lujo margeti

"dolazak hrvata"
"ankunft der kroaten"

BIBLIOTEKA
ZNANSTVENIH DJELA

LUJO MARGETI

119

Redakcija
mr. JOSIP BELAMARI, NEVENKA BEZI-BOANI, dr. NENAD CAMBI,
dr. IVO GRABOVAC, dr. DUAN JELOVINA, dr. IVAN MIMICA,
akademik IVO PETRINOVI

DOLAZAKHRVATA
ANKUNFT DER KROATEN

Urednik biblioteke
dr. IVAN MIMICA

Recenzenti
akademik TOMISLAV RAUKAR
akademik HODIMIR SIROTKOVI

KNJIEVNI KRUG
SPLIT
2001

A. PREDGOVOR

Vrlo sam zahvalan Knjievnom krugu Split stoje prihvatio objavljivanje mojih
radova koji se odnose na neobino sloenu problematiku dolaska Hrvata na
jadransko-kontinentalno-panonske prostore. Ti su radovi objavljivani poevi od
1977. na osnovi samostalnog istraivanja i diskusije s drugim autorima. U
pojedinostima i u osnovnim postavkama dolazio sam postupno do novih spoznaja,
zbog ega je bilo nuno ranijim tekstovima dodati razmjerno opiran Uvod. Iz njega
je vidljivo, nadam se, sazrijevanje mojih koncepcija.
Neka mi ovdje bude doputeno upozoriti na analogno sazrijevanja i kod drugih
autora. Tako je primjerice Max Kser, jedan od najveih romanista druge polovice
20. stoljea, godine 1942. objavio svoja istraivanja o odnosu vlasnitva i posjeda,
temeljnom problemu rimskog prava (Eigentum und Besitz im lteren rmischen
Rechte), eda bi 14 godina kasnije (1956.) ponovno objavio isto djelo, uz napomenu
da se uvelike promijenilo njegovo miljenje o mnogim pojedinostima, ali i o
ponekim temeljnim pitanjima (ber viele Einzelheiten, aber auch in manchen
grundstzlichen Fragen), o kojima je itatelja obavijestio na kraju knjige u
razmjerno opirnim Nachtrge. Kada je 15 godina kasnije (1971.) Kser objavio
novu sintezu svojih shvaanja, u drugom, preraenom izdanju svojega
monumentalnog djela Das rmische Privatrecht, svaki je itatelj mogao s
udivljenjem ustvrditi daljnje sazrijevanje novih ideja istog autora. Moglo bi se
navesti jo mnogo slinih primjera, i samo je uskogrudno provincijalno gledanje
moglo Kaseru i drugima prigovoriti zbog takvog fluidnog, no u znanosti jedino
prihvatljivog, pristupa na bilo kojem znanstvenom polju, pa, dakako, i u
problematici dolaska Hrvata.
Tako su diskusija s ranijim, drukijim, u prvom redu Hauptmannovim i
Grafenauerovim stajalitima i argumentacija mojih teza u radu iz 1977. god.
nezaobilazni imbenik daljnje argumentacije mojih kasnijih radova. Smatram da
se na primjer o borbama oko Konstantinopola godine 626. moe ozbiljno
raspravljati tek nakon obrazloene diskusije mojih argumenata to se odnose na

Uskrnju kroniku jedino (!), i to ak suvremeno (!) vrelo koje o tim borbama
pie (a ne i dalje bezbrino uzimati kao gotovu injenicu avarsku katastrofu
godine 626.); nadalje, primjerice, je li autentiniji tekst u Annales Laureshamenses
i l i u onaj u Chronicon Moissiacense, koji se odnosi na upad franakih eta u
avarsku dravu godine 791. (a o tome ovisi razumijevanje i ocjena franakoavarskog rata, pitanje podruja nad kojim je vladao Wonomyrus Sclavus itd.); tu je
nadalje i problem iju su vlast priznavali dalmatinski gradovi i otoci u preteitom
dijelu 7. i 8. stoljea, itd., itd.
Tek nakon to se dobro proue, moji argumenti u diskusiji od 1988. do 1994.
god. s minuciozno pisanim lancima P. Stiha i M. Lonara, moje analize rezultata
istraivanja maarskih arheologa Lszloa, Bone, Szentpeterya i drugih iz 1995.
godine, dobivaju svoj puni smisao, koji na moje prijanje analize, iz 1977. god.,
bacaju novo svjetlo.
Recenzentima zahvaljujem na poticajnim primjedbama, a supruzi Anelisi na
nemjerljivoj pomoi i bezgraninoj strpljivoj suradnji, bez koje bi ovo djelo bilo
lieno mnogih komponenata znanstvenog rada, to se osobito odnosi na, primjerice,
usklaeno citiranje, popis vrela i literature, neophodna kazala i si.

VORBEMERKUNG
Die Arbeit unter VII.l ist unter VII.2 in deutscher Fassung gegeben. Die
Zusammenfassung (unter C.) wiederspiegelt mit wenigen nderungen die Arbeit
unter A. Uvod (Einleitung). Damit sind die wichtigsten Resultate unserer
Untersuchungen den breiteren wissenschaftlichen Kreisen zugnglich gemacht.
Die der ersten Verffentlichung zugefgte Zusammenfassung (Riassunto) der
Abhandlung unter C. I findet sich unmittelbar nach ihr.

B. UVOD

1. Svrha je ovoga uvoda objasniti razvoj naih istraivanja o dolasku Hrvata

tonije: konjanikog plemena Protohrvata, kao jednog od imbenika stvaranja
hrvatskog naroda (vidi 1.10, predzadnji stavak) na nae dananje prostore. Ovdje
se daje samo osnovni tijek razmiljanja. Podrobna argumentacija nalazi se u
priloenim studijama razvrstanim po godinama objavljivanja. Napominje se da tu
argumentaciju u prvom redu izravnu ralambu pojedinog vrela smatramo
najvanijim dijelom svojih radova. Diskusija koja ne bi uzimala u obzir
argumentaciju bila bi posve promaena i od nje se ne bi mogao oekivati napredak
u spoznajama. Biljeke smo u ovome Uvodu sveli na najnunije. Za sve ostalo vidi
radove L-VII.
2. Poetkom sedamdesetih godina, prouavajui najstariju hrvatsku povijest,
nau je pozornost privukla neobina okolnost da o Hrvatima u dananjoj Hrvatskoj
nema nijedne suvremene vijesti sve do sredine 9. stoljea. uenje postaje to vee
ako se uzme u obzir da o Langobardima, Avarima i Slavenima postoje brojne
suvremene vijesti, jo od vremena kada se ti narodi pojavljuju u irem podruju
Podunavlja. Kada u drugoj polovici 7. stoljea na Balkan dolaze Bugari, iz
suvremenih vrela saznajemo mnoge pojedinosti o njihovu dolasku i daljnjoj
povijesti, o dogaajima koji se odnose na njih i njihove vladare, o ratovima to su
ih vodili sa susjedima, o teritorijalnom opsegu itd. Isto tako, iz suvremenih smo
vrela obavijeteni o Maarima od vremena njihova dolaska, tj. potkraj 9. stoljea.
U svjetlu toga utnja vrela iz 6., 7. i 8. stoljea te iz prve polovice 9. o Hrvatima
postaje jo zagonetnijom. Poznato je daje papa Ivan IV. poslao godine 641. opata
Martina po cjelokupnoj Dalmaciji i Istri da, kako kroniar pie, otkupi
1
zarobljenike. Nije li neobino da papinski izvori ni tom prigodom ni inae ne
1

Vidi MARGETI, 1985. a, 35. Vidi'i ISTI, 1986., 82.

spominju u to vrijeme Hrvate? Nita''manje ne udi ni potpuna utnja suvremenih

bizantskih vrela o Hrvatima. No, moda je najudnije da se prigodom sloma avarske
drave koncem 8. stoljea Hrvati uope ne spominju u razmjerno opirnim
vijestima franakih vrela. Franaki kroniari piu o uspjesima vojske u borbi protiv
Avara, o knezu Vojnomiru, o razgranienju s Bizantom, koje je rezultiralo
Aachenskim mirom godine 812. i podjelom interesnih sfera izmeu Franake (kojoj
je pripala unutranjost do Srijema) i Bizanta (kojem su pripali kvarnerski otoci i
gradovi na istonoj obali Jadrana), ali se Hrvati pritom ni jednom prilikom ne
spominju. Oekivalo bi se da e se Hrvati pojaviti bar prigodom estokih okraja
franake vlasti s Ljudevitom, vojvodom Donje Panonije (dux Pannoniae inferioris),
u kojima je Francima pomo pruao Borna, vojvoda Dalmacije (dux Dalmatiae).
No, itatelj koji trai Hrvate u svim tim vijestima opet e biti razoaran. Kao da su
se svi urotili da preute Hrvate.
Na prvi se pogled stoga ini najizglednijim povijesnu istinu o Hrvatima u 7. i
8. stoljeu traiti u kasnijim vrelima. Ali, pritom je potreban krajnji oprez. Kasniji
pisci, naime, nisu u prvom redu zainteresirani za povijesnu istinu. Oni piu
ponajvie zato da bi svojom interpretacijom prolosti opravdali svoja stajalita i
postupke. Pri analizi kasnijih pisaca najvanije je utvrditi manje i vie skrivenu
poruku njihova djela. Radi njezina opravdanja oni prekrajaju prole dogaaje,
preuuju ono to nije u skladu s njihovom porukom i izmiljaju vijesti. Stoje
vremenski razmak izmeu pisca i dogaaja vei, to je nuan vei oprez pri
koritenju njegovih vijesti.
3. Najstarije od tih vrela,De administrando imperio (dalje: DAI) Konstantina
Porfirogeneta, govori o Hrvatima na dva mjesta, u glavama 30. i 31. Analizi tih
vijesti posveen je rad pod I.
Prema 30. glavi prikazan je dolazak Hrvata ovako: iz sjeverne, Bijele
Hrvatske, gdje su Hrvati bili pod vlau Franaka, dolaze u Dalmaciju petorica brae
i dvije sestre sa svojom vojnikom pratnjom ( ),2 vojuju protiv
tamonjih Avara i nakon nekog broja godina pobjeuju ih, ali ostaju i dalje neki
broj godina pod Francima; zbog franakog zlostavljanja Hrvati podiu bunu i
nakon sedmogodinjeg rata pobjeuju, pri emu pogiba i franaki voa Kocil.
Nakon osloboenja od Franaka, u doba svojega vladara Porina, Hrvati se
pokrtavaju.
Na slijed razmiljanja u godini 1977. (rad I.) bio je priblino sljedei: U
izvjeu glave 30. dva puta je uporabljena sintagma neki broj godina. Dakle,
oito su svjesno izbjegnute sintagme malo godina (primjerice, 2, 3 godine) i
mnogo godina (primjerice, 50 godina). Neki broj godina oznaava u pravilu
2

je ovdje vojna pratnja, druina, slino kao i u THEOPH, 357 po kojem je nakon
Kuvratove smrti prigodom diobe njegovih sinova svaki sin preuzeo svoju pripadajuu
vojniku pratnju. O tome vidi potanje rad VII. pod DII. Vidi i DAI, 32.

10

ne predugako vremensko razdoblje od, recimo, 7-10 godina. Nadalje, pod Kocilom
se u literaturi s pravom najee vidi franakog vojvodu Kadolaha (umro godine
819.), a u Porinu vojvodu Bornu, domaeg vladara u Dalmaciji (umro godine 821.).
Dobivamo, dakle, ovakve pribline vremenske odrednice:
1. dolazak Hrvata i borba s Avarima
oko 10 godina
2. Hrvati pod vlau Franaka
" 10 godina
3. Borba Hrvata s Francima
" 7 godina
Ukupno oko 27 godina3
Drugim rijeima, prema vijestima iz glave 30. DAI Hrvati su u dananju
Hrvatsku doli oko godine 794. To bi vrijeme priblino odgovaralo razdoblju
ratovanja Franaka protiv Avara. Prema tome, Hrvati su prema prii iz glave 30. u
dananju postojbinu doli tek koncem 8. stoljea, to bi odgovaralo i naprijed
istaknutoj neobinoj injenici da o njima u 7. i 8. stoljeu u naim krajevima nema
vijesti ni u jednom suvremenom izvoru.
Posve je drukija pria o dolasku Hrvata u dananju postojbinu prema glavi
31.: Hrvati izbjeglice () zatraili su utoite kod cara Heraklija. On im
je najprije naredio da iz Dalmacije potjeraju Avare, a nakon toga da se ondje nasele,
i to u doba Porgina oca; nakon toga Heraklije ih je dao pokrstiti u doba njihova
vladara Porge.
Kao to se vidi, te se dvije prie meusobno duboko razlikuju ne samo po
sadraju nego i po poruci. Prema poruci prve prie (glava 30.) Hrvati su postigli
svoju slobodu posve nezavisno od Bizanta, u estokom ratovanju najprije s
Avarima, a potom s Francima. Druga pria (glava 31.) prikazuje Hrvate kao
pokorne podanike bizantskog cara jo prije njihova dolaska u Dalmaciju: oni
ponizno mole Heraklija da ih primi u zatitu. Nakon toga, sve to rade, rade po
njegovu nalogu.
U jednoj se pojedinosti obje prie slau: Porga iz glave 31. oito je istovjetan
s Porinom iz glave 30. Ako se pretpostavi, kao to to s pravom prihvaa veina
autora, daje Porin-Porga dalmatinski knez Borna, onda su po glavi 31. Hrvati doli
u vrijeme prethodne generacije (za Porgina oca) pa nas i pria iz glave 31. dovodi
do istog rezultata kao i ona iz glave 30.: Hrvati su doli koncem 8. stoljea.
Temeljna vremenska odrednica tih dviju pria dobro se poklapa s uvodno
istaknutom okolnou da Hrvate ne spominje nijedan suvremeni izvor iz 7. i 8.
stoljea.
No, kako je u literaturi prevladavalo stajalite da su Hrvati ipak doli u
Dalmaciju u prvoj polovici 7. stoljea, u naem radu iz 1977. god. bilo je potrebno
osvrnuti se na argumentaciju nekih autora koji su to tvrdili. Nau pozornost bile
3
Ovo je, dakako, samo posve priblini raun. Izveli smo ga 1977. god. (rad I.). Neto
drukije brojke, isto tako samo pribline, predloili smo 1988. god. (rad V.). Uostalom, jasno
je da nije bitno tono odrediti broj godina u sintagmi neki broj godina, nego je rije o
priblinom vezivanju vremena Kadolaha i Borne s tri razdoblja, od kojih nijedno ne moe
trajati mnogo godina.

11

su privukle dvije teze: Grafenauerova, po kojoj bi Hrvati doli 622./623. godine, i,

najee zastupana (uz ostale, zastupao ju je, primjerice, i Hauptmann), da su doli
poslije godine 626.
Grafenauer je svoju tezu dokazivao okolnou da su se navodno Avari godine
622./623. pripremali za veliki napad na Bizant, pa su se stoga okupljali na
jugoistoku avarskog podruja, a moda su se, nastavlja Grafenauer, ve bili i
zapleli u borbe s Bizantom. Dakle, to bi vrijeme, prema Grafenaueru, bilo
izuzetno lako za prodor Hrvata sa sjevera preko zapadnog dijela avarskog
podruja u Dalmaciju.
Te je tvrdnje Grafenauer dokazivao vijestima iz bizantskih vrela (Teodora
Sinkela, G. Pizide, Uskrnje kronike, Teofana, Nicefora i Tome Prezbitera). Zbog
toga smo u radu iz 1977. podvrgnuli ta vrela temeljitoj ralambi (punih 11 stranica)
i pokuali dokazati da ona ne govore u prilog Grafenauerovih tvrdnja. Podrobnija
argumentacija dana je u radu pod L, 33-44.
Najea je ipak teza da je do prodora Hrvata iz njihove pradomovine u
Dalmaciju dolo nakon godine 626. Hauptmann je tu tezu pregnantno izrazio
godine 1925., ovako: Kada su Avari godine 626. potueni pod Carigradom, i kada
su pokoreni narodi najedanput ustali protiv njih, tada je prodrlo u Dalmaciju pleme
ratnikih Bijelih Hrvata i savladalo Avare. Tu je tezu Hauptmann dokazivao
izvjeem u Uskrnjoj kronici o napadu Avara na Konstantinopol. Ipak, to vrelo
nikako ne opravdava tezu o nekom odluujuem avarskom porazu. Ponajprije,
Uskrnja kronika koju je pisao suvremenik dogaaja oko godine 626.
pouzdano tvrdi samo to da se kagan povukao od opsade Konstantinopola: to su
stanovnici glavnog grada zapazili sa svojih zidina. Razlog avarskog povlaenja
Uskrnja kronika ne poznaje, nego ga samo nasluuje. Pisac navodi glasine koje
su kruile Konstantinopolom ( : neki su priali), naime, daje kagan
dao okrutno poubijati slavenske posade monoksila (monoksil je mali amac od
izdubenog debla) potopljenih u prethodnim arkama Slavena s bizantskom
obranom i da su se ogoreni Slaveni vratili kui pa je zbog toga i prokleti kagan
bio prisiljen povui se i krenuti za njima. A Slaveni su se, ini se, najvjerojatnije
povukli zbog nedostatka ivenih namirnica. O tome, uostalom, ima vijesti i u
samoj Uskrnjoj kronici. Dakle, avarske ete nisu uope stupile u ozbiljnije okraje
oko grada pa nisu ni mogle doivjeti poraz, a jo manje odluujui poraz. Ako bi
se ipak htjelo i dalje govoriti o tekom porazu Avara pod Konstantinopolom,
onda bi trebalo da autori koji zastupaju tu tezu, to i dokau. Opetovano ponavljanje
teze o tekom porazu ne ini tu tezu nimalo uvjerljivijom, jer bi u tom sluaju
preostalo jo samo da se prebroje glasovi i da se ustvrdi kako je premonim
brojem glasova pobijedila teza o tekom porazu.
Ukratko, nema nijednog dokaza da bi situacija u avarskoj dravi godine 622./
623. ili 626. bila povoljna za prodor hrvatskih eta sa sjevera kroz avarsku dravu
prema Dalmaciji.

12

4. Rezultati nae studije iz godine 1977. su, zajedno s opsenom analizom

teksta iz glava 30. i 31. DAI, izazvali ivu raspravu. Na alost, najvei dio te
rasprave bavio se openitim razmiljanjima, nepodesnima za stvarnu ralambu
raspoloivih vrela. Jedino su se tih i Lonar ozbiljno prihvatili analize teksta DAI,
pa se jedino s njihovim izlaganjima moe nastaviti plodna rasprava. O tome govore
radovi br. IV., V. i VI.
tih smatra da je sintagma neki broj godina na dva mjesta u DAI posve
neodreena i da zbog toga ona ne moe biti nikakav pouzdani oslonac. Prema tihu,
neki broj godina moe znaiti bilo koji broj godina, od primjerice tri godine do
dvjesta godina.
U raspravi o toj tezi istakli smo da je u prvom spomenu te sintagme (neki
broj godina) takorei sigurno da je pisac mislio na ogranieno razdoblje.
Ratovanje s Avarima nedvojbeno je moglo trajati samo ogranieni broj godina, a
nikako desetljeima. Nezamislivo je da bi Hrvati doli u Dalmaciju i ondje
desetljeima vodili ratove s Avarima. Isto vrijedi i za podlonost Hrvata Francima
u Dalmaciji, za koju pisac u glavi 30. takoer rabi istu sintagmu neki broj godina.
Dakle, ako se eli diskutirati u granicama tradiranog teksta, logike i vjerojatnosti,
ne moe se izbjei zakljuak da je ukupni broj godina koje su po miljenju pisca
30. glave protekle od dolaska Hrvata u Dalmaciju do njihova oslobaanja od
franakog ugnjetavanja razmjerno ogranien. To nam se ini jedinim prihvatljivim
nainom rezoniranja.
Dodali bismo ovdje da je naa analiza tekstova na koje se bio pozivao
Grafenauer (Teodor Sinkel itd.), bila toliko uspjena daje tih u raspravi s nama
bio prisiljen odustati od Grafenauerove teze i postaviti novu. Po njegovu miljenju,
nije opasnost od rata na jugoistoku avarske drave omoguila prodor Hrvata i
Samov ustanak, nego se dogodilo suprotno: Samov je ustanak protiv Franaka toliko
destabilizirao avarsku dravu, da je to omoguilo prolaz Hrvata. Za svoju tezu tih
nije ponudio dokaze. No ona i inae ne stoji na vrstim nogama: Samov je ustanak
po tihovu miljenju poeo prav v leto 623, pa je to omoguilo hrvatski prodor
okrog 622/623(?). U svakom sluaju, tih je oito u cijelosti prihvatio rezultate
nae analize da se prodor Hrvata kroz avarsku dravu ne moe tumaiti gomilanjem
avarskih snaga na jugoistoku drave prema Bizantu, te zbog toga on izriito govori
o miru na avarsko-bizantinski meji u to doba.
I Lonar je takoer temeljito uronio u tradirani tekst glave 30. DAI i predloio
da ga se emendira kako bi tako emendirani tekst dopustio postojanje etvrtog
razdoblja. Po takvoj bi se interpretaciji doista moglo razvui vrijeme o kojem
govori glava 30. tako da bi sva ta etiri razdoblja obuhvatila toliko vremena koliko
bi odgovaralo uobiajenoj predodbi da su Hrvati pobijedili Avare u prvoj polovici
7. stoljea. No, emendiranje teksta da bi se postigao eljeni rezultat nije dobar nain
utvrivanja onog to je pisac mislio. Ako neemendirani tekst daje odgovor koji
pojedini autor ne oekuje, onda valja ispitati opravdanost koncepcije koja se ne
slae s tekstom i mijenjati koncepciju, a ne tekst.

13

Smatramo, dakle, da ta dva jedina izravno na tekstovima DAI uinjena

pokuaja dovoenja u sumnju nae teze o tri razmjerno kratka razdoblja hrvatske
rane povijesti, nisu uspjela.
>
5. Neki su autori pokuali oboriti nau argumentaciju pozivom na vijesti iz
drugih, jo kasnijih vrela. To nas je navelo da se godine 1983. (rad pod IL)
podrobnije pozabavimo tim djelima. Evo najvanijih naglasaka toga rada.
Ljetopis Popa Dukljanina (dalje: Ljetopis) nastao je koncem 12. stoljea.
Njegove uvodne glave donose najprije priu o dolasku Gota u nae krajeve pod
Totilom i Ostrojlom. Prema Ljetopisu, Goti osvajaju Dalmaciju, a Ostrojlov unuk
Silimir nekih 30 godina kasnije dovodi mnotvo Slavena. Za Silimirova sina
Bladina dolaze u Makedoniju i oblinje krajeve Bugari, koji govore istim jezikom
kao i Goti, koje se naziva i Slavenima. No, ak jo za iduih pet vladara GotiSlaveni ostaju nepokrteni. Za Svetopeleka dolazi do njihova pokrtavanja, koje
provode papa Stjepan i bizantski car Mihajlo, uz pomo redovnika Konstantina.1
Vrijeme ulaska Gota u Dalmaciju o kojem pripovijeda Ljetopis, moe se
pomou imena Totilova postaviti u 6. stoljee, a vrijeme Svetopelekovo moe se,
pomou imena bizantskog cara i slavenskog apostola Konstantina, staviti u sredinu
9. stoljea.
.:': '
ist ;-;..'*'^. .<;
Tek pri organizaciji Svetopelekova kraljevstva Ljetopis spominje Bijelu
Hrvatsku, od Vinodola do Dalme i od kvarnerskih otoka na sjeveru do Dubrovnika
na jugu, i Crvenu Hrvatsku, od Dalme do Draa.
Dakle, za Ljetopis je pojam Hrvatske novija pojava. Prema shvaanju pisca
glave 30. DAI, koje se temelji na narodnoj predaji, Hrvati su u svoju dananju
postojbinu doli koncem 8. stoljea, a prema Ljetopisu Hrvatska se prvi put
:
spominje sredinom 9. stoljea. Taje vremenska razlika takorei zanemariva.;
Dakako da je i u Ljetopisu poruka ono najvanije to determinira izbor
povijesnih injenica, njihovo preuivanje, izmiljanje dogaaja i pievu
interpretaciju. Poslije smo tom pitanju posvetili opirnu raspravu pa na nju
4
upuujemo itatelja.
:'
;
I poruka djela Tome Arciakona Historia Salonitana (dalje: Toma) najue je
povezana s pitanjem kojim se ovdje bavimo.5 Toma je bio duboko zainteresiran za
prava splitske Crkve, pri emu je imao u vidu i svoj vlastiti poloaj unutar nje. On
je, kao stoje poznato, mrzio Hrvate, slavensku slubu Boju i glagoljanje, pa je u
svom djelu na nekoliko mjesta dao na najjasniji mogui nain oduka tim svojim
osjeajima. Da bi Hrvate to vie ocrnio u oima itatelja, on je njihovom
navodnom etnogenezom nastojao obrazloiti kako je dolo do toliko negativnih
i;
osobina tog naroda.

'bo - i

Stoga Toma pie da su se u antici Hrvati zvali Curetes ili Coribantes. Oni su
bili vrlo hrabri (...) ali su imali primitivna i smijena shvaanja. Poslije je s
Gotima i Totilom iz Poljske dolo sedam ili osam rodova plemia, koji su se zvali
Lingoni. Oni su se nametnuli starosjediocima Hrvatima i tlaili ih. Ipak, postupno
su se spojili u jedan narod, jednog jezika. Taj je narod pokvaren (pravi) i divlji
(feroces), dodue kranski, ali vrlo primitivan (rudes valde) i povrh svega jo i
natopljen arijanskom kugom. Ukratko, Hrvati su preuzeli od starosjedilaca
primitivnost, a od doljaka heretinost. U XVI. poglavlju Toma ponovno napada
Hrvate, koje zlobno opetovano naziva Gotima (da im podmetne da jo uvijek
pristaju uz arijance), a slavensku slubu Boju naziva sramotnom shizmom.
Toma je i inae posve ravnoduan prema povijesnoj istini. Tako je primjerice
pohod Gota, koji su godine 488. iz Tracije preko Panonije (Sirmij, Siscija, Emona,
Akvileja) krenuli u Italiju, potedio, kao to je poznato, Salonu, a Toma ipak tvrdi
da je ona tom prigodom djelomino unitena. Nadalje, o Ivanu Ravenjaninu,
obnovitelju salonitansko-splitske nadbiskupije, Toma pie tako nejasno da je iz
njegovih rijei upravo nemogue utvrditi je li Ivan djelovao u 7., 8., 9. ili 10.
stoljeu, ili je moda ak legendarna linost.
Ponovimo: prema Tominu pripovijedanju Hrvati su dobili svoje ime po nekom
narodu koji je na naim podrujima ivio jo u antici i koji se nakon dolaska Gota
(koji se po Tomi nazivaju i Slavenima) spojio s njima u jedan narod; prema glavama
30. i 31. DAI Hrvati su doli u nae krajeve i, pobijedivi Avare, ovdje se nastanili;
prema Ljetopisu, Hrvatska se ne spominje prije Konstantina-irila. Danas znamo
da su Goti doli u nae krajeve potkraj 5. stoljea, da je avarska drava unitena
koncem 8. stoljea i daje Konstantin-iril ivio sredinom 9. stoljea, ali se iz toga
ne smije zakljuivati da su spomenuti stari pisci i narodna predaja imali tako jasne
vremenske predodbe.
Kao da bi, prema tome, trebalo prihvatiti nau tezu iz 1977. godine: Hrvati su
doli koncem 8. stoljea. Ona, meutim, proizlazi iz filoloke analize glava 30. i
31. DAI. No, opetovano smo naglasili daje rije o drugorazrednom vrelu, ijim
se podacima treba vrlo oprezno sluiti. Istaknuli smo to ve 1985. (rad pod III.).
Zbog toga smo 1988. (rad pod IV.) podvukli da istraivanje o vremenu dolaska
Hrvata ne smatramo ni izdaleka zakljuenim, a nakon toga smo 1990. godine (rad
pod V.) o dolasku Hrvata ve pisali pod navodnim znacima i naglasili daje teza
moda uope pogreno postavljena.
Naime, ako znamo daje vijest iz glave 30. DAI o pobjedi Hrvata nad Francima
netona i daje ona samo posljedica ponosne poruke narodne predaje da su Hrvati
pobjedonosni narod, te ako su i mnoge druge vijesti iz iste glave netone i l i
nesigurne, onda smo upravo prisiljeni dovesti u sumnju i ostale vijesti.6 Ponovimo
6

'MARGETI, 1998. ,1-30.

s
Uz rad II. vidi o tomu MARGETI, 1994. a, 1-36.
14

Usporedimo u 30. i 31. glavi DAI zabiljeenu hrvatsku narodnu predaju s

venecijanskom, zabiljeenom u 27. i 28. glavi DAI: Venecijanci su navodno doli iz Akvileje
i drugih franakih krajeva, bjeei od Atile, avarskog kralja, a mnogo kasnije je doao
kralj Pipin, koji nije uspio da je osvoji. Prije Pipina Venecijanci su sebi izabrali duda sa
15

ono to smo jo 1990. ustvrdili: nije li moda problem dolaska Hrvata pogrjeno
postavljen? Umjesto da se bavimo kasnijim priama o dolasku Hrvata (gl. 30. i
31. DAI) ili o njihovoj autohtonosti (Toma), ne bi li bilo mnogo korisnije ponovno
prouiti stanje u Panoniji i Dalmaciji u 7. i 8. stoljeu na osnovi tadanjih vijesti?
Premda o Hrvatima u njima nema vijesti, one su oito jedini ozbiljni putokaz za
objanjavanje tadanjih dogaaja.
6. To je toka s koje smo krenuli u naim daljnjim istraivanjima, koja su
rezultirala naim radom iz godine 1995. (rad pod VII.). Ustanovili smo daje naoko
posve mrano razdoblje od prve treine 7. do sredine druge polovice 8. stoljea
transparentnije negoli to se na prvi pogled ini. U obzir za analizu dolaze
ponajprije razmjerno vrlo bogati arheoloki nalazi.
Szentpetery je u svojim iscrpnim studijama iz 1987. i 1989. dokazao daje oko
godine 630. u avarskom kaganatu dolo ne samo do promjene sjedita kaganata
nego nedvojbeno i do promjene dinastije, ta daje razdoblje nakon toga, priblino
od 630. do 675., najsjajnije doba avarske drave. U to doba, u razdoblje od tono
jedne generacije (Szentpetery), pada kudikamo najbogatiji materijal iz itavog
razdoblja avarske vlasti u irem podunavskom podruju. Nemogue je to ne
povezati s drugom injenicom, naime, da od 630. do 675. nema ni najmanje vijesti
o bilo kakvom avarskom napadu na Bizant, premda je to bilo doba kada je Bizant
vodio oajnike ratove s Arapima, u kojima je izgubio vlast nad morem, Palestinu,
Siriju, Egipat i Tripoli i ak doivio prvi izravni arapski napad na Konstantinopol.
Idila u odnosima Bizanta i avarskog kaganata, uz izvanredno bogate arheoloke
nalaze u kaganatu, moe se najjednostavnije i najuvjerljivije objasniti
pretpostavkom da je nova vlast odravala dobrosusjedske i prijateljske odnose s
Bizantom. Ti su joj odnosi omoguavali vrlo visoki standard vladajueg sloja i to
zato stoje Bizant, zbog vlastita interesa, u situaciji oajnike borbe s Arapima bio
spreman dokazivati svoje prijateljstvo prema Avarima bogatim darovima i
financijskom pomoi. Ukratko, treba napustiti zastarjelo miljenje daje ve nakon
godine 630. rije o postupnom slabljenju avarske drave.
Te nove znaajne rezultate arheolokih istraivanja za razdoblje od priblino
630. do priblino 675. godine trebalo je pokuati povezati s vijestima iz pisanih
vrela.
Prema vijesti koju biljei Nicefor Kuvrat (), neak Organa,
vladar Unogundura ustao je protiv avarskog kagana i iz svoje zemlje sramotno
sjeditem u Civitanovi, a poslije su se preselili na drugi otok. (Vie o tome u radu V., bilj.
32). Da nam o Veneciji od 5. stoljea dalje nisu poznate vijesti o Ostrogotima, Justinijanovoj
rekonkvisti, dolasku Langobarda, ugovoru s Liutprandom, o situaciji u doba Lotara (tzv.
pactum Lotharii) o onom to priaju Pavao akon i Ivan akon to bismo mogli
zakljuivati o venecijanskoj povijesti na osnovi vijesti iz DAI? Zanimljivo je da je i
venecijanska narodna predaja povezana s vremenom Karla Velikog i da je iz ranijeg doba
sauvala samo mutnu vijest o Atili ako tu vijest nije ukomponirao u tekst sam car pisac.
16

potjerao kaganove vojne jedinice. Taj podvig protobugarskog vladara kojeg

Teofan zove Krovatom (), a Anastazije prevodi s Crobatus,
7
najvjerojatnije se moe vremenski locirati u tridesete godine sedmog stoljea,
dakle u vrijeme kada je nakon smrti kagana prethodne dinastije u avarskoj dravi
dolo do estokih obrauna izmeu Avara i Bugara. Krovat-Kuvratovu dravu
prostorno najvjerojatnije treba traiti od Dona na istoku do podruja zapadno od
Buga.
Ta jaka Krovat-Kuvratova drava trajala je tek koju godinu nakon njegove
smrti (priblino godine 668.). Njegova su se djeca po Teofanu podijelila tako
daje svaki dobio pripadajuu vojniku pratnju (): prvome je sinu, Batbajanu,
ostala djedovina, dragi, Kotrig, otiao je preavi Don na istok, trei, Asparuh,
smjestio se na uu Dunava, a onda preao u dananju Bugarsku, etvrti je otiao
Avarima, a peti se smjestio u blizinu Ravenne i priznao bizantsku vlast. Svaki od
njih poveo je sa sobom dio vojnih formacija. Ta dioba oito se svodi na injenicu
daje najstariji sin pobijedio i rastjerao svoju brau.
Ako je Krovat-Kuvrat sruio tridesetih godina sedmog stoljea dotad
vladajuu dinastiju u kaganatu, onda se namee ideja da su Hrovati (kako ih
nazivaju najstariji izvori, ukljuujui i DAI) zapravo krovatovci, tj. ete
neprijateljski nastrojene prema vladajuoj avarskoj dinastiji, koje su pod utjecajem
i po nalogu protobugarskog vladara Krovat-Kuvrata proirile njegov utjecaj nad
cijelim avarskim kaganatom.
U drugoj polovici sedmog stoljea dolazi novi val azijskih konjanika
mongoloidnog rasnog tipova i s novom borbenom taktikom pokretljive lake
konjice. Oni njeguju novi stil ukrasnih predmeta, s grifonima i vrijeama. Taj val
preuzima vlast u Krovat-Kuvratovoj dravi sredinom druge polovice sedmog
stoljea, a na rubovima drave (Hrvatska, Karantanija, Poljska) zadravaju se s
veim (u Hrvatskoj) ili manjim uspjehom (drugdje) potomci eta koje su nekih 40
godina ranije za svojeg vladara Krovata-Kuvrata osvojile" cijelu dravu.
To je temeljna teza naega rada iz 1995. godine.
7. Teza se ini dovoljno uvjerljivom. No, moda bi se ipak moglo pokuati
obraniti staru tezu, da su neke zasebne konjanike ete Hrvata, u suvremenim
vrelima dodue nezabiljeene, u nekom, prema dosadanjem znanju, nama
nepoznatom povijesnom trenutku prodrle preko avarskog teritorija (ili drukije) u
Dalmaciju. Moglo bi se moda pokuati ovako argumentirati: istina je, dodue, da
je drava prvog avarskog kaganata do priblino 630. godine bila stabilna i da prodor
7
Krovat-Kuvrat potjerao je prema Niceforu avarske ete iz svoje drave (u dananjoj
Ukrajini) sigurno prije 636. god. Razraunavanje Avara i Bugara nakon smrti zadnjeg kagana
Prvoga avarskog kaganata o kojem pie Fredegar obino se datira s 631 .-632. god. Dakle,
Krovat-Kuvratovo osvajanje sredinjeg dijela avarske drave Prvoga kaganata bilo bi izmeu
ta dva datuma. Ali, kako su oni nedovoljno vrsto utvreni, najbolje je rei u tridesetim
godinama sedmog stoljea. Dodatne analize.Niceforove i Fredegarove kronologije moda
bi mogle unijeti jo neto veu preciznost.

17

nekog konjanikog naroda kroz njezin teritorij nije zamisliv. Isto vrijedi i za
sreenu dravu Krovata-Kuvrata od tridesetih godina sedmog stoljea do njegove
smrti, priblino koncem ezdesetih godina sedmog stoljea. Istina je, nadalje, da
je Drugi avarski kaganat, u kojem je vlast drao novi migracijski val osamdesetih
godina sedmog stoljea, bitno razliite rasne provenijencije, uspio ne samo sauvati
podruje neposredne vlasti vladajueg sloja nego ga na pojedinim rubnim
podrujima ak znatno proiriti i ostati stabilan sve do vojne Karla Velikog. Nijedan
od ta tri razdoblja ne ukazuje se nimalo pogodnim za prolaz neprijateljske ratnike
grupacije. Ipak, mogunost prolaza takve ratnike grupacije otvara se barem u
kratkim razdobljima izmeu dva prevrata, povezana sa smjenom vladajue
garniture, tj. u vrijeme tridesetih i sedamdesetih godina sedmog stoljea, a i u
vrijeme neposredno nakon unitenja Drugoga avarskog kaganata. Ta mogunost
teoretski doista postoji. Da vidimo to o njoj kae arheologija.
Avare Prvoga kaganata, Protobugare u vrijeme Krovata-Kuvrata i Avare
Drugog kaganata moemo arheoloki vrlo dobro pratiti. Nasuprot tomu, za hrvatsku
konjaniku grupaciju, koja bi se razlikovala od Avara i Protobugara, takvih nalaza
nema ni u staroj hrvatskoj postojbini (bez obzira gdje bismo je traili) ni u
Podunavlju, gdje je ona eventualno mogla boraviti prigodom svojega prolaska, a
ni u novoj domovini. Ne postoje neki specifini hrvatski nalazi koji bi dokazivali
nazonost takve grupacije, koja bi se u sedmom i osmom stoljeu mogla arheoloki
uspjeno identificirati uz avarske konjanike i slavenske stoarsko-poljodjelske
grupacije. Ako bismo dolazak hrvatskih konjanikih eta pretpostavili u kriznim
godinama neposredno nakon Prvog kaganata, onda bi nedostatak specifinih
hrvatskih arheolokih nalaza udio utoliko vie to bi u tom sluaju tim etama
stajalo na raspolaganje vrlo dugo vremensko razdoblje da iza sebe ostave bar neki
arheoloki trag. Dodue, mogla bi se pretpostaviti i puka arheoloka sluajnost,
tj. da do danas arheolozi nisu uspjeli pronai te specifine hrvatske arheoloke
nalaze. Vjerojatnost takve arheoloke sluajnosti s obzirom na dugo razdoblje od
oko 150 godina posve je mala, a pretvara se u puku mogunost ako ponovno
podsjetimo na injenicu da Hrvate u to vrijeme ne spominje nijedan suvremeni
pisani izvor.
i ['
S ovim je u najuoj svezi misao koja se nerijetko iznosi u novijoj literaturi
(Pohl, Katii), da poricanje dolaska Hrvata u tridesetim godinama sedmog stoljea
dovodi do brisanja dvaju tamnih stoljea (?). Taje misao razumljiva psiholoka
posljedica shvaanja da su Hrvati kao zasebna plemenska zajednica doli u
Dalmaciju, u skladu s glavom 31. DAI, u vrijeme Heraklija. Naime, ako se postavi
kao aksiom teza da glava 31. DAI (a i glava 30. protumaena prema glavi 31.)
donosi pouzdanu vijest o dolasku Hrvata u prvoj polovici sedmog stoljea, onda
je psiholoki takav redoslijed misli vie nego razumljiv: neprihvaanje takve
tvrdnje ne bi znailo drugo doli brisanje dvaju tamnih stoljea. No, upravo se
time uvodi tama u povijest sedmog i osmog stoljea. Prihvaanjem te tvrdnje ne
preostaje drugo nego sloiti se da nakon dolaska Hrvata ne znamo ba nita o

18

povijesti tih stoljea: Hrvati bi tijekom 150 godina ivjeli posve nezapaeni i
nezabiljeeni od bilo kojeg pisanog vrela, a kako iza njih nisu ostali nikakvi
arheoloki tragovi, mrak sedmog i osmog stoljea na naim podrujima bio bi
potpun. Dakako, daje dovoljno odustati od povjerenja u vijesti iz DAI, povijesna
situacija u to doba postala bi mnogo manje neprobojno mrana. Arheoloki nalazi
najednom dobivaju svoju vrijednost, a nedostatak specifinih hrvatskih nalaza i
utnja pisanih vrela ne samo o hrvatskom kontinentalnom zaleu dalmatinskih
gradova nego i o tim gradovima dobiva svoje jednostavno i uvjerljivo objanjenje:
nai su krajevi u to doba bili u sklopu dravne zajednice na irem dravnom
podruju Panonije i Dalmacije.
8. Prije negoli krenemo dalje, potrebno je zaustaviti se na pitanju o karakteru
vlasti na dananjim hrvatskim podrujima u sedmom i osmom stoljeu.
Ve je odavno Nada Klai ispravno prigovorila da jugoslavenska
historiografija ostaje pri zastarjelom pojmu drave.8 Kako je tada vladajua
marksistika teorija inzistirala na dravi kao klasnom fenomenu, N. Klai je
oprezno dodala: kojem stupnju klasne diferencijacije odgovara upravo ona
politika vlast koju nazivamo dravom i postavila pitanje: ako upanska vlast
nije dovoljno 'jaka' da bude 'dravna', gdje treba (...) uope traiti poetke dravne
vlasti? te nakon krae analize zakljuila da dodue prevladava miljenje da je
hrvatska drava nastala u prvim desetljeima IX. st. ali da po njezinom miljenju
nema razloga da trajno politiko jedinstvo u sedmom i osmom stoljeu, tj.
plemenski savez u kojem su se spojili Hrvati i Slaveni (...) ne nazovemo
dravom.
Ovome bismo sa svoje strane dodali: koja god bila vlast u Dalmaciji u sedmom
i osmom stoljeu, ona seje na tom podruju morala razmjerno vrsto organizirati,
dijelom zbog obrane od vanjskog neprijatelja, a dijelom zbog ouvanja povlatenog
poloaja vladajue elite nad podreenim stanovnitvom, ponajprije radi ubiranja
podavanja. Kako god zamiljali tu vlast (slobodne opine, bratstva, rodovi,
plemena) sigurno je bar to da nije rije o nediferenciranom drutvu, u kojem ne
bi postojala neka podjela rada. Ako su primjerice plemena (ili bilo koja druga
organizacija) htjela sauvati svoju samostalnost, ona su morala imati barem svojega
vou, a ovaj je morao imati svoju vojnu druinu za obranu prema vani i za davanje
podrke ubiraima podavanja.
Tako organizirana plemenska zajednica nije drugo nego drava, slino
kao to su drave npr. plemenske zajednice Langobarda, Avara, Bugara itd., koje
su se smjestile na odreenom teritoriju i organizirale njegovu obranu. O dravi se
modane bi moglo govoriti jedino u vrijeme migracija takve plemenske zajednice.

KLAI N., 1971. a , 142 i dalje. Isto i idui citati.

19

No, postojanje takve plemenske zajednice-drave Hrvata priblino od Uke

do Cetine i u unutranjosti priblino do porijeja rijeka Une i Vrbasa pretpostavlja
vrlo dugu granicu prema sjevernom avarskom susjedu, priblino du rijeka Kupe
i Save, koju bi trebalo uvati stalnom graniarsko-vojnom linijom utvrda koja bi
odbijala manje provale i upade, s time da bi u unutranjosti takve plemenske
zajednice morala postojati neka sredinja stajaa vojska, bar u obliku vojne
druine. A takva granica, koja bi postojala oko 150 godina, nije potvrena iole
uvjerljivim arheolokim nalazima.
Postojanje pak specifine hrvatske plemenske zajednice -drave jo je i
neusporedivo tee, zapravo nemogue zamisliti, iz dodatnih razloga. Naime, trebalo
bi oekivati da se na takvoj granici nalaze graniarske postaje Avara, s jedne, i
Hrvata, s druge strane i da postoje avarski nalazi, s jedne, i specifini hrvatski
nalazi, s druge strane granice. Ve smo i prije naglasili da uope nigdje nema
specifinih hrvatskih nalaza, tako da se ovom ralambom tekoe oko
konstruiranja hrvatske drave u sedmom i osmom stoljeu jo i poveavaju: ne
samo da nema specifinih hrvatskih arheolokih nalaza, nego nema ni arheolokog
traga granici te drave prema njezinu sjevernom susjedu.
Dakle, ispravno postavljeni problem glasi: kojoj je dravi pripadalo politiki
organizirano zalee dalmatinskih gradova u sedmom i osmom stoljeu? Pitanje se
moe postaviti i na ovaj nain: koji vladajui sloj i koja vojna organizacija postoje
u kontinentalnom dijelu dalmatinskih gradova u sedmom i osmom stoljeu?
Sve naprijed navedene injenice i okolnosti govore u prilog tezi da takve
plemenske zajednice-drave ograniene na podruje Dalmacije u sedmom i
osmom stoljeu nije bilo i da je Podunavlje s Dalmacijom bilo u to doba u okviru
jedne drave.
U svjetlu naprijed reenoga ne ini se vjerojatnim teza da bi Hrvati u Dalmaciji
lijekom sedmog i osmog stoljea ivjeli u okviru svojih rodova i plemena daleko
od politikih i vojnih perturbacija koje su se u to doba dogaale na itavom
podruju jugoistone Europe. Bez graniara-vojnika i bez stajae vojske u
zaleu, takav je hrvatski plemenski savez nezamisliv, a o njemu, uostalom, ne
govori nijedno vrelo. Katii je to vrlo dobro uoio. Po njegovu miljenju Hrvati
su bili ugledni i ozbiljni vojni saveznici, federati Bizanta, a utnju bizantskih vrela
o tim federatima on objanjava time to su Hrvati bili toliko vjerni i odani Bizantu
da ovaj nije imao nikakva razloga da s njima bude nezadovoljan i da ih spominje.
Ipak, ostaje neobino da se nijednom bizantskom piscu nikada nije omaknulo
da u bilo kojoj prigodi bar usput ne spomene Hrvate. to se pak tie Franaka, koji
su se koncem osmog i poetkom devetog stoljea uvelike bavili naim krajevima,
Katii misli da su oni izbjegavali ime Hrvata jer je bilo optereeno savezom s
Bizantom. No, Franci su koncem osmog i poetkom devetog stoljea vodili vrlo
intenzivne borbe na naim prostorima. Najprije su vodili rat kojim su unitili
avarsku dravu. Nakon toga su imali teke vojnopomorske sukobe i diplomatske
pregovore s Bizantom, a onda je slijedila dugogodinja borba protiv Ljudevita, u
20

kojoj je Francima pomagao dalmatinski vojvoda Borna. Unato svemu tome,

nijedan franaki kroniar ne spominje Hrvate. Ne ini se uvjerljivom teza da je
ime Hrvat bilo toliko optereeno savezom s Bizantom i toliko ominozno da bi
ga franaki kroniari tako slono i uporno izbjegavali. Dodajmo da se Katii nije
upustio u objanjavanje jo neobinije injenice, najue povezane s prethodnom,
naime, utnje suvremenih bizantskih vrela o dalmatinskim gradovima u razdoblju
u kojem ona ute i o Hrvatima. Tu doista ne bi pomogla slina ideja, tj. da su u
Bizantu bili toliko zadovoljni dalmatinskim gradovima da nisu imali razloga
spomenuti ih ni u kojoj prigodi. Naime, ako su dalmatinski gradovi bili u sedmom
i osmom stoljeu bizantska provincija, nemogue je da neki bizantski pisac ne bi
koji put to spomenuo o dogaajima u njoj ili oko nje, o nekom prokonzulu ili
drugom namjesniku provincije, o njezinim crkvenim odnosima s Ravennom,
papom ili Konstantinopolom itd. Uostalom, za to razdoblje nema ni vijesti o
dalmatinskim biskupima i biskupijama ni u papinskim vrelima. Zar papa nije imao
ba nikada razloga da pozove dalmatinske biskupe na neki koncil (primjerice,
godine 680.) sve do 787. godine ili da s njima komunicira zbog nekog drugog
pitanja? Svi ti problemi nestaju ako se pretpostavi da su dalmatinski gradovi
priznavali kakvu-takvu nadreenost vlasti u svom zaleu, a ne nadreenost Bizanta,
te ako se ujedno pretpostavi da ta kontinentalna vlast naprosto nije doputala papi
da ostvaruje bilo kakvu ingerenciju nad dalmatinskim biskupima. O tome potanje
Margeti 1992. Vidi i rad pod I., bilj. 179.
9. Smatramo da neki elementi iz hrvatske narodne predaje snano govore u
9
prilog stajalitu da su Protohrvati bili turkijskog podrijetla.
Prema prii iz 30. glave D AI Hrvati su doli u Dalmaciju organizirani u sedam
eta. Na njihovu su elu bili petorica brae (Klukas, Lovelos, Muhlo, Kozencis i
Hrovat) i dvije sestre (Tuga i Vuga). Dok je u pobjedama nad Francima sigurno, a
nad Avarima vjerojatno izraena narodna poruka o izvrsnosti i hrabrosti Hrvata,
u imenima hrvatske brae i sestara ta poruka nije tako eksplicitna. Ne vidi se pravi
razlog zato bi narodna predaja izmislila oito neslavenska imena predvodnika eta.
ak i podatak o razlikovanju mukih i enskih imena ne ini se posve izmiljenim,
i opet zato to se ne vidi za to pravi razlog. Rije je vrlo vjerojatno o razlikovanju
povlatenih (muka imena) i nepovlatenih (enska imena) eta. Slino se i Maari
po vijestima iz 39. i 40. glave DAI dijele na sedam pravih maarskih plemena i
na dodatnu grupaciju Kabara. Jedan od petorice brae zove se Hrovat, to upuuje
na to daje eta Hrovatovaca imala u hrvatskoj zajednici sredinji, najvaniji
poloaj, pa je zbog toga njezino ime poslije prelo na cjelokupnu hrvatsku zajednicu
i opet slino Maarima, kod kojih meu sedam povlatenih, glavnih eta
nalazimo i etu Megeri, po kojoj je poslije cjelokupna zajednica dobila ime Maari.
* U literaturi (npr. njemakoj) uobiajen je naziv turski, to smo prihvatili u radu iz
1995. (vidi rad VII.). U nas je uobiajeniji naziv ^turkijski, da bi ih se razlikovalo od
kasnijih Turaka, pa smo se tom nazivu priklonili.

21

Dodue, ne moemo biti nimajo sigurni da je narodna predaja u svim

pojedinostima vjerodostojna. Nije nimalo nemogue da ona odraava tek kasniju
teritorijalnu podjelu hrvatskog naroda, slino hebrejskoj narodnoj predaji po kojoj
su Hebreji nastupali prema Obeanoj zemlji kao vojna formacija sa vrstom vojnom
organizacijom, u dvanaest eta, meu kojima se nalazi i eta s imenom Juda. Taje
nastupajua vojna formacija dodue kasnija interpretacija, koja se temelji na
kasnijoj teritorijalnoj podjeli Hebreja, slino kao i kod Maara, a najvjerojatnije
slino kao i kod Hrvata. Ipak, ta hrvatska narodna predaja ne moe biti potpuno
izmiljenom unato tomu to se moe sumnjati u broj povlatenih i nepovlatenih
eta. Svakako su najmanje sumnjiva imena predvodnika, koja je najuvjerljivije
povezati s turkijskom provenijencijom, kao stoje to ve odavno predlagao Skok,
a poslije i Moravcsik.
Ovome treba dodati jo i hrvatske nazive ban i upan, nedvojbeno turkijskog
podrijetla. Oba naslova nalazimo i u DAI i u ispravama iz doba narodnih vladara.
Kao da sve to doputa zakljuak da su Protohrvati bili organizirani u ete
turkijske provenijencije. Te su ete bile meusobno povezane fikcijom da su u rodu
(braa i sestre) i dodatnom fikcijom o srodstvu preko zajednikog imena
Hrovat (Krobat, Krovat, Hrvat), preuzetog iz naziva jedne ete. Pojedina je eta
bila unutar sebe jo i dodatno povezana, tako da su npr. svi lanovi ete Klukas
bili Klukasovci (ili slino), ete Kozencis Kosezi (ili slino).
I u Ljetopisu je sauvan mutni trag takve organizacije, ali ve teritorijalizirane.
Na elu je Svetopelekove drave kralj, a na elu svake od pojedinih pokrajina (npr.
Bijele Hrvatske, Crvene Hrvatske) ban. Pod banom su se nalazili upani (supani
idest comites).l prema Ljetopisu su, dakle, vii funkcionari zadrali turkijske nazive
(ban i lupan). A l i , ve na nioj razini pojavljuje se naslov satnik (stotnik), dakle
naziv slavenske provenijencije. Svaki je ban imao sedam satnika, a svaki upan
po jednoga (centuriones sednici).
Iz toga se moe dalje zakljuiti daje i podlono stanovnitvo bilo podijeljeno
na jo ue jedinice, na desetine, dekanate ponajprije radi ubiranja
podavanja, ali i radi davanja vojne pomoi u sluaju potrebe; primjerice, jedna
desetina trebala je dati recimo jednog pjeaka. U grobnikoj je gospotiji takva
podjela sauvana jo mnogo stoljea kasnije. Iz ugovora Petra Zrinskog sGrobnianima iz 1642. godine10 vidljivo je daje gospotija bila razdijeljena na
manje (Reina, Cernik, Buzdohanj) i vee (Podhum, Zastenice) zaselke, koji
priblino odgovaraju jednoj, odnosno dvjema desetinama. itava je gospotija
poetno obuhvaala 120 kuanstava (velika stotica). Svakoje kuanstvo davalo
poasti (koko, maslac, jaja), koje je sabirao satnik (= stotnik), koji je zbog toga

111
Podrobnije u MARGETI, 1978., 119-161; ISTI, 1980. b, 55-80; ponovno tiskano
u ISTI, 1999., 23-39 i 73-101.

22

bio osloboen podavanja. Kako je satnik bio biran meu kmetovima-podlonicima,

i kako su podlonici rjeavali razna pitanja u vijeu starejih, takva opina nije
amorfna masa podlonika, to vie to se unutar nje moe utvrditi i diferencijacija
po gospodarskoj snazi i ugledu."
Ovdje je potrebno dodati nekoliko rijei o tzv. iranskoj teoriji o porijeklu
imena Hrvat, koja je ve odavno zadobila razmjerno velik broj sljedbenika, premda
nijedan od raznovrsnih prijedloga takvog objanjenja nije meu iranistima naiao
na nepodijeljeno priznanje. Jedna od ozbiljnijih i uvjerljivijih bila bi Vasmerova
teorija iz 1923. godine:' 2 Hrvat potjee iz iranske rijei *(fu)-haurvata i
oznaavao bi uvare stoke, premda se Vasmer pritom vidljivo kolebao. U novije je
vrijeme pobudio pozornost noviji prijedlog Trubaeva," koji s rezervama prihvaa
i Gluhak, 14 a s jo veim rezervama Katii, 15 da hrvatsko ime dolazi od pridjeva
*har-va(n)t, enski, u koga su ene i predlagao kao alternativu iranski */urvata, prijatelj.
Dakako, prethodno je trebalo nai neku sponu koja bi spajala navodno
pradavno iransko pleme Hrvata sa slavenskim plemenom istoga imena. Tu sponu
nalazi i Gluhak' 6 u osobnim imenima (Horoathos, Horuathos) dvojice Grka, koji
su ivjeli u gradu Tanaisu u drugom ili treem stoljeu n. e. Za to osobno ime
Gluhak pretpostavlja mogunost daje ono prije bilo etnonim i daje za to nekoliko
primjera (npr. Latina prema latinus, Hrvoje prema Hrvat itd.). Iransko bi pleme
dobilo po Gluhakovu miljenju neko to ime po svojem voi, koje je onda preuzelo
neko pretpostavljeno slavensko pleme prije polovine I. tisuljea pr. n. e.,17 i to
na prostoru june Ukrajine ili zapadno od nje. Osnovna je i odluujua slabost te
teze da ni o navodnom iranskom ni o eventualnom kasnijem slavenskom hrvatskom
plemenu nema u razdoblju od polovice 1. tisuljea pr. n. e. do pojave imena
spomenutih Grka u gradu Tanaisu oko sedam stotina godina nikakve vijesti. Tako
mogunost da su ti Grci dobili ime po navodnom iransko-slavenskom plemenu
Hrvata, postaje posve nevjerojatnom. Ne vidi se razlog zato dvojica Grka ne bi
dobila svoje osobno ime po uzoru na neko osobno ime iranskoga podrijetla.

" Naime, unutar ne samo vladajue elite nego i podreenog stanovnitva postoji znatna
diferencijacija pa bi bilo potpuno pogrjeno takvo vrlo kompleksno drutvo dijeliti na klasu
izrabljivaa i klasu izrabljivanih. U to ovdje ne moemo ulaziti, jer bi nas odve udaljilo
od teme koju obraujemo.
12
VASMER, 1923.,56.
13
V. npr. TRUBAEV, 231-270. O toj tezi vie u bilj. 18.
14
GLUHAK, 1990., 294-306, gdje donosi razmjerno iscrpan uvid u Trubaevljeve teze
s dopunama koje podrobnije objanjavaju zato je upravo ta etimologija najuvjerljivija
(n. dj., 298). Vidi i ISTI, 1993., 267-270.
15
KATII, n. dj. (bilj. 24), 160.
"GLUHAK, Porijeklo (bilj. 14), 95 i d.
" N. dj., 97.

23

Predloena bi teza mogla imati stanovitu vjerojatnost kad bi se mogla pozvati na

jedno jedino etniko ime Hrvatu tom razdoblju. 18
Nije mnogo uspjenije ni povezivanje osobnog imena spomenutih Grka nakon
drugog-treeg stoljea n. e. s pretpostavljenim slavenskim plemenom Hrvata.
Gluhak objanjava" da su u dananjoj Ukrajini u treem stoljeu ivjeli Slaveni,
poznati iz povijesnih vrela pod imenom Anti. Dio tih Slavena-Anta Goti su iz
Ukrajine potisnuli u dananju junu Poljsku, a odande poli su Hrvati na zapad.
To bi, nastavlja Gluhak, mogli biti oni budui Bijeli Hrvati. Njih u desetom
stoljeu spominje DAI, a u jedanaestom stoljeu Nestorova kronika. Ako
pretpostavimo da se vijesti sabrane u ta dva vrela temelje na biljekama

18
Trubaeva teza o porijeklu imena Hrvat nema vrste temelje. Po njemu ime Hrvat
dolazi od pridjeva *har-va(n)t, koji znai enski, u kojega su ene. On bi po Trubaevu
bio u svezi s matrijarhatom na azovskom primorju. Irance su susjedi nazivali Sarmati, to
su preuzeli i Grci. Prvi je dio te rijei *sar (ena), a njihovo se ime tumailo : njima vladaju
ene. Taj pak *sar u iranskom daje *har, dakle isti korijen kao i u *har-va(n)t (Hrvat).
Dakle, nastavlja Trubaev, Iranci bi jo u povijesno doba ivjeli u matrijarhatu. Susjedni
narodi koji vie nisu bili u matrijarhatu nazvali su Irance *sar-mat, tj. znaajkom
matrijarhata, kojom su se oni razlikovali od drugih.
Gluhak nadodaje, u skladu s Abaevom, daje barem u nekih Iranaca morao postojati
jak matrijarhat, jer se to posredno potvruje iz epova susjednih Oseta, gdje je sredinji
lik Satana, mati naroda.
Kako *sar u iranskom daje *har, to bi se, ini se, i sami Iranci nazivali *har-va(n)t.
Ne bi li prema tome svi Iranci bili Hrvati, tj. Irancima = Hrvatima bi vladale ene?
Ovo bi se moglo povezati s podatkom o narodu koji je ivio na naim podrujima
priblino u etvrtom stoljee pr. n. e., o kojem Pseudo-Skilak (390.-330. god. pr. n. e.) pie:
Liburnimu zapovijedaju ene. One su ene slobodnih mueva, a spolno ope i s vlastitim
robovima i mukarcima susjednih podruja. Iz toga bi slijedilo da su se dananji Hrvati
nakon tisuljetnog putovanja kroz beskrajna podruja sluajno nastanili ba u kraju u kojem
je takoer cvjetao matrijarhat, a slijedilo bi, ini se, i to daje pradavni hrvatski voa, po
kojem su Hrvati dobili svoje ime zapravo Hrvatica.
Teoriju o matrijarhatu kao nunom prethodnim drutvenom razvojnom stupnju
predloio je jo 1856. god. J. J. Bachofen, 1877. god. L. H. Morgan dalje razvio, a 1884.
god. Engels uzdignuo na razinu marksistike dogme. Matrijarhat bi po Engelsu bio ukinut
tek pojavom privatnog vlasnitva. Zbog toga je i te kako razumljivo da su s v i sovjetski
autori bez ijedne iznimke, ne samo Trubaev i Abaev, vrsto i nepodijeljeno zastupali te
Engelsove teze jer je to bila neophodna pretpostavka bavljenja znanou u SSSR, slino
kao to je tamo i Marxova teorija o viku vrijednosti suvereno vladala: zadatak je
znanstvenika bio apologetika marksistikih postavki. Danas se kod pretenog dijela autora
i sam naziv matrijarhat smatra pogrjenim (irrefhrend), a teza o matrijarhatu kao
prijelaznom stupnju neodrivom (unhaltbar). Naputeno je naivno istraivanje podataka,
to ih daju narodne bajke, epovi i prie antikih pisaca, a i evolucionistike teorije 19.
stoljea. Puni matrijarhat nije se mogao nigdje dokazati, nego samo pojedini njegovi
elementi, primjerice, tu i tamo nasljedno pravo temeljeno na srodstvu po majci, ponegdje
tzv. matrilokalitet i si. Iz bogate literature vidi npr. JENSEN, 1959., 418-433.
Prie o Hrvatima pod vlau ena u pradavna vremena imaju isto toliko znanstvene
podloge,
kao i prie o Amazonkama, Satani, Liburnima, kojima vladaju ene itd.
14
GLUHAK, Porijeklo, (bilj. 14), 95.

24

sakupljenima tijekom prethodnih stotinu godina, " onda se donja granica tih
zabiljeki sputa na sredinu devetog stoljea za DAI i kraj desetog stoljea za
Nestora, s time da Nestor poinje s koliko-toliko pouzdanim vijestima od godine
852. Sredinom devetog stoljea javlja se ime hrvatskoga naroda u naslovu vojvode
Trpimira (dux Chroatorum). Dakle, o plemenu (narodu) Hrvata postoje pouzdani
podaci tek s devetim stoljeem. Hijat koji postoji od drugog-treeg stoljea n. e.,
kada su zabiljeena dva Grka s osobnim imenom Horvat, do devetog stoljea,
kada se pojavljuje etnonim Hrvat, nije mogue objasniti na zadovoljavajui nain.
Vasmer je dodue u jednom radu iz godine 1926. pokuao s tezom da je osobno
ime spomenutih Grka u drugom-treem stoljeu zapravo prezime njihova roda,
koje se onda proirilo na pleme Hrvata, ali je poslije s pravom od toga odustao i
vratio se svojoj ranijoj tezi (Hrvat = uvar stoke). I doista, mnogobrojni pisci
(Jordan, Prokopije, Menandar, Pseudomauricije, Teofilakt Simokata) spominju u
estom stoljeu Ante, Slavene, Avare, Langobarde itd., a da im se nijedanput ne
omakne ijedna vijest o Hrvatima. Doista, bi bilo posve neprihvatljivo pokuati
s tezom da je svim tim bizantskim piscima bilo ime Hrvat toliko ominozno da ga
ni za ivu glavu nisu nijedanput spomenuli, a jo je kudikamo nevjerojatnija ideja
da su svi ti pisci bili toliko zadovoljni korektnim ponaanjem Hrvata za razliku
od drugih plemena i naroda, o kojima nas upravo zasipaju vijestima da nisu
nalazili pravog razloga da ih spomenu. Isto vrijedi i za pisce iz sedmog i osmog
stoljea, o emu je ve bilo rijei.
Dva Grka u Tanaisu u drugom-treem stoljeu n. e. s osobnim imenom Horoat
iranskog porijekla nisu uvjerljiva spona izmeu navodnog ranijeg pradavnog
iranskog plemena Hrvata, koje ne spominje nijedno vrelo i mnogo kasnijeg plemena
Hrvata, o kojem takoer nema suvremenih vijesti sve do devetog stoljea.
Umjesto da se ime Hrvat nastoji objasniti imenom nekoga pradavnog iranskog
istaknutog plemenskog voe, po kojem bi to navodno iransko pleme dobilo svoje
ime i onda se kasnije poslavenilo (i stoljeima nezapaeno od bilo koga migriralo
beskrajnim prostranstvima), nije li izglednije traiti porijeklo imena plemena koje
ga je nosilo, tj. Protohrvata u okolnostima, dogaajima i linostima sedmog i
osmog stoljea? Nije li traeni istaknuti plemenski voa protobugarski vladar kojeg
Teofan naziva , a Anastazije prevodi s Crobatosl
\ Ostaje jo razrijeiti pitanje provenijencije imena Krovat-Kuvrat. Haussig je
21
predlagao altajski Quro-batu, koji se u skupnoj imenici qurt nalazi zapisan u bugarskoj listi najstarijih vladara u obliku Kur 't, a odnosi se upravo na Krovata-Kuvrata.
S nae strane skloni smo upozoriti na to da je Krovat-Kuvrat imao, prema
22
Teofanu, drugog sina Kotriga. U udima sv. Dimitrija pria se o Kuveru, za
20

Vrlo je vjerojatno da se u DAI nalaze sabrane zabiljeke, koje su dali pribiljeiti

Konstantinov djed (Bazilije I.) i otac (Lav VI. Mudri).
"HAUSSIG, 1954.,430.
. "S'--MARGETI, 1988.0,755-760. ,,

25

/ '

kojeg se s pravom u literaturi tvrdi daje istovjetan s Teofanovim etvrtim sinom

Krovata-Kuvrata. Kotrig upadljivo podsjea na ime Kutrigura, naroda koji je
priblino jedno stoljee ranije (sredinom estog stoljea) igrao vrlo vanu ulogu
tono na prostorima Krovat-Kuvratove drave. Menandar spominje i avarskog
vazala Kotmgera. Sve to kao da upuuje na zakljuak da imena Krovat-Kuvrat,
Kotreg, Kuver odraavaju tendenciju vladara Velike Bugarske, da svojim imenom
i imenima svoje djece legitimira svoju dravu kao nasljednika ranije drave
Kutrigura na istom podruju. A prema Prokopijevu prianju hunski je vladar imao
dva sina, Utigura i Kutrigura, po kojima su ta dva naroda dobila svoje ime. Oito
su i Kutriguri u estom stoljeu dokazivali legitimitet svoje vlasti povezanou s
ranijom hunskom dravom. Legitimitet je oduvijek svaku vladajuu elitu poticao
na ovakve i sline konstrukcije.
, - - . .;> \\>-1
10. Prethodna izlaganja mogla bi se ukratko saeti ovako:
Vm
Povijest naih krajeva u sedmom i osmom stoljeu treba objasniti ponajprije
suvremenim izvorima, i to arheolokim nalazima i pisanim vrelima.
U to se vrijeme na naim podrujima spominju u pisanim vrelima Avari Prvog
kaganata do 626. godine. Zatim dolazi prema arheolokim podacima najsjajnije
razdoblje od tridesetih do sedamdesetih godina sedmog stoljea, za koje se moe
dokazati da je do njega dolo potpunim prekidom s dinastijom prethodnog
razdoblja. Ono vremenski odgovara monoj Krovat-Kuvratovoj Velikoj Bugarskoj
na podruju dananje Ukrajine, a ujedno i odgovara trajanju te drave do smrti
Krovata-Kuvrata. Krovat-Kuvrat je na poetku svoje vladavine uspio potjerati
avarske ete, a onda proiriti svoj utjecaj i na preostali teritorij avarske drave.
Otprilike 670.-675. Krovat-Kuvratovu dravu rui novi vladajui sloj istonog
podrijetla koji vlada naim podrujima dok tu dravu nije unitio Karlo Veliki.
Arheologija je s uspjehom dokazala postojanje tih triju sukcesivnih avarskih
drava, a s tim se rezultatima slau i vijesti iz pisanih suvremenih vrela. Ni
arheoloki nalazi ni suvremena pisana vrela ne opravdavaju tezu o prodoru Hrvata,
konjanikog naroda koji bi iz svoje sjeverne postojbine doao u Dalmaciju. Prema
tome, Hrvate (Hrovate po bizantskim vrelima) treba traiti unutar jedne od triju
spomenutih vladajuih elita. Kako je iskljueno da bi to mogla biti prva (jer je oito
prerana) ili trea (ve zbog rasnih znaajka), preostaje samo druga. Za nju govori
i upadljiva slinost imena Krovat-Kuvrat i Hrovati-Hrvati. Pritom nije nimalo
nemogue da je ve Krovat-Kuvrat preuzeo to ime iz ranijeg kutrigurskog
razdoblja. Ta je upadljiva slinost imena protobugarskog vladara samo dodatni
argument, koji se vrlo dobro uklapa u naprijed spomenute arheoloke i povijesne
injenice.
Hrvatske konjanike ete, Protohrvati, imale su neslavenska imena. Nakon
to su se teritorijalizirale u Dalmaciji, zadrale su nazive svojih dunosnika, ban i
upan. U roku od dvije-tri generacije one su se slavenizirale, ali su jo stoljeima
sauvale uspomenu na neslavenske Protohrvate u samom imenu naroda i
naslovima ban i lupan.

26

Hrvatski je narod, dakle, nastao stapanjem protohrvatskih bolje rei

protobugarskih krovatovskih konjanikih eta (koje su sredinom sedmog stoljea
pobijedile Avare Prvoga avarskog kaganata) sa slavenskim stoarima i
poljoprivrednicima. Nedvojbeno je da tome treba pridodati i znaajan faktor
starosjedilaca, tj. ilirsko-rimsku komponentu. No, to vie nije predmet ovog
istraivanja, jer se u ovome radu ne ispituje etnogeneza Hrvata, nego samo jedan
njezin element Protohrvati.
11. U naim radovima od I. do VII. smatramo najvanijim za daljnji napredak
spoznaja ove izravne ralambe vrela:
ralambu vijesti Uskrnje kronike, iz koje proizlazi da godine 626. Avari
nisu pretrpjeli katastrofu (rad pod L),
ralambu vijesti Annale.i Laureshamenses, prema kojoj izvorni tekst glasi
d a j e Pipin introivit Illyricum et inde in Pannonia, suprotno Hauptmannovim
analizama, s vanim posljedicama za tijek franakog rata protiv Avara 791. godine
i za identifikaciju Vojnomira kao hrvatskog vladara (rad pod L),
primjenu novih arheolokih istraivanja na situaciju u irem Podunavlju,
osobito na karakter nove vrste i sreene vlasti od tridesetih do sedamdesetih
godina sedmog stoljea (rad pod VII.).
Za pravne je povjesniare od teoretskog, a za ope povjesniare takoer od
izravnog interesa diskusija o dravnoj vlasti u Dalmaciji sedmog i osmog stoljea,
na to je jo 1971. godine upozorila N. Klai (t. 8. Uvoda).
Slinu ulogu imalo je konjaniko pleme Protobugara, koje je dolo nekih
etrdeset godina nakon Protohrvata u dananju Bugarsku pod treim KrovatKuvratovim sinom, a takoer i konjaniko pleme Maara, koje je koncem devetog
stoljea dolo u Podunavlje (vidi rad VII., odjeljak B). Oba plemena stopila su se
sa stanovnicima tamonjih podruja u bugarski, odnosno maarski narod.
Albanski narod imao je donekle drukiji nastanak. Njega treba povezati s
dolaskom konjanikih eta etvrtoga Krovat-Kuvratovag sina, Kuvera, ali ve
zajedno s mijeanim stanovnitvom iz podruja priblino dananje Vojvodine. 23
12. Nakon naega rada iz 1995. objavljena su tri Katiieva priloga.
24
U prvome, objavljenom 1995. godine (koji, meutim donosi tekst priloga
proitanog na znanstvenom skupu odranom 1989.), Katii istie veliko znaenje
filolokog pristupa vrelima: za razliku od historiara (...) moe se filolog strpljivo
i s mnogo ljubavi okrenuti onomu to vrela doista priaju. Ipak, kako njega smeta
vijest iz glave 30. DAI po kojoj su Hrvati u Dalmaciji bili neko vrijeme podloni
franakoj vlasti, onako kao i prije u zemlji iz koje su doli, i kako po njemu
injenica da vrela iz toga vremena o njima ute, ne znai (...) da u Dalmaciji nije
bilo njih i njihove vlasti, on pomou filoloke metode rjeava ono to u svojoj
23
24

Vidi prethodnu biljeku.

KATII, 1995., 140-143. '
27

predslavensko razdoblje Raguze i mi'toloke korijene Dubrovnika. to se tie

Poljica (272-287), autor upuuje uz ostalo na radove Maurania, Pere, Grekova
itd. i raspravlja o Poljikom zakonu, vervi i didiima, te pronalazi znaajne veze s
ukrajinskim prostorom, osobito s Ruskom pravdom. U odjeljku o hrvatskim
predjelima od Istre preko Zagorja do Slavonije (288-304) autor uz ostalo upozorava
na kijevsku legendu o trojici brae i istie da je poznata varijanta kijevske
legende Krapinska legenda te se poziva na S. K. Sakaa po kojem je Krapinska
legenda dragocjen izvor za rekonstruiranje etnogeneze Hrvata, promatrane iz
iroke perspektive istonoga prostora. Tome se pridruuje i Paenko::niz
podataka potvruje duboku arhaiku krapinskog tla.
,;;! ;
:
to se tie strogo povijesnih istraivanja, rad ne sadri ralambe tekstova
DAI, Ljetopisa itd.
['
;, ; ;; ; u ; , ,.
14. U povodu izlobe Hrvati i Karolinzi u kulturnoj se javnosti pojaalo
zanimanje za pitanje dolaska Hrvata u njihove dananje krajeve,
s ..,..,
a) Tako je u tjedniku Nacional br. 267, od 26. prosinca 2000. godine, na
vodei povjesniar, prof. dr. Neven Budak, povoljno prikazao nau tezu iz 1977.
godine o dolasku Hrvata koncem 8. stoljea, dakle u vrijeme franakog unitenja
avarske drave i snanog jaanja raznovrsnih franakih utjecaja, te ju je ak nazvao
self-evident. Pritom se prilino energinim rijeima poalio to se ta naa teza nala
na margini istraivanja u okolnostima poveanog interesa za druge, mnogo manje
utemeljene teorije, primjerice iransku.
.,,.. : i
Iznenauje da sam Budak nije nijednom prigodom od 1977. do 2000. god.
uzeo u obzir ni argumentaciju ni rezultate rada iz 1977. godine, ni razvoj naih
koncepcija od 1977. nadalje. Tako je primjerice u svojemu udbeniku Prva stoljea
Hrvatske, Zagreb, 1994., naveo sljedee teorije o porijeklu Hrvata: slavensko,
gotsko, iransko porijeklo; sloj avarskih graniara koji je svoje ime prenio na
slavensko stanovnitvo (11-12); uzeo u obzir utjecaj Bizanta na etnogenezu Hrvata
(56 i d.), ulogu Heraklija (pri emu se spominje i miljenje I. Goldsteina), da bi se
nakon toga ponovno vratio na teze austrijskih pisaca, osobito W. Pohla, i neto ih
podrobnije obradio (67-70). O naim tezama iz 1977. godine i onima nakon 1977.,
kao ni o naoj argumentaciji nema, dakako, ni rijei. udi da se Budak 2000. god.
prilino usrdno zalae za nae teze iz 1977. godine, o kojima se prije nije izjasnio
ak ni reenicom u biljeci ispod teksta. Kudikamo vie iznenauje i to da Budak
nije itateljima dao na znanje da smo nakon 1977. godine nastavili s istraivanjima
i, gradei u dobroj mjeri i na argumentaciji iz godine 1977., novom argumentacijom
uinili nekoliko koraka dalje u spoznavanju problematike.
emAsi|f'

30

Ipak, treba uzeti u obzir da Budak najvjerojatnije nije htio zamarati itatelje,
nego je priopio samo ono to je smatrao da im je zanimljivo, tj. da on (Budak)
prihvaa nau tezu iz 1977. godine. itatelji pri tome doista ne moraju znati da
time Budak ne prihvaa nae argumente i teze, iznesene u naim radovima nakon
1977. godine. Ni najmanje ne dvojimo da se Budak nije zadovoljio i nije smio
zadovoljiti ovakvim, za znanstvena istraivanja turim i neplodnim, pristajanjem
na nau teoriju iz 1977. godine, te da e to svoje novo (ili, ako nije novo, ranije
vrlo uspjeno i samozatajno prikriveno) stajalite iscrpno argumentirati i obraditi
u znanstvenom lanku. Dapae, vjerujemo daje taj lanak, moda, ve i napisan
(a moda ak i u objavljivanju), to bi po naem miljenju bilo izvanredno korisno
za daljnje irenje spoznaja: znanost napreduje iskljuivo raspravom.
b) No, nije to jedini prilog nastavku rasprave. Pojavila se i teza da su Hrvati
doli u dananje hrvatske krajeve u povodu franako-avarskog rata i da su odigrali
znaajnu ulogu kao franaki saveznici. Dakako, mnogobrojni arheoloki nalazi
sami za sebe ne govore u prilog takvu shvaanju, jer se ti nijemi nalazi mogu
interpretirati na razliite naine. No, protiv te teze govori okolnost da o franakoavarskom ratu postoji razmjerno mnogo suvremenih franakih vrela, koja iznose
mnogo podataka o raznim etnikim skupinama (Sclavi, Avari, Hunni, legati
Dalmatarum, Venetici, Langobardi, Bulgari, Welatabi, Wilzi, Sorabi, Abodrati,
Boemanni, Carentani, Guduscani, Timociani, Marvani, Praedenecenti) i to o
nekima, za Franke znaajnijima, i po nekoliko puta a da o Hrvatima, koji bi
imali tako znaajnu ulogu u ruenju avarske drave, nijedan tadanji franaki izvor
ne govori nita, kao uostalom ni druga vrela. Tu na prvi pogled neobjanjivu
franaku utnju o savezniku moglo bi se pokuati objasniti ovako: Franaki su pisci
bili toliko zadovoljni ulogom svojih hrvatskih federata da nisu smatrali potrebnim
da ih u bilo kojoj prigodi spomenu. No, to bi bila samo loa dosjetka. Takvim i
slinim dosjetkama moe se dokazati ama ba sve to neki autor eli. U njima
nema ni najmanjeg zrnca vjerojatnosti.
c) M. Ani, na razmjerno mladi, ali ve potpuno izgraeni povjesniar, u
povodu iste izlobe takoer se javio u dnevnom tisku kompetentnim prilogom,
intoniranim za iru kulturnu publiku, i uz ostalo spomenuo i nas, navodei da smo
najprije pristali uz tezu o dolasku Hrvata potkraj 8. stoljea, da bismo je nakon
toga napustili i onda ponovno prigrlili.
Po svemu se ini daje Ani vrlo povrno proitao nae radove od 1977. do
1995. Ostaje pitanje na osnovi ega je Ani zakljuio da se naa razmiljanja vrte
u krugu. Kako je kod Ania, kao i kod drugih ozbiljnih znanstvenika,
zlonamjernost iskljuena, valjda ipak postoji neki razlog za ovakvu Anievu
interpretaciju. Nije nemogue daje on u naim radovima nakon 1977. godine na
brzinu proitao da su po naem miljenju Konstantin Porfirogenet (glava 31 DAI)
i njegov nastavlja (glava 30) smatrali daje od vremena dolaska Hrvata do njihova
krtenja pod knezom Porgom=Porinom proteklo razmjerno vrlo malo vremena, a
kako je Porga=Porin=Boma ivio poetkom 9. stoljea, dolazak bi Hrvata i po DAI

31

trebalo vremenski locirati potkraj 8. stoljea. Ali, iz rasprave u raspravu uvijek smo
iznova naglaavali da to nije argument za nau tezu, jer u podatke iz DAI ne vjerujemo.
Kako 99,9 posto (pa i vie) itatelja dnevnog tiska ne ita nae rasprave, oni
su na osnovi Anieve informacije vrlo vjerojatno doli do uvjerenja da se naa
istraivanja vrte u krugu i da je Margeti jedan od mnogih primjera onih
znanstvenika iji se trud moe pohvaliti, ali ne i njegovi rezultati. No, to je manje
vano. Sigurno je da se i Ani ozbiljno pozabavio pitanjem dolaska Hrvata i
da je njegov lanak u dnevnom tisku samo pojednostavnjeni prikaz njegovih
znanstvenih uvjerenja, koja e na drugome mjestu potanje argumentirati: znanost
ivi od rasprave, a novinski su lanci samo daleki odjek stvarnih argumenata i
protuargumenata.
15. Osman Karataj (dalje: autor), mladi turski povjesnik (roen 1971.) koji
se bavi vjekovnom turskom nazonou na Balkanu, objavio je godine 2000. knjigu
Formiranje hrvatske nacije?4
U knjizi koju prikazujemo autor najprije obrauje problematiku Euroazije u
ranom srednjem vijeku. Nakon uvoda (1-10) pie o turskim plemenima na Kavkazu
i ire, kao i o turskim odnosima s Iranom (11-58) te sa Slavenima, Antima, Avarima
i Bugarima (59-132). Pritom se neto vie zadrava na opoj pobuni protiv Avara
sredinom 7. stoljea kojoj je veliku podrku davao Bizant. Te su pobune, uz ostalo,
dovele do stvaranja Velike Bugarske pod monim vladarom Kubratom. Taj uvodni
dio obuhvaa oko
...
60%
Ostali dijelovi knjige jesu:
pitanja povezana s imenom Hrvat i imenima ostalih hrvatskih
voa i dolazak Hrvata u Dalmaciju (133-155)
...
10%
napomene o ostalim Junim Slavenima, u prvom redu Srbima
i Bonjacima (l56-171)
...
7%
hrvatska etnogeneza (171-177)
...
3%
zakljuak
...
3%
Summary, literatura, kazala (l77-221)
...
17%
Hrvati su prema autoru doli u Dalmaciju kao tursko pleme koje je ve u staroj
postojbini - po autoru u Galiciji - bilo slavenizirano. Ve u Galiciji to je rusko
pleme nosilo naziv Hrvati, po svojemu voi Kuvratu, koje je ime inae esto kod
Turaka. To bi po autoru mogao biti onaj Porgin otac o kojemu pie Konstantin
Porfirogenet ili moda neki drugi, jo raniji Kubrat.
I ostala imena hrvatskih voa turskog su podrijetla: Klukas (= Kulak),
Kosencis (= Kosendi), Muhlo (= Mugel), Lobelos (= Alpel), Krobat (= Kubrat),
Tuga (= Tugaj), Buga (= Bugaj). Uostalom, i ime Porga turskog je podrijetla, kao
i Porin.
Hrvati su doli na poziv bizantskog cara Heraklija u okviru ope pobune protiv
Avara, koja je godine 623. zapoela na zapadnim dijelovima avarske drave u
14

32

KARATAJ.

dananjoj ekoj, Moravskoj i Slovakoj pod Samom. Neto kasnije, 626., Avari
su doivjeli teak poraz pred Konstantinopolom pa je hrvatska vojska preko
Moravske i Karantanije iskoristila pogodnu prigodu da, zaobiavi Avare, doe u
Dalmaciju. Hrvati nisu bili ba malobrojna narodna skupina, a mogue je da u tom
narodu koji se selio na jug Slaveni uope nisu bili u veini. U borbi s Avarima
Hrvati su oslobodili i hercegovake i crnogorske Slavene pa su tek kasnije,
dolaskom Srba, tamonji Slaveni preuzeli srpsko ime.
Kako je i u najnovijoj literaturi (T. Macan, Povijest hrvatskog naroda, Zagreb,
1999.) naiao na tvrdnju da se ne zna to znai naziv Hrvat, autor s velikim
zadovoljstvom istie da se sada (tj. nakon njegovih analiza) moe zakljuiti da
je poznato znaenje te rijei (ona je iz turskog: sabirali), njezino porijeklo i
mjesto nastanka (ime nekog turskog vladara nad podreenim Slavenima u Bijeloj
Hrvatskoj) kao i vrijeme njezina nastanka (priblino druga polovica estog
stoljea), I sam naziv Bijeli Hrvati su preuzeli od Turaka (Sarioguri = Bijeli
Oguri). Taj se naziv po autoru moe povezati s podatkom Popa Dukljanina o
Bijeloj Hrvatskoj i moda s Bijelom krajinom. Moda je, misli autor, rije o
jednom naknadnom selidbenom valu u neto kasnije doba, kada su se Sarioguri
(Bijeli Ugri) doselili sa sjevera. Autor naglaava daje izraz drugi val upravo
on ovim svojim istraivanjima uveo u hrvatsku problematiku (kod povjesniara
ne postoji takav uobiajen izraz, nego pripada nama, tj. autoru).
Dolazak Hrvata objanjava autor vijestima Konstantina Porfirogeneta. Autor
nije kritiki analizirao - a u ovako vrlo kratkom tekstu to uostalom nije ni bilo
mogue - Konstantinov tekst De administrando imperio (dalje: DAI). Ipak, autor
ne poznaje rezultate istraivanja austrijskih znanstvenika. Neshvatljivo je da nije
prouio barem radove Kronsteinera, Wolframa i Pohla i da primjerice Kronsteinera
poznaje samo po jednoj usputnoj biljeci N. Klai. Dodajmo da se danas bez
poznavanja kritike analize podataka iz DAI koju su proveli na primjer Bury,
Hauptmann i Grafenauer i novijih radova na tu temu, ne moe ozbiljno pisati o
tzv. dolasku Hrvata, pa svaki rad koji to zanemari, nuno postaje pukom
publicistikom.
Osnovna je autorova misao vodilja o porijeklu Hrvata da su oni slavenizirano
tursko pleme koje je ivjelo u Galiciji i koje je dobilo ime po turskom voi Krobatu.
Ideja da ime plemena Hrvat potjee od Krobata dosta se esto javlja u literaturi od
18. stoljea nadalje. Znanstvenici su nastojali dokazati vezu izmeu vladara Velike
Bugarske Krobata iz sredine 7. stoljea i imena hrvatskog plemena koje je dalo
ime hrvatskom narodu. Meu tim autorima je i pisac ovih redaka. No, kako je autor
u svojemu radu uvjeren daje pleme Hrvata dolo u Dalmaciju iz Galicije poetkom
7. stoljea, morao je odustati od povezanosti toga Kubrata s imenom plemena Hrvat
i ustvrditi daje taj drugi Krobat bio neki turski vladar koji je u nekom nedovoljno
odreenom razdoblju - ini se da autor pomilja na drugu polovicu 6. stoljea vladao u Galiciji. Autorova se teza svodi, prema tome, na tvrdnju da je jednom
ivio neki inae nepoznati vladar turske provenijencije po imenu Krobat. Rije je

33

0 neprovjerenoj hipotezi. Dodatna je neprilika za autorovu tezu to to se u vijestima

iz 6., 7. i 8. stoljea nikada ne spominje sjeverna Velika Hrvatska, premda iz toga
razdoblja postoje mnoge vijesti o nazivima mnogih drugih plemena i krajeva razne
veliine u sredinjoj i istonoj Europi.
I neke druge teke probleme rane hrvatske povijesti autor rjeava jednom
reenicom ili ih uope ne spominje. Tako se primjerice, ako su Hrvati doli
poetkom 7. stoljea u Dalmaciju i ako su, kao to autor pretpostavlja, bili
razmjerno respektabilna vojna sila, pojavljuje vrlo neugodno pitanje: kako to da
bizantska, franaka, papinska itd. vrela toga razdoblja nikada ni jednom jedinom
rijeju ne spominju tu novopridolu respektabilnu vojnu regionalnu silu koja je
pobijedila Avare - premda se istodobno ta ista vrela razmjerno obilato bave drugim
narodima i spominju njihove voe, bitke, meusobne kontakte itd. Autor pokuava
taj problem rijeiti tezom da Hrvati moda nisu doli na Balkan kao pleme s
vlastitim identitetom. Kao alternativu tome on predlae misao da su Hrvati, koji
su doli na poziv cara Heraklija, bili mnogo manja skupina. Te dvije teze, dane
u jednoj reenici, u suprotnosti su s onim to autor na drugim mjestima opetovano
1 izriito tvrdi: Hrvati nisu bili ba malobrojni (jer su uspjeli pobijediti Avare), a
doli su u Dalmaciju kao slavenizirano vojniko tursko pleme koje je ponosno
nosilo ime svojega voe Krobata-Hrvata - dakle, imali su itekako vlastiti plemenski
identitet. Dodajmo da je autorov pokuaj tumaenja zagonetne utnje o Hrvatima
isto tako neuspio kao i dosadanja tumaenja, primjerice ono da su Hrvati u 7. i 8.
stoljeu navodno postupno sazrijevali, ili pak ono da je Bizant bio toliko
zadovoljan svojim hrvatskim saveznicima da bizantski pisci nisu imali razloga
spominjati ih, itd.
,,. .
Autor tvrdi da su Hrvati poetkom X. stoljea potpali pod maarsku vlast
(?) i, na istoj stranici, da se Hrvati na potezu od Knina do Varadina (...) ak krajem
kasnog srednjeg vijeka nisu nazivali Hrvatima (?). Ove neobine tvrdnje nije
potrebno pobijati. Dovoljno je uzeti u ruke urminove Hrvatske spomenike i u
njima nai bezbroj potvrda za Hrvate primjerice u Lici.
Autor je zaobiao i teko pitanje postojbine Hrvata u podruju izmeu Save i
Drave (srednjovjekovna Slavonija), tonije, kompleks problema vezanih uz
vojvode Ratimira, Montemera (Mutimira, Muncimira) i Braslava i njihove odnose
sa susjedima itd.
,
t
Autor dokazuje kako je dalmatinski identitet isplivao iznad latinizma i
slavenstva i kao dokaze za to prua dvije vijesti: onu engleskog kralja Alfreda s
poetka 9. st., po kojoj se Dalmati nalaze zapadno od Hrvata, te onu arapskog
geografa Idrisija, koji navodno poetkom XIV. st. pie za Dalmaciju da tamo
ive Dalmati i Slaveni, dakle, ne spominje ni Hrvatsku ni Hrvate.
: ,
Dokazi nisu najsretnije izabrani. Engleski kralj Alfred opisujui ire
predjele sjeverno od Karpata navodi, uz ostalo, Dalamince, a istono od njih
Horikte (on be eastan Dalamentsan sindon Hrig ti). Ovdje Alfred spominje
Dalamince, narod s obje strane srednjeg toka rijeke Labe, i istono od njih, ini
34

se, sjeverne Hrvate (Horikte), dakle, ne govori o Dalmaciji. A kad arapski geograf
Edrizi sredinom 12. (ne 14.) stoljea spominje gradove istone jadranske obale,
on pie: Nakon zemalja Akvileje (...) dolaze zemlje Hrvatske, koje se zovu
Dalmacija; Bakar je prvi grad meu zemljama Hrvatske, koje se zovu
Dalmacija. Razvidno je da se autor vrlo povrno slui vrelima.
Slinih primjera neprihvatljiva rada s vrelima ima u knjizi vei broj.
Isto vrijedi i za koritenje literature. U elji da upozna tursku publiku s
miljenjem pisca ovih redaka, autor pie: Margeti (...) Hrvatlarin ancak
Karantiya' dan (bgnk Slovenya ve Gneydogu Avusturya) gelmis
olabileceklerini ne sres, tj. Margeti tvrdi da su Hrvati mogli jedino doi iz
Karantanije (dananja Slovenija i jugoistona Austrija) - to je imputiranje neeg
to nismo nikad tvrdili i to ne odgovara ni priblino onom to smo u bilo kojoj
fazi razvoja naeg istraivanja problema tzv. dolaska Hrvata dokazivali. I kod
iznoenja teza drugih znanstvenika autor nerijetko ozbiljno grijei. U tome i jest
razlika izmeu publicistikoga i znanstvenog pristupa nekoj temi. Publicista zanima
samo rezultat nekog znanstvenog istraivanja i onda se prema njemu odnosi ovisno
0 svojim kulturnim i politikim afinitetima. Znanstvenika zanimaju argumenti, pa
on esto i u analizama koje su dole do bitno drukijih rezultata od njegovih,
prihvaa neke njihove argumente i eventualno ih reinterpretira.
Onih nekoliko sljedeih stranica, koje je autor posvetio problemu etnogeneze
Hrvata pod previe ambicioznim naslovom Hrvatski identitet od plemena do
nacije jo je vie proeto publicistikim pristupom od prethodnog dijela knjige.
Juni Slaveni katolike vjere u Dalmaciji, Hercegovini, Bosni i Slavoniji tek se
odnedavno osjeaju Hrvatima. Nacionalni pokret oko Ljudevita Gaja dugo se nije
mogao odluiti za ime svoga naroda, pa je tako vaan dio intelektualaca usvojio
naziv 'Ilir' jer jo ni tada hrvatska nacionalnost nije bila u tolikoj mjeri usvojena
za razliku od Vuka Karadia koji je mislio samo na Srbe. Gaj je s
istomiljenicima imao za cilj okupiti sve June Slavene oko jednog jezika i
ostvariti ilirsku zajednicu. Po autoru je situacija oko hrvatstva umnogome
smijena, jer se eli uz pomo povijesnih injenica definirati etniku strukturu
1 pripadnost te naglasiti razliitosti od drugih. Hrvatstvo je dodue uspjelo
pohrvatiti Dalmaciju i Slavoniju, premda je Dalmacija u biti latinska, a u
Slavoniji stanovnitvo ima mnogo avarske, maarske i kipalske krvi.
Raspravu o ovim publicistikim autorovim tezama prepustili bismo nekom
naem publicistu, jer znanstvena rasprava pretpostavlja sveobuhvatnu ralambu
problematike i osobito vrela od strane autora s kojim se rasprava vodi, to ovdje
nije sluaj.
Ipak, neka nam bude doputeno dati ovdje jedan primjer publicistikog
odgovora na autorove olako izreene tvrdnje. Moglo bi se, u skladu s njegovim
nainom pisanja, napisati ovako: Karataj na primjeru Pribojevia (poetak 16.
stoljea) dokazuje kako je jo u to vrijeme hrvatsko ime bilo jedva poznato. To
nije tako. Poznati Supetarski kartular iz kraja 11. stoljea javlja daje 'u prolosti
35

l
bio ovaj pravni obiaj kod Hrvata: postojalo je sedam banova koji su ako bi kralj
umro bez djece izabirali kralja u Hrvatskoj, i to prvi, ban Hrvatske, drugi, bosanski
ban, trei, ban Slavonije, etvrti, ban Poege, peti, ban Podravske, esti, ban
Albanije, sedmi, ban Srijema (izvorni latinski tekst u: V. Novak, Supetarski
kartular, Zagreb, 1952., 230)'. Ovaj podatak dosad nije iskoriten u dovoljnoj
mjeri. Nakon naih istraivanja, sada se moe konano dati odgovor, koje su krajeve
osvojili i njima zavladali Hrvati odmah poetkom 7. stoljea kada su Avare
pobijedili i osnovali svoju dravu, najprije pod vojvodama, a poslije pod kraljevima
domae krvi. Naroito naglaavamo da je ovo samo persiflaa i da nijedna od
ovih naih olako izreenih teza nije ni priblino tona, ali na razini publicistike
ima istu vrijednost kao i olako iznesene autorove tvrdnje.
Autor se dotie i povijesti drugih prostora i naroda jugoistone Europe. Po
njemu, Srbi su doli u sredinje podruje avarske drave u svojstvu avarskih
saveznika, i to iz Poljske ili eventualno iz dananje eke. Dio njih se pod
vodstvom svojih turskih voa pomijeao sa Slavenima i ostalim narodima koje su
Avari tlaili, a onda su se po nalogu bizantskog cara Heraklija konano smjestili
na podruju rijeke Morave i zapadnije u okolini Rasa. Broj Turaka koji su
sudjelovali kod etnogeneze srpskoga naroda manji je nego u sluaju etnogeneze
Hrvata i Bugara, premda autor inzistira na tome da je kod Srba vrlo uoljiv
dominantan turanski izgled. Kao njihovu osobito uoljivu znaajku autor istie
da je meu Srbima vrlo teak opstanak nesrpskih elemenata pa bili oni i
slavenskog porijekla.
Mnogo vie pozornosti posvetio je autor Bosni i bonjatvu. Po njemu je
bonjatvo temeljna pradavna osnova kasnije bonjake nacije. Autor pretpostavlja
da je u doba maarske vlasti nad Bosnom za bana postavljen neki Turin Kotur
(usp. Kutriguri, tj. Kutri-oguri, jedno staro tursko pleme), po kojem je poslije
dobila ime bosanska dinastija Kotromania. To bi po autoru bilo utoliko uvjerljivije
stoje nastavak -man vrlo est u turskom jeziku: kodaman, toraman, kopraman, a
roaci dinastije Dula u Bakirtu zovu se Julamani. Bosanska skuptina staraca
(stanak) birala je kralja iz redova ire obitelji vladajue dinastije, pa u tom
aspektu autor nalazi potpunu slinost s turskim nainom uprave. Hrvatska i
srpska presezanja u Bosni i elja da se dijelovi Bosne smatraju sastavnim dijelom
hrvatske, odnosno srpske nacije tek su naknadna reinterpretacija bosanske povijesti.
U problem nacionalnog bia makedonsko-slavenske zajednice, kako se oni
sami nazivaju, autor nije elio ulaziti.
Zakljuno bismo rekli da autor ima i volje i talenta za povijesna istraivanja.
Ako savjesno prione uz mukotrpan i nezahvalan posao minucioznog istraivanja
svake, pa i one na prvi pogled manje vane vijesti u vrelima, izvri kritiku analizu
vjerodostojnosti vrela i vijesti i uzme u obzir esto vrlo obimnu literaturu o istom
problemu, autor e, pogotovu ako se prethodno ogranii na rjeavanje naoko sitnih
i beznaajnih problema, uspjeti predoiti javnosti skromni poetak znanstvenog
rada, da bi nakon viegodinjeg samoprijegornog rada mogao prijei i na ire teme.

To je neudoban i trnjem posut put jednog znanstvenika. Za takav put autor ima sve
pretpostavke, ukljuujui ponajprije oitu marljivost i nadarenost za rjeavanje
povijesne problematike. Nije nemogue da e autor radije izabrati drugi,
publicistiki put, koji obeava lak i brz uspjeh, medijsku pozornost .^dravnu
pomo, sudjelovanje na mnogim kongresima u zemlji i inozemstvu, gdje e braniti
svoja publicistika uvjerenja protiv slinih publicista drukije provenijencije. Ovaj
drugi put osigurava ugled u drutvu, skopan s nedvojbenim drugim prednostima,
financijske i druge vrsti.
Nadamo se da e autor izabrati prvi put, koji obeava, dodue, samo radost
na dobro obavljenom poslu. Ali, to ba nije malo, kao to se ini na prvi pogled.
16. Tekstovi radova L-VII. objavljuju se bez promjena u odnosu na njihovo
prvo objavljivanje. Ispravljene su jedino neke tiskarske grjeke; nain citiranja je
preudeen kako bi odgovorio cjelovitosti knjige, ujednaeno je pisanje nekih imena
(npr. Nicefor) i si.

37

C. R A D O V I

I. KONSTANTIN PORFIROGENETI VRIJEME DOLASKA

HRVATA

A. UVOD: GLAVE 29. DO 32. DAI

Malo je koje pitanje iz nae povijesti izazvalo takvo zanimanje i toliki broj
znanstvenih radova kao to je to sluaj s pitanjem dolaska Hrvata u nae krajeve.
Ve se i strogo specijalizirani strunjak teko snalazi u golemu broju objavljenih
djela i zastupanih stajalita, to vie to se tim pitanjem bave ne samo povjesnici
slavenske prolosti nego i bizantolozi i drugi, a sve znaajniji udio u istraivanjima
imaju i arheolozi, lingvisti i drugi. Premda nema sumnje da su postignuti
izvanredno vani rezultati i daje pitanje osvjetljavano s razliitih novih, esto
neoekivanih gledita, ipak nema sumnje daje Zsterov bila u pravu kad je godine
1956. ustvrdila da problematika dolaska Hrvata i Srba na Balkanu nije do danas
u punom opsegu definitivno rijeena i da jo treba osvijetliti niz nejasnih pitanja.
U ovome radu pokuat emo, sa svoje strane, dati prilog unaprjeivanju spoznaje
o dolasku Hrvata, ponajprije u svjetlu izvjetaja Konstantina Porfirogeneta i
njegova anonimna nastavljaa, to se nalaze u glavama 29., 30. i 31. De
adtninistrando imperio (dalje: DAI).3"
31
Smatramo da su Hauptmannova istraivanja glava 29., 30. i 31. DAI otvorila
novo poglavlje u prouavanju dolaska Hrvata i Srba i da su nakon Hauptmanna
kudikamo najuspjeniji rezultati to ih je postigao Grafenauer.32 Zato e nae
analize krenuti od Hauptmannovih i Grafenauerovih analiza i rezultata, ali emo
,!i u 31 U razmatranje je uzeto izdanje DAI.
U obzir dolaze u prvom redu HAUPTMANN, 1925., 86-127 i HAUPTMANN,
1931., 17-24.
32
U obzir dolaze u prvom redu GRAFENAUER, 1950.a, 23-126; GRAFENAUER,
1950.C, 151-169; GRAFENAUER, 1952.C, 1-56; GRAFENAUER, 1955.a, 40-45.

41

po potrebi uzeti u obzir i vanija stajalita drugih znanstvenika, bez pretenzije na

potpunost, koja je gotovo neostvariva, a vjerojatno i nepotrebna."
Da bi se moglo lake pratiti nae izlaganje u vezi s glavama 29., 30 i 31. D AI,
potrebno je prethodno prikazati njihov sadraj, dakako, sa stajalita problematike
dolaska Hrvata u uem smislu. Prema tome, sadraj dijelova tih glava koji se ne
odnose na problematiku koju u ovom radu prouavamo, dat emo posve skraeno,
dok emo, s druge strane, tekst koji se odnosi na nau uu problematiku dati
iscrpno, a po potrebi i u izvornu obliku. U ovom radu osvrnut emo se i na probleme
selidbe Srba, pa emo zbog toga dati i pregled sadraja glave 32. DAL
Glava 29. (Moravcsik, 122-138)

'

l .*4 O slavensko-avarskom osvajanju Dalmacije (1-53). Dioklecijan je naselio

Dalmaciju obiteljima iz Rima, utemeljio Split i tamo sagradio palau. On je
utemeljio i grad Diokleju. Dalmacija se protezala do Dunava, koji su Romani
jednom prilikom preli i na svoje iznenaenje nali nenaoruane Slavene, nazvane
i Avarima, pa su ih zarobili. Romani otada alju svakog Uskrsa pograninu strau
iz Salone preko Klisa do Dunava. Slaveni i Avari nakon mnogo godina navale na
romanske graniare, svladaju ih, uzmu njihove vojniko znakove, prijeu Klis i
osvoje Salonu, a nakon toga postupno tjeraju Romane s njihovih posjeda. Romani
se povlae u gradie i na otoke bizantske Dalmacije, gdje do danas ive.
2. O samostalnosti dalmatinskih gradova i naroda (54-88). Gradovi bizantske
Dalmacije postali su nezavisni od Bizanta, osobito od vremena cara Mihajla
Mucavca, a isto tako i tamonji narodi: Hrvati, Srbi, Zahumljani, Travunjani,
Konavljani, Dukljani i Neretvani, koji su za vladare imali upane i koji nisu bili
krteni.Ti narodi, najveim dijelom nekrteni, prihvatili su od Bazilija I. krtenje,
bizantsku vlast i vladare iz narodnih dinastija.
3. Borba Bazilija I. sa Saracenima oko Dubrovnika i Banja (89-216).
,',
4. Opis Dubrovnika (217-236).
, ,,,.,
5. Opis Splita (237-257).
/>;.? - ;n
6. Opis Trogira (258-262).
'' '" ''
7. Opis Kotora (263-271).
8. Opis Zadra (272-284).
' .,,,!
9. Opis otoka (285-295).
: mi:
33
Pregled najvanijih stajalita o kljunim pitanjima: II, 1925., 236-265;
LABUDA, 200-262; ZSTCROV, 34-47; FERJANI, VIZ, 1959.; DVORNIK u DAI,
vol. II. Commentary, 1962., 94-142.
14
Glave 29. i 31. razdijelili smo na odsjeke koji u izvornom tekstu zapoinju s ,
odnosno u jednom sluaju, naime prikazu borbe Bazilija I. sa Saracenima oko Dubrovnika
i Barija, s . Takva je dioba dakle u skladu s pisanjem Konstantina Porfirogeneta
i njegovim shvaanjem konstrukcije itave glave, a redovito upuuje na okolnost daje odsjek
koji zapoinje s oti cjelina uzeta iz jednog izvora.

42

Glava 30. (Moravcsik, 138-146)

]' (1-61) Osvajanje Dalmacije. Pisac obeava da e prikazati kako su Slaveni
osvojili Dalmaciju, ali istie da e najprije opisati njezin poloaj. Dalmacija se
neko protezala od Draa do istarskog gorja i Dunava. Dioklecijan je sagradio Split
i Salonu, koja je bila glavni grad Dalmacije i iz koje je svake godine tisuu
pograninih konjanika sabranih iz ostalih dalmatinskih gradova polazilo do Dunava
na strau prema Avarima. Jednom prilikom romanski graniari prijeu Dunav i
zarobe neke avarske ene i djecu. Idue godine Romani ponovno prijeu Dunav,
ali ih Avari svladaju, od zarobljenika saznaju o prilikama u Dalmaciji, preodjenu
se u Romane, na Uskrs krenu na Salonu i osvoje je na prijevaru, a nakon toga i svu
Dalmaciju, te se ondje nasele. Odrali su se jedino primorski gradii.
(61-63) O pradomovini Hrvata. U to vrijeme prebivali su Hrvati s one strane
Bavarske, gdje su sada Bijeli Hrvati.
(63-71) Dolazak Hrvata. Jedna obitelj odvojila se od njih, i to petorica brae,
Klukas, Lobelos, Kozencis, Muhlo, Hrobat, i dvije sestre, Tuga i Buga, i sa svojim
narodom dola u Dalmaciju gdje je nala Avare u posjedu te zemlje. Nakon to su
se izvjesni broj godina borili, pobijede Hrvati, te neke od Avara poubijaju, a ostale
prisile na pokornost.
Otada, dakle, tom zemljom vladaju Hrvati i jo su sada u Hrvatskoj neki od
Avara i poznaje se da su Avari.
(71-75) O Hrvatima u pradomovini. Ostali Hrvati ostali su prema Franakoj i
nazivaju se Belohrovati, tj. Bijeli Hrvati, i imaju vlastita vladara; podreeni su
Otonu, velikom kralju Franake, tj. Saksonije, nekrteni su, te se ene i prijateljuju
s Maarima.
(75-78) Osvajanje Ilirika i Panonije. Od Hrvata koji su doli u Dalmaciju
odvoji se neki dio i zavlada Ilirikom i Panonijom; i oni su imali samostalnog
vladara, koji alje poslanstva, a iz prijateljstva samo vladaru Hrvatske.
(78-87) Osloboenje Hrvata od Franaka. Izvjesni su broj godina i Hrvati u
Dalmaciji bili podreeni Francima, kao to su bili prije u svojoj zemlji, ali su ih
Franci muili i ubijali djecu. Hrvati diu ustanak i ubijaju svoje voe postavljene
od Franaka. Franci ih pokuavaju sedam godina nadvladati, ali Hrvati pobjeuju i
ubijaju franakog vou Koila.
(87-90) Krtenje Hrvata. Samostalni Hrvati trae krtenje iz Rima u vrijeme
svojega vladara Porina.
(90-94) Imena jedanaest hrvatskih iupanija.
(94-119) Opis sklavinija unutar granica Dalmacije: Duklje, Travunije,
Zahumlja, Paganije, Hrvatske, Srbije.
(119-142) O tributu Sto ga dalmatinski gradovi plaaju Slavenima.

43

Glava 31. (Moravcsik, 146-152)

l. Pradomovina i dolazak Hrvata (1-25). Hrvati to sada stanuju u krajevima
Dalmacije potjeu od nekrtenih Hrvata, nazivanih takoer Bijelima, koji prebivaju
s one strane Maarske i blizu Franake, a susjedi su im Slaveni, nekrteni Srbi.
Etimologija imena Hrvat. Hrvati su doli Herakliju, romejskom caru, kao
pribjegari, i to prije nego to su Srbi prebjegli caru Herakliju, u vrijeme kad su
Avari vodili borbe i odande potjerali Romane, pa je tako Dalmacija postala pustom.
Po nalogu cara Heraklija Hrvati zametnu boj i potjeraju iz Dalmacije Avare te se
po nareenju cara Heraklija smjeste u toj zemlji Avara, u kojoj sada prebivaju.
Hrvati su imali u to doba Porgina oca za vladara. Car Heraklije uputio je i poslao
iz Rima sveenike, uinio od njih nadbiskupa i biskupe i sveenike i akone, te
pokrstio Hrvate. U to doba imali su Hrvati za vladara Porgu.

su sadanja Srbija i Paganija i takozvana zemlja Zahumljana i Travunija i zemlja

Konavljana bile pod vlau cara Rimljana, a te su zemlje postale puste zbog Avara
(ovi su potjerali iz tih krajeva Romane koji ive u Dalmaciji i Drau), car smjesti
te iste Srbe u tim zemljama. Srbi su podreeni caru. Car ih je pokrstio preko Rima.
(30-35) Prvi srpski vladari. Poto je umro onaj arhont Srbin koji je prebjegao
caru Herakliju, naslijedi ga na vlasti njegov sin pa unuk i tako redom arhonti iz
njegova roda. Poslije odreenog broja godina rodio se od njih Vieslav, od njega
Radoslav, od njega Prosigoj, a od njega Vlastimir.
(35-145) Srpski vladari IX. i X. st.
2. Srbija je podreena Bizantu (146-148), i to jo od cara Heraklija.
;

' r1

'.

' ' , "

3. Imena gradova u Srbiji (149-151)

2. O zemlji Hrvata (26-30). Neko je hrvatska zemlja pripadala rimskom caru

pa su ak i sauvane neke zgrade u Saloni blizu Splita.
3. O miroljubivosti Hrvata (31 -57). Hrvate je krstio rimski papa za Heraklija.
Hrvati su papi obeali vjernost i da e voditi samo obrambene ratove. Nakon mnogo
godina, u vrijeme vladara Trpimira, oca vladara Kreimira, doao je meu Hrvate
iz Franake, koja se nalazi izmeu Venecije i Hrvatske, neki poboni ovjek Martin,
udotvorac, kojem su Hrvati obnovili obeanje dano papi. Zato hrvatska flota ne
ratuje izvan Hrvatske, ve se bavi trgovinom po Jadranskome moru. ; , .
4. O vladaru Hrvatske (58-67). On je jo od Heraklija podloan Bizantu, a
nikada nije bio podloan Bugarskoj i plaao joj tribut.
i,' . . ; , .,. i , ; J , , , , < ; ; !
5. Imena gradova u Hrvatskoj (68-70).
6. i 7. O nekadanjoj i sadanjoj vojnoj snazi Hrvatske (71-82).
8. O Bijeloj Hrvatskoj (83-91). Jo je nekrtena. Susjedi su Srbi. Ima manju
vojsku od krtene Hrvatske, a pljakaju je Franci, Maari i Peenezi. Udaljena je
trideset dana od mora koje se zove tamno.
Glava 32. (Moravcsik, 152-160)

''.

niiid

l. (1-70) O pradomovini Srba. Potjeu od nekrtenih Srba koji prebivaju s

onu stranu Maarske u zemlji Boiki, u susjedstvu Franake kao i Bijele Hrvatske.
(7-12) Dolazak Srba. Kada su dva brata naslijedila vlast u Srbiji od oca, jedan
izmeu njih uzeo je sa sobom polovicu naroda, prebjegao Herakliju, rimskom caru,
a car Heraklije ga je primio i dao mu u pokrajini solunskoj mjesto da se naseli po
imenu Serblia, koja se odonda tako zove.
(12-16) O imenu Srba.
. . . . . ; ' , ,(16-29) O selidbi Srba. Nakon nekog vremena Srbi su odluili da se vrate u
vlastitu zemlju, i car ih otpusti.
Kada su preli rijeku Dunav, promijene miljenje i zatrae od cara Heraklija
po strategu koji je tada vladao Beogradom da im dade zemlju daje nasele. Kako

B. ANALIZA GLAVA 29. DO 31. DAI

l]!OHauptmannovoj i Grafenauerovoj
30. glave DAI

analizi

"" 'Huptmannova se analiza teksta vijesti o dolasku Hrvata tie u prvom redu
30. glave. On smatra da je jezgra te glave uvod, avarsko osvajanje Dalmacije te
pobjeda Hrvata nad Avarima zajedno s krtenjem Hrvata (Moravcsik, 146. i d., redci
1-90), a daje ostatak (redci 90-142) kasniji mehaniki dodatak; da taj osnovni
izvjetaj sadrava pravu hrvatsku narodnu tradiciju, koji ima potpuno jasno
odreen znaaj i daje stil neprisiljen i sve, ali da su u taj izvjetaj naknadno
ubaeni neki dodaci koje treba izbaciti da bi se dobilo izvorni tekst hrvatske
tradicije. Radi se prije svega o reenici i jo su sada u Hrvatskoj neki od Avara i
poznaje se da su Avari. Ta reenica po Hauptmannu vrijea uho, jer bi umjesto
kopulativne konjunkcije trebala stajati adversativna, tj. umjesto oekivali
bismo . Prema Hauptmannu, ondje se oito i nedvosmisleno radi o pravim
Avarima, koji se etniki razlikuju od Hrvata i Slavena, i upravo je to razlog zato
on tu reenicu smatra umetnutom. Naime, u uvodu 30. glave DAI obeava se da
e se opisati kako su Slaveni osvojili Dalmaciju, a nakon toga se pria kako su
Dalmaciju osvojili Avari, to po Hauptmannu znai da ti Avari iz uvoda glave 30.
niu'drago nego Slaveni, koji su Dalmaciju osvojili prema glavi 29. i koje po toj
istoj glavi neki nazivaju Avarima. Ako su, dakle, Slaveni(-Avari) osvojili
Dalmaciju, onda se oni nisu mogli etniki razlikovati od Hrvata i zato je reenica
u 30. glavi o Avarima koje se jo moe prepoznati morala naknadno ui u osnovni
izvjetaj 30. glave. Nadalje, Hauptmann smatra da je u osnovni tekst naknadno
ubaena i itava reenica o osvajanju Ilirika i Panonije (redak 75-78), i to zato to
se rijei koje slijede tu reenicu (Izvjesni su broj godina i Hrvati u Dalmaciji bili

podreeni Francima) nuno vezuju na prethodnu reenicu, tj. na Bijele Hrvate koji
se u svojoj domovini pokoravaju Otonu, velikom kralju Franake. Da se radi o
umetku, vidi se po Hauptmannu i po tome to u toj navodno umetnutoj reenici
ime Dalmacija najedamput ne vredi vie za svu zemlju do Dunava, nego samo za
uu Hrvatsku Dalmaciju koju od Dunava deli Panonija.
Hauptmannova analiza teksta bez sumnje je duhovita, ali nam se ini da nije
tona. Prije svega, Avari u glavi 30. nisu isto to i Slaveni-Avari iz 29. glave, nego
pravi Avari ne-Slaveni. Pisac 30. glave doista uvodno kae da e opisati na koji su
nain Slaveni osvojili Dalmaciju, ali iz toga ne slijedi da on prve osvajae
Dalmacije smatra Slavenima. Pisac 30. glave kae zapravo ovo: l. prikazat u kako
su Slaveni uzeli Dalmaciju, 2. najprije su je osvojili Avari, 3. nakon toga su doli
Hrvati, tj. Slaveni i pobijedili Avare, 4. potomci pobijeenih Avara jo se i danas
etniki razlikuju od Hrvata-Slavena. Daje to pisac 30. glave imao na umu, vidi se
i po tome to u nastavku navodi poloaj svih slavenskih dravica koje se nalaze
na podruju nekadanje rimske Dalmacije. itav taj odsjek zavrava pisac 30. glave
reenicom (redci 119-120): nakon to su se smjestili reeni Slaveni, zavladali su
itavim podrujem Dalmacije, kao da time eli podsjetiti itatelja daje ispunio
svoje obeanje i ispriao ne samo kako su Slaveni osvojili Dalmaciju od Avara (neSlavena) nego i kako su se organizirali u svojoj novoj postojbini. Ako je tome tako,
onda ne samo da nije tona Hauptmannova misao da su Avari iz glave 30. zapravo
Slaveni(-Avari),35 nego nema nikakva razloga da briemo reenicu o etnikim
razliitim Avarima koji se jo raspoznaju meu Hrvatima-Slavenima. Ba naprotiv,
ta reenica mora ostati, jer se dobro uklapa u tijek pievih misli. 36 Istina je daje
reenica o avarskim potomcima napisana nespretno, ali to nas ne treba previe
uditi, jer pisac 30. glave openito nije osobit stilist. Ni druga Hauptmannova
primjedba nije na mjestu. Hauptmann istie kako u reenici o odlasku dijela Hrvata
u Ilirik i Panoniju Dalmacija najedamput ima novi sadraj, tj. ona vie ne
oznaava cijelu rimsku Dalmaciju, nego samo hrvatsku Dalmaciju. No, pojam
Dalmacije u reenici o kojoj raspravljamo, moe oznaavati sasvim lijepo i staru
veliku rimsku Dalmaciju. Kao to u dananje vrijeme pojam Hrvatske obuhvaa
Slavoniju, tako Dalmacija iz sporne reenice moe obuhvaati Panoniju i Ilirik.
Kad bi neka obitelj u dananje vrijeme dola, primjerice, iz Italije u Split, mi bismo
rekli: ta obitelj dola je u Hrvatsku, a ako bi se koji lan te obitelji preselio u Osijek,
35

Tako ve GRAFENAUER, 1952.C, 20.

Grafenauer je uvidio slabost Hauptmannovih dokaza da je reenica o Avarima koji
su etniki razliiti od Slavena umetnuta (v. GRAFENAUER, 1952.C, 20: tek slavenskom
pobjedom nad Avarima naime Slaveni po koncepciji 30. pogl. osvajaju Dalmaciju), ali je
ipak brie uz ovo kratko obrazloenje: Uope ne spada u povijest, ve u savremenu
etnografiju te je dakle u narodnom predanju o prolosti neto strano. ini nam se
nesumnjivim da je taj argument ipak preslab da bi nas ovlastio da briemo spomenutu
reenicu iz narodne predaje. Upravo obratno: oni Hrvati koji su bizantskom informatoru
pripovijedali dogaaje iz prolosti, bez sumnje su naveli istodobno i zanimljiv podatak o
ostacima neko stranih Avara, pa im je to sluilo kao nekakav dokaz o istinitosti njihove
prie o pobjedi Hrvata nad Avarima.
36

46

rekli bismo: od one obitelji to je dola u Hrvatsku iz Italije, jedan se dio preselio
u Slavoniju to jo ne znai da smo bilo gdje uveli ui pojam Hrvatske. Isto
vrijedi i za Dalmaciju iz sporne reenice. Uvoenje pojma hrvatske Dalmacije u
analiziranoj reenici svakako nas ne ovlauje da briemo reenicu u kojoj se taj
pojam pojavio. Jo se manje moe traiti brisanje te reenice iz razloga logine
povezanosti prethodne i idue reenice, jer je DAI upravo prepuna takvih
neloginosti,37 a dakako i glava 30. Ako se izvjetaj iz glave 30 o dolasku Hrvata,
pobjedi nad Avarima, selidbi u Ilirik i Panoniju i pobuni protiv Franaka ita bez
kompleksa traenja apsolutne logike, onda on zbilja slijedom nesmetano tee
naprijed. Ukratko, Hauptmannovi dokazi o interpolacijama u narodnu tradiciju u
tekstu 30. glave DAI nisu uvjerljivi.
U potrazi za to istijom narodnom tradicijom prema glavi 30. Grafenauer je
bio jo mnogo radikalniji. On je prihvatio Hauptmannove prijedloge i jo poveao
broj rijei i reenica koje bi iz teksta trebalo izbaciti. Radi se o sljedeim umetcima:
1. U retku 61-63 umetnute su rijei s one strane Bavarske, koje ne mogu,
po Grafenaueru, biti sastavni dio narodne tradicije, jer po Grafenaueru novo
odreenje poloaja Bijele Hrvatske ne moe potjecali iz Dalmacije, nego iz
Venecije.38 U starijem izvjetaju, tj. po Grafenauru u glavi 31., pie da Hrvati
prebivaju s onu strane Turske, tj. na sjeveru od Maara, to znai da se u glavi
30. radi o novom podatku na osnovi novog izvjetaja iz Venecije.
2. Grafenauer brie i cijelu reenicu koja govori o Hrvatima u pradomovini
(redak 71-75), i to zato to ona opisuje poloaj Bijelih Hrvata poslije 955. god.,
dakle ve u najnovije doba, a kako se odgovarajui izvjetaj u 31. glavi (redak
83-91) nalazi na kraju te glave, ni u kom sluaju nemamo posla s hrvatskom
narodnom tradicijom, nego s nekim drugim izvorom, po svoj prilici s obavijestima
o kakvim poslanstvima preko Venecije (poloaj Bijele Hrvatske!) na zapad. 1 "
3. Konano, Grafenauer brie i dijelove reenice u kojoj se opisuje
podreenost Hrvata Francima u novoj domovini (redak 78-80): Stanoviti su broj
godina (takoer i) Hrvati u Dalmaciji bili podreeni Francima (kao to su b i l i prije
u svojoj zemlji), i to zato to se bez sumnje radi opet samo o s t i l i s t i k o m
povezivanju dvaju odlomaka prilikom konane obrade podataka, a ne o narodnom
predanju; to stilistiko povezivanje je sadrajno zbog autorova nepoznavanja
37

GRAFENAUER, 1952.C, 30, prihvaa Hauptmannov dokaz daje analizirana reenica

(Od Hrvata to su doli u Dalmaciju itd.) umetnuta izmeu prethodne i idue reenice, jer
razbija njihovu misaonu vezu i dodaje: Taj izvjetaj koji je odvojen od teksta narodne
tradicije sprijeda i straga novijim dodacima, dakle nikako ne spada u kontekst narodne
tradicije. Nezavisno o tome to smatramo da narodna tradicija nije pretrpjela tolike izmjene
kao to to tvrde Grafenauer i Hauptmann, mislimo da se analizirana reenica ne moe izbaciti
iz narodne tradicije samo zato to bi se pred njom i iza nje nalazili dodaci. Takav dokaz
da se radi o dodatku jo je mnogo slabiji od Hauptmannova dokaza o razbijanju misaone
veze. 38
GRAFENAUER, 1952.C, 28.
" GRAFENAUER, 1952.C, 30.
47

povijesti dakako sasvim pogreno jer su se dalmatinski Hrvati odselili iz Bijele

Hrvatske svakako nekoliko stoljea prije njezinih prvih dodira s Francima.40
Po svemu se ini da Grafenauer ima pravo kada iz narodne tradicije izbacuje
rijei s one strane Bavarske. One se doista dobro uklapaju u meunarodnu
situaciju nakon godine 952., kada je Henrik, brat Otona I., vladao nad Bavarskom,
Veronskom markom, Furlanijom i Istrom, pa je anonimni pisac 30. glave mogao
moda doista na osnovi izvjetaja iz Venecije vidjeti nadvislansku Hrvatsku s one
strane Bavarske.
Manje je uspjeno Grafenuerovo dokazivanje o tome da cijela reenica koja
govori o Hrvatima u pradomovini (redak 71-75) ne pripada u narodnu predaju.
Reenica ostali Hrvati ostali su prema Franakoj i nazivaju se sada Belohorvati,
tj. Bijeli Hrvati bez ikakve je sumnje najistija narodna tradicija, jer samo Slaven
moe osjeati da su zapravo Bijeli Hrvati, i to objasniti bizantskom
informatoru u Dalmaciji, koji onda to vjerno prenosi ,
. ini nam se da moemo ii ak i korak dalje. Naime, isti
podatak nalazimo i na poetku 31. glave (Dalmatinski Hrvati potjeu od Hrvata
koji se nazivaju Bijelima), a osim toga i 30. i 31. glava na upravo navedenim
mjestima istiu da su sjeverni Hrvati nekrteni. To ne moe biti sluajno. Upravo
se namee zakljuak da je u carskoj arhivi postojao izvjetaj o Hrvatima to ga je
na temelju narodne predaje napisao neki bizantski Informator u Dalmaciji pa su
taj izvjetaj v i d j e l i i Konstantin i anonimni pisac 30. glave te su ga obojica
upotrijebili. ak nam se ini da se moe jo neto naslutiti. Zadnji odjeljak glave
31. poinje ovako: Velika Hrvatska, takoer imenovana Bijela, do dananjega je
dana nekrtena, a za susjede ima Srbe.41 Ista ta glava zapoinje vrlo slinim sadrajem: Hrvati koji sada ive u Dalmaciji, potjeu od nekrtenih Hrvata, nazivanih i
Bijelima, oni stanuju s one strane Maarske, a blizu Franake, a imaju za susjede
Slavene, i to nekrtene Srbe. Sve je to uzeto iz navedenog izvjetaja iz Dalmacije,
u kojem je oito bila jo jedna napomena koju je mogao dati samo Hrvat-Slaven:
znai ili Velika ili Bijela Hrvatska. I doista, Vela ili Bela Hrvatska
ima upravo takvo znaenje na hrvatskome jeziku. Sve to moe znaiti samo ovo:
obavijest o pradomovini Hrvata potjee od istog izvjetaja u Carevoj arhivi kojim
su se koristila oba pisca. Osim toga, biljeke u glavi 31. oito nisu prepisani
izvjetaji iz carske arhive, pa ak ni u obliku skraenih ekscerpata, ve je Car
pokuavao svakoj vijesti dati svoju formu i svoje tumaenje. Konano, i Car i
anonim nadopunili su taj izvjetaj nekim elementima; tako je primjerice u upravo
analiziranom dijelu glave 30. nesumnjivo ubaen podatak o njemakom caru Otonu
kao i odnosi Hrvata prema Maarima, slino kao to je Car na kraju 31. glave dodao
neke podatke o poloaju sjeverne Hrvatske u trenutku pisanja te glave.
Najmanje su po naem miljenju uspjela Grafenauerova domiljanja o
s t i l i s t i k i m popravcima u redcima 78-80 glave 30. Pripovijest anonima, to se

5-6.

"'GRAFENAUER, 1952.C.30.
41
Usp. ponovno navoenje oznaka velik i bijel za sjevernu Hrvatsku u DAI 32, redak

temelji na narodnoj predaji ima posve jasnu poruku: sjeverni Hrvati bili su
podreeni Francima, blizu kojih su stanovali: dio tih Francima podreenih Hrvata
odvojio se, krenuo na jug, osvojio Dalmaciju i ostao neko vrijeme pod Francima.
Dakako, sasvim je drugo pitanje je li ta narodna tradicija tona ili nije.42
Prema tome, nae je miljenje da je anonim prilino vjerno prenio narodnu
predaju, osim to je uinio beznaajne izmjene i dopune koje se odnose na poloaj
nadvislanske Hrvatske s onu stranu Bavarske i stoje dao nekoliko suvremenih
biljeaka o njezinu odnosu prema susjedima, osobito Francima.
2 . Dolazak Hrvata prema glavi 31. DAI
Pokuajmo sada analizirati drugi izvor koji govori o dolasku Hrvata, tj. glavu
31. DAI.
Pria o dolasku Hrvata po 31. glavi izgleda ovako:
Hrvati su doli Herakliju kao pribjegari u vrijeme pobjede Avara nad
Romanina u Dalmaciji,
Hrvati su nakon toga po zapovijedi Heraklijevoj pod vodstvom svojega
vladara, Porgina oca, potjerali Avare,
Heraklije nakon toga daje pokrstiti Hrvate preko sveenika iz Rima za
vrijeme hrvatskog vladara Porge,
Hrvati su od svojega dolaska za vrijeme Heraklija bili podreeni Bizantu.
Ta je pria posve drukija od one iz 30. glave. Ondje su glavnu ulogu pri
dolasku Hrvata odigrali Franci, a ovdje je inicijativa za sve akcije u rukama
bizantskog cara Heraklija, osim samog dolaska Hrvata, koji su, po 31. glavi, doli
spontano iz krajeva s onu stranu Maarske. Kritici nije bilo teko dokazati da se
radi o tendencioznoj bizantskoj prii kojoj je svrha uveliati Bizant i istaknuti
njegovu odluujuu ulogu na Balkanu u prvoj polovici VII. stoljea, bez obzira na
privremeni poraz to su ga Romanima nanijeli Avari i bez obzira na privremeni
43
gubitak Dalmacije. Daje Heraklije u pripovijest o dolasku Hrvata ubaen posve
proizvoljno, to je kritika uspjeno dokazala, ponajprije nespornom injenicom da
Hrvati sigurno nisu bili pokrteni u njegovo vrijeme,44 te zakljuila da kao izvor
u pogledu seobe Hrvata na jug moemo (...) upotrebljavati samo izvjetaj o 30.
45
pogl.
42
Dapae, uvjereni smo da se moe ii i korak dalje. Nije li mogue, nije li ak
vjerojatno, da je hrvatska narodna tradicija zapravo glasila da su Hrvati doli i pobijedili
Avare po nalogu Franaka? Naime, ako su Hrvati u staroj domovini bili podreeni Francima,
i ako su neko vrijeme i u novoj domovini priznavali njihovu vlast, onda je smisao narodne
tradicije oito u tome da su oni doli po nalogu Franaka. Anonim je priu izmijenio ispustivi
taj podatak, jer se ni njemu nije sviala previe istaknuta uloga Franaka u dolasku Hrvata.
Dakako, i ovdje je sasvim drugo pitanje odgovara li takva hrvatska tradicija stvarnosti.
4i
HAUPTMANN, 1925., 123-127; GRAFENAUER, 1952.C, 27 i d.
44
GRAFENAUER, 1952 .c, 27.
45
GRAFENAUER, 1952.c, 28.

3, Odnos glava 29. i 31 . prema glavi 30. D AI

Tako smo doli do problema odnosa izmeu glave 29. i 31. s jedne, i glave
30., s druge strane. U znanosti je praktiki openito prihvaeno daje 30. glava
46
naknadno sastavljena i ubaena u DAI, kao i da se radi o dvjema redakcijama
izvjetaja koje govore o istoj stvari: o propasti rimske vlasti u Dalmaciji i o dolasku
Hrvata.
Tako je Grafenauer nakon bez sumnje do sada najpotpunije i najtemeljitije
analize sadraja 29., 30. i 31. glave DAI doao do zakljuka daje tekst u 29. i 31.
poglavlju (iz 94S./949.) bez sumnje starija redakcija izvjetaja. 47 Grafenauer je
analizom prikaza pada Salone u 29. i 30. glavi uspjeno pokazao da su u 29. pogl.
dogaaji rasporeeni oito ispremijeano i da je izvjetaj u svom osnovnom
zapletu u najmanju ruku nejasan, te doao do uvjerenja daje iskljueno, da bi iz
ve logino ureenog izvjetaja u 30. pogl. mogla nastati zbrka u 29. pogl.. On
smatra da se iz teksta glave 30. o padu Salone moe zakljuiti daje prvobitni
predloak upotrijebljen za 29. pogl. u najmanju ruku bitno dopunjen novim
gradivom, ako nije ak i zamijenjen novom redakcijom. Analiza sadraja glave
31. u odnosu na odgovarajui dio glave 30. pokazuje da glava 30. ima veliki broj
ispravljenih i potpuno novih vijesti. Grafenauer ih nabraja: 1) nova lokacija
Bijele Hrvatske, 2) novi izvjetaj o Bijelim Hrvatima, 3) potpuniji izvjetaj o seobi
Hrvata, 4) preraeni izvjetaj o pokrtavanju, 5) novi podaci o ostacima Avara, 6)
novi podaci o seobi Hrvata u Panoniju i Ilirik, 7) novi podaci o hrvatskoj
podlonosti Francima, 8) novi podaci o hrvatskom ustanku protiv Franaka, 9) novi
podaci o podjeli Hrvatske na upe, 10) novi podaci o poloaju Hrvatske i susjednih
Slavena, 11) novi podaci o slavenskim odnosima prema bizantskim gradovima u
Dalmaciji. Obratno, u 31. glavi ima po Grafenaueru nekih vijesti kojih u 30. glavi
nema, ali se to odnosi samo na podatke iz starijeg doba, primjerice na dolazak sveca
Martina i opis hrvatske vojnike snage.48 Dakle, zakljuuje Grafenauer, u 30. pogl.
sauvana je mlaa redakcija izvjetaja.
Nema sumnje da je Grafenauerova analiza temeljita i iznimno korisna. Ipak
nam se ini da bi glave 29., 30. i 31. bilo potrebno analizirati s jo jednog aspekta
pa e i rezultati moda biti drukiji. Naime, postavlja se pitanje: je li glava 30.
naprosto druga redakcija izvjetaja o tome kako su Romani izgubili Dalmaciju i o
"Tako ve i BURY, 1906., 51 = 1908., 98-129; konano GRAFENAUER, 1952.C, 28
i DVORNIK u DAI II., 97. Tezu da je glava 30. napisana godine 944. u sklopu djela De
thematibus brani LABUDA, 230 i d. V. kritiku tog gledita u GRAFENAUER, 1952.C, 18
i d. JENKINS u DAI Commentary, 2, kao daje sklon shvaanju daje glava 30. napisana
ranije: the much discussed c. 30/2-61 might well be actual source of 29/3-6 and the remainder
ofthe chapter (30/61 ff.) have been usedfor someparts ofc. 31 (...). Thus, we might see in
c. 30 a report, sent perhaps ad hoc by a Dalmatian official. Ipak, Jenkins kae da most
scholars
are agreed that some ofits materiell must be dated a good deal later (...).
47
GRAFENAUER, 1952.c, 28.
48
GRAFENAUER, 1952.C, 20-21.
50

dolasku Hrvata bez obzira na to je li ta redakcija mlaa ili starija i l i je moda

pisac glave 30. imao neku drugu namjeru, neki drugi cilj? Da vidimo kako izgleda
sadraj 29., 30. i 31. glave prikazan na sasvim pojednostavljeni nain:
glava 30.

glave 29. i 31.

29, 1-53. Pad Salone i gubitak

Dalmacije
54-88. Zbrka o samostalnosti dalm.
gradova i naroda
88-216. Borba Bizanta sa Saracenima
oko Dubrovnika i Barija
217-295. Opis dalm. gradova
31, 1-25. O Bijeloj Hrvatskoj
61-63. O Bijeloj Hrvatskoj
O imenu Hrvat
O dolasku Hrvata pod Porginim
63-87. O dolasku Hrvata pod petero brae
ocem
O ostacima Avara
O Bijeloj Hrvatskoj
O osvajanju Slavonije
O ustanku Hrvata protiv Franaka
O krtenju Hrvata pod Porgom
87-90. O krtenju Hrvata pod Porinom
26-30. O zemlji Hrvata
31-57. O miroljubivosti Hrvata
58-67. O podlonosti Bizantu
68-70. O hrv. gradovima
71-82. O nekadanjoj i sadanjoj snazi
Hrvatske
83-91. O Bijeloj Hrvatskoj
90-94. O hrv. upanijama
94-119. O Sklavinijama unutar rimske
Dalmacije
119-142. O tributu dalm. gradova
Slavenima.

1-61. Pad Salone i gubitak Dalmacije

ini nam se da se iz ovog prikaza moe nedvojbeno zakljuiti daje Car piui glavu
29. imao namjeru pisati o bizantskoj Dalmaciji. Tu je namjeru ostvario na sebi
svojstven, zbrkan nain, ali je ona ipak poprilino vidljiva iz ope kompozicije
glave. Uvod u razmatranje o bizantskoj Dalmaciji ini pria o tome kako su
Slaveni (Avari) osvojili rimsku Dalmaciju. Pria ima znaajan svretak. Ostali
Romani spasili su se u primorske gradove i do danas su u njihovu posjedu, a to su
Kotor, Dubrovnik, Split, Trogir, Zadar, Rab, Krk i Osor, i njihovi stanovnici se do
danas zovu Romanima. Potom bi trebao slijediti opis navedenih dalmatinskih
gradova i otoka, ali Car najprije zbrkano izvjetava o samostalnosti slavenskih
naroda u rimskoj Dalmaciji da bi nakon toga uinio nepotrebni dugaki ekskurs o

borbama sa Saracenima u drugoj polovici IX. st. koje dodue poinju kod
junodalmatinskih gradova Budve, Risana i Dubrovnika, ali koje se u najveem
dijelu prie nastavljaju pred Barijem na suprotnoj obali Jadrana. Tek potom Car
dolazi do glavnog sadraja itave glave, tj. do opisa dalmatinskih gradova i otoka.
Daje svrha prianja 29. glave upravo opis bizantske Dalmacije, tj. dalmatinskih
gradova i otoka pod Bizantom, vidi se osobito po nainu na koji se Car uvijek
iznova vraa temi tih gradova. Nakon stoje opisao pad Salone i rimske Dalmacije
(redak 1-53), Car bi elio rei da su Avare uskoro pobijedili Hrvati, da se to zbilo
za Heraklija i da su slavenska plemena ve za Heraklija bila podreena Bizantu,
ali mu obilje misli koje eli ukratko iznijeti smeta. On ih ne uspijeva srediti u dobro
sroenoj reenici, premda je mogue da na tom mjestu postoji i lakuna koju se
pokuava na razne naine popuniti (redak 54-58). Zatim se Car pokuava
usredotoiti na predmet svojega izlaganja, tj. na bizantsku Dalmaciju i kae: A
kako je carstvo Romeja zbog mlitavosti i neznanja tadanjih careva dolo skoro
do potpune propasti, a osobito u vrijeme Mihajla Amorejca Mucavca, stanovnici
dalmatinskih gradova postali su samostalni te nisu bili podreeni ni romejskom
caru ni bilo kom drugom (redak 58-63). Razvidno je d a j e Car vrsto odluio
govoriti o bizantskoj Dalmaciji. No, asocijativni nain pisanja sili ga da kae kako
su i slavenska plemena postala samostalna i zapoinje priu o njima (redak 6384). Najednom se prisjea daje ipak odluio pisati o bizantskoj Dalmaciji, vraa
se ponovno toj temi i kae: Poto su, kao to smo ve rekli, prilike u romejskom
carstvu krenule nizbrdo zbog mlitavosti i neznanja tadanjih careva, stanovnici
dalmatinskih gradova postali su samostalni te nisu bili podreeni ni romejskom
caru ni bilo kome drugom (redak 84-88). Istovjetnost rijei upuuje na to da se
radi o glavnoj temi itave glave i daje sada Car vrsto i definitivno odluio pisati
o bizantskoj Dalmaciji. No, eto nevolje. Car ima izvjetaj o dolasku Saracena pred
Dubrovnik i Kotor, pa mu se ini daje to u nekoj vezi s bizantskom Dalmacijom i
umee taj vrlo dugaki izvjetaj, koji s opisom bizantske Dalmacije nema izravne
veze (redak 88-216). Tek nakon toga konano se posveuje svojoj temi pa opisuje
pojedine dijelove bizantske Dalmacije, Dubrovnik (redak 217-236), Split (redak
237-257), Trogir (redak 258-262), Kotor (redak 263-271), Zadar (redak 272-284),
otoci (redak 285-295).
Nadalje, ini nam se kako nema sumnje daje Car u glavi 31. imao namjeru
pisati o Dalmatinskoj Hrvatskoj. Ta mu je namjera mnogo bolje uspjela: nakon
kratkog povijesnog uvoda opisuje razne okolnosti o Hrvatima u novoj i staroj
domovini, dakako sve to prilino zbrkano i ustrajui na vanoj ulozi Bizanta i
njegovu vrhovnitvu nad hrvatskom dravom.
Na posljetku, smatramo daje glava 30. napisana u namjeri da se dade opi
prikaz prolosti i sadanjosti rimske Dalmacije. Povijesni uvod je dakako vrlo slian
povijesnom uvodu u prikazu bizantske Dalmacije, ali zavrava na nain koji ne
ostavlja sumnje u to daje pria o propasti rimske Dalmacije napisana ovdje iz druge
perspektive: Avari na prijevaru ulaze u Salonu te je osvajaju: poubijaju sve

stanovnike u gradu i odonda zavladaju svom dalmatinskom zemljom i nastane se

u njoj. Jedino im se gradii uz more nisu predali; njih dre Romani zato to ive
od mora. Avari, vidjevi daje ta zemlja neobino lijepa, nastane se u njoj. Povijesni
uvod nastavlja se priom o tome kako su nakon Avara doli Hrvati, potjerali Avare
i oslobodili Dalmaciju, a nakon toga se opisuje cijela nekadanja rimska Dalmacija
s obzirom na politike prilike u njoj u doba pisanja ove glave. Najprije se opisuju
hrvatske upanije, a potom politike granice svih slavenskih naroda na podruju
nekadanje rimske Dalmacije, tj. granice Duklje, Travunije, Zahumlja, Paganije,
Hrvatske i Srbije. Glava zavrava opisom tributa to ih gradovi bizantske Dalmacije
plaaju susjednim slavenskim dravnicima. Pisac je, dakle, prilino uspjeno rijeio
svoju zadau. Jedino bi se moglo prigovoriti da hrvatske upanije ne pripadaju ovoj
glavi, nego prije glavi 31.
Dakle, ini nam se da se u glavama 29., 30. i 31 radi o trima izvjetajima:
izvjetaju o bizantskoj Dalmaciji (glava 29.),
,: izvjetaju o rimskoj Dalmaciji (glava 30.) i
izvjetaju o Dalmatinskoj Hrvatskoj (glava 31.).49
Ako je tako, onda iz toga slijedi da podaci koje nalazimo u glavi 30., a kojih
nema u glavi 31., ne moraju nuno biti novi podaci, skupljeni nakon to je glava
31. ve bila napisana, nego se moe raditi o podacima koji su ve otprije postojali
u carskoj arhivi, ali nisu uli u 31. glavu ponajprije stoga to im tamo nije bilo
mjesto, a djelomino i zbog izmijenjene tendencije djela 30 te zbog autorove
49
Dakako, ako je nae shvaanje namjere pisca 29., 30. i 31. tono, onda bi kao prvo
poglavlje trebalo da stoji poglavlje o rimskoj Dalmaciji, u kojem bi bili opisani dogaaji
do pada rimske Dalmacije u avarske ruke, a tek nakon toga bi trebale slijediti glave o
bizantskoj Dalmaciji i Dalmatinskoj Hrvatskoj.
!W
JBNKINS u DAI II., 3 i d., uvjerljivo dokazuje da se DAI sastoji od dvije vrsti
materijala (usp. MORAVCSIK, 1958.,361 id.): antikvarne informacije (to je stariji dio djela)
i lekcije iz suvremene diplomacije (to je noviji dio djela). Prema novijoj koncepciji djela,
trebalo je Konstantinovu sinu pruiti to vie korisnih podataka, uputa i ideja radi boljeg
snalaenja u sloenoj diplomatskoj igri s bliim i udaljenijim susjedima. Stariji dijelovi
pisani su priblino do godine 952., a noviji nakon nje. Ako ta Jenkinsova zapaanja
primijenimo na 29., 30. i 31. glavu, primjeujemo da Jenkinsovu koncepciju ipak treba
donekle modificirati. Naime, dok je glava 29. u svom glavnom dijelu doista u prvom redu
informativna, jer dijelom obavjetava o prolosti, dotle je glava 31. sastavljena sa sasvim
oitom tendencijom da se onome tko e se koristiti tom glavom, dakle u prvom redu Carevu
sinu, prue upotrebljivi podaci u diplomatskoj borbi oko balkanskih zemalja, bez obzira na
to da li su ti podaci istiniti ili nisu. Pria o dolasku Hrvata u toj glavi sastavljena je tako da
se moe upotrijebiti u korist Bizanta i njegove prisutnosti na Balkanu, a ne radi opeg
apstraktnog proirenja znanja i vidokruga Careva sina. Dakle, ne samo redci 71-82, koji su
i po Jenkinsu naknadno ubaeni, ve i uvodni dio te glave, redci 1-25 (o pradomovini i
dolasku Hrvata), zatim redci 26-30 (o zemlji Hrvata) i 58-67 (o vladaru Hrvatske), a
najvjerojatnije i redci 31-57 (o miroljubivosti Hrvata) svojim sadrajem jasno pokazuju da
nisu pisani radi antikvarne informacije, nego u cilju diplomatske didaktike, koja se prema
tome ve negdje oko 948. god., tj. u vrijeme pisanja te glave, poela pojavljivati u Carevu
djelu. S druge strane, glava 30. je po svom sadraju i po namjeni u prvom redu antikvarna
informacija. Ona prikazuje osvajanje Dalmacije od Avara (redci 1-61) i dolazak Hrvata

nemarnosti. Tako je posve oito da podaci o sklavinijanama (redci 94-119) i podaci

0 tributu to ga dalmatinski gradovi plaaju Slavenima (redci 119-142) ne pripadaju
glavi 31. jer ona govori samo o Dalmatinskoj Hrvatskoj. Nadalje, smatramo da je
pisac 31. glave svjesno ispustio priu o dolasku Hrvata (redci 63-87), koju je
takoer vidio u carskoj arhivi, jer mu se nije svialo isticanje franake uloge pa ju
je zamijenio dosadnom i izmiljenom priom o golemu znaenju Heraklija i
Bizantskog Carstva za dolazak Hrvata. Daje Car vidio priu o dolasku Hrvata u
carskom arhivu i da ju je hotimino ispustio, zakljuuje se po jednoj maloj
pojedinosti, jedinoj koju je preuzeo iz njemu nesimpatina izvjetaja o dolasku
Hrvata, dodue, posve je preradivi, ali ipak na nain da moemo bez potekoa
utvrditi provenijenciju vijesti i Carevu obradu. Carev nastavlja u glavi 30. u
iznoenju hrvatske narodne tradicije, meu ostalim, kae (redak 87-90): od toga
doba ostali su nezavisni i samostalni i zatraili sveto krtenje iz Rima te su im
poslani biskupi i pokrteni su za njihova vladara Porina. Dakle, po narodnoj tradiciji
Hrvati su se najprije oslobodili Franaka i nakon toga su krteni. Narodna tradicija
prema tome stavlja pokrtavanje Hrvata u poetak IX. st., pa se ak i sjea imena
tadanjeg kneza Dalmatinske Hrvatske Borne.51 Car je tu vijest prepravio ovako:
a car Heraklije poslao je i doveo sveenike iz Rima i od njih je uinio nadbiskupa
1 biskupa i prezbitere i akone i pokrstio Hrvate, a u to doba imali su Hrvati za
vladara Porgu. Oito se radi o istom izvoru koji je sluio i jednom i drugom piscu,
samo stoje Car prepravio smisao izvjetaja i prebacio pokrtavanje Hrvata i Porgu
= Porina = Bornu u Heraklijevo doba. Napokon, u 31. glavu nisu uli podaci o
upanijama (redci 90-94), vjerojatno zbog autorove nemarnosti.
Pa ipak nije vjerojatno ni to daje autor glava 29. i 3 1 . imao pred sobom ve
napisanu glavu 30. Tvrdimo samo to da su autoru tih dviju glava stajali na
raspolaganju gotovo svi podaci to ih je imao i autor glave 30., i to u obliku raznih
izvjetaja to su se nalazili u carskom arhivu, tako da su se oba autora sluila viemanje istom graom, samo s razlikom stoje autor glave 30. opisujui Dalmatinsku
(61-90) na toliko informativni nain da se u tom izvjetaju nigdje ne pojavljuje uloga
Bizanta. Ostatak glave (redci 90-142) je informativan, ali nema sumnje da se mogao
iskoristiti i u tekuoj diplomatskoj igri kao koristan izvor informacija. U svakom sluaju,
oito je da 30. glava nije napisana u novom didaktikom cilju u smislu Jenkinsovih
izvoenja. A to vjerojatno znai ne samo to da njezin autor nije Car ve i to da za njezino
sastavljanje gotovo uope nisu upotrijebljeni novi izvori, nego podaci iz Careva arhiva, koji
su ve odavno stajali na raspolaganju. Konstantin nije autor 30. glave zato stoje nemogue
da bi on sve novije glave pisao s didaktiko-diplomatskom namjerom, a da bi iznimku
nainio u 30. glavi. Isto tako nije ni vjerojatno da su posebno za tu glavu skupljani novi
podaci iz Dalmacije, jer ona u nekim svojim dijelovima pokazuje toliku slinost sa 29.
glavom (npr. opis pada Salone) daje mnogo vjerojatnije kako su i Car i nepoznati pisac 30.
glave crpli iz istog vrela, a u drugim svojim dijelovima pokazuje poznavanje okolnosti za
koje nema nikakva razloga pretpostaviti da je bilo potrebno novo sakupljanje materijala.
Bilo bi doista udno da jo ni 948.749. nisu u carskim arhivima postojali zapisi o nazivima
hrvatskih upanija, o sklavinijama unutar starih granica Dalmacije i o tributu to su ga
(navodno
od Bazilija I.) dalmatinski gradovi plaali Slavenima.
51
Ovako ve DMMLER, 390, i konano GRAFENAUER, 1952.C, 26.
54

Hrvatsku uzeo iz arhiva izvjetaj o dolasku Hrvata (retke 61-90), aurirao ga i

stilistiki dotjerao, dok je autor glave 31. zadrao samo Porgu = Porina, a sve ostalo
skovao u probizantskom duhu.
Ostaje pitanje dviju redakcija opisa pada Salone i Dalmacije. I ovdje moramo
pretpostaviti daje postojao izvjetaj iz bizantske Dalmacije koji je potanko opisivao
kako su Avari osvojili Dalmaciju. Taj izvjetaj preuzeo je pisac glave 30. i donekle
ga skratio. Time je dobio prihvatljivi uvod za svoj opis prilika u rimskoj Dalmaciji
kao cjelini. Po svemu se ini daje Konstantin piui 29. glavu uzeo u obzir isti
onaj izvjetaj koji je posluio i piscu 30. glave. To je upravo sigurno, jer nailazimo
na slinosti koje se ne mogu tumaiti nikako drukije doli tako da su oba izvjetaja
imala istu podlogu. Samo, Konstantin je bio slabiji pisac od pisca 30. glave. On se
oajniki muio da svojim rijeima prepria sadraj izvjetaja koji se nalazio u
arhivi, ali je njegov zbrkani asocijativni nain pisanja sve pomijeao i ak krivo
shvatio. Pokuajmo se uivjeti u nain Konstantinova pisanja, pa emo moda doi
do zakljuka daje zbrka u opisu pada Salone u 29. glavi sasvim lijepo mogla nastati
na osnovi loginog i dobro sreenog izvjetaja iz Dalmacije koji se po naem
miljenju nalazio u carskim arhivima i kojim su se sluili i Car i nepoznati pisac
30. glave. Kako smo ve upoznali Cara kao iznimno loeg pisca, nee nam biti
udno stoje izvjetaj o padu Salone pisao na sebi svojstven nain: hrabro je poeo
pisati o caru Dioklecijanu, ali tad poinju nevolje. Pie o Splitu, to gaje osnovao
Dioklecijan, ali ga to odmah odvodi od glavne teme (osvajanje Salone), te se
prisjea daje u Dalmaciji postojao i grad Dioklija, stoje lako ulo u njegovu glavu
i dakako odmah i na papir jer su rijei Dioklecijan i Dioklija zvukovno sline.
Zbog Dioklije zaboravio je Salonu. Moemo mu koncedirati da nije upravo on
pomijeao Slavene i Avare, nego da je o izjednaavanju Slavena i Avara negdje
drugdje itao. Pohitao je da opie prelazak romanskog garnizona preko Dunava i
zarobljavanje Slavena-Avara. Ali najedanput je primijetio da nije nita rekao o tome
kako su se Romani okupljali u Saloni i slali graniarsku strau na Dunav. I zato
bezbrino dodaje da se od toga vremena straa alje na Dunav u dvije smjene.
Tek tada opaa daje vrijeme da neto kae o Saloni, donosi zanimljiv podatak o
Klisu, kojeg nema u glavi 30., zato to je tamo taj podatak iz osnovnog izvjetaja
naprosto isputen, a onda brblja o dugogodinjem smjenjivanju romanskih straa
na Dunavu to izaziva konano odluku u Slavena-(Avara) da uine zasjedu i
pobijede Romane koji su, eto, ponovno preli Dunav. udno je kako je kraj prie
opet prilino logian: Slaveni uzimaju romansko oruje i znakove, dolaze do Klisa
i prelaze ga, osvajaju Salonu, a onda malo-pomalo i cijelu Dalmaciju. ak je kraj
prie sasvim lijepo sastavljen: Car pria kako su se Romani spasili sklonivi se u
primorske gradove i na otoke, nabraja ih i time omoguuje prijelaz na opisivanje
svakog pojedinog grada. ovjek bi rekao da to pie neki drugi pisac, a ne
Konstantin. Sad je samo trebalo nastaviti s opisom Kotora, pa onda drugih
bizantsko-dalmatinskih gradova, ali Car bi iznevjerio sebe kad ne bi opet poeo
pisati o onome to mu padne na pamet u vezi s njegovom temom. Ne slaemo se s

Grafenauerom, koji dri daje iskljueno daje iz loginog izvjetaja mogla nastati
zbrka: u cara Konstantina to je sigurno bilo mogue s obzirom na njegove vie nego
skromne literarne sposobnosti.
Naime, moglo bi se rei i obratno: iskljueno je da bi iz udne zbrke o
osvajanju Salone u 29. glavi netko sastavio logian izvjetaj iz glave 30., jer se
glava 30. ipak manje odlikuje novim podacima, a vie loginim redoslijedom grae.
Dakako da ne dolazi u obzir teza da bi glava 30. bila napisana na osnovi novog
izvjetaja iz Dalmacije, jer ima previe slinosti izmeu 29. i 30. glave. Ukratko,
oba su izvjetaja imala istu podlogu, koju je pisac 30. glave inteligentno skratio, a
Car dodue takoer skratio, ali na prilino neuspjean nain.
to se pak tie samog vremena sastavljanja redakcije, ini nam se kako je
nedvojbeno daje glava 30. napisana negdje nakon 955. godine," a glava 29. negdje
94S./949. godine." Autor glave 30. pisao je u vrijeme kada se Bijela Hrvatska ve
pokoravala Otonu I. i u vrijeme kada je vladao mir izmeu Hrvatske, Njemake i
Maarske, pa je zato upotrijebio one iste izvjetaje iz carskih arhiva kojima se
sluio i pisac 29. i 31. glave, ali s time daje nadodao obavijest o njemakom
vrhovnitvu nad Bijelom Hrvatskom.
Razmotrimo ponovno tekst 30. glave DAI, o dolasku Hrvata. Ona nas
obavjetava o ovom slijedu dogaaja:
Dio Hrvata dolazi iz Bijele Hrvatske u Dalmaciju, ostali ostaju u staroj
domovini pod Francima,
Neko se vrijeme Hrvati bore s Avarima i konano ih pobjeuju,
Dio Hrvata koji su doli u Dalmaciju zauzima Ilirik i Panoniju,
Hrvati se oslobaaju Franaka nakon sedmogodinje borbe i ubijaju Koila,
Hrvati se pokrtavaju za vladara Porina.
li spomenutih dogaaja, kako ih prikazuje 30. glava, moda proizlazi, kao
to smo ve rekli, da su Hrvati zapravo doli u Dalmaciju po nalogu Franaka. Oni
su pod Francima b i l i i u staroj domovini prije selidbe, oni se pod Francima nalaze
neko vrijeme i u novoj domovini, franaka vlast je nad Hrvatima u novoj domovini
vrlo jaka. Dakle, kao da Hrvati nisu bili puki franaki saveznici, nego vojniki
organiziran narod koji je po nalogu i za raun Franaka osvojio Dalmaciju.
Nadalje, prema 30. glavi, od vremena dolaska Hrvata u Dalmaciju do njihova
oslobaanja ispod franake vlasti nije prolo mnogo vremena. Svakako nije rije
o stoljeima, ve o najvie kojem desetljeu. U znanosti je opeprihvaeno
miljenje da su prema pripovijedanju 30. glave DAI Hrvati doli nakon zauzea
Salone, jo za cara Heraklija. Oito je da je takvo shvaanje prihvaeno zato to
se o dolasku Hrvata u 30. glavi pria odmah poslije prikaza pada Salone, koji se
zbio negdje u prvim godinama Heraklijeve vladavine. Naime, u 30. glavi pria se
kako su Avari zauzeli Salonu, a nakon toga i svu Dalmaciju te se u njoj naselili,

kako su u to vrijeme () Hrvati stanovali s one strane Bavarske i kako

se jedna obitelj odvojila i dola u Dalmaciju i pobijedila Avare. Osim toga, u glavi
31. izriito se kae da su Hrvati doli za vrijeme cara Heraklija. Na prvi pogled
kao da nema sumnje u tako postavljenu kronologiju. Pa ipak, ini nam se da 30.
glava kae neto posve drugo. Istina je, dodue, da se u njoj kae kako su u doba
osvajanja Salone Hrvati stanovali s one strane Bavarske, ali se ne kae da su Hrvati
ubrzo nakon avarskog uspjeha doli u Dalmaciju. Upravo obratno, nema nijedne
rijei o razdoblju koje je prolo od vremena avarskog osvajanja do dolaska Hrvata.
To je jo uoljivije ako se zna da se dogaajima nakon toga daje vremenski
redoslijed, s oznakama vremena koje dodue nisu precizne, ali koje ipak prilino
jasno upuuju na pievu misao. Pisac kae: nakon dolaska Hrvati se stanoviti broj
godina ( ) bore s Avarima i pobjeuju; Hrvati se stanoviti broj
godina ( ) pokoravaju Francima; Hrvati diu ustanak i bore
se sedam godina s Francima. Neki broj godina piscu 30. glave ne moe oito
biti mnogo vei od recimo deset godina. To znai da je od dolaska Hrvata do
svretka hrvatskog ustanka protiv Franaka prolo, recimo, 27 godina. Ako
pretpostavimo da hrvatska narodna tradicija misli na hrvatski ustanak pod
Ljudevitom koji je slomljen 822. godine, onda bi to znailo da su Hrvati po raunu
pisca 30. glave doli godine 795., tj. negdje krajem VIII. st., u koje se doba zaista
i zbivaju borbe Franaka s Avarima. Osim toga, u znanosti se nije uzelo u obzir da
se prema rijeima pisca 30. glave Hrvati nalaze od poetka svojega boravka u
Dalmaciji pod franakim vrhovnitvom, a to ne bi nikako odgovaralo za prvu
polovicu VII. st. Grafenauer je to dobro uvidio i zato je bio sklon da se iz izvjetaja
briu sve one rijei koje upuuju na to da su Franci bili prvim gospodarima Hrvata
u Dalmaciji. Dakako, tim ispravkom teksta Franci u vrijeme dolaska Hrvata vie
ne smetaju pa Grafenauer moe, u skladu s opeprihvaenim miljenjem znanosti,
ustvrditi da su Hrvati doli u Dalmaciju (poslije pada Salone, tj. u doba cara
54
Heraklija). Smatramo da Grafenauerov postupak nema opravdana razloga jer
tekst upravo ovakav kakav jest daje loginu sliku dogaaja u vezi s dolaskom
Hrvata kako ju je zamiljala hrvatska predaja, a po njoj i pisac 30. glave.
. ! Ukratko, ako treba negdje staviti cezuru, tekst nas upravo sili daje stavimo
izmeu opisa pada Salone i opisa pradomovine Hrvata, s jedne strane, i dolaska
Hrvata, s druge strane.
ini nam se prema tome da iz naeg izlaganja proizlazi da je 30. glava DAI
sastavljena od dva dijela. Prvi dio govori o dogaajima po poetka VII. st., a drugi
dio, koji se na prvi neposredno nastavlja, pria o dolasku Hrvata koncem VIII. st.
Na takvo shvaanje teksta glave 30. DAI ne upuuje samo znaajna, upravo
istaknuta okolnost da tekst te glave uti o vremenu koje je prolo od dolaska Avara
do dolaska Hrvata, a spominje barem neke vremenske pokazatelje o borbama
Hrvata s Avarima, o podreenosti Hrvata Francima i o borbama Hrvata s Francima

52

Usp. kao zadnje GRAFENAUER, 1952.C, 17, DAI II., Commentary, 97 i d.

"BURY, 97.

GRAFENAUER, 1952.C, 21.

 nego isto tako znaajna okolnost da se odgovarajui tekst Konstantinova

izvjetaja o dolasku Avara nalazi u 29. glavi, a dotini Carev tekst o dolasku Hrvata
u 31. glavi. Carev tekst o dolasku Avara svrava u 29. glavi opisom pobjede Avara,
avarskim osvajanjem Salone i ostalih dijelova kontinentalne Dalmacije kao i
povlaenjem Romana u gradie i na otoke bizantske Dalmacije. Carev pak izvjetaj
o dolasku Hrvata poinje u 31. glavi izlaganjem o sjevernoj Hrvatskoj. Dakle, kao
da nema sumnje da je Car svoje podatke crpio iz dva izvjetaja, od kojih je jedan
obavjetavao o propasti Rimske Dalmacije pod udarcima Avara, a drugi o dolasku
Hrvata. Prvi izvjetaj oito potjee iz narodne predaje dalmatinskih Romana, a
drugi iz hrvatske narodne predaje. Car je oba izvjetaja preradio, prvi literarno,
a drugi tendenciozno. Posljedica literarne obrade prvog izvjetaja prilino je
alosna zbrka 29. glave, a posljedica bizantofilske prerade drugoga izvjetaja jest
ubacivanje uloge Heraklija i Bizanta i izbacivanje uloge Franaka o dolasku Hrvata.
Carev anonimni nastavlja imao je pred sobom oba izvjetaja pa ih je i on
literarno obradio i, to je za nas ovdje osobito vano, povezao. Anonimni pisac
bio je kudikamo vjetiji peru negoli Car, pa mu je i tekst ispao bolji i loginiji.
Moderni itatelj 30. glave podsvjesno je pod dojmom 31. glave, koja je dolazak
Hrvata tendenciozno povezala s Heraklijem i iz osnovnog izvjetaja izbacila
obavijesti o Francima, pa mu se ini kao da prianje u 30. glavi tee glatko i
vremenski kontinuirano od dolaska i pobjede Avara preko dolaska Hrvata i njihovih
borbi najprije s Avarima, a potom s Francima. Time onda itatelj i nehotice
iskrivljuje poruku 30. glave: Avari su doli poetkom VII., a Hrvati koncem VIII.
st. Daje tome tako, vidi se i po podatku o krtenju Hrvata pod vladarom Porinom,
u kojemu treba gledati istu osobu koja se u 31. glavi zove Porga, a u kojoj bez
potekoa prepoznajemo hrvatskodalmatinskog kneza Bornu, koji je prema
53
podacima iz franakih anala umro 821. godine. Franaki voa Kocil bit e prema
tome ipak najvjerojatnije Kadolah, okrutnost kojega spominju i franaki analisti.56
U vezi s dolaskom Hrvata stavlja 30. glava i odlazak dijela Hrvata u Ilirik i
Panoniju. Starija historiografija drala se tradirana teksta i smatrala da se taj
odlazak zbiva u vrijeme neposredno nakon dolaska Hrvata u Dalmaciju i da se pod
Ilirikom i Panonijom razumijeva kraj izmeu Save i Drave, kao i susjedni bosanski
55
Da je Porin Borna, na to je upozorio ve DMMLER, 390, a nakon njega npr.
MARQUART, 1907., XVIII; HAUPTMANN, npr. u 1931., 19; v. i GRAFENAUER, 1952.C,
26; GRAFENAUER. 1952.-1953., 171 i d.; KLAI N.. 1971. a, 194-195; protivno II,
1914., 18-49; II, 1925., 387, vidi u Porinu Branimira. Temeljiti prikaz starije literature
v. u II, 1914., 18 i d.; a novije u GRAFENAUER, 1952.-1953., 171 i d.
56
Doc., 320: Ludovik Poboni primio je poslanike Liudeviti, ducis Pannoniae
inferioris, qui res novas moliens, Cadolaum comitem et marcae Foroiuliensis praefectum
crudelitatis atque insolentiae accusare conabatur. Dodue, Kadolah je umro od groznice
(Doc. 322). Daje Kocilis to ga spominje 30. glava DAI franaki grof Kadolah, tvrdio je
ve DMMLER, 391 i d., to su preuzeli npr. Doc., 329; GRAFENAUER, 1952.-1953.,
178 i d.; KLAI N., 1971 .a, 195, protivno II, 1914., 35 i d.; II, 1925., 358, vidi u
Kocilisu panonskog vladara Koija.

58

predjeli.57 Dok je lokalizacija Panonije i Ilirika negdje u dananjoj Slavoniji

58
59
prihvaena uglavnom i u novije vrijeme, unato protivnim glasovima, vrijeme
odlaska dijela Hrvata u Panoniju i Ilirik rado se u novije vrijeme prebacuje u X.
60
stoljee, tj. u vrijeme Tomislavovo, uz obrazloenje da jedino tom razdoblju
odgovara odnos izmeu panonskog kneza i kneza Dalmatinske Hrvatske, opisan u
30. glavi kao neka vrsta samouprave Slavonije pod posebnim banom u okviru
61
Hrvatske. Dakako da rjeenje tog pitanja ovisi u prvom redu o shvaanju reenice
iz 30. glave DAI koja govori o odlasku dijela Hrvata u Ilirik i Panoniju. Da vidimo
kako se ta reenica prevodi u strunoj literaturi. Latinski prijevod toga mjesta J.
Meursiusa iz godine 1611. preuzeli su bez znaajnijih izmjena ne samo kasniji
izdavai cjelokupnog djela De administrando imperio (A. Banduri godine 1711.,
I. Bekker 1840. i J. P. Migne 1864.), nego i F. Raki, koji je godine 1877. objavio
samo dijelove tog djela to se odnose na najstarije razdoblje hrvatske povijesti, a
jo ranije i J. Lucije, De regno Dalmatiae et Croatiae libri sex 1666. godine.
Prijevod glasi: At a Chrobatis, qui in Dalmatiam venerunt, pars quaedam secessit
et lllyricum atque Pannoniam occupavit, habebantque et ipsi principem sitpremum,
qui ad Chrobatiae tantum principem amicitiae ergo legationem mittehat. Dakle,
smisao je ovaj: Hrvati u Panoniji imaju samostalnog kneza koji je slao poslanstva
zbog prijateljstva samo hrvatskom knezu. Jenkins god. 1949. nudi ovaj prijevod:
they too had a sovereign prince who used to maintain friendly contact, though
through envoys only, with theprince ofCroatia.62 To uglavnom odgovara latinskom
prijevodu, samo to moda jae istie samostalnost kneza Panonske Hrvatske koji
alje poslanstva, a ne to drugo. Slino prevodi godine 1959. i Ferjani: i oni su
imali nezavisnog arhonta koji je na razne strane slao poslanstva, a prijateljska samo
arhontu Hrvatske.63 Razlika je u tome to Ferjani vie istie samostalnost kneza
Panonske Hrvatske koji alje poslanstva na razne strane. Klai je godine 1904.
spomenuto mjesto preveo na nain koji odstupa od naprijed navedenih prijevoda.
Po Klaiu je u Slavoniji vladao zaseban vladar, koji je zamjenjivao samo
64
poslanstva i darove s hrvatskim knezom iz ljubavi (ili prijateljstva.).

57
Doc., 271 stavlja dogaaj neposredno nakon dolaska Hrvata u Dalmaciju circa a.
610-35 i kae da ovdje treba razumjeti sub Pannonia eiusdem partcm saviarn, et
sirmiensem, sub Illyrico vero contiguam uli oram; usp. NOVAKOVI, 103 i d.
5
" II, 1925., 277, 405; GRAFENAUER, 1952.C, 31; KLAI N. 1971.a, 139 i d.
(sa stanovitim rezervama).
'" Tako HAUPTMANN, 1915., 256: I l i r i k 30. glave je Noricum; HAUPTMANN,
1935., 337 i d.: lllyricum = Duklja; jo odreenije objanjava Ilirik 30. glava kao Duklju
isti pisac 1950., 112-113; GREGOIRE, 93 i d.: Ilirik = Donja Panonija oko Blatnog jezera,
stoje Grafenauer lako i uspjeno pobio (GRAFENAUER, 1952.-1953., 173-176).
"" Uostalom, od starijih v. slino KLAI V., 1904., 146.
61
Tako GRAFENAUER, 1952.C, 31; KLAI N., 1971 .a, 277 i d.
"MORAVCSIK, 143.
63
FERJANI, VIZII, 31 -3 2.
"KLAI V., 146.

59

U Klaia nailazimo dakle na misao da je panonski knez slao ne samo

poslanstva nego i darove, i on to svoje shvaanje zaotrava u tumaenju po kojem
ako je knez Slavonije na koncu IX. stoljea ili na poetku X. iljao kakve darove
hrvatskome knezu, nije to inio samo ,kako car Konstantin pie, nego
su ti darovi vjerojatno bili neka vrst danka. Tomai je preuzeo takvo gledite.
On kae: ... i ovi (tj. Hrvati u Iliriku i Panoniji) imahu samosvojnog arhonta, koji
tek iljahu prijateljske darove.65 Premda je ii godine 1925. analizirano mjesto
preveo ovako: ... a imaahu i oni samosvojnog arhonta, koji je s arhontom Hrvatske podravao prijateljskih veza,66 ipak se priklanja stajalitu o slanju darova jer
na drugome mjestu kae daje Panonska Hrvatska slala hrvatskom vladaru, kao
svome vrhovnom gospodaru, poasne darove.67 Slanje darova spomenuto je i u
Rusovu prijevodu iz godine 1931.: ... tui ti so imeli samovlastnega arhonta ki je
poiljal arhontu Hrvatske darove zastran prijateljstva. 68 Spomenimo jo i Grafenauerov prijevod iz godine 1952. po kojem su panonski Hrvati imali samostalnog
arhonta koji je takoer sam slao arhontu Hrvatske darove u ime prijateljstva.69
Sto je dakle slao panonski knez hrvatskom knezu u Dalmaciju, poslanike ili
darove, ili moda oboje? I kakav je odnos Panonske Hrvatske prema Dalmatinskoj
Hrvatskoj, je li Slavonija pripojena Hrvatskoj ili je samostalna? Pogledajmo
ponovno izvorni grki tekst. On kae:
.
Podvrgnimo sada pojedine vanije rijei analizi:
1. vladar Panonskih Hrvata je , dakle samostalan vladar. Sama
rije ovlauje nas da se ne sloimo s gleditima po kojima bi se iz teksta moglo
zakljuiti da je Slavonija ujedinjena s Hrvatskom u vrijeme na koje se odnosi
navedena reenica. Vladar Slavonije nije nita manje samostalan vladar od bilo
kojeg drugog drugorazrednog vladara toga doba, on je , on je
princeps supremus, sovereignprince, nezavisan arhont, zaseban vladar, samosvojni
arhont, kako to ispravno i tono prevode svi prevoditelji bez razlike. ak kad bi i
slao hrvatskome knezu tri but ili darove, to jo ne bi znailo daje u vrijeme na koje se
odnosi analizirana reenica Panonska Hrvatska bila u sklopu Dalmatinske Hrvatske.
2. Meutim, to zapravo znai rije ? Prema Mengeovu rjeniku
ona u a k t i v u znai nach verschiedenen Richtungen senden, a u mediju mit
jemandem durch Boten verhandeln.1" Dakako da se radi o mediju, a ne o pasivu. 71
r

" TOMAI, 1918., 76-77.

""II, 1925.,272.
"II, 1925.,405.
"* RUS, 194.
w

GRAFENAUER, 1952c, 14. Isto i KLAI N., 1971 .a, 136 (ali usp. 139). Navodimo
i sasvim odvojeno shvaanje ANTOLJAKA, 1958., 61, po kojem su Hrvati u Iliriku i
Panoniji
imali samostalnog arhonta, koga su slali radi prijateljstva arhontu Hrvatske.
7(1
MENGE, 1970.21,173. SENC, 202 prevodi medijalni oblik ovako: svoje slati prijeko
i l i od sebe neto poslati.
" Usp. GRAFENAUER, 1952.C, 10.

3. Ako elimo valorizirati rije , onda moramo prihvatiti Ferjaniev

prijevod. ini se da se pisac donekle eliptiki izrazio. Pisac analizirane reenice
kao da kae: (vladar Panonske Hrvatske) alje poslanike (=)
takoer i () arhontu Hrvatske, ali samo njemu ( ...) .
Drugim rijeima, vladar Panonske Hrvatske openito alje poslanike u razne
zemlje, to uostalom spada u prerogative njegova suverena poloaja, koji je pisac
oznaio rijeju , a jedina iznimka u kvaliteti, da se tako izrazimo, tih
poslanstava jesu poslanstva upuivana knezu Dalmatinske Hrvatske, jer se ona
upuuju .
4. to je dakle ? nikako ne moe biti neko poslanstvo koje bi
oznaavalo u bilo kojem pogledu podreen poloaj vladara Panonske Hrvatske u
odnosu na vladara Dalmatinske Hrvatske, jer bi to bilo u suprotnosti s naglaeno
suverenim poloajem tog vladara koji je i koji alje poslanstva na
razne strane. Preostaje dakle samo jedno tumaenje: slati poslanstva
znai slati poslanstva drugoj dravi prema kojoj postoji emotivni odnos posebnog
prijateljstva iz bilo kojeg razloga. U konkretnom sluaju, ak i tekst sugerira razloge
tih prijateljskih emocija: Panonska Hrvatska bila je svjesna daje njezina vladajua
grupacija potekla iz Dalmatinske Hrvatske i zato je vladara Dalmatinske Hrvatske
posebno potivala. Oito je da su Panonska i Dalmatinska Hrvatska bile u vrijeme
na koje se odnosi analizirana reenica vrlo usko povezane prijateljskim vezama i
suradnjom. Uostalom, takvi emotivni odnosi dviju potpuno samostalnih drava
izvanredno su esti u povijesti. Analizirana reenica dakle ne pristaje po svojem
sadraju prvoj polovici X. st. ako je u to vrijeme Tomislav doista ujedinio dvije
Hrvatske, jer podaci iz te reenice upuuju na samostalnost Panonske Hrvatske.
Uostalom, to se slae s naim analizama po kojima se podaci iz te reenice odnose
na poetak IX. st., a to se slae i s okolnou daje Panonska Hrvatska do godine
827. bila posebna kneevina u okviru franake drave i furlanske marke.72 Dakako
da je vladar takve kneevine doista i da alje poslanike na razne
strane, jer nam je to poznato i inae za tog vladara i openito za vladara kneevine
tog tipa na istonom rubu franake drave.73
No, vratimo se glavnoj temi.
Dakako da je prikaz dogaaja oko unitenja avarske moi koncem VIII. i
poetkom IX. stoljea u 30. glavi DAI donekle povran i netoan. Tako je
primjerice Kadolah umro od bolesti godine 819. pa se vijest o pogibiji franakog
voe odnosi na pogibiju markgrofa Erika kod Trsata 799. godine; protiv Franaka
dignula se samo Panonska Hrvatska pod Ljudevitom, a Dalmatinska Hrvatska pod
Bornom ostala je Francima vjerna. Ljudevitove borbe s Francima nisu trajale
sedam, nego najvie pet godina74 itd. Ali tome se ne treba ni najmanje uditi. U
72

GRAFENAUER, 1952.C, 31.

Usp. npr. za godinu 818. Doc., 320.
Usp. npr. II, 1925., 306 i d. Grafenauer je dobro osjetio da analizirana reenica
ne odgovara povezanosti Tomislavove Hrvatske sa Slavonijom pa je predloio 1969., 52,
73

74

DAI sve vrvi od nesumnjivih veih i manjih greaka, ak i s obzirom na dogaaje

koji su se zbili u drugoj polovici IX. i prvoj polovici X. stoljea. Gotovo da vie
zauuje ispravan prikaz nekih dogaaja oko Dalmatinske i Panonske Hrvatske
koncem VIII. i poetkom IX. st.: u to doba doista pada unitenje avarske moi,
borbe s Avarima doista su voene na inicijativu i pod vrhovnim rukovodstvom
Franaka, Hrvati su doista u to doba priznavali franaku prevlast i doista su ubrzo
dignuli ustanak, a ini se da nema sumnje da u to doba zapoinje i pokrtavanje
Hrvata.
Ako pretpostavimo da je Carev izvjetaj dobio podatke o Hrvatima u
bizantskoj Dalmaciji i da se radi o hrvatskoj narodnoj predaji to je uostalom
prihvaeno u modernoj historiografiji onda se moemo jo manje uditi naprijed
navedenim sporednim grekama izvjetaja o Hrvatima u 30. glavi i onda postaju
razumljivima i one vee pogreke: u borbama s Avarima prenaglaena je uloga
Hrvata. Hrvati nisu pobijedili Franke, nego je naprotiv Ljudevitov ustanak uguen;
Dalmatinska Hrvatska nije bila jedinstvena u borbi protiv Franaka s Panonskom
Hrvatskom; franaka vlast nad Hrvatima prestala je tek godine 878. Naime, jedna
je od osnovnih znaajka narodne predaje uzdizanje vlastite prolosti i prikrivanje
neugodnih i nesretnih dogaaja. U vezi sa svim naprijed navedenim namee se
pitanje koje je ovdje za nas od prvenstvenog znaenja: moe li se vjerovati
hrvatskoj narodnoj predaji zapisanoj u 30. glavi DAI u vezi s dolaskom Hrvata po
franakom nalogu negdje koncem VIII. stoljea? Potvrdan odgovor doista se moe
braniti. Hrvati nisu imali razloga izmisliti da su doli u Dalmaciju po franakom
nalogu i pod franakom vlau. Osim toga, itava pripovijest o dolasku Hrvata u
30. glavi tee vrlo glatko i upravo uvjerljivo, te bi se ona ak mogla pokuati braniti
opim razmiljanjima o genijalnosti Karla Velikog kao dravnika i kao vojnog
stratega, koji je do krajnjih granica uvao svoju udarnu vojniku snagu i zbog toga
se sluio svakom prigodom i mogunou da iskoristi vojnu pomo drugih naroda,
a da korist od pobjede ipak na kraju pripadne ponajprije Francima. Pa ipak, nismo
^nikako sigurni da je narodna predaja iz glave 30. DAI tako pouzdana u pogledu
franake uloge. Ve je genijalni Raki ispravno upozorio da Konstantinovo djelo
nije poviest i narodopis u strogom smislu, da u porabi ima se uviek i svagdje
nadzirati suvremenimi vjerodostojnim! spomenici, a gdje ovih nema, treba svaku
viest, koja se napominje, prosuditi na temelju nutarnjih razloga i zakona stroge
75
kritike. Ako uzmemo u obzir da razmjerno obilate vijesti iz pouzdanih franakih
izvora nigdje ne spominju ne samo upotrebu hrvatske vojske i njezin dolazak u
Dalmaciju u vrijeme borbi s Avarima, nego uope nigdje ne spominju nita o
korekciju teksta tako da bi navodni izvorni tekst imao rijei umjesto
tov , te bi se onda ta reenica mogla shvatiti pasivno, a ne medijalno: i oni
su imali samostalnog vladara koji je i sam zbog prijateljstva poslan od arhonta Hrvatske.
To je doista duhovita misao, ali se i njom sasvim jasno istie samostalnost slavonskog
vladara. Uostalom, i sam Grafenauer ispravno istie da se radi o hipotezi. Usp. ve i
GRAFENAUER, 1950. b, 10.
"RAKI, 1864.,49.
62

Hrvatima ni u Poljskoj, ni u ekoj, ni u Dalmaciji, ni krajem VIII. stoljea, ni

poetkom IX. onda postaje sasvim malo vjerojatnom odluujua uloga Franaka
u selidbi Hrvata na jug. Zato nije nemogue, ve postaje vjerojatnim daje hrvatska
narodna predaja iskrivila bit ranijih dogaaja na nain koji je i inae dobro poznat
u narodnim predajama, u kojima se slijed i tumaenje pojedinih epoha grupiraju
oko nekog vanog dogaaja koji je u osobitoj mjeri privukao narodnu pozornost.
Dolazak Franaka, uspjena borba s Avarima koncem VIII. stoljea, slom avarske
moi, i poslije borba s Francima toliko su zaokupili narodno pamenje daje ono
raniju povijest preradilo u skladu s onim stoje smatralo najvanijim, tj. s Francima.
Anonimni nastavlja cara Konstantina u glavi 30. DAI razmjerno je vjerno
izloio hrvatsku narodnu tradiciju po kojoj su Hrvati doli na Balkan tek potkraj
VIII. stoljea. Obratno, car Konstantin je u 31. glavi tendenciozno povezao dolazak
Hrvata s Heraklijem, izbacio iz narodne tradicije gotovo sve elemente i potpuno
je izmijenio. Ipak, kroz sva ta tendenciozna isputanja, izmjene i dopune proviruje
tu i tamo narodna predaja koja je Konstantinu sluila kao osnova za njegovu priu
o dolasku Hrvata. Najjasnije seje Konstantin odao u reenici o krtenju Hrvata, u
kojoj je spomenuo hrvatskog vladara Porina kao suvremenika Heraklijeva, a toga
Porina moemo sigurno identificirati s Porgom iz anonimova izvjetaja i s
dalmatinskohrvatskim knezom Bornom, koji pripadaju poetku IX. st.
Naa teza o dolasku Hrvata na Balkan potkraj VIII. stoljea toliko odudara
od opeg miljenja da su Hrvati doli ve u prvoj polovici VII. stoljea da je
potrebno potanje razmotriti dokaze za opeprihvaeno miljenje.

C. VRIJEME DOLASKA HRVATA

1.

Grafenauer:

622.-623.

god.

Dakako da su se pred autorima koji tvrde da su Hrvati doli iz krajeva sjeverno

od Karpata u svoju dananju postojbinu za vrijeme cara Heraklija i pobijedili Avare
isprijeile dvije velike, takorei nepremostive potekoe: neprijateljski prodor
76
ratnikog naroda kroz cijelo avarsko podruje sve do Dalmacije teko je zamisliv.
Osim toga, ako bi se prihvatila teza da su Hrvati (a nekako u isto doba i Srbi) prodrli
do Dalmacije i tamo se naselili, ostala bi jo i dodatna potekoa, naime okolnost
da prodor snane skupine Zapadnih Slavena nije ostavio nikakva traga u jeziku
sredinje skupine jugoslavenskih jezika (tj. u hrvatskome ili srpskom jeziku), jer
se on vee na slovenski jezik na zapadu i makedonski i bugarski na istoku i
glasovnim i formalnim osobinama, na prirodni i organski nain, ne pokazujui ni
traga nekom jezinom klinu izmeu zapadnih i istonih junoslavenskih jezika. 77
76
77

Ovako ve RAKI, 1864., 70.

Ovako JAGI, 1895.,47 i d.
63

Nema sumnje da je kudikamo najvanija i najtemeljitija analiza vijesti

Konstantina Porfirogeneta o dolasku Hrvata u Heraklijevo doba, Grafenauerov rad
Prilog kritici izvjetaja Konstantina Porfirogeneta" zajedno s analizama u ostalim
njegovim radovima koji se odnose na istu problematiku. 7 9 Grafenauerovo je
miljenje ukratko ovo: Hrvati su proli zapadnim dijelom avarskog podruja negdje
godine 622.-623. Oni su mogli proi preko Panonije na izuzetno lak nain zato
to se upravo 622.-623. god. kagan spremao na nov udarac protiv Bizanta te je u
tu svrhu svakako okupljao Avare na jugoistoku avarskog podruja, a moda se ve
i zapleo u borbe s Bizantincima: ovo posljednje mogli bismo zakljuivati po
slavenskom pohodu na Kretu, po Heraklijevu povratku u Bizant sa pohoda protiv
Perzijanaca i po ponovnom zakljuenju mira s Avarima uz povieni godinji danak
i uz predaju novih bizantskih talaca kaganu.8" Upravo prolaz Hrvata oko 622./
623. izazvao je toliki potres u zapadnim dijelovima avarskog podruja daje godine
623. dolo do slavenskog ustanka pod Samom.81 Lingvistiki problem rjeava
Grafenauer tako to smatra da se na Jadran doselila manja skupina Hrvata koja je
utonula meu dalmatinske Slavene.82 Grafenauerovo tumaenje je duhovito i
uvjerljivo, a njegova prihvatljivost ovisi dakako u prvom redu o ispravnom
tumaenju bizantskih vijesti o dogaajima 622./623. godine jer su upravo avarskobizantski odnosi u to doba temelj na kojem Grafenauer gradi svoju zgradu
dokazivanja: kagan je 622./623. sabirao vojsku na jugoistoku; zbog toga je
sjeverozapad ostao nezatien; skupina Hrvata to iskoritava te preko Karpata i
Panonije prodire u Dalmaciju; taj e prodor izazvati Samov ustanak.
Kao dokaz svojim tvrdnjama o intenzivnoj zaokupljenosti kaganovoj na
jugoistoku avarskog podruja tijekom 622./623. godine nudi Grafenauer sljedee:
83
1. Homiliju Teodora Sinkela
2. Pizidine De exp. persica i Bellum avaricumM
3. Uskrnju kroniku*5
4. Teofanovu Kronografiju*6
1
5. Niceforovu Historiju.*
88
Grafenaurevovi dokazi zahtijevaju da ih se poblie razmotri.
l. Teodor Sinkel odrao je sauvanu homiliju 627. godine u crkvi sv. Sofije,
vjerojatno na prvu godinjicu avarsko-slavenske opsade.89 U njoj se precej
1
GRAFENAUER, 1952., 1-53.
'GRAFENAUER, 1950.3, 23-126; GRAFENAUER, 1955.,40 i d.
' GRAFENAUER, 1952c, 44.
1
GRAFENAUER, 1952c,44.
'GRAFENAUER, 1952c,43-44.
1
STERNBACH.
1
PISIDA.
'CHRON.PAS.
' .
' NICEPHOR.
1
Prvonavedeni izvor spominje GRAFENAUER, 1955.a, 45, a ostale u radu 1950.a, 77.
' Usp. VtZ I, 160; STERNBACH, 301-303.

podrobno oekuje razmjerje med Obri in Bizancem od 1. 617 do 626 (...) in

kaganove priprave za vojno (622 do 623) ki jih je Heraklij pretrgal z pogajanjimi.90
U homiliji Teodor pripovijeda kako je kaganov otac doao gol i gladan kao pribjegar
bizantskim carevima, koji su ga obukli i nahranili, kako ga je naslijedio njegov
sin, kaganov brat, koji je pokorio susjedna plemena i znatno poveao svoju vlast i
kako je kagan naslijedio svojega brata i poinio razna nedjela premda ga je
bizantski car pokuao ublaiti raznim dobroinstvima. Tko ne zna za neljudski
napadaj to ga je kagan uinio pred izvjesni broj godina kada je bizantski car
izaao do Dugog zida, kada je kagan zarobio mnotvo ena, djece i staraca, kada
mu je izrueno izvanredno mnogo novaca i stvari i kada se zakleo sveanim
zakletvama. Ali kada je (...) car (...) krenuo protiv bojih neprijatelja prema istoku
(...), ostavio je grad i carsku djecu i rezidenciju Bogu i Djevici (...) i zamislio da
e vjerojatno ukrotiti tu ivotinju (tj. kagana) korisnom upotrebom, odluivi da
e mu toboe povjeriti grad i djecu i rezidenciju (...).
Ali ni to (...) nije uinilo umjerenijom zlou te zmijurine, nego kada je saznao
za carev pokret protiv Perzijanaca (...) odmah (su zapoela) skupljanja barbarskih
plemena (...), pripreme oruja i sprava za osvajanje gradova kao i dovlaenja prema
moru brodograevnog drvenog materijala kako bi barbarske vojske bile u stanju
da probiju bojni red ratnih brodova. (Ukratko) izmiljalo se sve naine i pronalazile
mogunosti da bi boji grad, to ga je Djevica zidovima opasala, pao u ruke
ivotinje. Sve to imao je taj (tj. kagan) na umu i radio te sabrao sve njemu podlono
barbarsko ljudstvo napunivi zemlju i more divljim plemenima kojima se ivot
sastoji u ratovanju. Car (...) uvi to krenuo je u rat pismeno odredivi uvara opih
poslova to su se pojavili (to je bio Bono, kojeg su svi zazivali (...)
Eto tako Teodor Sinkel.
2. G. Pizida napisao je, meu ostalim, dva spjeva, Expeditio persica i Bellum
avaricum jo za ivota cara Heraklija, i to prvo djelo moda neposredno nakon
Heraklijeve vojne protiv Perzijanaca godine 622. , a drugo vjerojatno godine
627."
U epu De expeditione persica za nas su prije svega vani ovi stihovi
III, 311-314 u latinskom prijevodu: Interea vero gentes, quae sunt ad
Occidentalem rupti foederis habuerunt de more suspicionem. Et rursus ob novas
excitatas curas tuam desiderabat civitas praesentiam, tj. kako su i sama zapadna
plemena postala sumnjiva da po (svojem) obiaju prekinu savez, opet je zbog
novopokrenutih briga grad zaelio tvoju prisutnost.
Pizida nastavlja svoj ep raznim metaforama i neto kasnije (III, 337-340) pjeva
o tome kako je Heraklije privremeno prepustio strategu vodstvo svoje armije to
ju je poveo protiv Perzije i kako se nakon toga vratio u Carigrad (III, 339-340).
Znaajno je da Pizida nastavlja sve do zavretka epa, tj. do stiha 461, pjevati o
90

GRAFENAUER, 1955., 45.

"Usp. VIZI, 151.

Herakliju i dogaajima to su s njime povezani u godini 622., ali uope vie ne

spominje ni Avare ni kagana.
G. Pizida napisao je jo jedan ep koji privlai nau pozornost. Radi se o tzv.
1
Bellum avaricum? tj. o opisu avarsko-slavenske opsade Carigrada godine 626.
Neposredno prije opisa te opsade Pizida pjeva o dogaajima koji su se zbili ranijih
godina, pa kae, meu ostalim (94-100) na latinskome: Ecquod enim officium aut
quae munera, quamque fidem et dicto et facto prestitam, omnia utiliter disponens
despota omisit aut neglexit, ut traheret mora, studens amolire foedifragam
naturam vi rationis et donorum promissione, suasione primum et deinde scripto,
odnosno na naem jeziku: Jer koje djelo ili koje darove, koje povjerenje rijeju i
djelom, nije Car sve korisno rasporeujui propustio ili zanemario u cilju
odugovlaenja, u namjeri da ublai krivokletniku prirodu snagom uvjeravanja i
obeanjem darova, i to najprije nagovaranjem, a onda i pismeno?
Opisujui nepotenu i lukavu prirodu, Pizida nastavlja kako je kagan (117118), na latinskome: ad moenia accessit veluti adfirmanda foedera, dam edito
juramento de celandafallacia, odnosno na naem jeziku: do zidova (se. Carigrada)
doao toboe da sklopi savez prikrivajui prijevaru lukavim prisegama. Odmah
nakon toga Pizida poinje s opisom opsade iz godine 626. (stih 125 i dalje).
3. Uskrnja kronika sastavljena je negdje oko 630. do 640. godine.93 Pod
godinu 623. ona donosi sljedei izvjetaj: (...) kada je car Heraklije bio u Trakiji s
nekim prvacima (...), kagan Avara pribliio se Velikom zidu u prisutnosti golema
mnotva, jer je trebalo, kao to se govorkalo, da doe do mira izmeu Romeja i
Avara; (...) kagan Avara dao je znak svojim biem, pa su svi oni tosu s njim doli
navalili i upali na Veliki zid.
Tom prilikom su, pripovijeda dalje Uskrnja kronika, Avari mnogo toga
opljakali i uzeli sa sobom mnoge zarobljenike.

4. Teofanovo povijesno djelo Kronografija napisano je 810. do 811. godine.94

U njemu Teofan, meu ostalim, ukratko pria o avarskoj navali na Trakiju i nama
ve iz Uskrnje kronike poznatom kaganovom pokuaju da prilikom mirovnih
pregovora s Heraklijem ovog zarobi. Teofan taj dogaaj stavlja u godinu 619. Jo
u IX. st. preveo je papinski knjiniar Anastazije to ovako: Anno imperii Heraclii
aciem direxerunt Avares contra Thracem et missis Heraclius legatis ad eos
poscebat pacem; cumque chaganus hancfacere spopondisset, exiit imperator foras
murum longum cum omni obsequio regio et muneribus multis et magnis ad
suscipendum chaganum, recepturus ab eo iuramenta faciendi in invicem
sponsiones pacificas, at vero barbarus ille, tarn sponsionibus quam quae iurata
fuerint spretis, subito tyrannice contra imperatorem profectus est.9S Na naem
jeziku vijest glasi ovako: Te godine zavojtili su Avari na Trakiju, a Heraklije im
92

PISIDA, 1271 i d.
Usp. VIZI, 143.
94
VIZI, 217.
95
THEOPH. 185-186.
93

66

je poslao poslanika i traio mir. Kagan se sloio da to uini pa je Car izaao izvan
Velikog zida sa svom carskom oruanom pratnjom, s time da preda kaganu mnoge
i velike darove, prihvaajui od njega uvjeravanja da e uiniti meusobno
miroljubive ugovore. Onaj barbarin (= kagan), prezrevi ugovore i zakletve, naglo
je na tiranski nain krenuo protiv Cara.
Teofan dalje pria kako se Car morao spaavati bijegom u grad i kako se kagan
domogao velikog plijena i mnogih zarobljenika.
Za iduu, 620. godinu pria Teofan daje Heraklije uputio poslanike kaganu u
vezi s kaganovim nepotenim postupkom i traio mir, jer (po Anastaziju): acies
quippe disponens contra Persidem dirigendas pacisci cum chagano volebat,
odnosno, na naem jeziku: kako je imao namjeru zavojtiti na Perziju, htio je ivjeti
U miru s kaganom. Kagan se sa Carevim prijedlogom sloio i obeao sklapanje
mira (po Anastaziju): pangentesque foedera legati in pace reversi sunt, to bismo
mi preveli ovako: i utvrdivi meusobne obveze, poslanici se vratie u miru.
Teofan nastavlja da je Heraklije idue godine., tj. 621. (po Anastaziju):
Heraclius (...) cum Avaribus pace, ut putebat, contracta transtulit militias Europae
in Asiam, odnosno na naem jeziku: Heraklije je prebacio europske ete u Aziju,
smatrajui da je utvrdio mir s Avarima.
Nadalje, godine 622., odmah poslije Uskrsa Heraklije kree protiv Perzije.
Da bi osigurao zalee, on (po Anastaziju): scripsit autem et ad chaganum Avarum
preces curam agendi super Romanorum negotiis, tamquam qui secum amicitiam
fuerit factus, tutoremfilli sui hunc appelans, odnosno na naem jeziku: pisao je i
kaganu Avara pozvavi ga da se stara za bizantske poslove, s obzirom na to to je
obeao prijateljstvo prema njemu i nazvao ga skrbnikom svojega sina.
Teofan nastavlja opisujui ratne operacije protiv Perzije tijekom godine 622.
sve do pribliavanja zime. Tada (po Anastaziju) itaque imperator exercitu cum
praetore ad hiemandum in Armenia derelicto ipse Byzantium rediit; odnosno, na
naem jeziku: Car je ostavio vojsku sa strategom preko zime u Armeniji, a sam se
vratio u Bizant.
5. Carigradski patrijarh Nicefor napisao je, meu ostalim, kratku povijest koja
obuhvaa dogaaje od 602. do 769. godine. Patrijarhom je bio od 806. do 815.
godine.96 Nicefor pria o prijevamom pokuaju kaganovom da zarobi Heraklija,
tj. o dogaaju za koji ve znamo iz Uskrnje kronike i Teofana. Nadalje, Nicefor
nas obavjetava o Heraklijevim pripremama za rat protiv Perzije: Heraklije je,
dakle, bojei se da ne bi romejska drava i od Perzijanaca i od Avara bila pritisnuta
glau i unitena kunom smru, pozvao Sergija, predsjedavatelja grada, zatim
prvake i ostali narod i povjerio im djecu, a patriciju Bonu povjerio je upravljanje
dravnim poslovima, te krenuo preko Crnog mora i pokuao upasti u Perziju preko
Lazike (NICEPHOR, 15).
Oito se radi o Heraklijevu pokretu na Uskrs godine 622., poznatom nam ve
iz Teofana.
%

VIZ 1,239.
67

Za godinu 626. Nicefor izvjetava: a Avari nakon to su razvrgli mirovne

ugovore (naime,Heraklije je njima (tj. Avarima) obeavi dae im poslati 20.000
z l a t n i k a i predavi im kao taoce jednog od sinova po imenu Ivana (...) koji mu je
bio izvanbrano dijete od prilenice, zatim Stjepana svoga neaka, sina njegove
(Heraklijeve) sestre Marije i Eutropija i konano drugoga Ivana, sina patricija Bona,
(takoer roenog od prilenice)) krenuli su u rat i pribliili se Carigradskom zidu
i odmah s p a l i l i sva predgraa.
Premda se i u novije doba pojavljuju pokuaji da se spasi autoritet Uskrnje
kronike koja kaganov muki napadaj na Heraklija stavlja u 623. godinu," ipak se
sve snanije probija miljenje da taj dogaaj treba datirati 617. godinom.98 Baynes
je dokazao da s tekstom Uskrnje kronike neto nije u redu i daje 623. kao godina
kaganova napada naprosto nemogua. Kako Uskrnja kronika ne daje nikakvih
drugih podataka o dogaajima izmeu 617. i 626. godine, moemo je iskljuiti iz
daljnjeg razmatranja."
ini nam se da je najuputnije zapoeti analizu izvora kratkim prikazom
Teofanove kronologije, jer je ona razmjerno najpotpunija. Teofanovu kronologiju
pokuat emo nakon toga usporediti s vijestima iz drugih izvora. Dakle, po Teofanu
su dogaaji tekli ovako:

6 19. god.:

kagan pokuava u h v a t i t i Heraklija

prilikom pregovora o miru,

620. god.:

Heraklije alje poslanike kaganu u vezi

sa sklapanjem mira; utvruju se konani
modaliteti mirovnog ugovora,

621. god.:

Heraklije prebacuje evropske ete u Aziju

622. god. - Uskrs:

Heraklije kree protiv Perzije

622. god. kasna jesen:

Heraklije smjeta trupe u Armeniji i

vraa se u Carigrad

623. god. oujak:

Heraklije odlazi ponovno vojsci u Armeniju.

Iz Nicefora pak saznajemo neke druge vane pojedinosti, a najvanija je da

je, po Niceforu, Heraklije prije svojeg odlaska u rat protiv Perzije uvrstio mir s
Avarima davanjem talaca i obeanjem novca. Drugim rijeima, taoci su dani, a
novac obean prije godine 622. (oito ne mnogo prije), i to radi uvrivanja ve
97
Od novijih istraivaa to gledite zastupaju npr. STRATOS, 352 i d., a od starijih
GERLAND, 1894., 330, i d.; GERLAND, 1906., 305 i d.; STANOJEVI, 1906. (v. tamo
navedenu stariju literaturu); II, 1925.,233.
4
" Prvi je to predloio BAYNES, 110-128. Od novijih to prihvaa npr. GRAFENAUER,
1950.a, 76-77; usp. VIZ I, 145; BARII, 1956.a, 286. Nae miljenje o tom pitanju dat
emo neto dalje. V. bilj. 102.
'" Usp. i komentar DINDORFA, Chron. Pas., 489. i d.

postojeeg ugovora. Kako iz Teofana znamo daje Heraklije godine 621. prebacio
svoje evropske postrojbe u Aziju, moemo zakljuiti daje to uinio nakon stoje
bio potpuno zadovoljan i potpuno miran u vezi sa svojom zapadnom granicom i
svojim odnosima s Avarima, dakle daje slanje talaca i obeanje novca uslijedio u
godini 621. ili neto ranije. I doista, po Teofanu znamo da je godina 620. bila
ispunjena ivom diplomatskom aktivnou izmeu Heraklija i kagana.
.Teofan dodue govori samo o Carevu traenju mira i o kaganovu obeanju,
to znai da mir jo nije bio sklopljen. Ipak, kao da je sve bilo pripremljeno za
konano sklapanje mira. Naime, Teofan kae da su se carski poslanici vratili od
kagana utvrdivi meusobne obveze. No to jo nije definitivno sklopljeni
mirovni ugovor u smislu sveanog ina. Sveani in je bez sumnje izvren posebno
u kaganovoj rezidenciji, a posebno u Carigradu, a obavljen je valjda negdje koncem
620. godine. Vjerojatno je u skladu s tako sklopljenim ugovorom dolo do
ostvarivanja pojedinih njegovih toaka, osobito onih koje su se odnosile na
osiguranje ugovornih stranaka. To je ono o emu nas Nicefor izvjetava bar za
Heraklija: Heraklije je odmah predao taoce.100
Ako tome dodamo da Teofan za godinu 619. biljei da jo nema mirovnog
ugovora, nego samo kae kako je kagan dao sveano obeanje da e sa Carem
sklopiti ugovor,101 ali daje umjesto toga pokuao uhvatiti Heraklija, onda nam se
svi ti dogaaji ine prilino dobro povezani, i to poevi od 619. pa sve do 623.
godine, tono u smislu Teofanove kronologije nadopunjene Niceforovim
podacima.102
'""PERNICE, 1905., 122, kae da se Heraklijevo davanje talaca i 200.000 nomismata
odnose na godinu 623./624., tj. na doba neposredno prije odlaska Heraklija u borbu protiv
Perzije. Naime, Nicefor ne spominje uope prvi pohod Heraklijev protiv Perzije u 622.
godini, ve poinje odmah s opisom drugoga Heraklijexa pohoda. Ipak, kako je Niceforov
opis dogaaja doista vrlo sumaran, iz njegovih vijesti ne smije se izvlaiti vie nego to on
sam kae, a ostatak treba popuniti iz drugih izvora. Prema tome, ako Nicefor kae da je
Heraklije dao taoce i novce prije nego to je zavojtio na Perziju, onda to moramo
objanjavati u svjetlu Teofanova izvjetaja po kojemu je Heraklijev rat protiv Perzije zapoeo
622. i po kojem je Heraklije ve 621. prebacio evropske trupe u Malu Aziju. ak ni po
Niceforu ne proizlazi da je slanje talaca i novca uslijedilo neposredno prije Heraklijeva
odlaska (Pernice kae immediatamente),]e.T on slanje talaca i novca samo usput spominje u
opisivanju dogaaja iz 626., a ne u povodu Heraklijeve ekspedicije protiv Perzije.
1(11
GRAFENAUER, 1950 .a, 77, tvrdi daje Heraklije konano 1.619 vendarle desegel
sklenitev miru. Ipak, tekst Teofanova izvjetaja za 619. god. je jasan, radi se samo o
utvrivanju vrste odlunosti obiju strana da sklope mir, koja se ostvaruje u 620. daljim
pregovorima i utvrivanjem meusobnih odnosa, nakon ega je tek uslijedilo sveano
sklapanje mira o kojem potankosti saznajemo iz Nicefora.
102
Pitanje tonijeg datiranja kaganova napadaja na Carigrad to ga Teofan stavlja u
619., a Uskrnja kronika u 623. godinu sporedno je za nae analize dogaaja oko god. 622./
23. jer smo se priklonili stajalitu da Uskrnja kronika nije pouzdana kada taj napadaj stavlja
u 623. Ipak, ovdje moemo rei bar to da nam se Baynesovi razlozi za stavljanje tog dogaaja
u 617. god. ne ine odluujuima. Baynes razmatra mogunost da su se dva lista u Uskrnjoj
kronici pomijeala i da su dogaaji opisani u 623. godini trebali zapravo biti opisani pod
godinu 617. Naime, prema UskrSnjoj kronici napadaj se dogodio 5. lipnja u nedjelju, a to

Da vidimo jo slau li se s tako objanjenim tijekom dogaaja i vijesti to ih

nalazimo u djelima Pizide i Teodora Sinkela.
Pizida u svojem epu De expeditione persica istie zapravo samo jednu
okolnost koja izaziva nau pozornost. On tvrdi da se Heraklije vratio krajem 622.
godine u Carigrad zato to je poeo sumnjati da bi zapadna plemena mogla prekriti
mirovni ugovor. Te Pizidine rijei ne mogu se meutim shvatiti kao daje dolo do
bilo kakve posebno opasne situacije na bizantsko-avarskoj granici. Mnogo je
vjerojatnije da je Pizida elio ak i Heraklijev povratak u Carigrad popratiti
bezgraninim udivljenjem dvorskog pjesnika prema svakom Carevom koraku.
Pizida dirljivo i potresno pjeva o tome kako je vojska sa suzama u oima
molila Cara da se vrati u Carigrad i da ga je jedva na to nagovorila, premda je pritom
jako patila, jer je Heraklije i njoj bio i te kako potreban. A ipak se zapravo radi o
neemu sasvim jednostavnom: vojska je bila smjetena na zimovanju u Armeniji,
neposredne opasnosti za nju nije bilo, i to je prirodnije nego da se Car vrati u
prijestolnicu i tamo obavlja svoje dunosti umjesto da besposlici u zimovalitu.
ak se ni dvorska ulizica Pizida nije usudio otvoreno lagati o bilo kakvoj stvarnoj
opasnosti zbog koje bi se Heraklije morao vratiti koncem godine 622. u Carigrad,
nego samo nejasno govori o sklonosti zapadnih plemena prema nepotivanju
ugovora i o novim brigama. to su to nove brige, pokuat emo objasniti malo
dalje. Osobito je znaajno to Teofan navodi da se Heraklije na zimu 622 ./23. vratio
u Carigad nakon to je vojsku smjestio u zimovalitu u Armeniji, te daje etama
opet otiao u oujku 623. godine, a da nijednom rijeju ne spominje
moe biti po Baynesu samo ili 617. ili 623. god. Baynesovi dokazi da se avarski napadaj
doista dogodio 5. lipnja, nisu potpuno uvjerljivi pa je zbog toga LABUDA, 190, dobro
primijetio da sprawa wymaga ponownego zbadanja, a i BARISI, VIZ I, 145, kae da
konano reenje nije jo naeno. Ako se tono drimo Teofanove kronologije i
zanemarimo sumnjivi izvjetaj Uskrnje kronike o nedjelji 5. lipnja kao danu avarskog
pokuaja hvatanja Heraklija, onda bi dogaaji tekli ovako:
619. god. kagan pokuava uhvatiti Heraklija, mir jo nije sklopljen (po Teofanu),
620. god. Heraklije pregovara s kaganom o miru; dolazi do konane redakcije nacrta
ugovora (po Teofanu),
620. god. sveano sklapanje mirovnog ugovora u Carigradu i po kaganu (proizlazi iz
okolnosti),
621. god. Heraklije ostvaruje svoje obveze: alje taoce (po Niceforu),
621. god. Heraklije alje evropske ete u Malu Aziju (po Teofanu).
To je sve sasvim uvjerljivo i za sve dogaaje ima dovoljno vremena, a s druge strane
dogaaji se ne rasteu.
Ako pak prihvatimo 617. kao godinu kaganova napada, onda smo prisiljeni izvriti
ozbiljne korekcije Teofanove kronologije, jer Teofan izriito spominje 619., 620., 621 .,622.
i 623. god. na poetku pojedine vijesti. Takav nam se nasilan postupak ne ini opravdanim,
to vie to smo onda prisiljeni dogaaje arbitrarno rairiti na neopravdano dugo vrijeme od
617. do 623. Ako je nae stajalite tono, onda ne stoje primjedbe GRAFENAUERA, 1965.,
198, na Bariievo datiranje avarsko-slavenskog napadaja na Solun u god. 618. (tako
ponovno BARISI, 1969., 25), ve upravo obratno, avarsko-slavenski napadaj na Solun u
618. godini ukazuje se kao sastavni dio avarskog pritiska 618. do 619.
70

avarske prijetnje, jo manje bilo kakvo ucjenjivanje Avara i bizantsko pogaanje s

njima.
Pogotovu je znaajan redoslijed dogaaja u Pizidinom drugom epu Bellutn
Avaricum. Pizida pria ovim redom: pokuaj hvatanja Heraklija opsjedanje
Carigrada. Dakle, prema Pizidi, nije na avarsko-bizantskoj granici bilo spomena
vrijednih dogaaja od 619. pa sve do 626. godine. Tako je, dakle, u epu koji opisuje
dogaaje to su prethodili avarskom opsjedanju Carigrada, do 626. godine, i samo
avarsko opsjedanje 626. godine, i koji je prozvan Bellum Avaricum.!
Konano, tu je i Teodor Sinkel. U svojoj homiliji on dogaaje opisuje ovim
redoslijedom: pokuaj hvatanja Heraklija izruivanje mnogih darova
Avarima i kaganova sveana zakletva odlazak Heraklija u borbu protiv
Perzijanaca silne avarske pripreme na kopnu i moru Heraklije imenuje
patricija Bona za vrhovnog organizatora obrane Carigrada opsada Carigrada.
Na prvi pogled doista se ini kao da je u Tedorovu opisu avarskih priprema
prikazana situacija u 622./23. god., jer Teodor izriito kae kada je (kagan) saznao
za Carev pokret protiv Perzijanaca (...) odmah (su zapoela) skupljanja barbarskih
plemena itd.. Dakle, ini se kao da se to skupljanje dogodilo negdje u ljeto godine
622. No, je li tome doista tako? Svakako treba uzeti u obzir da Teodor nije pisao
povijest avarskih ratova, nego homiliju koju je izgovorio 627. godine u crkvi sv.
Sofije. Njemu je bilo ponajprije stalo da zadivi sluateljstvo bujicom bogobojaznih
i dubokih misli i da u srcima sluatelja potakne uzviene patriotske osjeaje, a da
pritom sigurno ni on ni sluatelji nisu odve marili za povijesnu egzaktnost i
akribiju. Dovoljno je istaknuti da je Teodor u svojoj homiliji ustvrdio da je na
jednog bizantskog vojnika dolazilo stotinu barbara pa da se vidi kakvim je tonom
i tonou homilija sastavljena. A l i to nije sve. Iz Niceforova trijezna izvjetaja
znamo daje redoslijed bio ovakav: Heraklije sklapa ugovor s Avarima, daje taoce
i obeava novac Heraklije u pripremama za rat protiv Perzije imenuje Bonu
rukovoditeljem vojne obrane Carigrada Heraklije kree protiv Perzijanaca
Avari raskidaju ugovor Avari napadaju. Dakle, prema Niceforu, Bono je
imenovan rukovoditeljem carigradske obrane prije Uskrsa 622. godine, tj. prije
Heraklijeva polaska u borbu protiv Perzijanaca, to je razumljivo i, uostalom, ne
moe biti drukije: sigurno je Heraklije imenovao Bona na njegovu visoku dunost
prije nego stoje krenuo u Malu Aziju. Obratno, po Teodoru, Heraklije najprije kree
u rat, onda kagan obavlja silne pripreme i tek nakon to je to Car uo, imenuje
Bona za vrhovnog glavara carigradske obrane. Ako pak nije toan podatak o Bonu,
onda je jo vjerojatnije da se ni vremenska oznaka odmah ne mora ba doslovce
shvatiti. Dapae, ako malo razmislimo, nemogue je da je kagan sabirao vojsku
od 622. do 626. godine, jer je u tadanjim uvjetima opskrbljivanja vojske kaganu
bilo sasvim sigurno nemogue skupljati, drati na okupu i hraniti veu vojsku
nekoliko godina. U najboljem sluaju, moemo koncedirati daje on s pripremana
poeo, recimo, 625. godine. Teodor ne kae daje kagan skupljao vojsku 622. godine
za vrenje pritiska na Heraklija i iznuivanje novih bizantskih ustupaka i da je,

71

2.

Vladaj ue

miljenje (Hauptmann):
626 . god.

poslije

Ostaje jo mogunost spaavanja Konstantinova izvjetaja o dolasku Hrvata

za Heraklija, u vrijeme prije 620. i poslije 625. god. U obzir dolaze dakako samo
godine od 610. do 620., i od 626. do 641.
Mogunost prolaza Hrvata kroz avarsko podruje od 610. do 620. toliko je
malo vjerojatna da se u literaturi ne spominje. Avari su zajedno sa Slavenima doprli
do Salone kako se to najee uzima negdje oko godine 614., pa do te godine
ne dolazi u obzir odvojeni dolazak Hrvata. Od 614. do 620. avarska je vlast i snaga
na vrhuncu, pa je neprijateljski prolaz Hrvata upravo nezamisliv."7
Naprotiv, prolaz Hrvata kroz avarsko podruje negdje poslije 626. prilino se
esto brani u literaturi. Dapae, moe se rei daje to vladajue miljenje meu
onim znanstvenicima koji prihvaaju vijesti Konstantina Porfirogeneta o dolasku
Hrvata ili u najmanju ruku da je to bilo vladajue miljenje do Grafenauerovih
analiza.
Tako primjerice Hauptmann tvrdi: Kad su pak Avari godine 626. potueni pod
Carigradom, kad su pokoreni narodi najedanput ustali protiv njih, tada je prodrlo
u Dalmaciju pleme ratnikih Bijelih Hrvata, savladalo Avare itd."8
Po naem miljenju, nema nikakvih dokaza daje upravo avarski neuspjeh pod
Carigradom bitno oslabio avarsku vlast, a jo manje da su poslije godine 626. Hrvati
doli kroz Panoniju u Dalmaciju. Vijesti Uskrnje kronike po kojima su Slaveni
nakon to je kagan dao poubijati slavenske posade potopljenih monoksila napustili
borbena mjesta i vratili se kui pa je zbog toga prokleti kagan bio prisiljen da se
povue i da krene za njima" 9 ne mogu se nikako tumaiti kao dokaz da je
pomenil obrski poraz pod Carigradom konec obrske zveze z balkanskimi
117

Dodue, moglo bi se pokuati s tvrdnjom da je 616.-619. kagan bio zaokupljen

borbama oko Soluna i Carigrada. To je jo jedan dokaz kako je upravo nemogue dokazati
da se 118
neto n i j e dogodilo.
HAUPTMANN, 1925., 127. Nikakvih analiza o vremenu dolaska Hrvata ne
nalazimo ni u tome ni u Hauptmannovim drugim radovima koji se izravno ili neizravno bave
tim pitanjem. V. npr. HAUPTMANN, 1915., 245; HAUPTMANN, 1935., 338;
HAUPTMANN, 1937., 48; HAUPTMANN, 1942., 88. U vrijeme poslije 626. god. stavlja
dolazak Hrvata i DVORNIK, 1974., 51 (nadopunjeno izdanje djela iz 1956.), DVORNIK,
DAIII., 115 i d., s time to zastupa miljenje da su Hrvati doli iz Zakarpaa istonim putem,
slijedei tok Pruta i Sereta do donjeg Dunava te da su nakon toga upueni u bizantske posjede
uz Jadransko more, odakle su uz pomo bizantske flote, Slavena i moda Romana napali i
pobijedili Avare. Taj istoni smjer dolaska Hrvata ve je kao alternativu razmotrio kao
mogunost RAKI, 1880., 188: Seobu iz te zemlje (tj. iz Povislja) moemo si pomisliti
dvojakim pravcem: bud ravnim junim kroz karpatske klance u srednje Podunavlje, bud
jugo-iztonim uz karpatske obronke u dolnje Podunavlje. Budui da Dvornik ne pokuava
svoju tezu obraniti izvorima i dokazima, ve opim logikim razmiljanjem, to je ovdje samo
spominjemo, uglavnom kao manje uspjeli noviji primjer domiljanja o nainu dolaska Hrvata
u vezi s vijestima to ih donosi djelo DAI.
"Chron. Pas.,725.
74

120

Slovani, kako to tumai Grafenauer, niti ih openito smatramo nekom

povijesnom prekretnicom, kako se to u literaturi vrlo esto navodi. Povlaenje
Slavena ne moramo sa Stanojeviem' 21 objanjavati tako kao da se radilo o
slobodnim Slavenima s donjeg Dunava jer nam se ini uvjerljivijim Bariievo
dokazivanje da su ti dunavski Slaveni priznavali u to doba avarsku vlast. 1 2 2
Najjednostavnija je pretpostavka da su se Slaveni povukli ponajprije zbog
nedostatka ivenih namirnica, problema koji nije morio samo Avare 123 nego u
prvom redu Slavene, to su to radije uinili jer su vjerojatno bili i ogoreni i
zaplaeni ne samo uspjenom obranom grada nego i kaganovim nasilnim i okrutnim
postupkom. Uostalom, i sama Uskrnja kronika vijest o samovoljnom slavenskom
povlaenju javlja na prilino oprezan i rekli bismo skeptian nain (
: neki su govorili). Dakako da se iz takva povlaenja avarske vojske pred
Carigradom ne moe i ne smije zakljuiti o prestanku avarske prevlasti nad
balkanskim Slavenima.
Vlast nad zapadnim krajevima (Moravska, Karantanija) Avari su privremeno
izgubili Samovom pobunom jo 623., dakle prije povijesne prekretnice iz godine
626., a na istoku je njihovu vlast priznavao bugarski voa Kuvrat izmeu Dunava
i Dnjestra ak sve do 635. godine. 124 Po emu bi trebalo zakljuiti daje na Balkanu
bilo drukije?
Hauptmann je uvjerljivo dokazao da su Avari vladali gornjom Posavinom
(dananjom Slovenijom) nakon Samove smrti,125 a sigurno je daje ta vlast trajala
sve do konca VIII. st., tj. do avarsko-franakih ratova.126 Na istoku je avarsku vlast
nad podrujem juno od donjega Dunava unitilo bugarsko osvajanje pod
Asparuhom godine 679.-680., ali je iznimno znaajno na koji nain Teofan opisuje
poloaj Avarije prema Bugarima. Prema Teofanu, Bugari su pokorili slavenska
plemena koja su ivjela juno od Dunava, jedan dio smjestili na istoku, a prema
jugu i zapadu sve do Avarije preostala plemena, obvezavi ih na plaanje danka.127
Dakle, jo duboko u drugoj polovici VII. st. Avari se nalaze na zapadu prema
Bugarima, pa je oito da se njihova vlast jo uvijek prostire moravskom dolinom.
Prostor avarske vlasti u drugoj polovici VII. st. Grafenauer prikazuje ovako:
Iz Panonske kotline se je irila obrska nadoblast od srede 7. stoletja samo ob obeh
cestah proti zahodu (v srednjo Evropo in Italijo), morda tui ob prirodni poti proti
Bizancu kot ob tipalkah velikanskega polipa.128 ini nam se daje Grafenauerov
oprez u vezi s vlau nad moravskom dolinom suvian i da se moe sigurno rei
1211

GRAFENAUER, 1950.. 79.

STANOJEVI,
11,212.
122
BARII, 1956.a, 294.
123
CHRON. PAS., 725.
124
NICEPHOR, 33.
125
HAUPTMANN, 1915., 258-259.
1M
GRAFENAUER, 1952.b, 1952.,476.
127
THEOPH., 359. Usp. Nicephor, 34: (se. dio svladanih Slavena)
A
.
128
GRAFENAUER, 1952.b, 474.
121

75

da su Avari kontrolirali taj put, jer se inae ne bi mogle objasniti Teofanove rijei
o Avarima kao zapadnim susjedima Bugara. Ne vidimo nikakva razloga da
ograniavamo avarsku vlast samo na putove prema istoku i zapadu i da ne priznamo
da su vladali i sredinjim dijelom Balkanskog poluotoka.
Dakle, i poslije 626. godine avarska je vlast dosta stabilna, tako daje unato
odlasku jedne znaajnije bugarske vojne jedinice u Bavarsku oko 630. godine u
stanju da na zapadu prijee u protuofenzivu, osobito poslije Samove smrti. Prolaz
Hrvata poslije godine 626. kroz Samovo podruje slabo je vjerojatan, kroz avarsko
podruje isto tako, a o prolazu s istone strane da se i ne govori. Pogotovu je
nevjerojatna teza da bi se Hrvati spustili s one strane Karpata preko bugarskog
podruja do Trakije, gdje bi ih, navodno, preuzela bizantska mornarica i prebacila
u Dalmaciju. 1 2 9 Dakako, nemogue je dokazati da Hrvati nisu doli poslije godine
626., ali u prilog toj hipotezi ne govori nita, a neizravni dokazi upravo su protiv
takvog gledanja. 130
129

DAH.,117.
Dolazak Hrvata neposredno pred kraj Heraklijeve vlade stavlja i GREGOIRE, 88118, koji poistovjeuje Hrovata, jednog od voa Hrvata, prema Konstantinu Porfirogenetu
(DAI 30, 63 i d.), s Kuvratom, osnivaem bugarske drave, prema Niceforu, 33 i d., i s
Kuvcrom, iz uda Dimitrija Solunsko/ II, 5 (LEMERLE, 1979./1981., 222 i d.), koji je na
elu bugarsko-slovensko-romanske mjeavine doao iz june Panonije oko Sirmija u
Makedoniju (GRAFENAUER 1952.C.47). U literaturi je taj pokuaj potpuno odbaen. Usp.
npr. BARII, 1953., 132 i d.; GRAFENAUER, 1952.C, 45 i d. Jo u najnovije doba
pojavljuju se glasovi da se Kuverovo preseljenje ima datirati pod kraj Heraklijeve vlade
(npr. DVORNIK, DAI II., 117), premda su uz ostale Barii i Grafenauer uspjeno dokazali
da Kuverov prodor prema Makedoniji pada duboko u drugu polovicu VII. st., s time to
Grafenaucr smatra da Kuverova selidba pada negdje od 668. do 674. god. (GRAFENAUER,
1955.a, 52; GRAFENAUER, 1963., 109; GRAFENAUER 1965., 197), a Barii od 680.
do 685. god. (1953., 132 i d.; VIZ 1,211). U vrijeme oko 635. god. stavlja selidbu Hrvata i
Srba, kao i putovanje Kuvera (kojeg izjednauje s Kuvratom) takoer i LEMERLE, 1953.,
349 i d.; LEMERLE, 1954., 295 i d.). Kako nam se ini nesumnjivim da ne treba
izjednaavati Hrovata, Kuvrata i Kuvera, podrobna analiza izvjetaja o Kuverovoj selidbi
ne ulaznu okvir ovoga rada. Ipak ne moemo a da ne upozorimo na bar jednu okolnost.
Prema udima sv. Dimitrija II, 5, Kuver je poglavar etnike mjeavine negdje na sjeveru
od Dunava. On se die protiv avarskog kagana, sa svojim narodom bjei, a kagan ga progoni,
ali nakon nekoliko bezuspjenih bitaka odustaje i vraa se na sjever, a Kuver prelazi s
narodom Dunav i stie u nae krajeve i zaposjeda Keramesisko polje. Barii je s pravom
upozorio da prema opisu dogaaja sredite Kuverova teritorija ne moe biti Srijem, ve
otprilike sjeverni Banat i juna Baka (BARII, 1953., 131) jer se Kuver postupno sputa
uz borbu prema jugu i tek nakon niza bitaka prelazi Dunav. Premda je to tako, ipak nam se
i n i da je pisac uda jedno mislio, a drugo nespretno napisao. Ako je tono daje Pomoravlje
u to doba u rukama Avara, onda je sasvim nevjerojatno da bi kagan pustio na miru Kuvera
da prolazi kroz tako velik dio njegove zemlje bez borbi. ini nam se vrlo vjerojatnim daje
Kuver ipak boravio upravo u Srijemu, daje preao Dunav, da gaje avarski kagan progonio
kroz itavo Pomoravlje i daje Kuver tek u blizini Soluna naao konano sigurno mjesto,
nakon to se kaganova vojska vratila Pomoravljem prema sjeveru. Istina je da tekst uda
ne govori u prilog tom tumaenju, ali je stvar tako zbrkano napisana da se nae objanjenje
ne smije odbaciti iskljuivo pozivom na tekst. [Dopuna tekstu: O ovom smo pitanju
podrobnije i pisali u MARGETI, 1988a, 755-760, i vratili se na Bariievo miljenje, da
je Kuver sa svojim narodom boravio u Vojvodini.]
110

Ukratko, ni prije ni poslije godine 626. ne nalazimo na podruju avarske vlasti

takve okolnosti koje bi nas mogle sk'onuti da po vjerujemo u Konstantinov izvjetaj
o dolasku Hrvata za vrijeme cara Heraklija. Konstantinov izvjetaj u glavi 31. doista
je prazan i kolski napisan, u njemu nema pravog sadraja osim stalnog
131
spominjanja Heraklija. ini nam se daje u znanosti dovoljno vrsto dokazano
da je Heraklije u pripovijest o dolasku Hrvata ubaen iz tendencioznih razloga.
Smatramo da nema nikakva razloga da tu misao ne dovedemo do njezinih loginih
posljedica: svi podaci o Herakliju su u pripovijesti o dolasku Hrvata umjetno
ubaeni, a to znai i podatak da su Hrvati doli upravo u njegovo doba.
Nae dosadanje analize pokazale su da ni izvjetaj glave 30. DAI, ni ostali
povijesni izvori, ni meunarodne politike prilika i odnosi ne govore u prilog
dosadanjem opeprihvaenom miljenju da su Hrvati doli na Balkan u prvoj
polovici VII. stoljea. Naprotiv, analiza izvjetaja glave 30. DAI upuuje na to da
je hrvatska narodna tradicija stavljala dolazak Hrvata potkraj VIII. st. u vezi s
unitenjem njihove drave. Prema tome, nuno je pristupiti analizi dogaaja koji
se odnose na sukob Franaka i Avara u to vrijeme kako bismo mogli utvrditi je li
nae shvaanje 30. glave u skladu s povijesnim tijekom dogaaja.
Prije svega potrebno je prouiti pitanje kada je i kako Dalmatinska Hrvatska
potpala pod Franke.

D. PROPAST AVARSKE DRAVE KONCEM VIII. STOLJEA

Na pitanje o poetku franake vlasti nad Dalmatinskom Hrvatskom povjesnici
daju vrlo ture odgovore. Po Rakome,'32 franaka je vojna na Avare iz godine 799.
samo pripremila pokoravanje Dalmatinske Hrvatske. Negdje izmeu 791. i 799.
pada osvajanje Liburnije, a moda ak i cijele Dalmatinske Hrvatske, koja je od
godine 805. sigurno pod franakim vrhovnitvom.
133
Kos je istaknuo da su Hrvati jo godine 795. bili nezavisni od Franaka, da
su s njima vodili borbe 797., 798. i 799. i da su konano pali u zavisnost godine
803.
ii134 nije onoliko iscrpan koliko bismo to od njega oekivali. Po njemu je
moda godine 797. Pipin upao u zemlju dalmatinskih Hrvata, prvi zajameni sukob
dogodio se godine 799. kod dananjega Lovrana pod Ukom, a godine 803.
dalmatinsko-hrvatska oblast nalazi se pod franakom vlau nakon to je dolo do
otvorena rata izmeu Bizanta i Franaka negdje oko godine 800.
131

Vidi osobito GRAFENAUER, 1952.C, 23 i d.

Doc., 297-310, br. 171,1-6.
133
Gradivo 1,1902., 325, br. 293; 349, br. 312; 359, br. 326; II, 17, br. 20.
134
II, 1925.,302-307.
132

135

U novijim radovima neemo nai nove poglede na ovaj problem.

Toliko to se tie kronologije. to se pak tie vrhovnitva nad Dalmatinskom
Hrvatskom do njezina pada pod Franke, ini se da prevladava miljenje da je
136
Dalmatinska Hrvatska bila pod jaim ili slabijim vrhovnitvom Bizanta. Prema
miljenju N. Klai godine 799. Hrvati su bili avarski saveznici, to se vidi iz
okolnosti da furlanski markgrof pogiba pokraj liburnijskoga grada Tarsatike
137
(Suak) vraajui se iz rata protiv Avara. To je stajalite potrebno dopuniti
shvaanjem autorice daje Liburnija bila pod bizantskim vrhovnitvom sve do druge
138
polovice XI. stoljea. U svakom sluaju, autorica smatra da su Hrvati bili
139
samostalni i od avarske i od bizantske vlasti.
Ispravnom shvaanju problema irenja franake vlasti nad Dalmatinskom
Hrvatskom moemo se pribliiti analizom franakih izvora o ratovima koje su
Franci vodili na naem podruju koncem VIII. i poetkom IX. st. Opu sliku
dogaaja daje Einhardova Vita Caroli Magni z'mperaiom.140 Einhard ondje
pripovijeda kako je najvaniji rat to ga je Karlo Veliki vodio bio onaj protiv Avara
(illud videlicet, quod contra Avares vel Hunos susceptum est). Karlo je osobno
vodio jedan pohod u Panoniju, a drugi je prepustio sinu Pipinu i drugim
odgovornim osobama. Rat je zavren tek u osmoj godini. Nakon rata cijela je
Panonija bila potpuno unitena. Sve avarsko plemstvo je poginulo (Tota in hoc bello
Hunorum nobilitas periit). Bogatstva koja su Huni bili opljakali, Franci su im
oduzeli (hoc Francos Hunis iuste eripuisse, quod Huni prius aliis gentibus iniuste
eripuerunt). U tom ratu (eo bello) samo su dva franaka odlinika poginula:
furlanski vojvoda Erik u Liburniji pokraj Tarsatike, primorskog grada, kojeg su na
podmukli nain ubili itelji tog mjesta (Ericus dux Foroiulianus in Liburnia iuxta
Tharsaticam, maritimam civitatem, insidiis oppidanorum interceptus) i bavarski
predstojnik Gerold, kojeg su Avari ubili u Panoniji. Rat je bio vrlo probitaan, ali
je dugo trajao. Eto, tako Einhard. Iz njegovih rijei sasvim jasno proizlazi da je
Erik pao u ratu s Avarima (eo bello) i daje prema tome Tarsatika, a dakako i ire
podruje oko nje ovisila o avarskoj vlasti. Svakako, jedno je posve razvidno:
Einhard ni na jednome jedinom mjestu u itavom poglavlju ne spominje ni Bizant141
ni borbe s bizantskom vojskom, kao to ne spominje nikakve ratove s nekim
'"V. npr.BARADA, 1925.,23; PRAGA, 42; KLAI N 1971.a, 168-172.
136
V. djela u prethodnoj opasci na nav. mjestima. Nadalje SIDAK, lanak Hrvati, EJ
IV, 1960., 42.
'"KLAI N., 1971.3, 168.
138
KLAI N., 1971.b, 128-132.
139
KLAI N., 1971.3,112-137 (nezavisnost od Bizanta); 132 (nezavisnost od Avara).
1411
Einhard, Vita Caroli Magni, c. 13: Gradivo I, 358-359, br. 326. V. i HALPHEN,
1967., 38-44.
141
Tek kasnije u c. 15 Einhard spominje Bizant, ali samo prilikom nabrajanja svih
krajeva to ih je Karlo Veliki osvojio. Prilikom nabrajanja Einhard izuzima bizantske gradove
u Dalmaciji. V. Doc., 315. Dakako da to spominjanje Bizanta nema nikakve veze s avarskim
ratom, o kojem se u toj glavi uope ne govori, kao to se ne spominju nikakvi ratovi s nekim
posebnim samostalnim slavenskim vojskovoom ili slavenskom vojskom.

78

posebnim samostalnim slavenskim vojskovoom ili slavenskom vojskom, nego govori iskljuivo o dugotrajnim i tekim borbama s Avarima. No, ipak neto razlikuje: arke sa stanovnitvom Liburnije i bitke u srcu avarske drave. Ali, ijedno i drugo
potpada za Einharda pod jedan jedinstveni dugotrajni vojni napor protiv Avarije.
Prema tome, Hrvatsko primorje i podruje od Rijeke do Brsea nisu krajem
142
VIII. st. pripadali ni Bizantu ni samostalnoj hrvatskoj dravi, nego su u to vrijeme
bez sumnje priznavali avarsko vrhovnitvo. To se dakako ne smije shvatiti kao
potpuna podreenost Hrvata, i Slavena openito, sredinjoj dravnoj vlasti, nego
kao priznavanje takva oblika nadreene vlasti koji doputa postojanje razmjerno
jake autonomne samouprave s vlastitim organima vlasti.
Toliko u vezi s opom slikom dogaaja. Daljnja analiza ostalih franakih
izvora pruit e nam jo neke zanimljive podatke.
Rat izmeu Karla i Avara zapoeo je sredinom godine 791. provalom Karlovih
vojska s obje strane Dunava do ua rijeke Raab.143 Bez obzira na to to Ijetopisac
slavi taj Karlov prodor, ipak je injenica da se ne radi o nekom unitavajuem
udarcu protiv Avara. Prema tome, Karlo nije tom provalom ak ni naeo avarsku
otpornu snagu. Tko je to uinio? Glavne borbe izmeu Franaka i Avara stavljaju
se obino u 7957796. god., a uzrok propasti Avara nalazi se u avarskoj neslozi i
graanskom ratu, nakon ega je velikoj vojsci furlanskog vojvode Erika i njegovu
savezniku, slavenskom knezu Vojnomiru, bilo lako osvojiti glavni avarski ring. 144
ini nam se, meutim, da je ve prije rata 7957796. avarska snaga bila
definitivno slomljena: Heinricus dux Foroiulensis missis hominibus suis cum
Wonomyro Sclavo in Pannonias hringum gentis Avarorum (...) civili bellofatigatis
inter se principibus, spoliavit.145 Dakle, radi se ipak samo o rutinskoj, a nikako
sudbonosnoj vojni.146 U njoj ne sudjeluju ni Karlo, ni Karlov sin Pipin, ni furlanski
142

U pogledu tog termina upuujemo na izvanredna zapaanja KLAI N., 1971.a, 141147, kojima se u cijelosti pridruujemo.
143
Annales regni Francorum, ad a. 791 (Gradivo, I, 308, br. 280).
144
V. npr. Gradivo, I, LX i d.; IIC, 1925., 304; KOS M., I960., 100-101;
GRAFENAUER, 1964.,406; KLAI N., 1971a, 168.
145
Ann. regni Franc., ad a. 796 (Gradivo, I, 326, br. 293).
146
GRAFENAUER, 1969., 51 kae da Slavonija svakako pada pod Franke u velikom
Erihovom pohodu 795. ini nam se da se god. 7957796. ne moe pripisati nikakvo posebno
znaenje, kao to smo to pokuali pokazati u tekstu.
Negdje 795. god. u ve slomljenu Avariju alje Erik svoje vojnike s Vojnomirom, pa
se ne moe govoriti o velikom pohodu, a idue godine ulazi u Avariju Pipin s velikom
vojskom (cum exercitu multo: Conv. Bag. et Garant, c. 6, Gradivo 1,336), ali i tom prilikom
radi se u prvom redu o ureenju novoosvojenog podruja, a ne o unitavajuim bitkama s
Avarima. Grafenauer kae da je krajnje nevjerojatno da bi Erik na elu franake vojske
postavio slavonskog kneza Vojnomira. To je istina, samo to itav pohod treba sasvim
drukije shvatiti. Erikovi homines nisu podreeni Vojnomiru, ve idu s njim. Najblie
istini bit e da je Vojnomir imao oko sebe hrvatske vojnike, a da su povjerljive osobe iz
Erikove pratnje zajedno s probranim vojnicima pratile Vojnomira zato da golemi avarski
plijen ne doe u ruke ni hrvatskim ni franakim vojnicima, nego da bude zaplijenjen za
najviu franaku vlast, za samoga Karla. itava operacija bila je, dakle, oito vojniki
beznaajna, ali je financijski imala neizmjerno veliko znaenje.
79

vojvoda Erik. Erik a l j e svoje ljude sa Slavenom Vojnomirom! 147 Osim toga,
Ijetopievu pozornost privlai takorei iskljuivo pljaka avarskog ringa. Stjee
se dojam daje franaka vlast poslala u ve pobijeenu zemlju ete kojima je glavni
zadatak bio opljakati sva blaga koja se u Avariji moglo pronai. Tako je uostalom
ta ekspedicija i shvaena u tadanjoj Evropi.'48
Dakle, ve prije godine 795. avarska sila bila je slomljena. Za 792., 793. i
794. nema nikakvih vijesti o franakim borbama s Avarima. To znai da se ipak
moramo ponovno vratiti dogaajima iz godine 791. Kako je te godine Karlo sa
svojim vojskama uz Dunav tek malo naeo avarsku dravu, to moramo zakljuiti
da su odluujui potez ipak izvele ete Karlova sina Pipina, za kojeg Ijetopisac
izvjetava da je godine 791. iz Italije prebacio franake ete prema Avariji u isto
vrijeme kad je Karlo poduzimao vojne operacije s obje strane Dunava. Ljetopisac
kae: Sed et ille tune eius exercitus quem Pippinus filius eius de Italia transmisit,
ipse introivit Illyricum et inde in Pannonia f..J. 1 4 9 Radi se o vrlo pouzdanom i
suvremenom izvoru koji se ne oslanja na Einharda i ne crpi vijesti iz njega, pa je
stoga znaajniji.
Smjer i opseg nadiranja franakih eta iz Italije godine 791. nisu, ini se, do
danas utvreni na zadovoljavajui nain. Oslanjajui se na Annales
Laureshamenses, koji kau da Pipinova vojska introivit Illyricum et inde in
Pannonia,lw Dahn je ustvrdio 1 5 1 daje franaka vojska pola iz Istre prema Iliriku i
nakon toga upala u Panoniju, pobijedila 23. kolovoza Avare i osvojila jedan od
ringova. Ostali autori smatrali su daje franaka vojska krenula u gornju Posavinu
i odatle produila prema gornjoj Podravini i dalje prema istoku, dragim rijeima,
152
preko dananje Slovenije u dananju Maarsku. L. Hauptmann krenuo je novim
smjerom, upozorivi na to da navedena vijest iz Annales Laureshamenses ne potjee
iz originala, nego iz prijepisa iz IX. stoljea, te da kao podlogu znanstvenih analiza
treba uzeti Chronicon Moissiacense, zato to se ta kronika temelji na potpunijem
rukopisu (eine vollstndigere Handschrift) spomenutih Annales Laureshamenses.
Kako dakle ta kronika ima samo rijei introivit in Illyricum, valja zakljuiti daje
147

Prema naim analizama proizlazi dakle da je Vojnomir hrvatsko-panonski knez.

Ovako ve DMMLER, 384, a uz njega II, 1925., 303; IDAK, lanak Vojnomir, EJ
8,1971., 529. Daje Vojnomir slovenski knez, tvrde Gradivo 1,325, KOS M. I960., 100 (=
Zgodovina Slovenccv, Ljubljana, 1955.,98); GRAFENAUER, 1964.,1,406. Usp. KLAI
N., 1971.a,
168.
148
V. npr. Ann. Lauresh. ad a. 795; Chron. Moiss. ad a. 795; PauliDiaconi Continuatio
tertia,144c. 69; Poeta Saxo, ad a. 796, l. 14, v. 282-293 (Gradivo I, 326-327, br. 293).
Ann. Lauresh. ad a. 791 (Gradivo 1,309, br. 280). Prema Kosu Pipin nije sam vodio
svoje 15(1
ete u Ilirik i Panoniju, ve ih je samo poslao (transmisit).
MGH, S., Tom. I, Hannoverae, 1826. (unvernderten Nachdruck Stuttgart-New
York, 1963.), 34; Gradivo I, 398, br. 280; Doc 296.
151
DAHN, 1025. Prema MANOJLOVI, 1902., 9, franake ete ile su tik mimo
sjevero-zapadni
iskrajak sjevernoga 'Ilirika' i u donju Podravinu, a i u donju Posavinu.
152
Npr. DIMITZ, I, 1874., 108; Doc., 296-297; MAYER, 1,1900., 29; II 1925,
302 i d.; Gradivo I, 307, br. 280.

dodatak et inde in Pannonia umetnuo kasniji prepisiva anala, koji vie nije
razumio rije Illyricum, ali koji je znao za Avare u Panoniji i zato je smatrao da
radi jasnoe treba popuniti predloak. Ako tome dodamo jo i okolnost da se
franaka vojska odmah dragi dan nakon bitke vratila, onda je po Hauptmannu jasno
da ona nije imala nikakvih ofenzivnih ciljeva, pa se zadrala na granici, i to upravo
negdje u dananjoj Sloveniji.153
Hauptmannova izlaganja prihvatila je moderna kritika historiografija u
cijelosti.154
ini nam se, meutim, da problem zasluuje ponovnu podrobnu analizu.
Ponajprije, Annales Laureshamenses poznati su u prvom redu preko rukopisa to
se uvao u knjinici samostana sv. Pavla u Korukoj.155 Kako je taj rukopis iz
poetka IX. stoljea, to mu u svakom sluaju valja pokloniti najveu pozornost.
Chronicon Moissiacense, s drage strane, nije drugo doli inteligentna kompilacija
razliitih izvora, meu ostalim i Annales Laureshamenses. Chronicon Moissiacense
doista se temelji na rukopisu Anala koji je potpuniji od rukopisa to se uvao u
samostanu sv. Pavla, no to ne znai da kronika ima pouzdaniji tekst, nego naprosto
to da sadri i dogaaje nakon godine 803., s kojom godinom svetopavlovski rukopis
zavrava.156 Drugim rijeima, opisu dogaaja iz godine 791. to ga daju Annales
treba vjerovati bar isto toliko koliko i opisu iz Chronicona pa se ve na osnovi
toga moe zakljuiti da postoje dvije mogunosti: ili je pisar svetopavlovskoga
kodeksa umetnuo rijei et inde in Pannonia, kojih, prema tome, u originalnom
tekstu nije bilo (to je Hauptmannova teza), ili je moda sastavlja Chronicona
izbacio te rijei, jer ih je smatrao suvinim. Skloni smo prikloniti se drugoj
mogunosti, jer nam se ona ini ve a priori mnogo vjerojatnijom, i to s razloga
to je sastavlja Chronicona kompilirao vei broj djela i prema tome se osjeao u
neku ruku slobodnijim prema tekstu, dok je rukopis samostana sv. Pavla sastavio
obini prepisiva, sa zadaom pukog prepisivanja. Ipak, bili bismo preputeni
nagaanju i sklonosti jednoj ili drugoj mogunosti kad nam jedna sretna okolnost
ne bi pruila dalje analitiko oruje, kojim svoja istraivanja moemo dovesti do
takorei posve pouzdana zakljuka. Naime, u Beu se nalazi odlomak originalnog
rukopisa Annales Laureshamenses, koji obuhvaa opis razdoblja od 794. do 803.
Dakle, za te godine imamo tri teksta, tj. originalni tekst Annales Laureshamenses,
prijepis iz poetka IX. stoljea i tekst Chronicon Moissiacense. Da vidimo to nam
usporedba tih triju tekstova kae. Da se naa analiza ne bi preko mjere oduila,
uzet emo u obzir najprije i u prvom redu eventualne dodatke to ih nalazimo u
svetopavlovskom rukopisu u odnosu na original, kao i sva eventualna skraivanja
teksta to ih je uinio sastavlja Chronicon Moissiacense.
'"
HAUPTMANN, 1929., 337 i d.
154
V. npr. KOS M., 1929., 28; GRAFENAUER, 1952.b, 538.
155
MGM,S.I,19-20.
156
WATTENBACH: ... es habe dem Schreiber der Handschrift (sc. Chronicon
Moissiacense) ein vollstndigeres Exemplar derselben vorgelegen, dessen Schluss uns nur
hier erhalten ist.

Prepisiva svetopavlovskog rukopisa bio je prilino nemaran, te mu se potkrao

157
odreeni broj oitih veih i manjih pogreaka. Osim toga, on esto pojedine rijei,
158
osobito imena, pie na nain koji odudara od originala itd. Ali, a to nas ovdje
najvie zanima, nigdje nita svojega ne dodaje. U ne ba malom dijelu teksta, od
XXVII. do XXXVI. glave, on e samo na jednome mjestu umjesto adobtione, non
appellatione napisati adoptione nec non appellatione, a na drugome ubi et umjesto
ubi, ali se pritom oito ne radi ni o kakvu mijenjanju teksta, a jo manje o glosiranju
ili dodavanju ili bilo emu slinom, za to se oito prepisiva nije osjeao ni
sposobnim ni pozvanim. Ako je to tako u opisu razdoblja od 794. do 803., onda
smo upravo prisiljeni zakljuiti da prepisiva nije nita dodao ni u opisu godine
791., odnosno da su rijei et inde in Pannonia bile i u originalnom tekstu i da ih je
Chronicon Moissiacense ispustio.
Usporedimo sada beki ulomak originala s Chronicon Moissiacense, i to s
obzirom na eventualna skraivanja teksta kronike.
originalni beki odlomak

Chronicon Moissiacense

XXVII. 794.

agebant namque

dicentes

XXVIII. 795.

795. Sed et etiam tune ...

domnus rex celebravit

Anno 795. Rex Karolus ...

celebravit

Caeteri autem ad eum

omnes pacifice venerunt

Caeteri autem omnes

pacifice venerunt

rex, postquam a planetu

eius cessavit ...

rex piissimus Karolus .. ; i;

glava i godina

ad sepultura summi ponti- ad sepulcrum sumi pontificis Adriani ornandam

fici Adriani
XXIX. 796.

157

796. In ipso aestate transmisir rex Carolus Pippinum ... cum suis quos in
Italia secum habebat va-

Anno 796. Aestatis tempore transmisit rex Carolus Pippinum ... cum suis
quos in Italia habebat

Tako on npr. ita sancta maria (!) domnus Adrlanus summus pontifex umjesto
ispravno kao u sauvanom originalnom tekstu sanctae memoriae domnus Adrianus summus
pontifex.
158
Tako umjesto consensit ima consentif, umjesto adobtione ima adoptione; umjesto
rege ima regi', umjesto Aeresburg ima Heresburg; umjesto presbiteros ima presbyteros;
umjesto apud Bardunwith ima apud baldunwith itd. itd.

82

XXX.

797.

stando eam et captivos

inde ducebat...

vastarido omnia ... captivos duxit secum

exercitum suum Carolus

rex

exercitum ...

797. Iterum eodem anno

introivit...

Anno 797 introivit

et tulit inde aut obsides

aut de ipsis ...

et tulit inde obsides

itd. itd.
Ako tome jo pribrojimo ne ba mali broj dodataka koje je sastavlja
Chronicona ubacio u tekst Anala i uzmemo u obzir da je sastavlja tu i tamo
donekle slobodno mijenjao tekst, da bi tekst bio razumljiviji, loginiji i gramatiki
ispravniji,159 onda nam se ini da ne preostaje ni najmanja sumnja u nau tvrdnju
da je rijei et inde Pannonia iz originalnog teksta izbacio upravo sastavlja
Chronicon Moissiacense.
Dakle, u originalnom tekstu stajalo je bez ikakve sumnje: introivit Illyricum
et inde in Pannonia, to znai da Pipinova ekspedicija nije bila ni vremenski kratka
ni prostorno beznaajna. I doista nema razloga ograniavati Pipinovu ekspediciju
na 52 dana, koliko je trajao Karlov upad u avarsku zemlju. No, nema razloga
ograniavati Pipinovu ekspediciju ni na manji upad u slovensko podruje, kako se
to obino ini. Naime, Ijetopisac kae daje Pipinova vojska ula u Ilirik, a iz njega
krenula u Panoniju. Zaista, Ilirik moe znaiti mnogo toga, njega spominju razni
pisci u raznim epohama u vezi sa zemljama od Norika 160 do istonog dijela
Balkanskog poluotoka,161 ali mislimo da neemo ni najmanje pogrijeiti ako taj
159
Evo jednog vrlo karakteristikog primjera: Umjesto originalnog teksta: 796. In ipso
aestate transmisit rex Carolus Pippinum filium suum cum suis quos in Italia secum habebat,
et Paiaoarios cum aliqua parte Alamaniae infinibusAvarorum; et coadunatus est Pippinus
cum omnibus quis pater eius ei transmisit in solacio, Chronicon Moissiacense ima: Anno
796aestatis temporis transmisit rex Carolus Pippinum, filium suum, cum suis quos in Itatio
habebat Francos, Langobardos et Bagoarios cum aliqua parte Alamannorum, inflnibus
Avarorum et venit Pippinus cum omnibus illis quos pater eius miserat eo in auxitium. ini
nam se prema svemu da je WATTENBACH, 117, odve otar kad kae da je sastavlja
Chronicon Moissiacense nesamostalan i da savjesno i doslovce prepisuje svoj predloak
(so unselbstndig und schreibt so gewissenhaft seine Vorlage wrtlich ab). Neka mala
samostalnost mu se ipak mora priznati, to dakako ne znai da smatramo daje samostalno
sastavio opis od 803. do 818. godine.
160
O tome v. HAUPTMANN, 1915., 255 i d.
161
V. npr. Gradivo 1,387 mjesta navedena u kazalu pod natuknicom Ilirija; v. PWIX,
1085id.,Suppl.V,311 i d.

83

naziv kod franakog Ijetopisca primijenimo na brdovite krajeve unutranjosti

Balkanskog poluotoka, to se nalaze izmeu jadranske morske obale i Save.
Sjetimo se da u iduem stoljeu nastavlja Konstantina Porfirogeneta javlja da se
od Hrvata to su doli u Dalmaciju odvoji neki dio i zavlada Ilirikom i Panonijom.
Grafenauer je uvjerljivo dokazivao da Ilirik i Panonija spomenuti u toj alineji ne
mogu biti dvije razliite, jedna od druge udaljene (kurziv L. M.) pokrajine, jer
62
tamonji Hrvati imaju samo jednog, dakle zajednikog arhonta.' To je nesumnjivo
tono. Mi bismo samo dodali da Carev nastavlja pod Ilirikom i pod Panonijom
ipak oito zamilja dva teritorija, jedan u neposrednoj blizini drugoga, kojima vlada
jedan zajedniki arhont ili, drugim rijeima, ini nam se da je anonimni Carev
nastavlja prilino jasno rekao da su Hrvati jednom prilikom nakon doseljenja
osvojili brdovite krajeve (Ilirika) uz Panoniju (tj. Slavoniju), to znai d a j e
Panonskoj Hrvatskoj pripadao i barem dio sjeverozapadne Bosne, ako se elimo
najopreznije izraziti.
Svakako nam se ini vrlo privlanom ideja da su Ilirik i Panonija franakog
Ijetopisca u IX. st. u grubim crtama isto to i Ilirik i Panonija bizantskog pisca u
X. stoljeu. Ako dakle pod Panonijom shvatimo podruje izmeu Save i Drave,
onda bi to znailo daje Pipinova vojska prodrla starom rimskom cestom iz Italije
preko Tarsatike do Senja, prela Velebit kod Vratnika i nastavila starom rimskom
cestom prema Sisku i l i daje moda, kroz dananju Liku, kod Bihaa ula u Unsku
d o l i n u i slijedei rimsku cestu uz Unu, pojavila se u dananjoj Slavoniji. 163 Cilj
takva putovanja bio je jasan: trebalo je ruiti avarsku dravu na njezinu najslabijem
mjestu, tj. u podruju gdje je avarska vlast morala priznavati razmjernu autonomiju
tamonjem hrvatskom vladajuem sloju. Karlo je, ini se, imao jasne i genijalne
"''GRAFENAUER, 1952.C, 30-31.
"'' Rimske ceste bile su i u srednjem vijeku od golemoga ekonomskog i vojnikog
znaenja pa im svaki medievist mora posvetiti osobitu pozornost. Ipak, upozoravamo da
skica rimske Dalmacije sa cestama, to ju je kao priloenu kartu dao II, 1925., nije
uzela u obzir MOLLINARI, 1914., i zato ne odgovara ni tadanjem stupnju razvoja znanosti.
Ipak je SRKULJ, 9, uzeo iievu kartu kao podlogu svojega prikaza cesta u rimskoj
Dalmaciji, ali zaudo tako stoje ispustio neke najvanije prometnice (npr. cestu TergestePula-Tarsatica, cestu Azizium-Epidaurum i vrlo vanu cestu Narona-Sirmium). Uglavnom
po Srkulju izraena je karta rimske Dalmacije od KLAI N. DUGAKI Z. (razlika od
Srkulja je npr. u tome to je brisan Stridon). Takoer se dri iia, ali isputa cestu du
Neretve, i od Pule do Tarsatike. Drugi tip prikaza rimskih cesta u Dalmaciji (GESTRIN
KLEMENC, izmeu 56. i 57. str.) ini nam se jo puno manje pouzdanim od prvoga. Dakako
da ne zadovoljava ni prikaz rimskih cesta u Dalmaciji to se nalazi u Westermanns Grosser
Atlas zur Weltgeschichte, Braunschweig, 1969., 38-39, jer je on namijenjen opoj orijentaciji,
a prikaz MANDI, 123, zastario je jer je izraen prema BALLIF, 1893. Najpouzdanijim
nam se ine prikazi rimskih cesta u Dalmaciji to se temelje na Mollinariju, npr. MIRKO VIC,
osobito BEDEKOVI, lanak Ceste u EJ 2, 1961., 365, to vie to je Bedekovi uzeo u
obzir i novije autore. Dakako, nezamjenjiv je PAALIC, 1960. V. osobito kartu putova,
naselja i rudnika stoje priloena na kraju te knjige. Osim toga, PAALIC 1963., 167-176.
Usp. CHARLESWORTH, 1940., 198, koji tvrdi da su dalmatinske ceste bile ekonomski
prilino nevane sve dok nisu bile pretvorene u vojnike.

strategijske koncepcije: privui panju Avara na svoje nadiranje uz Dunav i vezati

tako glavninu avarskih snaga, zbuniti protivnika s obzirom na smjer glavnog udara,
i omoguiti franakoj vojsci iz Italije udarac na najneugodnijemu mjestu, tj. s juga.
ini nam se da se iz tijeka ratnih operacija moe dosta dobro slijediti opu strateku
koncepciju, taktike varijante i konkretne okolnosti. Naime, Karlo ve poetkom
ljeta godine 791. priprema veliku i briljivo organiziranu ekspediciju protiv
I64
165
avarske drave. S obje strane Dunava primiu se Avariji znatne Karlove snage.
166
Usporedo s pokretima Karlove vojske pokreu se i vojne snage iz Italije. Pipinove
ete kreu u rat protiv Avara iz Trsta i njegove ire okolice, gdje se u to doba
nalazila avarsko-franaka granica. 167 Izmeu tih grupacija postoji potpuna
sinkronizacija pokreta, koju osiguravaju i glasnici.168 Pipinova vojska napada prva
i ve 23. kolovoza upada preko franako-avarske granice rimskom cestom od
Akvileje prema Tarsatici, osvaja avarski ring to se nalazi nedaleko od granice,
zarobljava 150 Avara169 i idueg se dana vraa natrag preko granice.170 Nakon toga
164

Ann. Einhardi, ad a. 791: (...) circa aestatis initium rex de Wormacia movens
Batoriam profectus est (...) Gradivo I, 308, br. 280.
165
Ann. Einhardi, ad a. 791; Ann. Lauresh. ad a. 791; Chron. Moissiac. ad a. 791;
Gradivo I, 309, br. 280.
>(1
" Ann. Einhardi, ad a. 791; Gradivo I, 309, br. 280; pismo kralja Karla supruzi
Fastradi; Gradivo I, 313, br. 281.
167
U znanosti se najee misli da je avarsko-franaka granica bila postavljena
istonije. Usp. od novijih npr. zemljovid na str. 406 GRAFENAUER, 1964. Obrazloenje
toga stava pokuao je jo 1894. BENUSSI.430. Po njemu je numerus tergestinus u bizantsko
doba bio vrlo prostran i obuhvaao je alture ehe dominano la Tarsia di Fiume ed U
Quarnero. Ipak, ne moemo nikako vjerovati da je Bizant vladao u VII. i VIII. st.
nesigurnim i slabo branjenim putom od Trsta do Rijeke. Upravo je oito daje granica tekla
Ukom i iarijom, ostavljajui Liburniju i podruje sjeverno od iarije novim osvajaima.
Numerus tergestinus, naprotiv, vjerojatno je obuhvaao podruje Kopra i Pirana pa je to
objanjenje visokog tributa to gaje plaao bizantskoj sredinjoj upravi. Dokaz za nau tezu
vidimo i u mnogobrojnim imenima Gradie, Podgrad i si., koja se mogu lako objasniti tako
da se pretpostavi da se radi o slavenskim graninim utvrdama prema Bizantu. Svakako je
takvo miljenje umnogome prihvatljivije od Benussijeva, koji na navedenom mjestu tvrdi:
dei quali (tj. bizantske utvrde sjeverno od iarije) gli Slavi venuti nei secoli XV o XVI non
trovarono altro ehe le rovine; onde U nome Grad, cumulo di pietre, col qule esstli
designarono (!?). M. Kos oprezno nasluuje samo to da se bizantska Istra prostirala i preko
transkog Krasa (I960., 98). [Dodatak tekstu: O ovome vidi MARGETI, 1979.-1980.,
75-101,420, 428-429. Vidi i MARGETI, 1996, 15-38.]
168
Pismo kralja Karla supruzi Fastradi: missum quidem dilectifllii nostri ili. nomine
ili. nobis nuntiavit; Gradivo I, 313, br. 281.
1<B
Ne radi li se o mjestu Obrov, koje lei na putu prema Rijeci nedaleko od dananje
talijansko-jugoslavenske granice? Slino su valjda nakon toga unitavane i druge avarske
vojne posade to su leale du puta kojim je prodirala Pipinova vojska. Dodue, KOS M.,
1950, 18, upozorava na okolnost da se Obrov ne spominje u ispravama srednjeg vijeka i
doputa mogunost daje to mjesto nastalo kasnije.
170
Pismo kralja Karla supruzi Fastradi:: illa scara nostra, queprius de Italia iussimus
pergere partibus Avariae (...); (...) inierunt pugnam (...) Et dedit eis Deus (...) victoriam
(...) et expoliaverunt ipsum uualum et sederunt ibidem ipsa nocte vel in crastina usque hora
diei tertia; Gradivo 1, 313, br. 281.

nastupa zatije od 25. kolovoza do 8. rujna, dakle puna dva tjedna, to je avarske
vojne voe stavilo pred teku dvojbu: gdje e uslijediti glavni udarac i kamo uputiti
operativne rezerve. Pipinova ekspedicija ini se po svemu manje opasnom, jer nije
uperena protiv sredita avarske vlasti, jer, nadalje, njome ne rukovodi sam Karlo,
te naposljetku zato to se Pipinova vojska vratila natrag preko granice. Avarski su
vojskovoe bez sumnje zakljuili da Pipinov prodor predstavlja manje vanu
taktiku diverziju, pa su zato sve svoje snage uputili na obranu protiv Karlovih
snaga to su nadirale s obje strane Dunava. Karlo im je za provoenje takvog
obrambenog plana dao dovoljno vremena i nakon toga doista navalio du Dunava
do rijeke Raabe, ali je istodobno dao nalog Pipinovim etama da izvre glavni udar.
I doista, one energinim prodorom prelaze granicu oko 8. rujna,171 istim putem
kojim su ve napale 23. kolovoza, napreduju rimskom cestom do Senja i dalje preko
Like do Posavine, odvajaju i oslobaaju sve te krajeve od Avara i unitavaju avarske posade po rijetkim avarskim vojnikim postajama. Svi su ti uspjesi postignuti
bez velianstvenih bitaka i krvoprolia koja se duboko usijecaju u pamet suvremenicima i potomstvu, ali koja unitavaju ne samo protivnika nego i vlastite snage.
Ljetopisac, pun dvorske pristojnosti, ali oito bez oduevljenja, jer mu nedostaju
grandiozni srazovi vojske, izvjetava da se Karlova vojska vratila sine omni rerum
incommodo, te daje devet desetina konja uginulo zbog neke konjske bolesti.
Dosadanje se gledanje na taj dio Karlovih osvajanja priblino svodi na
sljedee: godine 791. Karlo Veliki napredovao je sa svojom vojskom razmjerno
skromno s obje strane Dunava, a njegov sin Pipin ak jo i manje. Avarska sila
ostala je dakle praktiki potpuno netaknuta. U godinama 792., 793. i 794. nije bilo
spomena vrijednih borbi, a ipak je 795.7796. avarska drava ve toliko oslabila da
Franci jedino misle na to da poalju svoje ljude koji e opljakati avarski ring.
Ljetopisac, dodue, kae d a j e do toga izvanredno lako izvedenog pljakanja
avarskog sredinjeg ringa dolo zato to su se (avarski) voe izmorili graanskim
ratom. To bi doista mogao biti vrlo vaan razlog propasti avarske vlasti, ali to
ipak, s jedne strane, pretpostavlja daje graanski rat trajao bar koju godinu, oito
od 792. do 795., ali isto tako pretpostavlja daje godina 791. morala biti mnogo
171
Pismo Karla supruzi Fastradi govori o povratku Pipinovih eta 24. kolovoza;
Einhardovi anali povezani s tim pismom dokazuju daje Karlov napadaj uz Dunav poeo 8.
rujna, a Ann. Lauresh. javljaju da je Pipinova vojska poela s ofenzivom protiv Ilirika i
Panonije istodobne s Karlovim napadajem uz Dunav. Naime, Karlovo pismo najprije opisuje
upad Pipinovih eta do pograninog avarskog ringa na dane 23. i 24. kolovoza i tek nakon
toga javlja o trodnevnom postu koji je trajao od 5. do 7. rujna. Einhardovi anali takoer
spominju trodnevni post franake vojske prije napadaja Karlovih vojski du Dunava. Dakle,
napadaj Pipinove vojske 23. kolovoza vremenski je udaljen od glavnog udarca Karlovih i
Pipinovih snaga u mjesecu listopadu. Za Pipinove ete javljaju Annales Lauresh. da su ule
u Ilirik i Panoniju i tamo unitavale i palile tu zemlju (vastantes et incendentes terram illam).
Unitavanje i paljenje Ilirika i Panonije stavljaju Annales Lauresh. u isto vrijeme s Karlovim
napredovanjem du Dunava. Dakle, mali prethodni pogranini prepad Pipinove vojske na
dan 23. kolovoza o kojem javlja Karlo u svom pismu ne smije se poistovjetiti s Pipinovom
ekspedicijom u Ilirik i Panoniju nekih mjesec dana nakon toga u kojoj je dolo do opsenog
pustoenja.

vanija nego to se to do sada mislilo. Revalorizacija izvjetaja Ijetopisca da je

Pipinova vojska jo godine 791. prodrla u Ilirik i Panoniju pokazuje daje 791. bila
kobna za Avare utoliko to su izgubili itavu Dalmatinsku Hrvatsku i Posavinu,
bez obzira na to to je avarska vlast nad tim krajevima i prije toga bila razmjerno
slaba. Pipin je oslobodio dalmatinske Hrvate, moda upravo tom prilikom
dopustio da dio hrvatskih vojnika osnuje posebnu kneevinu u Panoniji i Iliriku,
stvorio time novog i jakog junog susjeda Avarima i sigurno ga potaknuo da stalno
uznemiruje i napada Avare. ini se da se upravo na razdoblje od 792. do 795. odnosi
izvjetaj Konstantina Porfirogeneta da su se Hrvati borili nekoliko godina s
Avarima i konano ih pobijedili. Narodna tradicija bila bi dakle u tom smjeru
iznenaujue pouzdana, premda je dakako drugo pitanje je li definitivnom slomu
Avara najvie pridonio viegodinji hrvatski pritisak s juga ili unutranje razmirice.
Hrvatska je tradicija dakako radije glavni razlog avarskoj propasti pripisala
hrvatskoj borbenosti i moda je u pravu. Ukratko, novi neugodni avarski susjed
uz izdanu franaku pomo i uz koritenje graanskog rata dovrio je sve ono to
bi inae moralo uiniti franako oruje, a kad je sve bilo gotovo, za dvije-tri godine,
Franci dolaze godine 795., ali uglavnom samo zato da se domognu plijena.
Dakako da se Vojnomirovim Hrvatima nije moglo sviati da Franci dolaze
do golema plijena, a da je hrvatska dunost brinuti se za sigurnost i red pri
transportu plijena iz Avarije u Franaku. Ako tome dodamo vijesti kako ve idue
godine Pipin ulazi u Panoniju sa svojim trupama i vrstom rukom ureuje prilike
u novoosvojenim podrujima, onda e nam biti jasno da su novim stanjem bili
nezadovoljni ne samo potueni Avari nego i pobjednici Hrvati, i uope ostali
Slaveni koji su moda zaalili za svojom autonomijom pod Avarima i kojima se
nova vlast oito inila nepodnoljivom. Na sve strane diu se ustanci i pobune.
Tako za godinu 797. imamo vijesti daje Pipin s Bavarcima i Langobardima krenuo
protiv Slavena (super Sclavos) i popalio im zemlju, a daje Erik s Francima i Lango172
bardima krenuo protiv Vandala. Nita bolje nije bilo ni godine 799. Te su
godine u borbama ak nastradala i dva vrlo ugledna franaka velikaa, Gerold u
Panoniji, a Erik kod Trsata (in Liburnia iuxta Tharsaticam maritimam civitatem)."*
ini se da su franaki izvori ipak mnogo bolje informirani o naim krajevima nego
to se to obino misli, jer na Suaku postoji breuljak sv. Lovre, to je utoliko znaajnije ukoliko uzmemo u obzir daje rimska magistrala koja je od Akvileje vodila
prema Senju prolazila ispod trsatskog katela kroz sredite dananjeg Suaka. Zbog
toga je suvino i neuvjerljivo povezivanje Lovrana s mjestom pogibije Erikove
mons Laurentus koje se prema Paulinovoj pjesmi nalazilo u Liburniji. 1 7 4
172

Ann. Alam. ad a. 797 (Gradivo I, 349, br. 312).

Einhardi Vita Karali M., C. 13 (Gradivo I, 359, br. 326).
Na to je upozorio ve Klai V., a od njega preuzeo MANOJLOVI, 93, a u novije
vrijeme ponovno MATEJI, 30. Capella beati Laurenti sub dicto castro nos tro Czerzath
sita spominje se 1478. god. MANOJLOVI, 93. Vjerojatno se radi o vrlo staroj crkvici,
ako uzmemo u obzir da se u Dalmaciji i inae esto nalaze prastare crkve posveene tom
svecu, medu njima ak i katedrala u Trogiru.
173
174

87

Prema tome, nae je miljenje da je ve Pipinova ekspedicija iz godine 791.

kroz Libumiju, Liku, sjeverozapadnu Bosnu i Slavoniju odvojila ne samo Posavinu
nego i Dalmatinske Hrvate od Avara i da su ve 791. godine Hrvati avarsko
vrhovnitvo zamijenili s franakim. U godini 799. biljee se samo arke oko Trsata,
175
u 803. spominje se dodue reorganizacija itave franake Panonije, ali nemamo
nikakva razloga da toj godini pridamo veu vanost za dogaaje u Dalmatinskoj
Hrvatskoj. Dogaaji u 805., u kojoj se u vezi s dolaskom Cara u Thionville
spominje predstavnike Venecije i Dalmacije (Paulus dux Jadere atque Donatus
eiusdem civitatis episcopus) ordinatio ab imperatore de ducibus et populis tam
Venetiae quam Dalmatiae, odnose se oito samo i iskljuivo na reorganizaciju
uprave u tzv. bizantskoj Dalmaciji to se vidi i po tome da su predstavnici
Dalmacije zadarski prvaci ali ne i na Dalmatinsku Hrvatsku.
Vratimo se sada 30. glavi DAI u vezi s vremenom i nainom dolaska Hrvata.
Jezgra hrvatske narodne tradicije sauvana u 30. glavi DAI nije u suprotnosti
s povijesnim dogaajima oko propasti Avara koncem VIII. st. Dapae, ona nam
pomae da te dogaaje bolje razumijemo. Kako je prema kraju VIII. stoljea
avarska drava bila prilino vrsta, nezamislivo je da bi jedna manja ratnika
skupina prola kroz cijelu Panonsku nizinu i osvojila orujem novu postojbinu. Ako
Hrvati nisu nasilno prodrli na Balkan, i ako nisu doli kao franaki saveznici, onda
se ini da se upravo namee zakljuak da su hrvatski ratnici proli kroz avarsku
dravu uz odobrenje i ak poziv Avara i zamijenili njihove posade u vojnikim
logorima u dananjoj Lici, zapadnoj Bosni i Dalmaciji oko Zadra i Splita. Nije
nemogue da su Avari dobar dio svojih eta povukli u namjeri da ih pripreme u
predstojeem okraju s Francima, a nad Hrvatima zadrali tek slabo izraenu vlast.
Naglo slabljenje Avara u razdoblju od 791. do 795. postaje shvatljivijim ako
u n u t r a n j i m razmiricama dodamo viegodinje borbe s Hrvatima o kojima
izvjetava 30. glava DAI, a neki broj godina narodne tradicije vrlo dobro se
uklapa u vremensko razdoblje 791. do 795. god.
Dakako, pretpostavka je takva shvaanja dolaska Hrvata na Balkan koncem
VIII. st. tvrdnja daje Drugi avarski kaganat bio zapravo snaniji nego to se to
do sada obino tvrdilo, te da je nekim ne osobitim snanim vrhovnitvom
obuhvaao slavensko stanovnitvo dananje Hrvatske, Bosne, Crne Gore i Srbije
sve do franakog prodora godine 791. Kako je to osnovna pretpostavka, i kako se
ona dijametralno razlikuje od dosadanjeg stajalita, duni smo razmotriti jo neke
okolnosti i injenice.
175
Ann. reg. Franc, ad a. 803 (Gradivo II, 17, br. 19): Imperator autem in Baioariam
profectus dispositis Pannoniarum causis; Ann. Lobiens. ad a. 803 (KOS, Gradivo..., II, 17,
br. 20): Eo anno Pannonia cum flnitimis regnis suh ditione imperatoris redacta est; Ann.
Lauriss. ad a. 803: Multi quoque Sclavi et Huni in eodem conventufuerunt et se cum omnibus
quae possidebant imperatoris dominio subdiderunt ali se sve to ipak ne moe uzeti kao
bilo kakav dokaz daje upravo ta godina odluujua za Dalmatinsku Hrvatsku, to vie to
Ann. Lauriss. min. ad a 802. naprosto spominju legatioAvarorum. Zato je Raki bio skloniji
da za Dalmaciju prihvati godinu 805.

Prije svega, ini nam se daje dosadanja historiografija svoj stav o propasti
avarske vlasti na Balkanu temeljila na posve nedostatnim dokazima. Pokuali smo
se u ovome radu nadovezati na ideju daje Heraklije ubaen u narodnu tradiciju o
dolasku Hrvata tek na bizantskom dvoru u X. stoljeu i da su sve vijesti koje se
odnose na njegovu ulogu naprosto politiki tendenciozno izmiljene, kao i da
narodna tradicija zna samo za dolazak Hrvata potkraj VIII. st. Dakle, pokuali smo
dokazati da se iz DAI ne smiju izvlaiti nikakvi zakljuci, ni o dolasku Hrvata u
doba Heraklija, ni o propasti Avara na Balkanu u prvoj polovici VII. st. Upozorili
smo na to da se iz rijei Uskrnje kronike koja opisuje poraz kaganov pod
Carigradom godine 626. (Neki kau da su se Slaveni, vidjevi to se dogodilo,
podigli i povukli pa daje zbog toga i prokleti kagan bio prisiljen da se povue i da
ih slijedi) ne smiju i ne mogu izvlaiti nikakvi dalekoseni zakljuci, ponajmanje
dokazi o koncu avarsko-slavenskog saveza na Balkanu. Istaknuli smo da se iz
Teofanove vijesti o dolasku Bugara 679 .-680. moe zakljuiti da su Avari jo uvijek
drali Pomoravlje i da nema razloga da se Pomoravlje smatra samo avarskim
pipcem. Dodajmo ovdje da ne postoje ni dokazi o bizantskom vrhovnitvu nad
balkanskim Slavenima. Naime, unato tome to i najnoviji pisci smatraju da se iz
Teofana176 i Nicefora177 moe zakljuiti kako su Slaveni na zapadnom Balkanu
priznali bizantsko vrhovnitvo, 178 ini nam se da se te izvore ne moe objanjavati
ak ni u smislu priznavanja sasvim formalnoga bizantskog vrhovnitva. Teofan
dodue kae daje bizantski car dao (tj. odobrio im mir kao
gospodar), ali budui da i Teofan i Nicefor spominju avarskoga kagana i zapadne
arhonte kao molitelje mira koji donose darove, ne vidi se razlog zato bi se kagana
odvajalo od ostalih molitelja i samo za potonje tvrdilo da su priznali bizantsko
vrhovnitvo. Ako je kagan slao darove i molio mir i ako je i njemu Car podijelio
mir kao gospodar, a da kagan ipak nije time priznao bizantsko vrhovnitvo, onda
se to iz Teofana i Nicefora ne moe zakljuiti ni za zapadnobalkanske Slavene.
Uostalom, do mira je dolo nakon bizantske pobjede godine 678. nad Arapima,
nakon koje je kalif Muavija sklopio mir uz obeanje godinjeg danka, pa bi, valjda,
po tom tumaenju trebalo bizantsko vrhovnitvo protegnuti i nad Arape, a to oito
ne ide.
Dakle, nema dokaza o vrhovnitvu Bizanta nad Slavenima na zapadnom
Balkanu u vrijeme o kojem raspravljamo, tj. do konca VIII. st., kao to nema dokaza
da su se zapadnobalkanski Slaveni do konca VIII. st. uspjeli osloboditi avarskoslavenskog saveza, u kojem su bez sumnje imali podreenu ulogu. Ako je avarsko
vrhovnitvo nad zapadnobalkanskim Slavenima povijesna injenica poetkom VII.
176

THEOPH., 356: saznavi to (tj. mir to ga je Konstantin IV. sklopio s Arapima na

30 godina) oni koji prebivaju u zapadnim krajevima, kagan Avara i tamonji kraljevi, egzarsi
i kastaldi te najodliniji meu zapadnim narodima poslali su darove Caru preko poslanika
i zatraili od njega slasti mira. Na to im je Car odobrio mir kao vladar.
'"Nicephor, 33.
"" V. npr. OSTROGORSKI, 1970., 139; GRAFENAUER, 1965., 227.

st., i ako nema nikakva dokaza za promjenu tog stanja sve do konca VIII. st., onda
je najrazumnije prihvatiti tezu da do promjene nije ni dolo. Pokuali smo pokazati
da dokazi o slomu avarske vlasti na Balkanu u prvoj polovici VII. st. nisu nimalo
uvjerljivi, kao i da nema dokaza da bi Hrvati ve u to doba doli na Balkan. Dakako
da bi nae stajalite bilo daleko prihvatljivije kad bi se moglo dokazati na izravniji
nain. Na alost, izravnih dokaza nema. Avari i Slaveni bili su u to doba nepismeni,
pa o svojim odnosima nisu nita napisali. Bizantski i franaki pisci ne javljaju nita
o odnosima izmeu Avara i Slavena na zapadnom Balkanu. To je dodue prilino
jak dokaz da zapadni Balkan nije u to doba pod bizantskom,179 a jo manje pod
179
Uostalom, po svemu se ini da ni dalmatinski gradovi nisu u VII. i VIII. st. priznavali
bizantsku vlast. Dodue, anonimni sastavlja glave 30. DAI kae da se jedino primorski
gradii nisu predali Avarima, nego su ostali u vlasti Bizanta jer im je more omoguilo da
ive. Malo dalje u istoj glavi anonimni pisac kae da su Slaveni zauzeli itavu okolicu
Dalmacije, a da su romanski gradovi najprije ivjeli od obraivanja zemlje na otocima i
poslije te otoke napustili jer su ih Pagani zarobljavali i zato su se prebacili na obraivanje
zemlje na kopnu, gdje su ih ipak u tome ometali Hrvati. Vijest je dakako nepouzdana jer
dolazi iz sasvim drugorazrednog izvora iz X. st., i njoj bi se moglo samo onda vjerovati kad
bi bila potvrena izravno ili neizravno nekim drugim izvorima. A upravo to nije sluaj,
kao to emo pokuati ukratko dokazati. Vjerojatno je tu vijest anonimni pisac 30. glave
nepaljivo prepisao iz izvjetaja to gaje naao u carskoj arhivi i u kojem je prvobitno stajalo
Romani, tj. romanski stanovnici dalmatinskih gradova, a ne Romeji, tj. Bizantinci. To se
vidi ne samo po tome to odgovarajui dijelovi glave 29. stalno upotrebljavaju rije Romani,
a ne Romeji, ve i po kontekstu u kojem se Romeji javljaju. Tekst glasi: Jedino im se
primorski gradii nisu predali, nego su ih zadrali Romeji, poto im je more omoguivalo
ivljenje. Dakako, pisac reenice bez sumnje misli na Romane, a ne Romeje. Dakle, ak ni
sam inae nepouzdani tekst glave 30. ne govori u prilog tezi da bi dalmatinski gradovi ostali
pod bizantskim vrhovnitvom, nego samo kae da ih Avari nisu osvojili kao ostalo kopno.
Dakako, vanije su druge okolnosti, koje snano govore protiv bizantske prisutnosti na
dalmatinskoj obali u VII. i VIII. st. Prije svega, treba upozoriti na znaajnu opasku
Ostrogorskoga po kojemu tamo gde nije bilo tema nije bilo ni vizantijske uprave. To je
nepogreivo merilo stvarnog stanja stvari (Vizantisko carstvo i okolni svet u VII veku, 4142 Istorija Vizantije, 198). Ostrogorski je prouavao stvaranje tema i dokazao daje tema
Dalmacija organizirana tek u drugoj polovici IX. st., negdje poslije 867. god.
(OSTROGORSKI, 1970., 232). Znai da do toga vremena Bizant nema prave vlasti nad
dalmatinskim gradovima (osim moda sasvim kratkog razdoblja poetkom IX. st. nakon
sloma avarske vlasti, u vezi s izravnom bizantskom intervencijom i Karlova priznanja
bizantske vlasti nad dalmatinskim gradovima). Nije ni najmanje sluajno to za Dalmaciju
iz VII. i VIII. st. nema vijesti ni o jednom bizantskom strategu, nema nikakvih vijesti o
organima gradske uprave, a nema vijesti ni o sudjelovanju dalmatinskih gradova u ivotu
Bizanta.
Tako nakon ubojstva bizantskoga cara Konstansa godine 668. dolazi na vlast u Siciliji
uzurpator Mezezius. Prema jednom izvoru perrexit exercitus Italiae per partes Istriae, alii
per partes Campaniae, nee non et alii per partes Sardiniae, Africae (...) (Gesta Pont. rom.,
Gradivo 1,220, br. 180). ini nam se da se utnja o Dalmaciji, osobito ako se uzme u obzir
da je put od Dubrovnika do Sicilije mnogo krai, nego od Trsta do Sicilije, moe i ovdje
tumaiti samo na jedan nain: dalmatinski gradovi nisu bili pod bizantskim vrhovnitvom,
niti su u njima bile stacionirane imperijalne ete. Ako je tono da se za Dalmaciju ne moe
pretpostaviti tematsko ureenje prije IX. st., isto je tako tono da nema nikakvog dokaza ni
za tvrdnju da je navodno bizantskom Dalmacijom u VII. i VIII. st. upravljao prokonzul

90

franakom vlau, ali nije dokaz ni za tezu da su zapadnobalkanski Slaveni u VII.

i VIII. st. bili pod avarskim vrhovnitvom, kao ni za tezu da su bili slobodni.
Pokuajmo stoga u potrazi za nekim izravnijim dokazom o odnosima Avara i
zapadnobalkanskih Slavena u VII. i VIII. stoljeu iskoristiti podatke koje nude
toponimija i arheologija.
(FERLUGA, 1957., 45). Takoer nema vijesti ni o crkvenoj organizaciji. Prvi poznati biskup
nakon dvjestogodinje utnje je Donat, za kojeg znamo daje 805. bio biskup u Zadru i da je
zajedno s Pavlom, zadarskim, oito dalmatinskim duksom, priznavao franaku vlast.
Znanstvenici se spore da li je dalmatinska crkva bila pod Rimom, Ravennom, Gradom,
Akvilejom ili Konstantinopolom pa se u v.ezi s time pokuavaju razne vratolomije
(DABINOVI, 242), umjesto da se prizna jednostavna i oita injenica da dalmatinski
gradovi nisu bili ni pod jednom od nabrojenih crkvenih vlasti. Vijesti o dalmatinskim
gradovima u VII. i VIII. st. nema naprosto zato to civilne i crkvene vlasti u Bizantu, Rimu,
Akvileji, Gradu i Ravenni nemaju nad tim gradovima nikakve ingerencije. Mislimo da je
KLAIC N., 1963.-1965., 209-249, definitivno dokazala da djelovanje Ivana Ravenjanina
ne pripada ni u VII. ni u VIII. st., kao i da se kameni spomenici, u prvom redu sarkofazi
nadbiskupa Ivana, odnose svojim natpisima na XI. st. Peat ravennskog egzarha Pavla
pronaen kod Solina nije unato miljenju nekih autora (PRAGA, 1954., 38;
NIKOLAJEVI-STOJKOVIC, 61-66) nikakav dokaz za podreenost Dalmacije Bizantu
preko Ravennskog egzarhata, jer je taj peat mogao doi u Dalmaciju sasvim sluajno, to
vie to bismo valoriziranjem toga peata za povijest Dalmacije dokazali previe, naime,
daje Solin pripadao Splitu u to vrijeme, a to bez sumnje ne ide (usp. KLAI N., 1963.1965., 215-216). Slino je i s potivanjem svetaca. Nije sluajno to izvjetaj o prijenosu
tijela sv. Anastazija u Zadar stavlja taj dogaaj u poetak IX. st. (Doc., 306-309; godina je
sporna: FARLATI V, 35, stavlja prijenos u 811., isto i DABINOVI, 231, MANOJLOV1,
1901., 104-113, u 807./808. god., a Doc., 309, zadrava 804. god., koju spominje translatio)
i to sve upuuje na to daje ba nekako u isto vrijeme dolo do prijenosa moi sv. Krevana
iz Akvileje (u pojedinosti ne moemo ulaziti). BRUNELLI, 207,219, navodi i legendu po
kojoj su moi sv. Krevana pronaene u blizini Zadra, kao i hipotezu po kojoj su one dole
u Zadar jo 649. god. FERJANI, VIZ I, 24, tvrdi da su moi sv. Krevana polovinom
VII. v. prenete iz Akvileje u Zadar. Svakako je privlana misao daje franakom pokuaju
organiziranja crkvene hijerarhije u dalmatinskim gradovima sa centrom u Akvileji, emu
bi odgovaralo slanje relikvija sv. Krevana, odgovarao bizantski pokuaj usmjeravanja
dalmatinskih crkava prema Konstantinopolu i odgovarajui prijenos tijela sv. Anastazije.
Pouna je usporedba utnje o dalmatinskim gradovima s vijestima koje imamo npr. o crkvi
u Istri (628. god.; Gradivo I, 198-199, br. 157; Gradivo I, 230-231, br. 186; 723. god.:
Gradivo 1,247, br. 202; 725. god.: Gradivo 1,247-248, br. 203), a pogotovu s vijestima o
Istri iz druge polovice VIII. st., kada ima izvanredno zanimljivih vijesti o javnoj i podzemnoj
borbi to se vodila oko Istre (npr. Gradivo 1,276-277, br. 241,76S.-772. god.; 277, br. 242,
76S.-772. god.; 278, br. 242, 76S.-772. god.; 292-293, br. 259, 776.-780. god.). Dakako,
avarsko vrhovnitvo nad dalmatinskim gradovima bilo je ve zbog postojanja slavenske
autonomije u VII. i VIII. st. vic-manje teoretske prirode. Ostvarivalo se najvjerojatnije preko
slavenske kneevine i sastojalo se moda samo od plaanja odreenog tributa. ini nam se
da se i okolnost to su dalmatinski gradovi uspjeli vie-manje sauvati svoj ager moe
objasniti jedino tako to su priznali vrhovnitvo razmjerno jakih snaga u svojemu zaleu.
Uostalom, vjerojatno je svaki grad imao drukije odnose s kontinentalnim snagama, pa je
ovisilo djelomino o diplomatskoj umjenosti gradskih predstavnika, a djelomino i
okolnostima u vezi s opim i lokalnim nadiranjem Slavena i Avara, koliko je agera oduzela
nova vlast u zaleu. V. SUI, 1955., 14 i d., osobito 17 i d., SUI, 1956., 11 i d., osobito u
vezi s razlikom izmeu zadarskoga i splitskog agera, KLAI N., 1971a, 113 i d. Uostalom,

E. TOPONOMASTIKAI ARHEOLOKA ANALIZA

/. Toponimi tipa O b r o v
Ve je ii 1 8 0 ustvrdio da na ostatke Avara upuuju mjesna imena Obrov,
Obrovac i slino, te je upozorio na okolnost da se taj toponim pojavljuje osobito u
Dalmaciji, Lici i sjeverozapadnoj Bosni. Ipak, Mauranievo tumaenje rijei
obrov: postaje od ob-rovati (korien ry) 18 ' kod nekih je lingvista nailo na vee
i vijesti iz poetka IX. st. dadu se objasniti pretpostavkom da dalmatinski gradovi nisu bili
do IX. st. pod bizantskom upravom. Ako je tono daje 791. god. dolo do razbijanja avarske
drave odvajanjem dalmatinskih Hrvata, onda su se oito i dalmatinski gradovi najednom
nali bez zatitnika, pa je vjerojatno da su se silom prilika povezali ue s Bizantom. Moda
je dokaz nove uloge Bizanta u Dalmaciji odlomak sarkofaga iz Trogira koji spominje cara
Konstantina (v. npr. KARAMAN, 98). Ako se taj odlomak odnosi na Konstantina VI. (780.797.), onda bi se pojava imena bizantskog cara u Dalmaciji na izmaku VIII. st. mogla
tumaiti u skladu s naim shvaanjem o novoj zatitnikoj ulozi Bizanta prema dalmatinskim
gradovima poslije 791. god. Ukratko, za razliku od Dalmatinske Hrvatske, dalmatinski
gradovi nisu priznali Franke. I zato su Mleani, koji su u meuvremenu priznali franaku
vlast, god. 805. pristupili pljakanju dalmatinskih gradova (Doc., 310, Johannis Chronicon
vcnetum: Praedicti duces (se. Obelierus i Beatus) navalem exercltum ad Dalmatiarum
provinciam depopulandam destinaverunt), Bizant reagira 806. god. (Doc., 311, Einhardi
annal. ad a. 806: Classis a Niciforo imperatore (...) adrecuperandam Dalmatiam mittitur)
i tjera Franke, ali po svemu sudei ne ostavlja svoju posadu u dalmatinskim gradovima,
vjerojatno zato to to ti gradovi nisu dopustili, dok s druge strane ve idue godine vrsto
dri Veneciju (Doc., Einhardi annales: Niceta patricius ... cum classe constantinopolitana
sedebat in Venetia). Nakon viegodinjih pregovora Karlo i Bizant sklapaju mir 812. god.:
Dalmacija ostaje Bizantu, a Bizant priznaje Karlu carsku titulu. Naoj tezi protivilo bi se
moda to to Einhard kae da je Bizant poslao 806. god. mornaricu ad recuperandam
Dalmatiam, iz ega bi se moglo zakljuiti da je Bizant imao vlast nad dalmatinskim
gradovima i prije 806. god. Ipak recuperare Dalmatiam moe imati razliita znaenja: to
moe, prije svega, znaiti da su dalmatinski gradovi neko krae vrijeme prije 806. god.
priznavali bizantsku vlast, moda nakon sloma avarske vlasti nad Dalmatinskom Hrvatskom
791. god. do 805. god., kada su ih Mleani pokorili za raun Franaka, kao to smo to upravo
i predloili. Franako-mletaka vlast trajala bi od 805. do 806. god., a onda bi bizantska
mornarica krenula ad recuperandam Dalmatiam. Nadalje, recuperare moe znaiti naprosto
oivljavanje vjekovnih pretenzija Bizanta, koji je kao nastavlja Rimskog Carstva doista
imao neko historijsko pravo na Dalmaciju, neostvarivano oko 200 god., ali jo uvijek ivo
u pravno-imperijalistikoj viziji Bizantinaca. Uostalom, recuperare ne bi ba trebalo pod
svaku cijenu tumaiti kao ponovno osvojiti, jer ono moe imati u tekstu i jednostavnije
znaenje: postii, osvojiti. U svakom sluaju, iz Einhardova naina izraavanja ne smiju
se izvlaiti previe decidirane prosudbe ni za jednu tvrdnju, to vie to se ini daje Bizant
doista imao stvarnu kontrolu nad dalmatinskim gradovima samo od 812. do oko 827. god.,
u koje vrijeme znamo za bizantska izaslanstva franakom caru u vezi s mirom i savezom
dvaju carstva (v. Doc., 316,317,329,333) i u koje vrijeme i Konstantin Porfirogenet stavlja
bizantsku vlast nad tim gradovima (DAI, gl. 29 v. VIZ II, 14-15, gdje se, meu ostalim,
istie da se Dalmacija i prije 867. god. nalazila u izvesnoj zavisnosti od Bizanta i
upozorava na arhonta Dalmacije potvrenog u izvorima iz sredine IX. st.).
'"II, 1925., i d. Usp. II 1917.,55-56.
"" MAURANI, 786.

razumijevanje,182 premda ne i decidirano stajalite.'83 iievo gledite je, meu

ostalim, prihvatio i proirio Kovaevi,184 koji je upozorio na znaajnu okolnost
da toponim Obrov nije poznat u moravsko-vardarskoj dolini ,'te je u rasporedu toga
toponima du rimskih komunikacija na zapadnom Balkanu vidio pravce prodiranja
Avara prema Jadranu. Premda Kovaevi osobito istie da toponimi tipa Obrov
nisu poznati u moravsko-vardarskoj dolini, nama se ini da treba veu panju
obratiti na drugu okolnost. Naime, Obrovica kod Trnovca, sjeverno od Knjaevca,
blizu mjesta Minieva uz rijeku Timok, te Obrovin kod manastira sv. Arhanela,
kod Vujna, nalaze se na granici koja dijeli zapadnu skupinu junoslavenskih jezika
od istone skupine (bugarski i makedonski).185 ini nam se vjerojatnim da otra
granica izoglosa du Timoka kao i mea izmeu hrvatskoga ili srpskoga i
makedonskoga jezika povezani s navedenim toponimima 1 8 6 i s povijesnim
podacima o avarskoj vlasti nad Pomoravljem uvjerljivo dokazuju prostiranje
avarske drave Drugog kaganata takoer i na podruju koje obuhvaa priblino
dananju SR Srbiju.
Nema sumnje da iieva teza mora privui panju svojom uvjerljivou, jer
pogled na zemljovid s ucrtanim nekim vanijim dokazanim ili bar vjerojatnim
rimskim cestama du zapadne obale Jadrana, u Lici i Bosni i s naznaenim
toponimima Obrov (i slino) upravo namee zakljuak da se ne moe raditi o
sluaju. Ipak, iievim i Kovaevievim izlaganjima potrebno je dodati jo neto.
Naime, nevjerojatno je da bi se toliko toponima tipa Obrov sauvalo na
strategijskim mjestima, kada bi avarska posada u tim vojnikim postajama postojala
samo nekoliko desetaka godina do dolaska Hrvata ili ak i manje, recimo, po
Grafenaueru, od 614. do 623., tj. nekih osam godina! Naprotiv, ako su Avari drali
svoje postaje na zapadnom Balkanu od godine 614. do pred kraj VIII. stoljea, onda
se pojava toponima tipa Obrov moe posve dobro razumijeti,187 to vie to je narod
182

SKOK, 1936., 13-14; SKOK, 1972., 535 s.v. Obar: fovea, jama; RAMOV, 1936,
II: rpv'.ryti.
'*' Npr. SKOK, 1972., II, 535: ii stavlja ovamo kao pridjevski toponim na -ov Obrov
s poimenienjima
Obrovac, Obrovica, ali to mole da bude i imenica obrov fovea, jama.
;
1M
'
KOVAEVI, 1967., 285 i d. S Avarima povezuje naziv mjesta Obrinindorf
(Ostmark) RATKO, 228 (usp. Gradivo II, 220, br. 294), a BRUCKNER 1927. Pretisak
Warszawa, 1974., 378 s. v. olbrzym nazive poljskih rijeka Obra i Obrzyca i naselja Obrowo
i Obrzycko. Spomenimo i Obrovo, zapadno od Bresta u Bijeloj Rusiji. U vezi s toponimima
tipa Obrov u ekoj i Moravskoj v. u IIA, 1925., 680.Toponime tipa Obrov u Sloveniji,
Korukoj, povezuje s Obrima HAUPTMANN, 1915., 233; HAUPTMANN, 318. Konano,
usp. CSALLNY, SZ 66: Die Slawen nannten die Awaren Obri, d. h. Riesen. So
bennante man im slawischen Sprachgebiet die von Awaren bewohnten Orte. Es gilt als
gesetzmssig, dass es immer die Nachbarschaft ist, die einer solchen Sprachinsel den
Naimen
gibt (wie in Krnten).
185
O toj granici v. GRAFENAUER, 1967., 12 (s literaturom) i d. i osobito karta 3, na
str. 32.
186
Navedenim toponimima treba dodati jo i Obrinje istono od Pei na rijeci Klini.
187
GRAFENAUER, 1969.,48, istie dodue protivljenje nekih filologa povezivanju
toponima Obrov s Avarima, ali mu konano daje stanovitu opreznu suglasnost: ono to
ipak opravdava pomisao na osnovanost Kovaevieve teze jeste, nesumnjivo, srazmerna

lokalitetima na kojima su boravili istureni avarski vojnici rado davao imena Obrov,
Obrovo i slino, ne samo kako bi istaknuo neuobiajenost avarske prisutnosti i razliku od slavenske okoline nego i zato to je rije obrov Slavenima bila povezana s
opkopom i nasipom, a to je upravo znaajka avarskih ringova, bili oni vei ili manji.188
Za bolje razumijevanje teksta prilae se zemljovid zapadnog dijela Balkana s
ucrtanim nekim vanijim rimskim cestama uz obalu Jadrana i prema unutranjosti
i s naznakom lokaliteta koji se zovu Obrov, Obrovo i slino.
Mora se priznati da je raspored toponima doista uvjerljiv. Ne samo da oni
slijede pravac glavnih prometnica prema Jadranu nego ih nalazimo uz jadransku
obalu, ponajprije u blizini Zadra i Splita, dakle ondje gdje se nalazi kolijevka
hrvatske dravnosti. Upravo se namee zakljuak da su hrvatski vojnici smijenili
Avare u njihovim vojnikim postajama i poslije u borbi protiv Avara i jo kasnije
Franaka afirmirali svoj poloaj, to im je moda bilo to lake to su se dijelovi
njihovih eta nalazili i u Lici i zapadnoj Bosni, pa su tako hrvatskoj afirmaciji
doputali ire i trajnije znaenje.
h, ; , r
2. Arheoloki nalazi

Prema stajalitu koje zastupamo, u VII. i VIII. stoljeu nalazio se na podruju

Like, Bosne i Dalmacije razmjerno vrlo mali broj avarskih posada, tako da ve a
priori ne smijemo oekivati osobito bogatstvo nalaza s avarskim znaajkama. Tome
treba dodati da su avarski vojnici vjerojatno dobili zemlju na obraivanje u stilu
rimskih limitaneja i langobardskih arimanija te da su sigurno primili mnoge obiaje,
nonju, nakit i si. okolnog slavenskog stanovnitva; osim toga, nema ni najmanje
sumnje da su slavenski mladii sigurno rado preuzimali vojnike dunosti u
avarskim vojnikim postajama jer im je time bila osigurana bolja budunost i
perspektiva od one koju je nudio mukotrpni i podreeni poloaj slavenskog seljaka.
Time su se rasne i kulturne razlike jo vie smanjivale. Uostalom, avarska kultura
koju nalazimo u arheolokome materijalu ipak je avarsko-slavenska kultura, u koju
su ve utkani mnogi elementi iz slavenskoga kulturnog dobra, pa je iz tog razloga
nemogua neka potpuna suprotnost izmeu avarskih i slavenskih arheolokih
nalaza. I konano, mora se priznati da bi bilo naivno tvrditi da svaki arheoloki
nalaz avarsko-slavenske kulture znai da je posjednik takvog predmeta bio Avar
ili daje bar na neki nain pripadao vladajuoj skupini avarsko-slavenskog saveza.
Pokuajmo ipak iskoristiti arheoloke nalaze koliko je to mogue.
Arheoloki nalazi trebali bi potvrditi jednu od alternativa koje se pojavljuju u
vezi s avarskom prisutnou na zapadnom Balkanu u VII. i VIII. st. i s vremenom

Vanije rimske ceste (isprekidane crte) i toponimi tipa Obrov i si. (kruii) uz
obalu Jadrana i u unutranjosti

mnogobrojnost toponima ove vrsti na spomenutom putu (tj. na putu du Drine i Neretve).
Ako je Grafenauer dao tezi o povezanosti Obrova s Avarima stanovitu suglasnost, onda
moramo ponovno upozoriti daje krajnje nevjerojatno da bi toliki toponimi nastali u pukih
osam godina i da bi se toliki broj tih toponima zadrao upravo u centru starohrvatske drave
izmeu Cetine i Zrmanje.
'" Usp. KLARI, 19-56.

94

95

dolaska Hrvata. Prema vladajuem miljenju, Hrvati su oslobodili dalmatinske

Slavene od podreenog poloaja prema Avarima jo u prvoj polovici VII. st., tako
da su tijekom najveeg dijela VII. i sve do pred kraj VIII. st. Dalmatinskom
Hrvatskom vladali Hrvati, dok su Avari za to vrijeme zadrali svoju vlast nad
Vojvodinom, Podravinom i Posavinom, a Bizant nad dalmatinskim gradovima i
otocima. Naa je teza d a j e avarsko-slavenski savez trajao na zapadnom Balkanu
sve do pred kraj VIII. st., da su Avari u tom savezu imali odluujuu rije, da su
razmjerno rijetke avarske vojnike postaje postojale tijekom itavog tog vremena
na podruju zapadnog Balkana du glavnih komunikacija od Panonske nizine do
Jadrana, koje su osiguravale avarsku prevlast, da su Avari negdje pred sam obraun
s Francima zamijenili svoje vojnike na zapadnom Balkanu hrvatskim etama te da
je do sloma avarske vlasti na zapadnom Balkanu dolo tek u franako-avarskom
ratu u kojem je Pipin oslobodio od Avara velika podruja na zapadnom Balkanu
i privukao Hrvate u franaku orbitu.
Ako bi vladajue miljenje bilo tono, onda bismo mogli oekivati takve
arheoloke nalaze koji bi dokazivali postojanje hrvatsko-avarske vojnike granice,
vjerojatno du Save, tako da bi se avarske i hrvatske vojnike postaje nalazile jedne
prema drugima. Nadalje, trebalo bi na podruju Dalmatinske Hrvatske, Like i
Bosne oekivati arheoloke nalaze koji se razlikuju od nalaza koji karakteriziraju
Drugi avarski kaganat i koji pokazuju neke svoje hrvatsko-slavenske specifinosti.
Konano, s obzirom na pretpostavljenu bizantsku prisutnost u dalmatinskim
gradovima i na otocima, trebalo bi oekivati neke tragove veza izmeu dalmatinskih Hrvata i bizantskih uporita na istonoj obali Jadrana, jer je teko zamisliti
Dalmatinsku Hrvatsku koja bi bila samostalna u odnosu na Avare tijekom vie od
150 godina bez bizantske pomoi, pogotovu zato to bi uspjeno odravanje granice
prema Avarima za malu i siromanu planinsku zemlju bilo oito nemogue.
Nezahvalne zadae da arheoloki dokae postojanje granice du Save izmeu
Avarije i Dalmatinske Hrvatske latio se do sada, koliko nam je poznato, jedino
Kovaevi. On kae: (...) avarska vojna organizacije da se naslutiti i na balkanskim
granicama kaganata, gdje se neposredno na levoj obali Save i Dunava niu avarski
nalazi VIII. veka. Mislim na nalaze u Glogonju kod Krnjae, Panevu, Staroj
Palanci, Batajnici, Novim Banovcima, Sremskoj Mitrovici, okolini Zemuna, Brodskom Drenovcu, Zagreb-Kruge i dr., dok bi se kao arheoloki tragovi istaknutijih
graninih postaja mogli razumeti nalazi sa balkanske strane Save i Dunava, a to su
Ritopek, Brestovik i Velika Gorica.'89 Nabrajanje veeg broja avarskih nalaza i
"" KOVAEVI, 1966., 68; usp. KOVAEVI, 1973., 49-56. Moramo priznati da
nam Kovaevievo stajalice u djelu Avari na Jadranu nije jasno: on s jedne strane dokazuje
postojanje avarske granice du Save u VIII. st. (str. 68), a s druge strane tvrdi da se upravo
u to doba formirala vrsta avarska dravna organizacija sve do Jadrana (str. 77) te je dokazuje
postojanjem toponima tipa Obar i avarskim nalazima, to ga sve uvjerava u postojanje
avarskih postaja na Jadranu i u njegovu zaleu. Pa ipak, vrsta avarska vojna organizacija u
VII. st. na Jadranu i u Zaleu s postojanjem avarskih vojnikih postaja iskljuuje postojanje
avarske granice du Save u istom razdoblju.

istaknutijih graninih postaja du Save i Dunava djeluje doista impresivno i

uvjerljivo, ali samo na prvi pogled. Naime, veina lokaliteta s avarskim nalazima
to ih spominje Kovaevi nalazi se unutar kruga od manje od 50 kilometara oko
Beograda. Tako bi za zatitu granice du Save od preko 350 kilometara preostale
kao graniarske postaje Zagreb-Kruge, Velika Gorica, Brodski Drenovac i
Srijemska Mitrovica. Ako iz toga popisa briemo Brodski Drenovac koji sadri
slavenske nalaze iz prve polovice IX. st.,'90 preostaju samo tri lokaliteta koji
sadravaju avarske nalaze, i to:
Zagreb-Kruge, gdje su naena etiri groba, od kojih jedan konjaniki s
tipinim avarskim kulturnim dobrom,191 negdje iz kraja VIII. st.,
Velika Gorica, gdje je naen vei broj grobova, od kojih jedan jedini ima
izrazito avarsku tradiciju,"2 tj. dio pojasa, strelice, sjekiru i bojni ma. Vinski
datira nekropolu oko 800. god.,
Srijemska Mitrovica, sa est avarskih grobova, od toga dva konjanika.
To je doista slaba linija graniarskih postaja u duini od preko 350
kilometara! Osim toga, Zagreb-Kruge i Velika Gorica uope nisu avarske nekropole
ili bar nekropole u kojima se nalazi neki spomena vrijedni broj avarskih grobova.
Nikako nije sluajno to se u Zagreb-Krugama nalazi samo jedan jedini avarski
konjaniki grob. Oito se radi o uglednom vojnikom predstavniku avarske
dominacije koji je osiguravao avarsku prevlast svojom prisutnou meu
slavenskim stanovnitvom. Osim toga, bez ikakve sumnje presmiono je zakljuivati
o postojanju istaknute graniarske postaje na osnovi jednog jedinog avarskog
vojnikog groba u Velikoj Gorici koji se nalazi meu pokopanim Slavenima. 193
Razmotrimo problem avarske vojnike granice iz drugog kuta. Avari Drugoga
avarskog kaganata bili su nesumnjivo dobro organizirani, a njihov smjetaj i nain
obrane granica uvelike podsjeaju na organizaciju obrane drugih osvajaa pojedinih
podruja. Avari Drugoga avarskog kaganata okruili su jezgru svoje postojbine
snanim vojnikim punktovima koji su se nalazili jo uvijek razmjerno duboko na
avarskom podruju i razmjerno prilino udaljeni od granice, oito zato da se
avarska vojnika snaga odvie ne raspri i da se na taj nain omogui lako
prebacivanje vojske na ugroeno podruje. Poznati su takvi vojniki punktovi u
Slovakoj (Devinska Nova Ves,itavskaTon, turovo,Novy Zamky)'94 i donekle
190
VINSKI, 1958.,134.1 sam KOVAEVI, 1966.,59, stavlja nekropolu u Brodskom
Drenovcu
u prve dve decenije IX veka.
191
VINSKI, I960., 52-53.
"VINSKI,
1960.,51.
193
VINSKI, 1971., 66 izraava se daleko opreznije. On kae: Avarski grobovi 8.
stoljea (dijelom konjaniki) mogu se dalje slijediti uz Dravu (Osijek-Zeleno Polje, Prelog
u Meumurju) i Savu (Sremska Mitrovica, Sisak, Zagreb-Kruge).
194 TOCIK, 1966., 54, istie da u devinskoj Novoj Vesi ak skoro 10 posto grobova
pripada konjanicima. Neto drukije tumaenje uloge tih vojnikih punktova daje TOIK,
1968., 257: verhltnismssig grosse Zahl von Reiter und Kriegergrbern weist auf ihre
teilweise Wachfunktion. Ipak, i on tvrdi da se radi o izoliranim vojnikim punktovima meu
slovakim Slavenima.

u sredinjoj Transilvaniji."5 Jo dalje od sredita avarske moi nalazila su se

podruja naseljena slavenskim, germanskim i drugim stanovnicima, koji su ivjeli
u stanovitoj autonomiji, a meu kojima je avarsku vlast predstavljao kakav ugledni
predstavnik sredinje avarske vlasti. Takav nain osiguravanja avarske granice
poznat je meu bavarskim stanovnitvom oko dananjeg Linza i meu Slavenima
6
u dananjoj tajerskoj." Postoje prilino uvjerljivi indiciji da se i juni bok Avarije
osiguravao na slian nain, dakle ne s pomou linije graniarskih postaja, nego
elastinom obranom dubinskog tipa. Iz podataka to ih navodi Kovaevi o
konjanikim grobovima iz doba Drugoga avarskog kaganata du Save, Drave i
Dunava jedva bi se moglo zakljuiti o postojanju neke vojnike granice izmeu
Avarije i Hrvatske. O vojnikoj granici moglo bi se govoriti kada bi na podruju
dananje Slavonije postojao vei broj nekropola s konjanikim grobovima. Osim
toga, nema ni traga nekom odgovarajuem hrvatskom graninom podruju koje bi
stajalo nasuprot avarskoj vojnikoj granici i u kojem bi se nale nekropole s
hrvatskim vojnicima, primjerice one koje bi sadravale grobove s urnama u kojima
bi po slavenskom obiaju bio sauvan pepeo spaljenih pokojnika i u kojima bi se
nali slavenski arheoloki nalazi, koji bi bar donekle bili razliiti od nalaza u
grobovima iz Drugoga avarskog kaganata. S druge strane, iz doba Drugog avarskog
kaganata nalazimo stanovite tragove koji upuuju na avarsku prisutnost na podruju
zapadnog Balkana, ma koliko ona slabo bila izraena. Radi se u prvom redu o:

bronanom pozlaenom jezicu za pojas, naenom na Duvanjskom polju,

bronanom okovu pojasa s otoka Sipana kod Dubrovnika,
jezicu za pojas iz nalaza kod Biskupije (Knin),
avarskom groblju u Smrdelju kod Skradina."7

Koliko god su arheoloki nalazi s podruja dananje Hrvatske i Bosne vrlo

oskudni, oni se ipak najprirodnije mogu tumaiti tako da se na cijelom podruju
Slavonije, Like, Dalmatinske Hrvatske i Bosne avarska dominacija ostvarivala
putem predstavnika vrhovne avarske vlasti. Osamljeni avarski grobovi u Zagrebu
i Smrdelju bili bi po tom tumaenju upravo grobovi takvih istaknutih avarskih
linosti koje su nadzirale autonomno slavensko puanstvo na jadranskoj obali i u
njezinu bliem i daljem zaleu nekako na slini nain kao kod Linza i u tajerskoj.
Nesumnjivi pak tragovi veih avarskih vojnikih postaja kakve nalazimo oko
Beograda, u prvom redu nalazi kod Vojke, vjerojatno su dokaz postojanja pravih
vojnikih punktova, slinih onima u Slovakoj i Transilvaniji. Avarski
(konjaniko)-vojniki grobovi na podruju dananje Baranje, Bake i Banata
195

HOREDT, 103-120, osobito zemljovid na str. 107.

Usp. npr. est avarskih konjanikih grobova kod Bea (Wien-Liesing) iz otprilike
700. godine, te avarske nekropole iz toga podruja iz otprilike 750. god. MITCHA
MHRHEIM, 125-131, i tamo navedenu ostalu literaturu.
197
KOVAEVI, 1966., 61-64, s diskusijom povodom Karamanove tvrdnje da se radi
o hrvatskom grobu prije pokrtavanja. S Kovaeviem se sloio i BELOEVI, 84.
1%

98

datiraju iz VII. stoljea,"" dok iz VIII. stoljea gotovo da i nema vojnikih

199
grobova. Avarski vojniki grobovi VIII. stoljea nalaze se junije du Save,
Dunava i junog Tamia. Nije li to dokaz da je negdje od godine 670. i u naim
krajevima dolo do jaanja avarske vlasti, koje primjeujemo i na drugim
podrujima istono, sjeverno i zapadno od sredinjeg dijela Panonske nizine u kojoj
se nalazilo sredite Prvoga avarskog kaganata. Posljedica jaanja avarske vlasti
jest da su Baranja, Baka i Banat iz vojnog sredita pretvoreni u posve civilno
podruje, te da se istodobno sjedite june vojne sile premjestilo vie na jug, u
podruje oko Beograda.
Prema svemu navedenome, ini se da arheoloki nalazi nisu u suprotnosti s
naom tezom te da se u svakom sluaju mnogo bolje slau s njom nego s protivnim
stajalitem. Arheoloki nalazi ne slau se s tezom da je avarska vlast nestala na
podruju zapadnog Balkana u drugoj polovici VII. i u VIII. st. Obratno, arheoloki
nalazi ne protive se shvaanju po kojem je do ruenja avarske dominacije na
podruju zapadnog Balkana dolo tek potkraj VIII. st. u vezi s ratom izmeu
Franaka i Avara.
Obratimo sada pozornost numizmatikim nalazima. Dodue, poznato je daje
zakljuivanje na osnovi nalaza novca u ostavama vrlo problematino, a to vrijedi
jo kudikamo vie za nalaze u grobovima.200 Na dananjem hrvatskom i bosanskom
podruju pronaeni su bizantski novci iz doba Justina II. (od 565. do 578.) i Tiberija
(od 578. do 582.), a nakon toga osim pokojeg beznaajnog izuzetka i izuzevi
znaajnu ostavu bizantskog novca naenu u Nereiima na Brau, koja obuhvaa
zlatnike caraHeraklija (od 610. do 641.) i Konstansa II. (od 641. do 668.) dolazi
do stoljetnog hijata, tako da su pronaeni tek zlatnici cara Konstantina V. (vladao
od 741. do 775.). Poznato je da su takvi zlatnici pronaeni u grobovima kod bazilike
sv. Marije u Biskupiji kod Knina, u kojima su pronaeni i karolinki maevi i
ostruge. Kako su ti grobovi proste zemljane jame bez kamene grae, i kako se u
njima nalaze brojni znaci neznaboakog shvaanja (npr. posude s hranom),
Karaman je nakon plodne diskusije s Vinskim konano zakljuio da se radi o
grobovima s kraja VIII., a ne s poetka IX. stoljea.201 To je pogotovu vjerojatno
ako uzmemo u obzir da se radi o novcu Konstantina V., iz kasnijeg doba njegova
vladanja i da su novci bili ve prilino izlizani kad su stavljeni u grobove.202
Iz takvog injenikog stanja moe se sa stanovitim stupnjem vjerojatnosti
izvui zakljuak daje bizantska prisutnost na zapadnom Balkanu u VII. i VIII. st.
"" Konjaniki i vojniki grobovi iz I. avarskog kaganata utvreni su u Banatu (Aradac,
oha, Mokrin, Novi Kneevac), Bakoj (Apatin, Baka Topola, Feketi, Mali Io, SekiLovenac, Sonta, Srbobran, Subotica). V. DIMITRIJEVI, 1962.
199
Izuzetak je npr. ratniki grob iz Apatina.
2
"" The inconclusive and unsatisfactory nature of numismaic evidence istie npr
VRYONIS, 295. Ipak, usp. METCALF, 18.
201
KARAMAN, 1957 .-1959., 44-47.
202
Podatak potjee od usmenog saopenja Z. Vinskoga, na kojem se i ovom prilikom
zahvaljujemo.
99

bila slaba ili nikakva. Kada bi dalmatinski gradovi u VII. i VIII. st. ostali u
bizantskim rukama i priznavali vrhovnitvo Bizanta, onda bi trebalo oekivati da
e. bizantska uprava i vojska ostaviti iza sebe bar neke tragove u nalazima novca, i
to ne samo na podruju gdje bi se ona protezala (dalmatinski gradii) nego i u
dubljoj pozadini (Dalmacija i Bosna) s kojom su dalmatinski gradovi i u VII. i VIII.
st. morali imati nekih trgovakih doticaja. Iz ostave bizantskog novca to potjee
iz druge treine VII. st., a naena je na Brau, ipak bi se moglo zakljuiti da
bizantska vlast nije prestala u novoj Dalmaciji odmah nakon upada avarskoslavenskih eta negdje poetkom VII. stoljea,203 ve daje ona postupno odumirala
zbog nedostatka podrke od strane sredinje vlasti. Iz toga treba zakljuiti daje
avarsko-slavensko osvajanje na teritoriju zapadnog Balkana imalo nakon godine
610. ponajprije imigracijski znaaj, naime, da se u odsutnosti organiziranog
bizantskog otpora preko svega zapadnog Balkana postupno prelijevala slavenska
bujica i brisala tragove bizantske prisutnosti, a da je tek Drugi avarski kaganat
vre obuhvatio podruje zapadnog Balkana. Ostava na Brau upuuje nas na to
da su se oko godine 670. oko Braa dogaali sudbonosni dogaaji, koji su tamonje
stanovnike potaknuli na skrivanje blaga. Nije nemogue da te dogaaje treba
povezati s dolaskom novih snaga u Panoniju koje su stupile u slubu avarskog
kagana negdje oko 670. godine.204 Ve smo upozorili na to da Drugi avarski kaganat
ponovno uvruje avarske pozicije na zapadu prema Francima, emu je dokaz,
meu ostalim, neprekinuti niz avarskih nekropola iz VIII. stoljea, od Blatnog
jezera preko Gradia (Burgenland) do Bea. Slino se dogaa sjeverno i istono
od avarske jezgre u Panoniji, tj. u Slovakoj,Transilvaniji i sjevernoj Maarskoj,205
pa je opravdana pretpostavka da i uznemirenost na zapadnom Balkanu koju
posvjedouje ostava na Brau treba povezati s novim avarsko-slavenskim
pokretima u tom podruju.
Ukratko, nalazi bizantskog novca na podruju zapadnog Balkana, unato
rijetkosti i sluajnosti nalaza, ne govore u prilog bilo kakvoj upravnoj i vojnoj
prisutnosti Bizanta bar od sedamdesetih godina VII. st. pa sve do pred kraj VIII.
st., a donekle govore u prilog postupnom gaenju prisutnosti Bizanta u prvoj
polovici VII. st. Ti nalazi nisu u suprotnosti s naom tezom o avarskoj prisutnosti
na podruju zapadnog Balkana, a osobito na tlu dananje Like, Bosne i Dalmacije
sve do pred kraj VIII. stoljea.
Upravo smo spomenuli i vrlo znaajno starohrvatsko groblje u Biskupiji i
istaknuli da se radi o neznaboakim grobovima s karolinkim maevima i
ostrugama. Ti se grobovi datiraju sasvim pred kraj VIII. st. Postojanje upravo takvih
grobova pred sam kraj VIII. st. vrlo dobro se uklapa u opu situaciju u Dalmatinskoj
2(13

23 i d.

204

Tonije govorei, poslije 610. god.; v. BARII, 1956., 73-88; BARII, 1969.,

LSZLO, 1955., 179 i d.; LSZLO, 1972., 113-119. Uz Laszlova shvaanja pristaje
i KOVRIG, 1963., 224 i d., a na oprezni nain i WERNER, 282 i d. Ipak, ima i protivnih
miljenja
(J. Deer).
2115
SZABO, 245-251.

Hrvatskoj u to doba. Neznaboaki grobovi dokazuju da kranstvo jo ni potkraj

VIII. st. nije prodrlo ak ni u vie hrvatske krugove, to opet upuuje na
neprisutnost Bizanta kao znaajnog faktora, jer nije vjerojatno da bi Slaveni Hrvati
mogli toliko dugo vremena ostati neznaboci u neposrednoj blizini podruja jedne
velevlasti koja je kulturno mnogo ispred njih, to vie to je postojanje male
kneevine potpuno nezavisne od Avarije posve nezamislivo bez obilne pomoi
Bizanta. Hrvati su dakle u VIII. st. neznaboci zato to su jo uvijek u sklopu
Avarije. Godine 791. uspjena Pipinova ofenziva u Ilirik i Panoniju odvaja
dalmatinske Hrvate od Avarije i uvlai ih u franaku interesnu sferu. Posljedica
toga je naoruavanje hrvatskih vladajuih krugova karolinkim maevima i
ostrugama, a uskoro i njihovo pokrtavanje.207

F. DOLAZAK SRBA
Novija istraivanja vjerodostojnosti Konstantinovih vijesti o dolasku Srba
poinju s Hauptmannom, koji je jo 1931. na osnovi kritike teksta glave 32. D AI
utvrdio da Car o dolasku Srba na Balkan nije znao takorei nita, nego da je svoj
izvjetaj sastavio po uzoru na izvjetaj o hrvatskoj seobi.2"8 No, Hauptmannovi
rezultati ipak nisu u znanosti prihvaeni s onom pozornou koju zasluuju. Ne
samo da je Skok dokazivao istinitost vijesti o boravku Srba u Srpitu209 nego je
Labuda odbacio glavne Hauptmannove argumente kao neuvjerljive, 210 a noviji
206

O oruju u starih Hrvata v. u prvom redu VINSKI, 1969.-1970., 136 i d; VINSKI,

1954.,207194-199; VINSKI, 1957., 71 i d.
Zanimljivo je napomenuti da je Kovaevi prouavanjem arheolokog materijala
doao do slinog rezultata kao i mi i daje 1966., 77, zakljuio: To sve podrazumeva dui
boravak i intenzivnije naseljavanje Avara nego to se da uoiti iz pisanih podataka. Prema
arheolokim nalazima koji su nama do sada poznati, vra avarska dravna organizacija
na Balkanu sve do Jadrana, formirala se tek krajem VII ili poetkom VIII veka. Meutim,
ve 1967. god., 290 tvrdi, dodue, da se dosta jasno istie dominantna uloga Avara prije
dolaska Srba i Hrvata, ali njihov dolazak stavlja u doba Heraklija (str. 291). Na tom
stajalitu ostao je Kovaevi i kasnije, samo stoje postavio ovakvu tezu: podruje jadranske
obale i zalea osvojili su najprije Avari, a onda su ih uskoro pobijedili Hrvati i Srbi; do
dolaska Hrvata i Srba na tom podruju uope nema Slavena; u svim drugim balkanskim
krajevima dolo je do slavenske kolonizacije bezimenih slavenskih plemena; prema tome,
ne postoje dvije seobe Slavena, ve samo jedna, i to hrvatska i srpska u Dalmaciji i
Praevalisu, a u ostalim dijelovima Balkana seoba drugih slavenskih plemena (v. npr.
KOVAEVI 1972). Svoje novo stajalite Kovaevi nije temeljito obradio pa ga zbog toga
i ne moemo analizirati. Moemo samo rei da smo vijesti iz DAI o dolasku Avara, Hrvata
i Srba ve podrobno obradili u ovome radu, a postojanje oko 30 toponima izvedenih od Obri
teko 208
bi se moglo uskladiti s njihovom sasvim kratkom prisutnou u naim krajevima.
HAUPTMANN, 1931., 17.24.
"SKOK,
1938., 242 i d.
210
LABUDA, 240 i d.

211

komentatori vratili su se natrag, potpunom prihvaanju Konstantinovih vijesti,

to vie stoje Barii ponovno valorizirao podatak o Beogradu u Carevu izvjetaju,
ustvrdivi da Caru treba vjerovati sve dok se dokae suprotno bilo putem analize
samog Konstantinovog dela bilo nekim izvorom koji bi pruio drukiju
212
informaciju. Ako tome dodamo daje i na najvei bizantolog Ostrogorski
213
prihvatio Carev izvjetaj o dolasku Srba, onda moemo ustvrditi daje u novije
doba povjerenje prema Carevim vijestima o dolasku Srba prilino uspostavljeno.
To je doista udno. Naime, jo godine 1952. Grafenauer je, uzimajui
Hauptmannove analize kao polaznu toku, proveo izvanredno temeljitu i uvjerljivu
analizu Carevih vijesti, iz koje proizlazi s velikim stupnjem vjerojatnosti daje
Carev izvjetaj konstruiran na osnovi neuvjerljivih tendencioznih probizantskih
tvrenja, na osnovi etimologiziranja i na osnovi vijesti o Hrvatima.214 Smatramo
da u svakom sluaju daljnja istraivanja o vjerodostojnosti Careva izvjetaja moraju
krenuti od Grafenauerovih rezultata. Uzimajui u obzir Hauptmannovu podjelu
Carevih vijesti, Grafenauer je podijelio vijesti o Srbima u 32. glavi DAI na osam
toaka i izvrio analizu ukratko ovako:
l. i 2. Srbi su doli iz Bijele Srbije (analiza: podatak uzet prema hrvatskoj
tradiciji, stoje to vidljivije jer je Car Srbe smjestio u ekoj, gdje Srba nikad nije
bilo, ali gdje je doista ivio dio Hrvata).
3. Srbi su pobjegli bizantskom caru Herakliju (analiza: to u cijelosti odgovara
odgovarajuim Carevim vijestima o Hrvatima).
4. Srbi su doli pod vodstvom jednoga od dvojice brae koji su u Bijeloj Srbiji
naslijedili svojega oca (analiza: bez realnog sadraja).
5. Heraklije je smjestio Srbe u solunskoj provinciji Srpitu (analiza: to je
umjetna Konstantinova konstrukcija).
6. Srbi su se vratili na sjever, ali su se predomislili pa ih je beogradski strateg
naselio u Srbiji, Paganiji itd. (analiza: historijski podaci u tanine se poklapaju s
vijestima o Hrvatima; geografski dio odnosi se na razvitak Srba do X. st. jer ime
jednog plemena nije moglo pokriti odmah nakon doseljenja tako veliku povrinu;
Singidunum za Heraklija sigurno nije bio bizantski).
7. Srbima je stalno vladala ista dinastija; slagali su se do Vlastimira s Bugarima
i zajedno s njima pokoravali Bizantu (analiza: to je uputa za bizantsku vanjsku
politiku, a ne povijesna vijest).
8. Heraklije je pokrstio Srbe preko Rima (analiza: kopija izvjetaja o Hrvatima).
Grafenauerova kritika teksta temeljita je i radikalna. Od vijesti o seobi Srba
nije ostalo nita. Grafenauer posebno istie razliku izmeu bizantske tendencije u
211

Npr. FERJANI, u VIZII, 49; Dvornik u DAI II, Komentar 133.

BARII 1955. 12 i d
213
OSTROGORSKI, 1970., 120 i d.; OSTROGORSKI 1948., 24 i d. = Vizantija i
Sloveni, Beograd, 1970., 79 i d.
214
GRAFENAUER, 1952.C, 21 i d.
212

102

vijestima o Hrvatima i u vijestima o Srbima: sporoilo o Srbih je namre tako

prepleteno s kompleksom Heraklijeva vpliva ki seje izkazal pri pretresu poroila
o Hrvatih samo kot izraz bizantinske tendence da se ob njegovi izloitvi povsem
Naom analizom vijesti o dolasku Hrvata u 31. glavi pokuali smo dokazati
daje ta glava nastala preradom u bizantofilskom duhu onih istih izvjetaja koji su
poslije sluili kao osnova za 30. glavu kao i da su tom preradom uklonjene sve
injenice iz temeljnog izvjetaja koje se Carevoj probizantskoj tendenciji nisu
sviale osim jednog jedinog podatka o Porgi (Porinu). Nepoznati Carev
nastavlja drao se skrupoloznije temeljnog izvjetaja pa smo o dolasku Hrvata
obavijeteni dvjema verzijama: Carevom probizantskom verzijom u glavi 31., koja
je vie uputa za bizantsku vanjsku politiku negoli pripovijedanje povijesnih
dogaaja, i hrvatskom narodnom verzijom u glavi 30., koja nas obavjetava o
dolasku Hrvata onako kako su je zapamtili sami Hrvati (to jo ne znai da ona
odgovara povijesnim injenicama). ini nam se daje kvaliteta glava 31. i 32.
priblino ista: vijesti iz temeljnog izvjetaja tako su preraene, a injenice tako
eliminirane da se iz tih glava o dolasku Hrvata i Srba ne moe saznati nita, pa ak
ni narodna tradicija na kojoj se temelje. Nita ili gotovo nita. Kod Hrvata smo
pronali Porgu (Porina), a pred nama je zadaa da utvrdimo da li se u Carevu
upljem izvjetaju o Srbima ipak naziru injenice iz srpske narodne tradicije. Posao
je kudikamo tei nego kod Hrvata, jer nam kod Srba nisu sauvane nikakve vijesti
iz narodne tradicije na nain kao to su sluajno sauvane u vezi s Hrvatima u 30.
glavi. Dakako, u prvom redu dolaze u obzir elementi iz toaka 5., 6. i 7.
Hauptmannove i Grafenauerove analize. Evo tih elemenata:
a) dva brata su naslijedila svog oca u Bijelog Srbiji,
b) jedan od brae uzima polovicu naroda i bjei Herakliju,
c) Heraklije ga prima i smjeta u solunskoj provinciji u mjestu Srpitu,
d) Srbi odluuju da se vrate natrag, Car im to doputa,
e) prelaze Dunav, mijenjaju miljenje, trae od Cara preko bizantskog stratega
koji vlada Beogradom novo prebivalite,
f) kako su Srbija, Paganija, Zahumlje i Travunija bili pusti zbog Avara, Car ih
onamo smjeta,
g) Srbi imaju stalno vladare iz iste dinastije; Car imenuje samo neke.
Podaci o dvojici brae i o odlasku jednog od njih na jug su legendarni f a) i
b)], a Heraklija je bez sumnje sam Konstantin uklopio u priu [b), c), d), e), f)|.
Nadalje, upravo zbog cara Heraklija, za kojeg je znao da je ivio u prvoj
polovici VII. st., Konstantin je narodnoj tradiciji morao dodati ove rijei: nakon
to je umro vladar Srba koji je prebjegao Caru, zavladao je po nasljedstvu njegov
sin, a nakon toga unuk i tako iz njegova roda idui vladari. Naime, ini se
2

" GRAFENAUER, 1963., 110.

103

vjerojatnim da je srpska narodna tradicija znala bar za Vieslava, Radoslava,

Prosigoja, Vlastimira i Vlastimirove sinove Mutimira, Strojimira i Gojnika, koji
su ivjeli u vrijeme bugarskog vladara Mihajla Borisa (852.-8S9.), i daje car imao
pred sobom izvjetaj o tome da su Srbi doli na Balkan te da je nakon stanovitog
broja godina njima zavladao Vieslav. To je vjerojatnije stoga to doista nema
smisla ova konstrukcija: srpski vladar koji je Srbe doveo na Balkan umire; njega
nasljeuje njegov sin; njegov sin umire pa ga nasljeuje unuk prvog vladara; poslije
smrti unuka dolazi redom na vlast neki neodreeni broj vladara; nakon stanovitog
broja godina dolazi na vlast Vieslav. U toj konstrukciji vremenska odredba nema
ba nikakva smisla kad ne znamo koliko je vladara bilo izmeu prvog vladara i
Vieslava, a s druge strane neki broj godina nije posve prazna fraza u Carevu
peru, jer on, kao to je poznato, upotrebljava taj pojam za vremensko razdoblje od
216
oko 10 godina, a inae kad se radi o duljem razdoblju kae nakon mnogo
217
godina. Naprotiv, ako pretpostavimo d a j e u izvjetaju po srpskoj narodnoj
tradiciji stajalo da je neki broj godina nakon dolaska Srba zavladao Vieslav,
nejasnoe nestaje, nestaje neodreeni broj neimenovanih vladara podatak
sasvim nesvojstven narodnoj tradiciji, ali posve u skladu s Konstantinovim mutnim
nainom pisanja i njegovom eljom da dokae neprekinuti kontinuitet srpskih
vladara iz dinastije koja je pokorna Bizantu pa kako narodna tradicija poznaje
poimenino sve srpske vladare do Mutimira, Strojimira i Gojnika, koje bez sumnje
treba smjestiti u drugu polovicu IX. si., proizlazi da se po srpskoj tradiciji dolazak
Srba dogodio negdje krajem VIII. stoljea; tako bi srpska tradicija bila neobino
slina hrvatskoj, po kojoj, kao to smo vidjeli, Hrvati dolaze koncem VIII. stoljea.
Uostalom, to bi se slagalo i s vijeu Konstantina Porfirogeneta da su Srbi doli
neposredno nakon Hrvata. 218
Daljnji je problem putovanje Srba duboko na jug do Srbice, u solunskoj
provinciji, njihov povratak preko Dunava i konani smjetaj u Konstantinovoj
Srbiji. Veliki broj znanstvenika ne vjeruje u Carevo prianje o doseljenju Srba u
solunsku Srbicu, dijelom zato to smatra da se radi o nevjerojatnoj stvari,219 ili zato
to smatra da se radi o Carevu etimologiziranju kojem je on i inae vrlo sklon;22"
drugi smatraju da se Careva pria temelji na stvarnim dogaajima221 ili da odraava
bar neke povijesne okolnosti i injenice.222 to se pak tie srpskoga prijelaza preko
Dunava i vijesti o Beogradu, skepsa znanstvenika ak je jo i vea, u prvom redu
zbog toga to za Heraklija Singidunum takorei sigurno vie nije u bizantskim
216

V. npr. 30. glava, 67,78-79.

V. npr. 31. glava, 42-43.
2I
"DAI,31,9.
2
" Tako stariji povjesnici kao npr. JIREEK - RADONI, 61; MARETI, 66.
2211
SKOK, 1927., 65-66; HAUPTMANN, 1937., 50; HAUPTMANN, 1931., 21;
GRAFENAUER, J952.C.21 i d.; GRAFENAUER, 1963., 1112.
221
UPANI, 107 i d.; SKOK, 1938., 252 i d.; FERJANI, VIZ II, 48.
222
GROT, 83, nasluuje da su do Srbice dole samo srpske izvidnice; TOMAI, 84.

rukama i to nije mogue da bi Car u svojim arhivima naao slavenski naziv

223
Beograd za Singidunum u vrijeme Heraklija, pa ima tek mali broj glasova u prilog
224
te Careve vijesti.
Mislimo da ipak ne moe biti sumnje da je Srbica Careva
etimoloka konstrukcija, jer je upravo nevjerojatno da bi narodna tradicija zadrala
u sjeanju boravak u tom razmjerno beznaajnom mjestu. Isto tako ini nam se
oitim daje bizantski strateg u Beogradu ubaen u priu zajedno s Heraklijem, tj.
radi se o Carevoj probizantskoj tendenciji koju i ovdje moemo brisati iz fonda
temeljnih vijesti. Ni najmanje nismo sigurni da su se dogaaji odigrali upravo tako
kako o njima pria Konstantin Porfirogenet nakon to utvrdimo naivno
etimologiziranje i bizantsku tendenciju ali nam se ini da Car nije izmislio
osnovnu misao koja se provlai kroz njegovu priu: putovanje Srba nekamo duboko
na jug, povratak preko Dunava, smjetanje u sklavinijama jugoistono od Hrvatske.
Tu misao o dalekim putovanjima Srba prije njihova konana smjetaja Car sigurno
nije izmislio, nego ju je dobio od svojih informatora u jednoj od sklavinija ili u
jednom od junodalmatinskih gradova, npr. Dubrovniku. Radi se o narodnoj
tradiciji koja je bila meu Srbima rairena slino hrvatskoj tradiciji o borbama s
Avarima i Francima i o knezu Borni/Porgi/Porinu. Drugim rijeima, za razliku od
Grafenauera, nama se ne ini da se itava pria o dolasku Srba rui kad se iz nje
izbace bizantski elementi (Srbica, beogradski strateg, Heraklije); naprotiv, ini nam
se da i bez tih elemenata pria o dugotrajnoj selidbi odgovara upravo narodnom
shvaanju povijesti, koje voli vremenski kondenzirane, dramatine i vizualne
efekte. Na alost, nije sauvan izvjetaj Careva informatora pa je mnogo toga
izgubljeno no u svakom sluaju ostalo je vie nego u Carevoj prii o dolasku
Hrvata u 31. glavi, gdje je ostao samo Porga/Porin. Dakako, posve je drugo pitanje
da li srpska narodna tradicija odgovara stvarnim dogaajima i kada i kako su se
oni odigrali. Sama za sebe, srpska narodna tradicija koju je na posve iskrivljeni
nain prenio Konstantin Porfirogenet, ne moe biti dovoljno vjerodostojnim
izvorom za najstariju srpsku povijest na Balkanu. U svakom sluaju, daleke selidbe
Srba po Balkanu ine izvanredno uvjerljivom upanienu tezu da se radilo o maloj
ratnikoj druini, a ne o itavu narodu.225
i
upanievu tezu o ratnikoj druini potvruje jo jedan element
Konstantinove prie. Naime, u Carevoj prii o dolasku Srba udara u oi kako je za
njega cijelo podruje Srbije, Zahumlja itd. pusto. On kae: ta podruja (tj. Srbija,
Paganija, Zahumlje, Travunija, Konavle) uinili su Avari pustim jer su potjerali
tamonje Romane to sada stanuju u Dalmaciji i Drau.226 Dakako da se radi o
nenastanjenosti u specifino Konstantinovu smislu, tj. da tamo nema utvrenih

217

223

V. konano GRAFENAUER, 1952.C, 23; GRAFENAUER, 1963,110.

BARII, 1955., 12 i d.; FERJANI, VIZ II, 49; DVORNIK, DAI, II,
Commentary,
133.
225
DVORNIK, DA II, Commentary..., 133 govori o well disciplined, ifsmall, body
ofseasonedfighters.
226
DAI, 32,23-25.
224

mjesta, kastra i gradova, a ne o potpunoj odsutnosti stanovnitva.227 Dakako, Carevu

vijest treba shvatiti tako da su se na podruju nekadanje rimske Dalmacije, a
kasnijih hrvatskih i srpskih sklavinija nalazili slavenski stanovnici dijelom u
manjim neograenim selima i zaselcima, a dijelom kao pastiri. Nadalje, ini se
posve jasnim da se srpska ratnika druina smjestila najprije u Sklaviniji Srbiji i
daje poslije proirila svoju vlast i na druge sklavinije, a time i srpsko ime, uostalom,
slino kao to se to dogodilo i s Hrvatima. Uzevi u obzir i te okolnosti, pria o
doseljenju Srba postaje ak uvjerljivom. Ukratko, ini nam se da smo iz tendenciozno iskrivljenoga Konstantinova izvjetaja o seobi Srba izljutili ovu narodnu
tradiciju: Srbi su manja ratnika druina koja se doselila na Balkan koncem VIII.
st. neposredno nakon dolaska Hrvata, i to tako da se najprije uputila duboko na
jug, zatim vratila na sjever preko Dunava i konano smjestila jugoistono od
Hrvata, meu tamonjim Slavenima.
' - jn
Odgovara li ta narodna tradicija stvarnim dogaajima? To je jo tee rei
negoli o hrvatskoj tradiciji, zabiljeenoj u 30. glavi DAI. Ipak, ini nam se da se
elemente koji nam stoje na raspolaganju moe moda najbolje ovako povezati:;
Dolazak Srba koncem VIII. st. odgovara dolasku Hrvata nekako u isto vrijeme.
Na taj nain oba izvjetaja meusobno se potvruju i poveavaju vjerojatnost u
njihovu istinitost.
. !
Kako ni za Hrvate, tako ni za Srbe nije vjerojatno da su se doselili krei sebi
put kroz avarsku dravu, koja je prije rata s Francima bila prilino stabilna.
Vjerojatno su Srbi doli iz istoga razloga koji smo predloili u vezi s dolaskom
Hrvata, naime da zamijene avarske posade u vojnim, a osobito graniarskim
postajama. Toponim tipa Obrov u podruju Skopske Crne gore, povezan sa slinim
toponimom u dalekom Kosovu, doputa nam da naslutimo stoljetnu avarsku granicu, koja je valjda tekla nekako granicom izmeu dananje SR Srbije i SR Makedonije. Srbi su prema takvu shvaanju prilikom svojega prvog smjetaja na Balkanu
doprli nadomak Vardarskoj kotlini, dakle doista duboko na jug, pa je Car pisac na
temelju izvjetaja svojega balkanskog informatora jo malo popravio narodnu tradiciju i povezao srpski dolazak sa Srpitem kod Soluna na njemu svojstven nain.
Kada se avarska drava uskoro nakon srpskog dolaska na Balkan poela ruiti
zbog udarca Franaka i njihovih novih saveznika Hrvata kao i zbog unutranjih
nemira, Srbi su odluili napustiti svoje vojnike postaje i povui se prema sjeveru,
ali su, doavi preko Dunava, naili na posve novu konstelaciju snaga, u kojoj su
Franci imali dominantnu ulogu. Nije iskljueno da su Franci dosta lako nagovorili
Srbe da se prilagode novom stanju stvari slino kao neto ranije i Hrvati i da
se kao franaki saveznici smjeste na Balkanu istono od Hrvata.
227
Slino kae Car da su sjevernodalmatinski otoci nenastanjeni zato to imaju
naputena utvrena mjesta (DAI, 29, 290), nadalje da je hrvatska zemlja nasuprot tim
otocima nenastanjena, jer da su tamonja utvrena mjesta pusta (DAI, 29,293-295) i da su
hrvatske zemlje opustjele zbog Avara pa daje Heraklije upravo zato i pozvao Hrvate (DAI
31,14).

106

Nije iskljueno da smo se ovim tumaenjem pomicanja Srba po Balkanu

prema izvjetaju cara pisca pribliili povijesnoj istini. Povezali smo sve poznate
elemente u prilino skladnu sliku, ali zbog razmjerno malog broja poznatih
injenica koje se mogu objanjavati na razne naine, naa tumaenja ne smatramo
do kraja uspjeno izvedenim dokazivanjem, ali ni pukom hipotezom, nego
povezivanjem okolnosti i injenica na razmjerno vjerojatan nain.

G. REZULTATI
Analiza Hauptmannova i Grafenauerova traenja hrvatske narodne tradicije
0 dolasku Hrvata na Balkan na osnovi podataka iz glave 30. DAI dovela nas je do
zakljuka da su ta dva istaknuta povjesnika izvanredno unaprijedili prouavanje
spisa DAI, osobito u vezi s dolaskom Hrvata, ali da su mnoga pitanja jo uvijek
ostala otvorena. ini se da su Hauptmann i Grafenauer nekim svojim postavkama
previe radikalno zahvatili u tekst glave 30. Po naem miljenju, u potrazi za
hrvatskom narodnom predajom ne treba iz glave 30. izbaciti ni odlomak o
hrvatskom osvajanju Ilirika i Panonije (Moravcsik 142-144, redak 75-78), niti cijeli
odlomak koji govori o Hrvatima u pradomovini (Moravcsik 142, redak 71-75),
nego samo njegov kraj; isto tako, ne postoji opravdanje i potreba da se prepravi
reenica o podreenosti Hrvata Francima u novoj domovini (Moravcsik 140, redak
78-80). Nadalje, ini se da nije posve tona misao kako se pojavljivanje nekih
podataka u glavi 30. koji se ne nalaze u glavama 29. i 31. mora objanjavati time
to je osnovni predloak upotrijebljen za 29. i 31. glavu bitno dopunjen novim
gradivom, ve se ta pojava moe jednostavnije objasniti razliitim namjerama
pisaca tih glava: Car je pisao glavu 29. u namjeri da opie povijest i sadanje prilike
bizantske Dalmacije, a glavu 31. u namjeri da opie povijest i sadanje prilike
Dalmatinske Hrvatske, dok je anonimni Carev nastavlja u glavi 30. htio dati opi
izvjetaj o povijesti i sadanjim prilikama cijele rimske Dalmacije. Odreenih
podataka nema u pojedinoj glavi zato to se oni nisu odnosili na predmet
prikazivanja. Dakako da pritom treba uzeti u obzir i Carevu nespretnost kao pisca
1 njegovu osobito izraenu probizantsku tendenciju.
Prouavanje izvjetaja glave 30. dovelo nas je do zakljuka da taj izvjetaj
zapravo stavlja dolazak Hrvata pod kraj VIII. st., a ne, kao to se to dosad tvrdilo,
u prvu polovicu VII. stoljea.
Naime, vremenski podaci anonimnog Careva nastavljaa upuuju nas na to
daje od vremena dolaska Hrvata do svretka borbi izmeu Hrvata i Franaka prolo
manje od 30 godina, pokrtavanje Hrvata dogaa se za vrijeme hrvatskog vladara
Porina, u kojem nije teko prepoznati vou Dalmatinskih Hrvata Bornu s poetka
IX. st., a dolazak Avara (VII. st.) i dolazak Hrvata samo su prividno povezani, i to

107

vremenski posve neodreenim izrazima. Uostalom, anonimni je Carev nastavlja

upravo na tom mjestu spojio dva izvjetaja, jedan o dolasku Avara i drugi o dolasku
Hrvata, to se vidi i po tome to Careva pria u glavi 29. obuhvaa dolazak Avara,
a Carev izvjetaj u glavi 31. dolazak Hrvata. Dakle, i Car je imao pred sobom dva
izvjetaja, jedan od dalmatinskih Romana, koji je sluio kao podloga 29. glavi, a
drugi od dalmatinskih Hrvata, koji je sluio kao podloga 31. glavi, pri emu dakako
valja uzeti u obzir da je Car svjesno u najveoj mjeri izmijenio drugi izvjetaj
ubacivanjem povijesno nemogue i nepostojee uloge Bizanta i Heraklija. Iz toga
se nadalje moe zakljuiti daje drugi izvjetaj govorio o ulozi Franaka u dolasku
Hrvata, dakle, da su Hrvati doli na Balkan po nalogu Franaka; trag toga shvaanja
ostao je u 30. glavi, gdje je zadrana prvobitna verzija o tome da su Hrvati u
pradomovini bili franaki podanici i da su neko vrijeme ostali takvima i u novoj
postojbini na Balkanu. Ukratko, analiza glave 30. i prouavanje njezina odnosa
prema glavama 29. i 31. doveli su nas do neoekivana zakljuka o dolasku Hrvata
potkraj VIII. stoljea.
Dakako da nas je takav iznenaujui rezultat obvezivao da pomno prouimo
dosadanje teorije o dolasku Hrvata u prvoj polovici VII. st., osobito najuspjeniju
i najargumentiraniju meu njima, naime Grafenauerovo miljenje da su Hrvati doli
na Balkan 622./623. godine preko Karantanije, koja je u to doba bila pod avarskom
vlau. No, analiza Grafenauerovih dokaza (Homilija Teodora Sinkela, Pizidinih
epova De expedione persica i Bellum avaricum, Uskrnje kronike, Teofanove
Kronografije i Niceforove Historije) pokazala je daje u cijelom razdoblju od 620.
do 625. vladao mir na avarsko-bizantskoj granici, da avarski kagan nije bio
angairan u nekim neubiajenim pripremama za rat s Bizantom i da je zato
nevjerojatno da bi u to doba jedna manja ratnika skupina Hrvata prodirala kroz
cijelo avarsko podruje i konano se smjestila na Balkanu oslobodivi od Avara
tamonje Slavene. Jo je nevjerojatnije da bi nakon toga kagan, umjesto da vrati
Dalmaciju, krenuo u napornu i nesigurnu opsadu Carigrada godine 626.
Jo je, meutim, manje uvjerljiva dosadanja teorija, po kojoj je do dolaska
Hrvata dolo nakon avarskog poraza godine 626. Naime, analiza je pokazala da
avarski neuspjeh pod Carigradom nije bitno oslabio avarsku vlast, to prije to su
se na zapadu Moravska i Karantanija pod Samom oslobodile avarske prevlasti jo
623., a na istoku je bugarski voa Kuvrat priznavao avarsku vlast izmeu Dunava
i Dnjestra ak sve do 635. godine. Prema tome, nema nikakva razloga pretpostaviti
da je upravo godina 626. bila presudna za avarsku vlast nad Dalmacijom i za
dolazak Hrvata.
Ako je dakle postala uvjerljivom teza da dolazak Hrvata treba staviti pod kraj
VIII. st., onda se nametnula potreba da se izvri analiza rata izmeu Franaka i Avara
i hrvatske uloge u tom ratu.
Analiza anala iz Lorcha (Annales Laureshamenses) pokazala je da je bio
preuranjen i prenagljen Hauptmannov zakljuak kako je u tekst kojim je analist
opisao Pipinov vojni udar protiv Avara godine 791. (introivit Illyricum et Inde in

Pannonia) kasniji prepisiva naknadno ubacio rijei: et Inde in Pannonia. Analiza

je pokazala obratno: rijei inde in Pannonia izbacio je iz teksta kompilator
Chronicon Moissiacense. Iz toga je trebalo zakljuiti da je Pipinov udar bio
kudikamo vaniji i opasniji nego to se to do sada smatralo, to vie to se taj udar,
koji je poeo negdje oko 8. rujna 791., ne smije mijeati s beznaajnom arkom
od 23. kolovoza iste godine. Kako je avarska drava godine 795. ve bila praktiki
svladana i kako 792. do 794. nije bilo veih borbi izmeu Franaka i Avara, to treba
zakljuiti da se odluujui franaki poetni udarac dogodio ve godine 791. i da
se radi upravo o Pipinovoj vojni iz Italije. Ako pod Ilirikom najprirodnije treba
razumjeti bosansko gorovito podruje, onda se kao smjer Pipinova napredovanja
mora uzeti rimska cesta od Trsta preko dananje Rijeke, Senja i Like i kroz
sjeverozapadnu Bosnu prema Slavoniji. Takav smjer bio je strateki dobro
postavljen, a politiki mudro zamiljen, jer je na razmjerno najjednostavniji nain
odvojio velika bosanska i dalmatinska podruja od avarskog utjecaja i s tim u vezi
omoguio dobivanje novih saveznika u hrvatskim etama, koje su, ini se, nedugo
prije franakog upada smijenile avarsku posadu u Dalmatinskoj Hrvatskoj. Novi
franaki saveznik pokazao se, ini se, vrlo korisnim u borbi protiv Avara.
Najvjerojatnije uz franako odobrenje Hrvati zaposjedaju Ilirik i Panoniju, tj.
zapadnu Bosnu i Slavoniju, te uspostavljaju posebnu kneevinu, a stalnim
uznemirivanjem Avara, svojih bivih saveznika, toliko slabe avarsku dravu da ona
nakon udarca iz godine 791. i unutranjih previranja nije vie spomena vrijedan
protivnik, pa hrvatske ete pod Vojnomirom uz franaku pratnju plijene golemo
avarsko bogatstvo i isporuuju ga Karlu Velikom.
Nau tezu podupire i toponimija. Znaajno je da se u Lici, Dalmaciji i Bosni
nalazi vei broj toponima tipa Obrov, koji upuuje na dulji boravak avarskih vojnih
postaja meu Slavenima tog podruja. Nevjerojatno je da bi toliki broj toponima
Obrov mogao nastati u razmjerno kratko vrijeme avarske vlasti, u sluaju da su
Hrvati doli i pobijedili Avare ve u prvoj polovici VII. st.
Nau tezu podupiru i arheoloki nalazi. Naime, du Save ne postoji nikakva
arheoloki dokazana granica izmeu Avarije i Hrvatske. Naprotiv, u doba Drugoga
avarskog kaganata, tj. u zadnju etvrtinu VII. stoljea i u VIII. st. datiraju se (dodue
rijetki) avarski nalazi na irem podruju od Save do Jadrana.
Konano, analiza vijesti o dolasku Srba pokazala je da je i srpska narodna
tradicija najvjerojatnije stavljala dolazak Srba pred konac IX. st. Toponimi tipa
Obar du Timoka i dananje granice izmeu Srbije i Makedonije kao da dokazuju
opseg avarske drave Drugoga kaganata i opravdavaju povjerenje u sr prianja
cara pisca o dolasku Srba: ini se da su Srbi doista najprije zamijenili Avare u
vojnim i graniarskim postajama sve do duboko na jug, tj. nadomak Vardarskoj
nizini, i da su nakon avarske katastrofe krenuli najprije na sjever preko Dunava
prema avarskom centru, ali su se ubrzo prilagodili novom stanju stvari i priznali
franako vrhovnitvo te se smjestili jugoistono od Hrvata.

Dakle, po svemu se ini da je avarska vlast postojala na podruju zapadnog

Balkana tijekom cijeloga VII. i VIII. st. te daje u VIII. st. ak i ojaala. Neposredno
prije sraza s Francima Avari zamjenjuju svoje posade na zapadnom Balkanu s
hrvatskim, a u sredinjem dijelu Balkana sa srpskim etama. No, Franci unitavaju
avarsku vlast i dobivaju u Hrvatima i Srbima nove saveznike na Balkanu. Narodna
predaja u Hrvata i Srba razmjerno je dobro zapamtila sve te dogaaje, pa je
bizantski Informator u Dalmaciji u X. st. pribiljeio ono stoje uo, a poslije je car
Konstantin Porfirogenet preradio skupljene podatke u probizantskom smislu,
povezao dolazak Hrvata i Srba s bizantskim carem Heraklijem i time temeljito
izmijenio narodnu predaju i u pogledu sadraja i vremena. Ipak, anonimni
nastavlja cara pisca ostavio nam je priu o dolasku Hrvata koja je tonije sauvala
narodnu tradiciju i koja nam je posluila kao temelj za nae analize.
(1977.)

H. RIASSUNTO
COSTANTINO PORFIROGENITO E LA VENUTA DEI CROATI
Analizzando le ricerche effettuate da Hauptmann e Grafenauer, ehe si basano
sui dati forniti dal cap. 30 DAI sulla tradizione popolare croata e ehe si riferiscono
alla venuta dei Croati sui Balcani, l'autore arriva alla conclusione ehe i due eminenti
storici hanno contribuito in modo eccezionale all'approfondimento dello studio del
DAI, specialmente la parte riguardante la venuta dei Croati. Nondimeno, pare ehe
non tutte le questioni siano state risolte. Sembra ehe Hauptmann e Grafenauer con
le loro ipotesi abbiano troppo radicalmente manipolato il testo del cap. 30. Aparere
dell"autore, nel ricercare la tradizione popolare croata non era necessario eliminare
dal cap. 30 il frammento riguardante la conquista croata deirillirico e della
Pannonia (Moravcsik 142-144, 75-78) e neppure il frammento ehe ci parla dei
Croati nel loro paese originario (Moravcsik 142, l. 71-75), ma solamente la parte
finale. Non esiste alcuna giustificazione e nemmeno necessit per la ricostruzione
della frse ehe parla della soggezione dei Croati ai Franchi nella nuova patria
(Moravcsik 140, l. 78-80). Inoltre, sembra ehe non sia esatta l'idea ehe la presenza
di certi dati nel cap. 30 (ehe non si trovano nei cap. 29 e 31) si deve spiegare
col materiale nuovo degli archivi statali, mentre la spiegazione pi semplice
sta nelle diverse intenzioni degli autori di tali capitoli: l'imperatore scrisse il cap.
29 con l'intenzione di scrivere la storia e le condizioni della Dalmazia bizantina,
e il cap. 31 con l'intento di descrivere la storia e le condizioni della Croazia dalmata,
mentre l'anonimo continuatore dell'imperatore volle fare nel cap. 30 una
relazione generale della storia e delle condizioni dell'intera Dalmazia romana.

110

Bisogna in ogni ao prendere in considerazione la poca destrezza del l'imperatore

nei panni di scrittore e la sua particolare tendenza probizantina.
Uno studio pi approfondito del cap. 30 porta l'autore alla conclusione ehe
esso die ehe la venuta dei Croati avvenne verso la fine del secolo VIII, e no
come si sosteneva finora nella prima meta del secolo VII.
Prima di tutto, seguendo i dati ehe ci pervengono daH'anonimo autore, sembra
ehe dai tempi della venuta dei Croati fino al termine delle lotte tra i Croati ed i
Franchi siato passati meno di 30 anni, ehe il battesimo dei Croati avvenne ai tempi
di Porin nel qule non e difficile riconoscere il capo dei Croati dalmati Borna del
principio del secolo IX, mentre la venuta degli Avari (sec. VII) e quella dei Croati
sono collegate solamente in apparenza e con termini di tempo del tutto
indeterminati. L'anonimo autore ha unito proprio in questo punto due rapporti, uno
sulla venuta degli Avari e quella successiva dei Croati, e /fra proveniente dai
Croati ehe fu la base del cap. 21. Qui bisogna prendere in considerazione ehe
l'imperatore cambi consapevolmente in gran parte il secondo rapporto
introducendo degli impossibili dati storici e l'inesistente ruolo di Bisanzio e di
Eraclio. Da cio si puo inoltre concludere ehe il secondo rapporto parlava del ruolo
dei Franchi sulla venuta dei Croati, cioe ehe i Croati siano venuti per ordine di
questi; una traccia di tale concetto e rimasta nel cap. 30 dov'e compresa la versione
originale ehe die ehe i Croati nel loro paese originario furono sudditi dei Franchi
e ehe tali rimasero ancora per un certo periodo nella nuova patria. Dunque, l'analisi
e lo studio del cap. 30 in relazione ai cap. 29 e 31 hanno portato alla conclusione
ehe la venuta dei Croati avvenne verso la fine del secolo VIII.
Naturalmente l'inaspettato risultato costrinse autore a studiare
accuratamente le teorie esistenti sulla venuta dei Croati al principio del secolo VII,
e specialmente quella pi argomentata di Grafenauer, ehe die ehe i Croati sono
venuti sui Balcani nel 622/623 oltre la Carinzia ehe a quel tempo era dominata dagli
Avari. L'analisi delle prove ehe porge Grafenauer ha dimostrato ehe in tutto il
periodo ehe va dall'anno 620 al 625 ai confini avaro-bizantini regnava la pae, ehe
il khagan degli Avari non faceva degli insoliti preparativi per una guerra con
Bisanzio e ehe pertanto e inverosimile immaginare ehe una piccola formazione di
guerrieri croati fosse passata attraverso tutto il territorio degli Avari per installarsi
nella nuova patria liberando gli Slavi dagli Avari. Ancor piu e inverosimile ehe
dopo questi fatti il khagan, invece di riconquistare la Dalmazia, fosse partito
nell'anno 626 per un faticoso e poco sicuro assedio di Costantinopoli.
La teoria di Hauptmann (e di altri) secondo la qule la venuta dei Croati
avvenne dopo l'insuccesso degli Avari nel 626 e poco convincente. La presupposta
sconfitta degli Avari a Costantinopoli non ha indebolito il loro potere. E da notare
ehe ad occidente la Moravia e la Carinzia si sono liberale del dominio degli Avari
ancora nell'anno 623, e ehe ad Oriente il re bulgaro Kuvrat riconosceva il potere
degli Avari sui territorio tra il Danubio ed il Dnjestar ancora negli anni trenta del

11

. MARGINALIJE UZ RAD V. KOAKA PRIPADNOST

ISTONE OBALE...

V. Koak u svojemu radu navedenom u naslovu raspravlja o razdoblju

hrvatske povijesti kojim smo se i mi bavili, pa smatramo da e b i t i od koristi
osvrnuti se na neke dijelove njegova rada.
l. Koak se ne slae s glavnom tezom naeg rada Konstantin Porfirogenet i
vrijeme dolaska Hrvata naime da su Hrvati doli u dananju postojbinu tek pod
kraj VIII stoljea. Meu razlozima navodi sukladne vijesti Porfirogeneta i Tome
Arciakona o hrvatskim rodovima koji su doli iz Poljske na Jadran. 229
Da bismo mogli zauzeti stav prema toj Koakovoj tvrdnji, ini nam se nunim
navesti bitan sadraj Tomina izvjetaja:
i
Navodno je Salona unitena u doba Gota, koji su [...]doli iz Njemake i
Poljske (Gothorum tempore, qui [...] de partibus Teutonie et Polonie exierunt,
dicitur Salona fuisse destructa). S Totilom je iz Poljske dolo sedam ili osam eta
plemia nazivanih Lingones (Venerunt de partibus Polonie qui Lingones
appellantur, cum Totila septem vel octo tribus nobilium). Ti su nali Hrvatsku
pogodnom za prebivanje pa su je zatraili i dobili od svoga voe.
Hrvatska, gorovita zemlja koja lei sjeverno od Dalmacije, u starini
(antiquitus) zvala se Curecia, njezini pak stanovnici, Hrvati, neko su se zvali
Curetes ili Coribantes. Spomenuti Lingones su se nametnuli starosjediocima
Hrvatima te su ih ugnjetavali i nasilno podvrgnuli pod svoju vlast (ceperunt
opprimere indigenas et ad suum servicium subigere violenter). Ipak, postupno su
se vladajui sloj Gota-Lingona i potlaeni Hrvati spojili ujedan narod jednog jezika
koji je ispovijedao kranstvo arijanskog smjera i koji je imao posebne voe
(proprios duces). Nazivalo ih se Goti, a takoer i Slaveni, prema onima koji su
doli iz Poljske ili eke.
228
229

MARGETI, 1977., 5-84.

KOAK, 294.
15

Got, voa cijele Slavonije, opkolio je Salonu, opsjedao je i konano osvojio.

Salonjani su uspjeli pobjei morem na otoke oltu, Bra, Hvar, Vis i Korulu, a
neki jo i dalje. Oni koji su ostali na otocima poeli su se baviti poljoprivredom i
trgovinom, a mladii su na brodovima pljakali dalmatinsku obalu tako da se
nijedan Slaven nije usudio sii na more. Na otocima su ostali mnogo vremena
(inulto tempore in insulis comorati sunt).
U to je vrijeme papa Ivan, porijeklom Dalmatinac, poslao opata Martina s
mnogo novca pa je taj u Dalmaciji oslobodio od Slavena mnoge zarobljenike,
sakupio relikvije iz Dalmacije i Istre i donio ih u Rim.
Neki Salonjani preli su s otoka na zapadnu obalu i osnovali grad Adriju. Drugi
su se pod vodstvom nekog Severa preselili s otoka u Dioklecijanovu palau, koju
nazvae Split (Spalatum), ali kad su poeli obraivati oblinje zemlje, poeli su ih
uznemirivati gotski voe. Zato su graani uputili u Bizant poslanstvo s molbom
da im se dopusti stanovanje u Splitu kao i da smiju posjedovati po starom pravu
teritorij svojega grada Salone (petentes ut liceret eis in Spalato habitare et
territorium sue civitatis Salone iure pristino possidere). I doista, carevi su izdali
naredbu (rescriptum) voama Gota i Slavena (iussio ad duces Gotorum et
Sclauoruni) da Salonitance koji stanuju u Splitu ostave na miru. Tako je izmeu
Spliana i Slavena dolo do mira, trgovine i brakova.
Papa je u meuvremenu (interea) poslao legata Ivana Ravenjanina, koji je
meu ostalim obnovio nadbiskupiju, po Dalmaciji i Slavoniji obnavljao crkve i
postavljao biskupe, od Jupiterova hrama uinio crkvu i prenio tijelo blaenog
Dujma iz Salone u Split.
Voe Slavonije (duces Sclavonie) poeli su uvelike potivati splitsku crkvu
sv. Dujma.
Kako su voe Gota i Hrvata propovijedanjem Ivana Ravenjanina i drugih
salonitanskih biskupa prestali slijediti arijansku herezu, ustanovljene su uz
dalmatinske biskupije i neke biskupije u Slavoniji: dalmitanska na istoku i sisaka
na zapadu.
Stariji nadbiskupi poslije propasti Salone bili su: Justin (840.), Marin za kralja
Karla i Branimira, vojvode Slavonije, Ivan (914.) za vojvode Tomislava, Martin
230
(970.) za cara Teodozija i kralja Drislava.
231
Dakle, Toma na osnovi podataka iz ivota sv. Dujma biskupa i nekih
drugih izvora uvjerava svoje itatelje daje Salona razorena od Gota, a da su Slaveni
onaj dio gotskih eta koji je doao iz Poljske (ili eke), ali ni sam nije previe
uvjeren u svoju priu, jer je iznosi kao tui stav (dicitur). to se pak tie njegova
objanjenja naziva Hrvat, ono je plod njegova napora da objasni otkud potjee
dualizam naziva (Slaveni, Hrvati) za narod koji stanuje u Slavoniji. Isti dualizam
nalazimo i u Konstantina Porfirogeneta, samo to su po njemu Slaveni zapravo
Avaroslaveni i oni prvi dolaze u rimsku Dalmaciju, a Hrvati tek kasnije, dok su po
""Thomas, 24-36;
2
" Doc.,288.

Tomi Hrvati ak starosjedioci. Nije dakle dopustivo tumaiti Tominih sedam ili
osam slavensko-gotskih eta kao hrvatske rodove, jer se to izriito protivi Tominoj
koncepciji. Uostalom, brojke 5,7,12 dolaze esto u srednjovjekovnim narodnim
tradicijama i piscima. Poznato je, primjerice, da je bugarski voa Kubrat, po
Teofanu, imao 5 sinova, pa je taj podatak posluio nekim znanstvenicima da
predloe bugarsko porijeklo prie o hrvatskih petero brae (Gregoire). Oito je da
se, osim to razlikuju Slavene od Hrvata, Toma i Car inae posve razilaze u poruci
sadraja i pojedinostima vijesti o Hrvatima.
Jo nekoliko rijei o daljnjim Tominim vijestima. Njegov izvor za vijest o
slanju opata Martina u Dalmaciju i Istru dobro je poznat.232 Nejasna je vijest o
bizantskim carevima koji odobravaju Splianima salonitanski ager. ii predlae
kao terminus ante quem svibanj 641. godine,233 Ferluga 681. godinu.234 Kako od
VII. st. (nakon avarsko-slavenskog prodora) do pred kraj VIII. st. nema nikakvih
vijesti o bilo kakvoj bizantskoj vojnoj, ekonomskoj ili kojoj drugoj prisutnosti235 u
Dalmaciji, Tomina vijest se ne moe odnositi na to razdoblje. Uostalom, Toma
povezuje (interea) vrijeme te vijesti s vremenom Ivana Ravenjanina, tj. s krajem
VIII. i poetkom IX. stoljea.236 U to doba vladali su u Konstantinopolu carevi
Konstantin i Irena, to je i vrijeme kad Bizant poinje naglo pokazivati interes za
prilike u Dalmaciji, a iz tog vremena su i prve vijesti o bizantskoj prisutnosti na
istonoj obali Jadrana nakon gotovo dva stoljea odsutnosti.
Koak smatra da su reskript izdali Lav V. i Konstantin u vrijeme razgranienja
dalmatinskih gradova i Hrvatske nakon Aachenskog mira. Ipak, Toma pria o
zapovijedi bizantskih careva prije njegova izvjetaja o Ivanu Ravenjaninu, pa je
teko prihvatiti datiranje zapovijedi u vrijeme poslije njega. Zbog rijei interea,
kojom Toma povezuje zapovijed s djelovanjem Ivana Ravenjanina, doista je
najvjerojatnije daje rije o usporednim dogaajima. Uostalom, nakon Aachenskog
mira Hrvati su neko vrijeme odvojeni od bizantske sfere utjecaja, pa za to vrijeme
ne dolazi u obzir bizantska zapovijed Hrvatima.
2. Osobito jakim dokazom protiv nae teze Koak smatra vijesti iz Ljetopisa
Popa Dukljanina u kojem se govori o osvajanju Prevalitanije, o prijateljstvu s
237
Bugarima i o Crvenoj Hrvatskoj koja je nespojiva s kasnim dolaskom Hrvata.
Slino kao i pri pozivanju na Tomu Arciakona, Koak je i ovdje vie nego
lapidaran. Zato smo prinueni iznijeti ukratko sadraj uvodnih glava Ljetopisa koje
232
233

Vitae romanorumponiificum, Doc., 277.

II, 1925., 288.

234
FERLUGA, 1978.,119.
235
Podrobnije MARGETI, 1977., 62-65.
236
BULI BERVALDI, 1913., 116-131. S druge strane, treba priznati da bi podatak
o Severu koji je pobjegao iz Salone i zatim bio glavnim inicijatorom povratka u Split, govorio
u prilog tezi daje do reskripta bizantskih careva dolo u vrijeme koje predlae Sii, pa ak
jo i mnogo ranije. Tomina kronologija je takva da ju je naprosto nemogue uskladiti.
237
KOAK, 294.

se odnose na najstarije doba nae povijesti, do kralja Svetopeleka. Ograniit emo

se samo na posve saeti prikaz onih dogaaja i okolnosti koji su od interesa za nau
temu:
Goti pod vodstvom Totile i Ostrojla dolaze sa sjevera u Panoniju. Dogaa se
238
239
240
to za cara Anastazija, pape Gelasija, biskupa Germana, kanusijskog biskupa
241
242
Sabina, u doba kada je sv. Benedikt bio u Montecassinu.
Iz Panonije Totila i Ostrojlo stiu u Templanu. Dalmatinski i istarski kralj
ujedinjuju svoje snage, ali ih Goti poraze.
Totila preko Istre i Akvileje odlazi u Italiju, Ostrojlo ulazi u Ilirik, osvaja cijelu
Dalmaciju i primorske oblasti, nastanjuje se u Prevalitaniji i alje sina Senulata s
vojskom u osvajanje brdovitih oblasti. To iskoritava bizantski car koji svladava i
ubija Ostrojla.
Senulat, Ostrojlov sin, vlada 11 godina Primorjem i Zagorjem, i to od Vinodola
do Draa (de Valdevino usque ad Poloniam).
Silimir, Senulatov sin, vlada 21 godinu, smjeta u zemlju mnotvo Slavena
(replevit multitudine Sclavorum). On je jo nekrten. Sklopio je ugovor (pactum)
s kranima i oni su mu plaali danak.
Za Bladina, Silimirova sina, dolaze Bugari s Volge, pod vodstvom kagana
Krisa, te osvajaju Makedoniju i pokrajinu Latina, neko zvanih Romanima, a sada
Morovlasima. Bladin s njima ima dobre odnose jer su oba naroda, tj. Goti-Slaveni
(Gothi qui et Sclavi) i Bugari nepokrteni i govore istim jezikom.
Ratimir, Bladinov sin, progoni krane. Nasljeuju ga etiri nepravedna
kralja (quatuor iniqui reges).
Idui je vladar Sarimir. U njegovo doba ivio je u Solunu filozof Konstantin,
sin patricija Leona, koji je proirio kranstvo u Kazariju (Caesaream).
Za Svetopeleka, Sarimirova sina, papa Stjepan poziva k sebi filozofa
Konstantina, koji je stvorio slavensko pismo (litteram lingua sclavonica
conponens). Konstantin, kasnije kao redovnik nazvan iril, pokrstio je Svetopeleka
i njegov narod. Svetopelek moli papu Stjepana i bizantskog cara Mihajla da mu
poalju stare isprave kako bi mogao utvrditi granice provincija i oblasti pa saziva
sabor in planine Dalmae. Na njemu je Svetopelek uz ostale poslove utvrdio granicu
dviju oblasti, Primorske i Zagorske.
Primorsku oblast razdijelio je u dvije provincije, i to Bijelu Hrvatsku (Croatia
Alba), zvanu i Donja Dalmacija, od Dalme do Vinodola, s gradovima od EpidauraDubrovnika na jugu do Raba, Osora i Krka na sjeveru, i Crvenu Hrvatsku (Croatia
Rubea), zvanu i Gornja Dalmacija, od Dalme do Draa. Srbiju (Surbia), zvanu i
Zagorje (Transmontana), razdijelio je na Bosnu i Rau.

Svetopelek vladao je 40 godina i 4 mjeseca.

Prema suvremenicima dolaska Gota to ih Pop Dukljanin spominje, Goti su
navodno osvojili nae krajeve koncem V. i u prvoj polovici VI. stoljea. Kao da
Pop Dukljanin razlikuje Gote od Slavena, utoliko to, ini se, prvima daje ulogu
osvajaa, a drugima ulogu novih stanovnika u Dalmaciji koje su Goti naselili. Naziv
pak Gothi qui et Sclavi, upotrijebljen prilikom opisa dogaaja za Silimira, sina
Bladinova, kao da upuuje na to da ih bar za to vrijeme Pop Dukljanin ve
identificira.
Jasno, sve su to knjike kombinacije, do kojih je Pop Dukljanin doao
spajanjem razliitih podataka iz razliitih izvora i popunjavanjem prema
vlastitim koncepcijama: danas znamo da Goti nisu naselili Slavene, Slaveni nisu
napuili zapadni Balkan sredinom VI. stoljea, Bugari nisu doli negdje krajem
VI. ili na poetku VII. stoljea (nego dobrih 50-60 godina kasnije), oni nisu doli
pod Krisom, slavenizirali su se, dakako, tek kasnije itd., itd.
itatelj Popa Dukljanina dobiva dojam da je doao do nekih vrih
kronolokih uporita tek s kraljevima Sarimirom i Svetopelekom, jer se u vezi s
njima spominju solunski misionar Konstantin (iril), bizantski car Mihajlo III.
(842.-S67.) i papa Stjepan VI. (885-896.). Sarimir i Svetopelek vladali bi dakle u
drugoj polovici IX. stoljea.
Vrlo je znaajno da je Pop Dukljanin odvojio povijest svojih Gota-Slavena
od novije, pod Sarimirom i Svetopelekom, time stoje izmeu jednih i drugih stavio
etiri nepravedna kralja bez imena. Oni mu oito slue kao prijelaz u posve
novu situaciju.243 Daje Pop Dukljanin s tim zagonetnim kraljevima povezao dvije
posve odvojene prie, razvidno je ne samo po tome to ih ne imenuje nego i po
tome to je s ta etiri kralja pokuao prebroditi velik vremenski razmak izmeu
dolaska Gota i krtenja Svetopeleka i njegova naroda. Ako krenemo od Totile i
Ostrojla preko Senulata, Silimira, Bladina i Ratimira, doi emo u najboljem
sluaju do kraja VI. ili poetka VII. stoljea. Obratno, ako krenemo od Svetopeleka
preko Sarimira unatrag, moemo se spustiti u najboljem sluaju do, recimo, 820.
godine. etiri nepravedna kralja vladala su dakle upravo u tamno doba nae
povijesti, nekih, recimo, 200 godina.
I jo neto. Upada u oi da Pop Dukljanin govori o Gotima-Slavenima, ali
nikad ne spominje Hrvate, nego samo Bijelu i Crvenu Hrvatsku. Dakle, za njega
je Hrvatska politiki pojam, za razliku od Gota-Slavena, koji su etniki pojam.
Bijela i Crvena Hrvatska su za Popa Dukljanina isto to i Donja i Gornja Dalmacija
ili, drugim rijeima, za njega su Hrvatska i Dalmacija istovjetni pojmovi, koji,
prema njegovoj izriitoj izjavi, obuhvaaju oblasti to gravitiraju istonoj
jadranskoj obali od Cresa do Dubrovnika.

238

Od 491. do 518. god.

Od 492. do 496. god. U rukopisu pogreno Gelasiopapa secundo (l 118.-1119.)
Od 516. do 541. V. II, 1928., 421.
241
Od 514. do 556. V. II, na i. mj.
242
Montecassinski samostan osnovan je, ini se, 529. god.
2M

240

118

243
Donekle analogan nain prianja Konstantina Porfirogeneta o najstarijim srpskim
vladarima usp. MARGETI, 1977., 77-78.

119

Ne moe biti sluajno da se Bijela i Crvena Hrvatska spominju tek u vrijeme

Svetopelekovo i da se Bijela Hrvatska spominje nakon Svetopeleka jo nekoliko
puta."4 Isto tako ne moe biti sluajno da u starije doba itamo samo o Dalmaciji
i o dalmatinskom kralju, a nikada o Hrvatskoj. Iz toga slijedi da je termin
Hrvatska za Popa Dukljanina novija pojava i da on nema veze ni sa slavenskim
razdobljem ni s Gotima-Slavenima. Zato nam se ne ini tonim Koakova
napomena daje Crvena Hrvatska nespojiva s kasnim dolaskom Hrvata.
3. U radu o Konstantinu Porfirogenetu mi smo se u pogledu termina drave245
priklonili stajalitu N. Klai, po kojem treba drukije nego do sada traiti poetke
drave kod Junih Slavena i po kojem su za pojam drave osnovni elementi teritorij
i vlast. Koak246 misli daje to u potpunoj suprotnosti s naom tezom o dolasku
Hrvata potkraj VIII. stoljea. Protuslovlja nema i ak ne moe biti jer su
pravnoteoretski problem drave i povijesni problem vremena dolaska Hrvata dva
posve odvojena problema.
4. Koak vjeruje da je sastavni element nae teze povezanost Hrvata s
Francima pa, izraavajui svoje neslaganje s tom naom navodnom tezom, kae
kako treba odbaciti ideju da se sve to Porfirogenet u pogledu Hrvata pripisuje
Herakliju odnosi zapravo na Karla Velikog. Koak je time prihvatio i ak proirio
pogreno Suievo shvaanje naeg stava. Po Suiu na M. (...) predlae slijed koji
se ne moe prihvatiti: Hrvati su pod franakom vlau Avari pozivaju te iste
Hrvate pod franakom vlau, itd.247 Sui nije opazio da navodimo samo kao
narodnu tradiciju da su sjeverni Hrvati bili podreeni Francima, ali da opetovano
248
istiemo svoje nepovjerenje prema toj tradiciji.
[Dodatak tekstu: O Tomi (uz ostalo i preciznije objanjenje plurala vijesti o
reskriptu bizantijskih careva) vidi MARGETI, 1994.a, 1-36, a o Ljetopisu
MARGETI, 1998., 1-30]
(1983.)

244

U 15. gl. za kralja Hranimira rebellavitCroatlaAlba, u 22. gl. banus Croatiae Albae
cum suis omnibus rebellaverunt regt, u 28. gl. udaje se ki bana Cidomira de Croatia Alba
za kralja.
Njezin sin Kreimir vladao je prema gl. 29. nad Bijelom Hrvatskom.
245
MARGETI, 1977., bilj. 114.
246
KOAK, 295.
247
SUI, 1977., 92-93. Sui je ispravno primijetio da pitanje dolaska Hrvata trai
podrobnijih razmatranja i daljnjih raspravljanja, a sve to prelazi okvire jedne ocjene kojoj
je svrha da predloi ili ne predloi djelo za tisak (99). Zato se Suiu ne moe zamjeriti to
je na vie mjesta pogreno shvatio nae analize. Tako npr., po Suiu (90) jedan od naih
glavnih argumenata (Sui, 91) bio bi u tome da bi dolazak Hrvata oko 620. god. iz zapadno
slavenskih podruja morao izazvati karakteristine jezine pojave, koje bi razbile jedinstvo
junoslavenskog jezinog sustava, a tih pojava nema. To, dakako, nije ni nae miljenje,
ni bilo kakav glavni ili sporedni argument.
V. npr. MARGETI, 1977., 15,25,76, 82.

III. JO O DOLASKU HRVATA

1.
;

;"" 1. N. Klai objavila je 1985. godine rad249 u kojem je iznijela nove prijedloge
za rjeenje pitanja odakle su se Hrvati preselili u Dalmaciju, kao i pitanja njihova
pokrtenja. Pritom ona uzima u obzir rezultate naega rada iz 1977. godine.250
N. Klai prihvaa kao trajnu vrijednost Margetieve rasprave (...) uspjeno
premjetanje hrvatskog dolaska iz VII u kraj VIII st.251
Kamen-temeljac na kojem N. Klai izgrauje svoj stav o pitanju stare
domovine Hrvata, jest reenica iz 30. poglavlja djela De administrando imperio
to gaje sastavio neki anonim i koja glasi: Izvjestan broj godina i Hrvati u
Dalmaciji pokoravaju se Francima kao i ranije u svojoj zemlji. N. Klai ne slae
se s Hauptmannom i Grafenauerom, koji tvrde da rijei kao i ranije u svojoj
zemlji nisu sastavni dio narodne tradicije, ve da ih je pisac 30. poglavlja nadodao.
Po N. Klai za te je rijei anonimni sastavlja 30. poglavlja imao samostalni
izvor.252 Naime, sredinom X. st. ispitivao je bizantski dvor zato su se Hrvati uope
253
digli protiv Franaka pa je iz Hrvatske poslana hrvatska pria o borbi protiv
254
Franaka, dodue poneto preraena. Prema N. Klai sve upuuje na to da su
Hrvati jo sredinom X. st. pamtili da ih Franci prate kao neka zla kob, ne samo u
novoj domovini nego i ranije u staroj postojbini.255 Pria je iskrena i uvjerljiva pa
smo, sve prema N. Klai, upravo prinueni da staru domovinu Hrvata traimo u
zemlji u kojoj su Hrvati bili pod Francima. To moe biti samo Karantanija,256 gdje
249

KLAI N., 1984., 253-270.

MARGETI, 1977., 5-88.
KLAI N.1984,257.
252
Ibid., 259.
253
Ibid., 264.
254
Ibid., 269.
255
Ibid., 259.
256
Ibid., 260.
250

251

191

je prema kasnijim vijestima postojala hrvatska upa (pagus Crouuati), i ak

hrvatska desetina, i gdje su Hrvati nesumnjivo imali posebnu politiku
257
258
organizaciju, tj. posebnu hrvatsku upravnu jedinicu.
Hrvati su se preselili iz Karantanije jer su bili nezadovoljni franakom
259
vlau, a pogotovu politikom vlastitih knezova, koji su kao i vladari traili od
njih da prime kranstvo. Pri njihovoj selidbi rije je o opem kolonizacijskom
260
valu, koji nije izolirana pojava jer su i Slovenci s franakom vlau dobili
261
mogunost kolonizacije. Hrvati su se po N. Klai spustili u Liku i oblinja
podruja (poslije Banska Hrvatska Konstantina Porfirogeneta), gdje su morali
priznati franaku vlast i gdje su knez i njegova druina primili kranstvo.262
Hrvati su po N. Klai ostali pod franakom vlau sve do Branimira. Dokaz
bi tome bilo datiranje javnih akata po italskim kraljevima, Lotaru (u tzv.
Trpimirovoj darovnici) i Karlu III. (za Branimira).263 No, hrvatsko-franaka
neprijateljstva poela su ve 865.7866., pod Domagojem. Dodue, neto kasnije,
871., Domagoj, kao vazal cara Ludovika, mora u borbu pod Bari, ali, im Ludovik
umre, Domagoj, povezan s dalmatinskim gradovima, kree protiv italskog kralja,
dakle Franaka, koji dre Istru. Nakon Domagojeve smrti Zdeslav, probizantski
nastrojen, tjera Domagojeve sinove, ali ga 879. godine ubija Branimir, koji
nastavlja s protufranakom politikom i obraa se sredinom iste godine papi Ivanu
VIII., kojem obeava vjernost, a Papa mu priznaje zemaljsku vlast. Dodue,
Branimir jo negdje izmeu studenog 879. i veljae 881. priznaje franakog vladara
Karla III. kao svojega gospodara, ali taje vazalna podlonost samo formalna.264
Podatak iz 30. poglavlja DAI da su se Hrvati pokrstili pod Porinom treba po
N. Klai povezati s pismima Ivana VIII. iz sredine godine 879., tj. s prvim papom
koji sanja o primatu Rimske crkve nad svim crkvama zapadnog kranstva.265
Hrvatski vladar Porin, pod kojim su po anonimu Hrvati pokrteni, jest dakle
Branimir, pod kojim su Hrvati konano stekli punu samostalnost. Tako N. Klai.

257
Ibid., 261. Nismo uvjereni da je hrvatska desetina posve prikladan prijevod za
decima ad CArovvai.jer takav prijevod izaziva dojam daje rije o jednoj vrsti slavenske
desetine koja je postojala na irokom podruju od Baltikog do Jadranskog mora. O
slavenskoj desetini (tzv. decima constituta) na navedenom podruju za razliku od decima
iusta v. MARGETIC, 1983.-1984., 57-83
258
Ibid., 262.
"Ibid., 263.
2WI
Ibid., 264.
261
Ibid., 263.
262
Ibid., 264.
M
Ibid., 267.
264
Ibid., 268-269. Dok je KLAI N., 1971.a, 248, tvrdila je daje Karlman drao u
vlasti Istru i da su se Hrvati pod Domagojem borili protiv njega, dotle se ona u radu O
problemima stare domovine, cit., 268, ograniava na tvrdnju da Domagoj u Istri napada
italskog
kralja, tj. Franke. Misli li ona pri tome jo uvijek na Karlmana?
265
Loc.cit.

122

2. Teza N. Klai temelji se na podacima onoga dijela 30. poglavlja DAI koji
govori o dalmatinskim Hrvatima nakon to su pobijedili Avare. Cijeli taj ulomak
glasi ovako: Neki broj godina bili su Hrvati u Dalmaciji podloni Francima, kao
i prije u svojoj zemlji. Franci su bili toliko okrutni prema njima, da su ubijali
hrvatsku dojenad i bacali je psima. Hrvati to nisu mogli podnositi od Franaka pa
su se odmetnuli od njih i poubijali vladare, koje su od njih (tj. od Franaka: L. M.)
imali. Zbog toga su Franci podigli protiv njih veliku vojsku. Ratovali su meusobno
sedam godina pa su Hrvati konano jedva pobijedili i poubijali sve Franke i njihova
arhonta Koila. Odonda su ostali samostalni i nezavisni i zatraili sveto krtenje
iz Rima. Poslalo im se biskupa pa su pokrteni za Porina, njihova vladara.
Nae je miljenje da se navedeni ulomak ne moe uspjeno povezati s
razdobljem Domagoja i Branimira. Ve je N. Klai istaknula neke nepodudarnosti,
ali ih je pokuala objasniti: sedam godina borbe Hrvata i Franaka treba pripisati
uobiajenom legendarnom broju sedam; Hrvati nisu poubijali svoje vladare koje
su im Franci nametnuli, nego je rije o ubojstvu Zdeslava, probizantski
orijentiranog vladara, a do te prerade dolo je jo u Hrvatskoj da izvjetaj ne bi
povrijedio bizantski carski dvor. N. Klai je vrlo dobro zapazila da se izvjetaj ne
slae s povijesnim dogaajima ni u odnosu na ubijenoga franakog arhonta Koila,
ali smatra daje to manje vaan detalj, koji nas ba mnogo ne smeta.266
No, u anonimovu izvjetaju ima jo neusklaenosti s dogaajima u doba
Domagoja i Branimira.
Tako primjerice do ubojstva hrvatskih vladara po anonimu dolazi na poetku
borbe Hrvata s Francima. Ako bi u anonimovoj prii bila rije o dogaajima koji
su se zbivali od 865. do 879. god., onda bismo uklanjanje hrvatskih profranakih
vladara trebali traiti negdje poetkom, a ne na kraju borbe, kada Branimir ubija
Zdeslava.
Anonim govori o velikoj franakoj vojsci koja je krenula protiv Hrvata, borila
se s njima sedam godina i na posljetku bila pobijeena, ali o tome nema ba
nikakvih vijesti za razdoblje 865.-S79. Ludovik II., koji je vladao u Italiji od 844.
do 875. godine, dolazio bi zapravo jedini u obzir, ali o tome da bi on vojevao protiv
Hrvatske nema vijesti, premda smo o njegovu ivotu i aktivnostima prilino dobro
obavijeteni. O bilo kakvoj intervenciji Ludovika Njemakog, Karla Drugog
(elavog), Karlmana i Karla III. u Hrvatskoj u vrijeme od 875. nadalje ne moe,
dakako, biti nikakva govora. Tako bi doista ostao jedino panonski knez Kocelj, a
u njegovu borbu s dalmatinskim Hrvatima s pravom ne vjeruje ni N. Klai. On je
od 869. do 874., tj. do svojega nestanka, vodio samostalnu, u biti antifranaku
politiku, to se vidi po njegovu odnosu prema Metodu. Kocelj se toliko bio udaljio
od istonih Franaka, daje posve nevjerojatno da bi krenuo u rat po njihovu nalogu
i to jo protiv Dalmatinske Hrvatske, koju Istoni Franci uope nisu smatrali
svojom interesnom sferom.
Ibid., 270.
123

Uostalom, ni poetak anonimova izvjetaja o osloboenju Hrvata od Franaka

ne slae se s dogaajima prije navodnog poetka hrvatske borbe protiv Franaka.
Naime, anonim kae da su se Hrvati pobunili zato to su Franci bili okrutni prema
njima. Franaka okrutnost odnosila bi se oito na vrijeme neposredno prije ustanka,
dakle na vrijeme Trpimirovo. Ali, ako uzmemo u obzir nesumnjivu Trpimirovu
snagu i ugled, onda situacija u kojoj bi Hrvati stenjali pod franakom vlau, nikako
ne moe odgovarati njegovu dobu.
Ukratko, itav anonimov izvjetaj ni u cjelini ni u pojedinostima ne odgovara
vremenu Domagoja i Branimira.
3. Anonimov izvjetaj, meutim, ne odgovara u mnogim pojedinostima ni bilo
kojem drugom razdoblju hrvatske prolosti. To je i razumljivo, jer rije je o
narodnoj tradiciji, koju su bizantski dunosnici u Dalmaciji pribiljeili i poslali je
carskoj arhivi u Konstantinopol i koja je vrlo nepouzdana, jer su tijekom dugoga
razdoblja mnoge pojedinosti dodavane ili su nestajale pa itava pria ima
legendarni prizvuk. Ipak, kao u svakoj narodnoj predaji, tako i ovdje postoji
stanovita, dodue nejasna, ali primjetljiva podudarnost sa stvarnim zbivanjima. Ta
je podudarnost ve odavno uoena. Rije je o dogaajima u Donjoj Panoniji 818,823., kada je panonski knez Ljudevit podigao ustanak protiv Franaka. Einhardovi
a n a l i navode daje 818. godine Ljudevit doao do Cara i optuio Kadolaha, grofa
i prefekta Furlanske marke za okrutnost.267 Ustanak Ljudevitov trajao je do 823.
godine. Franaki anali potanko opisuju dugotrajne borbe koje je Ljudevit vodio s
267

N. Klai je s pravom prihvatila (1971 .a, 267) iievu misao da je ugovor Karla
III. s dudem Ursom uperen i protiv Hrvata. Mi bismo tome dodali jo neto. Naime, taj
ugovor u najveem dijelu svojih odredaba ponavlja odredbe ugovora cara Lotara s dudem
Petrom od 23. veljae 840. godine, tzv. Pactum Lotharii (vidi CESSI, 101-108). U t. 7
Mleani daju ovo obeanje: quodcumque mandatum damini imperatoris Lotharii (...) nobis
nuntiatumfuerit (...) ad vestrum solatium cum navali exercitu contra generationes Sclavorum
inimicos scilicet vestros, in quo potuerimus, solatium praestare debeamus absque ulla
occasione. Dakle, Mleani obeavaju svoju pomo na moru Carevim neprijateljima, koji
nisu ujedno i mletaki neprijatelji. Kako su Mleani i Hrvati sklopili 839. god mir i kako
su 840. godine Mleani u ratu s Neretljanima, to se tekst ugovora moe tumaiti i tako daje
on uperen zapravo samo protiv Hrvata, jer jedini oni dolaze u obzir kao Slaveni koji ive
uz more. Moda je to previe pravnike objanjenje i moda se doista ugovor odnosi na
Neretljane, a ne na Hrvate, kao to smo to sa stanovitom nesigurnou predlagali u
MARGETI, 1983.b, 270-271. Tamo smo se zadovoljili tvrdnjom da iz toga ugovora ne
slijedi da su Hrvati Lotarevi vazali (op. cit., 271). Ipak ne vidimo pravog razloga da ugovor
Lotarov s dudem Petrom ne tumaimo onako kako je sastavljen i napisan. To bi znailo da
ugovor iz 840. godine svjedoi o tome da su Hrvati bili ve tada posve samostalni od Franaka
i da su se njihovi brodovi zalijetali u istarske vode u elji da se domognu plijena, to dakako
nije bilo u suprotnosti s ispraznim formalnim priznavanjem franakog vrhovnitva, kao i u
doba Trpimira i Branimira. FDodatak tekstu: Ovom smo pitanju posvetili opsenu studiju
MARGETI, 1988.C, 217-235. Doista je velika teta za razumijevanje hrvatske povijesti u
doba narodnih vladara, da se na nau iscrpnu diskusiju o tom ugovoru, o kojem se u
europskoj literaturi mnogo raspravljalo i pri tome se predlagala razliita miljenja, nije dosad
javio neki aulor, koji uzima u obzir vrlo sloenu problematiku.]

Francima. Valja spomenuti osobito godinu 820., kada su protiv Ljudevita poslane
tri franake ekspedicije, jedna iz Italije, druga preko Karantanije, a trea preko
Bavarske i Panonije.
U Einhardovim vijestima nalazimo, dakle, i Kadolahovu okrutnost i franake
vojne ekspedicije protiv Hrvata, a i razdoblje je donekle usporedivo. Dakako,
nijedna od anonimnovih vijesti ne smije i ne moe biti temelj za donoenje bilo
kakva zakljuka ili tvrdnje ako nije potvrena nekim drugim izvorom.
Prema tome, i vijest o navodnoj podlonosti Hrvata Francima u staroj
domovini isto je tako nepouzdana, pa ak i vie, jer je rije o jo starijim
dogaajima, o kojima je narodno sjeanje moglo imati jo mnogo mutnije
predodbe.
Upada u oi znaajna okolnost da su dalmatinski Hrvati prihvatili priu koja
se odnosi na panonskog kneza Ljudevita. 268 Iz toga treba zakljuiti da su
Dalmatinska Hrvatska i Donja Panonija bile usko povezane. U protivnome, ne bi
lako dolo do takve identifikacije sudbine i interesa naroda obaju podruja.
A upravo o toj uskoj povezanosti Dalmatinske Hrvatske i Donje Panonije
izvjeuje anonim u 30. poglavlju: Od Hrvata to su doli u Dalmaciju odvoji se
neki dio i zavlada Ilirikom i Panonijom; i oni su imali samostalnog vladara koji
alje poslanstva (i to poslanstva) iz prijateljstva samo vladaru Hrvatske.269
' Suvremena vrela ne nazivaju ni Bornu ni Ljudevita hrvatskim knezovima pa
ne vidimo pravog razloga zato bismo samo Bornu nazvali hrvatskim vladarom, a
ne i Ljudevita. Drugim rijeima, ini nam se daje postojanje Panonske Hrvatske u
doba tih vladara isto tako nesumnjivo kao i postojanje Dalmatinske Hrvatske.
Grafenauer tvrdi daje ta vijest o odlasku dijela Hrvata iz Dalmacije u Panoniju
i Ilirik naknadni umetak u izvornu tradiciju. On nadalje tvrdi da su u odlomku to
smo ga citirali pod 2) neke rijei takoer umetnute i da su puko stilistiko
povezivanje, i to dakako sasvim pogreno, pa predlae ovakav tekst: Izvjesni
broj godina bili su [i] Hrvati u Dalmaciji podloni Francima [kao i prije u njihovoj
domovini].
Ipak, ne vidimo pravog i uvjerljivog razloga za izbacivanje teksta o odlasku
Hrvata iz Dalmacije u Ilirik i Panoniju. Jedini dokaz za to bila bi Hauptmannova
tvrdnja da se radi o razbijanju misaone veze. Ali toga razbijanja zapravo nema.
Posve skraena anonimova pria izgleda ovako: Hrvati su doli iz sjevernih krajeva.
Jedan dio Hrvata odlazi u Dalmaciju i pobjeuje Avare. Sjeverni Hrvati ostali su
268
269

Doc., 320.

To je dobro primijetila ve i KLAI N., 1971.a, 203: Takvo podudaranje s

podacima franakih izvora o Ljudevitovu ustanku daje nam pravo (...) da i anonimov podatak
protumaimo kao izvor za panonske Slavene, a ne za dalmatinske Hrvate. Ovim citatom
ne mislimo nikako prigovoriti N. Klai daje promijenila miljenje, jer je promjena miljenja
ne samo pravo nego i dunost ozbiljna znanstvenika, ako je doao do novih spoznaja. Tako
smo npr. i mi u naem radu navedenom u biljeci 2, str. 30, preuzeli iievu misao daje
franaka vlast nad Hrvatima prestala tek 878. god. Samostalno prouavanje vrela prinudilo
nas je da od toga odstupimo; vidi MARGETI, 1983.b, 270 i d.

prema Franakoj i nazivaju se Bijelim Hrvatima. Od onih koji su doli u

Dalmaciju odvojio se dio i zavladao Ilirikom i Panonijom, a oni koji su ostali u
Dalmaciji priznavali su vlast Franaka, kao i ranije na sjeveru, sve dok nisu podigli
uspjean ustanak. Ni prema strogim standardima ne bi se mogao optuiti anonim
za prekid misaone veze jer on posve dobro vlada tijekom prie. Na nau se
argumentaciju o tome, koju smo iznijeli 1977. godine, neemo, dakako, ovdje
vraati, jer na nju do sada nije bilo primjedaba ni s koje strane i jer nam se uostalom
270
ini razmjerno potpunom i uvjerljivom.
Ovdje je dovoljno ponovno naglasiti neto drugo. Ako ne prihvatimo
Grafenauerovo brisanje rijei u poetku odlomka navedenog u t. 2. a u tome se
slaemo s N. Klai onda taj izvjetaj nije neka posve nova pria, koja nema
nikakve veze s ranijim tekstom, jer anonimov tekst glasi: Neki broj godina bili
su i Hrvati u Dalmaciji podloni Francima itd., ime anonim na jasan i
nedvosmislen nain povezuje taj odlomak s prethodnima.
>
Grafenauer je izbacio dijelove poetka teksta to smo ga naveli u toki 2) zato
to anonimov tekst ne odgovara vladajuoj (i njegovoj) koncepciji, po kojoj su
Hrvati doli ve u ranom sedmom stoljeu. Ako prihvatimo vladajuu teoriju, onda
anonimov tekst doista ne odgovara povijesnim zbivanjima: Hrvati nisu mogli biti
u Dalmaciji pod Francima ve u ranom VII. stoljeu. Ali, Grafenauerovo ienje
teksta ipak nije uspjelo u cijelosti. Njegov isti tekst (Izvjesni broj godina bili
su Hrvati u Dalmaciji podloni Francima) ipak ne zadovoljava, jer se postavlja
pitanje kako to da ista narodna tradicija tako tono zna da su Hrvati pobijedili
Avare (u ranom VII. stoljeu) i da tono zna da su Hrvati bili neko vrijeme pod
Francima (u IX. stoljeu), ali da istodobno utke prelazi preko dogaaja u VII. i
VIII. stoljeu i da ih ne pokuava popuniti ak ni makar kako kratkom i makar
kako legendarnom priom.
Po naem miljenju uzaludno je traiti istu narodnu tradiciju, koja e
ujedno odgovarati stvarnom tijeku dogaaja, i to upravo onakvom kakav zamilja
autor koji provodi ienje teksta.
S druge strane, N. Klai u anonimovu tekstu, koji je prepun nepouzdanih i
nevjerojatnih vijesti, istie kao osobito pouzdanu reenicu u kojoj se kae da su
Hrvati u svojoj ranijoj postojbini bili pod franakom vlau. Ne vidimo nikakva
razloga zato bi se upravo toj reenici pridavala tako velika pouzdanost i
vjerodostojnost. Podatak o franakoj vlasti nad Hrvatima u staroj domovini upravo
je toliko nepouzdan koliko i sve druge anonimove vijesti ak i vie. Njemu stoji
nasuprot podatak o Bijeloj i l i Velikoj Hrvatskoj, koja nije pod Francima i koja je
pradomovina Hrvata a i taj podatak sigurno potjee od narodne tradicije, jer
samo Slaven moe vidjeti slinost izmeu Bele i Vele Hrvatske.
Zato mislimo da nismo u traenju pradomovine Hrvata vezani podatkom o
njihovoj podlonosti Francima, a upravo se na tome temelji teza N. Klai, koja
kae da su samo u Karantaniji Hrvati bili pod Francima.

Dodajmo usput da jepagus Crouuati u Karantaniji obuhvaao razmjerno malo

i brdovito podruje duine oko 15 km i irine oko 12 km, dakle podruje koje bi
odgovaralo primjerice trokutu umberak-Samobor-Jastrebarsko. To podruje jedva
bi se moglo nazvati Velikom Hrvatskom, iz koje bi Hrvati kolonizirali npr.
Liku i Dalmatinsko zagorje. Moglo bi se moda pretpostaviti daje u starije doba
to podruje bilo mnogo vee, ali to su ve neprovjerene i malo vjerojatne hipoteze,
bez oslonca u vrelima.

2.
1. Na rad Konstantin Porfirogenet i vrijeme dolaska Hrvata objavljen je
zajedno s Ocjenom toga rada koju je napisao Mate Sui.271 Ocjena je razmjerno
kratka, jer ima nepunih 11 stranica, od toga dvije stranice kratkog prikaza teza i
glavnih argumenata naega rada i jednu stranicu zakljuka. Od preostalih 8
stranica, 2,5 stranice posveene su Suievu filolokom razmatranju pitanja
odvajanja jednog dijela Hrvata iz nove domovine i prijelaza u Slavoniju. Ostaje
dakle 5,5 stranica kritikog osvrta na na rad.
Na alost, Sui je u tom kratkom tekstu na vie mjesta pogreno shvatio nae
analize. Po njemu bijedan od naih glavnih argumenata protiv vladajue teorije
o dolasku Hrvata u ranom VII. stoljeu bio da bi njihov dolazak iz zapadnih
slavenskih podruja morao razbiti jedinstvo junoslavenskog jezinog sustava. Mi
to, meutim, nismo napisali niti je to nae miljenje. Dalje, po Suiu mi smatramo
da su Hrvati bili u staroj domovini pod franakom vlau pa da je udno da Avari
pozivaju Hrvate pod franakom vlau da dou u Dalmaciju, ali ni to nije na stav.
O tome vie u ovome radu. Po Suiu bi nadalje odvajanje jednoga dijela Hrvata iz
nove domovine bilo za nas jedan od argumenata koji idu u prilog naoj tezi.
Meutim, tome nije tako. To pitanje obradili smo marginalno, i to samo zato to se
o odvajanju Hrvata u Ilirik i Panoniju govori u anonimovu izvjetaju neposredno
nakon vijesti o dolasku Hrvata. Uostalom, da smo to doista smatrali marginalnim
pitanjem, razvidno je i po rijeima kojima smo zakljuili taj ekskurs: Meutim,
272
vratimo se glavnoj temi. Konano, Sui je istaknuo da teko i sloeno pitanje
dolaska Hrvata trai podrobnija razmatranja, a da ona prelaze okvir njegova rada,
kojemu je svrha samo utvrditi treba li se nae djelo tiskati ili ne. I mi smo tako
shvatili njegovu Ocjenu.
2. Nedugo nakon objavljivanja naeg rada pojavio se i krai rad Stjepana
Antoljaka.273 Pri kraju toga rada Antoljak je izrazio svoje neslaganje s naom tezom
271

MARGETI 1984., 13-14.

SUI, 1977.,89-100.
"'MARGETI, 1977.,29.
272

O tom podrobnije MARGETI, 1977, 26-29.

126

127

da Hrvati nisu doli u ranom VII. stoljeu i iznio izvorni podatak iz Kronike
Izidora Seviljskog, koji nau tezu automatski rui.274 Po Antoljaku, Izidor
Seviljski pie na jednome mjestu da su Slaveni poetkom pete godine carevanja
Heraklija (tj. 615. g.: S. A.) oduzeli Rimljanima Grku, a na drugom da su
poetkom esnaeste godine carevanja Heraklija (tj. 626. g.: S.A.) Slaveni oduzeli
Rimljanima Grku, u koju Izidor, kako to Antoljak izvodi, ubraja i Dalmaciju.275
Dakle, zakljuuje Antoljak, na osnovu ovih izravnih izvornih podataka iz obje
Izidorove kronike vidi se da postoji nepobitni dokaz o upadu Slavena (i Hrvata: S.
A.) u Dalmaciju, koju su oduzeli Bizantincima. 276 Antoljaku ne smeta to Izidor
ne spominje Hrvate. Ako ta vijest automatski rui nau tezu, kako li bi je tek
ruila da su Hrvati spomenuti! 277
3. Protiv nae teze o kasnijem dolasku Hrvata ustao je i V. Koak, koji je
prigovorio da smo potpuno preutjeli sukladne vijesti Porfirogeneta i Tome
Arciakona o hrvatskim rodovima koji su doli iz Poljske na Jadran i da smo posve
ispustili iz vida Ljetopis Popa Dukljanina u kojem se govori o (...) Crvenoj Hrvatskoj koja je nespojiva s kasnim dolaskom Hrvata.278 Mi smo se ve na drugome
mjestu izjasnili o toj kritici,279 na stoje uslijedio i Koakov odgovor na nae dodatne analize. 28 " Zato emo se ovdje ograniiti na kratak saetak tih oprenih teza.
Najprije o Tomi Arciakonu. Po nama je osnovna Tomina koncepcija posve
ukratko ovo: Hrvati su starosjedioci u Hrvatskoj. Sedam ili osam tribusa 281 SlavenaGota dolo je kasnije iz Poljske (ili eke), nametnulo se starosjediocima Hrvatima,
ugnjetavalo ih i konano se s njima stopilo ujedan narod. Dakle, prema Tominoj
koncepciji sedam i l i osam slavensko-gotskih tribusa nisu Hrvati.
Po Koaku, naprotiv, Toma as udruuje, a as poistovjeuje Hrvate s
Gotima, prema tome, sedam ili osam rodova plemia moe se odnositi samo na
Hrvate. Nije tono, nastavlja Koak, da se poistovjeivanje tih sedam ili osam
rodova s Hrvatima protivi Tominoj koncepciji, jer su za njega Hrvati, Goti i Slaveni
isti narod. To bi se potpuno podudaralo s vijestima iz 30. glave DAI, pa se oba
274

ANTOLJAK, 1-85.
Ibid. ,84.
Ibid., 83. Antoljak oito smatra daje rije o dva osvajanja Grke (vidi op. cit., 84),
a ne o2 7jednoj
vijesti koja je razliito datirana. O tome vidi npr. VASILIEV, 1958., 196.
7
Loc.cit.
278
Tezu o tome da Grka u Izidora obuhvaa Ilirik ili dio Ilirika iznio je ve
CHARANIS , 64,7 1 (ponovno tiskano u Studies on the Demography ofthe Byzantlne Empire,
London, 1972.) pa je to, mislimo, trebalo navesti.
Nije ba tono da je Izidorov podatak u nas malo zapaen i da ga ne spominje
Grafenauer. Na Izidorov podatak upozorio je ve STANOJEVI, 209., biljeka 15, nakon
njega spomenut emo samo npr. BARII, 1953., 91 itd. Izidora je uporabio i
GRAFENAUER,
1950.a, 76.
274
KOAK, 294.
28(1
MARGETI, 1984., 255-260.
281
KOAK, 1984. ,21 1-216.
275

27(1

pisca u bitnome slau: Sedam-osam plemenitih rodova (Toma) ili sedmero brae
(Porfirogenet) doli su u prvoj polovici VII. stoljea iz krajeva Poljske i eke.
Na preuivanje te podudarnosti moramo ponovno skrenuti panju.282 Uostalom,
zavrava Koak, zar ne govori ve i to to Toma dri Hrvate za starosjedioce, a
zatim ih poistovjeuje s Gotima i Slavenima, da su oni morali doi vrlo rano, a ne
tek pod kraj VIII stoljea.
Mi sa svoje strane nemamo ovdje to dodati. Na itatelju je da ocijeni to je
bila Tomina koncepcija i slae li se ona s koncepcijom koja je iznesena u 30.
poglavlju DAI. Pri tome treba imati na umu da ovdje nije pitanje vjerodostojnosti
obaju izvjetaja, nego je rije o tome to su Toma i pisac 30. poglavlja mislili kad
su pisali svoje izvjetaje.
Sada o Popu Dukljaninu. Po nama Ljetopis Popa Dukljanina nije dokaz za
dolazak Hrvata u VII. stoljeu, jer on govori o Bijeloj i Crvenoj Hrvatskoj tek u
doba kralja Svetopeleka, koji je navodno vladao u doba bizantskog cara Mihajla
(842.-S67.) i pape Stjepana VI. (885.-S96.). Prije Svetopeleka spominju se samo
Goti i Slaveni, i to Goti negdje potkraj V. i u prvoj polovici VI. stoljea, a Slaveni
nekih 30 godina kasnije.283
Naprotiv, Koak tvrdi da Ljetopis Popa Dukljanina govori o Crvenoj
Hrvatskoj u VII i VIII stoljeu u primorskim ravnicama dananje Albanije. 284
Naime, Crvena Hrvatska protezala se za Svetopeleka do grada Bambalone koji
se sada zove Dra. Meutim, nastavlja Koak, ve u doba kralja Svetopeleka,
koji je naslijedio prvoga gotskoga kralja u Iliriku, Ostrojla, granice kraljevstva
utvrene su s Polonijom, tj. identino kao i kasnije za Svetopeleka. Kako s druge
strane znamo da je ostrogotsko kraljevstvo dopirale samo do Budve, to se juni
dio od Budve ne moe odnositi na Gote, ali ni na Svetopelekovu Crvenu Hrvatsku,
jer ni ona nije dosezala do Draa. Rije je zapravo o onim Dalmatinskim Hrvatima
koji su se odvojili i zavladali Ilirikom, tj. po Hauptmannu o Dukljaninovoj
Crvenoj Hrvatskoj, jer je u sredini X. stoljea Ilirik oznaavao Draku temu.
Ali, ve u IX. stoljeu Crvena Hrvatska u primorskim ravnicama dananje Albanije
vie nije postojala jer su se Hrvati vjerojatno povukli na podruje Porfirogenetove
Duklje na Drimu do Kotorskog zaljeva. Zasluga je Popa Dukljanina stoje pojam
Crvene Hrvatske, koji je morao nai u nekom starom zapisu, sauvao. Ipak je
pitanje s koliko je prava Pop Dukljanin ime Crvene Hrvatske protegnuo i na
podruje kasnije Dukljanske ili Zetske kraljevine. Tako Koak.
282
Mi smo preveli tribus sa eta, emu KOAK, 211, prigovara kao pogrenom
prijevodu i prevodi kao rod. Nae je miljenje da tribus ovdje treba prevesti kao eta
iz razloga koji daleko prelaze okvire ovoga rada. Budui da je to za nau diskusiju
marginalno pitanje, ostavili smo u tekstu neutralni izraz tribus. Usput reeno, mi mislimo
da tribus nije isto to i generatio, genus. Kada se tribus kao eta teritorijalizira, on postaje
regio, tractus. Pitanje smo dotakli u MARGETI, 1983.a, 115 i dalje, ali ono bi
zahtijevalo
daljnje obrade i diskusije.
283
KOAK,
1984., 212.
284
MARGETI, 1984., 258-260

Ukratko, mi tvrdimo da Pop Dukljanin spominje Crvenu Hrvatsku tek u sredini

IX. stoljea. Naprotiv, Koak tvrdi da Pop Dukljanin govori o njoj ve u VII. i
VIII. stoljeu. Treba priznati da bi Koakova teza bila vrlo uvjerljiva daje Pop
Dukljanin bar jedan jedini put spomenuo Crvenu Hrvatsku prije IX. stoljea. Na
itatelju je da se prikloni onome shvaanju koje mu se ini ispravnim.
4. Od ostale diskusije izmeu Koaka i nas zadrali bismo se ovdje samo na
jo jednoj karakteristinoj pojedinosti, u kojoj je slijed Koakovih i naih misli
osobito lako pratiti.
Koak tvrdi daje nakon smrti cara Ludovika II. godine 875. Hrvatska (...)
uvuena u borbe za Ludovikovu batinu izmeu Ludovika Njemakog (...) i
njegova sina Karlmana u ijoj vlasti je tada bila Istra.285 U primjedbama na
Koakov rad napomenuli smo u biljeci da je rije o zabuni na koju je Koak
bio naveden jednom iievom grekom.286 Koak ne prihvaa tu nau usputnu
doista nevanu primjedbu: Margeti nam (...) pripisuje nekakvu pogreku u
biljeci (...) koju teko da e itko razumjeti.287 ini nam se daje naa primjedba
ipak bila vrlo jasna. Nae su rijei glasile: Koak je zabunom preuzeo lapsus
calami iz iia, Povijest Hrvata, 355, ispravljen ve od samog iia, n. dj. XVI.
Rije je dakako o Karlu elavom. Te po Koaku nerazumljive rijei znae ovo:
ii je u svojoj knjizi Povijest Hrvata, Zagreb, 1925., na str. 355, zabunom
spomenuo Ludovika Njemakog, kao protivnika Karlmana (sina Ludovika II.), ali
je tu greku primijetio jo za vrijeme tiskanja istoga rada pa je u Ispravcima i
dodacima, na str. XVI. istoga djela, tu svoju greku ispravio ovako: Str. 355 redak
11 odozdo u tekstu ispravi 'Ludovika Njemakog' u Karla elavog. Moramo
priznati da nam se i bez te 'interpretacije' nae rijei ine posve jasnima i zato smo
skeptini prema njegovoj tvrdnji da e tu biljeku 'teko itko razumjeti'. Ipak,
zato Koak uporno tvrdi da su se za batinu Ludovika II. borili Ludovik Njemaki
i njegov sin Karlman? Mi smo ipak jo uvijek skloni vjerovati da se radi o
Koakovoj zabuni i ne vjerujemo da Koak ne zna te elementarne stvari.
U ostala mnogobrojna naa neslaganja ne bismo se ovdje uputali jer nam se
ini da bismo njima sama zamarali itatelja, a na odgovor na odgovor ispao bi
predugaak i utoliko nepotreban jer bi uglavnom samo ponavljao argumente i
stavove jednoga i drugoga.
Dakako, to ne znai da Koakov rad nije zanimljiv, a usporedba je
Koakovih i naih argumenata sigurno pouna.
5. N. Klai prihvatila je nae analize avarsko-bizantskih odnosa tridesetih
godina VII. stoljea,288 koje su nas dovele do prihvatljivog miljenja da hrvatske
seobe u to doba nije bilo. Naim analizama prigovorila je dvoje:
"'KOAK, 1984., 231.

286
287
288

130

KOAK, 1980.-1981., 314.

MARGETI, 1984., 270.
KOAK, 1984., 221.

1) Nije jasan na stav prema narodnoj tradiciji, osobito o poloaju stare

hrvatske domovine, jer na nekim mjestima kao da branimo narodnu tradiciju, a onda
je ponovno zabacujemo. N. Klai se zbog toga pita koja je naa posljednja
289
rije. Uz to, N. Klai tvrdi da smatramo da su Franci bili gospodari Sjevernih
290
Hrvata u Bijeloj Hrvatskoj krajem VIII. stoljea.
2) Na prijedlog o dolasku Hrvata koncem VIII. stoljea na poziv Avara N.
291
Klai zabacuje jer da je rije o tezi koja se ne temelji na izvorima.
to se tie naega stava o vjerodostojnosti narodne tradicije, mi smo se toliko
puta u svom radu ogradili od nje da nam se ini da smo u vezi s time jasni i
292
eksplicitni. Svoje nepovjerenje ak moda i preesto ponavljamo. Istina je da i
mi pokuavamo pronai izvornu narodnu tradiciju i pri tome nasluujemo da su
po njoj Hrvati doli u novu domovinu po nalogu Franaka, ali i prilikom naega
traenja izvorne narodne tradicije istiemo da je i takva izvorna tradicija
nepouzdana.293 Mi kaemo da pripovijest anonima, to se temelji na narodnom
predanju ima sasvim jasnu poruku: Sjeverni Hrvati bili su podreeni Francima,
pa te rijei N. Klai navodi u kurzivu, ini se kao dokaz daje to nae miljenje /a
ne samo iznoenje prianja 30. poglavlja/ i donosi zakljuak da smo pogrijeili jer
smo previdjeli najvaniju injenicu: Sjeverni Hrvati, kojih doseljenje stavlja /misli
se Margeti: L. M./ u posljednje godine VIII stoljea iz Bijele Hrvatske nisu mogli
imati nikakve veze s Francima.294 To je valjda ipak prigovor narodnoj tradiciji, a
ne nama, koji ak izriito kaemo daje sasvim malo vjerojatna uloga Franaka u
selidbi Hrvata na jug.
Ukratko, ako se sine ira et studio proita poruka naih izvoenja na str. 1415 i 30-31, onda je ona posve jasna i nekontradiktorna: istaknuli smodaanonimova
pria tee glatko i upravo uvjerljivo, ali da u nju nemamo osobita povjerenja,
pokuali smo iz anonimove prie pronai narodnu tradiciju u izvornom obliku i
ustvrdili da je ona moda glasila da su Hrvati doli u novu domovinu po nalogu
Franaka, ali smo i prema takvoj eventualnoj narodnoj tradiciji izrazili svoju skepsu.
Zato nam se ini neopravdanom kritika N. Klai da smo od Hauptmanna i Grafenauera preuzeli ideju o velikoj vrijednosti tobonje narodne hrvatske tradicije.295
289

KLAI N.. 1984.,254.

Op. cit., 256.
Op. cit., 267. Usput budi reeno, mi doista mislimo da se po anonimovoj koncepciji,
koju je preuzeo iz narodne tradicije, avarsko-hrvatski ratovi dogaaju koncem VIII. stoljea.
O tome smo podrobnije pisali u MARGETI, 1977.. 24-25. Mi mislimo da je moderni
itatelj podsvjesno pod dojmom 31. poglavlja.
Uz to, mi mislimo da su i Car i anonim imali na raspolaganju izvjetaje u carskoj arhivi.
koje je anonim donekle aurirao, a Car skovao u probizantskom duhu. Vidi op. cit., 22.
Pri tim naim shvaanjima, koja nam se ine uvjerljivima, ostajemo i dalje.
292
Op. cit., 256-257. Smatramo da su prigovori N. Klai izneseni u neopravdano otrom
tonu.
291
Vidi npr. MARGETI, 1977., 15, 30-31 i 79.
294
Op. cit., 15, biljeka 14.
295
KLAI N., 1984,257.
290

291

131

to se pak tie pitanja odakle su doli Hrvati, o njemu se uope nismo izjasnili.
Kako ne vjerujemo u ulogu Franaka pri dolasku Hrvata i kako je anonimova pria
drugorazredno vrelo, koje nas nimalo ne vee nijednim svojim podatkom, preostalo
nam je i l i da iznesemo svoje vlastito miljenje kao puku hipotezu ili da temeljito
prouimo to pitanje u svoj njegovoj irini i kompleksnosti. Pri tome bi trebalo uzeti
u obzir toponomastiku, arheologiju, vijesti iz zapadnih vrela (npr. podatke iz isprave
o prostiranju prake nadbiskupije iz kasnoga XI. stoljea) i istonih vrela (npr.
Nestora, arapske putopisce itd.), razmotriti itavu literaturu o tome, zauzeti stav o
dosadanjim rezultatima i shvaanjima u literaturi i dati svoj prijedlog. I doista,
mi smo ve 1977. godine bili pripremili opsean materijal, ali smo utvrdili daje
pitanje stare hrvatske domovine krajnje teko i kompleksno i da zahtijeva posebnu
studiju. Zato smo dali naem radu oprezan naslov Konstantin Porfirogenet i vrijeme
dolaska Hrvata, smatrajui da su nai rezultati dovoljno zaokrueni da se o njima
moe povesti rasprava. To to je N. Klai prihvatila osnovnu, ini nam se vrlo
dokumentiranu, tezu naeg rada dokazuje nam da smo u tome bili u pravu i da rad
bez naega izjanjavanja o tome odakle su Hrvati doli ima stanovitu vrijednost.
Opravdan je prigovor N. Klai da se naa teza o dolasku Hrvata na poziv Avara
krajem VIII. stoljea ne temelji izravno na vrelima. Na alost, o tome kako su
Hrvati doli u svoju dananju domovinu, tj. da li na vlastitu ili tuu inicijativu,
prvorazredna vrela ute, pa znanstvenicima koji se bave tim pitanjem ne ostaje
drugo nego da predloe svoje shvaanje koje se nuno temelji dijelom na
drugorazrednim izvorima (npr. na poglavljima 29.-31. DAI Konstantina
Porfirogeneta), a dijelom na arheolokim podacima, toponomastici i slino. Evo
ukratko slijeda misli koji nas je doveo do nae teze.
Polazna toka od koje smo krenuli bila je da treba razlikovati dolazak Slavena
od dolaska Hrvata i da su Hrvati (bolje rei Protohrvati) vojnika grupacija koja je
dola nakon Slavena.
Nadalje, uzeli smo u obzir okolnost da suvremeni bizantski i franaki izvori
ne spominju Hrvate u VII. i VIII. stoljeu. Tu utnju objanjavamo time to ni
Bizant ni Franci nisu imali nikakva udjela pri dolasku Hrvata. Osobito je znaajna
utnja franakih izvora, koji za VIII. stoljee donose vei broj vanih vijesti o
raznim slavenskim plemenima i narodima, ali nikad ni rijei o Hrvatima.
Preostaje, dakle, samo jedno od dvoje: ili su Hrvati doli vlastitom inicijativom
i l i na poziv Avara. Prodor Hrvata kroz golema podruja avarsko-slavenskog
plemenskog saveza nije nam se inio vjerojatan. Ne preostaje dakle drugo nego
prihvatiti tezu da su Hrvati doli u svoju novu domovinu uz suglasnost Avara. Pri
tome se otvaraju dva pitanja: kada i zato bi Avari bili inicijatorima dolaska Hrvata?
Prema anonimovu izvjetaju proizlazi po naem miljenju da su Hrvati doli
potkraj VIII. stoljea. Naime, anonimov se izvjetaj ne smije itati pod utjecajem
vijesti iz poglavlja 31., gdje se navodi da su Hrvati doli za Heraklija, kao ni pod
utjecajem naega znanja da su Avari sa Slavenima definitivno zauzeli rimsku
Dalmaciju u drugom desetljeu VII. stoljea. Ako su Hrvati doli neposredno prije

avarsko-franakih ratova, njihov se dolazak moe uvjerljivo o b j a s n i t i

pregrupacijom avarskih vojnih snaga u oekivanju franakog napadaja. Avari
odasvud povlae svoje jedinice i zamjenjuju ih u dananjoj Lici, zapadnoj Bosni i
Dalmaciji oko Zadra i Splita (saveznikim) etama Hrvata.
Treba priznati da postoji i drugi pristup. Moda bi doista trebalo odbaciti sve
(ili takorei sve) anonimove vijesti o dolasku Hrvata, kao narodnu legendu. Kako
Franci i Bizant ne dolaze u obzir kao inspiratori dolaska Hrvata, moda bi dolazak
Hrvata trebalo povezati s velikim perturbacijama koje su se dogodile u istonoj
Europi i u avarskom kaganatu godine 670., kada u Panoniju dolaze nove snage (tzv.
Drugi avarski kaganat). U izvanredno burnoj situaciji, koja je tih godina bitno
izmijenila etniku situaciju u Panoniji i na Balkanu, moda ima mjesta i
premjetanju dijela hrvatskih vojnih jedinica iz Velike Hrvatske u novu
domovinu. U takvoj situaciji moe se zamisliti i migracija Hrvata na jug na vlastitu
inicijativu.
Dodue, takav nas pristup jo vie udaljuje od anonimova teksta i narodne
tradicije. U svakom sluaju, anonimov tekst koliko god ga istili logikim,
filolokim, povijesnim i drugim pristupima, nikada nee promijeniti svoju osnovnu
znaajku: to je samo drugorazredni izvor, i to u cjelini.
6.1. Goldstein se dotaknuo naega rada na izvanredno koncizan nain. On se
pita zastoje do pune afirmacije hrvatskog imena u inozemstvu dolo tek stotinjak
godina nakon Einharda i odgovara: To, oito, nije zato to su se Hrvati doselili
tek potkraj 8. st., kako tvrdi Lujo Margeti, iako ovi podaci idu u prilog njegovoj
tezi. Ako smo dobro razumjeli Goldsteina, neodrivost nae teze je oita pa o njoj
ne treba potroiti nijednu rije. Istina je dodue da injenice koje navodi Goldstein
govore u prilog naoj tezi, ali ni to je ne moe spasiti. Po Goldsteinu dolazi do
kasne upotrebe hrvatskog imena zato to se hrvatska dravna organizacija tek
296
raala.
Nije li Goldstein moda ipak previe olako preao preko nae svestrane i
mukotrpne analize?
Uostalom, Goldstein nas nije uvjerio u svoju uopenu tvrdnju da se hrvatsko
ime kasno pojavilo zato to se hrvatska dravna organizacija tek raala. Takve je
uopene tvrdnje vrlo teko pobijati, ali pokuat emo upozoriti na neke okolnosti.
Po Goldsteinu su se Hrvati doselili u VII. stoljeu kao ratnika manjina,
297
Protohrvati, koja se stopila sa slavenskom veinom. Ako smo dobro razumjeli
Goldsteina, Protohrvati su se nametnuli Slavenima kao vladajua grupacija, slino
kao npr. Bugari nad Slavenima. To znai da su Hrvati ve u ranom VII. stoljeu
imali svoju dravnu organizaciju, jer je nezamislivo da bi se Slaveni dali podrediti
vladajuoj grupaciji ako ta nema vrstu vojniko-dravnu organizaciju kojom brani
svoj privilegirani, nadreeni poloaj. Taje dravna organizacija postojala dakle
2S

* GOLDSTEIN, 1984., 238-239.

Ibid.,245.

297

od poetka VII. do sredine IX. stoljea, recimo oko 230 godina, a da nitko nikada
ni unutar te drave ni izvan nje nije upotrijebio ime vladajueg naroda. Bugari se
odmah nazivaju Bugarima, Langobardi odmah Langobardima itd., jedino je
Hrvatima trebalo ekati vie od 200 godina. Nije li to udno?
Ali to nije sve. Nama se ini daje najjai hrvatski vladar bio Trpimir. Njega
prvorazredni suvremeni izvor zove kraljem (Gottschalk), i to usput, dakle bez
ikakve politike tendencije uveliavanja. Gottschalk naroito istie da i narod zove
Trpimira kraljem i da je pobijedio Bizantince. O njemu je sauvan prilian broj
izvora (tzv. Trpimirova darovnica, vijesti u Konstantina Porfirogeneta, kameni spomenici itd.) svakako neusporedivo vie nego o Tomislavu. A to je i razumljivo.
Za Trpimira je Hrvatska bila vrlo jaka jer su Franci i Bizant u to vrijeme doivljavali
krizu. Naprotiv, ve od 867. godine uloga Bizanta tia Balkanu naglo jaa pa je
Tomislav bio samo neko vrijeme zanimljiv Bizantu, kao saveznik protiv opasnoga
bugarskog vladara Simeona. Do ponovnog uspona Hrvatske treba ekati sve do
XI. stoljea, kada je to omoguilo slabljenje Bizanta nakon smrti Bazilija II.
Ukratko, Hrvatima nije trebalo ekati vie od 200 godina da dozre dravna
organizacija. Oni su je imali odmah nakon svojega dolaska pa im je (ini nam se
oko 828. godine) opao pritisak Franaka, do tada vazalna hrvatska drava na Balkanu
odmah postie samostalnost i razvija punu snagu.
Eto, to su razlozi zbog kojih nas Goldsteinova teza nije uvjerila. Razlozi su
dodue uopeni, ali je takva, pa ak i mnogo openitija, protivna Goldsteinova
teza.298
7. Na kraju, jo nekoliko rijei. Analiza i rasprava vijesti iz Porfirogenetova
DAI, Popa Dukljanina i Tome Arciakona doista je potrebna i korisna. Uoeno je
mnogo toga emu se prije nije polagalo dovoljno pozornosti. No, rezultat je ipak
nuno vrlo ogranienog dometa. Rije je o drugorazrednim vrelima, ijim se
podacima treba vrlo oprezno sluiti, i to samo ako su sami po sebi vrlo uvjerljivi
(ali i to je nepouzdan kriterij) ili ako su potvreni drugim vjerodostojnim vrelima
(ali, onda nam ba i ne slue). Zato nam se ini da bi bilo jo mnogo korisnije kad
bi se napori znanstvenika usmjerili na druge, pouzdanije izvore. Ne moemo a da
ne izrazimo svoje nezadovoljstvo okolnou da su nae temeljite analize bizantskih
vrela za VII. stoljee tek ponegdje usput spomenute, dok bi ponovna analiza npr.
naeg tumaenja Pizidinih epova De expeditione persica i Bellum Avaricum i nae
teze daje avarski neuspjeh pod Konstantinopolom godine 626. bio mnogo manji
nego to se to obino misli i da on nije znaio nikakvu prekretnicu bila od
najvee koristi za stvarno unaprjeivanje naega znanja o naoj prolosti u VII.
stoljeu. Mi smo pokuali mukotrpnom analizom franakih vrela dokazati daje
knez Vojnomir hrvatski knez, pa bi bilo vano utvrditi jesu li nae analize tone ili
nisu i jesu li doista, protivno Hauptmannovim tvrdnjama, Anwies Laureshamenses
298

134

Ibid.,239.

pouzdaniji izvor od Chronicon Moissiacense. Mi tvrdimo da dalmatinski gradovi

od VII. do pred kraj VIII. stoljea nisu bili pod Bizantom a jedan jedini ozbiljni
i vjerodostojni podatak (ali dakako ne uopena razmiljanja) pobio bi tu nau tezu.
Mi smo uzalud tragali za takvim podatkom u razmjerno bogatim bizantskim
vrelima i, eventualno, u rezultatima arheolokih istraivanja, ali smo spremni
promijeniti svoje miljenje ako bi se takav podatak pronaao.
Mislimo da bi to trebao biti teak, ali izgledan smjer buduih istraivanja.
(1985.)

IV. JO O PITANJU VREMENA DOLASKA HRVATA

1. P. tih objavio je u Zgodovinskom asopisu u rubrici Problemi in diskusija

lanak299 u kojem analizira nove prijedloge N. Klai300 o tome odakle su i kada
Hrvati doli u svoju dananju domovinu. N. Klai prihvatila je neka naa gledita301
o vremenu dolaska Hrvata pa im je i tih posvetio ne mali dio svojih analiza. Kako
je sueljavanje oprenih miljenja jedna od pretpostavaka napretka znanosti,
smatramo naom dunou da itateljima Zgodovinskog asopisa iznesemo svoju
protuargumentaciju.
2. Ishodina su toka, od koje po naem miljenju treba krenuti, uvjerljivi
302
rezultati Hauptmannovih analiza, da djelo Konstantina Porfirogeneta De
303
administrando imperio (DAI) ne daje oslonca za tvrdnju da bi dolazak Hrvata
trebalo povezati s bizantskim carem Heraklijem. Ipak, u pogledu vremena,
Hauptmann je ostao u granicama Heraklijeva doba i smjestio dolazak Hrvata u 626.
godinu, dok se Grafenauer odluio za 622 ./623. zato to se upravo 622 ./623. kagan
spremao na nov udarac protiv Bizanta te je u tu svrhu svakako okupljao Avare na
jugoistoku avarskog podruja, a moda se ak ve i zapleo u borbe s Bizantincima;
ovo posljednje mogli bismo zakljuivati po slavenskom napadu na Kretu, po
Heraklijevu povratku u Bizant sa pohoda protiv Perzijanaca i po ponovnom
zakljuenju mira s Avarima uz povieni godinji danak i uz predaju novih bizantskih
talaca kaganu. U takvim prilikama je prolaz preko Panonije bio dakako izuzetno
lak.3"4

TIH, 1987.,529-549.
KLAI N., 1984., 253-270.
" MARGETI, 1977., 5-83; MARGETI, 1985.b, 227-240.
3U2
U daljnjem tekstu citiramo prema DAI.
303
HAUPTMANN, 1925., 86-127.
304
GRAFENAUER, 1952.c,44.
300
3(

Do netom spomenutoga ponovnog sklapanja mira s Avarima dolo je po

305
Grafenaueru 623. godine, to bi po njemu upuivalo na ratne operacije prethodne,
622. godine. Mi smo u svojoj razmjerno opirnoj analizi nastojali dokazati ne samo
da nema dokaza za bilo kakve ratne operacije izmeu Avara i Bizanta u 622., nego
306
i da okolnosti govore protiv toga. tih se s pravom vie ne vraa na
Grafenauerovu tvrdnju da se kagan moda ak ve i zapleo u borbe s
Bizantincima, ve se poziva samo na stanje trajne napetosti i kao indicije da bi
takvo stanje moglo upravo 622. dovesti do gomilanja avarskih snaga prema Bizantu
navodi da se Heraklije trudio ob ponievalnih pogojih ohraniti mir, pri emu se
je elo izpostavil nevarnosti, da bi ga leta 622 Avari pred samim obzidjem
Carigrada /Wi.307
to o tome kau vrela? Za pokuaj hvatanja Heraklija postoje dva vrela koja
nisu meusobno usklaena. Po Teofanu je do toga dolo 619. (to smo i mi prihvatili
u svojim analizama), a po Uskrnjoj kronici 623. godine.308 U novije se doba nakon
opsenih i temeljitih Baynesovih analiza sve vie probija misao da je ispravna
godina 617. To je, meu ostalima, prihvatio i Grafenauer.309 tihova datacija u
622. bez analiza kojima bi pobio do sada iznesena gledita i uinio svoju tezu
vjerojatnom, nije drugo doli gola tvrdnja.
to se pak tie ponovnog sklapanja mira u 623., koji bi opravdavao napetost
u 622., valja upozoriti na to da vrela ne govore o dva ugovora, nego samo o jednom.
Na to je upozorio ve Baynes.310 Tijek pregovora bio je po naem miljenju u
konkretnom sluaju ovakav:
619. kagan u poetnim pregovorima pokuava na prepad uhvatiti Heraklija
(godina i dogaaj po Teofanu311),
620. dolazi do konane redakcije nacrta ugovora (godina i dogaaj po
Teofanu312),
621. Heraklije ispunjava svoje ugovorne obveze, tj. daje taoce itd. (po
Niceforu313). Iste godine, osiguravi zalee prema kaganu na Balkanu, on poinje
pripreme za rat prema Perziji i povlai svoje trupe iz Europe u Malu Aziju (prema
Teofanu314),
305

GRAFENAUER, 1950.a, 77.

Podrobnosti u MARGETI 1977., 31-44.
Loc. cit.
3 8
" Naime, suvremena, takorei slubena Uskrnja kronika kae da se pokuaj
hvatanja Heraklija dogodio u trinaestoj godini Heraklijeva vladanja, u lipnju, indikcije 11,
dakle 623. godine.
m
GRAFENAUER, 1950.a, 76. Usp. i GRAFENAUER, 1955.3,45.
31(1
BAYNES, 118: /n none ofour authorities is there any hint of two (spac. Baynes)
treaties.
3
"THEOPH.,301.
312
IBID., 302.
3I3
NICEPHOR,
17.
" 4 TEOPH.,loc. cit.
306

307

138

622. na Uskrs Heraklije kree osobno u rat protiv Perzije (prema

315
Teofanu ),
622. na jesen, nakon stoje uspjeno obavio prve ratne operacije, Heraklije
osigurava bizantskoj vojsci zimovalite pa se vraa u Konstantinopol (prema
3 6
Teofanu ' ),
623. u oujku Heraklije se vraa na armensku bojinicu i nastavlja rat
317
protiv Perzije (prema Teofanu ).
Prema tome, davanje talaca godine 621. nije nova obveza na osnovi novog
ugovora, nego samo ispunjenje ugovornih obveza na osnovi ugovora iz 620. Jedino
je pitanje ne radi li se o pomaku zbivanja za jednu godinu dana unaprijed ili unatrag.
Naime, Teofanova je kronologija nesigurna jer je on dogaaje koje je preuzeo iz
starijih pisaca donekle samovoljno razdijelio na godine, a drugi izvor, Nicefor, ne
prua nikakvih potanjih vremenskih informacija.
U svakom sluaju, kako u vrelima nema rijei o dva ugovora, logino je daje
Heraklije dao taoce prije nego stoje svoje ete iz Europe povukao u Malu Aziju.
Avarsko-bizantski odnosi u 622. ne upuuju prema tome na pretpostavku da
bi te godine avarski kagan gomilao svoje ete na jugoistoku. U prilog prolazu
Hrvata kroz Panoniju trebalo bi nai neke druge okolnosti. Kako takvih okolnosti
nema, tih posee za ovim argumentom: V zgodovini je iz pozne antike in
Zgodnjega srednjega veka znanih dovolj primerov, ko pred prodirajoimi Ijudstvi
ni vzdrala nobena meja in sila. Gledano iz te perspektive je morebitni prehod
lahek ali teak Hrvatov skozi Panonija 622./623. gotovo bil mogo. A l i , jedno
je pitanje je li moebitni prolaz Hrvata u nekoj godini mogu, a drugo je li
vjerojatan. U svakom sluaju, Grafenauerovo najvjerojatnije vrijeme za tiha
je samo mogue, a nestalo je i tvrdnje daje te godine prolaz Hrvata bio izuzetno
lak. Ukratko, ne vidimo nikakva razloga zato bismo se opredijelili za 622., a ne
za bilo koju od mnogih drugih godina.
A zato bismo se uope morali opredijeliti upravo za Heraklijevo doba, ako
se slaemo daje Heraklija u svoj izvjetaj o dolasku Hrvata tendenciozno ubacio
Konstantin Porfirogenet? Protiv njegova doba i uope protiv tako ranog dolaska
Hrvata na Balkan govori okolnost da nijedan bizantski, rimski, dalmatinski,
langobardski ili franaki prvorazredni izvor ne spominje na podruju dananje
Hrvatske u VII. i VIII. stoljeu ni Hrvate ni postojanje neke samostalne hrvatske
drave (plemenskog saveza Slavena na elu s Hrvatima). A kasniji literarnopovijesno-kroniarski izvori? Pop Dukljanin za razdoblje do IX. stoljea pria
iskljuivo o Gotima, Slavenima i Bugarima, a pojmovi Bijela Hrvatska i Crvena
Hrvatska pojavljuju se tek u njegovim vijestima koje se odnose na IX. stoljee. 318
315

Loc. cit.
"Ibid.,
366.
317
Loc. cit.
3I
* Podrobniju analizu podataka Popa Dukljanina vidi u MARGETI, 1984., 257-260.
(Ovdje rad pod II.)
3

Toma pak Arciakon takoer zna za razliku izmeu Gota i Slavena, s jedne, i Hrvata
s druge strane i tumai da su Hrvati u Dalmaciji starosjedioci jo iz antike (!), a da
su Goti i Slaveni doli mnogo kasnije, podjarmili Hrvate i konano se s njima spojili
ujedan narod.319
3. Preostaje dakle samo DAL On je drugorazredno vrelo nastalo na osnovi
narodne tradicije pribiljeene i nesumnjivo djelomino preraene u trenutku
biljeenja i prilikom kasnije izrade ekscerpata iz podataka, prikupljenih u carskoj
arhivi. Na osnovi takvih drugorazrednih podataka sastavio je nepoznati pisac 30.
glave DAI prilino koherentnu priu o dolasku Hrvata. Manje je uspjela obrada
cara pisca u glavama 29. i 31. Bi li se moda iz DAI dalo ipak poneto zakljuiti o
vremenu dolaska Hrvata?
a) Da vidimo najprije glavu 31. Tamo se pria da je car Heraklije naredio
Hrvatima da potjeraju Avare i da se smjeste u Dalmaciji pa nastavlja: Ti su Hrvati
imali u to vrijeme Porgina oca za vladara.320 Na to je, nastavlja car pisac, Heraklije
poslao sveenike iz Rima i dao pokrstiti Hrvate. U to su doba imali ti Hrvati za
vladara Porgu. U literaturi se s pravom tvrdi da je Porga povijesno zajameni
Borna, koji je umro 821. Ako je Borna ivio poetkom IX. stoljea, njegov je otac
vladao negdje pri kraju VIII. stoljea. Dakle, Hrvati bi po toj vijesti doli u
D a l m a c i j u u to doba. Po Grafenaueru su podaci o Porginu ocu plod
K o n s t a n t i n o v i h tendencioznih konstrukcija, 3 2 1 odnosno, kao to to on kae
nekoliko redaka dalje, samovoljno konstruiranje prouzrokovano neznanjem (u
vezi s Porgom i njegovim ocem).322 Ipak ne vidimo u emu bi se pri spominjanju
Porgina oca sastojala Konstantinova probizantska tendencija i kakve bi skrivene
koristi nalazio Konstantin da izmilja podatak o tome da su Hrvati doli za Porgina
oca. Isto tako ini nam se proizvoljnom i tvrdnja o samovoljnom konstruiranju iz
neznanja. Grafenauer ispravno istie d a j e podatak o Porgi-Borni potekao iz
narodne tradicije i da ga ona stavlja prilino pravilno na njegovo mjesto, bar u
kronolokom pogledu.323 Zato isto ne bi vrijedilo i za Porgina oca? Zato ne bi u
narodu moglo ostati i sjeanje na Porgu-Bornu i sjeanje da su Hrvati doli za
njegova oca, ijeg se imena vie nisu sjeali?
Ako iz pria o dolasku Hrvata u glavama 30. i 31. izbacimo (samo) ono stoje
bez ikakve sumnje kasniji umetak u narodnu tradiciju (i ono to se ne odnosi na
sam dolazak), dobivamo sljedeu usporedbu:

31

" Ibid.,255, 257.

D AI, 3 1 , 17-21.
121
GRAFENAUER, I950.a,28.
520

'"Loc.cit.
"'Loc.cit.

Glava 30.

Glava 31.

Dalm. su Hrvati neko ivjeli u Bijeloj

Hrvatskoj (61-63)

Dalm. su Hrvati neko ivjeli u Bijeloj

Hrvatskoj (1-4)

Petorica brae i dvije sestre dolaze u

Dalmaciju i pobjeuju Avare (63-71)

Hrvati dolaze za Porgina oca (20-21)

Dalm. Hrvati su neko vrijeme pod

Francima pa se oslobaaju (78-87)
Dalm. Hrvati trae u vrijeme svoga vladara Porina krtenje iz Rima (87-90)

Dalm, Hrvati se pokrtavaju za vladara

Porge (21-26)

Razumljivo je zato je car pisac ispustio dio narodne tradicije o tome da su

Hrvati bili podloni Francima. Umjesto njih on je ubacio Heraklija da bi dokazao
ulogu Bizanta pri dolasku Hrvata. to se pak tie podataka o petorici brae i dvije
sestre iz glave 30. i Porgina oca iz glave 31., oni su samo na prvi pogled proturjeni.
Tu nam mogu pomoi vijesti DAI o Maarima. Naime, u glavi 40. DAI pria se da
su se Maari dijelili u sedam irih obitelji, navode se njihova imena i dodaje da
se kao osmi pridruio dio Kabira. Svi oni po DAI imaju dogovor da se zajedniki
bore, a na elu svih njih nalazi se vladar iz ire obitelji Arpada. To doista podsjea
na Hrvate. Njima rukovode petorica brae i dvije sestre (glava 30.), oni imaju
jednog zajednikog vladara, Porgina oca (glava 31.). Nije nemogue daje car pisac
imao pred sobom ekscerpte iz carskog arhiva koji su sadravali stanoviti broj vijesti
koje nije imao pri ruci anonimni pisac 30. glave. Naime, u glavi 31. govori se ne
samo o Porginu ocu nego i o obeanju koje su Hrvati dali papi da nee nikada
ratovati u tuim zemljama, o papinu obeanju da e ih tititi Bog Hrvata i sveti
Petar te o udotvorcu Martinu, koji je doao iz Istre u Hrvatsku u doba vladara
Trpimira. Sve je to oito poteklo iz narodne tradicije. Konstantin, s druge strane,
nije uzeo u obzir priu o petorici brae i dvije sestre, moda zato to se nije nalazila
na ekscerptima kojima se sluio, slino kao to moda ni anonim nije imao pred
sobom podatke o Porginu ocu, hrvatskom obeanju papi i udotvorcu Martinu
ukoliko nisu obojica izvrili izbor iz vijesti koje su im stajale na raspolaganju.
b) to se pak tie vremenskih podataka iz glave 30., oni izgledaju ovako:
Hrvati dolaze u Dalmaciju i bore se s Avarima neki broj godina. Oni ostaju u
Dalmaciji neki broj godina te se oslobaaju franake vlasti nakon borbe koja
traje sedam godina. U naem smo radu iz 1977. o tom pitanju ustvrdili da neki
broj godina piscu 30. glave ne moe oito biti mnogo vei od, recimo, deset
godina, i zakljuili da je po tim podacima od dolaska Hrvata do svretka
hrvatskog ustanka protiv Franaka prolo, recimo, 27 godina.324
324

MARGETI, 1977., 24.

tih se tim prijedlozima odluno odupro, dijelom zato Sto je nae tumaenje
sintagme nekog broja godina povsem samovoljno in brez kakrnekoli, niti
najmanjSe podlage, a dijelom zato to nismo uzeli u obzir uz ona tri razdoblja jo
jedno. Naime, po tihu, treba jo dodati anonimovu vijest po kojoj nakon pobjede
325
nad Avarima od takrat drijo to zemljo Hrvati. Ta vijest po tihu bistveno
razteguje kronologijo jer su Hrvati nekaj asa sami gospodovali. S druge
strane, ta bi vijest bila po tihu navodno u proturjenosti s vijeu da su Hrvati od
poetka bili u podlonosti prema Francima, koja bi se onda mogla izbjei samo
na nain kako je to uinio Grafenauer, tj. brisanjem rijei koje smetaju. I doista,
ako se iz anonimove reenice neki su broj godina takoer i Hrvati u Dalmaciji
bili podreeni Francima kao to su bili prije u svojoj domovini briu rijei koje
smetaju, ostaje navodni isti tekst narodne tradicije: neki su broj godina
Hrvati u Dalmaciji bili podreeni Francima. Takav postupak s tekstom po naem
je miljenju doputen samo kada doista nema druge zadovoljavajue interpretacije.
U naem sluaju nikakva brisanja nisu potrebna, jer kontradikcije izmeu dva teksta
nema. Prvi tekst govori o tome da je nakon hrvatske pobjede nad Avarima, ta
zemlja (tj. Hrvatska, L. M.) dola pod vlast Hrvata,326 ali on ne daje odgovor na
pitanje jesu li pobjednici Hrvati pod neijom vlau ili nisu. Na to daje odgovor
drugi tekst: Hrvati, osvajatelji Dalmacije, bili su pod vlau Franaka u novoj
domovini isto tako kao to su bili u staroj.327 Kada se u istoj glavi kae da njihov
(tj. hrvatski, L. M.) ban vlada u Krbavi, Liki i Gacki,328 to oito nije ni u kakvoj
kontradikciji s okolnou da je hrvatski ban podreen hrvatskom vladaru. Kada
pak u iduoj glavi car pisac daje svoju verziju dolaska Hrvata, on javlja to isto
(samo to Franke po svom obiaju zamjenjuje s Heraklijem): vladar je Hrvatske
otpoetka, tj. od carevanja cara Heraklija, pokoran i podreen bizantskom caru.329
Ukratko, anonimov tekst obavjetava nas o tome da su Hrvati bili pod vlau
Franaka u staroj i novoj domovini, a kako nije kontradiktoran, nema razloga da se
brisanjem veih i manjih dijelova trai drukija ista narodna tradicija. Ne
postoje dakle etiri, ve samo tri razdoblja o kojima izvjetava 30. poglavlje. <
A jesu li rijei neki broj godina toliko beznadno nejasne kao to to misli
tih? Anonimov tekst nije upotrijebio rijei mnogo godina, to upuuje svakako
na ogranieni broj godina, ali ni on ni narodna tradicija na osnovi koje pie ne zna
toan broj godina. Nije bez razloga to to anonim i narodna tradicija znaju da su
borbe Hrvata s Francima trajale sedam godina. Narodna je tradicija jo imala kakvetakve predodbe o poetku IX. stoljea, o Porinu-Porgi-Borni, o krtenju Hrvata u
to doba, o sedmogodinjem ratu itd. Ali, ono to je bilo prije toga nije za narodnu
tradiciju vie tako jasno. Zato se u 31. glavi govori o ocu Porge-Borne, u ije doba
325

TIH, 1987., 534. Reenicu je istaknuo masnim slovima sam tih.

DAI, 30,69.
DAI, 30,79.
328
DAI, 30,93.
329
DAI, 31, 58-59.
32S
327

142

su doli Hrvati i ije ime tradicija vie ne zna i zato su po 30. glavi borbe Hrvata s
Avarima trajale neki broj godina. ini nam se oitim da su te borbe trajale
razmjerno ogranieno vrijeme. Mi smo uzeli da su one trajale oko deset godina,
to nam se ini ak moda i predugim. Vlast Franaka nad Hrvatima prema
povijesnim podacima kojima raspolaemo mogla je postojati do 796. (kada
najvjerojatnije prestaje organizirani avarski otpor). Borbe panonskog kneza
Ljudevita ne ulaze u neki broj godina franake vlasti, ve pripadaju u onih
sedam godina o kojima govori glava 30. Po narodnoj tradiciji primijenjenoj na
Ljudevitovu borbu proizlazilo bi da se Ljudevit borio od 815. do 822. a po
franakim je vrelima borba zapoela 819. Neki broj godina, ako ga mjerimo po
zajamenim povijesnim podacima, trajao bi, dakle, neto vie od 20 godina. S druge
strane, i po drugim je okolnostima nezamislivo da bi narodna tradicija i po njoj
anonim mogli imati na umu vei broj godina, jer 30. glava pria kako su Franci
bili toliko okrutni da su bacali dojenad psima. ini se upravo evidentnim da takva
u pravom smislu nepodnoljiva situacija nije mogla u predodbi anonima i narodne
tradicije potrajati dugo. Dakle, neki broj godina vlasti Franaka nad Hrvatima
upuuje na razmjerno ogranieno vrijeme. I tih tako misli, ako smo ga dobro
razumjeli. I njega oito smeta poruka teksta, po kojoj je sigurno nemogue
rastegnuti borbe Hrvata s Avarima, okrutnu vlast Franaka nad Hrvatima i borbe
Hrvata za osloboenje, o kojima pria anonim, na vrijeme od 622. do dvadesetih
godina IX. stoljea, dakle na razdoblje od dobrih dvije stotine godina.
Ovim je naim aproksimativnim raunima koji se neto malo razlikuju od
ranijih isto tako aproksimativnih jedini cilj pokazati da vremenski podaci
anonimova izvjetaja (i vjerojatno narodne tradicije) iz glave 30. ukazuju na konac
VIII. stoljea kao na vrijeme dolaska Hrvata i da se podudaraju s podatkom iz 31.
330
glave po kojem su Hrvati doli za Porgina oca. ini nam se, dakle, da se ne bi
ba moglo rei sa tihom da je nae raunanje povsem samovoljno in brez
kakrnekoli, niti najmanje podlage.
c) I inae potraga za navodnom istom narodnom tradicijom i brisanje svega
onoga to smeta, dovode tiha do zakljuivanja koja ne moemo prihvatiti. Kako
330

Smatramo da nije bez interesa usporediti vijesti iz DAI o Hrvatima s vijestima koje
DAI daje o Veneciji. U glavi 28. kae se da su Venecijanci doli iz Akvileje i drugih franakih
krajeva u strahu pred Atilom, avarskim kraljem, koji je prodro sve do Calabrije. Mnogo
kasnije doao je kralj Pipin, vladar Papije i drugih kraljevstava. On je imao tri brata koji
su vladali nad svim Francijama i Sklavinijama. Pokuao je osvojiti Veneciju, ali su mu se
Venecijanci oduprli i konano sklopilo mir na osnovi kojeg plaaju podavanje. Jo prije
Pipina Venecijanci su sebi izabrali duda, koji je imao sjedite na otoku Civitanova, a
onda se preselio na drugi otok. U glavi pak 27. car-pisac javlja da su Venecijanci preavi s
kopna sagradili vrsti grad u kojem ima dud i danas sjedite. Dakle, za vrijeme prije Karla
Velikog DAI zna samo za avarskog kralja Atilu, izbor duda i njegovo sjedite, a i to
posljednje u dvije verzije.
I venecijanska se narodna tradicija, dakle, slino hrvatskoj, sjeala uglavnom samo
dolaska Franaka. Atila je moda Konstantinov dodatak, a ini nam se sigurnim daje upravo
Konstantin dodao da je Atila avarski kralj. Venecijanska narodna tradicija sigurno nije
bila toliko zaokupljena Avarima.
143

je Bijela Hrvatska del ljudskega izroila (...) potem se podatek o hrvaki

podlonosti Frankom v stari domovi izkae kot interpolacija (podcrtao P. .), soj
Bela Hrvaka ni imela stikov s Franki tja do 10. stoletja. Ne vidimo pravog
razloga zato hrvatska narodna tradicija ne bi mogla sadravati predodbu o tome
da su Hrvati b i l i i u staroj domovini pod Francima, a ne samo u novoj. U vrijeme
zapisivanja hrvatske narodne tradicije narod je ve i dogaaje iz prvih desetljea
IX. stoljea tako temeljito pobrkao da u njima jedva uspijevamo prepoznati ono
to se zbiva za Borne i Kadolaha. Sva ranija prolost izgubila se pred onim jedinim
stoje ostalo neizbrisivo: Franci su neko vladali nad Hrvatima. Od stare domovine
ostalo je samo mutno sjeanje o nekoj Velikoj Hrvatskoj, odnosno Bijeloj Hrvatskoj
i nita prirodnije nego da narod i tu Hrvatsku povee s Francima.331 Zato bi
narod morao znati da je takva tradicija anakronizam?
4. Najotriju kritiku Stih je uputio na nau tezu da su Hrvati doli u svoju novu
domovinu u okviru franako-avarskih ratova. On uz ostalo kae da naa
konstrukcija sadri tako oitne anakronizme, da kritika ni potrebna. Nije li se
tih previe pourio s tako odrjeitim tvrdnjama? Po tihu, naa je teza da su
Hrvati v stari domovini pod frankovskoj oblastjo. Ali to nije naa teza. Po naem
miljenju, narodna tradicija tvrdi da su Hrvati u staroj domovini bili pod Francima,
a l i smo opetovano i izriito izrazili svoje nepovjerenje prema toj narodnoj tradiciji
i ak se izriito od nje ogradili.3'2 Nismo ak ni ulazili u pitanje odakle bi po naem
miljenju doli Hrvati 333 i pod ijom su vlau bili u staroj domovini.334 Dakle, tih
prigovara anakronizmu kojeg nema u naem tekstu i od kojeg smo se izriito
'" tih je Grafenauerov prijevod dijela prie iz 30. glave koji se odnosi na Hrvate u
staroj domovini (Ostali su Hrvati ostali pak blizu Franake) skratio (Ostali Hrvati su
pak blizu Franake). Po takvom tekstu izgledalo bi da anonim obavjetava o stanju u svoje
doba. A l i , taj dio nesumnjivo se odnosi na vrijeme selidbe Hrvata: jedni su Hrvati otili u
novu domovinu, a drugi su ostali u staroj. Svakako se za te rijei ne bi moglo rei da i one
o p i s u j u poloaj B i j e l i h Hrvata poslije 955., dakle ve u najnovije vrijeme
(GRAFENAUER, 1950.a, 30).
312
Npr. MARGETI, 1977., 15: Sjeverni Hrvati bili su podreeni Francima (...);
sasvim je drugo pitanje je li ta narodna tradicija tona ili nije; ibid., 3: Iz spomenutih
dogaaja kako ih prikazuje glava 30., moda proizlazi (...) da su Hrvati (...) doli u Dalmaciju
po nalogu Franaka. Oni su pod Francima bili i u staroj domovini (...). Nadalje, prema 30.
glavi (...); ibid., 30: nismo nikako sigurni daje narodna predaja iz glave 30. (...) to se
tie uloge Franaka tako pouzdano. U MARGETI, 1985.b, 237, u diskusiji s N. Klai
kaemo da pripovijest anonima to se temelji na narodnoj predaji ima sasvim jasnu poruku:
Sjeverni Hrvati bili su podreeni Francima i istiemo da to nije nae miljenje, nego samo
iznoenje prianja 30. poglavlja. Ne razumijemo kako nas se moe ak i nakon tako izriite
izjave optuivati da zastupamo anakronizam da su Sjeverni Hrvati bili pod frankovsko
oblastjo.
w Ibid., 237.
w
Jedino u MARGETI, 1977., 23, piemo po Buryju da su Hrvati doli iz Bijele
Hrvatske, ali i onda dodajemo: Autor glave 30. pisao je u vrijeme kada se Bijela Hrvatska
ve pokoravala Otonu I. Dakako, i iz tih rijei proizlazi da ne mislimo daje Bijela Hrvatska
u ranije doba potpadala pod Franke.
144

ogradili, i onda, da stvar prikae jo gorom, govori ne o jednom anakronizmu, nego

o nekoliko njih. Meutim, ostale nae tvrdnje mogu se prihvatiti ili ne, ali one nisu
anakronizmi.335
5. Ovdje je potrebno nadovezati se na neka naa ve iznesena razmiljanja.
Naime, bezbroj smo puta naglasili da smo skeptini prema vijestima narodne
tradicije. Narodna je tradicija temeljito izmijenila dogaaje iz drugog i treeg
desetljea IX. stoljea: Hrvati nisu ubili Kadolaha, Hrvati nisu pobijedili, ve su
bili poraeni, dalmatinski Hrvati borili su se uz Franke, a ne protiv njih, borba nije
trajala sedam godina itd. Narod se sjeao da su Franci bili okrutni i da je dolo do
nekih borba, ali nije zapamtio ni kada je to bilo ni tko je od Hrvata vodio borbu, ni
kako je zavrena ni koliko je trajala. Ako je to tako i ako elimo biti konzekventni,
moramo posumnjati i u vrijednost podataka narodne tradicije o vremenu dolaska
Hrvata. Zato smo 1985. uzeli u obzir i ne ba malu mogunost da bi moda doista
trebalo odbaciti sve (ili takorei sve) anonimove vijesti o dolasku Hrvata kao
narodnu legendu,336 odnosno, s njima se posluiti samo kao kakvom-takvom
dopunom vijesti iz prvorazrednih izvora.
Ako pak uzmemo u obzir da prvi prvorazredni izvor koji govori o Hrvatima
potjee iz doba Branimira (dux Croatorum), a da nema razloga ne vjerovati podatku
iz Trpimirove isprave (dux Chroatorum), onda za dolazak Hrvata dolazi u obzir
svako ranije razdoblje u kojem je dolo do velikih perturbacija na irem balkanskopanonskom podruju. Meutim, kako za VII. i VIII. stoljee nema nikakvih vijesti
o Hrvatima, hrvatskoj dravi i o nestanku avarske vlasti na zapadnom Balkanu,
ini se najrazumnijim pretpostaviti daje dolazak Hrvata mnogo blii IX. stoljeu
negoli poetku VII. stoljea. Zbog toga je Heraklijevo doba jedva vjerojatno.
Vjerojatnije je razdoblje sedamdesetih godina VII. stoljea, kada dolazi do vala
novih snaga koje nadiru u Panoniju i koje daju temelj snazi Drugog avarskog
kaganata. S tim su nesumnjivo u vezi i bugarska osvajanja pod Asparuhom 679.680., kojima je unitena avarska vlast nad podrujem oko donjeg Dunava. U isto
335

tih tvrdi da nau tezu o dolasku Hrvata koncem VIII. stoljea upotrebljavamo kot
gotovo dejstvo, na podlagi katerega moramo (?) prevrednotiti vse dosedanje vedenje o
frankovsko-avarskih vojnah konec 8. stoletja. Margeti, 1977, 48-65. To nije tako. Od
48. do 60. stranice analiziramo dosadanja shvaanja o tome kada je poela franaka vlast
nad Dalmatinskom Hrvatskom, Grafenauerovu tvrdnju da Slavonija svakako pada pod
Franke u velikom Erihovom pohodu 795, dokazujemo protiv Hauptmanna da Annettes
Laureshamenses daju pouzdane vijesti, a daje Chronicon Moissiacense samo inteligentna
kompilacija u kojoj prepisiva nije nita dodao, ve samo tu i tamo neto ispustio (i to
upravo bitne rijei et inde in ) itd., i tek na str. 60, nakon svih tih analiza vraamo
se pitanju dolaska Hrvata i utvrujemo da se jedno s drugim slae, to vie to
zakljuujemo na str. 61 do 62 vrela (Uskrnja kronika, Teofan, Nicefor) ne daju oslonca
za tvrdnju da bi u VII. stoljeu nestalo avarske vlasti. Nae analize, dakle, nemaju za
podlogu tezu o dolasku Hrvata koncem VIII. stoljea i o njima se moe povesti diskusija
posve nezavisno od problema dolaska Hrvata.
336
MARGETI, 1985.b, 238.

vrlo uznemireno razdoblje ulaze i dogaaji povezani s Kuverom, kojega moda

treba identificirati s petim sinom Krobata, vladara Velike Bugarske na zapadnoj
obali Azovskog mora, dakle, s Asparuhovim bratom. Kuver se sa svojom vojskom
nametnuo stanovnitvu u Vojvodina i Srijemu, otkazao poslunost kaganu i krenuo
sa svojom vojskom i podlonim narodom na jug prema Solunu.337
Dakako, razdoblje od 670. do prvih vijesti o Hrvatima u IX. stoljeu bilo bi
svakako predugako ako pretpostavimo da su Hrvati doli kao osvajai i osnovali
svoju dravu (plemenski savez). Naprotiv, dolazak Hrvata sedamdesetih godina
VII. stoljea bio bi prihvatljiv uz pretpostavku da su Hrvati doli kao podreeni
savezniki narod u okviru perturbacija povezanih s nastankom Drugog avarskog
kaganata. No, ako to prihvatimo, onda moramo do kraja odbaciti sve vijesti iz DAI.
Ako smo pak skloni da priznamo bar neku vrijednost vijestima iz DAI o dolasku
Hrvata pod Porginim ocem iz glave 31. i raunima o broju godina iz glave 30.,
onda bi na dolazak Hrvata koncem VIII. stoljea u vezi s franako-avarskim
ratovima ukazivala ne samo posvemanja utnja o Hrvatima i hrvatskoj dravi u
VII. i VIII. stoljeu nego i podaci iz DAI. Ali, ni naa teza ne daje posve
zadovoljavajui odgovor na neobinu okolnost da se ni Dalmatinska Hrvatska
ni Panonska Hrvatska u prvorazrednim vrelima iz poetka IX. stoljea ne zovu
tako ni jedan jedini put i da za to doba nema nijedne vijesti o Hrvatima.
Ukratko, istraivanje o vremenu dolaska Hrvata ne smatramo ni izdaleka
zakljuenim.
338

6. Vei dio svojeg rada posvetio je tih diskusiji teze N. Klai, po kojoj su
Hrvati u svoju novu domovinu doli iz Karantanije i pokrstili se pod knezom
Branimirom, kojeg N. Klai prepoznaje u anonimovu Porinu. O tezama N. Klai
ve smo se imali prilike izjasniti.339 Ovdje bismo se dotaknuli samo jednog pitanja.
Naime, tih tvrdi da su po izvjetaju Ivana akona340 Hrvati leta 875 udarili na
frankovsko Istro, daje taj napadaj imao za cilj puko pljakanje (ropanje) te da
su oni za to pljakanje izabrali godinu 875., zato to je njihov senior, italski kralj
Ludovik II. umro 12. kolovoza 875. u Veroni pa je bila italska krona in s tem
mesto njihovega seniorja nezasedeno. Na tu tezu dali bismo nekoliko primjedba.
Za na problem nije, dakako, od vanosti to to Ludovik II. nije umro u Veroni,
nego blizu Brescie. Naprotiv, vano je pitanje datacije. Po tihu se hrvaki napad
na Istro dogodio u 875. godini. U literaturi se obino misli daje do toga napadaja
34
342
dolo 876. ' Pastorello se odluila za oko 877 ., a Cessi pak smatra daje do
317

Vidi o tome krau (prethodnu) analizu u MARGETI, 1988.a, 44-47.

',...,.
TIH, 1987.,536-546.
,o <
"M985b,
227-232.
, . .,.;.,. ( ,ife
340
Ivan akon javlja Tune Sclavorum pessime gentes et Dalmacianorum Istriensem
provinciam depredare ceperunt (MONTICOLO, 122).
, n>t*>lfaai
341
Npr. MONTICOLO, 121.
,' *, w . - ,-, ,/,-'
342
ANDREA DANDOLO, 645.
318

146

njega dolo nekoliko godina nakon 875 .'4} Podaci iz Ivana akona kau ovo: (u
zagradama godina po drugim vrelima):

Ludovik umire344
Dominik postaje biskup Torcella345
Saraceni napadaju Grao346
Patrijarh Grada Petar boravi u Mlecima godinu dana
i odlazi u Rim348
Dud Urso pridruuje na vlasti svojega sina Ivana349
Slaveni i Dalmatinci napadaju Istru35'
Umire Domagoj352
Dominicus, biskup Olivola, umire353
Sinod u Ravenni kojem prisustvuje patrijarh Petar354

(875.)
(876.)
(876 .)347

(877. do 878.)
(877.)35"

(prva polovica 877.)

(kolovoz 877.).

Prema tim podacima Ivana akona proizlazilo bi, dakle, da su Slaveni i

Dalmatinci napali Istru najvjerojatnije sredinom 876., a moda i kasnije, a d a j e
Domagoj umro koncem 876., a moda poetkom 877.
Treba nadalje uzeti u obzir neobino vanu, ak odluujuu okolnost, da Ivan
akon pod Dalmatincima razumijeva uvijek dalmatinske gradove.155 To se
osobito plastino odraava u prianju o pohodu Petra II. Orseola du dalmatinske
obale. Ivan akon navodi kako su Dalmacianorum popali (tj. dalmatinski gradovi)
molili duda da ih oslobodi a Sclavorum severitate, pri emu misli na Croatorum
ac Narentanorumprincipes?S6 Kako su dalmatinski gradovi u drugoj polovici IX.
stoljea ve bili konano organizirani u bizantsku temu Dalmaciju, 157 akcija u kojoj
sudjeluje brodovlje bizantske teme Dalmacije u vrijeme jakoga cara Ba/ilija I.
morala je oito imati njegovo odobrenje i biti sastavnim dijelom njegove politike
i vojne strategije. U toj strategiji vanu ulogu imali su i papa i Hrvati. Bazilijevi
planovi to ueg povezivanja s papom oitovali su se odmah po njegovu dolasku
343

CESSI, 1940., 295.

MONTICOLO, 121.
Loc. cit.
146
Ibid., 122.
347
ANDREA DANDOLO, 645. A l i , po MONTICOLO, 122-122 i po drugima
saracenski se napad odigrao 875.
348
MONTICOLO, 122.
34
" Loc. cit.
"" Tako ANDREA DANDOLO, 645. Po drugima, npr. MONTICOLO, 876
"'MONTICOLO, 122-123.
352
Ibid., 123. Prije vijesti o smrti Domagojevoj Ivan akon ubacuje kronoloki
pogreno
vijest o sultanu, uhvaenom u Bariju.
3
"354 Loc. cit.
Loc. cit.
.s jato npr Dalmaciarum urbes (MONTICOLO, 119)
356
Ibid., 155.
357
Po MARGETI, 1984., 264-266, prvi pokuaj osnivanja dalmatinske teme pada u
god.843.
344

345

na vlast, jer je ve drugi dan (!) nakon stupanja na prijestolje s patrijarke stolice
uklonio antipapinski raspoloenog Focija. Papi je kao mamac ponudio crkvenu
ingerenciju nad Dalmacijom i Hrvatskom (ali, dakako, nije ni pomiljao na to da
p r i h v a t i papine pretenzije na Bugarsku). Kako je papa nakon dubokog pada
franakog utjecaja u Italiji ostao sam prema Arapima, to je i on imao
najneposredniji interes da od Bizanta zatrai zatitu, to vie stoje Bari od 876. u
rukama Bizanta. Zato uskoro poinju i izravni pregovori pape i Bazilija I.358 ini
se da tih misli da je jo 879. papa bio povezan s Francima, a ne s Bizantom, jer o
bliskim odnosima izmeu Branimira i pape pie: Takno razmjerje med Rimom
in Branimirjem bi si ob hkratnih predpostavljenih hrvako-frankovskih (milo
reeno) napetosti zopet teko predstavljali. Nije li, upravo obratno, odnos pape i
Branimira posve razumljiv iz perspektive njihove veze s Bizantom? [Dodatak
tekstu: O ovom smo problemu opirnije pisali uz temeljitu analizu vrela u
MARGETI, 1990.a, 17-37. Vidi i MARGETI, 1997., 207-229.]
Dakle, napad na Istru nije se dogodio 875., nego kasnije, najvjerojatnije
sredinom 876., a kako je u njemu sudjelovalo i brodovlje iz gradova bizantske teme
Dalmacije, svrha napada nije bilo obino pljakanje, nego se radilo o Bazilijevoj
strategiji. Time pada i tihova teza da su Hrvati napali Istru u drugoj polovici 875.
navodno zato to u to doba nije bilo italskog kralja.359
(1988.)

558
354

Ibid., 268-275.
O poloaju Hrvatske u to doba vidi podrobnije loc. cit.

V. O NEKIM PITANJIMA NAE RANOSREDNJOVJEKOVNE

POVIJESTI

1. U raspravi koju je P. tih otvorio u Z41,1987.,531 i d., a mi nastavili u

Z 42, 1988., 234 i d., polazne su toke naih analiza istraivanja Hauptmanna i
Grafenauera, koja su dala izvanredne rezultate i koja su nezaobilazni kamen
temeljac svakoga daljnjeg prouavanja pitanja dolaska Hrvata. I tih i mi
prihvaamo ve odavno prihvaenu tezu da je Konstantin Porfirogenet u svoj
izvjetaj De administrando imperio (DAI) ubacio cara Heraklija da bi potencirao
znaenje uloge Bizanta u dolasku Hrvata. Razilazimo se u tome to po naem
miljenju caru Konstantinu treba pripisati i samo Heraklijevo doba kao vrijeme
dolaska Hrvata, to se po naem miljenju moe dokazati analizom Carevih vijesti.
Naprotiv, tih se slae s Hauptmannom da vrijeme dolaska Hrvata prema DAI treba
smjestiti u Heraklijevo doba.
tih nam je u Z 41, 1987., 535, koncedirao kako nema dokaza za
Grafenauerovu tvrdnju da se 622./623. kagan spremao na nov udarac protiv
Bizanta te u tu svrhu svakako okupljao Avare na jugoistoku avarskog podruja, a
moda se ak i ve zapleo u borbe s Bizantincima. Ali, tih je ujedno protiv nae
teze upozorio da viri odraajo stanje trajne napetosti med obema stranema i
ustvrdio da su leta 622 Avari pred samim obzidjem Carigrada pokuali uhvatiti
Heraklija i da vse to dopusa domnevo, da so Avari zaradi napetosti na meji z
Bizancem koncetrirali svoje sile najugovzhodu.
Nakon naeg odgovora u Z 42 tih se u Z 43,1989., 112, jo vie pribliio
naem miljenju o miru na granici prema Bizantu, ali je iznio novu misao: Vendar
se zdi, da zaradi miru na avarsko-bizantinski meji prehod Hrvatov skozi Panonija
ni ni manj verjeten. Prav v leto 623 namrepada zaetek slovanskega upora pod
Samovim vodstvom, kije nedvomno povzroil velike turbulence in destabilizacijo
v avarski dravi, kije la v prid morebitni hrvaki selitvi.. Ako smo dobro razumjeli
tiha, redoslijed dogaaja je po njemu ovaj: 623. godine poinje slavenski ustanak
pod Samom, njegova posljedica je slabljenje avarske drave, to onda omoguuje
prolaz Hrvata kroz Panoniju.

tihova teza (slavenski ustanak destabilizacija Avara prolaz Hrvata) u

suprotnosti je s Grafenauerovom tezom (prolaz Hrvata destabilizacija Avara
slavenski ustanak: 1952.C, 44). Razlika je razumljiva. Grafenauer je objanjavao
izuzetno lak prolaz Hrvata preko Panonije koncentracijom avarskih snaga na
jugoistoku i moebitnim ratnim stanjem izmeu Avara i Bizanta u isto vrijeme.
Kako je tih prihvatio tezu o miru na avarsko-bizantski meji, morao je pronai
drugo obrazloenje za prolaz Hrvata u to doba; naao gaje u Samovu ustanku, koji
je, obratno, po Grafenaueru, tek posljedica hrvatskog prodora. Ali, dok je
Grafenauer ponudio vei broj dokaza u prilog svojemu miljenju, tih se zasad
ograniio na postavljanje vlastite teze bez potanjih analiza. To, dakako, nije
prigovor, jer je za takvu analizu diskusija o naim tezama daleko preuzak okvir.
Ipak bismo eljeli spomenuti da kronologija koju nudi tih u prilog svojoj tezi nije
uvjerljiva. Naime, po njegovu miljenju, prav v leto 623. poinje slavenski
ustanak, ija je posljedica, po njemu, bila destabilizacija avarske drave, a taje sa
svoje strane omoguila hrvatsku selidbu okrog 622/623(?).
2. Pretpostavku da je do selidbe Hrvata dolo upravo za Heraklija, tih
dokazuje dvama kronolokim podacima iz DAI; jedan od njih temelji se na glavi
31., u kojoj car pisac govori o padu Salone i dolasku Hrvata i oboje pripisuje
Herakliju. tih zakljuuje: ako je podatak o padu Salone pouzdan, onda treba
dobro vero nameniti tui Konstantinovi vesti o hrvaki naselitvi v Heraklejevi
dobi(Z43,1989., 113). No, u glavi 31. ovi podaci slijede jedan iza drugog:
Dioklecijan naseljava Rimljane u Dalmaciju;
za Heraklija Avari tjeraju Rimljane;
po nalogu Heraklijevu Hrvati tjeraju Avare;
po nalogu Heraklijevu Hrvati se naseljavaju u Dalmaciji;
to se dogaa za Porgina oca;
Heraklije pokrtava Hrvate za Porge.
Ta nevjerojatna kronoloka i stvarna zbrka ini izvjetaj krajnje nepouzdanim
i ne ini nimalo vjerojatnim bilo kakvo zakljuivanje na osnovi podataka koji se u
njemu iznose, a ponajmanje povezivanje bilo koja dva podatka. I anonimova
kronologija u glavi 30. govori po tihu u prilog tezi da su Hrvati doli za Heraklija,
a protiv nae teze, po kojoj iz te glave proizlazi razmjerno kratko vrijeme izmeu
dolaska Hrvata i Bornine vlasti u Dalmaciji poetkom IX. stoljea. tih se pri tome
u Z 41,1987., 534, pozvao na okolnost da su Hrvati po anonimu nakon nekoliko
godina borba pobijedili Avare i od tekrat driijo to zemljo Hrvati. Meutim, kako
se podatka o hrvaSkem gospostvu v Dalmaciji in o njihovi podlonosti Frankom
medsebojno vsebinsko izkljuujeta (tih, loc. cit.), treba po tihu prihvatiti
Grafenauerovu interpretaciju po kojoj anonim u toj glavi govori o etiri razdoblja
u najranijoj povijesti Hrvata u novoj domovini: 1) borba Hrvata s Avarima, 2)
razdoblje samostalnosti, 3) franaka vlast nad Hrvatima, 4) borbe Hrvata s
Francima. U Z 42,1988., 237, dokazivali smo da anonim ne spominje razdoblje

150

samostalnosti i daje ono samo plod Grafenauerove interpretacije na osnovi njegova

prekrajanja anonimova teksta. No, tih i dalje ostaje pri Grafenauerovoj koncepciji
(Z 43, 1989., 116) i prigovara nam da je nismo dobro razumjeli. Pa ipak,
anonimov tekst (po Grafenaueru, uz izbacivanje iz teksta t. 4, 5 i 6) glasi:
(III) 3. Poto su neko vrijeme meusobno ratovali, pobijedili su Hrvati, neke
su od Avara poklali, ostale prisilili da se pokore. Otada su u toj pokrajini zavladali
Hrvati. (IV) l. Neko vrijeme pak bili su (i) Hrvati u Dalmaciji podvrgnuti Francima
(kao i ranije u njihovoj domovini) (rijei u zagradi izbacio Grafenauer, HZ V, 1952.,
14).
Smatramo daje upravo oito daje anonim elio rei ovo: Franci su vladali
nad Hrvatima u staroj domovini; Hrvati dolaze u novu domovinu i pobjeuju Avare
i zaposjedaju svoju novu domovinu, ali ostaju i dalje pod vlau Franaka, kao to
su bili u staroj domovini. Grafenauer je bio prinuen u IV, l. izbaciti rijei i i
kao i ranije u njihovoj domovini jer one na jasan nain istiu kontinuitet franake
vlasti nad Hrvatima prije i poslije selidbe i ne doputaju opstojanje razdoblja
hrvatske samostalnosti. Do tog razdoblja samostalnosti doao je dakle Grafenauer
ipak z brisanjem vesti o hrvaki podlonosti Frankom v stari domovini, (vidi tih,
Z 43, 1989., 116). Svakako se ne slaemo sa tihom da bi se podaci o hrvatskoj
vlasti u Dalmaciji i njihovoj podlonosti Francima meusobno s u t i n s k i
iskljuivali, kako je to tvrdio tih u Z 41, 1987., 534, jer isto tako, kada malo
dalje anonim kae da hrvatski ban vlada u Lici, time nije iskljuena vlast
hrvatskog vladara nad banom. Dakako, sve je to anonimova pria, koja se dijelom
temelji i na narodnoj hrvatskoj tradiciji i koja ne odgovara povijesnoj istini. A l i ,
ovdje je rije ne o povijesnoj istini, nego o onom stoje anonim mislio i napisao.
3. Ostaje dakle da se razmotri pitanje ukupnog trajanje borbe Hrvata s
Avarima, vlasti Franaka nad Hrvatima i borbe Hrvata s Francima. Po tihu,
anonimovi podaci ne daju u tom smislu niti najmanje podloge. tih se sigurno
odve otro izrazio, premda tu reenicu rado ponavlja. Naime, i po njemu prvo
razdoblje (borba s Avarima) traje nekoliko let (op. cit., 115), a tree sedam
godina. Ali zato tih pridaje veliko znaenje anonimovu podatku o drugom
razdoblju, kada su se Hrvati doloeno tevilo let pokoravali Frankom (loc. cit.)
pa kae da sintagma doloeno tevilo let moe znaiti 700, 10 ali npr. 5 let
(op. cit., 116).
Da vidimo to o tome kae nae vrelo. Po anonimu
Hrvati se bore s Avarima
Hrvati su pod Francima itvrav
Hrvati se bore s Francima sedam godina.
Najee je i uobiajeno znaenje sintagme neki (ne osobito
velik) broj godina koje se u grkom radu upotrebljava kao neto drugo od ,
tj. mnogo godina. To uobiajeno znaenje bez ikakve je sumnje upotrijebljeno za
oznaavanje trajanja borba Hrvata s Avarima jer je oito da su te borbe mogle

151

potrajati jedno razmjerno ogranieno vrijeme, npr. 5-10 godina. Tako to ispravno
shvaa i tih, i prevodi tu sintagmu s nekoliko let. Meutim, isto je tako jasno
da se ista sintagma kod istog autora, upotrijebljena samo nekoliko redaka dalje,
mora shvatiti na isti nain. ini nam se posve nedopustivim da se ista sintagma
najprije prevodi s nekoliko let, a onda proizvoljno i neuvjerljivo s doloeno
Stevilo let, oito s namjerom da se njoj dade posve drukije znaenje.
Ukratko, sva tri vremenska razdoblja o kojima govori anonim prilino su
dobro, ak za nae potrebe vrlo dobro definirana. Vidi se da prema anonimovu
shvaanju od borba Hrvata s Avarima do osloboenja Hrvata od Franaka nije mogla
protei ak ni polovica stoljea, nego jo i mnogo manje a nikako oko 200
godina. Ako uzmemo u obzir da su se borbe Hrvata s Francima dogaale poetkom
IX. stoljea, onda anonimova pria upuuje na to da su po njegovu shvaanju Hrvati
doli negdje pri kraju VIII. stoljea.
4. tih nam prigovara (Z 43,1989., 112) da nismo ni pokuali rijeiti vano
pitanje otkud su Hrvati doli sajje menda jasno, da nisopadli z neba i zakljuuje
da nema dokaza za hrvatsku selidbu koncem VIII. stoljea. Ostane le, da mu
verjamemo, to pa je kategorija, ki v zgodovinopisju ne obstaja. Te rijei doista
iznenauju. tih zaudo ne uzima u obzir nae opetovane tvrdnje da je DAI
drugorazredno vrelo i da se zato vijestima iz toga vrela moe pokloniti jedva neka
vjera. Tako smo npr. u MARGETI 1985.b, 238, predloili jo radikalniji odnos
prema vijesti iz DAI. Naime, istaknuli smo: ako su vijesti o dolasku Hrvata iz DAI
puka narodna legenda s Carevim natruhama, onda nismo vezani ni dobom cara
Heraklija ni koncem VIII. stoljea. Pitali smo se zato ne bismo uzeli u obzir velike
perturbacije u 670. godini. U svojoj pak diskusiji sa tihom (Z 42, 1988., 239)
ili smo korak dalje i nakon dodatne analize o velikoj nepouzdanosti DAI zakljuili:
Ukratko, istraivanje o vremenu dolaska Hrvata ne smatramo ni izdaleka
zakljuenim. Zato bismo bili skloni da tihove rijei (ostane le, da mu /tj.
Margetiu/ verjamemo) poveemo s naom upravo citiranom reenicom kojom
smo zakljuili svoje analize 1988. godine i s kojom e se, nadamo se, sloiti i tih
i drugi. Mislimo ak da je takvo vjerovanje (da istraivanja ne smatramo ni
izdaleka zakljuenim) kategorija koja postoji u povijesnoj znanosti kao osnovni
pokreta novih spoznaja. Naoj tezi iz 1977. o dolasku Hrvata koncem VIII. stoljea
protivi se okolnost da se Hrvati ne spominju ni u jednom prvorazrednom vrelu iz
prvih desetljea IX. stoljea. Ako bi Hrvati doli koncem VIII. stoljea, onda bi
trebalo oekivati da je njihova vojna organizacija bila toliko jaka da su se uspjeli
nametnuti kao vladajua skupina na razmjerno irem podruju, npr. najmanje od
dananje Like do Cetine. Pa ipak, ni franaki ni bizantski ni domai ni bilo koji
drugi izvori u to doba ne spominju ni Dalmatinsku Hrvatsku ni Panonsku
Hrvatsku. To osobito udi u odnosu na razmjerno bogate franake vijesti od 791.
do 826. Mogli bismo se pokuati izvlaiti time da je hrvatska dravna
organizacija postupno dozrijevala nekoliko desetaka godina, ali to bi bio izlaz

iz nude kojim bismo samo prikrili slabu stranu svoje teze. Dakle, ako se elimo
drati teze o dolasku Hrvata, onda bi utnja razmjerno bogatih prvorazrednih
vrela o Hrvatima u prva tri desetljea IX. stoljea upuivala na to da su oni doli
oko 82S.-829., kada je zbog prodora Bugara i drugih razloga dolo do velike
destabilizacije franake (i bizantske) vlasti na dananjim hrvatskim podrujima.
Ali ni ta teza iz mnogih razloga nije nimalo uvjerljiva. Ako odbacujemo s dobrim
razlozima vrlo slabu uvjerljivost teze o postupnom dozrijevanju hrvatske drave
koncem VIII. i poetkom IX. stoljea, onda je a fortiori takva misao protegnula
na dozrijevanje od VII. st. nadalje tijekom dvjesta godina jo daleko manje
prihvatljiva. Zato je nae miljenje da nije nimalo nemogue daje teza o dolasku
Hrvata openito pogreno postavljena i da rjeenje pitanja etnogeneze Hrvata i
nastanka njihove drave treba traiti u drugim drutvenim i povijesnim okolnostima
i injenicama. ini nam se daje uope veliko pitanje da li su Hrvati doli tek nakon
dolaska Avara, bilo kao njihovi protivnici (kako se to u skladu s DAI obino tvrdi),
bilo kao neka vrsta avarskih saveznika (kao to smo 1977. predlagali). Ako je to
tako, onda i pitanje odakle su doli dobiva posve drugi smisao.
(1990.)

VI. JO O VIJESTIMA KONSTANTINA PORFIROGENETA O

DOLASKU HRVATA

I. UVOD
f U svojemu nedavno objavljenom radu360 M. Lonar ralanjuje stajalita i
argumente nekih autora koji su se od 1949. godine dalje bavili vijestima o dolasku
Hrvata u njihovu dananju domovinu, sadranima u djelu Konstantina
Porfirogeneta De administrando imperio (dalje D AI).361 Rad je izvrstan. teta je
to autor nije proirio svoja istraivanja na jo neke novije autore.362
1
i Ovdje bismo se osvrnuli na neke Lonarove ralambe koje se odnose na naa
stajalita i argumente u nadi da e ova naa razmiljanja u povodu Lonarove
analize biti korisna za unaprjeivanje spoznaja o naoj najstarijoj povijesti,
ponajprije o vijestima o njoj u DAL

II. VRIJEME OD DOLASKA HRVATA DO NJIHOVA OSLOBAANJA OD

FRANAKA PO ANONIMU
l. Anonimni sastavlja 30. glave DAI navodi ove vremenske podatke za
razdoblje od dolaska Hrvata do njihova osloboenja od franake vlasti:
''LONAR,
1992.,375-448.
361
DAI 1,1949., i DAI II, 1962.
362
Smatramo da bi tihove analize, ve s obzirom na prvenstveno filoloki pristup
Lonarova rada, svojom ozbiljnou zasluile veu panju od nekih drugih, analiziranih u
Lonarovu radu. A kako Lonar na kraju svoga rada (443) daje opreznu podrku miljenju
Suia i drugih, tj. miljenju da dolazak Hrvata treba staviti u prvu polovicu VII. stoljea,
bilo bi za itatelje vrlo korisno da je bar u reenici-dvije naznaio i najnoviji smjer
razmiljanja Kronsteinera i njegovih sljedbenika.

1) Hrvati dolaze u Dalmaciju, gdje se s Avarima bore neki broj godina i

pobjeuju ih,
2) Hrvati, koji su doli u Dalmaciju, neki se broj godina pokoravaju
Francima, kao i ranije u staroj domovini,
3) Hrvati diu ustanak, bore se s Francima sedam godina i pobjeuju ih.
Koliko je po miljenju anonimovu ukupno trajalo vrijeme prethodnih toaka?
U diskusiji s nama tih363 je izraz iz prve toke preveo s nekoliko let,3M a iz druge
s doloeno tevilo /<?f365 i protivno naim ralambama dokazivao da to moe
znaiti /00, IO, ali pa npr. 5 let.
tihove primjedbe na nae stajalite iz 1977. godine366 potaknule su nas da
1990. godine367 preispitamo svoje argumente iznesene 1977. pa smo nakon ponovne
ralambe predloili poneto drukiji, ali u biti isti odgovor kao i ranije. Naime,
od tri vremenska razdoblja o kojima je rije u anonimovoj prii, dva nisu bila
sporna, i to prvo, za koje smatramo daje moglo trajati najvie 5 do 10 godina, a
tih nekoliko let i, dakako, tree, koje pogotovu nije moglo biti sporno. tih i
mi ne slaemo se u pogledu drugog razdoblja. Ovdje tih neki broj godina
prevodi s doloeno tevilo let, da bi na taj nain poveao uvjerljivost svoje
tvrdnje, naime da to razdoblje moe trajati ak i stotinu godina. U diskusiji sa
tihom istaknuli smo da takav njegov postupak sa sintagmom neki broj godina
nije p r i h v a t l j i v : ako isti autor upotrebljava istu sintagmu u razmaku od samo
nekoliko redaka, onda je razumno pretpostaviti da sintagma na oba mjesta ima
priblino isto znaenje. Svaka druga interpretacija udaljava se od anonimova teksta.
Ako neki broj godina u grkome u pravilu oznaava neki ne preveliki broj
godina, za razliku od mnogo godina, i ako on u skladu s time i ratnom situacijom
znai nekoliko let, onda sve ukazuje na to daje i drugo razdoblje moralo imati
ogranieno trajanje. I zato smo zakljuili da sva tri razdoblja prema anonimovu
shvaanju ne mogu trajati ak ni polovicu stoljea, nego jo i manje.
Lonar ponavlja tihovo tumaenje sintagme neki broj godina i smatra da
je taj izraz mnogo relativniji pa moe oznaavati pet ili pedeset godina.368 Za
nau ralambu iz 1990. godine neto dalje u tekstu tvrdi daje uvjerljivija od one
369
iz 1977. god. ali nae argumente zaudo niti navodi niti ih pobija. To je i
razlog zato smo ih u ovoj diskusiji ukratko naveli. U svojoj pak diskusiji s Novakoviem Lonar se ovako izraava: Poput Margetia i Novakovi se poigrao kalkulacijom s godinama, ali ne prihvaa ni njegove prijedloge jer nema elemenata za
raun pa onda ni taj raun (tj. kao ni Margetiev: L. M.) nema vrijednosti.370
'"-' tihovi su radovi objavljeni u Z 41,1987., 529 i d., i broj 43,1989., 112.
'"TIH, 1989., 115.
165
TIH, 1989.,116.
"'"MARGETI, 1977.,5-88.
'"'MARGETI, 1990.b, 121 i d.
"'LONAR, 1992., 392.
""'LONAR, 1992.,399.
"LONAR, 1992.,416.

Nai nam se argumenti ipak ne ine pukim bezvrijednim poigravanjem

brojkama, ve naprotiv razumnim, uvjerljivim i vjerojatnim.
Pokuat emo sagledati problem s druge strane. Ako je tono da po anonimu
postoje samo spomenuta tri razdoblja od vremena dolaska Hrvata do njihova
ustanka protiv Franaka i ako prihvatimo vladajue miljenje da su Hrvati doli
poetkom VII. stoljea, recimo 620. god., a oslobodili se franake vlasti negdje
oko 820. godine, onda se ona dva anonimova vremena (neki broj godina) odnose
na vremenski razmak od oko 200 godina tree je razdoblje od sedam godima
toliko kratko da ga u ovim raunima moemo zanemariti. Ali, u tom sluaju, kako
god produivali neki broj godina, raun ispada traljavo. Poigrajmo se jo malo,
i to uz razumnu pretpostavku da neki broj godina znai u prvom i u drugom
sluaju priblino isti broj godina, ali daleko vei od onoga koji smo mi pretpostavili.
Ako uzmemo dva puta do 50 godina premalo je. Ako pak uzmemo da je rat
Hrvata s Avarima trajao 100 godina, a franaka vlast jo 100 eto eljenih 200
godina. Za nudu se moe pretpostaviti daje time otkriven jo jedan stogodinji
rat, ali to ipak zvui nevjerojatno, to vie to bi u tom sluaju bilo ipak vjerojatnije
daje anonim upotrijebio sintagmu mnogo godina. Ako se pak smanji broj godina
ratovanja na razumniji rok, recimo oko 20 godina (ako je to razuman broj za trajanje
rata), onda ono drugo razdoblje od oko 180 godina nije ni u kakvom razmjeru s
prvim razdobljem a ipak je upotrijebljen isti izraz. Zbog toga ne preostaje drugo
nego pretpostaviti daje prvo razdoblje trajalo, recimo, 20 godina, a drugo, recimo,
40 godina, premda ni jedno ni drugo nije uvjerljivo, ali barem su trajanja tih dvaju
razdoblja donekle blia. No, ni to ne ide, jer ostaje vremenski vakuum od oko 140
godina, koji moemo sakriti samo tako da na njega ne mislimo. Nema elemenata
i gotovo bio bi energian odgovor kojim se presijeca svaka rasprava. To bi
podsjealo na onu misao N. Klai daje svako dalje raspravljanje (...) presjekla
gornja anonimova reenica o Francima itd., to je nailo na Lonarovu opravdanu
reakciju: ovjek poeli da poput nje (...) presijee problem sjekirom. Lonarova
reenica o naem poigravanju brojkama pomalo podsjea na takvo rjeavanje
problema: kako nema elemenata, svaki je pokuaj da se u anonimovoj prii pronae
neko razumno rjeenje, osuen na prijekor igranja, a ne ozbiljnog ulaenja u
problem. Ali, uvjereni smo da Lonar nije ba tako mislio. Naime, doista postoji
jo jedan izlaz iz neugodne situacije. Ako se silom eli nategnuti anonimova
reenica o franakoj vlasti nad Hrvatima na vrijeme od oko 200 godina, onda bi
bilo najizglednije kad bi se moglo u njegovu izvjeu pronai neko etvrto
razdoblje. Ako bi ono progutalo dobar dio onih 200 godina, onda bi natezanje oko
pojma neki broj godina moglo postati marginalnim pitanjem. Ozbiljnim
filolokim istraiteljima morala je na um pasti ta misao i pala je.
2. Pokuaj pronalaenja etvrtog razdoblja
a) Grafenauerov pokuaj
On je pretpostavio da je anonim u reenici o franakoj vlasti nad Hrvatima
pokvario istu narodnu tradiciju. Po njemu je u toj reenici bez sumnje rije

samo o stilistikom povezivanju dviju odlomaka prilikom konane obrade

gradiva, a ne o narodnom predanju; to stilistiko povezivanje je sadrajno zbog
autorova nepoznavanja povijesti dakako sasvim pogreno. 371 Zbog toga
Grafenauer popravlja tekst tako to izbacuje rije i i rijei kao i ranije u njihovoj
domovini i tako dobiva ovaj tekst: Neko vrijeme pak bili su Hrvati u Dalmaciji
podvrgnuti Francima. Takvim se tekstom iz temelja mijenja poruka teksta, to
omoguuje Grafenaueru da tekst ovako interpretira: neko vrijeme bili su (se.
Hrvati u novoj domovini) samostalni, a zatim su doli pod Franke.372 Grafenauer
je tako uspio da u anonimovu priu ubaci dodatno etvrto vrijeme, vrijeme
nezavisnosti Hrvata u novoj domovini. Grafenauer pri tome istie daje dodue rije
o narodnoj tradiciji kao i u nekim prethodnim reenicama, ali kako postoji stvarna
vremenska razlika od blizu dva stoljea (,..),373 to je u njoj sadran sasvim nov
kompleks te tradicije, koji nema neposredne veze s ranijim. Dakle, Grafenauer
najprije temeljito mijenja reenicu da bi dobio novi tekst, pa ga onda proglaava
potpuno pouzdanom(l) narodnom tradicijom, koja se, eto, dobro poklapa s
njegovim shvaanjem toga razdoblja hrvatske povijesti.
b) tihov pokuaj
tih je dobro uvidio nezgodnu stranu takvog naina dokazivanja koji se osniva
na tekstu, koji u svom izvornom obliku poruuje upravo obratno od onog to se
dokazuje, pa je pokuao ve u anonimovu tekstu pronai vijesti o traenom,
etvrtom razdoblju. On upozorava374 da u jednoj od prethodnih reenica anonim
javlja da Hrvati, nakon to su pobijedili Avare, od takrat driijo to zemljo. Ta
vijest po tihu bivstveno razteguje kronologijo jer bi iz nje po njegovu miljenju
proizlazilo da su Hrvati nekaj as sami gospodovali. Mi taj tihov dokaz nismo
prihvatili kao uspjean,375 jer okolnost da Hrvati vladaju tom zemljom ne
iskljuuje franaku vlast nad Hrvatima.
c) Lonarov pokuaj
. ,.. ,,,,
Lonar je krenuo drugim smjerom. Zapazio je da u analiziranoj reenici njezin
prvi i drugi dio nisu dobro usklaeni pa je zbog toga izrazio sumnju u oblik u kojem
je ona dola do nas. Naime, nakon prvog dijela reenice (Lonar ga prevodi: Do
nekog vremena podreivahu se i ti u Delmatiji boravei Hrobati Frangima) po
Lonaru oekivali bismo u nastavku (...) novi, a ne isti subjekt i isto prostornu
376
usporedbu a ne vremensku, tj. drugi bi se dio trebao odnositi na one Hrvate
koji su ostali u staroj domovini.
,- '- ;
Lonar pretpostavlja da je do nekoordiniranosti analizirane reenice dolo
zbog pogreke prepisivaa. Da bi tu pogreku ispravio, Lonar rijei u drugom
"'GRAFENAUER, 1952.C, 30.
372
GRAFENAUER, 1952.C, 20.
373
GRAFENAUER, 1952.c, 29.
374
TIH, 1987.,534; TIH, 1989., 113.
375
MARGETI, 1988.b, 237; MARGETI, 1990.b, 122-123.
376
LONAR, 1990.,393.
158

dijelu reenice kao i ranije dopunjuje s oni, pa dobiva ovaj popravljeni tekst:
Do nekog vremena podreivahu se i ti u Delmatiji boravei Hrvati Frangima, kao
i oni ranije u svojoj zemlji, i to tumai: oni ranije (se. spomenuti). Po Lonaru
bi se prvi dio reenice odnosio na dalmatinske, a drugi na sjeverne Hrvate.
Po Lonarovu miljenju time se dobila mogunost da se iz tako emendirane
reenice pronae etvrto razdoblje. Naime, on smatra da s tako shvaenom
reenicom o franakoj vlasti moe zapoeti sasvim novi krug predaje, kako je
bio predloio Grafenauer, a u tekstu nema zapreke da (taj krug: L. M.) bude udaljen
od avarskog kruga i dva stoljea. Vidjeli smo da je Grafenauer upravo to
dokazivao. Ali, do takvog je zakljuka Grafenauer doao tako stoje iz analizirane
reenice izbacio sve to ga je smetalo i proglasio tradiranu reenicu plodom
anonimova neznanja. Naprotiv, Lonar vjeruje anonimu, samo smatra da je
tradirani tekst pogrean zbog greke u prijepisu. Tekst, emendiran prema Lonarovu
prijedlogu, ne bavi se po Lonaru uope bilo kakvom vremenskom usporedbom,
nego naprosto priopava injenicu da su u Dalmaciji u neko neodreeno vrijeme
dalmatinski Hrvati bili pod Francima, slino kao to su to kasnije, u anonimovo
vrijeme, bili sjeverni Hrvati. Tako se izmeu dolaska Hrvata u Dalmaciju i
neodreenog vremena kad su Hrvati bili pod Francima moe smjestiti traeno
dodatno, etvrto razdoblje.
Svojom se interpretacijom Lonar odvaja od svih dosadanjih tumaenja
teksta. Svi smatraju da tradirana reenica obavjetava o vremenski kontinuiranoj
franakoj vlasti nad Hrvatima, a jedini je Lonar miljenja da je ona pogreno
tradirana i da ju je zbog toga potrebno emendirati. To, dakako, nije prigovor.
Ali, tom je emendacijom dolo do neokoordiniranosti emendirane reenice s
prethodnim tekstom, gdje se kae da su Hrvati u doba pisanja anonimova izvjea,
tj. sredinom X. stoljea podreeni (sadanje vrijeme) Francima (podreeni su Otu,
velikom kralju Franake, tj. ake), dok emendirana reenica izvjetava da su u
ono doba kada su dalmatinski Hrvati bili pod Francima, sjeverni Hrvati bili (prolo
vrijeme) pod istom vlau. Naime, oito je da se glagol biti podreen emendirane
reenice odnosi i na jedne i na druge Hrvate. Da bismo izbjegli nekoordiniranost,
trebali bismo emendiranu reenicu jo malo emendirati: Do nekog vremena,
podreivahu se i ti u Delmatiji boravei Hrvati Frangima kao to su sada podreeni
i oni ranije (se. spomenuti) Hrvati. Tom dodatnom emendacijom krenuli bismo
Grafenauerovim putem mrcvarenja teksta, to nije prihvatljivo.
Uostalom, i sam Lonar smatra da, moda, predloena emendacija i nije
opravdana. Usto, Lonar tu emendaciju predlae samo kao drugu mogunost
(dakle ne kao prvu i ne kao vjerojatnost). Kao prvu mogunost Lonar navodi da
je moda u pitanju samo pieva nespretnost.
I doista, ako se veznik i u prvom dijelu reenice izbaci kao nespretno
anticipiranje onog to slijedi u drugom dijelu (kao i), onda se dobiva kristalno
jasni tekst, koji poruuje ono to se u literaturi oduvijek mislilo: oba dijela reenice
odnose se na iste Hrvate. Evo npr. Jenkinsonova prijevoda: For a number ofyears

the Croats ofDalmatia also were subjected to the Franks as they hadformerly been
in their country311 i Grafenauerova: Neko vrijeme pak bili su i Hrvati u Dalmaciji
podvrgnuti Francima, kao i ranije u njihovoj domovini. 378 Tako manje vie i
drugi. 379
Usto, protivno Lonarovu shvaanju, tradirana reenica upadljivo inzistira
upravo na vremenskoj usporedbi jer njezin prvi dio poinje vremenskom oznakom:
Neki broj godina, a isto tako i drugi: kao i ranije, pa to snano govori u prilog
dosadanjem opeprihvaenom shvaanju.
Ako dakle Lonarova emendacija nije opravdana a i on sam je nudi tek
kao rezervnu i tek kao ne ba opravdanu mogunost onda nestaje podloge za
tvrdnju da s njom moe zapoeti sasvim novi krug predaje pa nema mjesta za
etvrto razdoblje.
Vrijedi se zapitati otkud tako velika zainteresiranost da se pod svaku cijenu
dokae da anonimova reenica u sebi obuhvaa to due razdoblje? Ta elja
proizlazi iz velike potrebe da upravo anonimov tekst sadrava tu poruku. Naime,
Grafenauer je vrlo uspjeno dokazao daje Heraklije tendenciozno (...) uvuen u
hrvatsku povijest,380 i da kao izvor u pogledu seobe Hrvata na jug moemo (...)
upotrebljavati samo izvjetaj u 30. gl..381 Ako je moda Grafenauerovo miljenje
preotro izraeno (samo), svaki e ozbiljni istraitelj u biti prihvatiti nesumnjivu
v e l i k u prednost 30. glave. Sve druge vijesti o dolasku Hrvata iz glave 30. ne
moemo provjeriti pa za njih postoji barem nada da sadre u sebi zrnce istine. A
vijest se o franakoj vlasti nad Hrvatima ini oito pogrenom. Zato je treba na
neki nain spasiti, a kako je ipak neugodno jasna, treba je ili pripisati anonimovu
neznanju ili emendirati.
d) Margetiev pokuaj
U svojemu radu iz 1977. godine mi smo ustvrdili 382 daje glava 30. sastavljena
od dva dijela i daje njezina poruka: Avari su doli poetkom VII., a Hrvati koncem
VIII. stoljea. Ovu drugu tvrdnju Lonar je uspjeno pobio i dokazao daje pisac
30. poglavlja pisao (...) u uvjerenju kako su Hrvati doli uskoro nakon avarske
383
okupacije Dalmacije. Lonar ima pravo: trebali smo se zadrati na tvrdnji da
je anonim saio svoj sastavak na temelju dva izvjea. To se jasno vidi iz
usporedbe glave 29. i 31., s jedne, i 30., s druge strane.
Evo te usporedbe prikazane na shematski nain:

377

MORAVCSIK 1,143 i d.
" GRAFENAUER, 1952.C, 14.
17
" FERJANI, VIZ, 1959., 32.
180
GRAFENAUER, 1952.C, 25. LONAR, 1992., 390, pie i o drukijem tumaenju,
a l i samo kao o eventualnoj mogunosti koju bi tek trebalo promisliti.
181
GRAFENAUER, 1952.C.28.
3 2
" MARGETI, 1977..25.

LONAR, 1992.,391-392.

G1.29.
1) Uloga Dioklecijana u rimskoj vlasti
nad Dalmacijom
2) Avari tjeraju Romane iz Dalmacije
3) Ostale vijesti
G1.31.
4) Bijela Hrvatska
5) Dolazak Hrvata pod Porginim ocem
6) Ostale vijesti
7) Hrvati se pokrtavaju pod Porgom

G1.30.
Uloga Dioklecijana rimska vlast u
Dalmaciji
Avari se naseljavaju u Dalmaciji

Bijela Hrvatska
Dolazak Hrvata pod 5 brae i 2 sestre
Ostale vijesti
Hrvati se pokrtavaju pod Porinom.

Paralelizam je oit i nesumnjiv. Ono to nas ovdje zanima, jest injenica da

je oito daje anonim u glavi 30. povezao dva izvjea, od kojih je jedno posluio
Caru za njegovu obradu glave 29., a drugo za obradu glave 31. te da iz toga rezultira
odvojenost avarske pobjede nad Romanima od hrvatske tradicije.
Anonim je ta dva izvjea spojio sintagmom u to vrijeme, koja se zbog
naprijed navedenog paralelizma sigurno mora uzeti kao stilistiko povezivanje, da
upotrijebimo Grafenauerov izraz. Ali, dok je Grafenauer na temelju svoje tvrdnje
morao pristupiti vrlo radikalnim zahvatima u tekst i izmijeniti smisao reenice koja
mu je smetala, na je prijedlog lien bilo kakvog zahvata u tekst, a podupire ga
paralelizam 29. i 30. glave u odnosu na 31. Kako su rijei u to vrijeme samo
autorovo povezivanje dviju posve odvojenih tradicija (rimske i najvjerojatnije
hrvatske), to je bez ikakve sumnje doputeno posve odvojiti razdoblje prvog od
razdoblja drugog izvjea. Prvo je izvjee sadravalo sve vijesti o Dalmaciji do
pobjede Avara nad Rimljanima. Drugo se izvjee sastojalo od hrvatske narodne
tradicije. Ako se elimo anonimovim sastavkom sluiti kao vrelom za hrvatsku
povijest, onda je to vaan rezultat. Time se otvara mogunost da pokuamo utvrditi
kojim stvarnim vremenskim razdobljima pripadaju vijesti iz obaju izvjea. Za prvo
izvjee to nije sporno. Iz njega nas ovdje zanima dolazak Avara u Dalmaciju.
Rimske je vlasti u Dalmaciji zbog avaro-slavenskog osvajanja nestalo poetkom
384
VII. stoljea. Tu problema nema. Naprotiv, vremensko odreivanje drugog
izvjea nije tako lako. Ipak, iz anonimova izvjea slijedi da su Hrvati u Dalmaciji
bili pod Francima, a to upuuje na konac VIII. i na IX. stoljee. Bez obzira skriva
li se pod Kocilom Kadolah ili Kocelj, a pod Porgom-Porinom Borna ili Branimir,
taj dio izvjea upuuje za IX. stoljee. Tako se vraamo na nau staru tezu da
anonimove vijesti upuuju na vrijeme dolaska Hrvata krajem VIII. stoljea.

384
Ovdje ne ulazimo u pitanje da li su primorski gradii ostali u vlasti Bizanta. O
tome vidi MAROETI, 1977., 62-65, bilj. 151.

Ostaje jo pitanje nesumnjive netonosti u anonimovoj prii da su dalmatinski

Hrvati bili u staroj domovini pod Francima. Ali, ako smo utvrdili da su rijei u to
vrijeme kojima se spajaju dva izvjea, samo dodatak anonima, onda s priom o
dolasku Hrvata (petorice brae i dviju sestara) zapoinje novi krug predaje, koji s
prethodnim nema nikakve veze, pa se u dragom izvjeu to vrijeme dolaska Hrvata
bez potekoa priklanja zadnjem dijelu prie ili, dragim rijeima: i franaka vlast
nad Hrvatima u staroj domovini odnosi se prema narodnoj predaji na razmjerno
ogranieno vrijeme prije kraja VIII. stoljea kada su Hrvati doli u Dalmaciju.
Ukratko, anonim s izrazom u to vrijeme pokvario narodnu predaju, a ona
tvrdi da su Hrvati doli potkraj VIII. stoljea. Posve je drugo pitanje odgovara li ta
narodna predaja povijesnoj istini.

III. ODLAZAK DIJELA DALMATINSKIH HRVATA U ILIRIK I PANONIJU

l. Anonim pie da se od Hrvata to su doli u Dalmaciju odvojio jedan dio i
zavladao Ilirikom i Panonijom.
Hauptmann je dokazivao da je ta reenica naknadno ubaena kao mehaniki
dodatak osnovnom izvjeu koje sadri pravu hrvatsku narodnu tradiciju. Da se
radi o umetku, vidi se po Hauptmannu i po tome to u toj reenici ime Dalmacija
najedanput ne vredi vie za svu zemlju do Dunava, nego samo za uu hrvatsku
Dalmaciju koju od Dunava deli Panonija.385 Nasuprot tome, mi smo zauzeli
stajalite da nas uvoenje pojma hrvatske Dalmacije (...) ne ovlauje da briemo
reenicu u kojoj se taj pojam pojavio.386
Lonar se s nama sloio,387 ali je prigovorio da Margeti nije dokazao da su
Ilirik i Panonija dio Dalmacije. 388 Taj nas je prigovor potaknuo da ponovno
razmotrimo problem.
Prethodno treba upozoriti da je bit Hauptmannova dokazivanja u rijei
najedanput. Naime, iznenadno uvoenje novog pojma ue hrvatske Dalmacije
svakako izaziva sumnju u to daje analizirana reenica neto strano u tekstu, iz ega
bi se onda moglo zakljuiti daje rije o umetku. Ali tome nije tako. U ranijem tekstu
iste glave anonim u svezi s dolaskom Hrvata pria da su petorica brae i dvije sestre
sa svojim obiteljima doli u Dalmaciju i pobijedili Avare te da otada tom
zemljom vladaju Hrvati. Dakle, Hrvati vladaju tom zemljom, Dalmacijom, otkako
su pobijedili Avare. Misli li se ovdje na rimsku Dalmaciju ili na uu hrvatsku
Dalmaciju? Drimo kako nema sumnje daje rije o uoj hrvatskoj Dalmaciji,

to vie to odmah u nastavku anonim kae daje u Hrvatskoj ostalo jo neto Avara.
Dakle, za ovaj dio prie Dalmacija = ua Dalmacija, kojom vladaju Hrvati =
Hrvatska. Kada se poslije u tekstu govori o Hrvatima koji su otili iz Dalmacije,
ne uvodi se novi pojam ue hrvatske Dalmacije, jer se taj pojam pojavljuje ve
ranije u tekstu. Zbog toga je pogrena Hauptmannova tvrdnja da se taj pojam
najedanput pojavljuje u analiziranoj reenici i da bi to bio dokaz da je ona
naknadno umetnuta. Naa analiza pokazuje upravo obratno.
2. Nakon te prethodne napomene moemo krenuti dalje s naim ralambama.
Hauptmann je u lancima do Drugoga svjetskog rata tvrdio da Ilirik u
anonimovoj vijesti oznaava Norik,389 a u kasnijim lancima da se naziv odnosi
na Duklju.390 Grafenauer je noviju Hauptmannovu tezu lako pobio primjedbom
da Ilirik i Panonija (...) ne mogu biti dvije razliite, jedna od druge udaljene
pokrajine, jer tamonji Hrvati imaju samo jednog, dakle zajednikog arhonta.391
Mi smo dokazivali da anonim pod Ilirikom misli na brdovita podruja
sjeverozapadne Bosne i da Dalmacija analizirane reenice moe obuhvaati
Panoniju i Ilirik.392 Kao to se iz prethodne ralambe vidi, Lonar je imao pravo.
Kako sada prihvaamo Hauptmannovu tezu o uoj hrvatskoj Dalmaciji, ponovno
se otvara pitanje stoje Ilirik u anonimovoj reenici. Naziv Ilirik imao je tijekom
stoljea u Rimu i Bizantu najrazliitiji sadraj. U antici se pod nazivom Ilirik
razumijevalo krajeve istono od Alpa do utoka Dunava te juno od Dunava do
jadranske obale, obuhvaajui dananju sjevernu Bugarsku. 393 1 poslije je taj naziv
imao vrlo razliit sadraj pa je nakon gotskih ratova pod Justinijanom neko krae
vrijeme obuhvaao ak i Norik i Dalmaciju. Ali za pitanje to je anonim mislio
pod Ilirikom, sva nam ta povijesna znaenja Ilirika ne pomau. Anonim je piui
svoj sastavak, oito pod Ilirikom morao misliti ono isto to se u Bizantu mislilo
pod tim nazivom, inae ga itatelj (bez obzira na to to pod time mislili) ne bi
razumio. Zbog toga je potrebno posve ukratko utvrditi to su bizantski pisci m i s l i l i
pod pojmom Ilirik prije i poslije sastavljanja DAL
Kada Prokop (VI. stoljee) pie da su Slaveni godine 547. preli Dunav i
opljakali sve ilirske zemlje do Draa,394 onda je jasno da on pod Ilirikom misli
na onaj dio dananje Bugarske koji nije ulazio u pojam Tracije, na dananju Srbiju,
Crnu Gora, sjevernu Albaniju i na istonu Bosnu. A neto dalje pria Prokop kako
su u Panoniju doli Langobardi, smjestili se u blizini Gepida uz Dunav i pljakali
Dalmaciju i Ilirik do Draa,395 dok su Heruli pljakali Ilirik i Traciju.
m

HAUPTMANN, 1915., 256; HAUPTMANN, 1929., 340.

" HAUPTMANN, 1935., 337 i d.; HAUPTMANN, 1950., 112-113.
GRAFENAUER, 1952.C, 31.
392
MARGETI, 1977., 12.
393
MARQUART,295.
M4
PROKOP, 624 (, 29), Gradivo I., 1902., pogrjeno: III, 23.
395
PROKOP, 656 (III, 33).
391

385

HAUPTMANN, 1925., 22.

MARGETI, 1977., 12.
'"LONAR, 1992.,394.
3X8
Na i. mj.
386

162

163

uda sv. Demetrija (kraj VIII. stoljea) daju podroban opis Ilirika. Slaveni i
Avari opljakali su skoro itav Ilirik, tj. provincije dviju Panonija, dviju Dacija,
Dalmaciju, Meziju, Prevalitaniju, Rodope kao i Traciju itd..396
Skilica (XI. stoljee) na jednome mjestu kae da je srpski vladar Stefan
Vojislav pobjegao iz Bizanta (tj. Konstantinopola), zauzeo ilirsko gorje te napadao
i pljakao Tribale, Srbe i okolna plemena kao romejske (tj. bizantske)
podlonike. 397 Gdje se nalaze te ilirske gore? Po Ferjaniu je rije o Duklji.
Premda iz vijesti uda sv. Demetrija proizlazi daje bizantskim piscima bio poznat
iri pojam Ilirika, koji je obuhvaao Dalmaciju i Panoniju, ipak bi, zbog prihvaanja
pojma ue hrvatske Dalmacije, na zakljuak na temelju ove ralambe bio
sljedei: kad je anonim napisao da su Hrvati krenuli iz Dalmacije u Ilirik, onda je
on pod time mislio na donekle neodreeno, ali uglavnom predoljivo brdovito
podruje juno od Save.
Stvar ipak nije posve jednostavna. Nema razloga da se vijest o odlasku dijela
Hrvata iz Dalmacije u Ilirik i Panoniju ne prihvati kao dio narodne tradicije (a ne
kao kasniji umetak). Ali, ako je to tako i ako pretpostavimo da su Carevi slubenici
(npr. u Zadru) dobro razumjeli to su im Hrvati priali o svojoj prolosti, ipak je
posve nevjerojatno da bi im Hrvati izjavili kako je dio Hrvata otiao u Ilirik i
Panoniju. Oni su vrlo vjerojatno priali o tome kako je jedan dio Hrvata otiao
preko brda na sjever a to su onda Carevi slubenici, ili moda sredinji arhiv u
Bizantu, i l i ak sam anonim preveli u: Ilirik (= brda) i Panoniju (= zemlja
dalje na sjeveru). Dakle, Hauptmannova teza da Ilirik u anonimovoj vijesti znai
Norik, nije nimalo vjerojatna. Ako Panonija u anonimovu tekstu oznaava
Slavoniju i ako prihvatimo Hauptmannov pojam ue hrvatske Dalmacije, onda
je vie nego vjerojatno da je anonim pod Ilirikom mislio na podruje izmeu
D a l m a t i n s k e zagore, kako bismo danas rekli, i dananje Slavonije. I uske
prijateljske veze ijedne i druge drave govore o nekoj vrsti konfederacije dviju
susjednih bratskih drava.
3. Mi smo jo 1977. upozorili na vijest franakih kroniara po kojoj franaka
vojska pod Pipinom prodirui 791. iz Italije introivit Illyricum et inde in
Pannonia. Dokazivali smo, protivno stavu novije historiografije, da rijei et inde
in Pannonia nisu kasniji umetak, ve sastavni dio prvobitnog teksta, tj. mislimo
da smo s uspjehom dokazali da se ne smije kao bolji tekst uzeti onaj u Chronicon
m
Moissiacense, ve onaj u Annales Laureshamenses. Protivno je dokazivao
3
Hauptmann jo 1915. i poslije, 1929. godine. " To je poslije prihvaeno pa e npr.
Grafenauer ustvrditi daje Hauptmann uspjeno dokazao daje pristno leporoilo

introivit in Illyricum (tako Chron. Moissiacense 791.) (...) i daje inde in Pannonia
pozneji prilepek drugega pisca.400 Iz toga bi po Grafenaueru slijedilo da su se
Franci zaustavili na dananjoj talijansko-slovenskoj granici i daje knez Vojnomir,
koji se neto kasnije pojavljuje, slovenski knez, a ne hrvatski, kako to vekrat
delaju hrvaki historiki..m Lonar je o naoj ralambi napisao da ona ima svojih
vrijednosti i da dodue 'Illyricum et inde in Pannonia' podsjea na anonimove
rijei po kojima je dio Hrvata iz Dalmacije krenuo u Ilirik i Panoniju ali da
je i sam Margeti svjestan da time nije dokazao istovjetnost njihova znaenja.402
Mi bismo tu reenicu drukije napisali: Margeti je svjestan da je uinio vrlo
vjerojatnim nesumnjivi paralelizam Ilirika u anonimovoj prii i u vijesti franakog
kroniara. Ilirik je i za jednog i za drugog ire brdovito podruje izmeu
Dalmatinske zagore i Slavonije, s time da vijest franakog kroniara opisuje
dogaaje na zapadnom, a anonim na sredinjem dijelu toga podruja. Nije li
dovoljno uiniti vjerojatnim (a ne ba dokazati) da se radi o brdovitom podruju
juno od Save (a ne ba o istovjetnosti). Revalorizacija franakog izvjetaja o Iliriku
i Panoniji nesumnjivo je vrlo korisna za razumijevanje anonimove vijesti o Iliriku
i Panoniji, a ne, kao to Lonar odve restriktivno tvrdi, da rijei Ilirik i Panonija
u franakog kroniara samo podsjeaju na anonimove istoimene zemlje.
!

4. U nastavku vijesti o odlasku Hrvata iz Dalmacije u Ilirik i Panoniju anonim

pie da su ti odseljeni Hrvati imali samostalnog vladara koji alje (drugim
vladarima) poslanstva, a samo arhontu Hrvatske (poslanstva) u znak posebne
povezanosti. Toj smo vijesti jo 1977. posvetili prilinu pozornost i nakon
ralambe stajalita iz poznatog latinskog prijevoda L. Meursija iz godine 1611.,
te Jenkinsova, Ferjanieva, V. Klaieva, Tomaieva, iieva, Rusova i
Grafenauerova, predloili novo rjeenje.403 Lonar se na problem osvrnuo samo
pri izlaganju Grafenauerova miljenja, s kojim se nije sloio. Grafenauer je naime
tvrdio da je ta anonimova vijest prvi izvjetaj o samoupravi Slavonije pod
posebnim banom u okviru Hrvatske.404 Po Lonaru, tekst ima za nijansu drugaiji
smisao, upuujui prije na ravnopravnost, nego na hijerarhijski odnos dvaju
arhonata.405 Mislimo da se ne radi ba o nijansi, ve o velikom Lonarevu
neslaganju s Grafenauerom: Grafenauer misli da anonim javlja o nesamostalnosti
Slavonije, a Lonar o dvije drave. Lonar odmah nakon toga dodaje da je
podrobno prepriao Grafenauerova miljenja, ali tako e biti lake pratiti drugaije
prijedloge i suprotstavljanja Grafenaueru. ini se daje u pravu.

"LEMERLE, 1979.,1,222; II, 1981., 173.

347
SKILICA, 424. Isp. VIZ, III 1966., 159, gdje B. FERJANI daje odgovarajui
identini tekst G. Cedrena.
MARGETI, 1977., 50-61.
w Vidi bilj. 389, u prvom radu str. 267-268, a u drugom 340.
164

GRAFENAUER, 1952.b, 538.

Na i. mj.
402
LONAR, 1992., 386.
403
MARGETI, 1977., 27-39.
404
GRAFENAUER, 1952.C, 31.
405
LONAR, 1992., 387.
401

IV. O ZAPADNOM I ISTONOM SMJERU DOLASKA HRVATA

Po Grafenaueru, Hrvati su doli zapadnim dijelom avarskog podruja godine
622.-623. On tvrdi da se u to vrijeme kagan spremao na nov udarac protiv Bizanta
pa je u to svrhu svakako okupljao Avare na jugoistoku avarskog podruja, a moda
se ak ve i zapleo u borbe s Bizantincima (,..).406 gomilanje avarskih vojnih
snaga na jugoistoku omoguilo bi prolaz Hrvata na sjeverozapadu, a taj je prolaz
sa svoje strane izazvao toliki potres u zapadnim dijelovima avarske drave da je
623. dolo do slavenskog ustanka pod Samom.
Grafenauerove dokaze za te tvrdnje ispitali smo vrlo podrobno 1977. godine
i dokazali njihovu neodrivost.407 Lonar se s naom analizom sloio, ali je
prigovorio da smo zanemarili drugi dio Grafenauerova dokazivanja, tj. situaciju
na sjeverozapadu avarske drave i da je zbog toga naa argumentacija ipak
polovina.408 Mislimo daje Lonarov prigovor o polovinosti nepravedan. Naime,
drugi dio Grafenaureova dokazivanja ne postoji. Grafenauer dokazuje samo
to daje kaganova vojska bila nagomilana na jugoistoku i zato zakljuuje: U takvim
prilikama je prolaz preko Panonije bio dakako izuzetno lak. To i nita vie. Daje
Grafenauer dao neku dodatnu argumentaciju o situaciji na sjeverozapadu avarske
drave, onda bi nam se moglo prigovoriti da se nismo obazreli na taj navodni drugi
dio Grafenauerove argumentacije.
Nae je dokazivanje bilo toliko uvjerljivo daje tih, koji inae umnogome
slijedi Grafenauera, potraio druge argumente. Ako kagan nije bio zapleten u borbe
na jugoistoku svoje drave, onda je tih morao pronai neki drugi razlog za to to
je prolaz Hrvata kroz sjeverozapadne dijelove avarske drave 622.-623. bio
izuzetno lak. Predloio je409 tezu daje najprije doio do slavenskog ustanka pod
Samom, pa je tek taj ustanak izazvao potres koji je omoguio prolaz Hrvata. Dakle,
upravo obratno od Grafenauera. Inverzija je duhovita i naoko daje prihvatljivo
rjeenje. Ali, s njom ipak neto nije u redu. Slavenski ustanak po tihu pada prav
leto 623, a on bi nakon toga omoguio hrvatski prolaz okrog 622/623(!).
Mislimo da smo u naim ranijim radovima podrobno obradili sve argumente koje
su iznijeli Grafenauer i tih i dokazali da obje hipoteze vise u zraku i da su ostale
na razini neuvjerljivih hipoteza.
A kako stoji stvar s istonim smjerom? Prema Dvorniku Hrvati su iz dananje
Poljske krenuli u Dalmaciju na poziv cara Heraklija oko godine 626. du rijeke
Prut i l i Seret, doli najprije na teritorij Bugara, Heraklijevih saveznika, i onda u
Traciju, te se iz nje uputili u bizantska podruja, koja granie s obalnim dijelom
Dalmacije, i tamo uz pomo carske flote napali Avare i osvojili Dalmaciju. Dvornik
""" GRAFENAUER, 1952.C, 44.
MARGETI, 1977., 32-44.
"""LONAR, 1992., 395.
""" Vidi osobito TIH, 1989., 112.
4(17

166

se ne slae s Grafenauerovom teorijom zapadnog prolaza jer je po njemu krajnje

nevjerojatno (highly improbable) da bi Avari dopustili da veliki kontingent boraca
s obiteljima (large contingent ofwarriors with families) proe preko avarskog
teritorija. No, nije li upravo obratno? Malo je vjerojatno da bi vea vojna jedinica
(large contingent itd.) dijelom konjanika, a dijelom pjeaka, zajedno sa svim
pripadajuim slubama i s obiteljima poduzela golemi put od oko 2000 kilometara
da bi po nalogu bizantskog cara osvajala Dalmaciju. Svatko tko pokua makar i u
najgrubljim crtama razmisliti o trajanju i skupoi takvog pothvata, doi e do
zakljuka da se Bizantu ni u kojem sluaju ne bi isplatilo financirati pohod i dobrim
ga dijelom logistiki organizirati. Taj pohod imao bi sve mogue nezgodne strane.410
Bizantu bi bilo neusporedivo jeftinije da se poslui daleko brim i efikasnijim
nainom, tj. unajmljivanjem nekoliko tisua konjanika. Ako pretpostavimo da bi
Bizant izabrao taj drugi nain i unajmio 5-6 tisua hrvatskih konjanika da na
konjima projure du Pruta preko Bugarske, Trakije i dalje prema Dalmaciji, takva
bi hrvatska ekspedicija potpuno raskinula svoje kulturne tradicije s narodom koji
je ostao u Poljskoj, jer bi se hrvatski konjanici dolaskom u Dalmaciju smjesta stopili
s tamonjim stanovnitvom (nove obiteljske veze s domaim stanovnitvom, novo
politiko okruenje itd.). Langobardi su se preselili sa svojim obiteljima iz Panonije
u Italiju pa su ipak nakon nekoliko stoljea nestali kao zasebna narodna skupina, a
vojni kontingenti Perzijanaca i drugih (npr. u Italiji) ve su u roku od l -2 generacije
netragom nestali kao etnike skupine.
S obzirom na vrlo ivu tradiciju povezanosti sa starom domovinom, koja se
jasno nazire iz vijesti Konstantina Porfirogeneta i njegova anonimnog nasljednika
sredinom X. stoljea te ak u XIII. stoljeu iz djela Tome Arciakona, ini nam se
da treba pretpostaviti da su Hrvati doista doli sa svojim obiteljima, da je dakle
doista dolo do seobe Hrvata (bez obzira na broj doseljenih obitelji, koji svakako
nije bio osobito znaajan), a ne do strogo vojnike ekspedicije nekoliko tisua
konjanika, dakako, ako prihvaamo ideju seobe.
Naprotiv, Lonaru se, ini se, taj istoni put vrlo svia. Lonar hvali
Dvornikov prijedlog i pie: Znaajna novina s ne ba malo vjerojatnosti jest njegov
4
pronalazak istonog puta. " Ali, jedva da se moe govoriti o pronalasku, jer je
412
ve Raki odavno upozorio na mogunost da su Hrvati eventualno doli jugoiztono uz karpatske obronke u dolnje Podunavlje, tj. preko dananje Rumunjske
i Bugarske.

41(1

Da su Hrvati krenuli na put u rano proljee, jedva da bi stigli do kasne jeseni do

Dalmacije pa bi rat s Avarima poeo neposredno pred zimu; ene, djeca i starci trebali bi
biti do pobjede smjeteni u logore, gdje bi ih hranili Bizantinci; bizantski saveznici ne bi
prolazee gomile Hrvata na proputovanju zbog teta i uobiajenih nesporazuma do kojih u
takvim prilikama nuno dolazi proputali kao prijatelje itd.
""LONAR,
1992.,422.
I2
" RAKI, 188.

V. NAVODNI KATASTROFALNI PORAZ AVARA POD

KONSTANTINOPOLOM
Miljenje da su Hrvati doli u Dalmaciju kroz zapadno rubno podruje godine
626. u literaturi je prevladavalo sve do Grafenauera, a i danas jo ima mnogo
pristaa. Ono ovisi o tezi koju je Hauptmann saeto izrazio ovako: Kad su pak
Avari godine 626. potueni pod Carigradom, kad su pokoreni narodi najedamput
ustali protiv njih, tada je prodrlo u Dalmaciju pleme ratnikih Bijelih Hrvata. Mi
smo dokazivali da se teza o velikom porazu Avara pod Konstantinopolom ne temelji
na vrelima. 4 1 3 Lonar se s naom tezom ne slae: Margeti se protivi takvom
miljenju zbog nedostatka dokaza, navodei samo rijei Uskrnje kronike po kojima
su se Slaveni nakon poraza i kaganove kazne vratili kui pa je kagan bio prisiljen
prekinuti opsadu i slijediti ih. O toj naoj tvrdnji Lonar se izravno ne izjanjava,
ali je vidljivo da se po njemu iz vijesti Uskrnje kronike ne bi moglo zakljuiti da
su Avari i nakon godine 626. vladali nad Slavenima.414
Mislimo da Lonar nije u pravu. Ako do 626. avarska vlast nad Slavenima
nesumnjivo postoji, onda nema nikakva razloga za tvrdnju daje ona ba te godine
prestala, jer Uskrnja kronika, jedino vrelo koje nam stoji na raspolaganju, govori
samo o tome da je kagan, razljuen zbog slavenskog poraza, prekinuo opsadu
Konstantinopola nakon to je egzemplarno kaznio neuspjene Slavene, svoje
podanike. Po emu se moe tvrditi da su pokoreni narodi najedamput ustali protiv
Avara, pogotovu, ako se uzme u obzir daje ak i samo po sebi navodno samovoljno
slavensko naputanje opsade vrlo upitno, jer se o tome Uskrnja kronika izjanjava
na upravo karakteristian nain (neki su rekli)? Taj nain izraavanja, ako se
jako ne varamo, znai ovo: kaganova opsada Konstantinopola je prestala, a po
gradu se pronio glas da su se Slaveni samovoljno povukli. Tko je pokrenuo tu
vijest? Oito onaj kome je bilo u interesu da se kaganovo povlaenje prikae kao
uspjeh obrane grada. Taj izriaj (neki su rekli) tono odgovara latinskom
dicitur u mnogim vrelima, kojim pisac itatelju sugerira kao daje neto rekao,
a pieva je poruka zapravo upravo obratna. Onaj tko neto tvrdi, mora to i dokazati,
a ne prebaciti teret dokaza na drugog. Teza o prestanku avarskoga gospodstva nad
Slavenima godine 626. nije dokazana, ali ne moemo se nikako sloiti s time daje
jo manje (??) vjerojatna teza o nastavku tog gospodstva.
Uvjerenja smo da je naa argumentacija u ovom pitanju znaajan prinos
poznavanju povijesne istine.

VI. POLOAJ AVARA PREMA BUGARIMA OKO 679.-680.

Grafenauer je dokazivao da su Avari u drugoj polovici VII. stoljea vladali
ne samo sredinjim dijelom panonske ravnice, nego morda tui ob prirodni poli
proti Bisancu.w Taj se Grafenauerov oprezni izriaj o vlasti nad moravskom
dolinom ini suvinim, ako se uzme u obzir Teofanova vijest da su Bugari podruja
juno od Dunava osvojili 679.-680., tako da su neka slavenska plemena smjestili
istono od centra svoje nove domovine, a prema jugu i zapadu sve do Avarije
preostalih sedam (slavenskih) plemena (THEOPH. 359). Nau tvrdnju kako iz tih
rijei proizlazi da se jo duboko u drugoj polovici VII. stoljea Avari nalaze na
zapadu prema Bugarima,416 Lonar pobija time to tvrdi da bi se, jezino gledajui,
ta vijest dala i drugaije razumjeti, tj. po toj vijesti Avari bi se mogli nalaziti i
juno od Bugara; drugim rijeima, Lonar tvrdi kako je mogue da je Teofan
mislio da se Avarija nalazila junije i zapadnije od Bugara koji su osvojili podruje
juno od Dunava. Jezino se, dakle, ako smo dobro razumjeli Lonara, ta vijest
moe shvatiti na dva naina, prvi, Margetiev, po kojem se Avari nalaze samo
zapadno od Bugara, i drugi, koji nudi Lonar, da bi se Avari mogli nalaziti i na
jugu i na zapadu od Bugara. Lonar ne prihvaa ni jedno od dva mogua jezina
objanjenja i nastavlja: Vjerojatno je, meutim, daje Teofan opisao krug: dio
Slavena Bugari naseljavaju na istoku, drugi na jug i na zapad sve do sjevera, gdje
se nalaze Avari."" To je po naem miljenju neobian zakljuak. Kada Teofan kae
da se Avari nalaze zapadno od Bugara (po Lonaru i juno i zapadno), onda se to
ne moe interpretirati kao daje vjerojatnije da se nalaze sjeverno od Bugara!?
Takvom interpretacijom Lonar u biti tvrdi da je Teofanova vijest lana. Ipak, ta
vijest je dragocjena i ne moemo je odbaciti, ponajmanje neobinom Lonarovom
interpretacijom. Kako je iz ostalih okolnosti posve nevjerojatno da bi se Avari
nalazili juno od Bugara, preostaje jedina mogua, uvjerljiva i razumna
interpretacija: da se na Avare ne odnose rijei prema jugu, nego samo rijei
(prema) zapadu sve do Avarije.

VII. REZULTATI
Opravdana Lonarova kritika nekih naih stajalita potakla nas je na ponovno
ispitivanje vrela i literature. Tako je Lonar prigovorio da nismo uspjeli oboriti
Hauptmannovu tezu o uoj hrvatskoj Dalmaciji. Nova ralamba glave 30. DAI
415

413

Podrobnije u MARGETI, 1977.,44.

""LONAR, 1989,, 395.
1

ORAFENAUER, 1952.b,474.
MARGETI, 1977., 46-47.
417
LONAR, 1992., 495.

416

169

dovela nas je do uvjerenja daje Hauptmannova teza ispravna, a s time je naa ranija
teza o Iliriku kao sjeverozapadnim bosanskim brdima dobila na uvjerljivosti.
Lonar je uspjeno pobio nae miljenje daje anonim pisao u uvjerenju daje
izmeu dolaska Avara u Dalmaciju i dolaska Hrvata proteklo due vremensko
razdoblje. Naa ralamba dovela nas je do spoznaje da se opis rimske Dalmacije
zajedno s avarskim osvajanjem, sjedne, a dolazak Hrvata u Dalmaciju i njihovo
oslobaanje od franake vlasti, s druge strane, u anonimovu sastavu temelje na dva
potpuno odvojena izvjea, koje je tek anonim spojio izrazom u to doba i da se
drugo izvjee temelji na hrvatskoj narodnoj predaji, zapisanoj u Dalmaciji (u
Zadru?) po carskim slubenicima. To je izvjee potpuno nezavisno od prvoga. Iz
njega proizlazi da je hrvatska narodna predaja smatrala da je vrijeme od dolaska
Hrvata do njihove pobune protiv Franaka bilo razmjerno kratko i da ga treba
povezati s povijesnim dogaajima svretkom VIII. i poetkom IX. stoljea. Prema
hrvatskoj narodnoj predaji Hrvati su bili i u staroj domovini pod Francima, dakako,
ne u neko davno vrijeme, nego u vrijeme prije svojega dolaska u Dalmaciju.
U drugim se pitanjima nismo sloili s Lonarom. Mislimo da njegovo
tumaenje sintagme neko vrijeme i njegov prijedlog emendacije anonimova
teksta nisu prihvatljivi.
Lonarov rad smatramo vrlo uspjelim. Taj rad ponovno dokazuje ponajprije
to da znanost ne napreduje preko naelnih ideja, nego jedino mukotrpnom analizom
raspoloivih izvora i, potom, da tek diskusija tako dobivenih rezultata omoguuje
njihovu ispravnu valorizaciju.
,

'

> :.

. -

,.

s ., < .... . , - . . .

(1994.)

VII. l. NEKA PITANJA ETNOGENEZE HRVATA

A. UVOD
Etnogeneza hrvatskoga, maarskoga, bugarskog itd. naroda u novije je vrijeme
ponovno u sreditu znanstvene pozornosti povjesnika. Noviji radovi otvorili su
nove, dosad neuoene aspekte ove problematike, a arheoloka otkria (npr.
grobnica avarskog kagana u Kunbabonyu, otkrivena 1971. god.) ponudila su nove
mogunosti interpretacije. Razmjerno smo najbolje upueni u etnogenezu
bugarskog naroda. Protobugari mogu se od oko 650. godine s dosta uspjeha pratiti
na putu iz Velike Bugarske na Dunav, u njihovu dananju domovinu, gdje spajanjem
s tamonjim Slavenima dolazi do stvaranja bugarskog naroda.
Maari su doli koncem IX. stoljea iz dananje Ukrajine u Panonsku nizinu.
0 njima je car Lav Mudri dao u Taktici razmjerno obilje podataka, to je to
znaajnije zato stoje on suvremenik te seobe. Lavova Taktika je prvorazredno vrelo
premda postoje s tim u svezi i odreeni problemi. O Maarima je dosta opirno
pisao i Konstantin Porfirogenet, sin Lava Mudroga, ali kako je u njegovo vrijeme
maarska narodna predaja ve uvelike bila kontaminirana naknadnim izmjenama
1 dopunama, interpretacijom i saimanjem narodnog pamenja, njegove vijesti nisu
ni izdaleka tako pouzdane kao Lavove, to vie stoje tu narodnu predaju dodatno
modelirao Konstantin, dijelom prema vlastitom znanstvenom uvjerenju, a
dijelom zbog diplomatsko-politikog znaaja njegova rada.
Naalost, etnogeneza Hrvata jo je mnogo slabije poznata. Ime Hrvat
pojavljuje se prvi put na dananjem hrvatskom podruju tek sredinom IX. stoljea,
a Konstantinovo je djelo pisano tek sredinom X. stoljea, kada je hrvatska narodna
predaja ve bila kudikamo vie kontaminirana od maarske. Naime, od dolaska
Hrvata do zapisivanja njihove narodne predaje prolo je neusporedivo vie vremena
nego u sluaju Maara: kod Maara je razmak oko 50 godina, kod Hrvata moda
ak i vie od 300 godina!

170
171

Problematikom dolaska Hrvata pozabavili smo se 1977. god., a nakon toga

vraali smo se na istu temu u povodu diskusije s drugim autorima. Osobito je
korisna i konstruktivna bila diskusija sa P. tihom i M. Lonarom zbog njihova
vrlo konkretnog ulaenja u tekstualnu analizu. Osim toga, nove ideje i nove analize
obogatile su umnogome spoznaje. Zbog toga smo odluili ponovno razmotriti
sadanje stanje problematike.
Rad emo zapoeti ralambom vijesti o dolasku Maara (i donekle Slavena)
iz Lavove Taktike i iz radova cara Konstantina. Nakon toga ocijenit emo najnovije
ideje i prijedloge to se odnose na dolazak Hrvata pa e nam to posluiti kao uvod
u ponovno ispitivanje neizravnih suvremenih vijesti iz kojih bi se moglo doi do
novih rezultata. Kako izravnih suvremenih vijesti o Hrvatima iz tog doba nema,
neizravne suvremene vijesti dobivaju prvorazredno znaenje.

. NEKIM VIJESTIMA O NAJSTARIJOJ MAARSKOJ PROLOSTI

(TAKTIKA LAVA MUDROG; STRATEGIKON; KONSTANTIN
PORFIROGENET)
/ . T a k t i k a Lava Mudrog
\. Maari su doli u Panonsku nizinu za Lava VI. Mudroga (886.-912.), koji
u Taktici?1*' uz prikaz naina ratovanja susjednih i oblinjih naroda, opisuje glavne
znaajke maarskog voenja rata, kao i njihov ivot i obiaje.
Piui Taktiku, Lav se obilato sluio djelima starijih pisaca, osobito dva
stoljea starijim Strategikonom, koji je navodno sastavio car Mauricije.419 U Taktici
Lav opisuje i nain ivota i ratovanje Slavena. Uzevi u obzir vijesti o Slavenima,
Lavove vijesti o Maarima mogu se bolje valorizirati.
Lav u Taktici, isto kao i Konstantin, govorei o Maarima, naziva ih
Turcima 42 " i upotrebljava vijesti iz Strategikona koje se odnose na Avare i Turke.
O Turcima Lav pie u XVIII. poglavlju, i to od glave 40. do 77. Lav je svoj
tekst dijelom doslovce prepisao iz Strategikona, a dijelom ga je prestilizirao,
zadravajui ipak smisao poruke Strategikona. Evo najprije usporedbe Taktike i
teksta Strategikona.

418
419
42(1

TACTICA. Korisno je usporediti i PROBLEMATA, poetniki rad mladog Lava.

Strategikon.
U naem daljnjem tekstu pod Turcima (u navodnicima) misli se na Maare.

Strategikon

Taktika

XI, 1,82-86
XI, 2, 4-8
.
XI, 2, 8- 10
XI, 2, 11-16
XI, 2, 16-20
XI, 2, 20-23
XI, 2, 23-27
XI, 2, 27-65
XI, 2, 66-108
-

40-4 1421
42
43
44
45
46
47
48
49422
50-60
61
62-74
75
76
77

2. Prijevod dijelova Taktike koji se ne temelje na odlomcima Strategikona:

42. Kako smo spomenuli Turke, nee biti loe objasniti ne samo nain
njihova bojnog nastupanja, nego i kako im se treba suprotstaviti. Mi smo to
upoznali preko stanovita vlastita iskustva, kada smo se posluili njima kao
saveznicima nakon to su Bugari prekrili primirje pljakakim pohodom na traka
podruje. Njima (tj. Bugarima) je pravda zbog nepotivanja Krista Boga i vladara
svemira brzo nametnula kaznu. Kako su nae ete bile zauzete borbom protiv
421

Ovdje je dolo do neto jae prerade vijesti iz Strategikona:

Strategikon, XI, l, 82-86
Lav, 18,40-41
40, Onim pak narodima, kao npr. Turcima (Perzijanci) ne gone (protivnike) bez
reda, kao to to ine Skiti, ve polako
koji bez reda gone neprijatelje koji bjee,
mogu progonjeni prikladnije nakoditi, ako i u formaciji. Zbog toga oni koji im se
suprotstavljaju, kao to je reeno, ne
se u dobrom poretku povlae i ponovno
smiju napadati frontalno, ve trebaju
navaljuju.
nastojati preko njihovih bonih poloaja
41. Drugi (neprijatelje) gone uredno i u
doi iza njihovih lea.
formaciji. Zbog toga ih ne treba napadati
sprijeda, ve s bokova i odostraga, kao to
je ve reeno.
Do neto veeg stilistikog, ali ne i sadrajnog odstupanja dolo je ovdje zato to se
navedeni odlomak Strategikona odnosi na Perzijance, kojima je posveeno itavo jedno
poglavlje, i to upravo ono koje neposredno prethodi poglavlju o Avarima i Turcima. U
Lavovo doba Perzijanci nisu za Bizant predstavljali opasnog neprijatelja pa je to poglavlje
Lav naprosto ispustio, osim to je njegov kraj preudesio: Skite su zamijenili Turci, a
Perzijance
je zamijenila napomena o drugim neimenovanim narodima.
422
Stanovitu razliku u tekstu obrazloit emo dalje u tekstu.

Saracena, Boja je providnost umjesto Rimljana podigla Turke protiv Bugara,

pa ih je naa carska mornarica prebacila preko Dunava i pomogla im u borbi, tako
da je bugarska vojska koja se nepoteno podigla protiv krana, bila u tri bitke
pobijeena kao da ih je via sila poslala protiv njih, da se ne bi krani Rimljani
svjesno uprljali krvlju krana Bugara.
44. Kako su (inae) Bugari skloni Kristovu miru i ispovijedaju s Rimljanima
istu vjeru, ne mislimo da bismo se nakon to su kanjeni zbog pogaene prisege,
protiv njih naoruavali i protivno boanskoj volji pripremali ratne planove. Zbog
toga neemo pribiljeiti niti njihov (bojni) red protiv nas, niti na protiv njih, jer
smo zbog iste vjere kao braa i jer oni i inae prihvaaju naa stremljenja.
61. Turski se obiaji sada samo utoliko razlikuju od bugarskih, to su ovi
potonji prihvatili kransku vjeru te se malo razlikuju od rimskih, odbacivi zajedno
s poganstvom takoer i divlji i nomadski ivot.
75. Dakle, ti ratni i ivotni obiaji Turaka razlikuju se od bugarskih, kao
stoje reeno, donekle u nekim stvarima, a u drugima su jednaki.
76. Ovo smo pribiljeili ne zato to imamo namjeru pripremati se za rat s
Turcima oni nam nisu niti susjedi niti neprijatelji, ve se trude da se iskau
kao rimski podloni saveznici
77. ve da, komandante, spozna pojedine raznolike bojne poretke i ratne
planove, kako bi se njima mogao ispravno koristiti u prikladnom trenutku, kako
nae za shodno i procijeni. Ono to je od drugih korisno skupljeno o ratnim
planovima i bojnom poretku moi e vjebom pripremiti i uvjebati za sluaj
potrebe, a i (po potrebi) pripremiti neto drugo.
3. Od vijesti koje je Lav (uz stanovite preinake teksta) preuzeo iz Strategikona
valja navesti ove:
43. Skitski narodi imaju, tono rije, jednak nain ivota i bojnog poretka i
ive miroljubivo i nomadski pod veim brojem vladara. Jedino bugarski i turski
narod na identian nain organiziraju bojni poredak te kudikamo nadmauju ostale
skitske narode jedinstvenou pod jednom komandom.
45. (...) Turci su mnogobrojni i slobodni narod (...).
46. Taj je narod pod jednom vlau, a njihove ih voe, ako pogrijee, strogo
kanjavaju.
47. Turska su plemena nepouzdana, taje vlastite namjere, nemaju osjeaj
prijateljstva i vjernosti, sklona su poudi prema novcu, preziru prisege i ne dre
ugovore, a ne moe ih se pridobiti darovima, jer ak jo prije nego to su ih dobila,
misle na prijevaru i gaenje ugovora.
49. Naoruani su maevima, kopljima, lukovima i konatim pokrivalima glave.
50. Nisu samo oni opremljeni, ve su i konji uglednika zatieni eljezom i
pokrivalom.
1

174

Tj., prema dananjoj terminologiji, Bizantinaca.

51 .Veliku pozornost i brigu posveuju strijeljanju s konja.

53. Logore ne postavljaju kao Rimljani, ve do dana bitke provode dane
raspreni po rodovima i plemenima marljivo napasajui konje ljeti i zimi.
55. U borbi ne dijele kao Rimljani bojni red u tri dijela, ve su u raznovrsnim
grupacijama zdrueni u ete, meusobno malo udaljene, tako da izgledaju kao
jedan (cjeloviti) bojni red.
56.(...) Opskrbni logor imaju u blizini iza bojnog reda, bilo na desno bilo na
lijevo u udaljenosti jedne i dvije tisue koraka i daju mu malu vojniku zatitu.
59. Kada natjeraju u bijeg svoga neprijatelja, sve ostalo ostave po strani i
tome se posve posvete, ni na to drugo ne mislei nego na gonjenje, ne
zadovoljavajui se, kao Rimljani i drugi narodi, da progone s pola snage i da
pljakaju stvari, ve da na njih nasru tako dugo dok konano ne postignu rasulo
neprijatelja i pri tome upotrebljavaju sve mogue naine.
62. Turke u ratu smeta nedostatak panjaka, zato to sa sobom vode mnogo
konja.
66. Osobito ih oneraspoloi kada neki od njih prebjegnu Rimljanima. Svjesni
su koliko je nepostojana narav njihova naroda, (nadalje) koliko su skloni
koristoljublju i koliko su skupljeni iz mnogih plemena pa zbog toga ne dre mnogo
do rodbinskog odnosa i meusobnog zajednitva.
67. Naime, kada mali broj njih otie i prebjegne i bude od naih dobro
primljen, njih slijedi mnotvo drugih. Zbog toga im teko pada, ako neki od njih
otiu.
4. O Slavenima ima u Taktici vrlo malo vijesti, koje nisu preuzete iz
Strategikona. Evo ih:
79,424 Pa i Slaveni su neko prebivali s one strane Istra, to ga nazivamo i
Dunavom. S njima su ratovali Rimljani kada su oni (tj. Slaveni) ivjeli na nomadski
nain, prije nego to su preli Dunav i priklonili svoje ije pod jaram rimske vlasti.
Ni njihove naine voenja ratnih operacija ni ostale obiaje neu ostaviti
nezabiljeene, ve u sve ono to mije reeno sabrati i, koliko u moi, popisati,
kako bi poput pele mogao s raznih strana sabrati ono stoje najkorisnije.
99. Slavenski su narodi bili istovrsnoga naina ivota, meusobno srodni,
slobodni, te nimalo nisu bili skloni podlonosti ili tome da netko njima vlada,
osobito u vrijeme kada su ivjeli s one strane Dunava u vlastitoj zemlji. Otkako su
ovamo prebaeni i prisiljeni priznati pokornost, nisu se htjeli drugom pokoravati,
nego na neki nain vlastitim (voama). Naime, smatrali su daje bolje da vrlo loe
ive pod vladarom vlastita plemena nego da budu pokorni i podvrgnuti rimskim
zakonima; oni pak koji su primili svetost spasiteljskog krtenja, do naih dana
uvaju, koliko mogu, stare slobodne pravne obiaje.
424
Poetak ove glave nadovezuje se na glavu 78., u kojoj je rije o Francima i
Langobardima. U toj glavi navodi se da su neko ti narodi bili bczboni, ali da su u Lavove
doba ve prihvatili kransku vjeru.

175

101. Njih je na po Bojoj providnosti otac i rimski samodrac Bazilije sklonuo

da se odvoje od starih obiaja te ih grecizirao, podvrgnuo na rimski nain
upraviteljima, obdario ih pokrtenjem, oslobodio podlonosti vlastitim vladarima
i usmjerio da se bore protiv naroda koji napadaju Rimljane. To je tako uspjeno
obavio da je uinio i Rimljane sigurnim od ranije estih slavenskih pobuna, zbog
kojih su u davno prolim vremenima trpjeli velike neugosti i ratove.
106. Zn prehranu im slui proso, jer su skloni slaboj ishrani i jer se nerado
podvrgavaju drugim poljodjelskim radovima. Naime oni radije provode slobodniji
ivot bez truda, nego da s velikim trudom steknu obilje hrane ili imovine.
107. (...) Rado borave i pribjegavaju u poumljena i nepristupana mjesta.
Ostale vijesti u Taktici koje se odnose na Slavene, preuzete su iz Strategikona.
A l i , u usporedbi s vijestima o Turcima, koje je u cijelosti preuzela iz vijesti
Strategikona o Turcima, Taktika je mnogo manje zainteresirana za Slavene.
Strategikon je Slavenima posvetio dvostruko vei prostor od prostora
namijenjenog Turcima. O Turcima se govori u Strategikonu u 108 redaka, a o
Slavenima u 224 retka. Ali, dok je Lav iskoristio za Turke svih 108 redaka, dotle
je on iz poglavlja o Slavenima od ukupno 224 retka iskoristio samo 26 redaka, tj.
priblino 10 posto. Nadalje, polovica iskoritenih vijesti o Slavenima uope se ne
odnosi na slavenski borbeni poredak, bojnu taktiku i strategiju, ve na slavenski
postupak s gostima i zarobljenicima i o izvanrednim vrlinama slavenskih ena,
etvrtina na ope podatke, koji djeluju vrlo bljedunjavo (slobodni su, mnogobrojni
i tjelesno otporni!), tako da su iz Strategikona o vojnim pitanjima preuzete samo
vijesti o naoruanju, osobito one o otrovnim strjelicama kojima se Slaveni i po
Strategikonu i po Taktici rado slube. Dodajmo da vijesti o Slavenima iz
Strategikona o malim kopljima i velikim titovima Taktika dopunjuje nazivima
( i ), koji se u Strategikonu uope nigdje ne upotrebljavaju. I iz
toga se vidi da Lav nije naprosto prepisivao, ve davao suvremena objanjenja i
termine kad god je to smatrao potrebnim.
A l i , ne samo da je u Taktici Lav upotrijebio tek vrlo mali dio vijesti iz
Sirategikona o Slavenima i poneto ih stilistiki izmijenio,425 ve je vijestima dao
takav oblik iz kojeg se vidi da se one vie ne odnose na njegovo, Lavovo vrijeme.
425

Evo primjera kako je Lav prestilizirao Strategikom:

Strategikon\l,4
Lav, Tactica XVIII, 105
ene su im krjeposne iznad svake ljudske
ene su im bile skrajne krjeposne,
prirode, tako da mnoge od njih smatraju
tako da mnoge od njih smatraju smrt
smrt svog mua za vlastitu i same se
svog mua za vlastitu i same se
dragovoljno zadave, jer udovitvo ne
zadave, jer ne mogu podnijeti udoviki
smatraju za pravi ivot.
ivot.
Valja primijetiti da je Lav ne samo prenio izvjee u prolost, nego ga pomalo
prestilizirao. Strategikon je prilino skeptian prema vjernosti ena uope (iznad svake
ljudske prirode). Naprotiv, Lav se naprosto vrlo pohvalno izraava o slavenskim enama.
Zato je Lav ispustio rije dragovoljno i zato je misao o udovitvu drukije stilizirao?
Je li rije samo o stilistikim razlikama? Ovdje nije mjesto da se na tome zadravamo. Ipak,
Lav je dodao jo i nekoliko novih odlomaka, kojih nema u Strategikonu pa emo pozornost
malo dalje obratiti samo na te nove odlomke.
176

Naime, on ih je, kao to je to ve istaknuto, prebacio u prolo vrijeme. Npr.

Strategikon priopava o Slavenima: Oni su mnogobrojni itd. a Lav pie: Oni
su bili mnogobrojni itd. I iz toga se vidi kako je Lav paljivo sastavljao Taktiku.
Lavovi dodaci vijestima koje je preuzeo iz Strategikona nisu od vee vanosti
za upoznavanje ivota Slavena u njegovo doba. Dodue, Kreki tvrdi kako nema
426
sumnje daje vrednost Lavovih vijesti o Slovenima znatna. Je li to tako?
Prvi od Lavovih dodataka (XVIII, 79) nije drugo nego nagovjetaj kasnijeg
opisa (XVIII, 99-108). Lav naprosto utvruje injenicu da su Slaveni u njegovo
doba podloni Bizantu (Rimljanima).
U glavi 99., kojom Lav poinje izlaganje o Slavenima, naglaava se da su
Slaveni bili prisiljeni na pokornost, ali da su unato tome zadrali vlastite vladare
i vlastito ureenje, premda su se neki ve pokrstili. Po svemu se vidi da je glava
99. preuzeta iz nekoga nama nepoznatog vrela, tj. da se ona odnosi na vrijeme prije
Bazilija I. Nain Lavova izraavanja pomalo je nejasan. On kae da su slavenski
narodi, preavi Dunav, bili prisiljeni prihvatiti , ali tako da radije
ostaju pod vlastitim vladarima, jer ne ele Rimljanima . U glavi 101.
Lav napominje daje njegov otac oslobodio Slavene vlastitim vladarima.
Kada, pak, u glavi 104. govori o zarobljenicima koje dre Slaveni, Lav kae da ih
Slaveni ne dre trajno , nego vie kao zarobljene, s time da im
se odredi vrijeme . Termin ne nalazimo u odnosu na
Turke, Langobarde, Franke i Saracene. Za Turke se u glavi 76. kae da nisu
Rimljanima neprijatelji, nego vie podloni saveznici. Za Langobarde i Franke
u glavi 78. kae se da su neka njihova plemena prema Rimljanima u odnosu
prijateljstva, a neka podloni saveznici. A kada u glavi 24. Lav govori o
Saracenima i njihovim ratovima, on kae da ne vode ratove
427
, ve radi pljakanja i elje za slobodom. Stoje , ?
Kreki ih prevodi razliito. U glavi 99. kao primiti tuu vlast, pokoravati se,
a u glavama 101. i 104. kao ropstvo.428 ne znai, dakako ropstvo, tj.
poloaj neke bespravne osobe, ve oznaava obvezu obavljanja raznih poslova po
nalogu nadreenog, ali i same te poslove.429 Zbog toga Lav u glavi 24. kae za
430
Saracene da ratuju ne zbog obveze na rad ili zbog vojne discipline, dok u glavi
104. priznaje zarobljenicima da su ostali slobodni ljudi, ali da im je neko vrijeme
ogranieno kretanje.
Lavova opaska u glavi 101., d a j e njegov otac oslobodio Slavene
prema vlastitim vladarima djeluje na prvi pogled ciniki, ali ona je posve
ozbiljno napisana: Slaveni vie nemaju radnih obveza prema svojim vladarima, ve
426

VIZI, 1955.,258.
Taktika, 951 (XVIII, 24).
VIZ, 259.
429
Zbog toga Konstantin Porfirogenet za Slavene u Konavlima kae da
tj. sve svoje fizike poslove obavljaju pomou
kola: DAI 162 (34,17-18).
4J
" Tako ovdje prevodimo . Usp. Dion Kasije 78,36.
427

428

su samo obvezni na sudjelovanje u ratnim operacijama prema rimskim

neprijateljima. Drugim rijeima, ovdje je ponovno dolo do izraaja razlikovanje,
koje smo ustanovili kod opisa saracenskih ratovanja.
.,>,.,
Po svemu se ini da Lav pri opisu Slavena misli samo na slavensko
stanovnitvo juno i jugozapadno od podunavskih Bugara. Naime, on istie daje
njegov otac pogrio te Slavene i postavio im upravitelje na rimski nain. Sve
se to ne moe odnositi na npr. Hrvate, pogotovu ako se uzmu u obzir politike
prilike na relaciji Bazilije Prvi papa Hrvati.431
5. Jesu li Lavove vijesti o Maarima vjerodostojne? Maarski su se povjesnici
u tom pitanju podijelili. Po jednima, Lavove su vijesti puko ponavljanje vijesti iz
Strategikona i njihovo prebacivanja iz VI. u IX. stoljee. Po drugima, Lavov je
izvjetaj vjerodostojan: Lav je znao da su Maari IX. stoljea upotrebljavali istu
vojnu taktiku kao i Avari i Turci u VI. stoljeu, pa se zbog toga i mogao po svojoj
savjesti koristiti starijim vrelom. I jedni i drugi povjesnici temelje zakljuke na
podrobnom usporednom prouavanju obiju vrela.432 Moravcsik je 1952. ponovno
minuciozno usporedno analizirao433 podatke iz Taktike i Strategikona i zakljuio
da je, uzevi u cjelini, Lavov izvjetaj autentian, ali da pri tome treba uzeti u obzir
da se Lav dosta rado sluio kliejima koji se mogu primijeniti na sva nomadska
drutva s drutvenom organizacijom temeljenom na plemenima i velikim obiteljima
(une Organisation fondee sur les tribus et les grandes familles) .434
Kao primjere nedovoljne pouzdanosti Lavovih vijesti o Maarima Moravcsik
navodi grudni oklop , koji su po Lavu Maari upotrebljavali u njegovo
doba, premda arheoloki nalazi tu vijest ne potvruju. Moravcsik preuzima i
stajalite maarske historiografije po kojem je Lav kopirajui svoja vrela,
pogrijeio to je nain dravne organizacije nomadskih Turaka primijenio na
m
maarsko pastorsko drutvo (sotiatpastorale hongroise).
No, upravo vijesti o naoruanju Maara Lav nije naprosto prepisao iz
Strategikona, Naime, po Strategikonu436 Turci i Avari oboruani su
, , tj. zatitnim haljinama, maevima, lukovima i
kopljima. Prema Lavu, Maari su oboruani
, tj. maevima, grudnim oklopima, lukovima i kopljima. Dakle, Lav
mijenja opis iz Strategikona i umjesto zatitnih haljina stavlja grudne oklope, oito
zato to je prema izvjeima svojih informatora, a vjerojatno i prema vlastitom
znanju, znao da Maari ne upotrebljavaju zatitne haljine. Dodajmo usput da su
prema Strategikonu^Perzijanci, kao najbolje oboruani strani narod, nosili i

zatitne haljine i grudne oklope, a Franci i Langobardi samo titove ().

Lav sve to prepisuje.438 Zato nije prepisao i odgovarajue vijesti o Maarima?439
To ne moe biti sluajno. Nepostojanje grudnih oklopa meu arheolokim nalazima
starih Maara ne moe biti uvjerljiv protudokaz.
to se pak tie prepisivanja nomadskog naina ivota Maara, treba upozoriti
na to daje u odlomku koji je Lav samostalno sastavio, izriito naglaeno da se
Turci utoliko razlikuju od Bugara to su ovi preuzeli kranstvo i napustili
nomadski nain ivota.
Neobino je to maarski pisci koji put zatvaraju oi pred jasnim Lavovim
vijestima. Tako npr. Homan440 saimljui stariju literaturu, pie da prema Lavu
Maari obrauju zemlju (??) i napasaju stoku, podijeljeni u rodove i plemena.
Ali, Taktika ne spominje obraivanje zemlje, ve samo to da do ratnih okraja
Turci ive raspreni po rodovima i plemenima marljivo napasajui konje ljeti i
zimi.441 Nema nikakva uvjerljiva razloga zato bi se zanemarila ta vijest.
Kod opisa Slavena Lav govori o njihovu nainu borbe i ivota u prolosti i
time jasno stavlja do znanja da se u njegovo doba Slaveni drukije bore i drukije
ive nego u VI. stoljeu. A iz izriitih Lavovih napomena proizlazi da je on bio
dobro upoznat s maarskim nainom borbe i ivotom. On, naime, kae d a j e u
vrijeme, kada su Maari bili bizantski saveznici, on imao prilike dosta dobro
upoznati Maare.442
6. U Taktici se opetovano naglaava da je maarski narod pod vlau jednog
vladara: bugarski i turski narod za razliku od ostalih skitskih naroda su pod
vodstvom jednoga.443 Nekoliko glava dalje on to ponovno istie, ovaj put samo
za Turke.444 Zanimljivo je da se oba spomena vlasti jednog vladara odnose na
isti fragment Strategikona, gdje se o Turcima i Avarima govori da su pod jednim
445
vladarom. Naime, u prvom odlomku koji je preuzet iz Strategikona takorei
doslovce se prenose rijei da se Bugari i Turci razlikuju od ostalih skitskih naroda
time to urednije vode bitke. Lav dodaje te ih vodi jedan vladar, ega u
Strategikonu nema. U iduem fragmentu koji je odvojen od prethodnog dvama
fragmentima (glave 44. i 45.) Lav govori samo o Turcima i kae: taj narod je
pod vodstvom jednog vladara, dok Strategikon, koji govori o Turcima i Bugarima,
ima na tome mjestu plural: te narode vodi jedan vladar. Iz toga treba zakljuiti
kako je Lav vrlo dobro znao da u njegovo doba Maari imaju vrstu centralistiki
organiziranu dravnu zajednicu i pri tome ih usporeuje s Bugarima. Uostalom,
438

431

O tome MARGETI, 1990.a, 17-37, osobito 24 i d.

432
Pregled
diskusije vidi u MORAVCSIK, 163 i d.
433
N. dj., 166 i d.
434
N. dj., 180.
435
Na i. mj.
436

437

178

Strategikon, 362.

N. dj., 354 (XI, l, 15).

Taktika, 965 (XVIII, 82).

N. dj., 959 (XVIII, 61).
HOMAN, 62.
441
Taktika, 960 (XVIII, 53).
442
Taktika, 956 (XVIII, 42).
443
Taktika, 956 (XVIII, 45).
444
N.
dj., 957 (XVIII, 46).
445
N. dj., 956 (XVIII, 43) = Strategikon, 360 (XI, 6-8).
439

44(1

170

na drugome mjestu on ponovno istie veliku slinost Bugara i Turaka. Po njemu

postoje samo dvije razlike: Bugari su krani i oni su prestali ivjeti na nomadski
446
nain. Da ne bi bilo ni najmanje sumnje, Lav pri kraju izvjetaja o Maarima
ponovno istie njihovu veliku slinost s Bugarima: u nekim se stvarima malo
447
razlikuju, a u drugima su jednaki. Kolika je pak stega vladala u maarskom
drutvu, vidi se po reenici koja u glavi 46. slijedi iza napomene da Turci ive
pod jednim vladarom: nastavak glasi da ih njihove voe, ako pogrijee, strogo
448
M9i
kanjavaju. Tu je reenicu Lav preuzeo iz Strategikona. Tamo se ona odnosila
na (prave) Turke i Avare.
/ / . Konstantin Porfirogenet
l. Konstantin u spisu De ceremoniis daje obrazac adrese koju on i njegov
s u v l a d a r R o m a n u p u u j u : p o g l a v a r i m a Turaka (
).450 Tko su ti poglavari? Smatramo da se ta adresa odnosi na 3 vodee
funkcije o kojima Konstantin govori u DAI: 1) veliki vladar iz Arpadova plemena
(o ), 2) , u kojem prepoznajemo
poglavara jugoistonih dijelova maarske drave, 3) .45' Po Konstantinu,
i imaju , tj. rang suca. To se u maarskoj historiografiji
interpretira kao dokaz da su te dvije funkcije bile sudake, ali se dodaje da su mogli
obnaati i vojne funkcije. 4 5 2 No, Konstantin ne kae da su oni imali funkciju suca,
nego da su b i l i u rangu suca. To treba povezati s Filotejevim Kletorologionom,
sastavljenim upravo u Lavovo vrijeme, tj. 899. god. U njemu se navodi sedam klasa
dravnih funkcionara, meu kojima su prve tri stratezi, domestici t suci.454 Najvii
u rangu () sudaca je prefekt Konstantinopola. Njegova je funkcija bila
toliko cijenjena da je po redoslijedu imao prednost ak pred svim stratezima
zapadnih tema.455 Anonimni notar Bele III.456 donosi priu o Arpadovu vojskovoi
Tuhutumu, koji je zauzeo Transilvaniju, gdje je njegovo potomstvo vladalo sve do
sv. Stjepana: Tuhutum je imao sina Horku, a ovaj je imao dva sina, Geulama (tj.
Gyulama) i Zubora. Gyula je imao dvije keri, od kojih je jedna bila majka sv.
Stjepana. Spomenuti Zubor (Zumbor) imao je sina Gyulu (Geulam). U vrijeme
mlaega Gyule sv. Stjepan je, po prianju anonima, osvojio Transilvaniju, uhvatio
Taktika, 960 (XVIII, 61).
N. dj 964 (XVIII, 76).
Taktika, 957 (XVIII, 46).
Strategikon, 360 (XI, 12-13).
Dc e r., 691.
DAI, 178,40,47-50.
Npr.TIMON 70.
BURY.
N. dj., 137-138.
N.dj., 136.
ENDLICHER, 26.

toga mlaeg Gyulu i drao ga do smrti u zarobljenitvu. Ovdje nije mjesto

ralambi povijesne utemeljenosti te prie, ali je nedvojbeno da su Gyula (= Geula)
i Karha (= Horca) bili u odreenom razdoblju maarske povijesti samostalni
bolje rei osamostaljeni vladari Transilvanije. Uostalom, jo u mnogo mlaim
457
vrelima o transi!vanskim Sikulcima sauvane su vijesti o Gyuli i Horki.
Najrazumnije nam se ini pretpostaviti da su u doba Konstantina VII. na dvoru
maarskog vladara uz vladara iz kue Arpad odluujuu ulogu imala i dva
predstavnika drugoga plemena analogno poloaju bana u hrvatskoj dravi
narodnih vladara, gdje je ban vladao u Lici i istodobno bio uz kralja najmonija
linost.458
2. Prema Konstantinu VII. Turci se dijele na 8 plemena. Jedno od tih
plemena su Kabari, koji su se po Carevu prianju odvojili od Kazara, koji su neko
vladali nad Turcima, i koji su im se prikljuili nakon to su Turci otili od
Kazara i smjestili se u zemlju Peenega (dananja Ukrajina zapadno od
Dnjepra).459 Ti se Kabari sastoje od tri potplemena. Ostalih sedam maarskih
plemena jesu: Neki, Megeri, Kurtugermat, Tarijan, Genah, Kari, Kasi.460 Prva dva
imena mogu se svesti na ugro-finsku, ostalih pet na tursku etimologiju.461 Sve to
ukazuje na vrlo sloeno porijeklo maarskog drutva, pogotovu ako uzmemo u
obzir da su i Kabari turskog porijekla, nadalje, da su mnoga osobna imena iz
najranije maarske povijesti takoer turska (Arpad, Almos, Gyula itd.), i da su se
jo u Konstantinovo vrijeme Maari po Konstantinu dodue samo Kabari
462
sluili s dva jezika.
Prema Konstantinu Maarima vlada vladar iz plemena Arpada.463 ini se
daje rije o plemenu Megeri, po kojem je poslije maarski narod dobio ime.
Konstantin je pribiljeio ovu legendu o Maarima: Turci su se u ranijoj
postojbini, Lebediji (negdje istono od Dona) nazivali Sabarti asfali, a ne
Turci. Bilo ih je sedam plemena, kojima su na elu bili njihovi vojvode
( ), ali ne kao posve nezavisni i samostalni vladari. Njih su napali
457

Vidi npr. TIMON, 80-88.

u DAI, 178 (40,44-45) neto su posve drugo od , kojima
ovdje raspravljamo. Isto tako i u DAI, 56 (8, 29). U ta dva sluaja radi se o
funkcionarima, analognim franakim comites i hrvatskim upanima. To su uglednici koji
su slijedili vladarski dvor ili su s dvora, kao osobe osobita povjerenja, odaslani u pojedinu
provinciju (komitat, upanija).
459
DAI, 174 (39,1-14).
4
""DAI, 174(40,1-6).
461
Literatura u DAI, II, Commentary, 150.
462
DAI, 178(40,47-48).
46:1
DAI, 170-172 (38, 1-53). Opravdanje legitimiteta vladarskih dinastija oduvijek je
bilo teka (i esto i nemogua) zadaa samih tih dinastija i pisaca. Iz Konstantinove prie
jasno proizlazi da je narodna predaja (kako su je prenosili Arpadovii), pokuavala
dokazati legitimitet Arpadove dinastije. A iz izvjea anonimnog notara Bele III. proizlazi
da nije uspio zatakati vie nego sumnjiv legitimitet poloaja Sv. Stjepana.
458

Peenezi i pobijedili ih te je dio otiao u Perziju i do danas se ti Turci zovu Sabarti

asfali i odravaju s Turcima-Maarima prijateljske veze te im alju poslanstva.
Drugi su Turci pobjegli na zapad, u tzv. Atelkuzu, tj. Meurjeje (izmeu
Dnjepra i Dnjestra), gdje im je na elu bio njihov prvi vojvoda po imenu
1
Lebedija. Kazarski kagan, nastavlja Konstantin, odluio je da Turcima dopusti
da se osamostale i za prvog samostalnog vladara predvidio Lebediju, ali je taj
predloio da to bude drugi vojvoda, po imenu Almo. Turci su;meutim, radije
izabrali Almoeva sina Arpada i ustoliili ga za vladara prema kazarskom pravnom
obiaju i zakonu ( . ), podigavi ga na
tit. Peenezi su Turke potjerali i iz Atelkuza, pa su oni pobjegli u dananju
domovinu.
Dali smo grubi okvir Konstantinove prie, koja se oito temelji na narodnoj
predaji. U toj se prii opetovano naglaava da se Turci ranije nisu tako zvali i da
nikada prije nisu imali samostalnog vladara (), bilo iz vlastite, bilo iz tue
sredine, ve samo vojvodu. Ako tome dodamo da se od osam maarskih plemena
jedno, Kabari, prema Konstantinovu prianju prikljuilo plemenskom savezu tek
nakon to su Maari napustili kazarsko podruje istono od Dona i smjestili se u
Meurjeje, nadalje, da dva plemena imaju ugro-finska imena, a ostala turska,
zatim, da su se sluili s dva jezika i, konano, da su Maari dobili ime po jednom
od ugro-fmskih plemena (Megeri), nuno zakljuujemo da su Turci . Ugri
Maari jedna (sluajno dobro uspjela) plemenska veza, nastala tek sredinom
IX. stoljea nakon uspjeno prevladanog gloenja nomadskih rodova na irokim
prostranstvima sjeverno od Crnoga mora. Ukratko, prije Arpada nije uope bilo
maarskog naroda. On zahvaljuje svoj postanak vojnikom i organizacijskom
geniju Arpadovu, koji je iz raznorodnih elemenata iskovao vrlo djelotvornu vojsku,
a ona je zadrala koheziju i nakon njegove smrti. Ali, to je tek poetak naih
ralamba. Svakako je ve i sam nain na koji je Arpad postao prvim maarskim
vladarom sredinom druge polovice IX. stoljea posve legendaran. Pria je oito
usmjerena na to da se pokae kako je Arpad doao na vlast meu Maarima na
strogo legalan nain, pod pokroviteljstvom i na inicijativu dotadanjega
zakonitog maarskog vladara, kazarskog kagana. Po svemu se ini da pria eli
zatakati injenicu daje meu plemenima koja su iz Lebedije otila u Meurjeje
dolo do borbe za vlast.

464

-H . - : i . .-a: .! .; .-:| viiiv'o

Zato pria opetovano inzistira na tome da prije Arpada Maari niu imali'
samostalnog vladara? Ona je nesumnjivo potekla iz najuega vrha maarskog
drutva, tj. iz same Arpadove dinastije, koja je to vie inzistirala na legalnom
dolasku na elo maarskog drutva, to su se pojavili opasni konkurenti o kojima
je dinastija morala voditi rauna: Gyula i Karhas oito nisu Arpadovii, a ipak
Konstantin biljei za Bultzua da je trei vladar i karhas Turske.465 . 5 j w
464
465

182

DAI, 178(40,64-65).
DAI, 170 (38,l1-12), 172 (38, 53-57).

J<'iji! Posve su neobine jo neke okolnosti. Naime, Konstantin pria da su Maari

pomogli caru Lavu u ratu protiv bugarskog vladara Simeona. Na to je Simeon
sklopio mir s Bizantom i dogovorio se s Peenezima da unite Turke. Kada su
maarske ete bile izvan tadanje domovine, Meurjeja, Bugari i Peenezi
navale na njihovu zemlju i potpuno unite njihove obitelji. Kada su se maarski
vojnici vratili i nali svoju zemlju tako pustom i unitenom, nije im preostalo
466
nita drugo nego da se presele preko Karpata u podruje oko Tise.
'c/ ' Zbog toga to se opetovano inzistira na potpunom unitenju maarskog naroda
(osim vojske) maarska je historiografija prisiljena tu vijest uvelike ublaiti:
neboraki narod nije ba potpuno uniten, ve je rije samo o neugodnom i
tekom udesu. Ali sada dolazi do neeg upravo nevjerojatnog. Naime, Maari
su, kao stoje poznato, poetno osvojili tek jugoistoni dio Velike Moravske, tako
da su se s juga nalazili Simeonovi Bugari, a s istoka strani Peenezi. U maarskoj
vlasti nije jo u to vrijeme ak ni (Donja) Panonija zapadno od Dunava! Pa ipak,
iz te nove, jo vrlo nesigurne domovine oko Tise Maari smjesta (!) poduzimaju
opetovane pljakake pohode u Italiju, i to tako da u nekim pohodima njihova
vojska ostaje u Italiji ak i preko zime i vraa se tek idue godine.
l!!/* Ne moe se pretpostaviti daje vodstvo maarske nacije bilo aica bezumnih
avanturista. Iz svega to se o maarskoj vojsci u to vrijeme zna, proizlazi daje ona
bila izvrsno voena, da je imala razraenu taktiku i strategiju i da joj je cilj bio
jasan: sauvati naciju od unitenja. Dakle, nedvojbeno su morale postojati okolnosti
koje su Maarima u Potisju davale sigurnost da pohodima u Italiju nee ugroziti
opstanak svoje nacije.467 injenica jest da Maari nisu sruili moravsku vlast u
junom Potisju, ve su u borbi do koje je dolo izmeu Svetoplukovih sinova
pristali uz jednoga i na taj nain svojom vojskom urasli, da se tako izrazimo, u
moravsku dravu, tj. u onaj dio kojim je vladao jedan od Svetoplukovih sinova,
koji ih je primio kao svoje pred Francima. To znai da su se oni stopili s
jugozapadnom moravskom vojskom i tamonjim stanovnitvom. Prema tome,
etnogeneza maarskog naroda nije ni izdaleka zavrena u Meurjeju, ve je
ona u pravom smislu rijei poela tek u Panonskoj nizini.
3. Moemo .dakle, zakljuiti: Konstantin i njegovi maarski informatori jedva
da su neto znali o maarskoj prolosti ak i za ono vrijeme kada su Maari
prebivali u Lebediji. Pa i pria o Arpadu, kao prvom samostalnom maarskom
vladaru, sadri mnogo legendarnih elemenata, premda se ona odnosi ve na Maare
u Meurjeuju i posljednju etvrtinu IX. stoljea.

DAI, 176 (40, 12-22, 35-38). Dodajmo da o selidbi Maara iz Meurjeja piu i
ovi bizantski povijesni pisci: GEORG. MON CONT. 11-13, 853,1 do 855,7, THEOPH.
CONT. VI, 9,357,12 do 359,16, SYMEON MAG., 701,22 do 702,2; ZONARA VI, 12,1527, III, 442-444.
467
Vidi opirno MARGETI, 1994.b, 1-50, osobito 13-20.
183

Pria o sedam ili osam maarskih plemena ima utoliko veliku vrijednost
to se iz nje moe s prilinom vjerojatnou zakljuiti daje maarski narod nastao
povezivanjem turskih plemena s dva plemena ugro-finske provenijencije, ali
ostaje otvoreno pitanje kada je dolo do toga. Ako uzmemo u obzir da su se
Maari osjeali neugroenima u Potisju, svojoj novoj postojbini, i odmah
krenuli na este daleke i dugotrajne vojne ekspedicije, osobito u Italiju, upravo
smo prisiljeni pretpostaviti da je domai vojniki i civilni element jugoistonog
dijela Velike Moravske morao biti vrlo vaan faktor u etnogenezi maarskog
naroda.
/ - , *!
Posebnu pozornost privlai okolnost da bizantska vrela, Lav, Konstantin itd,,
uporno nazivaju Maare Turcima, premda je osnova maarskog jezika ugro-
-finski. S druge strane, u novijoj maarskoj historiografiji i arheologiji, osobito
nakon fundamentalne rasprave Gy. Lszloa iz 1955. sve je prisutnija ideja koja
se razrauje u raznim varijantama, da su Maari, naselivi se koncem IX. stoljea
u irem podruju izmeu Dunava i Tise, nali ne ba beznaajne ostatke Avara.468
Avarska je drava, dodue, propala koncem VIII. stoljea pod tekim udarcima
vojske Karla Velikog, s time da pisanih tragova o Avarima ima i nakon toga, ali
samo do 30-ih godina IX. stoljea. Sve se vie i s veim uspjehom dokazuje
toponomastikom, arheolokim nalazima itd. da propast avarske drave nije
ujedno znaila nestanak Avara, nego da se dobar dio Avara, preivjevi potrese IX!
stoljea, prikljuio novim osvajaima, koji su stigli 895./896., i dao im, moda
svoj jezik, asimiliravi pridolice. Ako bi to bilo tako, onda bi plemena Neki i
Meger bila moda autohtona avarska, pa se time jo vie dovodi u sumnju
vjerodostojnost narodne predaje, zapisane u DAL Kako je Arpad, moda, pripadao
p l e m e n u Meger, proizlazilo bi da su nejasnoe, kontradikcije i neobinosti
narodne t r a d i c i j e posljedica njezine manipulacije od strane maarskih
proarpadovskih informatora. Lingvistika, arheoloka i povijesna problematika
dolaska turskih plemena koncem IX. stoljea u Panonsku nizinu, njihovi odnosi
s ostacima Avara i u svezi s time etnogeneza maarskog naroda u punom je jeku
preispitivanja, u kojem se sukobljavaju stare tradicionalne, nove i najnovije
teorije, a novija arheoloka otkria daju tim suprotstavljanjima nov materijal za
diskusiju.
. , .
., ; . . : ' .

-M]

. O NEKIM NOVIJIM TEORIJAMA O DOLASKU HRVATA

l . Austrijski autori

U novijoj su se austrijskoj literaturi pojavili prijedlozi koji uvelike odudaraju

od dosadanjih pokuaja rjeenja problema etnogeneze Hrvata.
i Tako je Kronsteiner469 na osnovi toponimijskih (i drugih) podataka o alpskim
Slavenima dokazivao da ranosrednjovjekovni Hrvati u Karantaniji nisu bili ni neko
slavensko pleme ni odlomljeni (versprengter) dio nekog plemena, nego
pripadnici avarskog ratnikog gornjeg sloja (Oberschichte) koji je govorio turski,
a tijekom VII, i VIII. stoljea pomijeao se sa slavenskim plemstvom i pri tome
izgubio svoj jezik.470 Korolarna tvrdnja koja iz toga proizlazi jest da Bijela Hrvatska
ne dolazi u obzir za pradomovinu Hrvata. Ime Hrvat po Kronsteineru dolazi iz
turskog jezika kojim su govorili Avari i sastoji se od V, slobodan, i vata,
udarati, boriti se,471 Avari su, po Kronsteineru, izgradili u Karantaniji mreu
vojnih uporita i u njima smjestili graniare. Na pojedinim odsjecima zapovijedao
im je avarski ban, ije se ime zadralo u Korukoj (Faning/Banie) i tajerskoj
(Fahnsdprf od,*Bansdorf) ,472 Avarsko porijeklo tih ratnika-graniara razvidno je i
iz turskih naziva upan (spomenut ve 777. god. kod Kremsmiinstera, koji oznaava
avarskog funkcionara) i gaziz/chaziz/kaziz (prijatelji, moda slavenski plemii,
koji su se ukljuili u obrambeni sustav). Uostalom, nastavlja Kronsteiner, ni imena
voa (5 brae i 2 sestre) hrvatskih plemena zabiljeena u 30. glavi DAI nisu
473
slavenska, nego sadre turske etimone. I imena legendarnih 12 plemena
Kraljevine Hrvatske nose po Kronsteineru imena turkijskog izvora.474
i ; , Ukratko, teza o slavenskom plemenu Hrvata koje je iz navodne Bijele
Hrvatske sjeverno od Karpata krenulo na jug po Kronsteineru nije drugo nego
475
fantazija romantinog tumaenja povijesti.
.( , Kronsteinerove lingvistike ralambe umnogome je obeskrijepio turkolog
Tietze.476 On upozorava da se miljenje o avarskom kao turskom jeziku ne temelji
ni na kakvom dokazu i da je to tek puka hipoteza, kategoriki odbija
Kronsteinerovo tumaenje imena Hrvat i ukazuje na to da mnoge posuenice u
turskim jezicima potjeu tek iz islamskoga, arapskog razdoblja. Tako npr. tatarske
gaziz potjee iz arapskog aziz. Naprotiv, Tietze povezuje ime Hrvat s imenom
protobugarskog vladara Kovrata. Dodali bismo da se Kronsteinerova napomena o
4(W

KRONSTEINER, 137-157.
N.
dj., 148,155.
471
N. dj., 146.
472
N. dj., 148.
473
N. dj., 140-141.
474
N. dj., 155.
475
Na i. mj.
476
TIETZE, 140.
470

4M

O raznim novim tezama vidi npr. LSZLO 1995; CHALLNY 1956., 39-48;
CSALLNY 1968, 59 i d.; SZENTPETERY 1994, 252.
184

185

turskom imenu legendarnih 12 plemena Kraljevine Hrvatske temelji na

nesporazumu. Kronsteiner se poziva na J, idaka, ali ovaj ne prihvaa tezu da bi
477
ta plemena vukla korijen od osvajaa-Hrvata.
478
Wolfram je uglavnom pristao uz Kronsteinerova tumaenja vijesti o
Hrvatima u Karantaniji, samo to on jae inzistira na Hrvatima kao drutvenom
sloju. Po njemu se kod alpskih Hrvata ne radi nuno o avarskom gornjem drutvenom sloju, premda je mogue da drutveni sloj Hrvati vue svoje ime iz turskoga.
Hrvati su kao drutveni sloj izborili osloboenje od Avara, ali time nije reeno da
su politiki ovlateni Karantanci sredinom 8. stoljea bili istovjetni s tim Hrvatima. Wolfram je prihvatio osnovnu Kronsteinerovu ideju o posebnom hrvatskom
drutvenom sloju, bar kao pokretau borbe za oslobaanje Karantanije od Avara.
Jo jae je ideju o Hrvatima kao drutvenom sloju u avarskoj dravi istaknuo
1985. W. Pohl.47' Po njegovu miljenju ime Hrvat u avarskoj dravi moglo bi biti
neka vrsta namjesnikog naslova (Statthaltertitel) ili je ono oznaavalo onaj sloj
konjanika koji je u ime kagana drao u podreenosti narodne grupe s periferije
drave, pa kad je avarska drava propala, ime je izgubilo drutveno znaenje i
moglo prei na cijelo pleme.480 To se po Pohlu ponajprije odnosi na sjeverozapadni
Balkan, a neko vrijeme i na krajeve sjeverno od Karpata, dok je u irokom krugu
od Grke do istone Njemake, u Korukoj, tajerskoj i ekoj, a moda i u junoj
Rusiji, to ime dobilo bar regionalno znaenje. Po Pohlu hrvatski mit o dolasku
Hrvata iz Bijele Hrvatske pod petoricom brae i dvije sestre, o kojem saznajemo
vrelu iz X. stoljea, teko da ima neke veze s odnosima u VII. stoljeu.481
Petoricu brae usporeuje Pohl s petoricom sinova bugarskog vladara Kuvrata, s
srpskih pet (?!) plemena, tj. Srbima, Zahumljanima, Travunjanima, Kanalianima
i Narentanima, i s podjelom na 5 dijelova drave kod zapadnih Turaka u VIi i
Kazara u X. stoljeu.482 Ujedno Pohl upozorava na upadljive paralele hrvatskog
i srpskog mita s vijestima o bugarskom vladaru Kuvratu i selidbe Bugarina Kuvera
483
iz podruja Sirmija prema Solunu, te na upadljivu slinost imena Hrvat i
Kuvrat, ali upozorava da se danas vie ne moe ii tako daleko kao Grgoire (...)
koji je poistovjetio Kuvrata, Kuvera i Hrvata (vou Hrvata).484,
Nekoliko godina kasnije Pohl se ponovno pozabavio pitanjem etnogeneze
Hrvata.485 Odustao je od vanosti brojke pet za stepske narode i umjesto toga
dokazivao vanost brojke sedam.486 Pohl ime Hrvat u VII. stoljeu tumai kao
477

EJ 4,1965.,514.
WOLFRAM, 1979., 89.
479
POHL, 1985.
4llo
N.dj.,298.
478

481

N. dj., 296.
N. dj., 295.
""'N. dj.,294.
484
N. dj., 297.
485
POHL, 1988.
486
N. dj., 265.
482

186

drutvenu oznaku (a ne etniki naziv). Naziv Hrvat je u to doba znaio poasnu

titulu (Ehrentitel) ili ime neke funkcije (Wrdename) ili grupe ratnika
(Kriegergruppen) koji su na periferiji (avarske) drave nadzirale pokoreno
487
stanovnitvo ,
Pohl je pitanje etnogeneze Hrvata ponovno uzeo u razmatranje na
zagrebakom znanstvenom skupu odranom 1989. U saetku koji nam stoji na
raspolaganju on polazi od pretpostavke da su se oko 626. Slaveni sjeverozapadnog
Balkana oslobodili avarskoga gospodstva i da nije nemogue da su pri tome
sudjelovale i odmetnute avarske konjanike jedinice na koje bi se moglo svesti
hrvatsko ime, kao i Slaveni iz avarske vojske. U Dalmaciji su od toga vremena
ivjele male slavenske skupine pod upanima koje su imale ugovorno utvrene
odnose s Bizantom i obalnim gradovima. Te slavenske skupine nisu nosile neko
posebno ime. Tek dolaskom Franaka stvaraju se vee teritorijalne jedinice pod
slavenskim vojvodama (duces), a moda su tom prigodom doli i doseljenici iz
kaganata. Ali, ak ni Borna ne nosi naziv dux Chroatorum. Moda su hrvatsko
ime nosili Bornini pretorijanci, koji su moda bili organizirani na avarski nain.
Na hrvatsku etnogenezu mogli su imati odluujui utjecaj doseljenici, osobito male
vojnike skupine, dijelom 626., a dijelom oko 800. godine.
Srodne misli iznio je jo 1986. N. Budak.488 Po njemu je odluujui utjecaj
pri utvrivanju granica du dalmatinske obale imao Bizant. Vijesti koje donosi DAI
o ulozi cara Heraklija pri naseljavanju Slavena, o ulozi Konstantinova oca pri
krtenju Slavena i pri postavljanju hrvatskih vladara mogle bi po Budaku imati
istinitu jezgru, i to zato to je Bizant uz pomo svoje mornarice mogao lako
prodirati u unutranjost preko dalmatinskih rijeka (Cetina, Neretva) i gradova
(Dubrovnik, Kotor). Budak dodaje da je i granica izmeu banske i kraljevske
Hrvatske du rijeke Zrmanje mogla nastati jo prije Aachenskog ugovora iz godine
812. Ukratko, etnogenezu slavenskih kneevina potaknuo je Bizant, koji je pritom
imao za cilj stvaranje politikih jedinica.
U prilog tezi po kojoj Hrvati u VII. i VIII. stoljeu nisu bili narod, nego
drutveni sloj unutar avarskog kaganata, Budak daje dva argumenta. Prvi bi se
nalazio u vijesti u DAI gdje se govori o Hrvatima i ostalim slavenskim
arhontima. Prema Budaku, ovdje se Hrvati usporeuju s vodeim slavenskim
slojem. Drugi argument naao je Budak u Carevu objanjenju etimologije imena
Hrvat. Naime, Car tvrdi da Hrvati u slavenskom jeziku znai oni koji imaju
mnogo zemlje. Budak podvlai da je dakako jasno, da to nije slavenska rije,
ali da je ipak mogue da su Slaveni u Hrvatima, ako su ovi doista bili vladajui
sloj, vidjeli one koji posjeduju mnogo zemlje.
Ideja o Hrvatima kao drutvenom sloju u avarskoj dravi ima nekoliko slabih
toaka.
487
488

N. dj., 266.

BUDAK, 129-136.
187

Prije vsvega, ako je rije o graniarima kao drutvenom sloju, bez obzira jesu
li oni jo Avari ili ve slavizirani Avari ili Slaveni njih bi se trebalo nai na
svim graninim predjelima avarske drave. Pohl dodue tvrdi 1985. da se nakon
propasti avarske drave pojavljuju hrvatske skupine u polukrugu (Halbkreis) oko
nekadanjeg sredita kaganata,489 a 1988. da se hrvatsko ime nakon propasti
avarske drave pojavljuje kruno (kreisfrmig) oko sredita kaganata.491'Ali
taj krug ne postoji. Tako se npr. ime graniara-hrvata ne pojavljuje na istonom
i jugoistonom pograninom podruju avarske drave, osobito prema podunavskim
Bugarima. Uostalom, Pohl se ograuje ak od polukruga jer doputa da se u
ekoj i Korukoj hrvatsko ime pojavilo tek oko 900. godine.49'
Kako je nemogue da bi se graniare avarske drave nazivalo na nekim
granicama na jedan nain (npr. hrvati), a na drugima na drugi nain, to se pojavu
imena Hrvat ne moe objasniti njihovom graniarskom funkcijom. Usto, graniarehrvate trebalo bi oekivati u prvom redu ondje gdje je postojala jaka koncentracija
avarskih graniara, tj. tzv. Wiener Becken gdje je postojala osobito izraena
militarizirana zapadna granina zona.492 Dodue, Pohl doputa da ime Hrvat
moda ne potjee od grupe ratnika, nego da ono moe oznaavati nekog
namjesnika (Statthalter), funkciju (Wrde) ili poasni naziv (Ehrentitel). Ne bi
li to trebalo poblie pojasniti? Ovakav pristup nije prikladan za diskusiju. U svakom
sluaju teza, da bi Hrvat poetno oznaavalo namjesnika, funkciju ili poasni
naslov postaje nejasnom i nedoreenom.
Pri tome, ini se, dodatni Budakovi argumenti ne mogu pomoi. Naime, prva
vijest na koju se Budak poziva (Hrvati i ostali slavenski arhonti) odnosi se na
dogaaje sedamdesetih godina IX. stoljea. Zar je ak jo sredinom X. stoljea,
kada je zabiljeena ta vijest koja se odnosi na dogaaje sedamdesetih godina IX.
stoljea postojala takva razlika izmeu Hrvata-vladara i njihovih slavenskih
podanika? To je vrlo malo vjerojatno. Uostalom, postoje druga plauzibilna
493
tumaenja te neobine sintagme. Isto vrijedi i za Carevo objanjenje imena
Hrvata kao onih koji imaju mnogo zemlje. Najjednostavnije i po naem miljenju
oito ispravno objanjenje ve je odavno ponueno: rije je o jo jednome od
Carevih bezbrojnih naivnih etimologiziranja. 494 ini nam se neprihvatljivim
pokuaj da se iz toga etimologiziranja izvue tumaenje o strukturi drutva u
Hrvatskoj u X. stoljeu. Naime, trebalo bi pretpostaviti daje neki carski Informator
u Dalmaciji dobio obavijest od tamonjih Slavena da meu njima ive zemljini
veleposjednici koje Slaveni nazivaju Hrvatima. Kako je sredinom X. stoljea
'POHL, 1985,294.
'POHL, 1985, 264.
' Na i. mj.
1)2
SZENTPETERY, 1994., 246 s daljnjom literaturom.
" G R A F E N A U E R , 1955.b, 212-219. Vidi i KODER, 128-130, i primjedbu
KATIIA, 130-131, s dodatnom literaturom.
"" Tako npr. II, 1925., 236, spominje Carevo objanjenje imena Hrvat i Srbin kao
etimoloSkc igrarije.

l SS

hrvatska etnogeneza sigurno ve dovrena, to bi znailo daje u to vrijeme naziv

Hrvat oznaavao dvoje: a) sve pripadnike hrvatskog naroda i b) njegov bogat
zemljoposjedniki sloj.

2 . Ma rg eti
Priblino u isto vrijeme kada je Kronsteiner dokazivao da Hrvati nisu doli u
Dalmaciju iz Bijele Hrvatske i daje etnogeneza hrvatskoga naroda tek posljedica
razvoja u kasnom srednjem vijeku, mi smo sa svoje strane ralambom vijesti iz
glave 30. i 31. DAI dokazivali daje u glavi 30. zabiljeena od pisca te glave
preraena hrvatska narodna predaja po kojoj bi Hrvati doli potkraj VIII. stoljea,
neto prije vladanja svojega vladara Porina (glava 30.), odnosno Porge (glava 31.),
kojega smo u skladu s pretenom veinom autora identificirali s Bornom.495 Pri
tome smo opetovano naglasili skepsu prema vjerodostojnosti vijesti hrvatske
narodne predaje zabiljeene u DAI, a 1984. u analizi vijesti o Hrvatima iz Popa
Dukljanina i Tome Arciakona doli do zakljuka da je i ovdje rije o dvama
nepouzdanim vrlo kasnim izvjeima.496 Zbog toga smo 1985. za sva ta tri vrela
(DAI, Pop Dukljanin i Toma Arciakon) zakljuili da su to drugorazredna vrela
ijim se podacima treba vrlo oprezno koristiti, i to samo ako su sama po sebi vrlo
uvjerljiva (ali to je nepouzdani kriterij) i l i ako su potvrena drugim vjerodostojnim
vrelima (ali, onda nam ba i ne slue),497 a 1988. uinili smo jo jedan korak dalje:
ako su ralambe istraivaa koji su se bavili DAI pa i nae pokazale da su
vijesti iz DAI umnogome nepouzdane (zbog nepouzdanosti narodne predaje i zbog
intervencije sastavljaa DAI), onda ne vidimo pravog razloga da povjerujemo
upravo vijestima iz DAI da su Hrvati doli u Dalmaciju koncem VIII. stoljea.498
Dakako, ovaj zakljuak vrijedi ne samo za pitanje vremena dolaska Hrvata nego i
za bilo koju drugu tezu koja se temelji na DAI. Npr. ako se ne vjeruje u podatak o
dolasku Hrvata iz Bijele Hrvatske, ili o voama Hrvata (petorica brae i dvije
sestre), zato bi se nekom drugom podatku trebalo povjerovati? Zato to je
uvjerljiviji? Ali, taj uvjerljiviji drugi podatak bi, da bi bio uvjerljiv, trebalo bar
donekle provjeriti nekim drugim suvremenim podatkom o Hrvatima iz VII., VIII.
i iz poetka IX. stoljea a takvih podataka nema. Probleme najranije povijesti
Hrvata treba rjeavati na osnovi drugih vrela, a kako su ona neizravna, istraivanje
ne smatramo ni izdaleka zakljuenim. Na prigovor jednoga od autora s kojim smo
vodili diskusiju (tih) da nismo odgovorili na pitanje odakle su doli Hrvati,
napomenuli smo 1990. god.: ini se daje uope veliko pitanje da li su Hrvati
doli tek nakon dolaska Avara (...) pa onda i pitanje odakle su doli dobiva posve
drugi smisao.499
495

MARGETI, 1977., 5-88.

MARGETI, 1984., 255-260.
497
MARGETI, 1985.b, 227-240.
498
MARGETI, 1988.b, 239.
4W
MARGETI, 1990.6. l, 119 i d.
496

50

Prema tome, kad smo 1994. u ponovnoj ralambi vijesti iz glave 30. DAI
doli ponovno do zakljuka kako analiza podataka iz te glave povezana s podacima
iz glave 31. pokazuje da prema tamo zabiljeenoj narodnoj tradiciji dolazak Hrvata
treba locirati pred kraj VIII. stoljea, onda se, dakako, nismo zauzimali za povijesnu
istinitost te teze, nego samo ponovnom filolokom ralambom dokazivali to
proizlazi iz vrela (a ne to je povijesna istina). Smatramo osobito poticajnima i
501
502
korisnima diskusije tiha i Lonara , jer su se oni u svojim analizama usmjerili
503
na izravnu i podrobnu analizu teksta vrela.
To se zaudo ne moe rei za diskusiju o naim stajalitima koju je iznio
ugledni austrijski povjesniar W. Pohl. Naim ralambama iz 1997. on je uputio
tri zamjerke. Prva se sastoji u nepovjerenju u identifikaciju Porina-Porge s Bornom,
druga u tome da u vrelima nema nikakvih vijesti o putu cijeloga jednoga naroda
sjeverno od Karpata do Jadrana, a trea je zamjerka da naa teza pretpostavlja
vakuum za VII. i VIII. stoljee, to daje neopravdano jer se od VII. stoljea trebalo
11X1
MARGETI, 1994.C, 7-23.
"" Radovi P. tiha, o kojima je ovdje rije, objavljeni su u Z 41, Ljubljana, 1987.,
529 i d.,i43,1989. 112 i d.
5112
LONAR, 1992., 375-448.
*" Na vodei filolog R. Katii sklon je prihvatiti osnovne vijesti glava 30. i 31. DAI.
UKATII, 1985. ,299-312= 1987,77-92, Katii obrazlae da se mnogo toga u najranijoj
hrvatskoj povijesti moe lake razumjeti, ako se prihvate vijesti iz DAlTte^udajejiojrif
plemenski savez Hrvata pri zauzimanju svoje nove domovine ubrzo nakonpaTSalone
oko 614. god. (308) uao u odnos federata Rimskog Carstva (1985., 310; usp. 1987, 90).
Ustavnopravni kontinuitet poloaja Hrvata produuje se po istom autoru nakon Heraklija
ak u doba Franaka jer jo 821. god. franaki car dodjeljuje po Borninoj smrti novog vladara
na traenje naroda. Dakle, postojao je ustavnopravno utvreni populus Chroatorum kao
politiki subjekt (1985., 309; usp. 1987, 87-88).
Potpunu utnju o Hrvatima (VII., VIII. i prva polovica IX. stoljea) bizantskih i
franakih vrela Katii objanjava ovako: Bizant nije imao razloga da spomene hrvatske
federate jer su se sve u svemu drali kako treba, odbijali Avare i putali gradove (misli se
na dalmatinske: L. M.) na mira (1985., 311 = 1987., 91). utnju franakih vrela o Hrvatima
za Karla Velikog i Ludovika Pobonog Katii objanjava okolnou to su Franci
izbjegavali spominjati hrvatsko ime, jer je ono bilo optereeno savezom s Bizantom.
Je li to objanjenje zadovoljavajue? Tekoe ipak i dalje ostaju zbog potpune utnje
bizantskih i papinskih vrela o dalmatinskim gradovima. Moglo bi se i tu pokuati s tezom
daje bizantska sredinja vlast bila toliko zadovoljna korektnim ponaanjem tih gradova, da
nije imala razloga da ih bilo kojom prigodom spomene. Nije li ipak neki bizantski pisac
mogao onako usput spomenuti bar neki dalmatinski grad. A nije lako shvatiti ni
posvemanju utnju pape, koji npr. godine 680. saziva sinod u Rimu na koji dolaze biskupi
iz Franake, Britanije i, dakako, Istre, ali nijedan iz Dalmacije. Navodni odnos Hrvata kao
bizantskih federata tek je pretpostavka do koje se dolazi samo na osnovi analogija, a
ustavnopravni kontinuitet Hrvatske od Heraklija do karolinkog doba dokazuje se
postojanjem hrvatskog imena dalmatinske plemenske kneevine. Kako se dux Chroatorum
pojavljuje tek sredinom IX. stoljea, to se navodno hrvatsko ime (kao naroda ili drave) u
ranije doba moe interpretirati na mnogo naina, npr. odnosom Hrvata-bizantskih federata
od Heraklija dalje, dolaskom Hrvata potkraj VIII. stoljea, hrvatima-graniarima koji
etnogenezom postaju Hrvati, hrvatima-trgovcima itd., ali ono ne moe biti dokazom ni za
jednu od tih teza.

190

504

svakako na Jadranu raunati sa Slavenima.

Primjedbe nisu na mjestu.
Identifikacija Porina-Porge s Bornom samo je jedan od elemenata naeg
dokazivanja koje je kudikamo kompleksnije. Povezivanje narodne tradicije s
koncem VIII. i poetkom IX. stoljea ne temeljimo samo na identifikaciji PorinaPorge s Bornom nego i franakog voe Koila iz glave 30. s Kadolahom kao i na
veem broju drugih upadljivih slinosti povijesnih dogaaja povezanih s
unitenjem avarske drave i borbom Ljudevita Posavskoga s Francima, na stoje,
uostalom, ve nebrojeno puta upozoreno u literaturi. Pohlova pak misao s time u
svezi da identifikacija Porina-Porge s Bornom doputa dodue da nestanu dva
tamna stoljea itd., je, najblae reeno, nerazumljiva, pa neka ostane bez
komentara.
U drugom i treem prigovoru Pohl se obara na nae navodne tvrdnje koje su
u izravnoj suprotnosti s naim tezama. Naime, on dri da mi zastupamo tezu o
Zug eines ganzen Volkes von nrdlich der Karpaten. No, u pitanje odakle su doli
Hrvati, nismo se uope uputali, a izriito smo zastupali tezu o dolasku hrvatskih
eta (a ne naroda).505 U nazonost pak Slavena od VII. stoljea dalje u Dalmaciji
nismo, dakako, sumnjali, nego smo, nasuprot tome, izriito istaknuli daje avarskoslavenski savez na zapadnom Balkanu trajao sve do pred kraj Vili. stoljea5"6 i
da se u Dalmaciji avarska dominacija ostvarivala putem predstavnika vrhovne
avarske vlasti,507 koji su nadzirali autonomno slavensko puanstvo na jadranskoj
obali.508 Kako ne vjerujemo u Pohlovu zlonamjernost, ostaje neobjanjivim zato
je ugledni austrijski povjesnik tako i toliko iskrivio nae teze.
eljeli bismo i ovom prigodom naglasiti da je vrlo udobno zaobii nae
ralambe DAI tvrdnjom kako smo odustali od naih prijanjih teza umjesto da
se ue u diskusiju s naim filolokim ralambama na osnovi kojih smo doli do
uvjerenja da se vijestima u DAI o dolasku Hrvata ne moe pokloniti vjera. Ozbiljna
bi se diskusija trebala voditi na osnovi filolokih ralambi teksta DAI, dakle unutar
samog teksta DAI, jer je rije o ralambi teksta, a ne o opim zakonitostima,
opoj situaciji i si.
3 . Pritsak
Pritsak se takoer bavio pitanjem etnogeneze Hrvata.509 On polazi od teze da
je avarska drava bila konfederacija politikih 510 plemena, s time da ta politika
"505M POHL, 1988., 263.
MARGETI, 1977., 83, gdje govorimo o hrvatskim etama koje su (...) smijenile
avarsku posadu, i 84: Avari zamjenjuju svoje posade na zapadnom Balkanu hrvatskim, a
u centralnom dijelu Balkana srpskim etama. Vidi i saetak istoga rada na str. 87 (schiere
croate) i 88 (compagnie).
M
N. dj., 68.
5(17
N. dj., 71.
508
Na i. mj.
509
PRITSAK, 1990., 23-37.
510
N. dj., 27.

plemena nisu bila etnike cjeline, ve zajednice povezane odreenom svrhom.

Politiko pleme imalo je po Pritsaku na elu vladara nasljednoga karizmatikog
roda (klana). Unutar pojedinog plemena postojala su dva tipa karizmatikih rodova,
od kojih je jedan bio specijaliziran za voenje ratova i politike i govorio jednim
altajskim jezikom, a dragi se bavio meunarodnom trgovinom i bio iranskoga
porijekla. 5 1 1 Naime, nastavlja Pritsak, Avari, tonije reeno Pseudoavari jo su se
na sjevernom Kavkazu povezali s iranskim Alanima, 5 1 2 a kad su uspjeli osvojiti
nekadanji gepidski teritorij, trebali su im zbog bizantske pomorske premoi
specijalisti za voenje pomorskog ratovanja. Te se specijaliste nazivalo hunskobugarskim terminom saqlab>sqlaw. Za to su Avari upotrijebili domae
pogranino stanovnitvo koje je govorilo jednim slavenskim dijalektom.513
Pritsak ulogu Hrvata, kao i Srba, Obodrila i Moravljana vidi u trgovakim
djelatnostima. 514 Tako npr. za dalmatinske Hrvate on upozorava na to da su se prema
DAI31,54-57, bavili trgovinom od Neretljana do Mletaka. Nadalje, broj hrvatskih
plemena (vladarsko pleme i 10 upanskih plemena) odgovara po njemu
zapadnoturskom ureenju, s time da su npr. i glavari obiju glavnih plemena
Zapadnih Turaka imali naslov ch'u-pan, dakle isto kao i kasnije kod Hrvata
(upan); nadalje, daje i hrvatski naziv za vojskovou, ban, potekao od avarskog
naziva ban (od bayan).si>
Pritsak podvlai da se konkretne vijesti iz Porfirogenetova djela (DAI) ne
proteu ranije od IX. stoljea i d a j e on politiku situaciju svojega vremena
projicirao unatrag na Heraklija. Usto, on identificira Porina (DAI, 30,90) i Porgu
(DAI, 31, 21, 25) s dalmatinskim knezom Bornom. 516 Ujedno, Pritsak smatra da
517
treba drukije nego dosad shvatiti pradomovinu i doseljenje Hrvata. Drugim
r i j e i m a , on je u odnosu na vijesti iz DAI vrlo skeptian, ne samo u pogledu
Heraklijeve uloge nego uope u pogledu uloge Hrvata u odnosu na Avare: Hrvati
nisu pobijedili Avare, nego upravo obratno, Avari su se povezali s Hrvatima kao
trgovakim plemenom iranskoga porijekla. Nakon to je Karlo Veliki sruio
avarsku dravu, nali su se i avarski trgovaki (Hrvati) i pomorski (Slaveni)
518
saveznici pred tekom zadaom prilagoivanja novoj situaciji.
U vrijeme
splitskih crkvenih sabora 925. i 928. oni su ve uspjeli povezati razne interesne
grupacije u Hrvatskoj (Hrvate, Slavene, Romane, ostatke Avara) u hrvatski narod,
519
koji je ostao vjeran rimskoj liturgiji.
"N. dj.,28.
N.dj.,29.
"Nai.mj,
l2

14

15

N. dj., 30.

N. dj.,31.
"'N.dj.,32.
17
N. dj.33.
18
N. dj.,29.
14
N. dj., 35-46.
14?

Ipak, treba upozoriti na to da dokazi za dalmatinske Hrvate kao eminentne

trgovce nisu uvjerljivi. Vijest u DAI 31, 54-57, po kojoj Hrvati trguju po
Jadranskome moru koja je Pritsaku jedini argument treba povezati s
prethodnom obvezom Hrvata prema papi da se nee svojim brodovima koristiti u
ratne svrhe (DAI, 31,49-54) osim ako ih netko ne napadne, a malo dalje u tekstu
(DAI, 31, 71-82) sam Konstantin opisuje hrvatsku veliku vojnu silu. Po njemu
Hrvati imaju 60.000 konja, 100.000 pjeaka, veih brodova, s 40, i manjih, s 10
mornara posade, ali, nastavlja Konstantin, sada Hrvati zbog unutranjih svaa
imaju mnogo manje konjanika, pjeatva i brodova. Dakle, Hrvati su i po prianju
samog Cara pisca vrlo jaka vojna sila, uz jedino ogranienje to su se, po njemu,
obvezali papi da pomorsku silu nee koristiti u napadake vojne svrhe a to je
neto posve drugo.520
to se, pak, tie Borne, jedva da bi se moglo rei s Pritsakom daje on imao
pod svojom kontrolom najvanija prometna sredita, tj. podruje Gaana na
zapadu i Timoana na istoku (?!). Usto, o Borni je sauvano razmjerno mnogo
vijesti ali ni njega ni njegove pretorijance nikad se ne spominje kao Hrvate,
premda je za to u vrelima bilo obilato prilike.
4 . Zakljuak
ak i mnogi najnoviji radovi sadre tezu da je avarska katastrofa pod
Konstantinopolom 626. godine521 imala, uz ostalo, posljedicu da su se ovdanji
"" Od mnogih ostalih pojedinosti s kojima se ne moemo sloiti spomenimo samo
Pritsakovu tvrdnju in. dj., 36) daje splitski sabor postigao politiko ujedinjenje jedinstvenog
Kraljevstva
Hrvatske i Dalmacije (das Knigreich von Kroatien und Dalmatien).
521
U literaturi se takorei bez protivljenja ponavlja daje navodni avarski neuspjeh pod
Konstantinopolom god. 620. bitno oslabio avarsku vlast. Potpuna jednodunost ne vlada.
Usp. npr. LEMERLE, I960., 347 i d. Mislimo da vrela govore u prilog Lemerleova
shvaanja. Tako Uskrnja kronika javlja daje avarski kagan dao poubijati slavenske posade
potopljenih monoksila koji su neuspjeno pokuali morskim putem osvojiti Konstantinopol.
Slaveni su se zbog toga vratili kui pa je zbog toga prokleti kagan bio prisiljen da se povue
i da krene za njima (Chron. Pas., 725). Ta se vijest doista ne moe ni uz najsmioniju
interpretaciju tumaiti kao avarska katastrofa ili povijesna prekretnica. Istina, upravo
upada u oi: Slaveni su se povukli u prvom redu zbog nedostatka hrane, koji je nuno morao
gomile Slavena kudikamo vie muiti nego Avare. O tome BARII, 1956.b, 294. A ak i
vrlo oprezna stilizacija samovoljnoga slavenskog povlaenja u Uskrnjoj kronici popraena
je dodatnom sintagmom neki su priali, iz koje kao da proizlazi da, inae vrlo pouzdani
pisac, koji je opsadi bio nazoan skeptino javlja ono to se prialo po gradu, ali to nije
njegovo uvjerenje. Uostalom, avarska konjica, i uglavnom avarska vojska u cjelini, jedva
daje sudjelovala u borbama. Kagan je poslao u napad iskljuivo Slavene, koji su sa svojim
monoksilima mogli priiniti velike glavobolje braniteljima grada, ali opis opsade u Uskrnjoj
kronici izaziva vrlo odreeni dojam da neke prave opasnosti za grad nije bilo. Kagan je oito
obeao Perzijancima da e sa zapada ugroavati bizantske granice, ali je to obeanje
ostvarivao lijevom rukom. Perzijska konjica koja se pojavila pred Konstantinopolom
imala je takoer samo jedan zadatak, stvoriti pomutnju i nesigurnost na zapadnim bizantskim
granicama, oslabiti Heraklijev pritisak na Perziju i prisiliti ga da se radi obrane grada vrati

Slaveni oslobodili avarske vlasti i nakon toga slobodno ivjeli u malim slavenskim
zajednicama pod svojim upanima u ugovorno utvrenim odnosima s Bizantom i
dalmatinskim gradovima. Te male slavenske zajednice podijelio je po Budaku522
jo Heraklije dijelom du rijenih tokova Zrmanje, Cetine i Neretve, a dijelom i
uzimajui kao oslonac bizantske gradove Dubrovnik i Kotor da bi ih na taj nain
mogao kontrolirati sa svojom mornaricom.
Mi smo 1977. dokazivali523 i 1985. ponovili524 da je avarski neuspjeh pod
Konstantinopolom 626. bio mnogo manji nego to se to obino misli i da on nije
znaio nekakvu prekretnicu. Nadalje, 1977. dokazivali smo525 i to 1985.526 ponovili
da dalmatinski gradovi od VII. do pred kraj VIII. stoljea nisu bili pod Bizantom
te naglasili da bi jedan jedini ozbiljni i vjerodostojni podatak (ali dakako ne
uopena razmiljanja) pobio tu nau tezu. Smatramo da ne moe nikako biti
sluajem da dalmatinske gradove i dalmatinske biskupe u to vrijeme ne spominju
ni na izravni ni na neizravni nain suvremeni bizantski, papinski ili bilo koji drugi
izvori. O crkvi u Istri postoje podaci iz 628., 680. i 725., pa se upravo namee
pitanje stoje to ometalo papu da pokae bar minimalni interes za Dalmaciju, koja
uostalom (crkveno) sigurno nije potpadala pod konstantinopolitanskoga patrijarha.
Koak je pobijao vjerodostojnost vijesti o nazonosti dalmatinskih biskupa na
Drugom nicejskom saboru godine 787., koje, po njegovu miljenju, treba uzeti s
velikom rezervom.527 Taj je sabor po njemu okupio jedino biskupe Carigradske
patrijarije. Koakov-jejiokuaj neuspio jer su zapisnici sa Nicejskoga sabora
787. vjerodostojni, pa je prema tome i nazonost salonitanskoga, osorskoga,
rapskoga i kotorskog biskupa na njemu nedvojbena. Ali zato prije 787. vrela
ute o dalmatinskim biskupima? Papa je primjerice 25. oujka 680. sazvao crkveni
sabor na kojem je sudjelovalo 125 biskupa iz bizantske Italije, langobardske drave,
iz Franake, vei broj iz bizantske Istre ali nijedan iz Dalmacije. Zar nije bilo
nijedne jedine prigode tijekom gotovo 200 godina da papa obrati na bilo koji nain
pozornost na biskupe dalmatinskih gradova?

s istone fronte. Ali, Heraklije je bio toliko uvjeren u razmjerno malu opasnost za svoj glavni
grad, da je ostao na istonoj fronti. Pregovori koji su voeni od strane
konstantinopolitanskih gradskih vlasti s kaganom bili su zapravo samo fasada iza koje se
krila obostrana spoznaja da prave opasnosti od Avara nema, a kaganovi zahtjevi da mu se
grad preda bili su samo dio psiholokog voenja rata.
Ukratko, opsada Konstantinopola 626. god. nije bila posljedica ofenzive velikog stila.
Ona nije zavrila nikakvim tekim avarskim porazom. Vidi MARGETI, 1977., 27), 45;
Po naem miljenju nema nikakvih dokaza daje upravo avarski neuspjeh pod Carigradom
bitno522oslabio avarsku vlast i daljnji tekst na str. 45-46.
BUDAK, 130.
523
MARGETI, 1977., 45-46.
524
MARGETI, 1985.b, 240.
525
MARGETI, 1977., 62-65.
526
MARGETI, 1985.b, 240.
527
KOAK, 1980.-1981., 298-300.
194

Za isto razdoblje postoji u bizantskim vrelima ne ba mali broj vijesti o Istri,

Ravenni, junoj Italiji itd., pa se ne moe zaobii pitanje kako to da se ni carska
vlast nije nijednom zainteresirala bar za neki dalmatinski grad i da to nije
zabiljeeno ni u jednom suvremenom vrelu? Mislimo da odgovor moe biti samo
jedan: dalmatinski gradovi nisu u to doba priznavali bizantski suverenitet, tj. Bizant
nije u to vrijeme bio politiki a, dakako, jo manje vojno nazoan na istonoj
jadranskoj obali juno od Istre.528
Ponovimo: o Hrvatima, o dalmatinskim gradovima i o bilo kakvoj politikoj
ili vojnoj nazonosti Bizanta u velikom dijelu VII. i VIII. stoljea nema ni najmanje
vijesti iz bilo kojeg suvremenog vrela, pa su sva razmiljanja o tome samo plod
tekoa raskida sa starim tezama, koje su prethodne generacije povjesnika izgradile
na osnovi konstrukcija temeljenih na drugorazrednim, mnogo kasnijim,
nepouzdanim vrelima. im se novi istraivaki temeljitije rijee starih klieja, e
njihovi rezultati biti pouzdaniji i uvjerljiviji.

D. PRIJEDLOG RJEENJA

/ . Etimoloka pitanja
1. Posvemanja utnja o Hrvatima u bizantskim, franakim, papinskim,
epigrafikim i drugim vrelima sve do sredine IX. stoljea natjerala je istraivae
na pokuaj da saznaju vie o hrvatskim poecima pomou etimologije imena Hrvat
kao naziva za hrvatski narod i imena petorice brae (Klukas, Lovelos, Muhlo,
Kozencis i Hrovat) te dvije sestre (Tuga i Buga) koji su prema Konstantinu
Porfirogenetu (bez ikakve dvojbe na osnovi hrvatske narodne predaje) vodili Hrvate
iz Bijele Hrvatske u njihovu dananju domovinu, te, konano, pomou etimologije
naziva hrvatskih asti, zajamenih u povijesno doba (ban, upan).
Pri tim pokuajima treba strogo luiti nekoliko problema. Etimologija naziva
nekog naroda je jedno, a etnogeneza toga naroda drugo pitanje. Kod Hrvata je to
posebno jasno uoljivo. Kad bi se i nedvojbeno ustanovilo odakle dolazi ime Hrvat,
ostaje posve otvorenim pitanje etnogeneze Protohrvata, odnosno sadraja slube
ili asti po kojoj je skupina hrvat dobila svoje ime. Pogotovu je to sluaj s
preuzimanjem imena Hrvat u etnogenezi hrvatskoga naroda od IX. stoljea i
kasnije, kada pitanje etimologije naziva Hrvat jo vie gubi na znaenju, premda i
ovdje ostaje ne ba beznaajno pitanje kako je i zato dolo do toga da je hrvatski
narod prihvatio ba to ime.
Uostalom, prijedlozi etimologije koji su bar djelomino uvjerljivi, ne moraju
se nuno suprotstavljati jedan drugome. Nema nikakva razloga ne prihvatiti
""MARGETI, 1985.b, 261-263; MARGETI, 1994 .a, 8-11.

os

razumnu pretpostavku, opetovano iznesenu u literaturi, da su neka imena tijekom

stoljea bila toliko popularna i privlana da su ih pojedine skupine rado preuzimale
kao svoje ime. Lijep primjer za takav sluaj je poznata vijest u Teofilaktu Simokati,
po kojoj su neke skupine, koje su bjeale s istoka na zapad pred pobjednikim
plemenima, preuzele ime Avar zato to je ono zvualo strano. Zbog toga
Teofilakt europske (nae) Avare naziva Pseudoavarima. Dakle, ako se dokae
da je ime Hrvat preuzeto iz fonda imena VII. stoljea, to jo ne znai daje time
iskljuena vremenski ili prostorno udaljenija etimologija toga imena, jer je u tom
sluaju rije samo o presaivanju irnena od jednoga na drugoga, pa treega itd.
nositelja toga imena.
2. Kao to smo ve istaknuli, imena maarskih plemena pribiljeena u DAI
potjeu iz maarske narodne predaje. Ona su utoliko dragocjenija to Konstantin
nije imao nikakva politikog razloga da njima manipulira u probizantskom duhu.
Time je osigurano bar to to, da bi se dobila povijesna istina, ne treba prethodno
uklanjati one slojeve izvjea koji bi proizali iz tendencioznosti pisca ili
eventualno onoga koji je pribiljeio informaciju, odnosno onog koji bi, moda, u
carskom arhivu dobivenu informaciju preradio i pripremio za kasniju upotrebu.
Dakako, i ovdje ostaje posve otvoreno pitanje vjerodostojnosti narodne predaje.
Naime, onaj koji daje informaciju, prenosi i mijenja svjesno ili nesvjesno narodnu
predaju u skladu s interesima svoje drutvene sredine, to vie to usmena predaja
iz generacije u generaciju podlijee iz mnogih razloga bezbrojnim manjim i veim
promjenama. Pa ipak, pri ralambi problema najstarije maarske povijesti (IX.
stoljee) narodna predaja sauvana u DAI pokazala se korisnom. Mogu li se i
etimoloka istraivanja imena hrvatskog naroda, hrvatskih voa i hrvatskih asti
pokazati korisnima? Da vidimo prije svega imena voa. O tome u DAI pie
sljedee:
U to su vrijeme Hrvati () prebivali s druge strane Bagibareje, gdje
su sada Bijeli Hrvati. Od njih se odvojio jedan rod, naime petero brae, Klukas,
Lovelos, Kozencis, Muhlo i Hrvat (), te dvije sestre, Tuga i Vuga. Oni
su doli sa svojom vojskom529 u Dalmaciju i nali Avare.530
Prilikom ralambe imena maarskih plemena koja se spominju u DAI
upozorili smo na to da se lingvistiki dva imena mogu svesti na ugro-finsko, a ostala
na tursko porijeklo. to se pak tie imena hrvatske brae i sestara, lingvisti su
uglavnom sloni barem u tome da ta imena nisu slavenska. Sloga postoji i u tome
da je rije o narodnoj predaji. Ali, ve u pitanju odnose li se ta imena na vrijeme
doseljenja Hrvata ili na mnogo kasnije vrijeme, sloge vie nema. Grafenauer je
upozorio na to da ta imena nisu odraz povijesnih injenica, nego se odnose na
poosebljena imena, ki so v asu nastanka (...) sporoila (ali maloprej) obstojala
529
Tako prevodimo . Moda bi jo bolje bilo prevesti s druina, u smislu vojna
pratnja.
""DAI, 142,30,60-66.

na mestu, kjer je nastalo izrodilo.53* Grafenauer se pomalo nejasno izrazio o

vremenu nastanka vijesti, ali na drugome mjestu on govori o plemenu Koseza koje
je kod Hrvata postojalo okrog leta 900," dakle, ako smo dobro razumjeli, on
misli da je izvjee o petorici brae i dvije sestre nastalo neto ranije od
Konstantina, jer sintagma malo prej vodi upravo poetku X. stoljea. Mjesto
gdje je nastala vijest odnosi se oito na bizantsku Dalmaciju. Svakako se ne moe
izbjei dojam daje narodna predaja uobliena ubrzo nakon prve pojave imena
Hrvat u Dalmaciji isticala veliku ulogu Hrvata jo u doba njihova dolaska u
Dalmaciju dobrim dijelom i zbog znaenja Hrvata u IX. stoljeu. Ali, i s tim
ogranienjem vijest je vana, jer se u njoj ipak istie da je prigodom dolaska
Hrvata neslavenski element imao vrlo vanu ulogu.
Mikkola533 je godine 1927. pokazao da su Tuga i Vuga esta turska imena.
Manje je uspjelo njegovo dokazivanje turskog porijekla ostalih imena. Ipak je na
kraju zakljuio da su to avarska imena, jer je pretpostavljao da su Avari narod
turskog porijekla. Moravcsik534 u drugom izdanju svojih Byzantinoturcica iz 1958.
nije sumnjao da su Klukas,335 Kozencis,536 Lovel,537 Muhlo,538 Vuga539 i Tuga540
imena turskog porijekla, ali nije bio siguran da su ona upravo avarska pa uz svako
ime dodaje: (avarischer Herkunft?). S tim ogranienjem on prihvaa Mikkolino
povezivanje Buge s turskim i Tuge s turskim (pa i Kozencisa s turskim
QoSunci), dok uz nagaanje Mikkole da Klukasa treba povezati s turskim Kuluk
dodaje upitnik.
Otir541 je u vrlo seriozno napisanom radu 1926 9?7. dokazivao da su sva ta
imena predslavenska i da se trebaju svesti na jezik predslavenskog stanovnitva
Zakarpaa, kao mjeoviti proizvod predindogermanskoga i Irakoga, pri emu se
pozivao na DAI: Porfirogenetovo poroilo pravi jasno da so Kozencis in drugi
vodili Hrvate iz Bele Hrvake na jug; Bela Hrvaka je bila vsekakor onkraj
Karpatov.5*2 Novija su istraivanja austrijske kole pokazala da nije nimalo
vjerojatno da bi Hrvati doli iz Bijele Hrvatske pa time uvelike dovode u sumnju
Otirove tvrdnje, a ve je Skok naglasio da je njemu vrlo vjerojatno miljenje
finskoga slaviste Mikkole koji imena voe Hrvata kua identificirati s avarskoturskim linim imenima.543 Najvie je nesuglasica izazvalo ime Kozencis, koje je
531

GRAFENAUER, 1952.b, 502.

GRAFENAUER, 1964., 384.
'MIKKOLA, 159.
'"MORAVCISK, 1958.
535
N. dj., 161.
536
N. dj.,164.
537
N. dj., 178.
538
N. dj.,203.
539
N. dj.,97.
540
N. dj., 317.
541
OTIR, 28-34.
542
N. dj.,3.
543
SKOK, 1927.,189.

532

Lessiak jo 1923. izvodio (dodue ne previe uvjerljivo) iz avarske rijei quazak.

Ne mogu se smatrati uspjenima ni pokuaji Ramova (1925.) da koseze povee s
jednim langobardskim rodom, Vasmera (1925.) da ime potjee iz njemakog
5 4
Kasing, * a pogotovu ne Kelemine (1950.) koji dri da bi kosezi dobili ime od
545
546
casagittm. Prijedlozi Grgoirea (poljska toponomastika) i Modestina (lika
toponomastika) ve su davno odbijeni. Mislimo da se moe nazrijeti stanovita
547
communis opinio (koliko je to uope u znanosti mogue) da su imena brae i
sestara, voa Hrvata, turskoga porijekla. Ako tome dodamo da se naziv ban i upan

najee s pravom povezuju s turskim astima (bajan> ban; ch'u-pan> upari)s

549
i da se i u protobugarskim natpisima nalaze i , a na jednoj ai
tzv. Atilina blaga (Nagysezntmiklos) naziv ak dva puta,550 onda je za
Protohrvate razmjerno dobro i razmjerno uvjerljivo dokazana najua povezanost s
nekom od skupina turske provenijencije.
3. Ali, to je s imenom Hrvat? U objanjenju toga imena najvie pristaa ima
tzv. iranska etimologija. Osobito uvjerljivo djeluju imena sauvana na grkim
natpisima iz II.-III. st. n. e. naenima u Tanaisu na uu Dona: i
.551 Sobolevski552 je 1921. element -at toga imena povezao s iranskim
etnikim nazivima i iransko porijeklo imena Hrvat 1922. branio dodatnim dokazom
da je i ime slavenskogj>lemena Veleta iransko, samo to je ovdje -at preao u -et.
Alije li to dokaz daje postojalo iransko pleme Hrvata? Vasmer se, koji je u tome
pitanju zaslueno dobio mjestoxyodeeg autoriteta, vidno kolebao. On je 1923.
godine533 predloio objanjenje daje ime Hrvat nastalo ili iz iranske imenice *(u)haurvata, Viehhter, Viezchter ili od *hu-urvata, prijatelj, ali je 1926. god.554
predloio jo jednu mogunost: Hrvat je moda naprosto naziv za Horvata,
.zabiljeena kod ua Dona, pa bi prezime hrvatskog roda Horvata prelo kasnije
555
na pleme Hrvata. Ali, Vasmer se 1958. vratio na etimologiju *(u)-haurvata.
544
O svemu tome podrobno GRAFENAUER, 1964., 29 i d.; GRAFENAUER, 1958.1959., 221 i d.
545
KELEMINA, 464-465.
54S
GRGOIRE,88-118.
547
Vidi npr. HAUPTMANN, 1935, 344. On pristaje uz Mikkolino miljenje utoliko
to bi Bijeli Hrvati prema tome bili mijeana skupina naroda s turskim znaajkama, i to
hunskoga, bugarskoga ili avarskog podrijetla. U radu 1915., 263 i d., pristaje uz tezu da bi
se rije kosez moglo svesti na turski, a za samo ime Hrvat sklon je alansko-kavkaskoerkekom porijeklu.
548
O tome vidi PRITSAK, 1190, 131.
349
MORAVCSIK, 1958., 131.
550
N, dj., 18.
551
LATYSCHEV, 237, br. 430; 261, br. 445.
552
Cit. prema LOWMIANSKI, 136-137.
'"VASMER, 1923.,56.
554
VASMER, 1926., 125-126.
555
VASMER, 1958., 261.

198

Iransko-kavkasku tezu porijekla imena pa i plemena Hrvata pokualo

556
se poduprijeti i drugim dokazima. Tako se Dvornik jo 1956. godine zalagao za
tezu da Hrvate i Srbe spominje na Kavkazu Konstantin Porfirogenet u djelu De
557
ceremoniis, gdje u formularima pisama koja se upuuju raznim vladarima stoji:
TGJV ,
,
558
. Dvornik je to ponovio 1962. i u svom komentaru D AI, 115, premda
559
je, to se tie dviju drugonavedenih formula Marquart jo 1903. godine pokazao
da je rije ne o Srbima, ve o Crnim Ugrima prema DAI, 170. to se pak tie
Krevatades, u kojima Dvornik prepoznaje Hrvate, Gregoire je 1953. pokazao da
nije rije o Hrvatima, ve o erkezima, sa ime se s pravom sloio Lowmianski
1963. godine.560 Teoriju o iranskom podrijetlu Hrvata doveo je do krajnjih granica
Saka 1949. godine,561 tvrdnjom da su Hrvati doli iz junog Afganistana, gdje su
se nalazili jo u VI. st. pr. Kr. o emu da svjedoe natpisi u kojima se nalaze nazivi
Harahvati (narod) i Harahvaiti (zemlje). Odanle su po Sakau Hrvati doli u
Ukrajinu, a potom u dananju Poljsku.
Znanstvenih pokuaja da se porijeklo naroda Hrvata trai u Iranu nije, kao
to vidimo, izostalo, ali neki argumenti (Krevatadi sjeverno od Kavkaza i
afganistanski Harahvatri) nisu uvjerljivi. Zapravo se iranska teorija u biti ipak
oslanja samo na ona dva natpisa o dva Hrvata iz II.-III. st. n. e. na uu Dona.
to se pak tie imena Velegezita, Pritsak je uvjerljivo pokazao da je Velegezit
prihvatljiva transkripcija hunskog bel-ege.562
Ipak, kako se osobno ime Horvatos na spomenutim natpisima odnosi na ue
Dona (dakle, u blizini vanjskoga Irana) i kako je nedvojbeno jedna od znaajka
iranskih naziva element -at, Lowmianski je zakljuio daje preostalo samo pitanje,
kada, gdje i u kojim je okolnostima moglo doi do (...) recepcije imena?.563
Ali, pri tome treba uzeti u obzir rezultate novijih ralamba. Smatramo da su
Kronsteiner i Pohl podrobno i uvjerljivo pokazali daje vrlo malo vjerojatno da su
Hrvati doli iz Zakarpaa. Kronsteiner je predloio rjeenje po kojem se avarski
gornji sloj u Karantaniji tijekom VII. i VIII. stoljea pomijeao sa slavenskim
plemstvom i preuzeo slavenski jezik i zbog toga energino porekao postojanje
pradomovine Hrvata u Bijelog Hrvatskoj u Zakarpau. Pohl je za sjeverozapadni
Balkan takoer dokazivao daje do etnogeneze Hrvata dolo propadanjem avarske
moi, koje je omoguilo da su se tamonji avarski konjanici (koji su po Pohlu b i l i
nositelji hrvatskog imena) povezali sa slavenskim jedinicama avarske vojske
"'557 DVORNIK, 1956. ,26.
De cer., 688.
358
N. dj., 687.
359
MARQUART, 1907., 39.
so 10 pregled problematike u Lowmianski, 138-139.
361
SAKA, 313-340.
362
PRITSAK, 1983., 402-405.
563
LOWMIANSKI, 140.
100

dakle, i on je protiv dolaska plemena Hrvata iz Zakarpaa, to vie to se po njemu

etnogeneza tih sjevernih Hrvata nije odigrala ranije (ili bar ne bitno ranije) od one
d a l m a t i n s k i h . Prisjetimo se daje i turkolog Tietze upozorio na lingvistiku
povezanost imena Hrvat s imenom protobugarskog vladara Kovrata.
Za tezu o narodu Hrvata na podruju sjeverno od Kavkaza nezgodna je
okolnost to smo o narodima s toga podruja za razdoblje koje nas ovdje zanima,
vrlo dobro upoznati iz raznih bizantskih i istonih vrela. Kada bi na tom podruju
postojalo u to vrijeme pleme Hrvata, ono ne bi moglo ostati nezapaeno. Ali, ak
i natpisi o dva Horovata s ua Dona odnose se na osobna imena, a ne na narod
Hrvata, pa ako i prihvatimo Vasmerovu tezu daje moda rije o prezimenu roda
Hrvata, jo se uvijek nalazimo daleko od uspjenog rjeenja, jer od roda do plemena
(naroda) nije mali korak.

2. K r ob at ( K u v r a t) H r v a t i
l. Ne bi li moda ipak trebalo pokuati upotrijebiti Tietzeovu sugestiju? Autori
su se od XVIII. stoljea dalje nerijetko vraali na neobinu slinost hrvatskog
imena i imena protobugarskog vladara Kovrata. Podsjetimo samo na Timona
(1754.),5"4 Howortha (l 880. i 1882.),565 Wirtha (1905.)566 i od novijih Gregoirea.567
Dok su r a n i j i autori samo nabacili ideju o povezanosti Kovrata s Hrvatima (pa
njihova sugestija nije drugo nego duhovita primjedba), dotle je Grgoire pokuao
tu tezu osnaiti podrobnom ralambom. Gregoire je krenuo od lingvistike analize
imena voa Hrvata i vidio u imenu Lovelosa Lublin, Kozencisa Koie i sestre
Buge rijeku Bugu, a za Klukasa je predloio Krakov ili Glogan, ostavljajui
po strani ostala imena. No, nije na tome stao. Dokazivao je da su Hrovat (iz DAI),
protobugarski vladar Kuvrat (iz Nicefora, Teofana, Ivana iz Nikiu itd.) i Kuver (iz
uda sv. Dimiirija) jedna te ista osoba. Na to da ga upuuje uz ostalo okolnost, da
se i Hrovat i Kuvrat i Kuver u odgovarajuim tekstovima suprotstavljaju avarskom
kanu. Treba priznati daje Gregoire otroumno zapazio mnoge slinosti u vijestima
o Hrovatu, Kuvratu i Kuveru, pa se njegova zapaanja itaju sa zanimanjem, jer
prelaze okvir standardnog nizanja injenica i ne upadaju u olaku publicistiku.
Uostalom, i Pohl,5''8 koji je u najnovije vrijeme eksplicitno odbacio neprihvatljive
osnovne Gregoirove teze, upozorio je ne samo na iznenaujuu slinost imena
spomenute trojice ve je dodatno podvukao i karakteristine paralelne elemente
triju pria: dijeljenje vee gentilne cjeline, prijelaz preko Dunava, borbe s Avarima,
pobjeda nad njima, pokoravanje lokalnih slavenskih grupa i motiv petero ili
sedmero brae. Pohl s pravom inzistira na legendarnosti vijesti o dolasku Hrvata
w

TIMON, 1754., 116 (cit. prema II, 1925., 236, bilj. 1).
"HOWORTH,9, 1880.,221; 11, 1882.,224.
WIRTH, 252.
GREGOIRE.
""POHL, 1988.,265.

iz Bijele Hrvatske i diobe petero brae nakon Kuvratove smrti, s pravom odbija
identificiranje Kuvrata s Kuverom, a sumnja i u to da bi Kuver bio Kuvratov sin.
Nije li se Gregoire previe pourio s dopadljivim, ali povijesno neutemeljenim
identificiranjem spomenutih triju linosti? I nije li zbog njegove brzopletosti olako
naputena potanja ralamba Kuvratova odnosa s Avarima, koja bi moda pomogla
da se uspjenije nego dosad utvrdi znaenje Kuvratove protobugarske drave za
raspored novog odnosa snaga na podruju Panonije i dananje Ukrajine? Smatramo
neophodnim da se problematika Kuvrata i njegove drave ponovno podrobnije
analizira.
2. Prije svega, da vidimo kako su vrela zabiljeila ime spomenutoga
protobugarskog vladara. Teofan ga naziva Krovat (Kp o ),569 Anastazije u
svom latinskom prijevodu Teofana Crobatus,570 a Nicefor Kuvrat (),571
odnosno Kovrat ().572 Monogram prstena naenog kod Malaje
Pereepine (koji se po svemu, ini se, odnosi na Kuvrata) Seibt je razrijeio s
Hobratos.573 U Armenskoj geografiji njegovo je ime zabiljeeno kao Hubraat (na
drugome mjestu kao Hubadra),574 a bugarska lista imena najstarijih vladara biljei
ga kao Kurt.575 Ivan iz Nikiu govori o Ketradesu,576 (ali se iz konteksa vidi da je
rije o naem Kuvratu).
Taj Krovat-Kuvrat imenom doista uvelike podsjea na Hrovati (),
tj. na ime naroda Hrvata i na Hrovata, jednoga od hrvatskih voa.577
3.0 dogaajima vezanim uz spomenutog protobugarskog vladara izvjetavaju
vrela sljedee:
a) Pod godinom 6171. (tj. 679., to treba ispraviti u 680. god.) pie Teofan

ovo:

U to je vrijeme doao narod Bugara u Traciju. Potrebno je (ovdje neto) rei

o ranijoj povijesti Unogundura Bugara i Kotraga. Sjeverno od Crnoga mora u
Azovske movare utjee vrlo velika rijeka Atel (= Volga), koja tee od Oceana kroz
zemlju Sarmata. U nju utjee rijeka Tanais (Don), koja izvire iz Iberskoga klanca
u kavkaskom gorju. Nakon sjedinjenja Tanaisa i Atela koji se cijepa iznad
spomenute Azovske movare tee rijeka Kufis i utjee pri vrhu Crnoga mora
blizu Nekropila na brdovitom mjestu po imenu Kriuprosopon (Ovja glava). Iz
spomenute movare protjee rijeci slino more i ulazi u Crno more kroz zemlju
5

THEOPH.,357, 12.
ANASTAZIJE (vidi TEOPH.), 225, 30.
571
NICEPHOR,24,9.
572
N. dj., 33,18.
573
Vidi POHL, 1988., 438, bilj. 30.
574
Vidi bilj. 590.
575
ZLATARSKI, faksimili na str. 379.
576
Vidi bilj. 581.
577
Vidi DAI, 30, 65.

5711

Bosfora i Kimerija (...) Na istoku reene movare prema Fanaguriji i Hebrejima,

koji tamo ive, stanuju mnogi narodi, a od te movare prema rijeci Kufis (...) nalazi
se stara velika Bugarska i Kotragi, njihovi (tj. bugarski) plemenski srodnici.
U doba Konstantina, onoga na zapadu, umro je Krovat, vladar Bugarske i
Kotraga i ostavio pet sinova. On im je naredio da se ne smiju razdijeliti pa e nad
svima vladati i nee biti podreeni drugom narodu. Ali kratko vrijeme nakon
njegove smrti oni su se podijelili zajedno s njima pripadajuom vojnikom pratnjom
(). Prvi sin, Batbajan posluao je oev nalog i ostao do danas na djedovini.
A drugi njegov brat, Kotrag, preao je Tanais i smjestio se nasuprot prvoga brata.
etvrti i peti preli su Dunav: jedan je ostao sa svojom vojskom u Panoniji-Avariji
i podloio se avarskom kaganu, a drugi je priznao kransku vlast nastanivi se u
Pentapolisu kodRavene. Nakon toga je trei meu njima, Asparuh, preao Dnjepar
i Dnjestar, smjestio se u Onklu (Uglu) i nastanio izmeu Dunava i rijeka sjeverno
od njega (...). Kako su se na taj nain podijelili na pet dijelova i postali mnogo
slabiji, doao je veliki narod Kozara iz unutranjosti Verzilije u tzv. Prvoj Sarmatiji
i zagospodario cjelokupnom zemljom do Crnog mora, pa je (tako) i prvi brat
Batbajan, vladar Prve Bugarske, njima podvrgnut plaanjem podavanja do
danas.sn
b) Nicefor pie o Krovatu na dva mjesta. On najprije izvjetava daje Kuvrat,
neak Organa, vladar Unogundura, ustao protiv avarskog kagana i vojne jedinice,
koje je imao uza sebe, sramotno potjerao iz svoje zemlje. On je odaslao Herakliju
poslanstvo i sklopio mir s njime, koji je potivao do kraja njihova ivota, a
(Heraklije) mu je poslao darove i dodijelio mu ast patricija.579
c) Nakon toga, u drugom izvjeu Nicefor skraeno pria uglavnom isto to i
Teofan u navedenom ulomku. Nicefor isputa uvodni zemljopisni dio; umjesto
Kufis ima Kofis; ime prvog sina kod njega glasi Bajan (a ne Batbajan), a za sina
koji je otiao u Panoniju navodi da je ugovorno utvrdio odnose s tamonjim
narodom (a ne da se podredio kaganu). U ostale razlike ovdje ne ulazimo.580
d) O Kuvratu (Krovatu) izvjetava i biskup Ivan iz Nikiu (druga polovica VII.
stoljea) ovo: Ketrades (= Krovat) vladar Muntana (= Huna) i neak Kvernaha
(= Organa) u svojoj je mladosti bio krten i odgojen u Konstantinopolu, u sreditu
kranstva. On je uzrastao na carskom dvoru i bio povezan uskim prijateljstvom s
carem Heraklijempaje to prijateljstvo trajalo sve do njegove smrti. On je, obasut
njegovim iskazima panje, iskazivao odanost punu zahvalnosti njegovoj djeci i
njegovoj udovici Marini. Zbog svetoga ivota i primljenog krtenja pobjeivao je
sve barbare i sve pogane. Navodno je podupirao prava Heraklijevih sinova i bio
protivnik Konstantinu. Zbog tih su se glasina bizantska vojska i narod pobunili.5>]
578
TEOPH., 356,18-358,11.
"'NICEPHOR,
24,9-15.
580
NICEPHOR, 33,14-34,19.
581
ZOTENBERG, 1883., 580. Usp. i. CHARLES, 197.

202

e) Bez obzira na to, je li kod Malaje Pereepine pronaen grob ili samo
spomenik u ast Krovatovu, monogram tamo naenog prstena treba prema
najboljem ivuem sfragistiaru, W. Seibtu, razrijeiti s Hobratou Patrikiou
dakle, rije je o naem Krovatu, za kojeg je iz drugih vrela znano daje od Bizanta
dobio visoku ast patricija.
f) Vrijedi zabiljeiti da meu dogaajima iz 619. Nicefor pria i ovo:
Gospodar naroda Huna doao je sa svojim arhontima i kopljonoscima u Bizant i
zatraio od cara pouku o kranstvu. Ovaj je to zadovoljno prihvatio, a rimski su
arhonti posinili hunske arhonte i njihove ene boanskim krtenjem. N je ga je (car)
obdario boanskom poukom zajedno sa carskim darovima i astima. Naime,
poastio je njihova vladara patricijskom asti i dobrohotno odaslao u hunska
obitavalite.5'3 Ve se odavno vodi spor oko toga je li ovdje rije o Kovratu i l i
njegovu ujaku Organu ili pak o nekom kavkaskom vladaru. Tako je npr. Marquart
1903. godine584 pomiljao na Avare u sjevernom Dagestanu, a 1911. godine585 na
Organa, ali se konano odluio za kavkaske Hune ili Heftalite. Zlatarski je 1918.
u Niceforovu gospodaru naroda Huna vidio upravo Kubrata, 586 a Avenarius,
slijedei Gumileva i Artamanova, Organa.587 Po svemu se ini da je Nicefor ovu
vijest preuzeo iz nekoga drugog vrela, a ne iz onoga odakle je preuzeo izvjee o
Krobatovoj smrti i razlazu njegove djece. U protivnome, bilo bi donekle teko
objasniti zato Teofan nije tu vijest preuzeo u svoju Kronografiju. Moda ni to
predmnijevano Niceforovo vrelo nije spomenulo Organa, pa ga zato ne spominje
ni sam Nicefor. Ako bi to bilo tako, onda bi vijesti o Organu i Krobatu b i l e dosta
dobro usklaene. Godine 619. Bizantje bio u velikoj stisci zbog avarskog pritiska
u podrujima juno i zapadno od Dunava, pa je pokuaj privlaenja Organa mogao
Bizantu i te kako dobro doi i uznemiriti Avare, osobito zbog uzdizanje Organa na
ast patricija.588 Vijest sama po sebi ne iskljuuje da je Organa i dalje ostao pod
stanovitim avarskim vrhovnitvom i da su avarske posade svakako ne
mnogobrojne i dalje ostale u Organovoj zemlji. Ako je tom prigodom Organa
ostavio svoga maloljetnog neaka (i nasljednika) Krovata u Konstantinopolu kao
taoca, onda bi Krovat u to vrijeme mogao imati oko 10 godina pa bi vrijeme nakon
njegova povratka u svoju zemlju i izbacivanje avarskih posada poetkom 30-ih
godina bilo dobro usklaeno ne samo s opim prilikama u avarskoj dravi u to doba
sei POHL, 1988., 438 bilj. 30 s dobrim pregledom problematike.
"'NICEPHOR.
12,20-28.
JM
MARQUART, 1907., 302.
585
MARQUART, 1911., 21.
586
ZLATARSKI, 94.
'"AVENARIUS, 169.
se primanje kranstva u ovome prikazu ne treba smatrati nekim osobito vanim
dogaajem. Iz bizantske je povijesti poznato da su strani uglednici znali dolaziti u
Konstantinopol i tamo primiti kranstvo, to ih nije nimalo obvezivalo da pri povratku u
svoju zemlju itavu ceremoniju shvaaju tek kao puku diplomatsku gestu prijateljstva. Vidi
npr. SKILICA, 239,59-73.

nego i s godinama samoga Kravata i njegove djece prigodom razlaza. Naime, u

vrijeme svoje smrti Krovat bi imao neto vie od 50 godina. Dakle, postoji stanovita
vjerojatnost da se Organa moe povezati s Niceforovim gospodarom Huna.589
g) O Krovatu itamo i u Armenskoj geografiji Ananija irakacija u jednoj
vijesti koja se odnosu na drugu polovicu VII. stoljea. Po Armenskoj geografiji
od Hipijske planine pobjegao je sin Hudbadrov (= Hubratov) i na tom otoku
(tj. Peuke) nastanio se Asparuh, sin Hubrata koji je pobjegao pred Kazarima iz
Bugarskog gorja, potisnuo na zapad avarski narod i tamo se smjestio.590
4. Ralamba vrela o Kuvratu-Krovatu
a) Gdje se nalazila Kuvratova Velika Bugarska? Teofanov je zemljopisni
prikaz podruja sjeverno od Crnoga mora nejasan, to je kao posljedicu imalo to
da se Velika Bugarska obino locira uz dananju rijeku Kuban i s obje strane
Azovskog mora, ali bilo je i drukijih miljenja, npr. Marquarta.591 Pitanje je u
5m

LAUTERB ACH, 578 i d., tvrdi da se dosad Kovratovo krtenje smatralo

posljedicom avarskoga poraza pred Konstantinopolom u 627. god. i daje do toga krtenja
dolo ve pred 602. god. Zbog toga on misli da Kovrat, pri svojoj smrti prije 668. god.
bio u poodmakloj dobi. Ako je Kovrat 602. god. krten u djetinjstvu (ako je u to doba
imao oko 10 godina) i ako je umro 667.-8. on je u vrijeme smrti morao doista biti u
poodmakloj dobi recimo, neto preko 70 godina. Ako su Krovatovi sinovi doli na svijet
poetkom 30-ih godina, onda su oni prigodom svog razilaska nakon njegove smrti morali
imati ve bli/.u 40 godina. To nam se iz raznih razloga ini prilino nategnutim. Uostalom,
nije tono da se dosad Kovratovo krtenje smatralo posljedicom avarskog poraza pred
Konstantinopolom u 627, god., jer je ve MARQUART, 1907., tvrdio daje Kubrat bio
poslan od ujaka Organa bilo u doba Foke bilo poetkom Heraklijeva vladanja.
POHL, 1988., 271, misli da bi gospodar Huna o kome izvjeuje Nicefor mogao biti
Organa i l i neki vladar kavkaskih Huna. Tezu o Kuvratu Poni ne spominje. U odgovarajuim
biljekama 22 i 23 na str. 437 Pohl nije sretne ruke. Pohl se za prvu tezu, tj. daje rije o
Organi, poziva na Moravcsika, Onoguren, 71 i d. i na Lauterbacha, 578 ff., ali oni to vrelo,
Nicephor, 12, ne samo da ne ralanjuju nego ga uope i ne spominju. to se pak tie druge
teze, tj. da je rije o kavkaskim Hunima, Pohl se poziva npr. na Marquart, 1907., 21 (pri
emu oito misli na drugo djelo, Marquart, 1911., 21) i na Avenariusa, 1974., 255, A. 15.
A l i , Avenarius, 154 i 255, je sklon tezi da je rije o Organi. Pohl pri tome dodaje da
Avenarius, argumentiert, Kuvrat knne kaum zweimal, um 720 und 735 zum Patrikios
ernannt worden sein. Manje je vaan lapsus calami (umjesto 620 i 635 Pohl pie
720' i 735), a l i ako se prethodno ne kae da se Avenarius ne slae s tezom da Nicephor
ovdje govori o Krovatu, onda je Avenariusova argumentacija itatelju neshvatljiva.
5
'"' Armenska geografija prevoena je vie puta (Patkanov, jo 1883., Marquart, 1911.
god.), u novije vrijeme MARICQ, 343. Dakle, Hipijske planine i Bugarsko gorje po
Armenskoj geografiji su identini. Obino se pomilja na gorovito podruje sjeverno od
Kavkaza (npr. PVV 2, 1715-1716, lanak E. Kiesslinga). Drukije LAUTERBACH, 612:
offensichtlich Jailagebirge der Krim (?). To ne ide, jer po Armenskoj geografiji (a i po
Ptolomcju) Hipijska planina lei na sjeveru u Sarmatiji. Smatramo daje rije o sjevernim
Jergenima izmeu Dona i Volge.
541
MARQUART, 1907., 116. U prilog tezi da se sredite Kuvratove drave nalazilo
izmeu Dona i Kubana potee se nerijetko jo jedan argument. Naime, prema tzv. Imeniku
bugarskih vladara, koji je sauvan dodue u kasnom srednjovjekovnom prijepisu na irilici
(ZLATARSKI, 379-382) nakon prva dva vladara Avitohola i Irnika naveden je Gostun,

204

novije vrijeme podrobnije ispitao Lauterbach, koji je uspjeno dokazao da Teofanov

Kufis nije Kuban, ve Bug ili Dnjepar. On je uspjeno locirao Nekropile koje je,
pozivajui se na Teofanov opis bijega cara Justinijana II. i na Konstantina
Porfirogeneta, ispravno smjestio u Odeski zaljev. Kako i Teofan i Konstantin
Porfirogenet smjetaju Nekropile izmeu Dnjepra i Dnjestra, Kufis bi trebalo jo
odreenije identificirati s Bugom, to vie to Teofan neto dalje u tekstu izriito
spominje Dnjepar. Malo je vjerojatno da bi isti pisac u istom odlomku za istu rijeku
upotrijebio dva razliita imena, Kufis i Dnjepar. Isto vrijedi i za Niceforov izvjetaj.
Kufis je dakle Bug, to je, uostalom, ve odavno tvrdio Marquart. Pitanje je jedino
je li Bug zapadna granica Kuvratove drave ili se ona irila i preko njega. U
grkome je tekstu upotrijebljen prijedlog , koji ovdje moe imati znaenje
namjesnik iz roda Ermi, a nakon njega Kurt iz roda Dulo. Iz toga se zakljuuje, npr.
Avenarius, 155, da su oba roda dola s istoka, tako daje Kurt potjerao s bugarskog teritorija
(Don-Kuban) tursku dinastiju Ermi, a ne Avare, koji nisu mogli vladati tako daleko na istoku.
Ali, ta se teza protivi izriitoj Nicephorovoj vijesti daje Kuvrat potjerao avarske posade.
Usto, ona je nepotrebna, zato stoje iz bizantskih vrela poznato da se meu Avarima prilikom
opsade Konstantinopola 626. god. nalazio i njihov voa, egzarh Ermicis, koji je 3. VIII.
626. na Poliandrijskim vratima optuio graane da su ubili perzijske poslanike koji su juer
jeli s kaganom (Chron. pas.,723,21 -724,1). Taj Avarin Ermicis na posve zadovoljavajui
nain dokazuje da je meu Avarima bilo visokih uglednika s imenom, koje ih povezuje s
rodom Ermi, tj. s Gostunom.
Zbog toga ne vidimo pravog razloga da odbacimo Niceforovu jasnu vijest kao tobonju
njegovu zabunu. Sumnjienje nekoga teksta doputeno je samo ako ne postoji uvjerljiva
interpretacija prema sadraju i obliku u kojem je tekst doao do nas. U protivnome se
izlaemo opasnosti da tekst prilagoujemo prethodno zauzetoj koncepciji.
Dodajmo da upada u oi da podruje vlasti Kurta-Kuvrata-Krovata, tj. podruje Velike
Bugarske, tono odgovara podruju vlasti naroda Kutrigura, koje je priblino jedno stoljee
ranije igralo vidnu ulogu u ovome dijelu Europe. Tako Prokopije izvjeuje u IV, 5, l
(Prokop, 736) d a j e neko hunski vladar imao dva sina, Utigura i Kutrigura, po kojima su
se narodi pod njihovom vlau prozvali. Dok Utiguri ive s istone strane Azovskog mora,
Kutriguri su se nastanili zapadno od Dona, s time da im bizantski car svake godine alje
darove, ali oni ipak pljakaju bizantske krajeve i prelaze preko Dunava, tako da ih se, kako
kae Prokopije, moe smatrati i saveznicima i neprijateljima (742, IV, 5, 23 i 740, IV, 1516). Kada su se 550. god. zaratili Gepidi i Langobardi, Kutriguri su poslali Gepidima pomo
od 12.000 vojnika pod Hinalionom (852, IV, 14-15). Prema Agatiji (368-389.) Zaberkan,
kutrigurski kan estoko je napadao Heladu, trakijski Hersones i opasno zaprijetio samom
Konstantinopolu. Justinijan je uspio navesti utigurskog kana Sandilha da zametne izmeu
Utigura i Kutrigura borbu na ivot i smrt pa su nakon dugotrajnih neprijateljstava oba naroda
toliko oslabila da su morala prihvatiti vlast drugih naroda i ak izgubiti vlastito ime (391392).
Kutrigure spominju i drugi pisci, npr. Menander (458,26-28) po kojem je avarski kagan
Bajan poslao preko Save 10.000 Kutrigura, koji su pali pod avarsku vlast i dao im nalog da
pustoe Dalmaciju. Prema n. dj., 196, 18-21 Bajan je zatraio da mu Justinijan plaa one
godinje novane iznose, koje je ranije davao Kutrigurima i Utigurima. Ovamo treba
prisloniti i n, dj., 443,18-28, gdje se spominje Kotrager, avarski vazal koji nagovara Avare
da ubiju antskog poslanika Mezamera.
Dobiva se dojam kao da je Kurtova Velika Bugarska neka vrsta ponovno oivjele
drave Kutrigura. TOMAEK, lanak Bulgari, u PW III, 1899., 1041-1042, ime Kutrigura
povezuje s turskim ktrgur (slavni), a MARQUART, 1911., 11-12 Kutrigure (Kuturgure)
izvodi iz Kurt-urgur. Noviju etimologiju vidi npr. u HAUSSIG, 430.

prema, tj. u smislu zapadnog smjera granice Velike Bugarske, a ne u smislu do.
Da je sastavlja teksta elio oznaiti Bug kao granicu, vjerojatno bi upotrijebio
prijedlog (ili moda neki drugi). Tako npr. neto dalje u tekstu pie da su
Kazari osvojili cijelu zemlju do () Crnoga mora. Zbog toga smo skloni u
sklop Velike Bugarske uraunati i desnu stranu Buga. Istona granica mogla bi biti
rijeka Don, jer se za Asparuha javlja da je od velikih rijeka preao Dnjepar i
Dnjestar, ali ne i Don. Asparuhovo prelaenje manjih ukrajinskih rijeka, ukljuujui
i Bug, nije u Teofana spomenuto iz razumljivih razloga.
592
b) Kada je Kuvrat potjerao avarske posade? Nicefor o tome izvjetava nakon
vijesti da je Marija, Heraklijeva sestra, poslala avarskom kaganu darove s molbom
da oslobodi njezina sina koji je, kao to je poznato, bio avarski talac od 623. godine.
Nakon vijesti o Kuvratovu tjeranju avarskih posada,593 Nicefor izvjetava o
Heraklijevu povratku s istoka 636. god. ini nam se daje najvjerojatnije da vijest
0 Kuvratu treba povezati s dogaajima o kojima izvjetava Fredegar,594 obino
datiranima u 631.-632. godinu, kada je nakon kaganove smrti dolo do estokih
razraunavanja izmeu Avara i Bugara u zapadnom dijelu avarske drave, koja su
rezultirala bijegom 9000 Bugara u Bavarsku. Na zapadu su pobijedile avarske snage
1 istjerale Bugare, a na istoku je (moda neto kasnije) dolo do obratnog rezultata,
tj. nadjaale su bugarske snage pod vodstvom Kuvrata. Kuvrat je tom prigodom
osnovao samostalnu monu bugarsku dravu od Buga do Dona.
Smatramo, meutim, da treba ponovno ispitati pouzdanost kronologije dolaska
bugarskog voe Alceka u Italiju prema prianju Pavla akona. Ponovimo da tzv.
Fredegar u kronici javlja kako su u borbi oko prevlasti u avarskoj dravi izmeu
Avara i Bugara pobijedili Avari te daje 9000 Bugara pobjeglo u Bavarsku, gdje su
po nalogu franakog kralja Dagoberta zajedno sa enama i djecom poubijani,
izuzev Alcioka, koji se sa 700 vojnika sa enama i djecom spasio (pobjegavi) u
slavensku marku (in marcam Vinedorutri), gdje je sa svojim ostao mnogo godina
kod slavenskog vojvode Valuka (cum Walacum ducem Winedorum). Obraun
Avara i Bugara dogodio se, prema Fredegaru, u toj godini, pa kako je prethodno
najblia spomenuta deveta godina Dagobertova kraljevanja, u literaturi se najee
tvrdi daje rije o 631./32. godini.
Bugarskoga vojvodu Alceka (Vulgarum duxAlzeco) spominje i Pavao akon.
Prema njegovu prianju Alceko je doao u Italiju kralju Grimoaldu i ponudio mu
svoju slubu. Kralj gaje uputio sinu Romualdu u Benevent.koji je Alceka i njegove
vojnike smjestio na podruju koje je dotad bilo pusto. U Pavlovo doba ti su se
Bugari jo uvijek sluili i vlastitim jezikom.595 Kako je Grimoald bio langobardski
kralj 662.-71., to se obino uzima da je Alceko doao u Italiju oko godine 663.

596

Odnose li se Fredegarovo i Pavlovo izvjee na istu osobu, ili je Pavlov

597
Alceko sin ili nasljednik Fredegarova Alcioka, ili je rije o posve odvojenim
priama, tako da bi Pavlov Alceko bio moda onaj peti Kuvratov sin koji je s
narodom doao u Italiju i stavio se u bizantsku slubu, dok bi Fredegarov Alciok
598
bio naknadni umetak u Kroniku, kojem se ne moe pokloniti vjera? Svakako su
imena Alciok i Alceko toliko slina da se ne moe raditi o sluaju. Ali, pomilja se
i na to daje moda Pavao to ime proitao u Fredegara ili se moda dogodilo
obratno. Fredegarova i Pavlova pria dobro se popunjavaju: Alciok bjei iz
Bavarske i dugo ivi kod slavenskog vojvode Valuka (Fredegar), a onda se
pojavljuje u Italiji (Pavao). Bilo bi teko povjerovati daje rije o istoj osobi, ako
bi se prihvatilo veliki vremenski razmak od 631 ./32. do priblino 663. godine. Zar
se doista vojvoda Alciok-Alceko nakon punih 30 godina odluio na put u Italiju?
To je razlog zato se pomilja na to daje Pavlov Alceko nasljednik Fredegarova
Alcioka. Pa ipak, poznato je daje Pavlu kronologija najslabija strana. On je spajao
vijesti raznih vrela bez obzira na njihov stvaran vremenski redoslijed. Pavlova pria
o Grimoaldu temelji se u prvom redu na lokalnoj usmenoj f u r l a n s k o j i
beneventanskoj tradiciji, koju je on prepravio u skladu s jednom od osnovnih ideja
vodilja njegova djela, tj. prikazivanja langobardskih vladara, kraljeva i vojvoda
furlanskog porijekla u to boljem svjetlu. A l i , Grimoald je bio uzurpator na
langobardskom kraljevskom prijestolju. Ubio je zakonita kralja Godeperta vlastitom rukom (evaginato gladio eum vita privavit) ,599 dok se kraljev brat Perktarit
jedva spasio bijegom avarskom kaganu.6"0 Pri tome upada u oi kako je Grimoald
od 647. godine benevantanski vojvoda (inae porijeklom iz Furlanije) uspio
razmjerno lako nametnuti vlast cijeloj langobardskoj sjevernoj Italiji. Pavao akon
vrlo teko uspijeva prikriti bezobzirnost kojom je Grimoald uklanjao prepreke koje
su mu stajale na putu do prijestolja. Usto, Pavao za svaku Grimoaldovu nepotenu
akciju nalazi mnogo lijepih rijei kojima ga opravdava. Tako e primjerice
Grimoaldov neuspjeli pokuaj ubojstva Perktarita Pavao popratiti ovim rijeima:
Tako je svemogui Bog (...) spasio nevinog ovjeka (Perktarita) od smrti i sauvao
kralja koji je bio sklon initi dobro od toga da ne poini nedjelo.61" Nije li
se dolazak Alceka u Benevent dogodio jo mnogo ranije, tj. u vrijeme kada su
Radoald i Grimoald postali beneventanski vojvode?602 Pavao kae da je Alceko
doao Grimoaldu u ona vremena, ne zna se zbog kakva razloga603 i da ga je
Grimoald uputio svojemu sinu u Benevent ali itava pria lebdi nekako u zraku.
O kojim se to onim vremenima radi u 29. glavi ako se mnogo prije, u 12. glavi,
596

MGH, SRLI, 157.bilj.5.

POHL, 1988.,270.
Tako ZLATARSKI, 120.
599
PAVAO AKON, IV, 51.
m
PAVAO AKON, V, 2.
601
Na i. mj.
602
PAVAO
AKON, IV, 46.
m
PAVAO AKON, V, 29.
597
598

592

NICEPHOR,24,3-8.
Usp.POHL, 1988., 272.
594
FREDEGAR, 157.
595
PAVAO AKON, V, 29.
593

opisuju dogaaji iz godine 669., a u 33. glavi Grimoaldova smrt 671. godine? Pria
o tome kako su Radoald i Grimoald kao djeca otili iz Furlanije i doli u Benevent6"4
ve je sama po sebi udna ali je nastavak jo udniji: Ajon je naslijedio oca
Arechisa u beneventanskom vojvodstvu oko 642. god., ali, nastavlja Pavao, on nije
bio duevno zdrav 605 pa je ve njegov otac preporuio Langobardima da
vojvodstvom upravljaju pridolice Radoald i Grimoald. Braa su Ajona sluala u
svemu kao starijeg brata i gospodara(!). Ajon je za odsutnosti(l) Radoalda i
Grimoalda napao Slavene i pritom bio ubijen, a Radoald je im je to saznao,
doao na lice mjesta, razgovarao sa Slavenima i pobijedio ih osvetivi tako
Ajonovu smrt. Pavao malo dalje istie daje u Beneventu vojvoda Radoald umro
nakon pet godina i da ga je naslijedio Grimoald. Zar su doista beneventanski
Langobardi prihvatili Radoalda i Grimoalda baz ikakva otpora, potujui navodnu
volju vojvode Arechisa ili su se braa ugnijezdila u Beneventu pri emu su im
mogli pomoi i strani pozvani pridolice pod Alcekom? Ako je Ajon bio duevno
bolesni, nije li udno da su se Langobardi od njega dali voditi u boj protiv Slavena?
Kao naivan pokuaj davanja alibija djeluje okolnost da su u vrijeme kada je duevno
bolestan Ajon vodio Langobarde, braa bila odsutna pa je, eto, Ajon sluajno
poginuo. Velik dio nejasnoa i nevjerojatnosti Pavlove prie nestaje, ako se prihvati
razumna pretpostavka da je Alceko doao sa svojim Bugarima u Benevent mnogo
ranije, na poziv Radoalda i Grimoalda, i tamo im kao ef njihove tjelesne garde
pomogao da se rijee Ajona.''"'' Takva interpretacija onemoguuje nam da se
posluimo uobiajenom datacijom dolaska Alceka u Italiju oko 663. godine. Za
p r o b l e m a t i k u bugarsko-avarskih odnosa uporabivo je prema tome samo
Fredegarovo izvjee.
c) Kada ja Kuvrat umro? Teofan i Nicefor izvjeuju da se to zbilo u vrijeme
Konstantina na zapadu, dakle izmeu 641. i 668. Mnogobrojni pokuaji da se
607
Kuvratova smrt tonije precizira nisu se pokazali uspjenima. Ipak, kako je u
Kuvratovu grobu naen zlatnik Konstansa iz 647., moda bi se moglo razmak
smanjiti na priblino 650.-668.
d) Obratimo sada pozornost na diobu Kuvratovih sinova. udne li diobe!
Prvi sin, Bajan, preuzima vlast nad cijelom dravom, dok se ostala etvorica sele
iz drave na sve strane. etvrti odlazi Avarima i priznaje vlast avarskog kagana,
peti u Pentapolisu postaje podlonikom Bizanta, trei, Asparuh, smjeta se
na uu Dunava, a drugi, Kotrig, prelazi Don i oito takoer naputa oevu
dravu. Mislimo da se ta neobina dioba svodi na to daje prvi sin pobijedio i
rastjerao sve ostale. Neobino djeluje nabrajanje dijaspore sinova: prvi drugi
PAVAO AKON, IV, 39.
PAVAO AKON, IV, 42.
""" PRITSAK, 1983., 393-394 takoer smatra da su Alciok i Alceko ista osoba, ali
usporedbom Fredegara i Pavla akona dolazi do (po nama) manje sigurnog zakljuka daje
Marca Winedorum postojala i u Beneventu.
607
Vidi POHL, 1988., 437. bilj. 25.

208

etvrti peti trei, s time da se imena etvrtoga i petoga ne spominju. Nisu

li barem etvrti i peti sin bizantska dopuna narodnoj predaji ili moda odraz elje
Asparuhove narodne predaje da se uzdigne Asparuha kao najznaajnijeg
Kuvratova sina?
Pojedinosti su dvojbene, djelomino legendarne, ali bar neki osnovi podaci
su nedvojbeni: Kuvrat je u drugoj etvrtini VII. stoljea osnovao Veliku Bugarsku,
koja je uskoro nakon njegove smrti propala, a Asparuh je krenuo na zapad i postao
osnivaem nove bugarske drave. Zajedniko vrelo Teofana, Nicefora i Ivana iz
Nikiu nastalo je najkasnije potkraj VII. stoljea, i to oito na osnovi narodne predaje
podunavskih Bugara, kada su spomenuti dogaaji bili jo svjei u narodnom
pamenju jer je od njih prolo jedva pola stoljea. Ali, dok su vijesti o Kuvratu,
Batbajanu i Asparuhu mogle biti kako-tako sauvane u narodnom pamenju
podunavskih Bugara, vijesti o ostaloj Asparuhovoj brai nisu osobito uvjerljive.
Nisu li one naknadno ubaene u narodnu predaju?
Podatak o tributarnoj ovisnosti Batbajana od Kazara zabiljeen je vjerojatno
u Bizantu kao sastavni dio tekuih politikih zbivanja: on plaa tribut do danas.

3. Arheoloka pitanja
Utvrdili smo da se Kuvrat oslobodio avarskih postaja 30-ih godina VII.
stoljea i daje bio utemeljitelj Velike Bugarske na podruju (priblino) od Dnjestra
do Dona, daje umro otprilike izmeu 650. i 670. i daje njegova drava ubrzo nakon
njegove smrti postala ovisnom o kazarskoj dravi.
to se dogaalo u samoj avarskoj dravi u vrijeme Velike Bugarske, tj. u
vrijeme vladanja Kuvrata i krae vrijeme nakon njegove smrti, tj. priblino od 632.
do 668.? Izravnih pisanih vijesti nema, pa ne preostaje drugo nego da se oslonimo
na neizravne naznake (indirekte Hinweise: Bona).
U jednome od fundamentalnih djela moderne arheologije za avarsko doba,
objavljenom 1955., Lszlo pie: Od 630. god. (...) do 670. god. (...) podruje nae
domovine i june Rusije inili su dio istoga carstva.608 Po njegovu miljenju rije
je o dvostrukom nomadskom kraljevstvu, s dva sjedita, jednim u Tepe, gdje je
bilo sjedite glavnoga avarskog kagana i drugim (zavisnim od prvoga) blizu Poltave
(Malaja Pereepina).609
Na osnovi daljnjih analiza velikog broja arheolokih radova dolo se do
spoznaje daje uobiajena podjela avarskog doba na Prvi kaganat (567. do 680.) i
Drugi kaganat (680. do 804.) postala pregrubom pa je Bona 1988. predloio
sljedeu podjelu:

",8283.
609
N. dj., 284.

209

I. rano doba
1. vrijeme osvajanja (567.-600.),
2. vrijeme avarske velesile (600.-630.),
3. vrijeme stalnog naseljenja koje se protee i na idue razdoblje (630.-675./
700.).
II. kasno doba
1. Kasnom razdoblju pribrojavamo danas i vrijeme preobrazbe (Umwandlung)
koje se ranije (zbog pojasnih ukrasa) uraunavalo u rano doba i koje se kasnije
nazvalo srednjoavarskim. Bit promjene sastoji se u novoj kulturi, do koje dolazi
675. god. (...) i to preslojavanjem (berschichtung) avarske drave novim istonim
doljacima. Nalazi koji se odnose na nove doseljenike s istoka mogu se (jo) dobro
razlikovati od naslijeenih oblika: 675.-700.,
2. stapanje svega prethodnoga, nastanak stila grifona-vrijea na osnovi tehnike
lijevanja bronce: 700.-720.,
3. vrijeme klasine umjetnosti grifona-vrijea (720.-760.),
4. premo kasne ornamentike grifona-vrijea (760.-804. + arheoloki jo oko
25 godina).610
Ako uzmemo u obzir da se nakon priblino 675. god. moe dokazati snani
val useljavanja u avarsku dravu mongoloidnih rasnih tipova611 za razliku od
vremena do priblino 675. u kojem preteu europeidni rasni tipovi, povezan sa
znatnim poveanjem podruja na kojem se naseljava to novo avarsko
stanovnitvo, proizlazi da je nedvojbeno dolo do bitne promjene u strukturi
avarskog drutva, pa se zato s pravom govori o Drugom avarskom kaganatu. Tome
treba pribrojiti jo i bitnu izmjenu borbene taktike. U ranijem razdoblju (Prvi
avarski kaganat) glavnu udarnu snagu avarske vojske ine konjanici sa snanim
oklopima, oboruani dugim kopljem za borbu izbliza s ojaanim iljkom radi
probijanja oklopa, dugakim dvosjeklim maem i tzv. refleksnim lukom. Tu glavnu
udarnu snagu, te prve europske vitezove (Bona), pratila je laka konjica
saveznikih naroda turske provenijencije (Kutriguri, Bugari i si.), kao i pomone
612
ete podjarmljenih naroda, pjeatvo Slavena i Gepida. U Drugom avarskom
kaganatu teite prelazi na pokretljivu laku konjicu, a sve je vie u upotrebi sablja
613
s jednim sjeivom.
Dodajmo ovdje jednu osobito izraenu razliku izmeu ranoga i kasnoga
avarskog doba: ranije doba karakteriziraju ukrasi i dodaci pojasnih garnitura koji
su proizvedeni tiskanjem zlatnog i srebrnog lima na bronanim matricama, dok se
u kasnom razdoblju prelo na izradu bronanih ukrasa i dodataka pomou kalupa
za lijevanje, s time da sve vie prevladavaju motivi stiliziranih grifona i vinove
vrijee.
610

BONA, 440-441.
Vidi saeti prikaz u KOVAEVI, 1971., 83-85.
612
BONA, 451.
*" SZENTPETERY, 1994.

611

Vrijedi zabiljeiti da se nesigurnost opaa upravo za vrijeme koje nas ovdje

najvie zanima. Razdoblje od 630. dalje ima po Boni donekle nejasnu znaajku
stalno naseljenje (stndige Ansiedlung), zakljuna granica obuhvaa i idue
razdoblje, podvlaei da se razdoblje od 630. protee i na idue razdoblje pa ga
definira 630.-675.-/700. (!). Bilo kako bilo, razdoblje od 630. do 675. vrijeme
je postojanja Velike Bugarske za Kuvratova ivota i jedno krae vrijeme nakon
njegove smrti.
Radovi Szentpcterya objanjavaju vanost godine 630. na nov i uvjerljiv nain.
Prije svega, on je 1987. ustvrdio daje oko godine 630. dolo do promjene sredita
avarske drave. Ono je, prema njegovim ralambama, bilo do 630. na jugoistonoj
obali Blatnog jezera kod mjesta Siofok, a nakon 630. izmeu Dunava i Tise kod
Kunbbonya. Nije rije o pukoj zamjeni sjedita, ve o neem mnogo dubljem. 614
Godine 1989. Szentpctery je na osnovi znakovlja vlasti, u prvom redu zlatnih
pseudokopa, uspjeno dokazao daje oko godine 630. dolo ne samo do promjene
sjedita kaganata nego i do promjene dinastije.615 Blizu Kunbbonya jedinoga
sigurnoga i dokazanoga kaganskog sjedita za cjelokupno avarsko doba!
nalazila se i kaganova druina (tjelesna garda) koja je imala u blizini svoje
grobite (Felspeszery ut.). Ne smije se izgubiti iz vida ni injenica da za razdoblje
630.-675., dakle za razdoblje koje se odnosi tono na vrijeme jedne generacije
postoji kudikamo najbogatiji arheoloki materijal cjelokupnog avarskog doba. 616
S druge strane, moe li biti sluaj to za razdoblje od 567. do 630. nije sauvan
nijedan kaganski grob? A ipak je to razdoblje vrijeme najvee moi avarske drave
u odnosu na Bizant, koji je bio prisiljen da na izvanredno teak i bolan nain
otkupljuje od lanova Bajanove dinastije kakav-takav mir plaanjem golemih
godinjih novanih iznosa, koji su teko optereivali carsku blagajnu. Upravo se
namee zakljuak daje nova dinastija, na koju upozorava Szentpetery, unitila one
tragove prethodne dinastije do kojih je mogla doi, da bi na taj nain uvrstila vlast
i usput opljakala grobove. To podsjea na damnatio memoriae u Rimskom
Carstvu, a neodoljivo podsjea na bezbroj slinih postupaka u daljoj i blioj
prolosti: nakon to nova vlast pobijedi, prethodna je vlast olienje svega zla.
Vrijedi istaknuti jo jednu okolnost. Iz prethodnog razdoblja Bajanove
dinastije nije sauvan ak nijedan kneevski grob u strogom sreditu avarske
drave. Kneevskima se smatraju oni grobovi u kojima se kao dokaz vrlo visoke
vlasti (one neposredno ispod kagana) naao zlatni ma. Kneevski se grobovi
prethodne dinastije nalaze u irokom krugu oko sredita drave, udaljeni jedan od
drugoga po 100,150,80 i 100 kilometara. 617 Dobiva se dojam da su se ti grobovi
614

SZENTPETERY, 1986.; SZENTPETERY, 1987., 725.

SZENTPETERY, 1989., 268.
SZENTPETERY, 1994., 239.

615

616

M7
To su grobovi nalazita u Kunmadaras, Novi Kneevac Trkkanizsa Kunagota
(sva tri istono, odnosno sjeveroistono od Tise) i Budapest Csepel sjeverno, izmeu
Dunava i Tise, ne u neposrednom susjedstvu kneevskih grobova razdoblja 630.-675 Vidi
SZENTPETERY, 1994.,236.

sauvali moda i sluajno. Naprotiv, razmjerno blizu kaganovu grobu nove dinastije
dolo je do jake koncentracije linosti s kneevskim poloajem (zlatni ma). Svi(!)
se ti kneevski grobovi nalaze na udaljenosti ne veoj od 50-70 kilometara od
kaganova sjedita i svi(!) strogo unutar podruja Dunav-Tisa, Nije beznaajno da
se kneevi sa zlatnim maem nalaze razmjerno blizu jedan drugome i kaganovu
sjeditu. Kao da je nova vlast budno pazila na to da najstroe sredite avarske
drave bude pod s i g u r n i m nadzorom i da kagan i kneevi ujedno po potrebi
pomau jedan drugoga.
Naprijed reeno uvelike upuuje na to da se nova dinastija nije osjeala posve
sigurnom, unato nedvojbenom bogatstvu. Nije li to posljedica borbe s prethodnom
dinastijom koju je nova dinastija zakljuila potpunom pobjedom? Oekivalo bi se
da je zbog otre borbe nova dinastija zavladala oslabljenom i iscrpljenom zemljom.
A l i , nalazi govore drukije: ve smo naglasili da nijedno avarsko razdoblje nije
ostavilo tako bogate nalaze kao generacija od 630. do 675. godine. To moe, ini
nam se, znaiti samo jedno: borba s prethodnom dinastijom zavrila je razmjerno
lakom pobjedom, zato to je nova dinastija dobila pomo izvana, tj. s nekoga
susjednog podruja. Nije li oito da je Kuvrat snano pomogao novoj dinastiji da
se domogne vlasti i da je nova dinastija dola na vlast moda ak i izravnom
Kuvratovom intervencijom. U prilog tvrdnji daje u avarskoj dravi na vlast dola
prokuvratovska dinastija bugarske provenijencije govori podudarnost znakovlja
vlasti nove dinastije (osobito zlatne pseudokope) sa znakovljem u Kuvratovoj
Velikoj Bugarskoj u Malaja Pereepina (kagan) i Kelegijske hutora (knez),
S tim je u svezi jo jedna okolnost koja upada u oi: u razdoblju 630.-675.
nema ni najmanje vijesti o nekom avarskom napadu na Bizant, unato tomu to je
Bizant proivljavao vrlo teke godine oajnike borbe s Arapima, koji su se
pokazali kudikamo neugodnijim protivnikom od Perzije. Kakve li razlike prema
prethodnom razdoblju 567.-630., u kojem su Avari i Slaveni preplavili golema
podruja Balkana. A prilika za napad na Bizant bilo je u razdoblju 630.-675. ak i
vie nego u prethodnom razdoblju. U ranije je doba Bizant dodue imao na
istonom frontu jaku i opasnu Perziju, ali u razdoblju od 630. do 675. pojavio se
neusporedivo jai i opasniji neprijatelj, Arapi, koji su uklijetili Bizant s istoka i
juga i oduzeli mu potpunu vlast nad morem, koja je stoljeima bila temeljni
preduvjet njegova neprikosnovenog poloaja velike sile. Palestina, Sirija, Egipat i
Tripoli pali su u ruke Arapa isto kao i Cilicija i Armenija, a arapsko pljakanje
Cipra, Roda, Krete i Kosa 50-ih je godina bilo popraeno prvim arapskim izravnim
napadom na Konstantinopol. Pa ipak, avarska drava ne iskoritava jedinstvenu
mogunost da proiri svoju vlast ili barem svoj utjecaj. Usto, Konstantin III.
poduzeo je 658. uspjenu ofenzivu protiv sklavinije izmeu Konstantinopola i
Soluna, a onda krenuo s velikom vojskom na zapad, bez straha od iznenadnog
avarskog napada i Arapima 660. oduzeo Afriku. Dakle, avarska drava 630.-675.
vie nije neprijatelj, nego susjed s kojim Bizant ima dobro ureene odnose.
Konstantinov pohod na sklavinije 658. godine, koji nije izazvao nikakvu avarsku

reakciju, moe se najjednostavnije objasniti podjelom interesnih sfera. Time se

ujedno na zadovoljavajui nain objanjava i zauujue bogatstvo arheolokih
nalaza upravo u to doba, s jedne strane, i prividna pasivnost avarske drave, s druge
strane. Bizantje imao sve razloge da Kuvratovu Veliku Bugarsku i avarsku dravu
pod novom prokuvratskom (dakle i probizantskom) dinastijom privee uza se.
Kuvrat privlai pozornost iz jo nekoliko razloga. Ve smo istaknuli da ga
Teofan zove Krovatos, a Anastazije Crobatos. Taj oblik njegova imena, ako se jako
ne varamo, ne ini nikakve ozbiljne lingvistike zapreke povezivanju s imenom
naroda Hrvati. Moe se dakle postaviti teza da je nova dinastija i novi vladajui
sloj u avarskoj dravi u ast svojega velikog zatitnika prihvatila ime Hrovati
Horvati, a daje taj novi vladajui sloj povjerio neka graniarska podruja
nadzoru graniara, koji su preuzeli nadzor nad stanovnitvom odreenih graninih
podruja. Ti su graniari, koji su se osjeali kao vladajui sloj na svom podruju,
prihvatili isto ime, Hrovati Horvati Hrvati.
1
Ako prihvatimo tezu da se i vladajui sloj sredita drave nazivao Hrovati,
otvara se pitanje zato je to ime nestalo kao ime naroda u sredinjem dijelu drave.
Mislimo da se na to pitanje moe dati zadovoljavajui odgovor. Naime, ve oko
680. dolazi do novog preslojavanja u avarskoj dravi, novim doseljenicima, koji
ponovno bitno mijenjaju strukturu vladajueg sloja u sreditu drave.
S druge strane, val novih doseljenika u avarsku dravu poslije 680. obuhvatio
je podruja, dotad nenaseljena Avarima, sjeverno od rijeke Leithe do Dunava i
preko njega u dananjoj Moravskoj, zatim podruje sjeverozapadno od rijeke Enns
i iroko podruje oko Labe ali ne i podruje oko Mure u iroj okolici
Knittenfelda i ono sjeverno od Drave (a juno od austrijske Krke), tj. upravo ona
podruja nad kojima se do danas mogu ustanoviti brojni toponimi s hrvatskoslavenskim znaajkama.618 Nadalje, novi val poslije 680. obuhvatio je i Slovaku,
6
ali nije dodirnuo Zakarpae, " gdje su do danas sauvani brojni hrvatski toponimi.
Takoer nema dokaza o nekom naseljavanju Avara na podruju rimske Dalmacije,
nego jedino postoje poneki tragovi u srcu Dalmatinske Hrvatske koje se ne moe
pripisati njihovom naseljavanju, ve, eventualno, avarskim nadzornicima (bez
obzira na to to bi ova sintagma znaila).620 Ukratko, gdje god se pojavljuju
toponimi s hrvatskim nazivima, tamo nema avarskog naseljavanja za vrijeme
Drugoga avarskog kaganata (a jo manje Prvoga). I jo neto: Krovatovce-Hrvate
ne nalazimo na istoku i jugoistoku avarske drave neprosto zato to nije bilo razloga
da ih se postavlja prema Velikoj Bugarskoj (kao matinoj zemlji) i prema Bizantu
(kao prijateljskoj zemlji). Jedva da moe biti sluaj da arheolokih tragova Drugog
kaganata nema ondje gdje su potvreni hrvatski toponimi. Koliko god se ovaj
zakljuak ini uvjerljivim, on je ipak marginalne vanosti za dokazivanje barem
To su Nagykrs-Szundok, Kecskemet-Sallay ut, Kecel i Tiszaalpar-Vrdomb.
HAUPTMANN, 1925., 88-120.
6211
MARGETI, 1977., 71-72.

614

213

polukruga oko sredita avarske drave, jer se naseljavanje pograninih eta

Hrvata odigravalo pod okolnostima o kojima nisu sauvani nikakvi pisani tragovi.
Ako je ak i dolazak velike grupacije novog stanovnitva koncem VII. i dalje,
unato jasnim i bogatim arheolokim nalazima zbog nedostatka pisanih vrela ostao
umnogome obavijen nejasnoama, onda to a fortiori vrijedi i za graniare Hrvate,
o kojima nema arheolokih nalaza koji bi ih mogli kako-tako identificirati.
Ostaje jo pitanje jesu li ti Hrvati-graniari govorili nekim turskim jezikom,
npr. bugarskim, ili slavenskim. Mislimo da na to pitanje moe odgovoriti Pritsakova
ralamba protobugarske rijei saqlaw>sqlaw (plural sqlaw-iri), tj. Slaven, Slaveni
621
u smislu graniara. Pritsak interpretira vijesti Ibn Khurda dheba da se Kuvrata
nazivalo i vladarom Slavena, tj. vladarom graniara,622 i dodaje da su i u
kazarskoj dravi postojali Slaveni-graniari.623 Prema tome, graniari koji su se u
doba Kuvrata-Krovata smjestili na nekim osjetljivijim rubnim podrujima avarske
drave i koji su se u ast svojega vladara nazvali Krovati-Hrvati, govorili su jo u
Kuvratovoj dravi slavenski. Dakle, pria narodne tradicije zabiljeena u glavi 30.
DAI o dolasku Hrvata koji u Dalmaciji pobjeuju Avare ne samo daje pogrena s
obzirom na pradomovinu, ve i s obzirom na mjesto pobjede nad Avarima.
Nezamislivo je da bi Hrvati u vrijeme Bajanove dinastije maem u ruci prokrili
put kroz avarsku dravu i Dalmaciju i tamo vodili sudbonosne borbe s Avarima -7
koji nisu u to doba naselili ak ni podruje izmeu Save i Drave. , , :
U narodnoj predaji zapisanoj u 30. poglavlju DAI moda se krije uvelike
iskrivljena smjena dinastija u avarskoj dravi 30-ih godina. Slavenizirani
graniari-Hrvati moda su se mutno sjeali da su se jednom prigodom, tj. u vrijeme
dolaska Kuvratovaca borili protiv Avara. Oni su se, ini se, neto bolje sjeali
mnogo kasnijih borba s Francima i tu je doista narodna tradicija ve donekle blia
povijesnoj istini (Porga-Porin = Borna; Kociles-Kadolah i si.), ali se i tu povijesna
stvarnost jedva nazire. Tako npr. velika uloga pape u ivotu Hrvata poinje zapravo
tek s Branimirom, stoje i razumljivo, ako se uzme u obzir okolnosti pod kojima je
Branimirova Hrvatska dola u tako neposredne i duboke odnose s papinstvom.624
Usput moemo dodati da je u drugoj polovici XI. stoljea ponovno dolo do
neposrednih i dubokih odnosa Hrvata i pape, ali u potpuno drukijim
okolnostima.625
; . : . , ! , < ; ; . , ;

i pRiTSAK, 1983., 407: Slaven je znailo ili uvar, graniar ili uvjebani rob.
"22N.dj.,400.
U-.li . . . . . . . - . - . *
623
N.dj.401.
. { ; .. rb'l ; ".
""MARGETI, 1990.3,17-37.
: > , J.,
625
O tome smo vie puta pisali, prvi put u MARGBTI, 1980.a, 219-238. :"
214

E. ZAKLJUCI
Radi provjere vjerodostojnosti vijesti Konstantina Porfirogeneta o Hrvatima
u ovome se radu prethodno razmatraju vijesti toga pisca i njegova oca, Lava
Mudroga (iz Taktike) o Maarima (i Slavenima). Utvruje se da su vijesti iz
Taktike o Maarima vjerodostojne, dok je to mnogo manje sluaj s vijestima
Konstantinovim, poteklim iz maarske narodne predaje premda je prolo jedva
pola stoljea. Analiza pokazuje da i vijesti o imenima maarskih plemena koja su
dola koncem IX. stoljea treba s oprezom prihvatiti utoliko to njima, uz ostalo,
narodna predaja nastoji dokazati legitimitet Arpadovia. Osim toga, prve vijesti o
maarskim pothvatima odmah nakon dolaska Maara ukazuju na to da je domai
vojni i civilni element jugoistonog dijela Velike Moravske bio vaan faktor u
etnogenezi maarskog naroda.
Nakon toga pristupa se analizi i ocjeni novijih teorija o etnogenezi hrvatskoga
naroda. Prije svega ukazuje se na korisne elemente shvaanja novije austrijske
kole (Kronsteiner, Wolfram, Pohl; od naih Budak), po kojoj su Hrvati bili u
avarskoj dravi drutveni sloj, a ne pleme ili narod, pa se pomilja na graniare
rasporeene u krugu oko sredita avarske vlasti. Austrijska kola osobito naglaava
da ti hrvati-graniari nisu doli iz Bijele Hrvatske kao sloj graniara, a jo manje
kao ve formirani narod. Nakon sloma avarske moi hrvati-graniari se po
shvaanju spomenutih autora uz pomo slavenskih eta oslobaaju avarske vlasti
pa se u IX. stoljeu u Dalmaciji, i to najprije u Lici, postupno stvara hrvatski narod
i hrvatska drava.
Prikazuju se ukratko i osnovni podaci o tezi pisca ovoga rada iz 1977., dopunjeni u vie radova do 1994., po kojima bi iz vijesti glave 30. i 31. DAI proizlazilo
da su Hrvati doli u Dalmaciju tek potkraj VIII. stoljea. Ispravnost te teze ovisi o
vjerodostojnosti Konstantinovih vijesti, u koju je autor meutim sve manje uvjeren.
Konano, autor prikazuje teoriju O. Pritsaka po kojoj su Hrvati karizmatiki
klan trgovaca iranskog porijekla, koji su se prikljuili karizmatikim ratnikim
turskim klanovima, Avarima, i smjestili se na trgovakim putovima avarske drave.
Autor ne smatra Pritsakovu tezu prihvatljivom, osobito ne za dalmatinske Hrvate,
koji su se naselili u zaleu dalmatinskih gradova i otoka, tj. u podruju koje ne
lei uz neki znaajniji trgovaki put.
Autor prelazi na etimologiju imena legendarne brae i sestara koji su po glavi
30. DAI doveli Hrvate u Dalmaciju i prihvaa Mikkolinu tezu da su ta imena
najvjerojatnije turskog porijekla, osobito Tuga i Buga. Turskog (tursko-bugarskog)
porijekla su po miljenju istaknutih turkologa (npr. Moravcsik) i nazivi asti ban i
upan, a prema turkologu Tietzeu i samo ime Hrvat, koje on povezuje s imenom
bugarskog vladara Kuvrata.
Uzimajui u obzir povezanost naziva i imena hrvatskoga vladajueg sloja s
turskim i tursko-bugarskim nazivima i imenima kao i nedvojbenu etimoloku
povezanost imena Kuvrat (koje prema najstarijem vrelu, Teofanu, glasi ,

215

a prema latinskom prijevodu Anastazija Crobatus) i imena Hrvat (),

autor u diskusiji s drukijim stajalitima provodi ralambu raspoloivih vijesti o
Kuvratu i njegovoj Velikog Bugarskoj i utvruje:
1) Da se Velika Bugarska protezala od podruja porijeja Buga do podruja
porijeja Dona,
2) Daje Kuvrat, osniva Velike Bugarske, umro prije 668., a da njegovu akciju
tjeranja avarskih posada, tj. osloboenja od avarske vlasti, treba datirati s tridesetim
godinama VII. stoljea,
3) Da su nove analize avarskih arheolokih nalazale pokazale da izmeu ranog
avarskog doba (Prvi avarski kaganat) i kasnoga (Drugi avarski kaganat) treba
umetnuti prijelazno razdoblje otprilike od 630. do 675. godine,
4) Da su glavne znaajke toga prijelaznog razdoblja u tome to je oko 630.
dolo do promjene dinastije u avarskoj dravi i to su upravo u tom razdoblju
kudikamo najbogatiji arheoloki nalazi, koji obuhvaaju uz ostalo jedini siguran
grobni nalaz jednog kagana. Usto, grobni nalazi vodeeg sloja u to vrijeme
dokazuju nedvojbenu povezanost s nalazom u Malaja Pereepina kod Poltave, gdje
je naen Kuvratov grob ili barem spomen-mjesto u njegovu ast. Ta se nedvojbena
povezanost oituje u identinim oznakama vlasti poloaja novoga vladajueg sloja,
u prvom redu pseudokopama.
5) Da zbog takvog bogatstva nalaza nije vie mogue govoriti o nazadovanju
avarske drave i avarskog drutva u tom razdoblju bez obzira na to pripisuje li
se to nazadovanje navodnom avarskom sramotnom porazu pod
Konstantinopolom godine 626. i l i borbama oko prijestolja 630.
6) Da sve to ukazuje na to da je Kuvrat, oslobodivi Veliku Bugarsku od
avarske hegemonije, uspio nametnuti avarskoj dravi vladara (kagana) orijetiranog
ne samo prokuvratovski nego i zbog Kuvratovog prijateljstva s Bizantom
ujedno probizantski. To je ujedno i objanjenje bogatstva arheolokih nalaza, koje
prije upuuje na procvat avarske drave u tom razdoblju.
7) Da se vladajui sloj u avarskoj dravi u tom razdoblju najvjerojatnije nazvao
u ast Kuvrata-Krobata, svojega velikog zatitnika, Krobatovci (Hrvati).
Graniari u podruju dananje Poljske i dananje Like-Dalmacije u Hrvatskoj, a
moda i u Karantaniji^ kao dio vladajueg sloja nad podreenim stanovnitvom,
nazvali su se takoer Krobatovci (Hrvati).
Meutim, ubrzo nakon Kubratove smrti Velika Bugarska priznaje vlast Kazara,
a u avarsku dravu slijeva se veliki broj doljaka s istoka, koji se naseljavaju u sreditu drave, gdje se zbog toga gubi ime Krobatovci za vladajui sloj. Taj novi
istonjaki sloj naseljava i ire podruje oko sredita. I u tom irem graniarskom
podruju pronaeni su arheoloki nalazi koji nedvojbeno upuuju na njih. No,
takvih arheolokih nalaza nema upravo ondje gdje su se bili ranije naselili Krobatovci (Hrvati)-graniari. Na graniarskim podrujima, poteenima od naseljavanja
novoga istonjakog sloja, uspjelo se zbog toga sauvati ime Hrvat, koje je u Dalmaciji
postalo jednim od elemenata etnogeneze hrvatskog naroda tijekom IX. stoljea.
(1995.)

KAZALO VRELA

1. SKUPNA D JELA
DOC. (RAKI)

271
288
296
297
306
309
310
311
316
317
320
329
333

59
116
80
77
91
91
92
4
92
92
92
58, 125
92
92

GRADIVO (KOS)

I.

33
198
220

163
91
91

230
247
276
277
278
292
308
309
313
326
336
349
358
359
398
II.
17
220
325

91
91,98
98
98
98
98
79,85
80,85

85
80
79

77,87

78
87
80

77,88

93
77

319

2. VRELA NA GRKOME I ISTONA

AGATIJA (DINDORF)
368

31

205,257

ARM. GEOGR. (MARICQ)

204,256

32
34
38
39

BELLUM AVARICUM (PISIDA)

(BEKKER)
94-100
117-118

CHRON.
PASH.
(USKRNJA
KRONIKA) (DINDORF)

66
75, 193,243

725

UDA SV. DIM. (LEMERLE)

1222
115
II 173

164
74,76
164

DAI (MORAVCSIK)
Glava 8
" 22
"
27
"
28
"
29

"

30

40

66
66

181,228
48
15,143,280
15,143,280
42,50,53,92,106,
107, 108, 110, 111,
140, 141, 160, 161
10, 15,43, 50, 53,
60, 104, 107, 110,
111, 121, 140, 141,
143, 144, 155, 160,
161, 190, 196, 239,
252, 274, 280

MENANDAR (DE BOOR)

11,15,44,50,53,
104, 106, 107, 108,
110, 1 1 1 , 140, 141,
142, 150, 260, 161,
190, 239, 275, 280
44,101,102
177,224
181,182,229,230
21,181,229,287
21, 180, 181, 183,
228, 229, 230,231,
287

DE CER. (REISKE)
687
688
691

199,249
199,249
180,227

DE EXP. PERS. (PISIDA) (MIGNE)

111,311-314 65

196
443
458

NICEPHOR (DE BOOR)

12
15
17
24
33
34

177,229

GEORG. MON. CONT. (BEKKER)

11-13

183,231

HOM. TEOD. SINKELA (STERNBACH)

64,65
IVAN IZ NIKIU (ZOTENBERG)
580

202,254

203,254
67
138
201,202,206,254,
258
75, 89, 201, 202,
252, 254
75

PROKOP (VEH)
III 29
III 33
IV 5
IV 14-15
IV 15-16

163
163
205,257
205,257
205,257

PSEUDO-SKILAK
24

DION KASIJE (CARRY)

78,36

205, 257
205, 257
205, 257

SKILICA (THURN)
239
424

203,255
164

STRATEGIKON (DENNIS)
362
11, 1
11,1-2

178, 226
178, 226
173-176; 219-222

11,6-8
11,12-13

179-227
180-227

SYM. MAG. (BEKKER)

701-702

183,231

TAKTIKA LAVA VI. (PATR. GR.)

18,22
179,226
18,24
177,224
18,40-77 172-176,219-223
18,42
179,226
18,43
179,227
18, 45
179, 227
18,46
179,180,227
18,53
179,226
18,61
179,180,226,227
18,76
180,227
THEOPH. (DE BOOR)
301
302
302
356
356-358
357
359

138
138
138
89
202, 253
201,252
69

TOMA PREZB. (BAYNES)

72

ZONARA (DINDORF)
6,12,15-27 183,231

3. VRELA NA LATINSKOM I DOMAA

ANASTAZIJE BIBL. (= THEOPH.)

185
225

66
201,252

ANDREA DANDOLO (PASTORELLO)

645

146, 147

EINHARD (VITA
(HALPHEN)
13

87

ANN. EINH. (KOS)

Ad a. 791
Ad a. 806

85
92

ANN. LAURESH. (MGH, SS)

A d a . 791
A d a . 795

80,85,108
80

ANN. REGNI FRANC. (MGH, SS)

Ad a. 791
Ad a. 706
Ad a. 803

79
79
88

CHRON. MOISS. (MGH, SS)

A d a . 791
Ad a. 795

85,109
80

CONVERS. BAV. ET GARANT.

(WOLFRAM)

c. 6

FREDEGAR (MGH, SS)

157

206,258

KAZALO OSOBA

GESTA PONT. ROM. (PATR. LAT.)

90

IVAN AKON (MONTICOLO)

119
121
122
123

147
147
146, 147
147

PACTUM LOTHARII (CESSI)

101

124

POETA SAXO (KOS)

A d a . 796 (1.14,282-293) 80
PAVAO AKON

4,39
4,42
4,46
4,51
5,29

208,260
208,260
207,260
207,259
206,208,258,260

POP DUKLJ. (II)

117,118,120

79

THOMAS (RAKI)
24-26

322

M.)

78, 87

ANN. ALAM. (MGH, SS)

Ad a. 797

CAR.

115,116

Ajo, lang, vojvoda 208,260

Alceko, bug. voa 206, 207, 208, 258,
260,261
Alciok, bug. voa 206, 207, 208, 258,
261
Almo, ug. vojvoda 181, 182,229
Anastazije, biz. car 118
Arechis, lang, vojvoda 208, 260
Arpacl, ug. vojvoda 180-184,227-232,
269
Asparuh, bug. voa 17, 146, 202, 206,
208,209,253,256,258,261,262,
282
Atila, avarski kralj 15, 143
Attila, awarischer Knig v. Atila
Avitohol, ug. vladar 204,256

B
Bajan, Kuvratov sin 208,211,254,261,
264
Batbajan, bug. vladar 17,202,209,253,
254,262,282
Bazilije I., biz. car 42, 54, 1 1 1 , 147,
148,176,178,222,224
Bladin, voa Gota 14, 118,119,278
Borna, vojvoda Dalmacije 10, 11, 54,
58, 61, 107, 1 1 1 , 125, 140, 144,

161,187,189,190,191,192, 193,
235, 238, 240,242,274,275,286
Borna/Porga/Porin v. Porga i Porin
Branimir, hrv. vojvoda 122, 123, 124,
145,146, 148, 161,214,268
Braslav, slav. vojvoda 34
Buga v. Vuga
Bultzu, ug. vojvoda 182, 230
Crobatos v. Hrovat

D
Dagobert, fran. kralj 206,258
Dioklecijan, rimski car 42,43,55, 150,
161
Domagoj, hrv. vojvoda 122, 123, 147
Dominik, biskup Olivola 147
Dominik, biskup Torcella 147
Donat, zadarski biskup 91
E
Eraclio v. Heraklije
Erik, furlanski vojvoda 61, 78, 79, 80,
87
Ermicis, bug. vladar 205, 257

Focije, konst. patr. 148

Gelasije, papa 118
German, biskup 118
Gerold, bavarski predstojnik 78, 87
Godopert, lang, kralj 207, 259
Gojnik, hrv. vojvoda 104
Gostun, bug. vladar 204,205,256,257
Grimoald, lang, kralj 206, 207, 208,
260,261
Gyula, ug. voa 180, 181, 182, 228,
229,230
H
Henrik, brat Otona 1.48
Hcraklcios v. Heraklije
Heraklije, biz. car 11,18,19,30,32,33,
36, 44, 45, 49, 52, 56, 57, 63, 64,
65,66,67,68,69,70,71,72,73,
77,77,89,101,102,103,105,106,
108, 110, 132, 137, 138,139,140,
145,149,150,152,160,185, 190,
192, 194,202,239,242,243,244,
254,258,275,283
Hl. Stephan v., S v. Stjepan
Horka, ug. vladar 180,228
Horoathos v. Hrovat
Hrovat 21, 22, 23, 43, 195, 196, 200,
245,246,251,252,287,288
Hubraat v. Hrovat
I
Irnik, bug. vladar 204, 256
Ivan. Splitski nadb. 116
Ivan IV., papa 9, 116,273
Ivan Ravenjanin 15, 91, 116, 117
Ivan VIII., papa 122

Johannes IV., v. Ivan IV., papa

Johannes von Ravenna 279 v. i Ivan

Ravenjanin
Justin H., biz. car 99
Justin, splitski nadb. 116
Justinijan I,, biz. car 257,280
Justinijan II., biz. car 205, 257
K
Kadolah,fran. vojvoda 11,58,124,125,
144,145,161,191,214,268,275
Karadi V, lingvist 35
Karhas.ug. vojvoda 181,182,230
Karl der Grosse v. Karlo Veliki
Karlman, fran. vojvoda 123,130
Karlo III., fran. car 123
Karlo Drugi (elavi), fran. car 123,130
Karlo III., fran., car 122, 124
Karlo Veliki, fran car 18,26,52,78,79,
80, 83, 84, 85, 86, 92, 109, 120,
143,184,190,192, 239,242,280,
283,292
Klukas, hrv voa i pleme 21, 22, 43,
195, 196,197,200,245,246,247,
248,287
Kocelj, pan. knez 123, 161
Kocil, fran. arhont 10, 28, 43, 56, 58,
123,161,191,275
Kociles v. Kadolah
Konstans II., biz. car 90,99
Konstanti III., biz. car 212
Konstantin IV., biz. car 89,226
Konstantin V., biz. car 99, 202
Konstantin VI., biz. car 92
Konstantin-iril 14, 15, 118,119,278
Kosencis, hrv., voa i pleme 32
Kotrag v. Kotrig
Kotrager, avarski vazal 205
Kotrig, sin Kuvrata 17, 25, 26, 202,
208,253,261,282,291
Kovrat 185,200,234,251,252,253
Kozencis, hrv. voa i pleme 21,22,43,
195,196,197,200,245,246,247,
248,287

Kreimir, sin Trpimira (po DAI) 44

Kris.bug. vladar 118
Krobat v. Hrovat
Krovat-Kuvrat 18,25,26,27,117,203,
252,255,256,282,283,292,293
Kurt 25,205,252,256,291
Kutrigur, hunski vladar 26,257,291
Kuver 25, 27, 76, 146, 184, 200, 235,
251,291,293
Kuvrat 10,11,16,32,75,76,108,111,
186,200,204,206,208,209,212,
213,214,215,216,236,251,254,
258,261,262,264,265,266,267,
268,270,271,281
Lav V., biz. car 117
Lav VI. Mudri, biz. car 172, 218, 231,
290
Lebedija, ug. vojvoda 182,229
Leo der Weise v. Lav VI. Mudri, biz. car
Liutprand, lang, kralj 16,280
Lobelos v. Lovelos
Lotar, fran car 6,122,124,280
Lovelos, hrv. vladar i pleme 21,32,43,
195,196,197,200,245,246,247,
287
Ludovik II., fran. car 122, 123, 130,
146,147
Ludovik Njemaki, njem. kralj 123,130
Ludovik Poboni, franc. car 58, 190,
239
Ludwig der Fromme v. Ludovik
Poboni

Lj

Ljudevit Gaj, knji. i prep. 35

Ljudevit, pan. knez 10, 20,57, 61, 62,
124,125,191,240,274,286
M
Marin, splitski nadbiskup 116
Martin, opat 9, 116,117,273

Martin, udotvorac 44, 141

Megeri.ug. pleme 181, 184,229
Mezezius, biz. uzurpator 90
Mihajlo III., biz. car 14, 42, 52, 118,
119,129,278
Mihajlo Boris, bug. vladar 104
Montemer 34
Muavi, kalif 89
Muhlo, hrv. voa i pleme 21, 32, 43,
195,196,197,245,246,287
Mutimir 104
O
Organ., bug. vladar 16, 202, 203, 254,
255,256
ustrojio 118,119,129,278
Ostrojlo, voa Gota 14
Otonl.,car43,48,56, 144, 159

Pavao, zadarski dux 91

Perctarit, lang, velika 207,259
Petar, patrijarh Grada 147
Petar, mlet. dud 124
Pipin, Karlov sin 77,79,80,83,85,86,
87,88,96,101,108,109,112,143,
280,293
Porga, hrv. vladar 10,31,44,49,51,54,
140,141,161,189,214,238,268,
275,276
Porin.hrv. vladar 10,11,43,51,54,56,
58,63,103,107,111, 123, 141,
142,161,189,190,191,192,238,
240,275,276
Prosigoj, srpski vladar 45,104
R
Radoald, lang, vojvoda 207, 208, 260,
261
Radoslav, srpski vladar 45, 104
Ratimir, vojvoda 34, 118
Romuald, lang, vojvoda 206

Sabin, kanusijski biskup 118

Samo, slav. vladar 13, 64, 73, 75, 76,
108,149,150,166,277
Sandilh, utigurski kan 205
Sarimir, gotski kralj 118,119
Satna, iranska boica 24,290
Senulat, gotski kralj 118
Sever 116
Silimir, gotski kralj 14,118, 119,278
Simeon, bug. vladar 134,231
Stefan Vojislav, srpski vladar 164
Stjepan VI., papa 14, 19,129,278
Strojimir, srpski kralj 104
Sv. Benedikt 118
Sv. Stjepan, ug. kralj 180,228
Svetopelek, morav. kralj 14, 22, 118,
119,120,129,231,278,288
Tiberije, biz. car 99
Tomislav, hrv. kralj 59, 134
Totila, voa Gota 14, 115, 118, 119,
124,134,141,145,278,279,280

Trpimir, hrv. vojvoda 25,44, 124,134,

141,145,290
Tuga 32, 43, 195, 196, 197, 215, 245,
247,248,287
Tuhutum, ug. vladar 180,228
U
Urso, mlet. dud 124,147
Utigur, hunski vladar 26,257,291

Valuk, slav. vojvoda 206,207,258

Vieslav45,104
Vlastimir, srpski vladar 45,102,104
Vojnomir, hrv. vojvoda 9, 27, 79, 80,
109, 112,134,164
Vuga, hrv. voa i pleme 32, 43, 195,
200,215,245,247,287
Zaberkan, kutrigurski kan 205,257
Zdeslav, hrv. vojvoda 122, 123
Zrinski Petar 22,288
Zumbor, ug. vladar 180,228

KAZALO NARODA I ZEMLJOPISNIH NAZIVA

A
Atel201,253
B
Bijela Hrvatska 14, 43, 47, 48, 50, 56,
105,118,120,126,129,131,139,
141,144,161,168,185,186,189,
193,196,198,201,215,233,234,
235, 246,248,252,269,274,278
Bijela Srbija 102, 103
Bug 205,206,270

Carigrad v. Konstantinopol
Coribantes 115,279
CroatiaAlba 118
Croatia Rubea 118
Crvena Hrvatska 14,117,118,120,128,
129,139
Curetes 115,279
dalmatinski gradovi VII .-VIII. st. 90-

92,100,147,194,239,244,281

D
Dnjepar 205
Don v. Tanais
Drava 97
Dunav 42-44, 76, 97, 145
326

Genah.ug. pleme 181,229

Grobnik 22, 288
Gross-Bulgarien v. Velika Bugarska
Gross-Morawien v. Velika Moravska
H
Hebreji 22, 287
I
Ilirik i Panonija 58-61,80-84,101,108,
109,125, 126, 129,145, 162-165
Iranci 24, 289
K
Kabari,ug. pleme 21, 181
Karantanija 121, 126, 146
Kari,ug. pleme 181,229
Kasi, ug. pleme 181,229
Konstantinopol 70-75, 168, 193, 194,
243
Kotragi 202, 253
Kufis201,205,243
Kurtugermat, ug, pleme 181,229
Kutriguri26,205,257,291

Lingones 115,279

M
Marca Winedorum 206, 208, 258
Maari 171-175, 179, 180,217-221
Megeri, ug. pleme 18, 181, 182, 184,
229,230,287
N
Neki, ug. pleme 181, 184,229
O
Obrov 92,93,94,95,96,106,109,112,
113
Oseti 24

pagus Crouuati 122, 127

Peenezi 44
Protobugari 27, 171,217
Protohrvati 9, 21, 27, 132, 133, 195,
198,245,249,287,292,293
Pseudoawaren 246
R
Romani - Romeji 90
Rotes Kroatien 278

Sabarti asfali 181, 182,229

Sarmati 24, 289
Sava 20, 96, 97, 285

Singidunum 102, 104, 105

Srbi-Srbija44,45, 101-107, 109
SurbiallS
Tanais23,201,202,253,270
Tarijan.ug. pleme 181,229
Tarsatica78,87
Transmontana 118
Turci v. Maari

KAZALO POJMOVA

U
Ugri v. Maari
Ungarn v. Maari
Utiguri26,205,257

Velika Bugarska 26, 32, 171, 202,209,

211,212,213,216,217,262,264,
267,270,292
Velika Hrvatska 126, 127 v. i Bijela
Hrvatska
Velika Moravska 216,269
Volga v. Atel
W
Weiss-Kroaten v. Bijela Hrvatska
Z
Zagorje 118

180,181,227,228
arimanija 94

ban 22, 142, 185, 192, 195, 198, 233,

242,245,248,249,269,287,288,
292
bratstvo 19
C
centurio 288
comites 181,288
D
decima ad Crowat 122
decima constituta 122
decima iusta 122
didii 30
177,229
dux v. vojvoda
drava, postanak hrv.19
dux Winedorum 206, 258
dux Chroatorum 235,239, 290
G
generatio 129
genus 129

Gespann v. upan
graniari-hrvati 188,214,216,237,
267,268,269
Grenzposten-Kroaten v. graniarihrvati
H
hrvatska desetina 122
K
karhas 182,230
kazarski pravni obiaj i zakon 182
klan 192,241,269
kneevski grob 211

10,196,274,282
limitanei 94
M
matrijarhat 24,289
militrische Begleitung 246, 274, 282

patricij 203,254

R
recuperare 92

regio 129
rod 129

satnik 23, 288

177,224
tema Dalmacija 147
tractus 129
tribus 128, 129

V
verv 30
vijee starejih 23
vojna druina 20, 196
vojna pratnja 10, 196
vojvoda 181, 186,229,230,235,259

upan 22,42,181, 185, 192, 195, 198,

233,235,242,245,248,249,287,
288,292
upan-Stamme 241

KAZALO AUTORA

Abaev 24, 290

Ani31,32
Antoljak60,127
Avenarius 203,255, 256

Bachofen 24, 290

Ballif 84
Barada 78
Barii 68, 70, 72, 75, 76, 100, 102,
105,128,193
Bayner69,72,138
Bedekovi 84
Benussi 85
Bona 209,210,263
Bruckner 93
Brunelli91
Budak 30, 31,187, 194, 215, 237
Buli-Bervaldi 117
Burmov 73
Bury 33,50,56, 144, 180

C
Cessi 146
Challny 184,232
Charanis 128
Charles 254
Charlesworth 84

D
Dabinovi 91
Dimitrijevi 99
Dimitz 80
Dindorf 68
Dugaki 84
Dummlei-54,58,80
Dvornik 42,74, 75, 105, 166, 199,249
E
Engels 24, 290
F
Farlati 91
Ferjani42,91, 102,104,105,164
Ferluga91, 117
G
Gerland 68, 72
Gluhak 23, 24, 289, 290
Goldstein I. 30, 133,286
Grafenauer 12, 13, 28, 33, 41, 46, 47,
48, 49, 50, 54, 56, 57, 58, 59, 60,
61,63,64,65,68,69,70,72,73,
75,76,77,79,80,81,84,85,89,
93, 102, 103, 104, 105, 110, 1 1 1 ,
126,131,137,138,139, 140,144,
145,149,150,151, 1 5 7 , 1 6 0 , 1 6 1 ,

163, 164, 165,166,169,188, 196,

197,198,237,247,248,276,277,
294
Gregoire 59, 76, 117, 200, 201, 235,
248,250,251,252
Grekov 296
Grot 104

H
Halphen 78
Hauptmann 12, 27, 33, 41, 45, 46, 47,
49,58,59,74,80,81,83,93,101,
104, 110, 111, 112, 125,131,134,
137,149,162,163,164,170,198,
213,248,267,276
Haussig 25, 205, 257, 290
Homan 179,226
Horedt 98
Howorth200,251
J
Jagi 63
Jenkins5(),53, 159
Jensen24,290
Jireek-Radoni 104

K
Karaman 99
Karataj 32, 35
Katii 18,20,21,23,27,28,29, 188,
190,237,239,283,286,289,293,
294,295
Kelemina 198,248
Klai N. 19, 27, 33, 59, 60, 78, 79, 84,
87, 91, 121, 122, 123, 124, 125,
126,130,131,132,137,146,157,
284
Klari 94
Koder 188,237
Kos M. 80, 81, 85
Koak 115, 117, 120, 128, 129, 130,
194,244

Kovaevi 93,96,97,98,101,210,263
Kovrig 100
Krekil77,224
Kronsteiner 33, 100, 185, 215, 233,
250,269
Labuda 42, 50, 70, 73, 101
Lszlo 100, 184, 209, 232, 262
Latyschev 198,249
Lauterbach 204,205,255,256
Lemerle76, 164, 193,243
Lonar 13, 155, 156, 158, 159, 160,
161,162,163,165,166,167,168,
169,170,190,218,239,278
Lowmianski 198,249,250

M
Macan 33
Mandi 84
Manojlovi87,91
Mareti 104
Margeti 9, 14,22,25,35,85,115,117,
119,120, 121, 122,124,125, 126,
127,128,129,130,131,133,137,
138,139,141,144,145,146,147,
152,156,160,161,162,164,165,
166,168,169,178,183,189,190,
191,194,195,213,214,225,231,
237,238,239,240,243,244,245,
267,268,273,279,288,290
Maricq 204, 256
Marquart 58, 199, 203, 204, 205, 250,
254,255,256,257,258
Marx 24, 290
Mateji 87
Mayer 80
Maurani 92, 296
Menge 60
Metcalf 99
Mikkola 197,215,247,269
Mirkovi 84

Mitcha-Mrheim 98
Mollinari 84
Moravcsik 53, 59, 178, 197, 215, 225,
247,249,269
Morgan 24,290

N
Nikolajevi-Stojkovi 91
Novak V. 36
Novakovi 59,156
O
Ostrogorski 89,90,102
Otir 248
Pastorello 146
Paali 84
Paenko29,295,296
Peras 296
Pernice 69,72
Pohl 18, 28, 33, 186, 187, 188, 190,
191, 199,200,201,204,206,208,
215,235,236,240,250,252,254,
256, 258, 259,261,269,283,294
Praga 78
Pritsak 191, 192, 193, 198, 208, 214,
215,240,242,249,250,261,267,
269

R
Raki62,63,74,77,167
Ramov 93
Ratko 93
Rus 60
Saka30,250,296
Seibt252,254
Skok 93,101,104,197,248
Sobolevski 198,249
Srkulj 84
Stanojevi68,75, 128

Sternbach 64
Stratos 68
Sui 120,127
Szabo 100
Szentpctery 16, 184, 188, 210, 211,
232,237,263,264,265,281

idak 78, 80
ii 42, 58, 59, 60, 61, 77, 80, 84, 92,
117,188,200,251
tih 13, 137, 139, 143, 144, 145, 146,
148,149,150,151,152,156,158,
166,189,190,238,239,277,278

Tietzel85,215,234
Timon 180,200,251
Toik 97
Tomaek205,257
TomaioO, 104
Trubae v 23, 24, 289,290

V
Vasiliev 128
Vasmer23,198,249,288
Vinski 97, 101
Vryonis 99
W
Wattenbach 81, 83
Werner 100
Wirth200,251
Wolfram 33, 186,215,234,269
Z
Zsterov 42
Zlatarski 201,203,204,207,252, 255,
256
Zotenberg 254

upani 104

SADRAJ
A.

PREDGOVOR

B.

UVOD

C.

RADOVI

39

I.

41
41
45

II.
III.
IV.
V.
VI.

Konstantin Porfirogenet i vrijeme dolaska Hrvata (1977.) . . .

A. Uvod. Glave 29. do 32. DAI
B. Analiza glava 29. do 31. DAI
1. O Hauptmannovoj i Grafenauerovoj analizi 30.
glave DAI
2. Dolazak Hrvata prema glavi 31. DAI
3. Odnos glava 29. i 3 1 . prema glavi 30. DAI
C. Vrijeme dolaska Hrvata
1. Grafenauer: 622.-623. god
2. Vladajue miljenje (Hauptmann): poslije 626. g.
D. Propast avarske drave koncem VIII. stoljea
E. Toponomastika i arheoloka analiza
1. Toponimi tipa Obrov
2. Arheoloki nalazi
F. Dolazak Srba
G. Rezultati
H. Riassunto
Marginalije uz rad V. Koaka Pripadnost istone obale ...
(1983.)
Jo o dolasku Hrvata (1985.)
Jo o pitanju vremena dolaska Hrvata (1988.)
O nekim pitanjima nae ranosrednjovjekovne povijesti (1990.) .
Jo o vijestima Konstantina Porfirogeneta o dolasku Hrvata
(1994.)
I.Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

45
49
50
63
63
74
77
92
92
94
101
107
110
115
121
137
149
155
. 155

335

II. Vrijeme od dolaska Hrvata do njihova oslobaanja od

Franaka po anonimu
III. Odlazak dijela dalmatinskih Hrvata u Ilirik i Panoniju
IV. O zapadnom i istonom smjeru dolaska Hrvata
V. Navodni katastrofalni poraz Avara pod Konstantinopolom
VI. Poloaj Avara prema Bugarima oko 679.-680
VII. Rezultati
VII.1. Neka pitanja etnogeneze Hrvata (1995.)
A. Uvod
B. O nekim vijestima o najstarijoj maarskoj povijesti
(Taktika Lava Mudrog; Strategikon; Konstantin Porfirogenet)
I. Taktika Lava Mudrog
II. Konstantin Porfirogenet
C. O nekim novijim teorijama o dolasku Hrvata
1. Austrijski autori
2. Margeti
S.Pritsak
4. Zakljuak
D. Prijedlog rjeenja
1. Etimoloka pitanja
2. Krobat (Kuvrat) Hrvati
3. Arheololoka pitanja
E. Zakljuci
VII. 2. Einige Fragen zur Ethnogenese der Kroaten (1995.)
A. Vorbemerkungen
B. Einige Berichte ber lteste Ungarische Geschichte
(Leos' Tactica; Strategikon, Konstantin Porphyrogenet)
I. Die Tactica Leos des Weisen
H. Konstantin Porphyrogennetos
C. Einige neuere Theorien ber die Sog. Ankuft der Kroaten
1. sterreichische Autoren
2. Margeti
S.Pritsak
4. Vorlufige Schlussfolgerung
D. Lsungsvorschlag
1. Etymologische Fragen
2. Krobat (Kuvrat) Hrvati
3. Archologische Fragen
E. Schlussbemerkungen

D.
155
162
166
168
169
169
171
171

172
172
180
185
185
189
191
193
195
195
200
209
215
217
217
218
218
227
233
233
237
241
243
245
245
251
262
268

ZUSAMMENFASSUNG

273

E.

BIBLIOGRAFSKA BILJEKA

297

F.

KRATICE. VRELA I LITERATURA .

(Abkrzungen. Quellen und Literatur)

299

G.

KAZALA

Kazalo vrela
Kazalo osoba
Kazalo naroda i zemljopisnih naziva
Kazalo pojmova
Kazalo autora

317
319
323
327
329
331