su ga u tamnicu u kojoj je
proveo osam godina. Nakon osmomjesenog suenja osuen je po fetvi Ibn
Davuda al-Zahirija kao heretik na strano muenje i smrt. Njegovu
sudbinu dijeli i njegovo djelo. Ostalo je u fragmentima: 1 SO stihova,
knjiga Kitab at-tavasin koja predstavlja zbir njegovog mistinog
iskustva, 27 predanja i 400 fragmenata proze. Ovi spisi ne prestaju da
zanimaju istraivae. Za razliku od ostalih sufija, odijevao se u
bijeli ogrta slian dananjem mantilu.
harem - ar. zabranjeni (ograeni) prostor; neto sveto, nedodirljivo~
enska eljad, ena; ogradeno damijsko dvorite; groblje; prostor
intime
400
haridije - pobunjenici protiv kalifa Alija poslije rascjepa u
islamskoj dravi na dvije stranke: Alijevu i ~Muavijinu
Harum ar-Raid - Ibn Muhammad al-Mahdi ibn Abu C~afar al-Mansur (766809) najugledniji vladar iz dinastije Abasida. Za dvadesettrogodinje
vladavine izdano pomagao i podsticao umjetnike i mislioce te tako
stekao ime jednog od najveih mecena medu arapskim vladarima. Nije
stoga udo to ga "Hiljadu i jedna no" uzima za svog junaka - mudrog,
uspjenog, raskonog, dareljivog, pravednog. Zapad ga je upoznao preko
ovih pria, a veliko zanimanje pobudio je sat na principu tekue vode
koji je ovaj vladar poklonio franakom caru Karlu Velikom koji je i
sam, pod imenom Carolus Magnus veliki junak knjievne predaje. Nije
objanjeno zato knjievnost nije reagirala na njihove stvarne
kontakte, pogotovo to bi loginije bilo d.a stvari stoje obrnuto.
Haimija (al-Hashimiyah), grad nazvan po Haimu, pretku abasidskog
plemena. Izgradio ga je al-Safag (7S0-7S4) da sjedite kalifata prenese
iz Kufe u kojoj se nije osjeao sigurnim.
haznadar - ar. perz. sloenica: uvar riznice. Otuda, vjerovatno, i
naziv za uvara blagajne u naem jeziku - kaznac.
Hendek - mjesto u blizini Medine. Nazvano po opkopima
(hendecima) iskopanim u bici kojuje u 5. godini po Hidri vodio
Muhammed.
Hira - naziv stjenovitog podruja u okolini Meke. U peini toga
podruja Muhammedu je dola prva objava.

189

imam - ar. titula uenih ljudi; uitelj u znaenju veoma obrazovanog

ovjeka, pa prema tome pridjevak uz imena velikih mislilaca; predvodnik
molitve
Iskenderija - Aleksandrija
Iskrena braa (Ihwan as-Safa) - tajna grupa slobodnih mislilaca
osnovana u Basri. Puno ime grupe ("Braa ista srca i iskuane
vjernosti", odnosno "Pravi prijatelji, vjemi drugovi, ljudi koji
zasluuju pohvalu i sinovi slave") formulirao je, nekoliko stoljea
unaprijed, Abdullah ibn alMukaffa u poglavlju "Golubiina ogrlica"
svoje knjige
401
"Kalila i Dimna". Svoju filozofiju Braa su izloila u enciklopedijski
zamiljenim "Raspravama" u kojima se obraduju epistemologija
propedeutika, matematika, logika, prirodna filozofija, psihologija,
metafizika, astrologija, mistika... U knjigu je ukljuena 51 (17 x 3)
rasprava, s tim da one ine cjelinu s kasnije dodanom Sveobuhvatnom
raspravom koja je summa itave knjige, tako da ih ima 52 (5 + 2 = 7).
Iskrena braa su nastojala stvoriti sintezu grke filozofije, osobito
njezinog pitagorejskog toka, s islamom, toje rezultiralojednom
izrazito ezoterinom varijantom islama. To bi, u stvari, trebalo biti
"jedna duhovna doktrina koja bi imala mjesto medu historijskim
religijama i koja bi zadovoljila svakoga, a nikog ne bi vrijedala".
Pitagorejski segment njihovog uenja dao im je vjeru u mo brojeva tako
da su se sastajali svakih 12 dana (l, 2, 1 + 2 = 3), organizirali svoje
lanove u etiri razreda... Platonistika eda njihovog doivljaja
svijeta (razne oblike savrenog drutva kao to su Duhovni grad, Drava
pravednih i slini socijalni projekti) njihova naglaena ezoterija
pomjerila je iz stvarnog u "unutranji svijet".
Jedud i Medud - sinonimi za narod patuljastog rasta koji e se, po
legendi, pojaviti neposredno pred propast svijeta
kalif- ar. nasljednik, namjesnik. Prvotno epitet etverice Mu
hammedovih nasljednika: Abu Bakra, Omera, Osmana i Alija. Nakon toga
titula vrhovnog islamskog autoriteta, te svjetovnog vladara. Ova titula
danas ne postoji ni u vjerskom ni u svjetovnom znaenju. Nekim svojim
nosiocima ova titula nije donijela osobitu sreu. Tako je, na primjer,
Abdullah ibn al-Mutaz bio kalif, pod imenom al-Murtad, samo jedan dan
(17. decembar 908), nakon ega je svrgnut i ubijen, dok je al-Kahir
(932-934) oslijepljen i svrgnut, nakon ega je vian kako prosi na
ulicama Bagdada.
kasida - ar. vrsta poezije u arapskoj, turskoj i perzijskoj
knjienosti. Nalazimo je i u stvaralatvu Bonjaka u vrijeme osmanske
uprave. Po sadraju kaside su najee ode.
Knjiga - Kur'an
402
Konstantinija - Konstantinopolis
kupatilo (hammam) - nezaobilazni element arapskog grada. A1-Kutib
tvrdi, vjerovatno pretjerujui, da je Bagdad imao 27 000 javnih
kupatila, a u svojim najboljim vremenima znao ih je imati i do 60 000.

190

O znaaju kupatila govori i to to je, kako kau, Poslanik naglaavao

da je "istoa vaan dio vjere". Kupatilo je imalo veliku sredinju
sobu s bazenom i vijenac malih soba oko nje, s podom od mozaika i sa
zidovima prekrivenim mramornim ploama. Iznad sredinje sobe je kupola
s nizom zastakljenih otvora kroz koje prodire svjetlost. Okolne sobe
sluile su za odmor, osvjeavanje piem i za masau. Naravno, svako je
kupatilo snabdjeveno toplom i hladnom vodom.
Ljudi u gruhim haljinama - ova odredba odnosi se na mistike (sutije),
odjevene u grubu, neuglednu odjeu. Njihove propovijedi i asketski stil
ivota, a u ime Ijubavi prema Bogu, u direktnoj su opreci bolje reeno
direktna su opasnost, po dvor i njegovu okolinu, odnosno njihov nain
ivota. Zato su r~dovno uhodeni, nerijetko hapeni, proglaavan.i
licemjerima i protivnicima drave, te stradavali. A radi se samo o tome
da su, kao svi sveci i asketi, tati ljudi s naglaenim
egzibicionistikim kompleksom. lsto: Pjesnici koji se probadaju iglama
i hodaju po eravici.
al-Mansur (754-775) -- abasidski kalif koji je uvrstio dinastiju i
gotovo se moe smatrati njezinim osnivaern. Prijestol je zauzeo uz
pomo horasanskog namjesnika Abu Muslima koji je pobijedio alMansurovog rodaka i konkurenta Abdullaha ibn Alija. Izraavajui
zahvalnost scome namjesniku i pobjedonosnom vojskovoi, Mansur ga je
dozvao u goste i ubio. Ubio je Abdullaha ibn al-Mukakfu, pisca i
prevodioca, ali mu se intervencije u knjievnost ne zaustavljaju na
tome: izgradio je Bagdad (762-766) i tako ponudio pozornicu za vaan
ciklus pria iz Hilja.du i jedne noi; uveo je u upravni sistem
perzijsku titulu vezira i tako pripremio pojavu Dafera Barmakida,
jednog od vanih likova iste knjige; smislio je za svog rodaka
Abdullaha ibn Alija podvalu s kuom, podvalu koja apozorava na to
koliko je vano raziimjeti dvostru.kost ozna
403
iteljskog djelovanja, dakle i dobro itanje knjievnosti. U tome se
Mansur pokazao najmanje uspjenim jer neka tumaenja knjievnosti ne
mogu, na alost, sahraniti svoje autore onako kako je njegova kua
sahranila Mansurovog roaka. Umro je 775. blizu Mekke. Oko grada je
iskopano stotinu grobova za njegov le koji je pohranjen u tajni,
stotinuprvi, grob da bi se sprijeilo skrnavljenje njegovih ostataka
kakvom je on izloio ostatke ljudi iz umajadske dinastije.
mezar - ar. grob
mous - vrsta mirisa
mula - ar. titula visoke vjerske uleme; pridjevak uz imena vrlo
obrazovanih. Ovaje titula dodjeljivana i kao nagrada.
Mukaffa (Abdullah ibn al-Mukaffa, 720-756, priblino), arapski pisac
perzijskog porijekla iz naselja Dur u provinciji Fars. Do prelaska na
islam zvao se Rusbeh i bio zoroastrijanac. Otac mu se, prema ibn
Hallikanovom biograf skom leksikonu, zvao Daduja radio kao inovnik
poreske uprave u Farsu. Bio je optuen za neke finan.sijske zloupotrebe
i podvrgnut malo energinijem ispitivanju pri kojem su mu slomili ruku
- okolnost kojoj duguje nadimak Mukaffa (Bogalj). Tim nadimkom se (iz
inata?, zbog pojaanog mazohistikog kompleksa?, radi izgradnje
drutvene svijesti?, u svrhu stvaranja pravilnog odnosa prema
drutvenoj pravdi?) okitio njegov sin Rusbeh, kasnije Abdullah, koji je

191

moda njime dozvao sudbinu: kad je kalif Mansur naloio da se Mukaffa

ukloni, basranski namjesn.ik Muavija dao je da mu se odreu ruke i
noge, ne ostavivi
, dodue, ~~remena da piev nadimak opravda svoju tridesetogodinju
vezu sa svojin nosiocem. Mukaffa nije istraivao kob koja napa.da udove
mukih lanova njegove porodice nego je pisao adabe i traktate
(najpoznatiji "Veliki adab", "Mali adab", "Traktat o suborcima"),
prevodio (sastavio i preveo na arapski zbornik "Kalila i Dimna"), radio
kao sekretar. Muka.ffino djelo se u potonjoj arapskoj knjievnosti
razgranalo itavim nizom utjecaja:,anr adaba, kojim su obuhvaeni
veli.ki pisci kakvi su Da.hiz
, Tauhidi, Hamazani i Hariri, zainje se upravo u Muka
404
ffinom djelu; veoma popularan anr poune prie iji se dogaaj zbiva
meu ivotinjama (zastupljen i u jednom ciklusu "Hiljadu i jedne noi")
zainje se u njegovom zborniku "Kalila i Dimna"; mnogi sufije, meu
kojima Husein al-Hallad nije najmanje znaajan, proglaavaju Mukaffu
svojim pretkom po tome to je pojmom Boijeg jedinstva, koji korelira
sa sufjskim pojmom ljubavi, brisao granice meu ljudima i religijama.
Mnogi meu onima koji su ga izabrali za svog pretka nali su smrt
slinu njegovoj. Jesu li dozivali sudbinu birajui ga za pretka, onako
kako je on dozivao svoju bi.rajui oev nadimak za svoje ime?
nabidh - pie koje se pravi od vode i iscijeenog soka groa, groica
i datula, s malim procentom alkoholajer se putalo da sok samo malo
uzavri. Neki su pravnici nastojali ovom piu obezbijediti legalitet
tvrdei da gaje i Poslanik pio ako nije bilo starije od dva dana
najnesavreniji od Boijih svjetova - aluzija na ivot na ovom svijetu;
Bog je stvorio mnotvo svjetova, a na je najnesavreniji ve zbog
mogunosti grijeha.
Poslanik - Muhammed
putovanje - uglavnom se misli na smrt. U islamu, ovjek je na ovom
svijetu na proputovanju do svog vjenog stanita, po emuje ovaj ivot
samo jedna faza u ljudskom trajanju. Smrt je seoba, putovanje iz jednog
svijeta u drugi, iz jednog stanja u drugo. Zato se ni na pokop ne eka
dugo jer dua eli to prije odseliti da bi se smiri.la. Zato se esto
za umrlog kae da je preselio.
Razi (Abu Bakr Muhammed ibn Zakariya ar-Razi, 865-925), roen u
Perziji, bio je moda "najvei i najoriginalniji od svih muslimanskih
lijenika" po miljenju Edwarda G. Browna. Birajui mjesto za veliku
bolnicu u Bagdadu, povjeao je na razliitim krajevima grada komade
sirova mesa i bolnicu izgradio tamo gdje se meso najdue odralo.
Njegovu alkemiarsku raspravu "Knjiga tajni" preveo je na latinski
Gerard iz Kremone. Kao svi pravi alkemiari, mogao je umrijeti ranije
ili kasnije, pa se u nekim romanima njegova smrt pomjera koju godinu
naprijed.
405
Rumi, rumske zemlje - Rimljani, Rimsko Carstvo; Bizant; ponekad: sve
pravoslavno i ak sve evropsko; esto: prostor utjecaja grke nauke i
umjetnosti
sabah - ar. prva od pet obaveznih molitvi

192

Sabur (Shapur) - grad u Perziji, poznat po proizvodnji mirisa i

miriljavih ulja
sunnet - ar. islamska tradicija.; tradicija koja slijedi Muhammedove
preporuke, ono to je on govorio ili inio; ono to nije obavezno
(propisano Kur'anom), ali se preporuuje
sura - ar. jedno od 114 poglavlja Kur'ana
surma - mjeavina praha antimonitove rude i ulja u raznim bojama,
najee crnoj, za minkanje oiju
Tauhidi (Abu Hayyan at-Tawhidi, 932 - 1036, priblino), "filozof medu
knjievnicima i knjievnik metlu filozofima" prema rijeima Delaludina
Rumija, tegobno se prometao kroz ivot idui s dvora na dvor, loe
razumijevan i ne ba uvaavan. Kao pisac, neposredni je nasljednik
Dahiza, jednog od najvanijih pisaca adaba od Mukaffe do danas.
Pesimizam i esto turoban ton Tauhidijevih spisa navode profesore da ga
smatraju dubljim od Dahiza kojega su, zbog njegovog humora, skloni
smatrati frivolnim, a zbog irine interesa povrnim. Bilo je miljenja
da je Tauhidi radikalni ateist, iako bi se njegov doivljaj svijeta
tanije nazvao panteistikim (na str. 161. "Filozofskih predavanja" za
Boga kae da "prebivajui u svemu, svemu daje jedinstvo"). U tom
panteistikom doivljaju svijeta utemeljen je i Tauhidijev 'prirodni
moral" o emu dovoljno govori jedno mjesto iz prepiske. U pismu ibn
Miskavajhu Tauhidi pita: "ta pobuduje zindika i dahrita (zagovornika
uenja o vjenosti svijeta i nezavisnosti njegovih pojava od bilo
kakvog metafizikog poela, op. M. M.) da ine dobro, da vie vole
dobra djela, da ispoljavaju asnost, da ne odstupaju od pravde, da budu
samilosni prema onima koji pate, da pomau. onima koji trae pomo, da
daju podrku svakome ko im se obrati sa svojim brigama i nevoljama? Pa
postupajui tako, oni se uope ne
nadaju nagradi na onom svijetu, ne oekuju priznanja i ne boje se
kazne." Napisao je mnogo, a u nae vrijeme sve vie panje privlae:
"Filozofska predavanja", "Knjiga povjerljivog prouavanja" i "Boiji
znaci".
Ugovor na Hudejbijji - odnosi se na sporazum koji je Muhammed sainio s
Mekancima na Hudejbijji, u neposrednoj blizi.ni Meke. Tim sporazumom
Mekanci su izjednaeni sa onima to su primili islam
ulema - ar. pojam za pojedinca (grupu) vrhunskog intelektualnog sloja i
po kolovanju i po stvarnim potencijalima; ingerencije uleme obuhvatale
su domen uprave, vlasti, organizacije visokog kolstva, vjerskih
pitanja; ta se titnla mogla stei jedino obrazovanjem i znanjem nipoto
"drutvenim zaslugama" i na sline naine; ulema je esto izvrni organ
koji sud.i i presuuje, na primjer Halladu.
valija - ar. namjesnik
vezir - ar. ministar; veliki vezir: glavni ministar, premijer zalim ar. tiranin, nasilnik, zulumar
Zakopavanje enske djece - Kod arapskih plemena u predislamskom periodu
bio je rasprostranjen obiaj zakopavanja tek rodene enske djece. Islam
je to strogo zabranio i dokinuo.
Priredila Minka MEMIJA

193

BIOGRAFIJA
Devad Karahasan roen je u Duvnu 1953. godine. Objavio je knjige
novela Kraljevske legende (1980), Stidna itija ( 1989) i Stid
nedjeljom (1990), romane Istoni diwan (1989) i ahrijarov prsten
(1995), drame Kralju ipak ne svia se gluma (1987) i Misionari ( 1989)
i knjige eseja i kritika Kazalite i kritika (1980), O jeziku i strahu
(1987) i Model u dramaturgiji (1988).
Dobitnik je brojnih nagrada od kojih je najznaajnija Herderova
nagrada. Profesor je teorije knjievnosti na Filozofskom fakultetu u
Sarajevu.
E. D.

194