743709.tahir Sofilic Ekotoksikologija

SVEUILITE U ZAGREBU
METALURKI FAKULTET
EKOTOKSIKOLOGIJA
Dr.sc. Tahir Sofili
Sisak, 2014.
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Autor: Doc. dr.sc. Tahir Sofili

Recenzenti: Akademik prof. dr.sc. Ferdo Bai, Agronomski fakultet, Sveuilite u Zagrebu.
Doc. dr.sc. Zdravko piri, OIKON d.o.o. Institut za primijenjenu ekologiju,
Zagreb.
Izdao: Sveuilite u Zagrebu, Metalurki fakultet, Sisak, 2014.
2od173
Zahvala
Najsrdanije se zahvaljujem recenzentima akademiku Ferdi Baiu profesoru emeritusu kao i docentu dr.sc. Zdravku piriu, koji su itajui ovu skriptu/prirunik, ukazali na nain kojim u unaprijediti moju namjeru da studentima Metalurkog fakulteta smjer Industrijska ekologija, pribliim ekotoksikologiju kao interdisciplinarnu znanost, te kako da odaberu ispravan nain upravljanja metalurkim procesima uz poduzimanje mjera zatite okolia u
cilju smanjenje rizika od tetnih uinaka oneiujuih tvari na zdravlje svih ivih organizama.
Takoer se zahvaljujem profesorici dr.sc. Ankici Raenovi na diskusijama i raspravi
pri pisanju pojedinih poglavlja kao i sugestijama u odabiru imenja i nazivlja anorganskih kemijskih spojeva, kao i svima ostalima koji su mi na bilo koji nain pomogli pri pisanju ove
skripte/prirunika.
Autor
3od173
Skripta su namijenjena studentima 2. godine studija Metalurgije smjer Industrijska

ekologija na Metalurkom fakultetu Sveuilita u Zagrebu, a u svrhu stjecanja i dopunjavanja
znanja iz podruja zatite okolia, tonije, iz ekotoksikologije, koja kao multidisciplinarna
znanost obuhvaa istraivanje uinaka prirodnih i antopogenih oneiujuih tvari u okoliu,
ukljuujui njihovo porijeklo, naine i putove djelovanja, procese transformacije i tetne
uinke na ivi svijet.
U prvom, uvodnom poglavlju, prikazuju se opi pregled pojmova i definicija koje se
odnose na mogua djelovanja tetnih opasnih tvari na ive organizme pri emu se, kada je
rije o otrovima, ne govori kao ranije, o otrovima koji mogu biti tetni za ovjeka, ve o tetnim uincima oneiujuih tvari na svako ivo bie, poevi od bakterije pa sve do sisavaca.
Iako je broj oneiujuih tvari koje ljudskom djelatnou svakodnevno dolaze u okoli i optereuju ga, ogroman, u drugom poglavlju govori se o predstavnicima najznaajnijih
toksinih tvari antropogenog porijekla, koje se esto razvrstavaju u osnovne skupine: anorganske oneiujue tvari, organske oneiujue tvari, organometalne spojeve i radioaktivne
izotope.
S obzirom na veliki broj razliitih oneiujuih tvari koje se pojavljaju u okoliu, bilo
iz prirodnih izvora ili iz izvora koje je stvorio ovjek, u okoli dospjevaju spontanim oslobaanjem ili pak nenamjernim isputanjem kao posljedica ljudske djelatnosti, to se u treem
poglavlje opisuju tri osnovna naina dospijevanja oneiujuih tvari u okoli, a to su: unoenje putem zraka, povrinskih voda i tla.
U etvrtom poglavlju se studente upoznaje s definicijom otrova i povezanou izmeu
koliine ili doze otrova kojemu je neki organizam izloen u nekom vremenu, njegovih svojstava i stupnja uinka na organizam ili njegove dijelove, kao i vrstama tetnih uinaka s obzirom na njegovo trajanje.
Kako izloenost ivih organizama, a posebno ljudi, utjecaju toksinih opasnih tvari iz
okolia, ima razliite oblike, pa su i putovi njihovog unoenja u ive organizme razliiti, stoga
se u petom poglavlju navode ti oblici. Naime, bilo da se radi o opem okoliu u kojem ovjek
boravi, profesionalnoj izloenosti ili izloenosti u osobnom okoliu svakoga ovjeka pojedinano, ovdje se opisuju naini ulaska toksine tvari u ljudski organizam udisanjem uzimanjem na usta ili kroz kou.
O rizicima kao vjerojatnosti ili uestalost pojavljivanja neeljenog dogaaja tj. tetnog
uinka toksine oneiujue tvari na zdravlje ljudi i ostalih ivih organizama u okoliu, govori se u estom poglavlju. Opisuju i postupci motrenja (monitoringa) oneiujuih tvari,
praenje emisija, transporta i odreivanje njihovih koncentracija u okoliu, kao i promjena
odnosno pokazatelja njihovih tetnih uinaka na ivim organizmima.
U sedmom poglavlju su navedeni neki od najpoznatijih primjera katastrofa i nesree s
toksinim tvarima, u kojima je dolo do njihovog isputanja u okoli, ije je irenje bilo uzrokom do sada najveih tetnih uinaka.
Zakonski i drugi propisi kojima su ureena pitanja u svezi proizvodnje, prometa i upotrebe opasnih toksinih tvari, nisu uvrteni u ovaj tekst, zato to se predaju u okviru kolegija
Opasne tvari u okoliu, kojeg studenti sluaju u slijedeem semestru.
Autor
4od173
KAZALO
1. UVOD
2. ONEIUJUE TVARI U OKOLIU

2.1
Anorganske oneiujue tvari u okoliu
2.1.1 Metali
2.1.2 Nemetali i njihovi spojevi
2.2
Organske oneiujue tvari u okoliu
2.2.1 Ugljikovodici
2.2.2 Poliklorirani bifenili (PCB)
2.2.3 Poliklorirani-p-dibenzodioksini (PCDD) i dibenofurani (PCDF)
2.2.4 Organoklorovi pesticidi (OCP)
2.2.5 Organofosforovi pesticidi (OP)
2.3
Organometalni spojevi u okoliu
2.3.1 Uporaba organometalnih spojeva
2.3.2 Toksinost organometalnih spojeva
2.4
Radionuklidi u okoliu
2.4.1 Toksinost radionuklida
11
15
15
22
26
27
29
31
34
36
37
39
42
45
46
3. PUTOVI UNOENJA ONEIUJUIH TVARI U EKOSUSTAVE

3.1
Unoenje oneiujuih tvari u okoli emisijom u zrak
3.1.1 Prijenos oneiujuih tvari zrakom
3.1.2 tetni uinci oneienosti zraka na zdravlje ljudi
3.1.3 Praenje kakvoe zraka u Republici Hrvatskoj
3.1.4 Stanje kakvoe zraka u Republici Hrvatskoj
3.2
Unoenje oneiujuih tvari u okoli emisijom u vode
3.2.1 Prijenos oneiujuih tvari vodom
3.2.2 Uinci tetnih tvari u vodi na zdravlje ljudi
3.2.3 Motrenje (monitoring) kakvoe vode u Republici Hrvatskoj
3.2.4 Stanje oneienosti vode u Republici Hrvatskoj
3.3
Unoenje oneiujuih tvari u okoli emisijom u tlo
3.3.1 Prijenos oneiujuih tvari putem tla
3.3.2 tetni uinci oneiujuih tvari u tlu na zdravlje ljudi
3.3.3 Praenje kakvoe tla u Republici Hrvatskoj
3.3.4 Stanje oneienosti tla u Republici Hrvatskoj
3.4 Oneiujue tvari u okoliu iz metalurke industrije
3.4.1 Oneienje okolia iz procesa proizvodnje koksa
3.4.2 Oneienje okolia iz procesa sinteriranja eljezne rude
3.4.3 Oneienje okolia iz procesa proizvodnje sirovog eljeza
visokopenim postupkom
3.4.4 Oneienje okolia iz procesa proizvodnje elika
elektropenim postupkom
47
48
50
52
55
56
64
65
68
72
74
75
78
82
86
86
88
88
90
91
93
5od173
4. OTROVNE OPASNE TVARI ILI OTROVI I OTROVNOST

4.1
Otrovnost i vrste tetnih uinaka
4.1.1 tetni uinak kao mjerilo otrovnosti
4.1.2 Vrste tetnih uinaka
94
96
97
97
5. UNOS OTROVA U ORGANIZAM I NJEGOVA APSORPCIJA

5.1 imbenici apsorpcije otrova/toksine tvari
5.1.1 Utjecaj toksine tvari na apsorpciju
5.1.2 Utjecaj organizma na apsorpciju
5.1.3 Utjecaj vanjskih imbenika na apsorpciju
5.2
Mjesta unosa otrova u organizam
5.2.1 Unos otrova probavnim sustavom
5.2.2 Unos otrova dinim sustavom
5.2.3 Unos otrova preko koe
5.3 Bioloka pretvorba, izluivanje i nakupljanje toksinih
tvari u organizmu
105
105
106
107
108
109
109
111
115
6. RIZICI OD ONEIENJA OKOLIA I NJIHOVA PROCJENA

6.1
Motrenje promjena u okoliu - monitoring
6.1.1 Motrenje klimatskih parametara okolia
meteoroloki monitoring
6.1.2 Motrenje imbenika radnog mjesta
tehnoloki monitoring
6.1.3 Motrenje promjena na ivim organizmima
bioloki monitoring
6.2
tetni uinci oneiujuih tvari na populacije, zajednice i ekosustave
6.2.1 tetni uinci na razini populacije
6.2.2 tetni uinci na razini zajednice i ekosustava
118
119
7. KATASTROFE I NESREE S TOKSINIM TVARIMA

7.1 Primjeri najveih katastrofa i nesrea u svijetu
7.1.1 Nesrea tankera Torrey Canyon, Engleska
7.1.2 Nesrea u Sevesu, Italija
7.1.3 Nesrea tankera Amoco Cadiz
7.1.4 Katastrofa u Bhopalu, Indija
7.1.5 ernobilska katastrofa
7.1.6 Nesrea tankera Exxon Valdez
7.1.7 Nesrea u tvornici umjetnih gnojiva u Toulusu, Francuska
7.1.8 Nesrea u tvornici proizvodnje aluminija, Aika, Maarska
7.2
Ugroenost RH od katastrofa i nesrea s toksinim tvarima
7.2.1 Hrvatski nacionalni portal Registra oneiavanja okolia
146
146
147
147
148
149
149
150
151
151
152
155
117
119
121
123
144
144
145
8. LITERATURA
159
9. POPIS OZNAKA, KRATICA I POKRATA
173
6od173
1. UVOD
ovjek je, gospodarskimg razvojem u svrhu porasta ivotnog standarda, intenzivirao
djelatnosti koje su vodile ka izgradnji industrijskih postrojenja, poveanju potronje energije i
sirovina, proirenju i intenzifikaciji obradivih povrina poljoprivrednog zemljita, koritenju
svih postojeih resursa, uzrokovao prekomjerno optereenja okolia. Na taj nain je ovijek
promijenio i poremetio izmjene tvari u okoliu kako s promjenom njihovih koncentracija u
svim njegovim sastavnicama, tako i tvorbom novih u prirodi nepoznatih spojeva. Optereenjem okolia opasnim i po ivot tetnim tvarima, nije poteena niti jedna od njegovih sastavnica, pa je oneienje zraka, vode i tla, imalo za posljedicu i izravno ili neizravno tetno djelovanje ovih tvari na ivot na Zemlji.
Naime, zdrav okoli je temeljna pretpostavka za ouvanje zdravlja ljudi i kvalitete ivljenja, pa kvantitativna ocjena utjecaja okolinih imbenika koji mogu biti tetni po zdravlje
ljudi iziskuje interdisciplinarno i u pravilu dugorono i ciljano praenje stanja okolia i to
polazei od razine jedinke preko razine populacije do razine ekosustava. Zatita svih sastavnica ekosustava i sprjeavanje njihovog oneienja ljudskom djelatnou namee se kao jedno
od temeljnih naela odranja ivota na Zemlji jer je ivot mogu samo u zdravom okoliu
kojeg vrlo esto ugroavaju razliite tetne otrovne tvari ili njihove smjese.
Iako se danas mnogo zna o fiziolokim i toksinim svojstvima velikog broja opasnih i
po ive organizme tetnih tvari - otrova, njihovom porijeklu, nainima i putovima djelovanja,
te procesima transformacija, istovremeno se ekotoksikoloka svojstva i uinci nekih novih
toksinih opasnih tvari jo uvijek intenzivno istrauju.
Kada se govori o otrovima i definiciji otrova, ne smije se kao ranije, razmiljati o otrovima koji mogu biti tetni za ovjeka, ve to je otrov za svako ivo bie, poevi od bakterije pa sve do sisavaca. Odrediti jeli neka tvar otrov ili nije, nije jednostavno odrediti jer ponekad ak i najmanja koliina te tvari moe biti kobna, dok drugi puta, pravilno dozirana moe pomoi i izlijeiti ozbiljnu bolest. Utvreno je da neke tvari, u odreenim koliinama ili
dozama, imaju neeljeni uinak tj uzrokuju oteenje organizma i ugroavaju ivot, dok u
drugom sluaju, kada se doziraju na drugi nain, mogu imati pozitivan i poeljan uinak te
pomau u ozdravljenju organizma.
O ovome je ve u 16. st. lijenik, botaniar, filozof i alkemiar Philippus Theophrastus
Aureolus Bombastus von Hohenheim, poznatiji kao Paracelsus (1493 1541), kojeg neki
smatraju utemeljiteljem suvremene toksikologije, govorio te jednom izjavio: "Alle Ding sind
Gift und nichts ohne Gift. Allein die Dosis macht, dass ein Ding kein Gift ist", to bi se moglo
prevesti kao "Sve su tvari otrovi i nita nije bez otrova. Samo doza odreuje da neka tvar nije otrov".
1
Ova Paracelsusova izjava se vrlo esto spominje i u saetom obliku na latinskom jeziku kao "Sola
dosis facit venenum" to u prijevodu znai " Doza tvar ini otrovom".
Prema naem uglednom toksikologu F. Plaviu2, otrov za neko ivo bie je svaka
tvar ili smjesa tvari koja kod odreene jednokratne doze, ili kod kroninog uzimanja odreenih doza tijekom nekog razdoblja, izaziva bilo kakva tetna, prolazna ili trajna, oteenja organizma. Uzimajui Paracelsusovu izjavu u obzir, ova definicija bi se mogla saeti u: sve je
otrov kad se postigne uinkovita doza.
7od173
Slika 1. Philippus Theophrastus Aureolus Bombastus von Hohenheim,

Paracelsus (1493 1541)
S obzirom na poeljni odnosno nepoeljni uinak koji neka tvar moe imati na organizam moglo bi se zakljuiti da je istraivanjima poeljnih uinaka na organizam bavi farmakologija, a nepoeljnih toksikologija. No, ovo pitanje nije tako jednostavno kako se ini, jer poeljan uinak u jednom sluaju moe biti nepoeljan u drugom. Posebno je vano pitanje rijetkih tetnih uinaka nekih tvari kojima se ponekad ne posveti dovoljna pozornost, pa su u
toksikologiji upravo ovakvi sluajevi vrlo vani.
Toksikologija se kao znanost, prije svega bavi razliitim oblicima djelovanja tetnih
opasnih tvari na ive organizme ili pak djelovanjem tih organizama na tvari koje u njih dospijevaju. Iako je toksikologiju nezahvalno dijeliti na grane ili struke, ponekad se zbog boljeg
razumijevanja ove vrlo kompleksne znanosti, podjele vre prema:
pristupu (deskriptivna toksikologija, analitika toksikologija i molekularna toksikologija),
podruju (forenzika toksikologija, klinika toksikologija i ekotoksikologija),
profesiji (deskriptivna toksikologija, mehanistika toksikologija i deskriptivna
toksikologija).
Izraz ekotoksikologija prvi puta uvodi Rene Truhaut (1909-1994) jo 1969., a izraz je
izveden od rijei ekologija i toksikologija. Od tada se, osim uinaka toksinih opasnih tvari na
ovjeka, pozornost posveuje uincima tih tvari i na druga iva bia3. R. Truhaut je, dakle,
definirao ekotoksikologiju kao interdisciplinarnu znanost koja je usredotoena na istraivanje
uinaka nastalih kao posljedica prisutnosti prirodnih ili umjetno stvorenih toksinih opasnih
8od173
tvari (toksikologija) na sve ive organizme tj. mikroorganizme, biljke, ivotinje, ljude i sve
ostale sastavne dijelove ekosustava (ekologija), u cjelovitom kontekstu.
Naravno da postoje i druge definicije ekotoksikologije poput "znanost o toksinim tvarima u okoliu i njihovom utjecaju na ive organizme" prema E. Jrgensenu4 ili "znanost koja
predvia uinke potencijalno toksinih tvari na prirodne ekosustave i nenamjenske vrste"
prema D.J. Hoffmanu i suradnicima5) i druge6. S vremenom je uveden i izraz okolina toksikologija (engl. environmental toxicology) kojeg je uveo P. Callow7, a koja prouava uinke
opasnih tvari na okoli, odnosno njihov utjecaj na strukturu i funkcije ekolokih sustava8,9.
Sukladno gore navedenom za pojam ekotoksinosti moe se rei da je to svaka pojava
tetnih uinaka toksinih tvari u bilo kojem ivom organizmu iz okolia u kojeg je toksina
tvar unesena10.
U cilju boljeg razumijevanja problematike oneienja okolia i njegove zatite sa
ekotoksikolokog stajalita, ovdje emo navesti znaenje pojedinih pojmova, a na temelju
postojee relevantne hrvatske legislative11-13 i legislative Europske unije14-16.
Aspiracija je ulazak tekue ili krute tvari odnosno smjese izravno kroz usnu ili nosnu
upljinu, ili neizravno povraanjem, u dunik i donji dini sustav,
Bioakumulacija je neto rezultat apsorpcije, pretvorbe i eliminacije tvari u organizmu za
sve putove izlaganja (tj. zrak, voda, sediment/tlo i hrana),
Biokoncentracija je neto rezultat apsorpcije, pretvorbe i eliminacije tvari u organizmu u
koji je ta tvar dospjela iz okolia,
Biomonitoring je primjena ivih organizama kao bioindikatora promjena u okoliu tijekom nekog vremenskog razdoblja,
Biomarkeri su ksenobiotski inducirane promjene u tkivima ili biokemijskim komponentama ili procesima, strukturama ili funkcijama, a koji se mogu mjeriti u biolokom sustavu
ili uzorku,
Bioraspoloivost (ili bioloka raspoloivost) je mjera u kojoj se tvar apsorbira u organizmu i raspodjeljuje u odreenom dijelu organizma. Ona ovisi o fizikalno-kemijskim svojstvima tvari, anatomiji i fiziologiji organizma, farmakokinetici i putu izlaganja.
Bioraznolikost je sveukupnost svih ivih organizama koji su sastavni dijelovi ekosustava,
a ukljuuje broj vrsta i njihovu raznolikost unutar vrsta, izmeu vrsta, ivotnih zajednica
te raznolikost ekosustava,
Ekosustav je dinamian kompleks odnosa zajednica biljaka, gljiva, ivotinja, algi i mikroorganizama i njihova ivog i neivog okolia, koji meusobno djeluju kao funkcionalna
jedinica na nekom prostoru,
Emisija je isputanje ili istjecanje tvari, u tekuem, plinovitom ili vrstom agregatnom
stanju, i/ili isputanje topline, buke, vibracije iz stacionarnih ili difuznih prirodnih ili antropogenih izvora u okoli, te isputanje svjetlosti i organizama, iz pojedinog izvora u
okoli,
Ekotoksinost je svaka pojava tetnih uinaka otrova u bilo kojem ivom organizmu iz
okolia u kojeg je otrov unijet,
Genetski materijal je bilo koji materijal biljaka, ivotinja, gljiva, algi, mikroorganizama
ili nekog drugog podrijetla koji sadre funkcionalne jedinice naslijea,
9od173
Genetska raznolikost je sveukupnost gena svih ivih organizama te njihova raznolikost

izmeu jedinki, populacija, vrsta i viih taksonomskih kategorija,
Granina vrijednost emisije je propisana ili odreena maksimalna vrijednost, koncentracija i/ili razina emisije u posebnim pokazateljima, izraena kao prosjek tijekom zadanog
vremenskog razdoblja, pod posebnim referentnim uvjetima, koja u jednom ili tijekom vie
vremenskih razdoblja ne smije biti prekoraena,
Humani biomonitoring (HBM) je tehnika direktnog odreivanja ljudske izloenosti na
temelju otkrivanja elemenata u biolokim uzorcima (krv, urin, kosa, nokti, znoj, majino
mlijeko),
Imisija je primanje tvari emitiranih iz nekog izvora emisije i koncentracija na odreenom
mjestu i u odreenom vremenu u okoliu,
Industrijska emisija je isputanje ili istjecanje tvari, isputanje energije (toplina, buka,
vibracije) iz industrijskih postrojenja u zrak, vodu i tlo,
Ksenobiotik je tvar koja se u normalnim okolnostima ne nalazi u ivome organizmu niti je
u sastavu normalne prehrane,
Metabolizam je skup fizikih i kemijskih procesa izmjene tvari ivim organizmima,
Okoli je prirodno i svako drugo okruenje organizama i njihovih zajednica ukljuivo i
ovjeka, koje omoguuje njihovo postojanje i njihov daljnji razvoj: zrak, more, vode, tlo,
zemljina kamena kora, energija te materijalna dobra i kulturna batina kao dio okruenja
koje je stvorio ovjek; svi u svojoj raznolikosti i ukupnosti uzajamnog djelovanja,
Oneiivanje okolia je promjena stanja okolia zbog nedozvoljene emisije i/ili drugog
tetnog djelovanja, ili izostanaka potrebnog djelovanja, ili utjecaja zahvata koji moe
promijeniti kakvou okolia,
Oneienje je izravno ili neizravno unoenje tvari, vibracija, topline ili buke u zrak, vodu
ili tlo kao posljedica ljudske aktivnosti. Ono moe biti tetno za zdravlje ljudi ili kvalitetu
okolia, moe dovesti do oteenja materijalne imovine ili naruiti ili umanjiti vrijednost i
naine koritenja okolia,
Oneiiva je svaka fizika i pravna osoba, koja posrednim ili neposrednim djelovanjem,
ili proputanjem djelovanja uzrokuje oneiavanje okolia,
Oneiiva poljoprivrednog tla je svaka pravna ili fizika osoba ije djelovanje posredno
ili neposredno uzrokuje oneienje poljoprivredvrednog tla,
Oneiujua tvar (openito) je tvar ili skupina tvari, koje zbog svojih svojstava, koliine
i unoenja u okoli, odnosno u pojedine sastavnice okolia, mogu tetno utjecati na zdravlje ljudi, biljni i/ili ivotinjski svijet, odnosno bioraznolikost i krajobraznu raznolikost,
Opasna tvar je posebnim propisom odreena tvar, mjeavina ili pripravak, koji je u postrojenju prisutan kao sirovina, proizvod, nusproizvod ostatak ili meu proizvod, ukljuujui i one tvari za koje se moe pretpostaviti da mogu nastati u sluaju nesree, a koje mogu imati tetne posljedice za zdravlje ljudi, materijalna dobra te prirodu i okoli,
Optereivanje okolia je svaki zahvat ili posljedica utjecaja zahvata u okoli, ili utjecaj na
okoli odreene aktivnosti, koja sama ili povezana s drugim aktivnostima, moe izazvati
ili je mogla izazvati oneiavanje okolia, smanjenje kakvoe okolia, tetu u okoliu, rizik po okoli ili koritenje okolia,
10od173
Otrov je svaka tvar ili smjesa tvari koja kod odreene jednokratne doze, ili kod kroninog
uzimanja odreenih doza tijekom nekog razdoblja, izaziva bilo kakva tetna, prolazna ili
trajna, oteenja organizma,
Otrovnost je svojstvo neke opasne tvari da ulaskom u ivi organizam izazove tetan uinak na njemu ili nekom njegovom dijelu ili izazove smrt,
Praenje stanja okolia (trajno motrenje - monitoring) je niz aktivnosti koje ukljuuju
uzorkovanje unaprijed odreenom dinamikom, ispitivanje i sustavno mjerenje emisija,
imisija, praenje prirodnih i drugih pojava u sastavnicama okolia u svrhu zatite okolia,
Raspoloivost tvari je mjera u kojoj tvar postaje topljiva ili odvojiva vrsta. U sluaju metala, ta se raspoloivost odnosi na mjeru u kojoj se metalni kation moe odvojiti od ostatka
spoja (molekule).
Sanacija je skup propisanih mjera i/ili aktivnosti kojima se uspostavlja stanje okolia koje
je bilo prije nastanka oteenja, odnosno oneienja okolia,
Sastavnice okolia su: zrak, vode, more, tlo, krajobraz, biljni i ivotinjski svijet te litosfera - Zemljina kora,
Smjesa je smjesa ili otopina koja je sastavljena od dvije ili vie tvari,
tetna tvar je tvar tetna za ljudsko zdravlje ili okoli, s dokazanim akutnim i kroninim
toksinim uincima, vrlo nadraujua, kancerogena, mutagena, nagrizajua, zapaljiva i
eksplozivna tvar, ili tvar koja u odreenoj dozi i/ili koncentraciji ima takva svojstva,
Tlo je gornji sloj Zemljine kore, smjeten izmeu zemljine kore - litosfere i atmosfere.
Sastoji se od estica minerala, organske tvari, vode, zraka i ivih organizama.
Tvari su kemijski elementi i njihovi spojevi u prirodnom stanju ili dobiveni proizvodnim
postupkom, ukljuujui i dodatke (aditive) koji su nuni za odravanje njihove stabilnosti
te neistoe koje proizlaze iz proizvodnog postupka ukljuujui radioaktivne tvari i genetski modificirane mikroorganizme i genetski modificirane organizme,
Zatita okolia je skup odgovarajuih aktivnosti i mjera kojima je cilj suzbiti opasnosti za
okoli i nastanak oteenja i/ili oneienja okolia, smanjivanje i/ili otklanjanje teta nanijetih okoliu te povrat okolia u stanje prije nastanka oteenja.
2. ONEIUJUE TVARI U OKOLIU

Kako je navedeno u uvodu, Homo sapiens je svojim brojem i djelatnou utjecao na
sve sastavnice ekosustava, promijenio pa dakle i poremetio izmjene tvari u okoliu kako s
promjenom njihovih koncentracija tako i tvorbom novih u prirodi nepoznatih spojeva. Samom
tvorbom opasnih tvari koje u prirodi mogu biti toksine, a koje ovjek koristi u svakodnevnom ivotu, povean je rizik od njihova utjecaja na zdravlje svih ivih organizama.
Veliki broj razliitih oneiujuih tvari koje se javljaju u okoliu, svrastavaju se u
opasne tvari, a u okoli mogu doi iz prirodnih izvora kao i iz izvora koje je stvorio ovjek.
Ove tvari se u okoli mogu oslobaati spontano - svakodnevno ili pak nesretnim sluajem,
bez obzira dolaze li od prirodnih ili od ovjekovom rukom stvorenih (antropogenih) izvora.
11od173
Sve oneiujue tvari koje se, osim iz prirodnih izvora, u okoliu javljaju u obliku velikog
broja razliitih emisija iz industrije i drugih djelatnosti, mogu se razvrstati u osnovne skupine:
anorganske oneiujue tvari, organske oneiujue tvari, organometalne spojeve, radioaktivne izotope i plinovite oneiujue tvari.
Opasnim tvarima se openito nazvaju sve tvari koje za vrijeme proizvodnje, prijevoza,
prerade, skladitenja, koritenja u tehnolokom procesu ili nastajanja u tehnolokom procesu
u obliku nus proizvoda ili otpada, isputaju ili stvaraju zarazne, nadraujue, zapaljive, eksplozivne, korozivne, zaguljive, toksine ili druge opasne praine, dimove, plinove, magle,
pare ili vlakna kao i tetna zraenja u koliinama koje mogu ugroziti ivot i zdravlje ljudi,
materijalna dobra i okoli u cijelosti to ponekad moe dovesti do ekoloke nesree.
Razvrstavanje opasnih tvari ili smjesa15 ukazuje na vrstu i ozbiljnost opasnosti koju
predstavlja ta tvar ili smjesa, tj. pokazuje kolika je njena potencijalna mogunost da tetno
djeluje na ljude ili okoli. Stoga se opasne tvari i njihove smjese razvrstavaju na temelju njihovih karakteristika opasnosti koje proizlaze iz:
fizikalno-kemijskih znaajki,
izravno opasnih za zdravlje,
znaajki opasnih za okoli.
Tvari ili smjese tvari koje ispunjavaju kriterije u skladu s odgovarajuim razredima
opasnosti dijele se na slijedei nain:
Kriterij FIZIKALNE OPASNOSTI u ovu skupinu se ubrajaju eksplozivi, zapaljivi plinovi, zapaljivi aerosoli, oksidirajui plinovi, plinovi pod tlakom, zapaljive tekuine, zapaljive
krutine, samoreagirajue tvari i smjese, piroforne tekuine, piroforne krutine, samozagrijavajue tvari i smjese, tvari i smjese koje u dodiru s vodom otputaju zapaljive plinove, oksidirajue tekuine, oksidirajue krutine, organski peroksidi i tvari koje nagrizaju metale.
Kriterij OPASNOSTI ZA ZDRAVLJE u ovu skupinu se ubrajaju tvari koje uzrokuju:
Akutnu toksinost Akutna toksinost su tetni uinci koji nastaju nakon oralne ili dermalne
primjene jednokratne doze neke tvari ili smjese, ili viekratnih doza danih u roku od 24 sata,
ili etverosatne izloenosti udisanjem (inhalacijom). Razlikujemo akutnu oralnu toksinost,
akutnu dermalnu i akutnu inhalacijsku toksinost.
Nagrizanje/nadraaj koe Nagrizanje koe je pojava ireverzibilnog oteenja koe tj. vidljive nekroze koja zahvaa povrinski sloj koe (epidermis) i prodire u donji sloj koe (dermis) nakon kontakta opasne tvari s koom. Uobiajene reakcije na koi su pojava priteva,
krvarenja, krvavih krasti, a ponekad i promjena boje uslijed izbjeljivanja, potpuni gubitak
dlake na zahvaenim dijelovima te oiljci. Nadraivanje koe je reverzibilno oteenje koe
izazvano djelovanjem opasne tvari na kou.
Teku ozljedu oka/nadrauju oko Ozbiljno oteenje oiju je izazivanje oteenja onog
tkiva ili ozbiljno fiziko pogoranje vida izazvano djelovanjem opasne tvari na prednju povrinu oka. Ovo oteenje nije potpuno reverzibilno unutar 21 dana nakon kontakta s opasnom
tvari.
Preosjetljivost dinih putova ili koe Tvar koja izaziva preosjetljivost dinih putova je tvar
koja dovodi do preosjetljivosti dinih putova nakon udisanja. Tvar koja izaziva preosjetljivost
koe je tvar koja dovodi do alergijske reakcije nakon dodira s koom.
12od173
Mutageni uinak na zametne stanice Mutacija je trajna promjena koliine ili strukture
genetskog materijala stanice. Izraz mutacija odnosi se na nasljedne genetske promjene koje
se mogu manifestirati na razini fenotipa tako i na promjene DNK (ako su poznate) na kojima
se one temelje (ukljuujui specifine promjene baznih parova i kromosomske translokacije).
Izraz mutagen koristi se za tvari koje izazivaju uestaliju pojavu mutacija u populacijama
stanica i/ili organizama.
Karcinogenost Karcinogen je tvar ili smjesa tvari koja izaziva rak ili povaava pojavnost
raka. Ako je tvar izazvala dobroudne ili zloudne tumore u dobro provedenim eksperimentalnim istraivanjima na ivotinjama, smatra se da je opravdano pretpostaviti odnosno sumnjati da e biti karcinogena i za ljude, osim ako postoje vrsti dokazi da mehanizam tvorbe
tumora nije relevantan za ljude.
Reproduktivnu toksinost Reproduktivna toksinost ukljuuje tetne uinke opasne tvari
na spolnu funkciju i plodnost kod odraslih mujaka i enki te razvojnu toksinost kod potomstva.
Specifinu toksinost za ciljane organe jednokratno izlaganje Specifina toksinost za
ciljane organe (jednokratno izlaganje) je specifina neletalna toksinost za ciljane organe koja
proizlazi iz jednokratnoga izlaganja tvari odnosno smjesi. To ukljuuje sve znaajne uinke
na zdravlje koji mogu naruiti funkciju, bilo reverzibilno ili ireverzibilno, neposredno i/ili s
odgodom. Specifina toksinost za ciljane organe moe nastati kod izlaganja bilo kojim putem koji je relevantan za ljude, tj. prvenstveno oralnim, dermalnim i inhalacijsim putem.
Specifinu toksinost za ciljane organe ponavljano izlaganje Toksinost za ciljane organe (ponavljano izlaganje) je specifina toksinost za ciljane organe koja proizlazi iz ponavljanog izlaganja opasnoj tvari odnosno smjesi. To ukljuuje sve znaajne uinke na zdravlje
koji mogu naruiti funkciju, bilo reverzibilno ili ireverzibilno, neposredno i/ili s odgodom.
Specifina toksinost za ciljane organe moe nastati kod izlaganja bilo kojim putem koji je
relevantan za ljude, tj. prvenstveno oralnim, dermalnim i inhalacijsim putem.
Opasnost od aspiracije Posebnu skupinu ine opasne tvari i smjese koje mogu predstavljati opasnost od aspiracijske toksinosti za ljude. Aspiracijska toksinost ukljuuje teke akutne
posljedice kao to je kemijska pneumonija, ozljede plua razliite teine ili smrt uslijed aspiracije. Aspiracija zapoinje udisanjem, u vremenu koje je potrebno da se jedanput udahne,
dok se strano tijelo nalazi na mjestu gdje se sastaju gornji dini i probavni trakt u laringofaringalnom podruju. Do aspiracije tvari ili smjese moe doi i povraanjem nakon gutanja.
Kriterij OPASNOSTI ZA OKOLI u ovu skupinu se ubrajaju tvari koje uzrokuju

Opasnost za vodeni okoli Danas postoji niz toksinih tvari opasnih za okoli koje zbog
svojih znaajki, koliine i unoenja u okoli mogu izazvati tetne uinke po ivi svijet. Kada
se govori o opasnostima toksinih tvari u okoliu, obino se navode rezultati istraivanja uinaka toksinih tvari na vodeni okoli.
Tako se tvari opasne za vodeni okoli dijele se na tvari koje izazivaju akutnu opasnost za organizme koji ive u vodi i tvari koje izazivaju kroninu (dugoronu) opasnost za organizme
koji ive u vodi.
Akutna toksinost za organizme koji ive u vodi je sposobnost toksine tvari da nakodi organizmu kod kratkotrajnog izlaganja toj tvari. Kronina toksinost za vodene organizme je opasnost od uinaka toksine tvari kroz due vremensko razdoblje jer se ta tvar sporo razgrauje
13od173
u vodi, a njena biokoncentracija u organizmu, kao mjera apsorpcije, moe biti znaajno vea
nego u sluaju akutne toksinosti.
Imajui u vidu sve naveden opasnosti ogromnog broja razliitih opasnih tvari i njihovih moguih tetnih uinaka na okoli, a time i na samog ovjeka, neophodno je raspolagati
ureenim sustavom nadzora proizvodnje, kretanje u okoliu njihovim stavljanjem na trite,
kao i neeljenim pojavama u okoliu usljed razliitih oblika ljudskog djelovanja. Stoga, proizvoai bilo koje opasne tvari su duni utvrditi relevantne informacije koje su raspoloive za
tu tvar kako bi odredili jesu li s njome povezane fizikalne opasnosti ili opasnosti za zdravlje
ljudi i okoli, a posebice: (a) podatke dobivene u skladu s jednom od propisanih metoda ispitivanja; (b) epidemioloke podatke i iskustva s uincima tvari na ljude, kao to su podaci o
izloenosti na radnom mjestu i podaci iz baza podataka o nezgodama; (c) sve ostale informacije dobivene u skladu s odgovarajuim propisima EU; (d) sve nove znanstvene informacije
kao i (e) sve ostale informacije dobivene u okviru meunarodno priznatih programa kemijske
sigurnosti, a koje se odnose na oblike i agregatna stanja u kojima se tvar stavlja u promet i u
kojima je realno oekivati da e se koristiti.
Ako se na temelju ovako dobivenih informacija tvar ili smjesa razvrsta kao opasna,
proizvoai, distributeri i daljnji korisnici moraju osigurati da se ta tvar odnosno smjesa prije
stavljanja u promet oznai i zapakira u skladu s vaeim propisima.
Hrvatski propisi kojima je ureeno postupanje s opasnim tvarima usklaeni su relevantnim aktima Europske unije14-16. Na temelju ovih dokumenata se sve opasne tvari bez obzira na karakteristiku opasnosti, pa tako i one koje karakterizira svojsvo toksinosti, razvrstava skladno Uredbi 1272/2008/EZ. Ova Uredba15, nazivana esto CLP Uredba (engl. Classification, Labeling and Packaging, CLP), zahtijeva od svih dionika, a posebno od proizvoaa
ispravno razvrstavanje, oznaavanje i pakiranje opasnih tvari prije nego to tu opasnu tvar
stavi na trite s ciljem zatite radnika, potroaa i okolia.
Opasne tvari, bez obzira da li su opasne za zdravlje, okoli ili imaju neku fizikalnokemijsku znaajku koja ih ini opasnim, u okoli mogu dospjeti iz prirodnih izvora kao i iz
izvora koje je stvorio ovjek. Naime, u prirodi se ove tvari javljaju u obliku razliitih minerala
i metala (ugljen, nafta, olovo), no istovremeno se mogu nai i kao posljedica ljudske djelatnosti kao npr. industrije, prometa, poljoprivrede, energetskih postrojenja itd.
14od173
2.1 Anorganske oneiujue tvari u okoliu

2.1.1 Metali
Od velikog broja oneiujuih tvari koje ljudskom djelatnou dospijevaju u okoli,
svakako jednu od najvanijih uloga imaju metali i to prije svega, teki metali. Njihov znaaj
se ogleda u mogunosti akumuliranja u biolokim sustavima, visoke toksinosti, nemogunosti detoksikacije prirodnim procesima, te ulaskom u biogeokemijske cikluse u okoliu. S obzirom da proizvodnja metala, prerada i primjena svakodnevno raste, raste i njihova koncentracija u zraku, vodi i tlu, to poveava rizik od njihovog tetnog djelovanja na ive organizme.
Iako se metali obino javljaju kao oneiujue tvari u emisijama iz antropogenih izvora, vano je spomenuti da su oni i tvari koje nalazimo u prirodi. Naime, izuzev radioizotopa nainjenih ljudskom rukom u nuklearnim reaktorima (umjetni radioizotopi), metali su prisutni u okoliu jo od trenutka nastanka naeg planeta.
Veina danas poznatih kemijskih elemenata su metali, no njihova zastupljenost u
Zemljinoj kori je oko 25% od ega su najzastupljeniji Al, Fe, Ca, Na, K i Mg, slika 2. U moru, od 35-40 g L-1 otopljenih soli, na metale otpada oko 13 g L-1 , a najzastupljeniji su Na, Mg,
Ca i K koje ubrajamo u makrokonstituente jer ih ima > 1 mg L-1. Ostale, a to su gotovo svi
elementi periodnog sustava, prema koncentraciji dijelimo na mikrokonstituente (izmeu 1 mg
L-1 i 1 g L-1), i elemente koji se javljaju u tragovima (<1 g L-1).
Slika 2. Sadraj kemijskij elemenata u Zemljinoj kori17

Iako ivi organizmi u svojoj grai sadre tzv. esencijalne metale koji sudjeluju u njihovoj grai i rekcijama potrebnih za prirodan rast i zdrav ivot, izloenost ivih organizama
povienim koncentracijama tih istih metala moe dovesti do poremeaja i toksinih uinaka s
lakim ili teim posljedicama. Tako su npr. esencijalni metali u ljudskom organizmu (Fe, Co,
Cu, Zn, Mn) dok neki drugi nisu (Pb, Cd, Hg) te njihova prisutnost u organizmu moe uzrokovati oteenje zdravlja.
15od173
Izloenost ivih organizama, a posebno ljudi, utjecaju tekih metala iz okolia, ima razliite oblike, a putovi unoenja tekih metala u ive organizme su razliiti. Bilo da se radi o
opem okoliu u kojem ovjek boravi, profesionalnoj izloenosti ili izloenosti u osobnom
okoliu svakoga ovjeka pojedinano, izloenost tekim metalima moe biti zrakom, vodom,
hranom ili putem tla. Uneseni u okoli, metali putuju vodom, zrakom putovati ili se transportiraju u dublje slojeve tla i podzemne vode i to tako dugo sve dok jednim dijelom ne prijeu u
netopljivi oblik i zavre u sedimentu, kao posljednjoj postaji na kojoj mnogi metali ostaju
dugo vremena. Ipak, treba imati na umu da sedimenti ujedno predstavljaju potencijalnu opasnost ponovne aktivacije nagomilane poviene koncentracije metala i njihovog ponovnog kruenja vodama, ivim organizmima, tlom i zrakom.
Tako npr. olovo (Pb), kadmij (Cd), iva (Hg), krom (Cr), arsen (As), antimon (Sb),
bakar (Cu), i drugi metali i metaloidi u okoli dospijevaju iz prirodnih i antropogenih izvora,
pa ih nalazimo u tlu, vodi i zraku te u prehrambenom lancu, u namirnicama biljnog i ivotinjskog podrijetla itd. Na ovaj nain, a zbog prekomjerne vanjske izloenosti metalima moe
doi do prekomjernog nakupljanja metala u tijelu to obino uzrokuje oteenja zdravlja,
premda, u manjoj mjeri, do slinih oteenja moe doi i zbog genetski uzrokovane bioakumulacije metala u organizmu. Posljedice su najee toksini uinci metala u funkcijama i/ili
strukturi pojedinih organa i tjelesnih sustava.
S obzirom na injenicu da u ivi organizam metali mogu ui u elementarnom stanju, u
obliku soli ili organometalnog spoja, o emu i ovise procesi njegove apsorpcije, raspodjele,
deponiranja i izluivanja iz organizma, toksikokinetika metala jo uvijek nije dovoljno istraena1.
Prema M.ariu18, izloenost ljudi i drugih organizama, oneienjima iz okolia, pa
tako i tekim metalima, utjee na morbiditet i mortalitet iako je njihov uinak vrlo teko kvantificirati s potrebnim stupnjem sigurnosti. Svjetska zdravstvena organizacija (engl. World Health Organisation, WHO) je izradila iroko prihvaene norme i preporuke bioloki prihvatljivog sadraja tetnih oneiujuih tvari u okoliu, a to se odnosi na zrak, vodu, hranu te na
razliite oneiujue tvari u radnoj okolini (profesionalna izloenost na radnom mjestu).
Okoli je esto oneien olovom (Pb), cinkom (Zn), kadmijem (Cd), kromom (Cr),
bakrom (Cu), vanadijem (V), niklom (Ni), manganom (Mn), eljezom (Fe), molibdenom
(Mo), arsenom (As) i ivom (Hg), a njihov osnovni izvor uz industriju proizvodnje i prerade
metala su prometnice, vozila i drugi nespecifini urbani izvori19 (ostatci boja, premaza i sl.).
Na temelju rezultata istraivanja20 krajem 80-ih godina prolog stoljea, utvreno je da
je u ukupnim atmosferskim depozicijama na globalnoj razini antropogeni udio ak 96% za Pb,
85% za Cd, 75% za V, 66% za Zn, 65% za Ni, 61% za As, 59% za Hg, 56% za Cu, 52% za
Mo i 41% za Cr. U isto vrijeme u Republici Hrvatskoj najvei udio u emisiji Pb (42,7%) imali
su proizvodni procesi, u emisiji As (59,4%) i Cr (48,4%) najvie su doprinjeli procesi izgaranjae u termoenergetskim postrojenjima, te u emisiji Ni (59,3%), Hg (43,2%) i Cd (39,4%)
procesi izgaranja u industriji i cestovni promet koji u emisiji Cd ima udio od 28,5%.
Premda je dio tekih metala u poljoprivrednom tlu geogenog podrijetla, dakle naslijeen iz matinog supstrata, jedan dio dolazi iz antropogenih izvora. To je obino taloenje iz
atmosfere kao posljedica transporta estica oneiujuih tvari i aerosola od izgaranja fosilnih
goriva i slinih izvora, zatim organskih oneiujuih tvari koje predstavljaju ostatke sredstava za zatitu bilja (herbicidi i pesticidi), mineralnih gnojiva i sl, slika 3.
16od173
Slika 3. Izvori metala u okoliu21
Osim atmosferske depozicije, u poveanju koliina tekih metala u okoliu znaajan je

i doprinos poljoprivrede. Naime, utvreno je20 da je oneienje tla olovom i cinkom uglavnom posljedica atmosferske depozicije, Cr i V uglavnom su porijeklom iz gnojiva, dok atmosferska depozicija i gnojidba imaju podjednak znaaj u kontaminaciji tala s As, Cd i Ni.
Neki pesticidi, takoer sadre Cu, Zn, Fe, Mn, pa i As, a pojedini teki metali kao Cd i Pb
unose se u okoli, posebice tlo u oblika mineralnih gnojiva u kojima se javljaju kao primjese
(oneiujue tvari).
Najvei su izvor tekih metala kao neistoa meu mineralnim gnojivima fosfatna
gnojiva, tj. sirovi fosfati kao pojedinana gnojiva ili kao sirovina za proizvodnju pojedinanih
i sloenih mineralnim gnojiva. Oni u pravilu sadre povienu koncentraciju Cd u fosfatnim
mineralima, ali mogu sadravati i fluor i klor kao oneienja.
Metali koji se u okoliu nalaze u zraku, vodi, tlu ili hrani, dospijevaju na razliite naine, a najee putem hranidbenog lanca u sve ive organizme, pa tako i u ovjeka. Djelovanje metala u ivim organizmima je vrlo raznovrsno i zdravstveni uinci na te organizme ovise
o mnogim imbenicima, a posebno je vano naglasiti da ponekad na ukupni zdravstveni uinak djeluju i meusobne reakcije razliitih metala kada se nau u istom organizmu. Kako je
ve navedeno, pojedini metali su esencijalni (npr. Fe, Co, Cu, Zn, Mn). Esencijalni metali su
organizmu neophodni za odvijanje biokemijskih procesa i njegov rast, pa njihov nedostatak
moe uzrokovati pojavu odreene bolesti. Za pojedine metale se jo uvijek ne zna pouzdano
jesu li ili nisu esencijalni, dok treu skupinu ine neesencijalni metali (npr. Pb, Cd, Hg) koji
su izrazito toksini za organizam. Nije nuno da koncentracija u organizmu bude vrlo visoka,
17od173
da bi dolo do odreenih neeljenih uinaka, jer i relativno niske koncentracije tekih metala
mogu otetiti organizam.
Ovi metali se obino akumuliraju i u ljudskom organizmu, mogunost detoksikacije
im je ograniena, sporo se izluuju iz organizma, a zajedniko obiljeje im je viestruko toksino djelovanje na organe kao to su plua, bubrezi, jetra, u i probavni trakt.
2.1.1.1 Olovo Najea otrovanja olovom povezana su s radnom sredinom koja je obino
oneiena olovom zbog nedovoljnih mjera zatite. Otrovanje olovom je tipino kronino
otrovanje, jer za promjene u organizmu koje nastaju zbog metabolizma i nakupljanja olova
treba odreeno vrijeme koje ovisi o intenzitetu izloenosti. Tako npr. pri izloenosti ljudskog
organizma niskim koncentracijama olova, ponekad do pojave moe proi i poslije nekoliko
mjeseci ili ak godina.
Olovo moe dospjeti u organizam ovjeka i iz oneienog okolia u kojem se javlja
kao posljedica emisija iz razliitih izvora, kao to su dimnjaci talionica ruda, ljevaonica olova
i njegovih slitina, termoenergetskih postrojenja, kemijske industrije itd. Otrovanja olovom
opisana su ve u starome vijeku, a u novijoj povijesti je mogue nai veliki broj sluajeva
trovanja ovim metalom i njegovim spojevima. Posljednjih 50 godina, zbog naglog poveanja
njegovih koncentracija u okoliu, olovo postaje problem, to potkrepljuju i mjerenja sadraja
olova u ledu Grenlanda pokazala da je njegova koncentracija poetkom industrijske revolucije
iznosila oko 10 pg/g leda, da bi do danas porasla na oko 200 pg/g leda2.
U urbanim sredinama, okoli jo uvijek oneiuju produkti sagorijevanja etiliranih
benzina, otpadne boje koje kao pigment sadre olovni oksid (Pb3O4), dim iz cigareta itd. U
ovim sredinama dnevni unos olova u ljudski organizam udisanjem zraka, hranom i vodom,
obino ne prelazi 100 g, od ega se apsorbira oko 25 g. Inhalacijom se, ovisno o veliini
estica, apsorbira oko 30 do 50 % olova, a probavnim sustavom samo oko 20%. Apsorbirano
se olovo prenosi krvlju i rasporeuje se u krv, bubrege, jetru, kosti i druga tvrda tkiva. Najvie
olova nalazi se u kostima (>90%), dok su najnie koncentracije utvrene u miiima, masnom
tkivu i mozgu22. Olovo se iz organizma preteno eliminira putem bubrega i tim se putem u
zdrave odrasle osobe dnevno moe izluiti oko 500 g, dok je kod djece taj put ogranien pa
ona izluuju oko 30 g olova.
2.1.1.2 Kadmij Kadmij i njegovi spojevi su vrlo otrovni, a iako njihova se otrovnost utvrdila
tek u prvoj polovici prolog stoljea. Opasnost od oneienja okolia kadmijem lei prije
svega u procesima taljenja i rafinacije cinka i olova, gdje se kadmij nalazi kao pratilac, a u
atmosferu dolazi sa prainom i dimnim plinovima. Tehnologije proizvodnje akumulatora,
boja i polimernih materijala, takoer su izvori oneienja okolia kadmijem. Neke soli kadmija (npr. kadmijev klorid) koriste se kao insekticidi i fungicidi, premda je njihova vanost
relativno mala.
Ovaj toksini teki metal se u o organizam vrlo esto unosi hranom iz sirovina biljnog
porijekla uzgojem bilja na oneienom tlu te se iz probavnog sustava apsorbira <10% dok je
apsorpcija inhaliranog kadmija22 znatno vea i iznosi do 40%. Apsorbirani kadmij prenosi se
putem krvi i rasporeuje u organizmu i akumulira u bubrezima, miiju i jetri. Kod predoziranja kadmijem ingestijom, njegova apsorpcija je ograniena zbog brzog povraanja nakon in18od173
gestije, dok je s druge strane, apsorpcija preko plua izraena i to iz dima i aerosola emitiranih iz spalionica fosilnih goriva i komunalnog otpada, kao i iz dima cigareta.
Apsorpcija kadmijevih soli preko koe nije zabiljeena. Kationi kadmija odlau se u
uglavnom u guterai, jetri, bubrezima i u pluima i akumulirani kadmij se vrlo sporo uklanja
iz organizma.
2.1.1.3 iva iva i njezini spojevi su od davnina poznati i koriteni kao lijek, npr protiv
sifilisa, premda je vrlo esto dolazilo i do trovanja pacijenata lijeenih ivom. Danas su elementarna iva i njezine soli u okoliu, uglavnom posljedica izravne emisije iz industrije, dok
organometalna iva koja se takoer moe javiti u okoliu, najee je posljedica primjene
pesticida (npr. fungicida na bazi ive), slika 4.
Slika 4. Oneienje okolia ivom24
Elementarna iva moe se u okoliu pojaviti iz prirodnih izvora kao to su erupcije vulkana,
erozija tla te bakterijska razgradnje organskih ivinih spojeva i antropogenih izvora kao to su
spaliaonice komunalnog otpada, loita na fosilna goriva, pogoni elektrolize gdje se iva koristi kao elektroda, itd. Temeljni problem oneienja okolia ivom je u tome to se njezini
organometalni spojevi mogu nakupljati i metabolizirati u biosferi, a to vrlo dobro ilustrira
najpoznatiji sluaj masovnog otrovanja organometalnim spojevima ive koji se dogodio u
zaljevu Minamata, u Japanu3,23. Ovaj sluaj trovanja ivom do danas je ostao glavni primjer
tetnog mijeanja ovjekva u okoli.
19od173
S obzirom da je elementarna iva izrazito lipofilna, kada se u organizam unosi udisanjem preko plua, vie od 80% udahnute ive se i apsorbira u organizmu. Apsorpcija elementarne ive
preko probavnog sustava veoma je slaba i nisu opisana otrovanja tim putem, ali elementarna
iva, zbog topljivosti u mastima, dobro prolazi kroz tjelesne barijere te se elementarna iva
moe skladititi u mozgu, bubrezima, jetri i srcu. iva se dobro odlae u kosi jer se vee na
pojedine skupine bjelanevina kose, ali nije dobro mjerilo izloenosti kod otrovanja elementarnom ivom. Neki autori smatraju da je sadraj organometalne ive u kosi veoma dobar pokazatelj kronine izloenosti trovanju ivom putem hrane.
2.1.1.4 Fitotoksini uinci metala iz tla i vode biljke mogu akumulirati metale koji su
esencijalni za njihov rast i razvoj poput kao to su Fe, Mn, Zn, Cu, Mg, Mo, Ni, dok postoje
biljke koje akumuliraju neke teke metale poput Pb, Cd, Hg, Cr, Co, Ag i Se koji nemaju poznatu bioloku ulogu u njihovim organizmima. Meutim, akumulacija ovih metala u biljkama
moe biti toksina i kao takva uzrokom svih anomalija u organizmu. Biljke u pravilu, akumuliraju teke metale proporcionalno njihovom sadraju u okoliu, iako u mehanizmu tih odnosa
postoji za znanost jo mnogo otvorenih pitanja. Nepobitno je, da su teki metali uzronici
fitotoksinog uinka - fiziolokog slabljenja i umiranja biljaka, premda je utvrena i pojava da
neke biljke toleriraju poviene koncentracije akumuliranih metala, kao i da ih akumuliraju u
neobino visokim koncentracijama. Ovo svojstvo ima znatan broj biljaka i takve se biljke
obino nazivaju hiperakumulatori tekih metala. Do sada su poznate biljke-hiperakumulatori
nikla, kobalta i bakra, mangana, olova i cinka te selena.
Olovo u biljkama Meu najznaajnije izvore olova u okoliu ubrajaju se i tzv. mobilni izvori tj. motorna vozila koja se kao izvori obino povezuju sa oneienjem biljaka i tla. Nakupljanje olova u biljkama, u blizini autocesta ovisi od udaljenosti biljaka od prometnica, gustoi
i vrsti biljnog raslinja, trajanju vegetacijskog razdoblja te smjeru i intenzitetu vjetra. Anorganski oblik olova iz oneienog tla biljke slabo primaju i premjetaju u nadzemne dijelove (stabljiku i listove), osim kada se radi o kiselim tlima. Organski spojevi olova se relativno brzo
apsorbiraju u biljku i transportiraju u nadzemne dijelove, premda veina biljaka intenzivnije
nagomilava olovo u korjenu nego u nadzemnim djelovima. Visoka koncentracija olova u biljkama usporava izduivanje korjena i rast listova, usporava proces fotosinteze, utjee na morfoloko-anatomsku grau biljaka itd. Reakcija kulturnih biljaka na povieni sadraj olova je
razliita. Penica i soja pokazuju relativno visoku tolerantnost, dok se pinat ubraja u osjetljive biljke, jer se se ve pri koncentraciji od 10 mg kg-1 suhe tvari, prinos pinata znaajno
smanjuje25.
Kadmij u biljkama brojne biljne vrste pokazuju da je sadraj kadmija u nadzemnim organima u korelaciji sa njegovom koncentracijom u tlu. Naime, kadmij primljen iz tla uglavnom
se zadrava u korjenu, a udjel u stablu i listovima biljaka je priblino isti ili manji od njegove
koncentracije u korjenu.
Neke biljke (npr. djetelina) imaju sposobnost akumuliranja kadmija primljenog iz tla pa ga se
moe nai u sjemenu itarica uzgajanih na jako oneienim tlima, a njegova koncentracija
obino ne prelazi 1mg/kg suhe tvari. Kadmij se najvie apsorbira u rajici, salati i pinatu. U
vegetativnim nadzemnim organima ovih povrtnih kultura njegova koncentracija25 moe biti i
20od173
do 160 mg kg-1. Vee koncentracije kadmija u biljkama inhibiraju metabolizam eljeza, izazivaju klorozu i tako smanjuju intenzitet fotosinteze, itd.
iva u biljkama Premda su svi spojevi ive izuzetno toksini za biljke i ivotinje, njena
fitotoksinost ne predstavlja vei ekotoksikoloki problem. Koncentracija pri kojoj se uoavaju simptomi fitotoksinosti ive na biljkama znatno je iznad onih koji se u normalnim uvjetima nalaze u tlu. Osim toga, pristupanost ive u tlu za biljke je obino niska, i smatra se da
korjen predstavlja prepreku veem nakupljanju ive u nadzemnom dijelu biljke.
Prema nekim istraivanjima akumulacija ive u korjenu moe biti i dvadeset puta vea nego u
nadzemnim organima biljke. Koncentracija ive u biljkama u prosjeku se kree od 10 do 200
ng g-1 suhe tvari25, dok se njena koncentracija u biljkama u blizini nalazita ive, moe kretati
od 500 do 3.500 ng g-1. U itaricama se iva takoer neravnomjerno rasporeuje, pa tako npr.
koncentracija ive u zrnu penice moe biti od 3 do 10 puta nia nego u slami. U zrnu jema i
penice, koncentracija ive se kree oko 1 do 2 ng g-1 suhe tvari.
2.1.1.5 Ekotoksikoloki uinci metala na ivotinje S obzirom da lanac oneienja okolia
iz antropogenih izvora, tee gotovo uvijek u krugu atmosfera tlo biljka ivotinja ovijek, i ivotinja je podlona utjecaju tekih metala kao i drugih toksinih tvari iz okolia. Naime, zajedno sa esencijalnim metalima ivotinje apsorbiraju i izvjesne koliine tekih metala i
akumuliraju ih u gotovo svim tkivima, a najvee koliine su pronaene u jetri i bubrezima
ivotinja26. Akutna i kronina izloenost ivotinja tekim metalima, moe rezultirati pojavom
cijelog niza posljedica odnosno ovi metali mogu kod ivotinja izazvati trajne i nepovratne
mutagene, teratogene i kancerogene uinke26.
Olovo je jedan od najvanijih oneiivaa okolia koji moe izazvati trovanja domaih ivotinja. Obino djeluje na sredinji i periferni nervni sustav ivotinja te uzrokuje nemir, akutna
ili kronina oteenja bubrega, poremeaj probavnog sustava, itd. Uz poznato kancerogeno
djelovanje olovnih spojeva na ivotinje, utvreno je da velike koliine olova djeluju toksino i
na reproduktivne organe.
Mjerenjem koncentracije kadmija u tkivima nekih divljih ivotinja (npr. divljih svinja) izloenih kadmiju i kadmijevim spojevima, uoeno je da se najvie koncentracije kadmija nalaze
u bubrezima, zatim jetri i potom u miiima27,28. Time se uoava pravilnost vezana uz sadraj
i raspodjelu kadmija u ivotinjskom organizmu, odnosno porast koncentracije kadmija u tkivima redoslijedom: mii < jetra < bubreg.
U dostupnoj literaturi ne postoji veliki broj podataka o koncentracijama ive u mesu divljai
osim u nekim strunim studijama kojima je zajedniko utvrena pravilnost u raspodjeli u organizmu, odnosno porast koncentracije ive u tkivima redoslijedom: mii < jetra < bubreg.
Koncentracije Pb, Cd, i Hg u domaih i divljih ivotinja u pravilu se uvelike razlikuju jer divlje ivotinje imaju slobodu izbora hrane, prehrana im ovisi o sezonskoj raspoloivosti odreene vrste hrane, hrane se na velikom teritoriju te veinom ive puno due od domaih ivotinja
kojima je prehrana jednolina, kontrolirana, a time i niih koncentracija ovih tekih metala.
2.1.1.6 Ekotoksikoloki uinci metala na mikroorganizme Oneienje okolia visokim
koncentracijama tekih metala tetno utjee na brojnost i raznovrsnost mikroorganizama u
oneienom stanitu, na njihovu biomasu i aktivnost. Meutim, neki mikroorganizmi, poput
biljaka, mogu biti tolerantni na neke teke metale, pa oneieno tlo moe postati izvor mik21od173
roorganizama tolerantnih na teke metale. Naime, mikroorganizmi su se u okoliu oduvijek

susretali sa razliitim metalima i stoga nije iznenaujue to se njihova tolerancija na teke
metale razvila ubrzo nakon nastanka bakterija te to postoji kod skoro svake bakterijske vrste29.
Premda bakterije ne mogu ukloniti teke metale iz okolia, one ih mogu prevesti u oblike koji
se mogu lake odstraniti iz oneienog okolia, ili u najboljem sluaju ponovno iskoristiti za
dobivanje istih metala. Od vrlo velikog znaaja za razumijevanje mikrobiolokog sastava
neke lokacije oneiene tekim metalima, kao to su rudnici i njihova okolina, je identifikacija postojeih mikroorganizama na toj lokaciji, ime se stvara mogunost za iskoritavanje
potencijala ovih mikroorganizama u bioremedijaciji.
2.1.2 Nemetali i njihovi spojevi
Poput metala, u oneienju okolia, sudjeluju i nemetali ija velika rasporostranjenost
takoer predstavlja opasnost za ivot na Zemlji. Nemetali i njihovi spojevi koji su danas iroko rasprostranjeni, javljaju se u najrazliitijim oblicima. Naime, oni su vrlo esto osnova
mnogih tehnolokih procesa, mnoge su energetski izvori, neke su nezamjenjive u medicini,
poljoprivredi, umarstvu i drugim gospodarskim granama. S obzirom da je veliki broj ljudi u
izravnom i/ili posrednom kontaktu s nemetalima i njihovim spojevima, a koje karakterizira
svojstvo tetnosti za zdravlje, njima se takoer mora posvetiti duna pozornost.
Ove toksine tvari u okoli mogu doi iz prirodnih izvora iz kojih se oslobaaju spontano, ili dolaze iz izvora koje je stvorio ovjek iz kojih se u okoli isputaju svakodnevnim
emisijama iz najrazliitijih industrijskih procesa, a iz kojih u okoli znaju dospjeti i nesretnim
sluajem kemijski akcidenti, nesree i katastrofe.
2.1.2.1 Fosfor i njegovi spojevi Kao postupak tretiranja proizvoda poljoprivrednog porijekla
poput ita, brana, soje, suncokreta, ljekovitog bilja, suenog voa i povra, duhan, ajeva i
sl., a u svrhu suzbijanja insekata, grinja i glodavaca, primjenjuje se tzv. fumigacija. Postoji niz
sredstava za fumigaciju, a esto se koristi i bijeli fosfor. Ovaj toksini nemetal2 se koristi i u
izradi razliitih bombi i streljiva. Zbog visoke lipofilnosti, bijeli fosfor se dobro apsorbira u
ljudski organizam putem probavnog sustava, a preko koe se moe apsorbirati ako je otopljen
u prikladnom otapalu, koje prijei njegovu oksidaciju na zraku do fosforovog pentoksida. U
ratnim uvjetima pri eksploziji streljiva, fosfor moe zajedno sa gelerom dospjeti pod kou i
apsorbirati se u krvotok.
Bijeli fosfor se iz organizma moe eliminirati urinom, to se i koristi kod utvrivanja eventualnog otrovanja fosforom (tzv. fluorescencija urina) nekoliko sati nakon otrovanja. Kod unosa bijelog fosfora u organizam putem probavnog sustava, osjea se miris enjaka i javljaju
bolovi u elucu. Daljnji tok otrovanja je brz, tj. i javljaju se simptomi poput konfuzije, paralize, konvulzija, atrofije jetre, hipoglikemije, itd.
Osim bijelog fosfora kao fumiganti u silosima i staklenicima koriste se i neki fosforni spojevi
kao npr. fosforov (III) hidrid ili fosfin (PH3) i cinkov fosfid (Zn3P2).
Fosfin je vrlo otrovan plin koji nema karakteristino djelovanje, no nakon udisanja, ovjek
osjea vrtoglavicu, muninu, bolove u trbuhu, a javlja se povraanje i proljev. Kod izloenosti
22od173
visokim koncentracijama i usljed jakog trovanja, dolazi do edema plua to onemoguuje disanje i nastupa smrt.
Fosfin se dobro apsorbira preko plua, a otrovanje nastupa ve kod koncentracije od 0,05 mg
L1 zraka2. Nema protuotrova niti se preporuuju tehnike ubrzane eliminacije.
Danas kada je posebno aktualna problematika oneienja tla, povrinskih i podzemnih voda
razliitim agrokemikalijama, obveza je posebnu pozornost posvetiti fosfatima koji u okoli
dolaze uglavnom kao fosfatna mineralna gnojiva, iako su putovi unosa fosfora u okoli brojni,
slika 5.
Slika 5. Oneienje okolia fosforom30
Fosfatna mineralna gnojiva dostupna su u razliitim oblicima od gnojiva koja imaju znaajan udjel u vodi lako topljivih fosfata do onih koja sadre znatnu koliinu sirovih u vodi slabotopivih (kamenih) fosfata. Fosfati se ubrajaju u najvanije spojeve u ishrani biljaka i predstavljaju nezamenjivu komponentu u ivotu biljaka, ivotinja i ljudi.
Negativni uinci fosfata u okoliu najee su posljedica njihove emisija iz rudarske djelatnosti te poljoprivredne proizvodnje, a nerjetko dospjevaju u okoli i sa nedovoljno proienim industrijskim otpadnim vodama. Poveanje koncentracije fosfora u povrinskim vodama
ima za posljedicu nagli porast broja organizama koji se hrane fosforom i duikom (alge i mikroorganizmi), a koji troe vee koliine kisika te svojim naglim razmnoavanjem prijee
opskrbu viih organizama kisikom, zasjenjuju ih, zbog ega ovi ugibaju.
U okoli i ljudski organizam fosfati dolaze i u obliku razliitih dodataka pri proizvodnji hrane.
Naime, kao aditivi fosfati se koriste u pekarskim proizvodima, kolaima, mesnim proizvodima, mlijenim proizvodima, proizvodima od voa i povra, proizvodima od riba, rakova, gla23od173
vonoaca, proizvodima iz grupe masti, ulja, majoneza, kakao proizvodima, okoladi, bezalkoholnim i alkoholnim piima, itd., Ovi spojevi se dodaju hrani u procesu tehnoloke proizvodnje i obrade, a u svrhu ouvanja osnovnih svojstava okusa, mirisa i konzistencije gotovog
proizvoda.
Fosfati u probavnom traktu veu kalcij u netopljivi oblik, smanjuju resorpciju i tako potiu
izluivanje kalcija iz kostiju. Poviena razina anorganskog fosfora u krvi ili hiperfosfatemija,
moe biti uzrokovana poveanim uzimanjem namirnica koje sadre fosfate.
2.1.2.2 Duik i njegovi spojevi Duik se javlja u svim sastavnicama okolia, poevi od atmosfere, gdje ga u sastavu zraka ima 79 vol. %, ili se pak javlja kao oneiujua tvar u obliku razliitih oksida (NOx). U vodi duika ima u obliku razliitih otopljenih ili neotopljenih
spojeva (N2, NH3, NO2-, NO3-2, itd.), a ima ga i u tlu. Na svom kruenju u okoliu, duik se
mijenja i neprestano prelazi iz jednog oblika u drugi, pa se tako npr. fiksacijom duik iz atmosfere prevodi u nitrate i amonijak, ili se pak atmosferski duik pomou bakterija prevodi u tlo
gdje ga u poljoprivrednim tlima zna biti od 0,1 do 0,3 %.
Meu najzastupljenije spojeve duika koji se pojavljuju u okoliu, ubrajaju se duikovi oksidi
koji su niz spojeva duika i kisika ope formule NOx (x = 0,5 do 2). Nastaju oksidacijom atmosferskoga duika pri visokim temperaturnim izgaranjima, najee u industrijskim procesima, te se esto svrstavaju u najee oneiujue tvari u zraku i velik su ekotoksikoloki
problem.
Duikovi oksidi koji se nazivaju i nitrozni plinovi, su slabo topljivi u vodi pa se njihovo otrovno djelovanje oituje na razini donjih dinih putova: bronhiola, alveola i kapilara. Udisanje
dovodi do bronhospazma (oteano disanje zbognaglog spazma miia stijenki bronha), nedostatka zraka, kalja te boli u prsima, a mogu je i nastanak edema plua. Duikovi oksidi se
slabo apsorbiraju putem plua i uglavnom izazivaju iritaciju sluznica dinog sustava. Pri viim koncentracijama nastaje edem plua koji izaziva trenutanu smrt.
Druga znaajna skupina duikovih spojeva koja se javlja u okoliu kao skupina oneiujuih
tvari od posebnog znaaja su nitriti i nitrati. Njavee koncentracije ovih spojeva su prisutne u
podrujima intenzivne proizvodnje gdje se akumuliraju kako u tlima tako i u podzemnim vodama.
Za visoke prinose intenzivna poljoprivreda troi duina mineralna gnojiva, a nitrati iz tih
gnojiva uzrokuju oneienje podzemnih voda nitratima31,32. Bez visoke gnojidbe duikom
nema visokih prinosa pa nije rijetkost da se u sluaju nepravilne i prekomjerne gnojidbe dio
nitrata iz primijenjenog gnojiva ispire iz tla u podzemne vode. Naime, nitratni ioni nemaju
sposobnost vezanja na adsorpcijski kompleks tla te zbog toga poslije kia podlijeu ispiranju
iz tla u podzemne vode31. Primjena duinih gnojiva na poljoprivrednim tlima nije jedini izvor
oneienja nitratima. Ukupnom oneienju voda nitratima doprinose i fekalne vode iz septikih jama i nepropisno izgraenih kanalizacijskih sustava, primjena organskih gnojiva, a
napose tekueg stajskog gnoja (gnojovke), kao i oneienja atmosferskom depozicijom, kako
je i prikazano na slici 6.
24od173
Slika 6. Ciklus duika u prirodi31
Razlog ovome lei u injenici da se duini spojevi u tlu, odnosno vodi, mikrobiolokim putem oksidiraju, te kao produkt oksidacije nastaju ioni nitrata. Kako su nitrati jako topljivi u
vodi od oborina (kie i snijega), a nemaju sposobnost vezanja na adsorpcijski kompleks tla,
jako su pokretljivi i ispiru se u dublje slojeve tla dospijevaju i u pitke podzemne vode.
Unos nitratnih iona probavnim sustavom povezan je s ubrzanjem rasta bakterijske flore, koja
nitrate prevodi u nitrite. Nitriti su reaktivni i s aminima formiraju nitrozo-spojeve ija je kancerogenost nedvojbeno dokazana. Premda je unos nitrata i nitrita u organizam normalna pojava, jer ih sadrava hrana, njihova prekomjerna koliina u organizmu moe izazvati neeljene
posljedice po zdravlje. Zbog toga Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) preporua granicu doputenog unosa nitrata u organizam ovjeka, a koja iznosi 5 mg kg-1 tjelesne teine, dok
je za nitrite ekvivalentna doza 0,4 mg kg-1. Doza od 1 g nitrita odrasle osobe moe dovesti do
smrti2. Nitrati i nitriti prevode ljezo hemoglobina u oksidirani oblik uzrokujui pojavu methemoglobinemije pri emu methemoglobin ne moe prenositi kisik ili ugljikov dioksid, pa se
smanjuje prijenos kisika u stanice. Osim formiranja methemoglobina, nitrati i nitriti mogu
izazvati i druge uinke koji, uz methemoglobinemiju mogu dovesto do teih stanja bolesnika.
Nitrati i nitriti iz organizma se dobro eliminiraju putem bubrega.
2.1.2.2 Klor i njegovi spojevi Klor je najrasprostranjeniji halogeni element u okoliu. On je
esencijalan makroelement i u obliku kloridnih iona (Cl) sastojak je biljnih i ivotinjskih organizama. U stanicama i tjelesnim tekuinama ivotno je vaan u odravanju kiselinskobazne i ionske ravnotee, osobito natrijevih i kalijevih iona. Kao ni ostalih halogenih elemenata, u prirodi ga nema u elementarnom stanju zbog velike kemijske reaktivnosti. Najee se
25od173
nalazi u kloridima (NaCl, KCl i MgCl2), kojih ima u morskoj vodi, isuenim slanim jezerima i
podzemnim nalazitima.
Klor ima otar, bockajui miris i vrlo je otrovan. Pri vrlo niskim koncentracijama i pri kraem
djelovanju samo nadrauje sluznicu dinih organa, a ako je volumni udio u zraku samo 1%,
ve nekoliko udisaja moe biti smrtonosno, zbog ega se u I. svj. ratu (1915.g.) koristio kao
bojni otrov. Nadraujue djelovanje ima pri koncentracijama od 3 ppm (8,7 mg m-3). Pri koncentracijama od 30 ppm nastaje bol u prsima, kaalj, nedostatak zraka, munina i povraanje2.
Iako su neke od soli halogenih elemenata prijeko potrebne za ivot, prekoraenje njihovih
doza moe biti uzrok otrovanja, pa ak i smrti. Tipian primjer je natrijev klorid ili kuhinjska
sol (NaCl), koji moe uzrokovati oteenja zbog akutne ingestije ili kroninog uzimanja veih
koliina no treba rei da je to posljedica poveanja koncentracije iona natrija, a ne klora. Inae, natrijev klorid ima iroku primjenu kao industrijska sirovina, pomono sredstvo pri konzerviranju, kao kuna kemikalija te kao lijek (obino u obliku infuzijskih otopina).
Klor se u okoliu vrlo esto javla u obliku spojeva sa kisikom, koji su vrlo stabilni kao to je
klorov (IV) oksid (ClO2) koji je vrlo eksplozivan, ali se ipak esto koristi kao najbolje sredstvo za izbjeljivanje celuloze i papira. S kisikom i vodikom klor tvori vrlo slabu hipoklorastu
(HClO) ije su soli hipokloriti, srednje jaku klorastu (HClO2) ije su soli kloriti, vrlo jaku
klornu (HClO3) ije su soli klorati i perklornu (HClO4) ije su soli perklorati. Hipokloriti i
kloriti se koriste kao sredstva su za izbjeljivanje, a klorati i perklorati mogu sluiti u proizvodnji ibica, iako klorati najee nalaze primjenu u industriji kao oksidansi (npr. u proizvodnji
eksploziva), u poljoprivredi kao neselektivni herbicidi, ali i za druge svrhe (npr. za izbjeljivanje).
Uzimanjem na usta 20 35 g natrijeva klorata (NaClO3) moe izazvati smrt odrasle osobe.
Kalijev perklorat (KClO4) je opasniji i doze do 12 g mogu izazvati smrt odrasle osobe2. Iz
probavnog sustava apsorbiraju se sporo i nepotpuno, a glavni uinci su formiranje methemoglobina i hemoliza. Posljedica djelovanja klorata moe biti i akutno zatajenje bubrega. Eliminiraju se putem bubrega pri emu izazivaju oteenja i smanjivanje njihove sposobnosti filtracije.
2.2 Organske oneiujue tvari u okoliu

Obino se za veliki broj spojeva koje sadre ugljik kae da su to organski spojevi, pri
emu se iskljuuju jednostavne molekule poput ugljikovog (II) oksida (CO) i ugljikovog (IV)
oksida (CO2). Inae, ugljik stvara vrlo veliki broj spojeva u kojima ima oksidacijski broj -4,
+2 i +4, a ogromna veina su organske molekule u kojima se pored atoma ugljika, nalaze i
drugi elementi, prvenstveno vodik (H), kisik (O2), duik (N2), fosfor (P) i drugi. Postoji vie
tisua organskih spojeva koji su vitalni u svim ivim organizmima, a spomenut emo samo
neke izuzetne kao to su: molekule deoksiribonukleinske kiseline, DNK (engl.
Deoxyribonucleic acid, DNA), bjelanevine, masti i eeri.
Ugljikovi spojevi su esto vrlo reaktivni zbog posjedovanja funcionalnih grupa kao to
su OH, HCO i NO2. Njihovo ponaanje obino ovisi o njihovoj molekularnoj strukturi veliini, obliku, prisutnosti funkcionalnih grupa, to odreuje njihovu metaboliku sudbinu i toksinost3.
26od173
Organska oneienja sa kojima se obino susreemo, nazivaju se antropogenim i pojavila su se u okoliu tijekom proteklih 100 godina, to je relativno kratko vrijeme u evolucijskom smislu, te nisu razvijeni zatitni mehanizmi protiv njihovih toksinih uinaka (detoksikacija pomou enzima).
2.2.1 Ugljikovodici
Ugljikovodici su spojevi ugljika i vodika koji sadre samo ta dva elementa, a zbog osobina
ugljikovih atoma meusobno su povezani jednostrukim i viestrukim vezama tvorei ravne i
razgranate lance i prstene. Postoji na tisue razliitih ugljikovodika i mogu se smatrati matinim tvarima svih organskih spojeva, jer se za svaki organski spoj moe zamisliti da je nastao
od nekog ugljikovodika zamjenom nekih vodikovih ili ugljikovih atoma drugim elementima.
Ugljikovodici se svrstavaju u homologne skupine, u kojima pojedini lanovi imaju razliit
broj ugljikovih atoma, ali zajedniku opu formulu, istu osnovnu grau i vrlo sline kemijske
znaajke. Tako se razlikuju ugljikovodici u obliku lanaca ili alifatski, slika 7, koji mogu biti
zasieni (alkani ili parafini) i nezasieni (alkeni ili olefini te alkini ili acetileni), od ugljikovodika u obliku prstena koji se nazivaju cikliki.
Slika 7. Strukturna formula alifatskih ugljikovodika, heksan, C6H14
Cikliki ugljikovodici pak, mogu biti alicikliki, slika 8, koji su takoer zasieni i nezasieni, a po svojstvima slini alifatskim, te aromatski ugljikovodici, slika 9, koji imaju posebne znaajke32.
U aromatske ugljikovodike ubraja se veliki broj ciklikih spojeva koji u u svojoj strukturi imaju jedan ili vie prstenova, a izrazite su kemijske postojanosti. Mogu biti benzenoidni (benzen i homolozi, naftalen, antracen i dr.), kojima je osnovna jezgra benzen i
najbrojniji su, zatim heterocikliki (piridin, tiofen i dr.) te nebenzenoidni (ferocen, azulen i
dr.). Ima ih u katranu kamenog ugljena (aromatski ugljikovodici: benzen, toluen, ksilen, naftalen, antracen i dr., zatim fenoli, aromatski amini itd.).
27od173
Slika 8. Strukturna formula aliciklikih ugljikovodika, a) ciklopropan, C3H6 i

b) cikloheksan C6H12
Slika 9. Strukturna formula aromatskih ugljikovodika, a) benzen, C6H6 i b) ksilen, H8C10
Policikliki aromatski ugljikovodici oznaavaju se pokratom PAU, ili kako se esto u

literaturi moe pronai pokrata PAH (engl. Polycyclic Aromatic Hydrocarbons) ine veliku
skupinu organskih spojeva koji sadre dva ili vie kondenziranih aromatskih prstenova.
Mnogi policikliki aromatski ugljikovodici nemaju sistematizirana imena, jer je njihovo istraivanje i prouavanje zapoelo prije uvoenja sistematske nomenklature, pa su esto imena
dobivali prema svojim karakteristikama (npr. boji), imenu spoja iz kojeg su izolirani (npr. iz
katrana kamenog ugljena dobiven je naftalen i piren) ili obliku molekule itd33.
PAU nastaju nepotpunim izgaranjem ili pirolizom organskih tvari, a pojavljuju se u
emisijama industrijski procesa i drugih djelatnosti. Takoer nastaju i kao posljedica prirodnih procesa kao to je karbonizacija, a mogu se pronai u zraku, tlu, vodi, vegetaciji, hrani i
sedimentu. Najpoznatiji meu poliaromatskim ugljikovodicima i najvie prouavan, svakako
je benzo [a] piren (BaP), slika 10, koji se esto koristi kao pokazatelj prisutnosti PAU u okoliu.
28od173
Slika 10. Strukturna formula benzo [a] pirena, C20H12
Poliaromatski ugljikovodici u okoli dospijevaju u emisijama razliitih industrijskih

procesa kao to su proizvodnja ugljena, sirove nafte, benzina i drugih goriva, prirodnog plina
te proizvodnja tekih i lakih metala (eljeza, elika, aluminija). Ove organske oneiujue
tvari nastaju u spalionicama prilikom spaljivanja otpada kao i u nekontroliranim procesima
izgaranja plastinih masa, a prisutni su i u ispunim plinovima motornih vozila.
Istraivanja tetnosti PAU na zdravlje ljudi zapoela su jo u 18. stoljeu kada se uvidjelo da dimnjaari i radnici zaposleni u preradi parafina i katrana kamenog ugljena ee
obolijevaju od raka koe. Epidemioloke su se studije temeljile na promatranju radnika zaposlenih u industriji koksa i proizvodnji asfalta, u ljevaonicama, u proizvodnji aluminija, kao i
ljudi koji su izloeni ispunim plinovima dizelskih goriva. Premda su radnici gore navedenih
tvornica osim policiklikim aromatskim ugljikovodicima bili izloeni i drugim vie ili manje
opasnim kemikalijama, pronaena je izravna veza izmeu izloenosti PAU i obolijevanja od
raka plua.
2.2.2 Poliklorirani bifenili (PCB)

Posebnu skupinu organskih oneiujuih tvari ini skupina organoklorovih spojeva
tzv. postojanih organskih oneiujuih tvari (engl. Persistent Organic Pollutants; POPs), a u
posljednjih nekoliko desetljea su aritu zanimanja i istraivanja znanstvenika zbog svoje
rasprostranjenosti u okoliu i toksinih uinaka na ive organizme. Naime, ove spojeve karakterizira vrlo mala topljivost u vodi ali vrlo velika u mastima to ima za posljedicu njihovu
bioakumulaciju u masnim tkivima ivih organizama. Iako se u okoliu nalaze u relativno niskim koncentracijama, znaaj sa ekotoksikolokog stajalita im je znaaj vrlo velik jer se prenose na velike udaljenosti putem vode i zraka pa su zbog toga iroko rasprostranjeni po cijelom svijetu ukljuujui i podruja gdje se nikada nisu koristili. Ova skupina postojanih organskih oneiujuih tvari obuhvaa preko etiristo spojeva od kojih su neki dokazano kancerogeni, a za mnoge se smatra da mogu djelovati kancerogeno. Zbog njihovih znaajki i uinaka
te rasprostranjenosti u svim dijelovima biosfere pa i u ovjeku organoklorni spojevi danas su
jo uvijek najvie istraivani spojevi.
29od173
Najraireniji iz te skupine spojeva su poliklorirani bifenili koji se oznaavaju pokratom PCB (engl. Polychlorinated Biphenyls, PCBs), dioksini ili punim imenom poliklorirani
dibenzo-p-dioksini PCDD (engl. Polychlorinated Dibenzo-p-dioxins, PCDDs) i furani, iji je
puni naziv poliklorirani dibenzofurani PCDF (engl. Polychlorinated Dibenzofurans, PCDFs)
te organoklorovi pesticidi OCP (engl. Organochlorine Pesticides, OCPs).
Izvori ovih spojeva su mnogobrojni i u okoliu se obino javljaju kao ostaci u kultiviranom tlu nakon intenzivne primjene mineralnih gnojiva i razliitih sredstva za zatitu bilja,
te se taloe iz zraka kao posljedica emisija iz tekstilne i farmaceutske industrije, industrije
cementa i graevinskih materijala, metalurke i metalopreraivake industrije, energetskih
postrojenja, postrojenja za obradu i spaljivanje otpada, itd34-42.
Premda je danas proizvodnja i upotreba ovih spojeva manje-vie zabranjena i/ili ograniena, oni su jo uvijek prisutni u svim sastavnicama okolia i krue unutar ekosustava, te
se na taj nain njihova koncentracija zadrava na tzv. ustaljenoj razini42.
Poliklorirani bifenili (PCB) su skupina sintetikih aromatskih organoklorovih spojeva, koju ini 209 kongenera, a odlikuju se niskom elektrinom i relativno visokom toplinskom
provodljivou, otporni su na toplinsku razgradnju i kemijski su vrlo postojani. Od poetka
svoje proizvodnje 1929. godine nikad se nisu upotrebljavali kao pojedinani spojevi ve uvijek u komercijalnim smjesama koje su se meusobno razlikovale po sadraju klora. Upotrebljavali su se posebice u elektroindustriji i kemijskoj industriji kao dielektrine tekuine u transformatorima i impregnatori u kondenzatorima, kao dodaci sredstvima za podmazivanje, a
koristili su se u industriji boja itd42.
iroka rasprostranjenost postojanih organoklorovih mikrozagaivala u okoliu, toksinost i tetno djelovanje na zdravlje ljudi i drugih organizama nametnula je jo prije vie od
etiri desetljea potrebu ispitivanja razina, porijekla i raspodjele ovih spojeva u najrazliitijim
uzorcima svih satavnica okolia. Toksikoloka istraivanja su pokazala da toksinost pojedinih
kongenera ovisi o broju i poloaju klorovih atoma u molekuli, slika 11.
Slika 11. Strukturna formula PCB, mogui poloaji klorovih atoma oznaeni
su brojevima na benzenskom prstenu
30od173
Prva istraivanja uglavnom su se provodila na razini odreivanja samo ukupnih polikloriranih bifenila u analiziranim uzorcima, a ogranienja su bila kako zbog toksikolokog
pristupa tako i instrumentalnih ogranienja tada raspoloivih analitikih tehnika. Zahvaljujui
istraivanjima toksinosti pojedinanih kongenera i razvoju novih analitikih metoda i tehnika, uvedene su i danas se uspjeno provode i analize specifinih kongenera PCB-a kako u
uzorcima iz okolia tako i u biolokim uzorcima poput krvi, masnog tkiva i mlijeka ljudi i
ivotinja. Obino se analizira est indikatorskih PCB-a oznaenih prema Meunarodnoj uniji
za istu i primjenjenu kemiju (IUPAC) kao PCB-28, PCB-52, PCB-101, PCB-138, PCB-153 i
PCB-180 za koje se smatra da su toksikoloki znaajni zbog svoje toksinosti i razina u biosferi.
2.2.3 Poliklorirani-p-dibenzodioksini (PCDD) i dibenzofurani (PCDF)
Poliklorirani-p-dibenzodioksini (PCDD) i poliklorirani dibenzofurani (PCDF) ili kako
se esto zajedno oznaavaju PCDD/F takoer pripadaju skupini postojanih organskih oneiijuih tvari i predstavljaju veliku opasnost za ivi svijet okolia, slika 12. Ti spojevi se ne
proizvode, izuzev vrlo malih koliina koje slue u istraivake svrhe ili kao kemijski iste
tvari standardne kemikalije, ali zato nastaju u razliitim kemijskim procesima u industriji
kloriranih spojeva, industriji pulpe i papira ili procesima koji se odvijaju pri visokim temperaturama (spaljivanje otpada, metalurki procesi crne i obojene metalurgije, proizvodnja cementa i sl.).
Za nastajanje tih spojeva potreban je ugljik, kisik i klor uz metalne katalizatore te odgovarajuu temperaturu, a optimalno temperaturno podruje za pirosintezu tih spojeva je izmeu
400 i 700 C.
a - Poliklorirani-p-dibenzodioksin, PCDD
b - Poliklorirani dibenzofuran, PCDF

Slika 12. Strukturna formula PCDD (a) i PCDF (b)
31od173
PCDD/F kao oneiujue tavri u okoliu poele su zanimati znanstvenike polovicom

60-ih godina prolog stoljea kada su u Japanu utvreni kao uzronici bolesti Kanemi
Yusho43, odnosno polovicom 70-ih godina kada su se pojavili kao neeljeni produkti u pogreno voenom procesu proizvodnje 2,4,5-triklorfenola to je u gradu Seveso, u Italiji uzrokovalo ekoloki incident44. Pod kraj 1970-ih godina K. Olie i suradnici45 prvi su put identificirali
PCDD/F u emisiji pri spaljivanju komunalnog otpada, od kada ti spojevi sve ee postaju
predmetom istraivanja u razliitim ekolokim studijama. Osnovne fizikalno- kemijske karakteristike46-50 PCDD/F-a i njihov vrlo tetan utjecaj na zdravlje ljudi bio je povod razvoju istraivanja podrijetla i raspodjele tih spojeva u okoliu.
U poetku je zbog nedostatka jedinstvene metodologije i dovoljnog broja podataka za
potrebe vrednovanja toksinosti PCDD/F-a razvijeno nekoliko razliitih metoda49 na nacionalnim razinama. Uvoenje jedinstvenog internacionalnog faktora ekvivalentne toksinosti,
TEF (engl. Toxic Equivalent Factor), tablica 1, imalo je kao cilj postizanje vee ujednaenosti
i usporedivosti rezultata odreivanja sadraja PCDD/F-a u uzorcima razliitih materijala i
razliitog podrijetla.
Tablica 1. Meunarodni faktori ekvivalentne toksinosti (TEF) za PCDD/F kongenere51
Kongener
TEF
vrijednost
PCDD
2,3,7,8-tetraklordibenzodioksin (TCDD)
1,2,3,7,8-pentaklordibenzodioksin (PeCDD)
1,2,3,4,7,8-heksaklordibenzodioksin (HxCDD)
0,1
0,1
0,1
1,2,3,4,6,7,8-heptaklordibenzodioksin (HpCDD)
0,01
1,2,3,4,6,7,8,9-oktaklordibenzodioksin (OCDD)
0,0003
PCDF
2,3,7,8-tetraklordibenzofuran (TCDF)
0,1
2,3,4,7,8-pentaklordibenzofuran (PeCDF)
0,03
1,2,3,7,8-pentaklordibenzofuran (PeCDF)
0,3
1,2,3,4,7,8-heksaklordibenzofuran (HxCDF)
0,1
0,1
0,1
0,1
1,2,3,4,6,7,8-heptaklordibenzofuran (HpCDF)
0,01
32od173
1,2,3,4,7,8,9-heptaklordibenzofuran (HpCDF)
0,01
1,2,3,4,6,7,8,9-oktaklordibenzofuran (OCDF)
0,0003
Danas se analizom PCDD/F-a u razliitim uzorcima u pravilu obuhvaa 17 spojeva (7

PCDD-a i 10 PCDF-a). Mnoenjem izmjerenih koncentracija ili udjela tih spojeva u analiziranom uzorku s pripadajuim I-TEF-om i zbrajanjem tako dobivenih umnoaka, to je prikazano jednadbom 1 i 2, izraunava se razina PCDD/F-a u uzorku izraena kao ekvivalentna
toksinost, TEQ (engl. Toxic Equivalent) prema TCDD-u. Uz TEQ se moe navoditi i mjerna
jedinica mase. Ovako izraena masena koncentracija 44,49 ili udjel obino se oznaava s
TCDD TEQ ili I-TEQ ukoliko su primijenjeni internacionalni faktori ekvivalentne toksinosti
ili pak samo TE odnosno TEQ uz jedinicu masene koncentracije odnosno udjela (npr.: fg m
3, pg g1, ng kg1).
ili
gdje je:
TEQ ekvivalentna toksinost,
m masa i-tog kongenera izraena u pg
TEF faktor ekvivalentne toksinosti za i-ti kongener PCDD/F-a u odnosu prema
2,3,7,8-TCDD-u
Zbog velike opasnosti od akumulacije PCDD/F-a u prirodi, kao i suzbijanja oneienja okolia tim spojevima iz razliitih izvora, mnoge zemlje su izradile inventarizaciju industrijskih izvora i njihovih emisija u okoli radi boljeg razumijevanja uea pojedinih izvora u
ukupnoj emisiji PCDD/F-a, kao i razvoja strategija za reduciranje njihovih emisija.
Inventarizacija24 PCDD/F-a u najrazvijenijim zemljama svijeta, Europe, pa i u nas,
provedena polovinom devedesetih godina prolog stoljea, pokazala je da su najvee koliine
PCDD/F-a u zrak bile emitirane iz izvora u Japanu (QI-TEQ = 3981 g a1), Kini (QI-TEQ = 2773
g a1) i SAD-u (QI-TEQ = 2744 g a1), a to je bila posljedica prije svega emisije iz velikog broja spaljivaonica komunalnog otpada u kojima su se koristile starije tehnologije spaljivanja.
Za razliku od tih relativno velikih koliina PCDD/F-a emitiranih u okoli ostale zemlje
u svijetu i Europi su prema podacima za 1990. godinu pokazale nie vrijednosti emisija24,
npr.: Njemaka QI-TEQ = 1196 g a1, Belgija QI-TEQ = 625 g a1, Italija QI-TEQ = 504 g a1, Madarska QI-TEQ = 157 g a1, dok se prema procjenama emisija u Hrvatskoj kretala od QI-TEQ =
179 g a1 u 1990. godini do QI-TEQ = 109 g a1 u 2000. godini.
33od173
Za detaljniju analizu vrijednosti emisije PCDD/F-a nuno je poznavati vrste i broj izvora ovih oneiujuih tvari za svaku zemlju posebno kao i njihove udjele u ukupnim nacionalnim emisijama. Naime, prema literaturnim podacima36,47, za europske zemlje razvidno je
da u ukupnoj emisiji PCDD/F-a u zrak najvei udjel (relativno znaenje) imaju procesi spaljivanja komunalnog i medicinskog otpada, sinteriranje eljezne rude, umski poari, proizvodnja obojenih metala iz sekundarnih sirovina, loita u domainstvima na drvo i ugljen, procesi
proizvodnje elika elektropenim postupkom itd.
2.2.4 Organoklorovi pesticidi (OCP)

Pesticidi su sredstva za zatitu bilja kao i biocidni proizvodi kako je to i definirano
europskim52,53 i naim propisima54,55. Uglavnom su kemijskog, a mogu biti i biolokog
podrijetla. Koriste se u poljoprivredi, umarstvu te nepoljoprivrednim i javnim povrinama za
suzbijanje razliitih biljnih bolesti kao i tetnika poput kukaca, nematoda, grinja, glodavaca i
korova. Prema namjeni pesticidi se dijele na insekticide (suzbijaju kukce), akaricide
(suzbijaju grinje), nematocide (suzbijaju fitoparazitske nematode), limacide (suzbijaju
pueve), korvifuge (odbijaju napad ptica repelenti), rodenticide (suzbijaju glodavce),
fungicide (suzbijaju fitopatogene gljive), herbicide (suzbijaju korove) i regulatore rasta
(utjeu na ivotne procese bilja drukije od hraniva)56.
Prvi poznati pesticid bio je elementarni sumpor, koji su jo stari Sumerani u etvrtom
tisuljeu prije Krista, upotrebljavali za unitavanje kukaca i grinja. Zapisi iz rimskog doba
govore o uporabi bakra u suzbijanju gljivinih bolesti biljaka, a u kombinaciji sa sumporom,
bakar je sluio u zatiti vinove loze od najezde gusjenica57,58. U isto doba se za suzbijanje
glodavaca rabio ekstrakt runolista koji se smatra preteom dananjim rodenticidima. U razdoblju od 17. do kraja 19. stoljea su koriteni prirodni pesticidi kao to je piretrin i rotenon koji
su dobiveni ekstrakcijom iz biljaka prikupljenih u prirodi ili namjenski uzgojenih (npr biljka
Chrysanthemum cinerariefolium u narodu poznata kao Buha u Dalmaciji) 57, a u Europu su
ga donijeli kriari iz Perzije gdje su bili poznati vie od 2000 godina.
Krajem 19. stoljea kada se poinje koristi tzv. "bordoka juha" koja se sastoji od modre galice i gaenog vapna, a slui za suzbijanje peronospore, ili kada se uvodi otopina kobaltovog arsenata i kerozina u zatiti bjelogorinih stabala, poinje u stvari razdoblje tzv. na znanosti utemeljene uporabe pesticida57.
Ovo razdoblje je kulminira poetkom 20. stoljea kada je vicarski kemiar P.H.
Mller otkrio insekticidne znaajke najpoznatijeg insekticida DDT-a (1,1,1- trikloro-2,2bis(4-klorofenil)etan), slika 13, od kada poinje tzv. era organoklorovih pesticida, koje tek
1975. godine poinju zamjenjivati organofosforovi i karbamatni pesticidi.
Organoklorovi pesticidi (OCP) su se nakon II. Svjetskog rata intenzivno primjenjivali
kao insekticidi i fungicidi u poljoprivredi, za zatitu drvene grae, te u javnom zdravstvu u
prvome redu za suzbijanje malarije i tifusa.
34od173
Slika 13. Strukturna formula DDT-a, C14 H9Cl5
Danas se organoklorovi kao i organofosforovi pesticidi, zbog svoje uinkovitosti i niske cijene, upotrebljavaju u velikim koliinama za suzbijanje razliitih nametnika, pa se zbog
njihove iroke te esto neprikladne primjene i njihove spore razgradnje u okoliu, pojavljuju
kao oneiujue tvari u vodi, tlu, zraku, usjevima te na kraju i organizmu ivotinja i ljudi,
slika 14.
Slika 14. Kruni tok pesticida u okoliu59
Zbog svoje lipofilne prirode i velike stabilnosti ovi spojevi lako ulaze u prehrambeni
lanac. Obino se nakupljaju u masnom tkivu te umanjku jaja i jetri razliitih ivotinja kao i
ulju biljaka, a vrlo su postojani organski spojevi.
U ljudsko tijelo pesticidi ulaze na tri naina: udisanjem (inhalacijom), ingestijom
(oralno) ili kroz kou (perkutano). Zbog njihove stabilnosti i otpornosti najopasniji za zdravlje
su organoklorovi pesticidi poput DDT-a, aldrina, dieldrina i klordana. Akutni znakovi trova35od173
nja DDT-om, metoksiklorom i klorbenzilatom su tremor, munina, umor, letargija, povraanje, vrtoglavica, glavobolja, dok su kronini znakovi trovanja gubitak na teini, anoreksija,
anemija, slabost miia, promjene na EEG-u, anksioznost i nervoza. Akutni znakovi trovanja
lindanom, endrinom, endosulfanom, heptaklorom, aldrinom i dieldrinom su vrtoglavica, glavobolja, munina, napadaji greva, dok se pri kroninom izlaganju javljaju glavobolja, gubitak svijesti, koni osip, problemi s vidom, gubitak pamenja, nesanica i anksioznost58.
2.2.5 Organofosforovi pesticidi (OP)

Openito, organofosforni spojevi su derivati fosfatne, fosfonske ili fosfinske kiseline
kod kojih atomi kisika, vezani neposredno na atom fosfora, mogu biti zamijenjeni atomima
sumpora ili duika. Ti spojevi ine veliku skupinu organskih spojeva koji se rabe ponajprije
kao pesticidi, neki se rabe kao lijekovi, a najtoksiniji spojevi su nervni bojni otrovi60.
Prvi organofosforov pesticid koji je upotrijebljen kao insekticid bio je tetraetilpirofosfat (TEPP), slika 15, koji je sintetiziran jo davne 1854. godine, ije su insekticidna utvrena
ak 80 godina kasnije. Zajedniko svojstvo prvih OP bila je i vrlo visoka toksinost prema
sisavcima, dok su insekticidi iz ove skupine spojeva, koji su kasnije sintetizirani, bili mnogo
manje toksini zbog ega su postali vodei kao skupina spojeva meu insekticidima.
Slika 15. Strukturna formula TEPP-a, C8 H20O7P2
Glavni uzrok akutne toksinosti organofosfornih spojeva je inhibicija kljunog enzima

u potrebnog za prijenos nervnog impulsa. Znakovi trovanja organofosforovim pesticidima i
karbamatima su: bronhokonstrikcija, mioza, gastrointestinalni grevi, dijareja, bradikardija,
tahikardija, povien krvni tlak, tremor, slabost miia, paraliza, do onih nastalih kao rezultat
djelovanja na centralni nervni sustav poput nemira, emocionalne nestabilnosti, letargije, mentalne konfuzije, gubitka pamenja i kome.
S obzirom da je glavni put unosa svih herbicida preko koe, oni tetno djeluju na kou
uzrokujui osip i kontaktni dermatitis, takoer mogu nastati astmatini napadaji ili ak anafilaktiki ok. Klorfenoksi-herbicidi, poput 4-kloro-2-metilfenoksi octene kiseline (MCPA),
slika 16, uzrokuju glavobolju, vrtoglavicu, nervozu, netoleranciju na hladnou, nedostatak
zraka, a u teim sluajevima uroene mane, rak, sarkom mekog tkiva, itd.
36od173
Pri kroninoj izloenosti triazinskim herbicidima, poput najkoritenijeg 1kloro-3etilamino-5-izopropilamino-2,4,6 triazin, atrazin, slika 17, dolazi do gubitka na teini, pojave
zloudnih tumora mlijene lijezde kod ena, adenokarcinoma i karcinosarkoma te smanjene
reproduktivne moi.
Slika 16. Strukturna formula MCPA, C9 H9ClO3
Slika 17. Strukturna formula atrazina, C8 H14ClN5
2.3 Organometalni spojevi u okoliu

Organometalni spojevi su vrsta spojeva u kojima je metalni atom vezan s atomom ugljika koji je u strukturi nekog organskog radikala ili molekule61. Pri definiranju ove vrste spojeva treba biti oprezan jer postoje i neki spojevi koji sadre vezu metal-ugljik no, ne ubrajaju
se u organometalne spojeve jer ne sadre uobiajene organske radikale. Tako se u organometalne spojeve ne ubrajaju alkoksidi (npr. Al(OCH2CH3)3), amidi (npr. LiN(CH3)2), karbidi
(CaC2, Al4C3, Mg2C3), cijanidi (npr. Hg(CN)2, Ni(CN)2), karbonili (npr. Ni(CO)4, Fe(CO)5,
Mo(CO)6), metalni karboksilati (npr. NaOOCCH3) i kelatni kompleksi poput acetilacetonata62. Nadalje, definicija organometalnih spojeva nije jednoznana ni s obzirom na prirodu metala, jer se u ovu grupu spojeva ubrajaju i neki spojevi iz skupine metal-metaloid poput organskih spojeva bora, silicija, arsena itd.
37od173
Ovi spojevi su rijetki u prirodi i jedan od njih koji sadri trovalentni kobalt, zapaen
je su prvi puta 60-ih godina prolog stoljea u koenzimu vitamina B12, iako je ak 30 godina
ranije utvrena njihova prisutnost u okoliu iz antropogenih izvora i to u obliku trimetilarsina
(CH3)3As, slika 18, nastalog djelovanjem plijesni na arsenke boje u zidnim tapetama63.
Slika 18. Strukturna formula trimetilarsina (CH3)3As, C3H9As
Organometalne spojeve je najlake svrstati u dvije skupine i to u jednostavne i mjeovite pri emu je u jednostavnim atom metala vezan s jednim ili vie atoma ugljika, poput
npr.dimetiliva, (CH3)2Hg, slika 19 ili pak tetraetilolovo (C2H5)4Pb, slika 20.
Slika 19. Strukturna formula dimetilive, (CH3)2Hg , C2H6Hg
Slika 20. Strukturna formula tetraetilolova, (C2H5)4Pb, C8H20Pb
38od173
U mjeovitim organometalnim spojevima atom metala je osim za atom ugljika vezan i

za neki drugi atom, kao npr. u primjeru n-butilmagnezij-bromida, slika 21.
Slika 21. Strukturna formula n-butilmagnezij-bromida, n-C4H9MgBr
Suvremena podjela organometalnih spojeva temelji se na razvrstavanje prema prirodi

veze metal-ugljik pa se prema tome razlikuje pet skupina62 i to: ionski organometalni spojevi,
spojevi s elektrondeficijentnim vezama (policentrine lokalizirane veze), spojevi s delokaliziranim vezama (polinuklearni sustavi), spojevi sa sigma () kovalentnim vezama i spojevi s
vezama donorskog tipa uz participaciju d-orbitala.
2.3.1 Uporaba organometalnih spojeva
Organometalni spojevi, od svoga otkria do danas, imali su ogroman znaaj u manjevie svim sferama ljudske djelatnosti, jer su nali iroku primjenu kako u poljoprivredi, kemijskoj industriji, naftnoj industriji, farmaceutskoj industriji, medicini, itd.
Poljoprivreda Ovi spojevi su sudjelovali u pripravi niza sredstava koja su imala, a neka se
jo uvijek koriste, u poljoprivredi i to u obliku pesticida, posebice spojevi ive, arsena i kositra61. Tako su se ve 1915. godine poeli koristiti ivini klorfenoli kao fungicidi pri zatiti sjemena itarica, a nedugo zatim meu fungicidima se javljaju i alkil ivini spojevi. S obzirom
da su alifatski organoivini spojevi bolji fungicidi od npr. aromatskih, koji su bolji baktericidi,
primjena metilive i etilive, slika 22, postaje vrlo rairena u svijetu. Ovo je trajalo sve dok se
nisu otkrila tetna djelovanja ovih spojeva na zdravlje ljudi kada i poinje vea briga o zatiti
okolia, pa se i primjena organoivinih spojeva u poljoprivredi naputa, a u nekim zemljama i
strogo zabranjuje.
39od173
Slinu sudbinu su doivjeli organoarsenovi spojevi koji su se svojedobno iroko primjenjivali kao fungicidi i herbicidi, sve dok koncentracija arsena u tlu, pa otuda u biljkama i
plodovima, nije dosegla nedopustivo visoku razinu. Danas se, iako rijetko, jo uvijek ponegdje koriste organoarsenovi spojevi u obliku herbicida ili pak sredstava za pospjeenje rasta
pilia.
a)
b)
Slika 22. Strukturna formula a) metilive i b) dimetilive
Kositrovi organometalni spojevi upotrebljavaju se u zatiti eerne repe i krumpira od uobiajenih bolesti, i to tributilkositrovi ili TBT (engl. Tributyltin) i trifenilkositrovi TPT (engl.
Triphenyltin) spojevi. Ostali spojevi su manje-vie fitotoksini i primjenjuju se za zatitu sjemena ili kao antiseptici.
Kemijska industrija Koritenje organometalnih spojeva u kemijskoj industriji, tonije u
organskoj sintezi, zauzima vrlo znaajno mjesto s obzirom da se koriste s jedne strane kao
sirovina koja sudjeluje u sintezi (npr. organomahnezijevi spojevi, organolitijevi spojevi, itd),
dok se s druge strane koriste kao katalizatori (organometalni spojevi titana, vanadija, kobalta,
rodija itd.) koji ne sudjeluju u reakciji i ne pojavljuju se meu produktima reakcije.
Industrija nafte Tetraetil olovo (C2H5)4Pb, ili krae TEO, slika 23, kao dodatak za poveanje oktanskog broja benzina poeo se primjenjivati 1929. godine u SAD, potom i u ostalim
zemljama.
Nagli razvoj automobilske industrije u svijetu dovodi do porasta industrije tetraalkiliranih
olovnih organometalnih spojeva pri emu se uz tetra etil olovo proizvodi i metiletil mijeani
olovni organometalni spojevi64, pa se 1960. godine u uporabu uvodi i tetrametil olovo
(CH3)4Pb koji je sadravao vie olova od TEO, zatim dimetil-dietil olovo i metil-trietil olovo.
40od173
Slika 23. Strukturna formula tetraetilolova, TEO, C8H20Pb

S obzirom na porast potronje benzina, a time i potrebe za tetraetil olovom, govore i literaturni podaci64 o udjelu ukupne svjetske potronje olova u proizvodnji organometalnih spojeva i
koja je ranih 70-ih godina prolog stoljea iznosila ak 15%. Samo u SAD-u je npr. tijekom
1977. Godine za proizvodnju TEO utroeno oko 400.000 tona olova to je predstavljalo oko
20% od ukupne godinje amerike potronje ovog metala za tu godinu61. Naravno, da je olovo
iz TEO zavravalo u atmosferi, od kuda je osim inhalacijom, u ljudski organizam dospijevalo
i hranidbenim lancem. Naime, olovo iz automobilskih ispunih plinova odlazilo je u atmosferu, od kuda je depozicijmom dospjevalo u tlo, biljke, ivotinje i konano u ljudski organizam.
Tako je npr. prema nekim literaturnim podacima65, izraunato da su 1982. godine automobilski motori u Njemakoj ispustili u okoli oko 3750 t olova, to je inilo 51,8% tadanje ukupno isputene koliine olova u okoli i ukazivalo da su automobili bili glavni izvori njegove
emisije. Na sreu, porastom potronje bezolovnog benzina, koncentracija olova u okoliu je
smanjena.
Olovom je, kao posljedicom emisije iz automobila koji se ubrajaju u tzv. mobilne izvore, znalo biti kontaminirano tlo u okolici autoputova, pa je njegova koncentracija u tlu znala biti i do
110 mg/kg suhog tla u neposrednoj blizini, da bi se smanjivala s udaljenou od autoputa.
Kontaminacija biljaka olovom se obino zbiva unosom olova iz tla putem korijena, ali mogua je kontaminacija i preko pora u liu sorpcijom olova neposredno iz zraka. I za olovo, kao i
za veinu tekih metala vrijedi da od ukupne koliine tekih metala koje ovjek primi, oko
75% potie od biljne hrane, 20% iz ivotinjske, a 5% neposredno iz atmosfere. Od tako primljene koliine oko 12% se resorbira u krv, tj olovo se vee na eritrocite i tako dopire do drugih
organa, a konano se deponira u kostima i zubima gdje zamjenjuje kalcij.
Ostala industrija Veliku skupinu spojeva koji se takoer ubrajaju u organometalne spojeve,
a koji se esto koriste, ine i silikoni. Ovi organometalni spojevi pod tim trgovakim imenom,
obuhvaa polimerne organosilicijeve spojeve koji su obino itke, uljaste, smolaste
ili kauuku sline tvari, a zbog svoje termike i kemijske stabilnosti imaju iroku tehniku
upotrebu (npr. silikonska ulja slue kao mazivo, silikonske smole se upotrebljavaju kao izolacijski materijali, itd.).
Uz ove spojeve, u industriji plastinih masa susreu se i esto koriste, organokositrovi spojevi, no njihova primjena koja je privukla vie pozornosti sa stajalita zatite okolia je primjena
u proizvodnji tzv. protuobratajnih boja za brodove66. Za izradu ovih boja koristi se tributil
kositar TBT (engl. Tributyltin) koji se u okoliu razgrauje na dibutil i monobutil kositar67.
Kada se inilo se da je problem obratanja brodova napokon rijeen, ranih 80-ih godina prolog stoljea uoeno je da organokositrovi spojevi ne ubijaju samo organizme koji obrataju
brodove, ve truju i iroki spektar ostalih morskih organizama. Naime, TBT karakterizira vrlo
41od173
visoka toksinost, tako da ve kod vrlo niskih koncentracija TBT-a u morskoj vodi (od 1
ng/L) moe doi do akumuliranja TBT-a u morske organizme na razini koja uzrokuje toksine uinke. Iz ovih razloga su organokositrovi spojevi devedesetih godina izbaeni iz uporabe,
a danas i zabranjeni68. TBT se nalazi na listi prioritetnih oneiujuih tvari u okviru Europske direktive o vodama, a od sijenja 2008. upotreba TBT-a je u potpunosti zabranjena u Europskim zemljama.
Medicina Iako su iva i njezini spojevi vrlo rano prepoznati kao otrovi, ipak se obilno pojavljuju u farmaciji i koristi u lijeenju nekih bolesti (npr. sifilis) ve od 15. stoljea69. Kroz
povijest, osim metalne ive koja se koristila za pripravu razliitih masti, u farmaciji su se koristili i anorganski ivini spojevi (diuretici i antiseptici), dok su se ivini organometalni spojevi koristili kao bakterocidi, iako njihovo baktericidno djelovanje nije bilo ba posve dokazano. S obzirom na toksinost veine organometalnih spojeva, pa tako i ivinih, ovi spojevi su
esto bili predmetom istraivanja s obzirom na njihovu vrlo veliku primjenu. Toksinost
anorganskih spojeva ive i arsena poznatih od davnina ograniavala je njihovu upotrebu u
modernoj medicini, no zahvaljujui novim metodama sinteze organoarsenskih i organoivinih
spojeva, poetkom 20. stoljea uvedeni su novi lijekovi na bazi organometalnih spojeva u
svakodnevnu praksu. Unato dugoj tradiciji lijeenja ivom i njezinim spojevima, suvremena
farmakologija priznaje uporabu ive i to u obliku organskih, kompleksnih i organometalnih
spojeva samo kao diuretika i kontraceptiva. Svaka druga uporaba lijekova na bazi ive u
najmanju je ruku upitna, a svakako rizina zbog izrazito visoke toksinost, iako se u posljednje vrijeme mnogo pozornosti poklanja lijekovima na bazi tekih metala69.
2.3.2 Toksinost organometalnih spojeva

Veinu organometalnih spojeva karakterizira njihova izraena toksinost, koja je najvea za
spojeve tekih metala kao to je iva, olovo, talij, kositar i metaloida poput arsena. Toksinost
ovih spojeva je u mnogome ograniavala njihovu primjenu, posebice danas, no unato tome,
organometalni spojevi su nali, pa djelomice i zadrali, svoje mjesto i znaajnu ulogu u industriji, poljoprivredi, medicini itd.
ivini organometalni spojevi iva i njezini spojevi su poznati po toksinosti, iako ta u
mnogome ovisi o njezinom kemijskom obliku i tipu izloenosti. Naime, ivine pare su izuzetno toksine, dok je progutana iva praktiki neotrovna, jer se u probavnom traktu teko oksidira. Najpoznatiji ivin otrov69 je ivin (II) klorid (HgCl2) i njegova smrtonosna doza je od
0,3 do 0,5 g. No, kada je rije o toksinosti ivinih organometalnih spojeva, onda je svakako
na prvom mjestu jedan od najrasprostranjenijih organometalnih spojeva u okoliu - metiliva, slika 23, koja se akumulira u ivim morskim i rijenim organizmima, u ptijim i kokojim
jajima, u tkivu nekih sisavaca, itd., slika 24.
Naime, u morima, jezerima, rijekama, otpadnim vodama i dr. iva se transformira iz metalne
ive u metil-ivu koja dospijeva u ribu, posebno u velike predatore pa su zbog toga riba i proizvodi od ribe glavni izvor metil-ive prisutne u ljudskom tijelu, koja je 50 puta otrovnija od
same ive.
42od173
Tako je metiliva (CH3Hg) bila uzrokom mnogih masovnih trovanja poput najpoznatijeg i
najveeg trovanja u japanskom zaljevu Minamata. Katastrofa u zaljevu Minamata bila je izazvana nekontroliranim isputanjem otpadnih voda koje su sadravale ivin (II) sulfat u more iz
oblinje kemijske tvornice. Na taj je nain, u razdoblju od 1932. do 1968. godine, u kojem je
rabljen ivin (II) sulfat kao katalizator, u zaljev isputeno 27 tona anorganske ive koju su
morski organizmi metabolizirali i transformirali u metilivu, a koja je hranidbenim lancom
dola u ljudski organizam. Koncentracije ive u organima rtava ove tzv. Minamata bolesti
kretale su se od 3,1 do144,0 mg kg1 u bubregu, od 0,3 do 70,5 mg kg1 u jetrima, od 0,1 do
24,8 mg kg1 u mozgu i ak od 96 do 705 mg kg1 u kosi69. Procjenjeno je da je od trovanja
ivom u ovoj katastrofi stradalo stradalo 2300 ljudi od kojih je 1400 umrlo.
Slika 24. Transformacija anorganske u organsku ivu i njena bioakumulacija70
Naalost, bilo je i drugih oblika trovanja organometalnom ivom poput trovanja poetkom
70-ih godina prolog stoljea u Iraku, koje je bilo izazvano sjemenskom penicom tretiranom
metilivom71.
Do profesionalnog trovanja ivom - merkurijalizam - dolazi udisanjem ivinih para i praine
koja sadri ivu. Zbog jake otrovnosti ivu se nastoji izbaciti iz upotrebe gdjegod je to mogue, no ipak, do profesionalnog trovanja ivom jo uvijek moe doi u rudnicima i talionicama
ive, prilikom izrade mjernog i laboratorijskog pribora, pri razliitim amalgamiranjima, itd. te
u proizvodnji i primjeni ivinih organskih spojeva kao fungicida.
43od173
Olovni organometalni spojevi Oneienje okolia olovom i olovnim spojevima je mogue

iz razliitih industrijskih izvora, meu kojima su najvei Izvori trovanja olovom su talionice
olova, tvornice akumulatora (zbog izrade olovnih ploa koje se stavljaju u akumulatore),
tvornice boja i svi poslovi vezani uz primjenu boja koje sadre olovo. Od organskih olovnih
spojeva najopasniji je tetraetil olovo koji se dodavao benzinu radi poveanja oktanskog broja
goriva, pa je svojedobno mogunost profesionalnog trovanja postojala i u rafinerijama nafte
pri transportu, ienju i ispremnika s benzinom koji je sadravao TEO. Organometalni spojevi olova poput tetraetil olova i tetrametil olova mogu se apsorbirati i preko koe, dok se
olovo iz sredstava za zatitu bilja, koja nisu tetna za same biljke, nagomilava u tlu i moe
imati tetan utjecaj na ljudski i ivotinjske organizme.
Olovo je tipian kumulativni otrov pa trovanje nastaje obino nakon nekog vremena izloenosti olovnim parama ili praini. Djelovanje olova na krvotvorne organe dolazi do izraaja
ve u stadiju pojaane apsorpcije, jer olovo prijei normalnu izgradnju hemoglobina, to uzrokuje anemiju. Trovanje olovom izaziva i promjene u ivanom sustavu (perifernom i sredinjem) kao i u bubrezima. Posebnu sliku trovanja uzrokuje tetraetil olovo koje moe dospjeti
u ljudski organizam inhalacijom, resorpcijom preko koe i bioakumulacijom, slika 25.
Slika 25. Transformacija tetraetil olova u prirodi i njegova bioakumulacija72
44od173
2.4 Radionuklidi u okoliu

Radioaktivni izotopi ili radionuklidi su svi elementi koji se nalaze u prirodi, a iji su
redni brojevi vei od 83 (bizmut) koji su prirodno radioaktivni i mogu se grupirati u tri raspadne serije73,74 ili radioaktivna niza, slika 26. Prirodni radionuklidi javljaju se u veim ili manjim koliinama u svim dijelovima ekosustava, a naroito je znaajna njihova prisutnost u
atmosferi, hidrosferi i pedosferi.
Pojava prirodnih radionuklida u atmosferi (tricij 3H, ugljik 14C i jo neki) posljedica
je kozmikog zraenja. Oni s padalinama dospjevaju na povrinu Zemlje, te se pojavljuju i u
povrinskim i podzemnim vodama, jezerima, morima i oceanima. Prisutnost pojedinih radionuklida u tlima posljedica je njihove koncentracije u izvornim stijenama, ijim troenjem je
nastalo tlo, pa tako npr. svi graevni materijali dobiveni uporabom stijena i tla kao sirovine,
sadre prirodne radionuklide uranovog (238U) iz kojeg su i najea radioaktivna oneienja
poput 234U, 230Th, 226Ra i 222Rn, te radionuklidi torijevog niza (232Th) iz kojeg se radionuklidi
rjee javljuju kao oneiujue tvari. Kao oneiujui radionuklid javlja se i radioaktivni
izotop kalija (40K).
Uz prirodne radionuklide geogenog podrijetla, u okoliu se javljaju i radionuklidi antropogenog podrijetla, koji uglavnom dospjevaju iz razliitih industrijskih procesa, odlagalita proizvodnog otpada ili nuklearne djelatnosti75-78. U pojedine sastavnice ekosustava unose se depozicijom iz atmosfere, migracijom nekontrolirano isputenih otpadnih voda ili pak uporabom
nus proizvoda i/ili otpada, koji mogu sadravati umjetne radionuklide.
Slika 26. Radioaktivni niz73

45od173
S obzirom na znaaj radionuklida u ouvanju okolia i zatiti ljudskog zdravlja, postoje i nacionalni propisi o njihovom nadzoru u okoliu. Tako npr. za njihovu kontrolu u tlu
propisana je dinamika i nain uzorkovanja neobraenog tla (1x/god; 3 uzorka 0-5, 5-10 i 1015 cm) i obraenog tla79 (1x/god. 1 uzorak 0-20 cm). Naime, zbog vrlo iroke primjene radioaktivnih elemenata u industriji, medicini, nuklearnoj tehnici, vojnoj industriji i sl. javlja se i
radioaktivni otpad u obliku odbaene opreme, koji na razliite naine dospijeva u metalni
otpad (tzv. staro eljezo) i oneiuje ga. Kod uporabe metalnog otpada u procesima sekundarne proizvodnje metala pretaljivanjem, umjetni radionuklidi bivaju raspodjeljeni izmeu
otpadnih plinova, troske i same taline, te na taj nain dalje dispergirani u okoli80, 81.
Kako bi se suzbilo oneienje okolia radionuklidima, pa tako i tla, poslijednjih
godina sve se vie pozornosti posveuje nadzoru ovih oneiujuih tvari u industrijskim emisijama. Uvodi se kontrola radionuklida kako u sirovinama tako i u gotovim proizvodima u
industrijama u kojima je pojava prirodnih, a posebice umjetnih radionuklida mogua. Ovo se
posebno odnosi na kemijsku industriju82, proizvodnju cementa83-85, proizvodnju graevinskih
matrijala86-88, elika89-91 itd., iz kojih radionuklidi najee dospjevaju u okoli emisijom u
zrak, ili izravno na tlo odlaganjem troske i drugih otpadnih materijala na nezatiene zemljane
povrine tj. neureena odlagalita proizvodnog otpada.
2.4.1 Toksinost radionuklida

Ovisno o mjestu i nainu dospijevanja radioaktivnih tvari u okoli, one mogu zahvaljujui meteorolokim i hidrolokim uvjetima, kao i procesima migracije u tlu, dospjeti na
manju ili veu udaljenost od samog izvora. Vrlo esto se, u sluaju nuklearne eksplozije i
emisije radioaktivnih tvari u zrak, a zbog kretanja zranih masa i depozicije iz zraka, mogu
detektirati u vodama i tlu na velikim udaljenostima od mjesta nesree. Na ovaj nain se oneienje radioaktivnim tvarima prenosi u vodu i tlo, od kuda ulaze u hranidbeni lanac kojim
esto dospjevaju u ljudsko tijelo. Naime, radioaktivne estice mogu biti iz zraka istaloene na
nadzemne dijelove biljke, a jednako tako biljka ih moe u svoj podzemni dio apsorbirati iz
vode u tlu.
Naravno da, opseg apsorpcije radionuklida ovisi o koncentraciji i svojstvima izotopa te
sastavu tla (udio organske tvari, pH, i dr.), kao i vrsti biljke. Obino se prijelazom radionuklida iz tla u biljke, njihova koncentracija smanjuje stotinjak puta, a prijelazom iz biljke u tkivo
ivotinj, smanjenje koncentracije se nastavlja i to za 10 do 1000 puta. Za razliku od ove pojave razrijeivanja odnosno smanjenja koncentracije radinuklida njihovim transportom unutar
hranidbenog lanca, pojava akumulacije ovih opasnih odnosno toksinih tvari je vrlo izraena
kod riba i koljkaa u kojima koncentracija radionuklida zna biti od 10 do 10000 puta vea od
koncentracije u okoliu92. Openito, najvie radionuklida se moe oekivati u ribi, koljkaima, mesu i iznutricama, mlijeku i mlijenim proizvodima, itaricama, orasima, bobiastom
vou i divljim gljivama.
S obzirom da razlikujemo prirodne i antropogene izvore radionuklida, vano je napomenuti da nije dokazana tetnost uobiajenih razina radioaktivnosti prirodnog podrijetla, dok
kronina izloenost viim dozama radionuklida, dovodi do neeljenih tetnih uinaka na
zdravlje, pa ak i do karcinogenog, mutagenog i teratogenog uinka.
46od173
Ovo tzv. radijacijsko trovanje koje nastaje kao posljedica unoenja radionuklida u organizam izaziva unutarnju kontaminaciju organa, a do trovanja moe doi na tri naina: disanjem, kroz kou, i uzimajem na usta. Posljedice radijacijskog trovanja ovise o vremenu i koliini unoenja radionuklida, raspodjeli radionuklida u organizmu, vrsti i energiji zraenja koje
radionuklidi emitiraju, njihovom vremenu poluraspadu, te obliku i masi kontaminiranog organa. Radionuklidi koji dolaze u obliku aerosola, mogu u organizam ui inhalacijom, a njihovi
tetni uinci na ljudski organizam ovise o veliini i koliini aerosola u zraku, topivosti radionuklida, opsegu i brzini resorpcije, vrsti zraenja i energiji koju radionuklidi emitiraju te vremenu poluraspada.
Naime, to je estica vea to tee dospijeva u plunu alveolu, a samim time je i vea
mogunost da bude iskaljana ali i progutana. Vee estice imaju sporiju topljivost, a time i
manju brzinu apsorpcije. Topljivi radionuklidi se dobro resorbiraju kroz alveole i vrlo lako
ulaze u organizam. Veina radionuklida se slabo otapa i apsorbira u probavnom traktu, dok su
najopasniji oni koji, poput esencijalnih elementa ili zbog slinosti njima, aktivno sudjeluju u
metabolizmu. Tako npr. apsorpcija radionuklida snano ovisi o mineralima u organizmu i
udjelu kalcija u hrani, koji mogu znatno smanjiti apsorpciju radionuklida koji su dospjeli u
probavni sustav.
Radionuklidi su su tetni poput tekih metala, te kod visokih doza izazivaju toksine
uinke na bubrezima. U posljednje vrijeme je aktualan problem tzv. osiromaenog urana iako
neki autori tvrde da nema dokaza o njegovoj karcinogenosti, u isto vrijeme govore o njegovoj
tetnosti93. Osiromaeni uran ponajprije je toksian za bubrege te openito za metabolike
putove, jer u organizam obino ulazi inhalacijom, a njegovi tetni uinci mogu imati za posljedicu i oteenja genskog materijala, pa stoga posljedino i njihovu potomstvu prijete genske pogreke i teke nasljedne bolesti93.
Po nekim procjenama, karcinogeni uinak uobiajene izloenosti radionuklidima iz
vode i hrane je mali i ini tek 0,3% ukupnih smrtnih sluajeva uzrokovanih rakom. Ipak, u
nekim krajevima svijeta su vie prirodne razine radioaktivnosti u okoliu, ime je i rizik tetnih posljedica vei92.
3. PUTOVI UNOENJA ONEIUJUIH TVARI U OKOLI

Veliki broj razliitih oneiujuih tvari koje se javljaju u okoliu, bilo iz prirodnih izvora ili iz izvora koje je stvorio ovjek, u okoli dospjevaju spontanim oslobaanjem tijekom
razliitih prirodnih procesa (erupcije vulkana, umski poari, poplave,itd.) ili pak nenamjernim isputanjem kao posljedica ljudske djelatnosti (antropogeni izvori). Oneiujue tvari
koje u okoli dospjevaju kao posljedica ljudske djelatnosti, prije svega su tvari nastale u procesima proizvodnje toplinske i elektrine energije (elektrane i toplane), u procesima razliitih
industrija (primjerice metalurgije, kemijske industrije, industrije cementa i graevinskih materijala, proizvodnje umjetnih gnojiva, itd.), oneiujue tvari i poljoprivrede (gnojidba, zapraivanje, spaljivanje i dr.).
47od173
Zatim, u okoli dospjevaju i oneiujue tvari koje su posljedica rada motora razliitih prometnih sredstava (automobili, zrakoplovi, plovni objekti, i sl.), javlja se oneienje
uzrokovano odlaganjem i/ili spaljivanjem razliitih vrsta otpada, ali i ostale oneiujue tvari
nastale u procesima poput kemijskog ienja, tiskanja, bojenja, ruenja graevina, zapraivanja insekata i sl.
Sve navedene oneiujue tvari u okoli mogu dospjeti na jedan od tri osnovna naina, a to
su: unoenje putem zraka, povrinskih voda i tla.
3.1 Unoenje oneiujuih tvari u okoli iz zraka

Kada se govori o oneienju zraka kao nainu unosa oneiujuih tvari u okoli, mora se napomenuti da uz antropogene i prirodni izvori mogu biti veliki oneiivai zraka, posebno pustinjska praina noena vjerom, potom aeroalergeni, estice morske soli, dim, vulkanski plinovi i pepeo, dim i plinovi umskih poara, mikroorganizmi (bakterije i virusi), magla, prirodna radioaktivnost, meteorska praina i prirodna isparavanja.
Antropogene izvore oneiujuih tvari, iji se uinak na ive organizme i okoli u cijelosti i
razmatra u ovom kolegiju, mogue je prema rasporedu oneienja pojedinani ili tokasti
izvori, poput termoelektrana i rafinerija uz koje ne postoje druga postrojenja kao izvori oneienja. Postoje nadalje linijski izvori, a to su najee prometni pravci kojima se kreu raznovrsna prometna sredstva, preteno ona s fosilnim gorivima. Postoje dakako i povrinski izvori
koji podrazumijevaju vie manjih izvora koji oneiuju isti prostor, primjerice industrijske
zone s veim brojem postrojenja, ali i kotlovnice za grijanje koje zajedno oneiuju zrak u
jednom gradu.
Prema vrsti, oneiujuih tvari koje izvor emitira, bez obzira radi li se o nepokretnim
(tokastim i difuznim) ili pokretnim (prijevozna sredstva), mogue je meu oneiujuim
tvarima u zraku koji su posljedica ljudskih aktivnosti, razlikovati: plinove, lebdee estice,
metale i metaloide, postojane organske tvari, radioaktivne tvari, ostale oneiujue tvari i
otpadnu toplinu kao poseban oblik oneienja atmosferskog zraka, ali i djelovanja na mikroklimu.
Meu plinovima najei su oksidi ugljika (vrlo otrovni ugljikov (II) oksid i ugljikov
(IV) oksid), oksidi sumpora (ponajprije sumporov (IV) oksid i sumporov (VI) oksid iz kojih
se stvara sulfatna kiselina), ali i oksidi duika (N2O, NO i NO2). Zatim se mogu javljati halogeni elementi poput fluora, klora, broma, joda i astatina, koji znaju biti vrlo opasni za ljude,
ivotnije i biljke. Meu plinovima valja istaknuti i spojeve o kojima je bilo govora u prethodnom poglavlju; ugljikovodici, poliklorirani bifenili (PCB), poliklorirani-p-dibenzodioksini
(PCDD) i dibenzofurani (PCDF), organoklorovi pesticidi (OCP), organofosforovi pesticidi
(OP), metali i organometalni spojevi i radionuklidi. Sve ove oneiujue tvari mogu se
razvrstati i prema moguem tetnom uinku prema klimi, ekosustavu i zdravlju ovjeka, tj. na
krute estice, prizemni ozon, eutrofikante, kisele tvari i tvari koje utjeu na promjenu klime94,
kako je i prikazano na slici 27.
48od173
Slika 27. Oneiujue tvari i njihov mogui uinak na klimu, ekosustav

i zdravlje ovjeka94
Najznaajniji izvori ovih oneiujuih tvari su dimnjaci, bez obzira radi li se o

dimnjacima kunih loita, industrijskim dimnjacima ili dimnjacima spaljivaonica otpada,
tablica 2.
Tablica 2. Glavni izvori oneiujuih tvari u atmosferi3
Izvor
Dimnjaci kunih loita
Dimnjaci industrijskih i energetskih postrojenja
Oneiujua tvar
Mnogi organski spojevi, ukljuujui ugljikovodike koji
se javljaju zajedno sa esticama dima ili parama, SO2,
CO2, NO2 i drugo.
Mnogi organski spojevi, ukljuujui ugljikovodike koji
se kao prethodno zajedno sa
esticama dima ili parama,
SO2, CO2, NO2 i drugo.
Napomena
Razina oneienosti zraka
ovisi o kvaliteti i sastavu goriva i uinkovitosti sustava za
proiavanje otpadnih plinova.
Ukoliko otpadni dimni plinovi sadre i opasne tvari, njihovo proiavanje zahtjeva
naroitu pozornost.
49od173
Motori s unutarnjim izgaranjem i mlazni motori
CO2, NOx, ugljikovodici i

ostale organske oneiujue
tvari, organometalni spojevi
(ukoliko se koristi benzin sa
TEO)
Primjena pesticida
Insekticidi, fungicidi i herbicidi.
Curenja iz rashladnih sustava
Klorofluorometani (CF2Cl2,
CFCl3).
Razina oneienosti zraka

ovisi o izvedbi motora i ispunog sustava; porastom uporabe bezolovnog benzina
smanjeno je oneienje olovom.
Hlapivi pesticidi dospjevaju u
okoliu plinskom stanju iako
kapljice pesticida u spreju i
pesticidi u obliku dima jo
uvijek optereuju atmosferu.
Mnoge zemlje strogo nadziru
uporabu ovih kemikalija kao
propelanata.
U lebdee estice, svrstavaju se sve oneiujue tvari koje se u tekuem ili vrstom
stanju nalaze u atmosferi (osim vode), a koje tvore prainu ili dim (iz procesa prenja, izgaranja, miniranja, mljevenja, buenja, bruenja itd.).
To su obino smjese razliitih oneiujuih tvari i estica vode. Veliina estica je izravno povezana sa potencijalom estica da nakodi zdravlju ljudi, a dijele se u dvije skupine
koje se oznaavaju PM10 i PM2,5. Naime, PM10 estice imaju promjer <10,0 m, dok
PM2.5 estice imaju promjer <2,5 m.
Lebdee estice promjera <2,5 m su smjesa organskih i anorganskih tvari, tekih metala i sitnih estica praine, koje zahvaljujui svojim dimenzijama, prodiru i zadravaju se u
donjim dinim putovima te uzrokuju upalne promjene i smanjuju otpornost na alergije i infekcije. Zbog znaajnog utjecaja na zdravlje ljudi koncentracija PM2,5 jedan je od najvanijih
pokazatelja oneienja zraka. Emisija PM2,5 u najveoj je mjeri posljedica izgaranja krutih i
tekuih goriva u stacionarnim i pokretnim izvorima.
3.1.1 Prijenos oneiujuih tvari zrakom

Poznata je injenica da se oneiujua tvar u okoli moe transportirati i iriti (dispergirati) putem zraka, vode, tla, ivih organizama ili pak putem hranidbenog lanca. Nain i
brzina irenja (disperzije) oneiujue tvari u okoliu ovisi o izvoru emisije same tvari, njenim fizikalno-kemijskim karakteristikama te u velikoj mjeri o uvjetima u okoliu. Praksa je
pokazala da su neke oneiujue tvari utvrene na prostorima koji su desetcima tisua kilometara udaljeni od njihovih izvora kao npr. tragovi organoklorovih insekticida i PCB-a koji su
pronaeni u snijenim naslaga polarnog pojasa3, koji je udaljen od bilo kakvog izvora ovih
oneiujuih tvari. Zrak je medij koji je zasluan za mnoge sluajeve irenja oneiujuih
tvari na velike udaljenosti, a na njihovu disperziju u okoliu najvie utjeu sljedei imbenici:
50od173
meteoroloki uvjeti, kao to su brzina i smjer vjetra, temperatura i relativna vlanost zraka, globalno sunevo zraenje, stabilnost (turbulencija) atmosfere;
razina na kojoj dolazi do emisija (npr. visoki izvori emisija poput tvornikih dimnjaka ili
izvori emisija na prizemnim razinama, kao to su vozila u cestovnom prometu);
lokalne i regionalne geografske znaajke;
vrsta izvora (npr. nepokretni - tokasti ili difuzni izvor, ili pak pokretni npr. automobil).
Za vrijeme transporta oneiujue tvari zrakom, tvari podlijeu razliitim promjenama

poput razrijeenja zbog mijeanja sa zrakom, zatim moe doi do njihova izdvajanja ili nagomilavanja ovisno o njihovim fizikim znaajkama i sl. Naime, neke oneiujue tvari mogu iz zraka biti uklonjene depozicijom, odnosno taloenjem pod djelovanjem sile gravitacije,
ili pak ispiranja kiom, a mogu biti eliminirane iz atmosfere i apsorpcijom biljaka i sl. Nadalje, zbog sloenih fotokemijskih reakcija u atmosferi moe doi do transformacije oneiujue tvari u nove kemijske spojeve.
Iz navedenog proistjee kako se oneiujue tvari mogu dispergirati u okoliu na bezbroj naina, posebice u urbanim sredinama, u kojima se nalazi velik broj razliitih izvora emisija s promjenjivim razinama oneiujuih tvari, te u kojima su este promjene uvjeta u okoliu. Zbog svega ovoga je vrlo teko predvidjeti ponaanje emitiranih oneiujuih tvari i
njihovih koncentracijskih profila u okoliu kao i pratiti njihove trendove, a samim time, teko
je predvidjeti izloenost ljudi njihovom tetnom djelovanju kao i pojavu moguih posljedica.
Iz navedenoga se dade pretpostaviti kako je procjena disperzije oneiujue tvari u okoliu, a
samim time i procjena izloenosti ljudi njenom uinku, vrlo sloen i zahtjevan posao, te se u
tu svrhu primjenjuju odgovarajui koncentracijski matematiki modeli.
Modeliranje oneienja zraka vaan je sastavni dio studije utjecaja planiranih industrijskih postrojenja na okoli kao i postupak za kontinuirano procjenjivanje razine oneienosti sa stanovita utjecaja na okoli i na ovjekovo zdravlje. Koritenjem podataka iz dravnih i lokalnih mjernih stanica za praenje kakvoe zraka mogue je utvrditi razinu oneienosti, ali ne i utvrditi pravi izvor oneienja (industrijski dimnjak, i dr.) koji bi u incidentnim
situacijama mogao smanjiti emisiju prelaskom na kvalitetnija goriva ili smanjenjem kapaciteta rada tog izvora.
Najee koriteni i trenutno dostupni modeli, jo uvijek nisu idealni, a njihova tonost
je ograniena. Svi modeli disperzije zahtijevaju poznavanje meteorolokih parametara, od
kojih su najvaniji smjer i brzina vjetra te stabilnost (turbulencija) atmosfere, a najpoznatiji su
tzv. Box model, Gaussov model koji se i najee koristi, slika 28, te Eulerianov model, Langrangainov model i drugi.
Iako svi ovi modeli omoguavaju predvianje koncentracija oneiujuih tvari s obzirom na poznate ili izmjerene vrijednosti njihovih emisija pri odgovarajuim meteorolokim
uvjetima na odgovarajuim lokacijama te u odgovarajuim vremenskim razdobljima, najee
koriten model simulacije disperzije oneiujue tvari, zbog svoje robusnosti i jednostavnosti, jest Gaussov model disperzije oneienja.
51od173
Slika 28. Profil raspodjele koncentracije oneiujue tvari prema Gaussovom modelu95
Ovaj model rauna vrijednosti koncentracije oneiujue tvari na svakom unaprijed definiranom mjestu, a prema unaprijed definiranim meteorolokim podacima. Formiranje perjanice dima (podizanje, transport, difuzija i taloenje) pod izravnim je utjecajem satno definiranih meteorolokih podataka koji mogu biti rezultat mjerenja in situ ili procijenjeni.
3.1.2 tetni uinci oneienosti zraka na zdravlje ljudi
Oneienje zraka je lokalni, paneuropski i globalni problem, a posebice stoga to
oneiujue tvari emitirane u jednoj zemlji translokacijom kroz atmosferu mogu biti odloene u druga, udaljena mjesta i regije, gdje mogu ugroziti kvalitetu zraka. Takve mehanizme
nazivamno prekogranina ili transgranina oneienja. Znai, moe se rei da oneienje
zraka, osim to teti zdravlju ljudi i okoliu u cjelosti, ne poznaje i ne priznaje geopolitike
granice.
Znaajan dio stanovnitva na Zemlji, posebice u Europi, ivi u urbanim sredinama, gdje
se prekoraenja standarda kvalitete zraka i oneienja ozonom, duikovim oksidima i lebdeim esticama neizbjena pojava koja predstavlja ozbiljnu prijetnju zdravlju, slika 29.
52od173
Slika 29. Prekomjerno oneienje zraka esto je posljedica neodrivog upravljanja

zatitom okolia u sektorima kao to su industrija, energetika, gospodarenje
otpadom i promet96
Naime, lebdee estice i prizemni ozon, danas se smatraju oneiujuim tvarima koji
najvie ugroavaju ljudsko zdravlje. Izloenost tijekom najvee koncentracije i dugotrajna
izloenost ovim oneiivaima ovise o teini utjecaja, od naruavanja respiratornog sustava
do preuranjene smrti. Posljednjih je godina oko 40% europskog gradskog stanovnitva vjerojatno bilo izloeno vanjskim koncentracijama krupnih lebdeih estica (PM10) koje premauju
ogranienja Europske unije postavljena radi zatite ljudskog zdravlja. Mogue je da je do 50%
gradskog stanovnitva bilo izloeno razinama ozona koje premauju ciljne vrijednosti Europske unije. Procijenjeno je da sitne lebdee estice (PM2.5) u zraku skrauju oekivano prosjeno trajanje ivotne dobi u Europskoj uniji za vie od osam mjeseci96.
Prema podacima96 Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), gotovo sedam milijuna
ljudi svake godine umre od posljedica zagaenog zraka, o znai da je zagaenje zraka krivo
za svaku osmu smrt, pri emu se oneien zrak smatra odgovornim za bolesti dinih puteva,
a povezuje se i s bolestima srca i rakom, slika 30.
Prema istom izvoru, zagaenje zraka vei je rizik za zdravlje nego se dosad mislilo,
osobito za bolesti srca i modani udar. Zemlje s najveim postotkom oneienja su u jugoistonoj Aziji i zapadnoj tihooceanskoj regiji gdje se gotovo 3,3 milijuna smrti povezuje sa zagaenjem prostora, a 2,6 milijuna s oneienjem zraka na otvorenom. Skoro 4,3 milijuna
smrtnih sluajeva diljem svijeta samo u 2012. godini povezuje se s oneienjem zraka zbog
kuhanja na tednjaku na ugljen, drva i biomasu.
53od173
Slika 30. Utjecaj oneiujuih tvari u zraku na zdravlje ovjeka97

Procjenjuje se da je oneienje zraka na otvorenom uzrokom oko 40 % ishemijskih bolesti srca, 40 % modanih udara, 11 % kronine opstruktivne bolesti plua, 6 % sluajeva raka
plua i 3 % sluajeva akutne respiratorne infekcije kod djece, dok se za oneienje zraka u
zatvorenim prostorima danas smatra krivim za 34 % modanih udara, 26 % ishemijske bolesti
srca, 22 % kronine opstruktivne bolesti plua, 12 % sluajeva akutne respiratorne infekcije
djece i oko 6 % sluajeva raka plua96.
Oneienje zraka utjee na sve ljude, no vano je napomenuti da ne utjee na sve u
jednakoj mjeri i na jednak nain. Zbog vee gustoe stanovnika, oneienju zraka izloeniji
su ljudi koji ive u urbanim sredinama, a neke su skupine ranjivije od drugih, poput ljudi koji
pate od bolesti krvoilnog i dinog sustava, ljudi s osjetljivim dinim putovima, alergijama
dinog trakta, starijih i djece.
Iako se kakvoa zraka u Europi znatno popravila u posljednjih nekoliko desetljea,
oneienje zraka i dalje ostaje glavni okolini imbenik povezan s bolestima koje se mogu
sprijeiti i preranom smrtnou. Naime, oneien zrak u EU jo uvijek ima znaajne
negativne utjecaje na vei dio prirodnog okolia Europe, a prema izjavama strunjaka
meunarodne Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (engl. Organization for Economic
Cooperation and Development, OECD), oneienje zraka u gradovima postat e do 2050.
glavni okolini uzrok smrtnosti u svijetu, ispred zagaene vode i nedostatka higijenskih
mjera98.
54od173
3.1.3 Praenje kakvoe zraka u Republici Hrvatskoj

Temeljem Zakona o zatiti zraka, mjerenje oneiujuih tvari u zraku Republike Hrvatske obavlja se putem dravne mree za trajno praenje kakvoe zraka, slika 31, koja je u
nadlenosti Dravnog Hidrometeorolokog zavoda, i pod nadzorom Ministarstva zatite okolia i prirode, te putem lokalnih mrea u nadlenosti upanija, gradova i opina99. Ujedno, u
okolini izvora oneiavanja zraka, oneiivai osiguravaju praenje kakvoe zraka putem
postaja posebne namjene koje su sastavni dio lokalnih mrea (npr. Rafinerija nafte u Sisku).
Slika 31. Mjerne postaje u dravnoj mrei99
Dravna mrea za trajno praenje kakvoe zraka sastoji se od ukupno 21 mjerne postaje, od kojih je 20 postaja uspostavljeno sukladno Uredbi o utvrivanju lokacija postaja u dravnoj mrei za trajno praenje kakvoe zraka (NN br. 4/02), a jedna postaja u Slavonskom
Brodu sukladno Planu zatite i popravka kakvoe zraka (NN br. 61/08). U sklopu Dravne
mree od 2010. god. dostupni su podaci o kakvoi zraka sa tri automatske mjerne postaje s
podruja Splitsko-dalmatinske upanije: Katel Suurac, Solin i Split, koje je uspostavila tvrtka CEMEX Hrvatska d.d. (Cemex) u okviru provedbe mjera zatite zraka propisanih u okviru
postupka procjene utjecaja na okoli. Sukladno Uredbi o utvrivanju lokacija postaja u drav-
55od173
noj mrei za trajno praenje kakvoe zraka (NN br. 4/02) kojom su utvrene lokacije i broj
mjernih postaja, trebalo je na podruju Splita i Katelanskog zaljeva uspostaviti dvije postaje.
Prvenstvena namjena ove postaje je praenje razina oneienosti zraka u naseljima i
industrijskim podrujima, a na njoj se mjeri koncentracija slijedeih oneiujuih tvari: ugljikov (II) oksid (CO), duikov (IV) oksid (NO2), sumporov (IV) oksid (SO2), lebdee estice
PM10, sumporovodik (H2S), BTX (benzen, toluen, etilbenzen, o-p-m ksilen) te meteoroloki
parametri (temperatura, relativna vlanost, brzina vjetra, smjer vjetra). U uzorcima estica
PM10 kemijskom analizom se odreuje sadraj tekih metala i poliaromatskih ugljikovodika.
Jedna od mjernih postaja za praenje kakvoe zraka na dravnoj razini je i mjerna postaja Sisak-1 koja se nalazi u Sisku u Ulici M. Cvetkovia, slika 32.
Slika 32. Mjerna postaja Sisak - 1
3.1.4 Stanje kakvoe zraka u Republici Hrvatskoj

Kvaliteta zraka u Republici Hrvatskoj prati se na temelju podataka dobivenih na mjernim postajama dravne mree i lokalnih mrea, odnosno na ukupno 139 postaja, od ega je 37
automatskih, 42 su klasine, a 60 postaja mjere samo taloenje iz zraka. U okviru postaja lokalne mree prate kvalitetu zraka i postaje za posebne namjene.
Ministarstvo zatite okolia i prirode (MZOIP) koordinira aktivnosti vezane za praenje kakvoe i spreavanje oneienja zraka na dravnoj razini te omoguava pristup u realnom vremenu podacima o koncentracijama oneienja na podruju dravne mree. Za mjerenja i prevenciju oneienja zraka na lokalnoj razini zaduene su jedinice regionalne i lokalne uprave i samouprave.
56od173
Dravni hidrometeoroloki zavod (DHMZ) upravlja uspostavljenom dravnom mreom za praenje kakvoe zraka i zaduen je za rad umjernog laboratorija koji obavlja provjeru
tehnikih osobina mjernih instrumenata i rad kemijskog laboratorija koji provodi detaljne analize oneienja atmosfere.
S obzirom da su visoke koncentracije oneiujuih tvari oduvijek predstavljale opasnost za zdravlje ljudi, Europska unija je prihvatila norme o kakvoi zraka (granine i tolerantne vrijednosti) s ciljem ublaavanja rizika za ljudsko zdravlje i stabilnost ekosustava. Tako su
se, ve od ranih 90-tih godina prolog stoljea, emisije oneiujuih tvari iz velikih tzv. tokastih izvora openito smanjile, to je posljedica poveane uporabe goriva s niskim sadrajem
sumpora kao i proirenja mree centraliziranog toplinskog sustava, pada broja industrijskih
kapaciteta i gaenja ili zamjene "neiste industrije" ekoloki iim tehnologijama. Za ilustraciju moe posluiti stanje u oneienosti zraka u Sisku, gdje je razina SO2 znaajno opala100,
slika 33, dok se u nekim veinom industrijskim podrujima i dalje sporadino javljaju visoke
koncentracije SO2.
Slika 33. Kretanje srednje dnevne koncentracije SO2 u zraku za razdoblje 2006.-2010.
na mjernoj postaji Sisak -1
Zrak u Republici Hrvatskoj je esto oneien visokim koncentracijama lebdeih estica, PM10, naroito u zimskim razdobljima, a najvaniji izvori ovih oneiujuih tvari su
promet, grijanje stambenih zgrada i industrija, slika 34.
Najveu opasnost za ljudsko zdravlje predstavljaju upravo najmanje lebdee estice
promjera <2,5 m - PM2,5 ije se praenje koncentracije provodi za sada jedino na mjernoj
postaji u Slavonskom Brodu.
Oneienju zraka uvelike doprinose i oneiujue tvari kojima je izvor cestovni
promet, a to je normalna posljedica porasta ivotnog standarda koji prati poveanje broja
vozila na cestama. Premda se danas koriste iste tehnologije, poput primjene katalizatora na
vozilima, i srednje godinje koncentracije npr. NO2 iz cestovnog prometa ne prekorauju GV
57od173
srednjih godinjih konecentracija, ovaj izvor i razine oneiujuih tvari koje sudjeluju u stvaranju smoga i ozona (NO2, CO, benzen i lebdee estice PM10) se ne smiju zanemariti.
Slika 34. Kretanje broja prekoraenja dnevnih graninih vrijednosti lebdeih estica, PM10,
u razdoblju 2006.-2009.
Agencija za zatitu okolia (AZO) prikuplja sve podatke o kakvoi zraka i odrava
Program voenja informacijskog sustava zatite okolia (ISZO) na lokalnoj razini, a takoer
omoguava pristup u realnom vremenu podacima o koncentracijama lokalnih mrea. Obraeni podaci sa svih postaja objavljuju se u godinjim izvjeima o praenju kvalitete zraka na
podruju Republike Hrvatske koja izrauje Agencija za zatitu okolia.
Po isteku kalendarske godine prikupljeni rezultati analize mjerenja koncentracija oneiujuih tvari u zraku na urbanim postajama Dravne mree za trajno praenje kvalitete
zraka se analiziraju i prikazuju u obliku Godinjeg izvjea. U svakom godinjem izvjeu se
za svaku oneiujuu tvar na svakoj postaji prikazuje ukupan broj mjerenja, obuhvat podataka u %, srednja godinja vrijednost, medijan, najvea vrijednost i 98. percentil. Takoer se
prikazuje uestalost pojavljivanja visokih koncentracija oneiujuih tvari u odnosu na granine vrijednosti (GV) i tolerantne vrijednosti (TV). U posebnim kalendarskim prikazima,
prikazuju se datumi pojavljivanja oneiujuih tvari veih od GV i dugoronog cilja za ozon,
te TV i ciljne vrijednosti za ozon, s ukupnim brojem dana kada je dolo do prekoraenja.
Tako je npr. u Izvjeu za 2011. godinu101 utvreno i prikazano da je zrak te godine
bio najvie oneien esticama PM10, B(a)P u esticama PM10 i ozonom, to je razvidno iz
detaljnih prikaza sakupljenih podataka za savku pojedinu mjernu postaju.
58od173
Ovdje e, s obzirom na vrlo veliki broj prikupljenih podataka biti prikazani samo najvaniji rezultati praenja koncentracija oneiujuih tvari u zraku zabiljeenih na mjernoj
postaji Sisak 1, uz prethodno pojanjenje najvanijih pojmova:
Kategorija kakvoe zraka utvruje se za svaku oneiujuu tvar posebno jedanput godinje
za proteklu kalendarsku godinu;
Prva kategorija kakvoe zraka (I kategorija) ist ili neznatno oneien zrak: nisu prekoraene granine vrijednosti (GV), ciljne vrijednosti i dugoroni ciljevi za prizemni ozon;
Druga kategorija kakvoe zraka (II kategorija) oneien zrak: prekoraene su granine
vrijednosti (GV), ciljne vrijednosti i dugoroni ciljevi za prizemni ozon;
Granina vrijednost (GV): granina razina oneienosti ispod koje, na temelju znanstvenih
spoznaja, ne postoji, ili je najmanji mogui, rizik tetnih uinaka na ljudsko zdravlje i/ili okoli u cjelini i jednom kada je postignuta ne smije se prekoraiti;
Tolerantna vrijednost (TV): granina vrijednost uveana za granicu tolerancije;
Granica tolerancije: postotak granine vrijednosti za koji ona moe biti prekoraena pod za
to propisanim uvjetima
Dugoroni cilj za ozon (granina vrijednost): koncentracija ozona u zraku ispod koje se,
prema sadanjim znanstvenim saznanjima, ne oekuju izravni tetni uinci na zdravlje ljudi
i/ili okoli u cjelini. Ovaj cilj treba postii dugorono, osim tamo gdje se ne moe postii razmjernim mjerama, kako bi se osigurala uinkovita zatita zdravlja ljudi i okolia;
Ciljna vrijednost za ozon (tolerantna vrijednost): razina utvrena s ciljem dugoronog otklanjanja mogunosti tetnih uinaka na ljudsko zdravlje i/ili okoli u cjelini, i koju, gdje je to
mogue, treba postii u utvrenom roku
Gornja granica procjenjivanja: propisana razina oneienosti ispod koje se ocjenjivanje
oneienosti moe obavljati kombinacijom mjerenja i metoda procjene na temelju standardiziranih matematikih modela i/ili drugih mjerodavnih metoda procjene;
Donja granica procjenjivanja: propisana razina oneienosti ispod koje se ocjenjivanje oneienosti moe obavljati samo pomou metoda procjene na temelju standardiziranih matematikih modela i/ili drugih mjerodavnih metoda procjene;
Najvia dnevna osmosatna srednja vrijednost koncentracija odreuje se ispitivanjem osmosatnih srednjih vrijednosti, dobivenih iz podataka usrednjenih po satu i auriranih svaki sat;
Rezultati na postaji Sisak-1

Na mjernoj postaji Sisak-1 u 2011. godini mjeren je sadraj ovih oneiivaa: SO2,
NO2/NOx, CO, PM10, H2S, benzen, te su uzeti uzorci PM10 estica u kojima je provedeno
odreivanje sadraja tekih metala Cd, Ni i As, sulfata te policiklikih aromatskih ugljikovodika benzo(a)pirena, benzo(a)antracena, benzo(b)flourantena, benzo(j)flourantena, benzo(ghi)perilena, benzo(k)flourantena, indeno(1,2,3-cd) pirena i dibenzo(a,h)antracena.
Na temelju izmjerenih vrijednosti ovih parametara izvrena je kategorizacija podruja oko
mjerne postaje Sisak-1, a na temelju ega je utvreno da je zrak na ovoj automatskoj mjernoj
postaji bio I kategorije s obzirom na sadraj CO te Cd, Ni i As u lebdeim esticama PM10 te I
59od173
kategorije uvjetno, s obzirom na NO2 i SO2. Zrak je bio II kategorije, tj. oneien s obzirom
na PM10 i B(a)P, te uvjetno II kategorije za H2S, tablica 3.
Tablica 3. Kategorizacija zraka na podruju grada Siska koje pokriva mjerna postaje
Sisak-1 u 2011. godini101
Srednja godinja koncentracija PM10 iznosi 32.36 g m-3 to je nie od propisana godinja GV za PM10, ali je tijekom mjernog razdoblja doputena vrijednost za dnevne koncentracije estica PM10 prekoraena 52 puta. Prema tome, zrak je razvrstan u II kategoriju uvjetno s
obzirom na estice PM10 jer je obuhvat podataka manji od 90%. Utvrena srednja vrijednost
sadraja benzena bila je 4.30 g m-3, a obuhvat podataka iznosio je 63.29% te zrak nije kategoriziran s obzirom na benzen.
Najvia dnevna osmosatna koncentracija CO na razini godine dana iznosila je 3.01 g
-3
m . Srednja godinja vrijednost sadraja H2S bila je 1.17 g m-3, to je nie od propisane granice koja iznosi 2 g m-3, a broj prekoraenja satne GV je bio 48, te je zrak uvjetno svrstan u
II kategoriju s obzirom na sadraj H2S, jer je obuhvat podataka iznosio 87.67%.
Dobiveni rezultati za 2011. godinu ukazuju da su izmjerene koncentracije estica PM10
prekoraene 150 puta u odnosu na GV, a ujedno i TV, slika 33, to je za znatno vie od dozvoljenih 35 prekoraenja, pa je stoga i zrak svrstan u II kategoriju. U istom razdoblju nisu
zabiljeene 24 satne koncentracije NO2, SO2, CO i H2S iznad njihovih graninih vrijednosti
(GV), slike 34 37, dok isto ne vrijedi za kretanje srednjih dnevnih koncentracija benzena101,
slika 38.
Kada bi eljeli ukratko prikazati stanje kvalitet zraka u Republici Hrvatskoj, tada bi
prema rezultatima praenja razina oneiujuih tvari102 u 2012. godini, ije su koncentracije
prelazile tolerantne vrijednosti kvalitete zraka (TV), mogli zakljuiti da je zrak u RH uglavnom ist ili neznatno oneien (I. kategorija), dok je u pojedinim urbanim podrujima umjereno i prekomjerno oneien (II. i III. kategorija).
60od173
Slika 33. Godinji hod 24-satnih koncentracija PM10 na postaji Sisak-1 tijekom
2011. god. Crvena crta oznaava GV koja iznosi 50 g m-3
Slika 34. Godinji hod 24-satnih koncentracija NO2 na postaji Sisak-1 tijekom 2011. god.
Crvena crta oznaava TV koja iznosi 95 g m-3, a plava GV koja iznosi 80 g m-3
61od173
Slika 35. Godinji hod 24-satnih koncentracija SO2 na postaji Sisak-1 tijekom 2011. god.
Plava crta oznaava 24-satnu GV koja iznosi 125 g m-3.
Slika 36. Godinji hod najviih dnevnih osmosatnih koncentracija CO na postaji Sisak-1
tijekom 2011. god. Crvena crta oznaava GV koja iznosi 10 mg m-3.
62od173
Slika 37. Godinji hod srednjih dnevnih koncentracija H2S na postaji Sisak-1 tijekom 2011.
godine. Plava crta oznaava GV za 24-satne koncentracije koja iznosi 5 g m-3 i ne
smije biti prekoraena vie od 7 puta.
Slika 38. Godinji hod srednjih dnevnih koncentracija benzena na postaji Sisak-1 tijekom
2011. godine. Godinja GV iznosi 5 g m-3.
63od173
Prema istom izvjeu i podacima za razdoblje od 2005. do 2011. godine povien sadraj lebdeih estica PM10 zabiljeen je u veim gradovima sjeverne Hrvatske (Zagreb, Kutina
i Sisak), i to kao izravna posljedica prometa i industrije. Prekoraenja vrijednosti propisanih
za H2S i lebdee estice PM10 bila su u tom razdoblju zabiljeena i u Slavonskom Brodu.
Prekoraenje granine vrijednosti (GV) za NH3 zabiljeeno je na postaji u Kutini, a visoke vrijednosti SO2 na postajama oko rafinerije nafte u Rijeci te na postaji u centru Splita.
I konano, u odnosu na 1990. godinu emisije glavnih oneiujuih tvari u RH pokazuju opi trend smanjenja, to je, izmeu ostaloga rezultat plinofikacije, zabrane prodaje benzina sa TEO, modernizacije voznoga parka, uporabe kvalitetnijega goriva s niim sadrajem
sumpora, razvoja javnoga prijevoza, a u posljednjih nekoliko godina i ekonomske krize koja
je utjecala na pad industrijske proizvodnje u Republici Hrvatskoj.
3.2 Unoenje oneiujuih tvari u okoli emisijom u vode

Oneiujue tvari u okoliu koje potjeu iz najrazliitijih izvora, mogu se osim zrakom u okoli iriti i vodom. S obzirom da voda trajno krui planetom u hidrolokom kruenju
te putem oborina (kia, snijeg, tua, rosa) pada na tlo, procjeuje se u tlo, a s njega se dijelom
isparava, dio primaju biljke, a dio protjee do podzemne vode, a iz njih u vodotoke, jezera i
more, dio je vezan u ledenjake, ledene kape, dio je u oblacima atmosfere, na sastav vode utjee vrlo veliki broj imbenika. Zbog toga se esto u vodi mogu nalaziti i razliite oneiujue
tvari koje pridolaze iz otpadnih voda iz kuanstava i industrije, otpadnih voda iz procesa proizvodnje energije, voda koje otjeu ili se procjeuju s odlagalita otpada, s poljoprivrednoga
zemljita ili s cesta, itd., slika 39.
Slika 39. Izvori oneienja vode103

64od173
Tako npr. oneiujue tvari u vodu dolaze i iz tla koje sadri hranjiva, a neke se, poput
nitrata, iz njih ispiru tijekom obrade poljoprivrednih povrina, te se izlijevaju u oblinji vodotok. Nadalje, pojedini metali vezani u tlu, poput aluminija i magnezija, a koje raznim kemijskim reakcijama u tlu, mogu biti otputeni u vodu, tetno djeluju na ivi svijet u vodi i nerjetko mogu uzrokovati pomor riba. U svojoj masi snijeg prima i zadrava oneiujue tvari
koje se u proljee, s promjenom temperature, izliju u rijeke i potoke te postupno nalaze put do
jezera.
Tako se kiselost jezera moe naglo promijeniti u vrijeme odlaganja jaja vodenih organizama, pa cijeli pomladak moe biti deformiran ili jednostavno nestati. Ipak, sva ova oneienja, koliko god bila znaajna, ne predstavljaju opasnost koja se javlja u okoliu usljed oneienja koje uzrokuje ovjek.
S poljoprivrednih tala na kojima se koriste pesticidi, a koji sadre vie od 450 aktivnih
sastojaka biocidnog uinka, velike koliine ostataka pesticida ulaze u okoli putem erozijskog
nanosa. Ostaci mineralnih gnojiva - fosfata i nitrata, razliite toksine tekuine iz silosa, gnojovka iz svinjogojskih i peradarskih farmi, mnotvo farmaceutskih proizvoda antibiotika,
hormonskih preparata, inhibitora rasta i sredstava za dezinfekciju zavravaju u vodi, iz koje se
na vie naina mogu iriti u okoli i konano zavriti u ivim organizmima, gdje mogu prouzroiti tetu po zdravlje.
Ostali izvori oneiujuih tvari koje u okoli dospijevaju otpadnim vodama, svakako
su industrija, eksploatacija i prerada metalnih ruda, proizvodnja energije, obrada i odlaganje
otpada, promet i druge djelatnosti, koje svaka na svoj nain ostavljaju trag tetnim uinkom
na okoli.
3.2.1 Prijenos oneiujuih tvari vodom

Prema definiciji104 otpadne vode sadre tekui otpad otopljen ili emulgiran u vodi, odnosno kruti otpad dispergiran u vodi, potjeu iz kuanstava naselja i gradova (ukljuuju i organski, fekalni otpad), tvornica i industrijskih pogona ili poljoprivrednih djelatnosti. Njihovim
isputanjem iz kanalizacije (tokasti izvori) bilo ispiranjem iz tla u povrinske kopnene vode
(potoke, rijeke, jezera) ili more kao difuzni izvor, moe se oneistiti ili zagaditi, odnosno
smanjiti uporabna vrijednost voda u koje dospijevaju.
Otpadne vode se razvrstavaju105 u tri skupine:
kuanske otpadne vode nastale uporabom sanitarnih troila vode u kuanstvu, hotelima, uredima, kinima, sportskim dvoranama i objektima, sanitarnim vorovima za radnike industrijskih pogona;
industrijske ili tehnoloke otpadne vode nastale upotrebom vode u procesu rada i
proizvodnje, u industrijskim i drugim proizvodnim pogonima, te rashladne vode, i
oborinske otpadne vode nastale od oborina koje se vie ili manje oneiuju u dodiru s niim slojevima atmosfere, povrinama tla, krovovima i slino.
65od173
Ove tri skupine otpadnih voda uobiajeni su sastav komunalnih otpadnih voda, a njima
se mogu prikljuiti i otpadne vode od pranja javnh prometnih povrina i eventualno procjedne
vode s odlagalita neopasnog otpada. Na alost, jo uvijek se otpadne vode nerjetko isputaju
u okoli bez ikakvog proiavanja, kako je prikazano u slici 40.
Izmeu velikog broja razliitih oneiujuih tvari koje vodom dospjevaju u okoli, te
se vodnim putovima i ire u okoliu, svakako vrlo vanu ulogu imaju industrijske ili, kako ih
jo nazivaju tehnoloke, otpadne vode.
Slika 40. Nekontrolirano isputanje neproienih otpadnih voda u okoli106
Sastav ovih otpadnih voda uglavnom zavisi od industrijske grane u kojoj nastaju, odnosno vrste djelatnosti. Za pretpostaviti je da e se otpadne vode iz procesa oplemenjivanja
ruda, prehrambene industrije i procesa eksploatacije i prerade nafte u mnogome razlikovati.
Temeljna razlika meu ovim otpadnim vodama s oneiujuim tvarima vrlo irokog spektra,
je njihova podlonost biolokoj razgradljivosti, te ih se stoga moe podijeliti u dvije osnovne
skupine107:
bioloki razgradive one otpadne vode koje sadre bioloki razgradive oneiujue
tvari te se mogu mijeati s gradskim otpadnim vodama, odnosno odvoditi zajednikom
kanalizacijom (npr. iz nekih prehrambenih industrija) i
bioloki nerazgradive one otpadne vode koje sadre bioloki nerazgradive oneiujue tvari, te se moraju podvri prethodnom postupku proiavanja prije isputanja
odnosno mijeanja s gradskom otpadnom vodom (npr. iz kemijske, metalne industrije
i sl).
66od173
Kako je ve navedeno, svaka djelatnost (industrija, poljoprivreda, obrada otpada, promet, itd.) predstavlja specifian izvor oneiujuih tvari koje isputa s otpadnim vodama,
tako pojedine industrijske otpadne vode mogu sadravati otrovne ili teko razgradive oneiujuih tvari koje ugroavaju ivi svijet okolia (npr. teki metali, kiseline, luine, nafta i naftni derivati, masti i mineralna ulja, radioaktivni izotopi, itd.).
Ovakve otpadne vode je potrebno proistiti kako bi se uklonile toksine i postojane
oneiujue tvari koje se u protivnom mogu nakupljati u ivim organizmima.
Ovdje je vano spomenuti i oborinske otpadne vode koje se uvjetno smatraju istim
vodama, iako na svom putu ispiru atmosferu i prema povrini zemlje prenose sve oneiujue tvari koje su ranije isputene u atmosferu. Primjer za to su kisele kie, koje ugroavaju
ume, graevine i slino, te crvene ili ute kie koje nastaju kao posljedica ispiranja pustinjske
praine koja dopire ak iz Afrike. U skupinu oborinskih otpadnih voda, kojima se u okoliu
dispergiraju oneiujue tvari, mogu se svrstati i vode koje nastaju topljenjem snijega, kada,
kad sva neistoa prikupljena tijekom razdoblja niskih temperatura, dospijeva u kanalizaciju,
a otuda u prirodne recipijente107.
S obzirom da su ugljikovodici est uzrok oneienja okolia, to na naftnoj i petrokemijskoj industriji lei velika odgovornost za rjeavanje problema oneienja okolia ovom
vrstom oneiujuih tvari. S tim u svezi, industrije razvijenih zemalja, pa tako i Hrvatske, su
ve ezdesetih godina prolog stoljea pokrenule istraivanja u suradnji sa znanstvenim institucijama u cilju rjeavanja problema oneienja okolia naftnim ugljikovodicima i unapreenju sustava zatite okolia u akcidentnim sluajevima. O ovoj problematici, sve industrije
nafte u svojim godinjim izvjeima daju prikaze eventualnih nezgoda i moguih oneienja
okolia ugljikovodicima gdje se prikazuju koliine prolivenih ugljikovodika i konana rjeenja u smislu zatite okolia od njihove disperzije.
Tako npr. u Ininom Izvjeu za 2012. godinu108 se mogu nai uz podatke o isputanju
tehnolokih, oborinskih, rashladnih i sanitarnih voda, koje se, gdje je to bilo potrebno, proiavaju fizikalno kemijsko biolokim postupcima i podaci o isputanju ugljikovodika u
okoli ili sprjeavanju ove pojave u incidentnim situacijama. Dani su podaci o broju izlijevanja ugljikovodika volumena veeg od 1m3, pri emu je u okoli dospjelo ukupno 145,5 m3
ugljikovodika. Odmah nakon otkrivanja incidenta, poduzete su sve potrebne mjere te su sva
oneienja prouzroena ovim izlijevanjima uspjeno sanirana, tako da niti jedno vodno tijelo
nije bilo znatnije ugroeno isputanjem otpadnih voda iz postrojenja Ine. Iznimka je jedan
sluaj istjecanja ugljikovodika iz podzemlja u more, no i ova koliina ugljikovodika je zadrana unutar zatitne brane i nije dozvoljeno njene irenje u otvoreno more.
Unos ugljikovodika u okoli, osim iz proizvodnih postrojenja za preradu nafte, mogu je i
njenim transportom kao i transportom njenih derivata, bilo rijenim ili morskim putovima, to
predstavlja svakodnevni rizik za mogua oneienja voda109. Dosadanji sluajevi izlijevanja
nafte, posebice na moru, izazivali su veliku medijsku pozornost, no ova oneienja ne smatraju se i najznaajnijima. Naime, vrlo znaajno naruavanje morskog ekosustava dogaa se i
pri svakodnevnim operacijskim i sluajnim oneienjima od brodova, posebice tankera. S
obzirom na nain skladitenja tereta na brodu, njegovom manipuliranju pri prekrcaju, kao i u
sluajevima pomorskih havarija, dio tereta moe se izliti i dospjeti u more. Pritom dolazi do
oneiivanja uljima i elementima u tragovima, posebno metalima
67od173
More je danas izvanredno znaajna prometnica kojom se, uz naftu, prevozi glavnina i
drugih tereta u meunarodnoj robnoj razmjeni, pa je i veina oneienja mora uzrokovana
upravo pomorskim aktivnostima. Pri tome, razne opasne tvari poput kemikalija i ulja koja se
prevoze morskim putem u razlivenom stanju, predstavljaju znatno veu opasnost za plovidbu
i ouvanje morskog okolia od ostalih tereta.
Unos oneiujuih tvari u okoli i njihovo irenje, mogu je i procjednim vodama iz
odlagalita otpada110. S obzirom da je jo uvijek odvoenje otpada na velika odlagalita najpopularnija metoda gospodarenja otpadom u nas i u svijetu, a mnoga od njih nisu opremljena
prikladnim sustavima za suzbijanje emisija tetnih tvari u okoli, odlagalita otpada predstavljaju znaajan izvor oneienja okolia.
Naime, odlagalita otpada, funkcioniraju kao golemi mikrobioloki i kemijski reaktori,
u kojima poetni stadij stabilizacije otpada prati oslobaanje procjednih voda i plinova, a
mogunost njihova nekontroliranog prodora i irenja u okoli, posebno je znaajno pitanje.
Postoje brojna izvjea u literaturi koja pokazuju da otputanje razliitih organskih i anorganskih oneiujuih tvari iz odlagalita otpada bez zatitnih sustava, moe dovesti do zagaenja
podzemnih voda, to je vrlo esta pojava u blizini odlagalita mjeovitog obiljeja na koja je,
uz kuanski, odlagan i proizvodni otpad.
Naalost se jo uvijek ponegdje otpad nekontrolirano odlae na obale, bive rukavce,
pa i u same vodotoke, kanale ili naputene iskope ljunka, pa veinu lokalnih oneienja,
odnosno oneienja na manjim vodotocima izaziva upravo ovakvo odlaganje otpada razliitog sastava, od kojeg je dio i opasan. Budui da veina postojeih odlagalita otpada uglavnom nisu graena sukladno vaeim propisima, dio procjednih voda iz tih odlagalita nekontrolirano zavrava u okoliu i ugroava kakvou voda, to je posebno rizino u krkim podrujima. Posebnu opasnost za vode, openito, ini neadekvatno rijeena obradba i odlaganje
opasnog otpada, te nelegalno odlaganje ili ak izravno isputanje u vodotoke.
Osim navedenih djelatnosti i njihovog mogueg utjecaja na oneienje okolia vodnim
putovima, svakako jedno od znaajnijih mjesta oneienje okolia otpadnim i procjednim
vodama iz poljoprivrede. Naime, na poljoprivredu otpada 70 - 90 % ukupne svjetske potronje111 vode. Odrivo gospodarenje tom vodom, koje se prije svega odnosi na racionalno koritenje kao i zatita od njenog oneiavanja. Zahvati u uzgoju bilja koji se redovito primjenjuju
u poljoprivredi kao to je gnojidba mineralnim i organskim gnojivima i primjena kemijskih
zatitnih sredstava, koja su obino lako topljiva u vodi, tetno djeluju na kvalitetu i koliinu
raspoloive vode procjeivanjem u dublje slojeve tla, te se ove oneiujue tvari izravno
unose u podzemne vode.
3.2.2 Uinci tetnih tvari u vodi na zdravlje ljudi

Voda je najvaniji sastojak ljudskog organizma u ijem sastavu sudjeluje s 2/3 i neizostavna je za odvijanje svih procesa potrebnih za odravanje ljudskog organizma. Voda odrava
ravnoteu sustava, ona je medij putem kojega se tijelo opskrbljuje prijeko potrebnim hranjivim tvarima i mineralima, regulira tjelesnu temperaturu, izluuju otpadne tvari i toksini iz
organizma.
68od173
Bez vode se ne moe preivjeti dulje od tjedan dana, pri ekstremnim temperaturama i
krae. Stoga je, kako bi na sustav funkcionirao neizmjerno vano unijeti potrebne dnevne
koliine vode.
No, nije rijetka pojava da ta ista, prijeko potrebna tekuina, uz sve svoje blagotvorne
uinke u sebi krije i brojne opasnosti ako sadri neeljene tvari tetne po nae zdravlje i za sve
druge ive organizme na Zemlji. Jer, u vodotocima i podzemnoj vodi zavrava velika koliina
otpadnih voda iz industrije i poljoprivrede kojima se u okoli unose metali, ostaci pesticida,
lijekovi, kozmetiki proizvodi, boje, deterdenti, ulja itd., od kojih je vrlo mali broj razgradljiv dok veinu ine bioloki nerazgradljive neisti.
Iako su neke od navedenih oneiujuih tvari, poput metala, znaajan imbenik u vodenom okoliu, jer u mnogim sluajevima o njima ovisi i bioraznolikost vodenog ekosustava,
njihova prisutnost u poveanim koncentracijama moe imati razliite toksine uinke na ive
organizme u vodi, a posredno i na ovjeka. Gotovo da nema podruja, pa tako niti voda, koje
ne sadre teke metale, poput olova, ive i kadmija, koji se najee akumuliraju i vrlo toksino djeluju na organizam.
Olovo Olovo, koje se u okoliu nalazi od najranije povijesti, je opi metaboliki otrov, a
toksini reprodukcijski uinci u sisavaca, ukljuujui ljude, obino su posljedica visokih razina izloenosti pri akcidentalnim otrovanjima ili zbog profesionalne izloenosti. U suvremeno
doba, izloenost olovu u okoliu je mogua zbog oslobaanja olova iz prirodnih izvora, a jo
vie zbog ljudskih djelatnosti kao to je industrija, loenje ugljenom i naftom, izgaranje vrstog otpada, uporaba olovnih boja, a sve manje iz ispunih plinova vozila zbog uporabe olovnog benzina, to je naputeno u velikom broju drava. Unoenje olova u organizam moe biti
uzrokovano i uzimanjem oneiene hrane i vode, a posljedice su viestruke s obzirom napada
mnoge organe jer se prenosi krvlju i rasporeuje u krv, bubrege, jetru, kosti i druga tvrda tkiva.
Jo nisu do kraja istraeni uinci i mehanizmi djelovanja niskih razina izloenosti olovu,
pogotovo kada se radi o izloenosti olovu djece prije samoga roenja. U suvremeno doba,
opisani su i njegovi tetni uinci na reprodukcijsku funkciju kod ena izloenih ovom tekom
metalu112.
Kadmij Kadmij je metal bez poznate fizioloke uloge kod sisavaca, ukljuujui ljude, ali s
dokazanim brojnim toksinim uincima u organizmu. U okoli dolazi djelomice iz prirodnih,
ali najvie iz antropogenih izvora, prije svega emisijom iz industrijskih izvora, od obrade otpada te obogaivanja tala kanalizacijskim muljem i fosfornim gnojivima. Kadmij se u organizam najee unosi oneienom hranom, kao to su itne pahuljice, ria, krumpir, iznutrice,
ribe i plodovi mora - mekuci i koljkai. Apsorbirani kadmij se u organizmu, bilo da je unesen ingestijom ili inhalacijom, prenosi putem krvi i rasporeuje akumulirajui se u bubrezima,
miiima i jetri.
Sve do 90.-ih godina prolog stoljea nije bilo sigurnih dokaza da je kadmij reproduktivni otrov u ljudi, a i podaci u pokusnih glodavaca bili su do tada oskudni. Tijekom posljednja dva desetljea javlja se sve vie dokaza u literaturi112 da metali, meu kojima osobito kadmij, mogu imati inhibirajui uinak na reprodukcijske organe.
69od173
Arsen utvren u naim vodama predstavlja poseban problem, jer je jo pogubniji za organizam od do olova i kadmija. Pojava arsena u vodi posljedica je prirodnih procesa kao to je
otapanje stijena koje sadre arsen, bioloke i vulkanske aktivnosti, a njegovi su antropogeni
izvori rudarstvo, fosilna goriva i pesticidi. Preparati koji sadre arsen danas se rabe u drvnoj
industriji pri zatiti drvenih predmeta113.
Redovita konzumacija vode s povienim koncentracijama arsena uzrokuje kardiovaskularna oboljenja, povieni krvni tlak i srani udar dok dugotrajno koritenje vee koncentracije (vie od 50 mikrograma na 1 litru vode) moe uzrokovati rak plua, koe, bubrega i mjehura114. Rezultati domaih istraivanja115 pokazali su kako je vie od 120 tisua ljudi koji ive
na podruju Slavonije izloeno dugotrajnoj konzumaciji arsena u koncentraciji koja je u nekim podrujima i 10 puta vea od dozvoljene, to predstavlja vie nego alarmantan podatak.
Potpuni mehanizam tetnog djelovanja arsena u organizmu jo nije poznat. Kronino
trovanje arsenom moe biti posljedica nakupljanja spojeva arsena u organizmu, kao posljedica
konzumiranja vode s poveanom koncentracijom arsena, iako su trovanja zabiljeena i pri
niim koncentracijama113 (oko 2 g L-1). Najee promjene u organizmu uzrokovane unosom
arsena u tijelo su: oteenje funkcije jetre, dijabetes, hipertenzija, karcinom koe, plua i unutranjih organa, itd.
Ugljikovodici Meu oneienjima koja vodama dospijevaju u okoli nalaze se i ugljikovodici koji se iz razliitih antropogenih izvora isputaju u otpadne vode, pa njima u vodotokove,
ili pak izlijevanjem u incidentnim situacijama dospijevaju na tlo pa otuda u povrinske i podzemne vode. Uloga i znaaj npr. mineralnih ulja, sirove nafte i naftnih derivata u povijesti
tzv. kemijskih nesrea ili ekolokih katastrofa posebno je zapaena, o emu e biti rijei u
posebnom poglavlju. Ovi spojevi kada uu u okoli, u njemu ostavljaju tragove svoga tetnog
djelovanja na razliite naine, od samog nagomilavanja na povrini vode, npr. izlijevanje nafte u more, pri emu svojim fizikalnim svojstvima ugroava floru i faunu jer sprjeava fotosintezu, disanje i hranjenje, pa do ulaska u hranidbeni lanac i pojave tetnih uinaka na ovjeka.
Posebno su znaajni uinci nafte na sisavce koji su istraivani nakon velike pomorske
katastrofe tankera Exxon Valdez iz 1989. godine, kada je u more nedaleko od obala Aljaske
isputeno oko 42 milijuna litara sirove nafte. Tijekom istraivanja nakon katastrofe utvreno
je smanjenje populacija razliitih ivotinja koje obitavaju u priobalnom podruju, a krvi mnogih su pronaene odreene promjene koje su posljedica oteenja njihovog imunolokog sustava116.
Negativni uinci ugljikovodika na ovjekov organizam su raznorodni i ovisni o mnogo
razliitih imbenika, no ono to je najznaajnije jesu njihova mutagena i kancerogena svojsva,
pa se mora posvetiti duna pozornost njihovoj ulozi, pogotovo kad se njihova prisutnost utvrdi u blizini vodocrpilita. Dokazivanje veze izmeu raka u ljudi i stupnja zagaenja voda je
vrlo sloeno i izaziva mnoge trokove, stoga su bez obzira na ve postignute rezultate, ova
istraivanja kontinuirano provode, kako bi se mogao procijeniti pravi rizik od ovih oneiujuih tvari kako za slatkovodne zajednice, tako i za ljude.
Gutanje ugljikovodika kod ovjeka moe uzrokovati muninu, povraanje, te grevi u
trbuhu i jake proljeve, a dugotrajni kontakt s oneienom vodom na koi moe izazvati iritaciju ili pojavu dermatitisa zbog preosjetljivosti117. Tako npr. toluen bilo inhalacijom ili preko
koe moe izazvati crvenilo na koi, povraanje ili oteenje plua. Benzen takoer nadrauje
70od173
kou i oi uz izazivanje crvenila i arenja, ali problem su njegovi uinci prilikom dugotrajnog
izlaganja. Najee se govori o moguem izazivanju leukemije, pojavi raka na pluima ili
koi. Za okoli i namirnice, ukljuujui i vodu, postoje stroge granice za koncentraciju benzena, pa tako npr. u pitkoj vodi, a prema Pravilniku o parametrima sukladnosti i metodama analize vode za ljudsku potronju (NN br. 125/13, 141/13), koncentracije benzena ne smiju prijei 1,0 g L-1, a za benzo(a)piren granica je puno nia tj. 0,010 g L-1.
Pesticidi U drugoj polovici prolog stoljea pesticidi su zajedno s mineralnim gnojivima
postali najtraeniji proizvodi za primjenu u poljoprivredi, a njihova popularnost se ogledala
u sposobnosti rjeavanja razliitih tetnika pri uzgoju bilja i ivotinja. No, tetnici su postupno razvijali otpornost na pesticide te prisiljavali poljoprivrednike na posezanje za novim
kemijskim formulacijama, to je vrlo brzo dovelo do oneienja, pa ak i ugroavanja okolia. Prisutnost pesticida i njihov tetan uinak pojavio se najprije u povrinskim i podzemnim vodama, a njihov tetan uinak nije izostao niti na biljni i ivotinjski svijet. Podaci o
sadraju organoklornih pesticida u povrinskim i podzemnim vodama u nas poeli su se prikupljati jo u kasnim sedamdesetim godinama. Tako je u podzemnim vodama, kao potencijalnim izvorima pitke vode, na nekoliko lokacija u istonoj Slavoniji, Istri, utvrena prisutnost
spojeva poput -heksaklorocikloheksana (-HCH), DDT-a i njegovih metabolita, heksaklorobenzena (HCB), itd118. Kasnijim istraivanjima119,120 utvrena je pojava pesticida i u dalmatinskim rijekama, a najvie koncentracije ovih spojeva izmjerene su u rijekama kontinentalne
Hrvatske (Sava, Drava, Korana, Dobra i Kupa.)
Prodor pesticida u hranidbeni lanac i nagla ekspanzija u brojnim, heterogenim skupinama mikroorganizama, divljih i domaih ivotinja, bio je najava neminovnog; nije trebalo
dugo ekati da se javi u hranidbenom lancu ovjeka uz tetne uinke na zdravlje. Pesticidi su
se odjednom nali posvuda u okoliu i mnogi su ostali aktivni desetljeima.
Pod imenom Atrazin u hrvatskoj poljoprivredi se desetljeima koristila aktivna supstanca u raznim herbicidima za suzbijanje irokolisnih korova u kukuruzu, kao najzastupljenijem usjevu hrvatskih oranica. Kako se radi o golemim koliinama, uz to je i perzistentan ubrzo se naao i u podzemnim vodama odnosno vodocrpilitima da bi postao i jedan od najznaajnijih zagaivaa podzemnih i povrinskih voda. Kako se na estice tla ne apsorbira vrsto,
ima visoki potencijal kontaminacije podzemnih voda usprkos njegovoj umjerenoj topljivosti u
vodi. Moe se ispirati iz tla u tokove i podzemne vode gdje ostaje kroz due vrijeme radi slabe razgradnje u vodi. Jako propusna, pjeskovita tla s podzemnim vodama relativno blizu povrine, ine da se ispiranjem tih tala poveava osjetljivost na oneienje atrazinom i drugim
tzv. agrokemikalijama, koje se koriste u poljoprivredi. Te znaajke nisu bile dovoljne za konsenzus oko zabrane atrazinskih pesticida. Naime, premda je od 2004. godine zabranjen u EU,
u SAD je Atrazin jo uvijek jedan od najvanijih herbicida.
Ne samo ovaj herbicid, ija je primjena zabranjena, ve i svi drugi pesticidi (herbicidi,
fungicid, insekticidi i ostali) koji se danas koriste i nalaze na popisima opasnih toksinih tvari
ija je uporaba doputena, odlikuju se osobinama zbog kojih mogu ozbiljno ugroziti ravnoteu u svakom ekosustavu, pa i organizmu ovjeka. Da bi se izbjegao ili barem smanjio rizik od
biocidnih i toksinih uinaka na ivi svijet u Hrvatskoj su donijeti odgovarajui propisi, koji
to olakavaju.
71od173
Na snazi je Zakon o odrivoj uporabi pesticida (NN br. 14/14), kojim se u legislativu
Republike Hrvatske prenose odredbe najvanijeg europskog dokumenta relevantnog za ovu
problematiku, a to je Direktiva 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijea od 21. listopada
2009. o utvrivanju akcijskog okvira Zajednice za odrivo koritenje pesticida.
Tako je u Hrvatskoj utvren zakonski okvir za odrivu uporabu pesticida, definiran obvezujui sustav izobrazbe profesionalnih korisnika pesticida, distributera i savjetnika, sustav distribucije i prodaje pesticida, rukovanje pesticidima, posebne mjere zatite okolia, smanjenje
uporabe pesticida i smanjenje rizika u odreenim podrujima, kao i niz drugih mjera.
3.2.3 Motrenje (monitoring) kakvoe vode u Republici Hrvatskoj

Obnovljivi izvori vode u Republici Hrvatskoj iznose oko 45 milijardi kubinih metara
godinje ili 9.500 m3 po stanovniku, to nas svrstava meu vodom bogatije zemlje Europe.
Raspoloive obnovljive koliine povrinskih voda iznose 39 milijardi prostornih metara na
godinu121. Vei broj naih rijeka, ukljuujui i podzemne vode, imaju u velikoj mjeri prekogranini karakter zbog ega su svi postupci s tim vodama, koje se odnose na regulaciju njihovog vodnog reima, zatitu kakvoe i reim koritenja, povezane i imaju dijelom posljedice i
uzroke u susjednim zemljama. Kako bi se u sluaju pojave oneienja voda, zaustavilo daljnje irenje utvrenih oneiujuih tvari u okoli, nuno je stalno nadzirati - motriti kvalitetu
svih voda u RH.
Stoga se u Republici Hrvatskoj sustavno motri stanje voda na oko 320 mjernih postaja za povrinske i na oko 200 mjernih postaja za podzemne vode. Standardi za odreivanje
kakvoe povrinskih, ukljuujui prijelazne i priobalne vode, te podzemnih voda propisani su
Uredbom o standardu kakvoe voda (NN br. 73/13) donijetom na temelju Zakona o vodama
(NN br. 153/09,130/11, 56/13) i primjenjuje se na rezultate motrenja (monitoringa) od 2011.
godine.
Rezultati motrenja kakvoe povrinskih i podzemnih voda prikupljaju se u svrhu ocjene stanja vodnih dobara (na hrvatskom jeziku ba ne zvui) i razvrstavanja u odgovarajuu
kategoriju te, uz analizu utjecaja, u svrhu procjene rizika da odreeno vodno dobro nee postii ili zadrati dobro stanje u skladu sa ciljevima zatite vodnoga blaga. Postupci ocjene stanja vodnih dobara i procjene rizika koriste se pri planiranju mjera zatite radi postizanja ciljeva zatite vodnoga blaga. Osim navedenoga, prikupljeni podaci, u razliitim oblicima formama izvjea, distribuiraju se dionicima na razliitim razinama, od graana u lokalnoj samoupravi do nadlenih institucija Europske unije.
Kako je prikupljanje i nadzor rezultata godinjih motrenja kakvoe povrinskih i podzemnih voda vrlo vaan segment u provedbi trajnog motrenja (monitoringa), Hrvatske vode
d.o.o. izrauju i odravaju bazu podataka, a prikupljene podatke koriste za izvjeivanje. Prva
i osnovna obveza izvjeivanja, koja proistjee iz Zakona o vodama (NN br. 153/09, 130/11,
56/13) je izrada godinjeg izvjea o rezultatima motrenja kojem je osnovna svrha dati ocjenu
kakvoe voda u skladu s vaeim nacionalnim propisima122.
72od173
Da bi se popravila kakvoa voda naih vodotoka ili odrala postojea, nuno je sprijeiti daljnje oneiavanje unoenjem novih polutanata u vodotoke i more. To je u nas ureeno
nizom propisa pa uz temeljni Zakon o vodama (NN br. 153/09,130/11, 56/13) na snazi je Dravni plan za zatitu voda (NN br. 8/99) kojim se u povrinske recipijente - vodotoke i more
dozvoljava isputanje iskljuivo proienih otpadnih voda. Potrebni stupanj proiavanja
ovisi o tzv. kategoriji recipijenta odnosno vrsti u koju pripada sukladno Uredbi o klasifikaciji
voda (NN br. 77/98, 137/08).
Ovom Uredbom odreene su sve povrinske vode osim prijelaznih i priobalnih voda,
razvrstane u I. do V. vrste, a koje odgovaraju uvjetima kakvoe voda u smislu njihove ope
ekoloke funkcije, kao i uvjetima koritenja voda za odreene namjene.
Naime, ovom klasifikacijom voda ocjenjuje se njihova kakvoa i obavlja svrstavanje u
vrste na temelju doputenih graninih vrijednosti odreenih pokazatelja, koji obiljeavaju
izvore i uzronike oneienja voda. Pokazatelji za klasifikaciju voda se svrstavaju u dvije
skupine:
obvezni pokazatelji za ocjenu opeg stanja voda, a to su: fizikalno-kemijski (A), reim kisika (B), hranjive tvari (C), mikrobioloki (D), i bioloki (E);
pokazatelji koji se ispituju temeljem posebnih programa te zajedno s obveznim pokazateljima slue za iru ocjenu opeg stanja voda i utvrivanja uvjeta koritenja voda za
odreene namjene, a to su: metali (F), organski spojevi (G) i radioaktivnost (H).
Navedenom Uredbom su definirani su razredi voda kako slijedi:
I vrsta Prozrane, tekue vode s malim koncentracijama organskih i anorganskih hranjivih
tvari, u kojima obitava pastrva, te ksenosaprobni, oligosaprobni i beta-mezosaprobni biljni i
ivotinjski indikatori, s vrlo malim brojem saprofitskih i koliformnih bakterija. Stajaice su
prozirne i oligotrofne;
Nema antropogenog zagaenja metalima.
Nema antropogenog zagaenja opasnim organskim tvarima.
II vrsta Tekue vode koje mogu biti malo oneiene organskim i anorganskim hranjivim
tvarima. Malo je poveana primarna produkcija i raspon koncentracije otopljenog kisika. Karakteristini su beta-mezosaprobni indikatori, a mali je broj saprofitskih i koliformnih bakterija. Stajaice sa smanjenom prozirnou, mezotrofne vode;
Koncentracije metala nisu znaajno vie od prirodne razine.
Antropogeno zagaenje opasnim organskim tvarima je neznatno.
III vrsta Vode koje primaju poveane koncentracije organskih i anorganskih hranjivih tvari.
Koliina primarnih producenata organske tvari je poveana. Karakteristini su betamezosaprobni i alfa-mezosaprobni indikatori, s veim brojem saprofitskih i koliformnih bakterija. U stajaicama je prozirnost jo vie smanjena, a povremeno se moe pojaviti cvjetanje
algi i hipoksija; umjereno eutrofna voda;
Koncentracije metala su nie od stalne toksine razine.
73od173
Opaa se oneienje opasnim organskim tvarima, ali su koncentracije nie od razina stalnih
kroninih i stalnih akutnih koncentracija.
IV vrsta Eutrofne vode koje primaju velike koncentracije hranjiva, organskih i anorganskih
tvari, s vrlo malom prozirnou. Znatan je broj alfa-mezosaprobnih indikatora, te saprofitskih
i koliformnih bakterija u tekuicama. esto se javlja cvjetanje algi u epilimniju stajaica, to
izazivaju planktonske alge, kao najee indikatore druge vrste kopnenih voda. Poveana razgradnja organskih tvari povremeno izaziva hipoksiju, anoksiju i pomor riba, pogotovo u hipolimniju stajaica;
Koncentracije metala povremeno su iznad stalne toksine razine, ali ne uzrokuju stalne toksine uvjete.
Povremeno se javljaju koncentracije opasnih organskih tvari iznad stalnih kroninih, ali ne
izazivaju stalne toksine prilike u pogledu razine koncentracije, trajanja i uestalosti.
V vrsta Jako zagaene, mutne hipertrofine vode u kojima razgraivai dominiraju nad producentima. Nedostatak kisika je stalno prisutan. Ribe nedostaju, a prisutni su a- mezosaprobni
i polisaprobni indikatori i velik broj saprofitskih i koliformnih bakterija.
Koncentracije metala se nalaze iznad stalne toksine razine, te izazivaju stalne akutne toksine uvjete.
Pojavljuju se koncentracije opasnih organskih tvari iznad razine stalnih kroninih, to izaziva
stalne toksine prilike.
3.2.4 Stanje oneienosti vode u Republici Hrvatskoj

Prema podacima102 tvrtke Hrvatske vode d.o.o., zaduene za praenje kakvoe vode,
tijekom 2012. godine, odstupanja u kakvoi voda odnosila su se uglavnom na poviene koncentracije biljnih hranjiva i pokazatelja reima kisika na ponekim dionicama vodotoka. To je
izraenije u pritocima Save, Drave i Dunava, koji su pod znaajnijim antropogenim utjecajem
iz tokastih (industrija, komunalne otpadne vode) i rasprenih (poljoprivreda) izvora oneienja. Koncentracije opasnih tvari na veini postaja i u veini uzoraka nisu prelazile propisane
standarde.
Rezultati motrenja podzemnih voda prikupljenih tijekom 2012. u usporedbi s prethodnim godinama, pokazuju da je stanje podzemnih voda i dalje neto loije s obzirom na sadraj
biljnih hranjiva i mikrobioloke pokazatelje. O znaaju toga podatka rjeito govori injenica
da se gotovo 90% koliine pitke vode za vodoopskrbu zahvaa iz podzemnih voda102, pa je
potreba zatite ovoga resursa pitanje od najvieg nacionalnog interesa.
Koncentracije nitrata i pesticida na vodocrpilitima, usporeivane sa standardima kakvoe za podzemne vode, koje propisuje zakonodavstvo EU pokazuju kako na veini vodocrpilita nije bilo odstupanja od propisanih standarda, uz izuzetak nekoliko vodocrpilita varadinskoga podruja i istone Slavonije, gdje su, kao i prethodnih godina, zabiljeene koncentracije nitrata vee od doputenih.
74od173
Prema onodobnim propisima tj. Pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti vode za pie

(NN br. 47/08) zabiljeen je vei broj uzoraka s povienom koncentracijom olova, cinka, eljeza i mangana, koje mogu biti posljedica geolokih znaajki, ali i neodgovarajueg odravanja pijezometara. Takoer, u dijelu uzoraka javljaju se poviene koncentracije arsena, to je
karakteristino za podzemne vode istonoga dijela Hrvatske. Vrijednosti koncentracija ispitivanih organskih spojeva uglavnom su niske, uz povremeno poviene koncentracije atrazina i
lakohlapljivih halogeniranih ugljikovodika.
Openito uzevi, a s obzirom da se u R H jo uvijek proiava relativno mali dio otpadnih voda, u panonskom podruju rijeke su gotovo u cijelom svom toku za jedan razred kvalitete ispod eljene, i to uglavnom zbog oneienja bakterijama. Rijeka Sava nizvodno od Zagreba svrstana je u ak III. ili IV. vrsti, a njene lijeve pritoke u pravilu imaju visok sadraj duika i fosfora. Kakvoa vode u rijekama Drave i Mure na ulazu u RH odgovara III. vrsti, a
svojim tokom kroz RH kvaliteta se obino popravlja (II vrsta). Cijelim tokom kroz Hrvatsku121 vode Dunava pripadaju II. vrsti. To je od velikog znaaja za natapanje plodnih tala ovog
podruja vodom iz Dunava.
Posljednjih godine je, s obzirom na koncentraciju biljnih hranjiva, kakvoa vodotoka jadranskoga vodnoga podruja bolja u odnosu na vodotoke vodnoga podruja (porjeja) rijeke
Dunav. Poveanje koncentracija hranjivih tvari uoeno posljednjih godina uglavnom je posljedica poveanih koncentracija nitrata i ortofosfata izmjerenih upravo na podruju porjeja
rijeke Save, Drave i Dunava.
U primorsko-istarskom porjeju donji tokovi voda su znatno oneieni. U dalmatinskom porijeju vodotoci uglavnom odgovaraju I. i II. vrsti, a oneieni su u pravilu tek u
donjem dijelu porjeja.
Kakvoa podzemne vode jo je uvijek zadovoljavajua, premda su primjeeni utjecaji
oneienja zbog poljoprivrednih aktivnosti. Na posebno osjetljivom krkom podruju samo
zbog smanjenih gospodarskih aktivnosti nema veih poremeaja kakvoe i pojave oneienja.
3.3 Imisija oneiujuih tvari emisijom u tlo

Penetracija oneiivaa u biosferu ima brojne naine pa osim putem zraka i vode, ni
tlo nije poteeno njihove prisutnosti. Oneienje tla razliitim toksinim tvarima, danas
privlai sve veu pozornost, s obzirom na injenici da njegovo oteenje, oneienje i unitavanje, moe imati za posljedicu negativne uinke i na ostale dijelove ekosustava kao npr.
hidroloki reim okolia, raznolikost biljnih i ivotinjskih vrsta i zdravlje ovjeka. Naime,
zdrav okoli, pa tako i neoteeno i isto tlo, temeljna je pretpostavka za ouvanje zdravlja
ljudi i kvalitete ivljenja na nekom prostoru.
Oneiujue tvari koje se u okoli ire putem tla, primarno oneiuju tlo i to emisijama iz
najrazliitijih antropogenih izvora poput industrije, poljoprivrede, prometa, obrade i odlaganja
otpada, vojne djelatnost, itd., slika 41.
75od173
Slika 41. Izvori oneiujuih tvari koje dospijevaju u tlo (I. Kisi 2012.)123
Ovisno o vrsti izvora oneiujuih tvari kao i djelatnosti u kojima nastaju kao eljeni
ili kao neeljeni proizvodi (otpadi ili nus proizvodi), postoji niz razliitih oneiujuih tvari
koje se vrlo esto u okoli ire putem tla. Oneiivai u tlo, a otuda dalje u okoli, mogu dospjeti izravno (odlaganjem otpada, prolijevanjem iz rezervoara ili transportera, dodavanjem
biljno uzgojnim zahvatima i sl.) ili neizravno/posredno (suhom ili mokrom depozicijom iz
zraka ili oneienim otpadnim vodama).
Meu izvorima oneiujuih tvari za tlo osim industrijskih postrojenja, i poljoprivredne djelatnosti, u vrlo znaajne izvore ubrajaju se i energetska postrojenja, odlagalita otpada,
prometnice i vojni poligoni, koji takoer predstavljaju rizik kako za tlo, tako i za ostale sastavnice okolia.
Najee oneiujue tvari tla su: krute estice razliitog kemijskog sastava, kao to
je praina i aa, zatim amonijski spojevi (NH4), sulfatna (H2SO4), klorovodina (HCl), fluorovodina (HF), cijanovodik (HCN), sumporovodik (H2S), ugkljik monoksid (CO), i dioksid
(CO2), teki metali (iva, olovo, krom, nikal, cink, kadmij, bakar, talij, arsen i vanadij) i njihovi spojevi, fluoridi, radioaktivne tvari itd. Od organskih spojeva meu oneiujuim tvarima tla obino se javljaju ugljikovodici; poliklorirani bifenili (PCB), poliklorirani-pdibenzodioksini (PCDD) i poliklorirani dibenzofurani (PCDF), organoklorovi spojevi, organofosforovi spojevi, organometalni spojevi, itd., tablica 4.
76od173
Tablica 4. Pregled najeih oneiujuih tvari u tlu i njihovih potencijalnih izvora

(H. Mesi et al. 2008.)124
S obzirom na poloaj tla izmeu litosfere i atmosfere, izravan dodir s hidrosferom i

antroposferom, odnosno biosferom, tlo je prijemnik (akceptor) niza tvari navedenih u tablici
4, koje na njega dospjevaju izravno, kada ih ovjek hotimice i manje-vie nekontrolirano
unosi u poljoprivredna tla (sredstva za zatitu bilja, gnojiva) ili u izgradnji i koritenju
infrastrukture (oneienje tla ispiranjem soli s povrine autocesta).
77od173
Neke pak od navedenih oneiujuih tvari na tlo se taloe iz atmosfere tzv. mokrom
depozicijom (oborinama) ili tzv. suhom depozicijom (taloenjem estica praine i ae).
Zahvaljujui sorpcijskim znaajkama tla, mnoge od navedenih oneiujuih tvari mogu se
nakupljati u tlu, a iz tla se emitiraju u druge sfere, primjerice u hranidbeni lanac biosferu ili
ispiranjem u podzemne vode. Dakle, oneieno tlo moe biti izvor emisije oneiivaa u
druge sfere, napose biosferu - hranidbeni lanac.
Tako se npr. oneiujue tvari iz tla mogu isprati oborinama i dospjeti u vodotoke, a
otuda i u pitku vodu te izazvati zdravstvene smetnje u ljudi, odnosno ivotinja. Zbog toga se
danas poduzima niz mjera i postupaka kojima se tlo, a i cijeli okoli nastoji zatititi od oneienja, posebice postojanim organskim tvarima kao to su pesticidi.
O razinama postojanih organoklornih spojeva u tlu u naoj zemlji relativno je malo podataka, jer se do nedavno nisu provodila sustavna ispitivanja42,57,118. Ipak, neki literaturni podaci118, 125,126 odreivanja ukupnih PCB-a u uzorcima povrinskih tala, pokazali su da za veinu uzoraka tla urbanih i ruralnih podruja da su maseni udjeli PCB-a karakteristini za globalno oneienje okolia (<10 g kg-1 suhog uzorka) dok su njihove vie koncentracije odreene u tlima u neposrednoj blizini transformatorskih stanica, osobito onih razorenih tijekom
Domovinskog rata, zatim aerodroma i u industrijskim podrujima.
3.3.1 Prijenos oneiujuih tvari putem tla

Oneiujue tvari organskog sastava imitirane u tlo veu se u njemu stanovito vrijeme i
pri tome su izloene mikrobiolokoj razgradnji, transformaciji i sintezi u nove spojeve, ili pak
mineralizaciji - razgradnji do tvari s kojima je poela fotosinteza, a to su CO2 i voda.
Tako npr. zahvaljujui sposobnosti transformacije tlo razgrauje sve poslijeetvene
ostatke na poljoprivrednim tlima, masu lia listopadnih vrsta i iglica etinjaa u umskim
ekosustavima, a slinoj razgradnji u tlu, u kraem ili duem vremenskom razdoblju, podlone
su i mnoge organske oneiujue tvari, kao to su PAU, ostaci pesticida i petrokemikalije.
Nakon procesa razgradnje, nastali produkti vrlo esto imaju takoer toksine osobine, kao i
tvari ijom su razgradnjom nastale, pa mogu procjednim vodama dospjeti u podzemne vode,
vodocrpilita, a otuda u hranidbeni lanac, gdje njihovo tetno djelovanje na ivi svijet okolia
moe imati razliite uinke.
Uloga vode u tlu, bilo da ona samo prolazi kroz tlo, pri emu moe biti proiena ako
tetne tvari odlae (filtracija), ili pak oneiena ako te tvari prima iz tla (otapanje i desorpcija
sa estica tla). Kinica koja sadri tvari primljene iz atmosfere, na svome putu kroz tlo ne mora doivjeti nikakve promjene, pa te tvari prenijeti do podzemnih voda. Ali, moe otopiti neke sastavnice tla ili izvriti desorpciju iona adsorbranih u adsorpcijskom kompleksu i tako
pridonijeti unoenju ili irenju oneiivaa u okoli. Ima li se u vidu podatak da oko 65%
itelja Europe koristi pitku vodu iz podzemne vode127, vrlo je vano da voda koja se nakuplja
u podzemlju bude dobre kvalitete za pie i da ne sadri tetne tvari. No, vrlo esto, za vrijeme
protjecanja oborinskih voda kroz tlo, moe procesima sorpcije i desorpcije doi do "ispiranja"
78od173
oneiujuih tvari iz tla i njihovog premijetanja u podzemne vode, slika 42, te tako doi do
njihova oneienja.
Slika 42. Shematski prikaz filtriranja oborinskih voda u sloju tla128
Najee je oneienje pitke podzemne vode nitratima iz duinih mineralnih gnojiva

koja se koriste u poljoprivredi. Mogue posljedice oneienja - eutrofizacije vode ostacima
tih gnojiva (nitrati, fosfati, sulfati) koji mogu imati tetne uinke na konzumenta u primjeni
mineralnih gnojiva tom pitanju se posveuje posebna pozornost.
Kako je tlo dinamian sustav, oneiujue tvari u tlu ne nalaze posljednje odredite,
ponekad se znaju zadrati, krae, a nekada i due vrijeme, to ovisi o nizu imbenika, nakon
ega nastavljaju svoje irenje u okoli. Poznato je npr. da neke biljke imaju mogunost akumuliranja iz tla onih metala koji su esencijalni za njihov rast i razvoj kao to su eljezo (Fe),
mangan (Mn), cink (Zn), bakar (Cu), magnezij (Mg), molibden (Mo), nikal (Ni), dok su neke
biljke sposobne iz tla akumulirati i druge teke metale poput kadmija (Cd), kroma (Cr), olova
(Pb), kobalta (Co), srebra (Ag), selena (Se) i ive (Hg), koji inae nemaju poznatu bioloku
ulogu u biljkama, slika 43.
S obzirom na toksinost ovih metala za biljku, pretjerana akumulacija u biljkama moe
biti fitotoksina, uzrokovati poremeaje ishrane, poput kloroze, ime se smanjuje fotosinteza,
inhibira disanje biljke, prijei sorpcija eljeza kao esencijalnog elementa, itd130,131. Meutim,
ta sposobnost biljke praktino se koristi za ienje tla od tekih metala. Naime, neke biljke
toleriraju poviene koncentracije tekih metala poput nikla (Ni), kobalta (Co), bakra (Cu),
mangana (Mn), olova (Pb), cinka (Zn), selena (Se), akumuliraju ih u svom tkivu u visokim
koncentracijama pa ih se esto naziva i hiperakumulatorima132. Na sposobnosti hiperakumulacije razvijena je suvremena tzv. zelena tehnologija sanacije oneienog tla koritenem viih
biljaka u procesima ienja koja se naziva fitoremedijacija.
79od173
Ova tehnologija se zasniva na sposobnost biljaka za uklanjanje, razgradnju i imobilizaciju relativno velikog broja oneiujuih tvari133,134, posebice metala, a to je i nedvojbeno
dokazano i provjereno znanstvenim istraivanjima.
Slika 43. Akumulacija (nakupljanje) tekih metala iz tla

u nadzemnom dijelu biljke129
.
Slika 44. Fitovolatizacija - transpiracija oneiujuih tvari kroz listove biljke129
80od173
irenju oneiujuih tvari iz tla u okoli, pomau i one biljke koje iz tla usvojene
oneiujue tvari, procesom koji se naziva fitovolatizacija, prevedu u atmosferu. Ovdje se
radi o vrlo specifinom procesu kod viih biljaka gdje se nakon usvajanja i transporta, oneiujue tvari u istome ili promijenjenom (razgraenom) obliku, iz biljke oslobaaju transpiracijom tj. izluuju u atmosferu u obliku vodene pare, kako je i prikazano na slici 44.
Tako su npr. neke prirodne ili genetiki modificirane biljke sposobne absorbirati teke
metale (As, Hg i Se) iz tla, bioloki ih prevesti u plinovitu fazu unutar biljke i preko lista ih
otpustiti u atmosferu 129,134,135. Premda ovakva emisija tekih metala u atmosferu moe imati
tetno djelovanje po okoli, ovo svojstvo nekih biljaka se takoer koristi kao jedna od metoda
remedijacije oneienog tla pa ak i vode.
Uz metale u tlu kao oneiujue tvari od vrlo velikog znaenja su i pesticidi koji predstavljaju znaajnu skupinu agrokemikalija, koje pored koristi, donose sa sobom i neke neeljene uinke od kojih je jedno svakako oneienje okolia. Unoenje pesticida u okoli je vrlo
jednostavno u odnosu na sloenost procesa kojima su podloni pesticidi u tlu, a koji odreuju
njihovu sudbinu i irenje u okoliu, slika 45.
Slika 45. Putovi irenja pesticida iz tla u okoli138

Naime, poslije primjene pesticida, molekule njegove aktivne tvari stanovito vrijeme ostaju na mjestu na koje su i naneeni, nakon ega se pod utjecajem kretanja zraka ili vode mogu prenositi u atmosferu (isparavanje), u dublje slojeve tla (ispiranje) ili lateralno po povrini
tla erozijom, kako je i prikazano na slici 45.
81od173
Svaki od ovih putova irenja pesticida u okoli ovisi o imbenicima koji definiraju nain
transporta (vjetar, voda), a to su izmeu ostaloga: napon pare aktivne tvari iz pesticida, toplljivost aktivne tvari u tekuoj fazi tla, vlanost povrinskog sloja tla, teksture tla, sadraja
organske tvari u tlu, uestalosti i koliine padalina, temperatura, strujanje zraka, sorpcijska
sposobnost koloidne frakcije tla, itd.
Bez obzira da li su u tlo dospjeli izravno, dakle primjenom ili na neizravan nain, sudbina ovih oneiivaa zavisi od meusobnog djelovanja niza sloenih fizikalno-kemijskih
procesa, koji se mogu razvrstati u tri osnovne skupine: adsorpcija vezanje pesticida za estice tla, degradacija razgradnja (kemijska, fotokemijska i mikrobioloka), te transport kretanje pesticida u okoliu poput isparavanja, primanje korijenom bilja i ispiranja136,137, kako je
i prikazano na slici 45.
3.3.2 tetni uinci oneiujuih tvari u tlu na zdravlje ljudi

Ugljikovodici Ugljikovodici su est uzrok oneienja okolia pa ni tlo nije poteeno od
oneienja sirovom naftom, natnim derivatima i proizvodima naftne i petrokemijske industrije. Iako do pojave poveanog sadraja u tlu moe doi i prirodnim putem139, oneienja tla
ugljikovodicima obino su posljedica nekontroliranih izlijevanja ovih opasnih toksinih tvari i
to uglavnom za vrijeme eksploatacije, skladitenja i obrade, prijevoza i ukrcavanja, prijenosa
cjevovodima, autocisternama, vagonskim cisternama, tankerima i zrakoplovima. Unato svim
poduzetim mjerama predostronosti, gotovo je neizbjeno da povremeno dolazi do onecienja tla i vode.
Otopljene oneiujue tvari koje potjeu od naftnih proizvoda putuju tlom do podzemnih
voda, a zatima nastavljajui svoj put vodom, neke od njih zaostaju zbog svojih fizikih svojstava odnosno interakcije s esticama tla i zaostaju u krutoj sasatavnici tla. Oneienje tla
ugljikovodicima ima tetne posljedice kako za biljni, tako i za ivotinjski svijet tla. Prisutnost
ugljikovodika u tlu, zbog interakcije s esticama tla, uzrokuje oteano disanje korijena biljke,
poremeaj u njenom metabolizmu te na kraju suenje korijena139. Istovremeno, a zbog ugljikovodika, mijenja se i mikrobioloka slika tla, jer naglo pada broj aerobnih, a poveava broj
anaerobnih bakterija u tlu.
S obzirom da i hrana moe biti kontaminirana poliaromatskim ugljikovodicima (PAU) iz okolia ukoliko su uli u prehrambene namirnice hranidbenim lancem, to uzimanjem kontaminirane hrane, ovi otrovni spojevi mogu ui u ljudski organizam ingestijom. Mnogi od ovih spojeva ili produkata njihove termike razgradnje pri pripremanju hrane kontaminirane PAU,
mogu u organizam dospjeti i inhalacijom (prenje, peenje, rotilj i sl.).
Istraivanja na pokusnim ivotinjama pokazala su da PAU uzrokuje mutagene i kancerogene
promjene, pa se stoga, pretpostavlja da su oni potencijalno mutageni i kancerogeni za ljude. S
ovim spojevima se povezuje rak plua pa su puai koji udiu dim koji sadri veu koliinu
PAU posebno osjetljivi140.
Poliklorirani bifenili (PCB) Toksini uinci kloriranih ugljikovodika meusobno znatno
variraju, iako svi djeluju narkotini i potencijalni su iritanti za kou. Veina njih moe otetiti
jetru i bubrege, a neki su ak i vrlo toksini za ove organe.
82od173
Poliklorirani bifenili (PCB) se kao oneiujue tvari vrlo rairene u okoliu, pojavljaju i u
tlu. Ovi spojevi, kako je ve ranije reeno, pripadaju velikoj skupini sintetskih organokloriranih spojeva koji se meusobno razlikuju u fizikalnokemijskim i toksikolokim svojstvima te
imaju tendenciju bioakumulacije i biomagnifikacije u okoliu. Njihova uloga, kao oneiujue tvari u okoliu koja moe imati za posljedicu tetne uinke na ovjeka, je vrlo znaajna, jer
se u ljudski organizam unose obino putem hranidbenih lanaca. Uslijed toga, ljudi mogu biti
izloeni PCB-ima osim preko kontaminirane vode, i hranom, osobito masnom hranom ivotinjskog podrijetla poput mesa, odreenih vrsta ribe i mlijenih proizvoda.
Rezultati znanstvenih istraivanja ukazali su na razne negativne uinke PCB-a na ljudsko
zdravlje, a uz osnovne simptome koji ukljuuju poveanje i hipersekreciju lijezda u oima,
oticanje onih kapaka, pigmentaciju noktiju, umor, muninu i povraanje, utvreno je da meu najee oblike tetnih uinaka se ubrajaju poremaji u radu endokrinih lijezda, pojava
reprodukcijske toksinosti, imunotoksinosti, neurotoksinosti, genotoksinosti itd141.
Dioksini i furani Ponaanje pojedinanih kongenera polikloriranih dibenzo-p-dioksina

(PCDD) i polikloriranih dibenzofurana (PCDF) u okoliu ovisi o njihovim fizikalnokemijskim svojstvima kao to su hlapljivost, topljivost u vodi i lipofilnost, pa je prema tome
razliita i njihova raspodjela u razliitim dijelovima okolia, kao to su tlo, voda i zrak. Kao i
veina drugih oneiujuih tvari, tako se i ove ne zadravaju u jednom njegovu dijelu, nego
podlijeu razliitim procesima prijenosa i transformacije, ovisno o njihovim fizikalnokemijskim svojstvima i svojstvima samog okolia.
Zbog svoje lipofilnosti veina PCDD-a i PCDF-a se u tlu apsorbira na organsku tvar te na taj
nain ostaju imobilizirani na povrini tla, iako je mogua njihova difuzija kroz tlo, a isto tako
i hlapljenje s povrine tla. Zahvaljujui lipofilnosti i otpornosti na metaboliku razgradnju, ovi
spojevi ulaze i akumuliraju se u hranidbenom lancu, pa tako ovjek koji se obino nalazi na
njegovu vrhu, sadri njihove najvie koncentracije 142. Glavni izvor ljudske neprofesionalne
izloenosti dioksinima je konzumacija hrane ivotinjskog podrijetla, pri emu najvei doprinos daju meso, riba i mlijeni proizvodi. Uneseni u ljudski organizam, kao i kod drugih sisavaca, akumuliraju se uglavnom u masnim tkivima.
Toksini uinci ovih spojeva ukljuuju oteano disanje, promjene na koi, utjecaj na imunosni
i reproduktivni sustav, negativan utjecaj na rast organizma i razvoj sredinjega ivanog sustava, a takoer su potencijalno karcinogeni. Negativne utjecaje due izloenosti niskim koncentracijama dioksina teko je procijeniti zbog toga to se obino u otganizam unose u smjesi
sa drugim organoklorovim spojevima, pa je teko utvrditi specifinu vezu izmeu uinka i
izloenosti koja se odnosi samo na dioksine.
Pesticidi Pesticidi dospjeli u tlo, mogu promijeniti sastav zemljine mikroflore. Svim pesticidima, kao oneiujuim tvarima koje zauzimaju vrlo znaajno mjesto kada je rije o oneienju tla, zajedniko je obiljeje njihova sklonost ugradnji u hranidbeni lanac i akumulacija u
pojedinim tkivima. Na prvom mjestu dolazi do nakupljanja u biljkama, u ije organizme dolaze uglavnom putem korjena, i to iz vode u tlu, u kojoj su otopljeni. Nakon ulaska u biljku,
pesticidi se raspodjeljuju u njene organe, tako da im je koncentracija u pojedinim organima
biljke razliita, a koeficijent raspodjele ovisi o mnogo imbenika. Osim unoenja pesticida u
biljne organe preko korijena, isto se moe dogoditi i preko lista.
83od173
Sama primjena pesticida i njihova pojava u okoliu kao oneiujuih tvari, ima esto za posljedicu i tetne uinke na insekte, odnosno dolazi do smanjenja broja i vrsta insekata, a to
uzrokuje promjene brojnosti i vrsta ptica, te na kraju promjene u sastavu cijele biocenoze.
Ovo se obino ogleda u djelominom unitavanju korisnih insekata-opraivaa, mrava, negativnom uinku na ribe, beskimenjake i ptice, a tetni uinci se mogu primjetiti i na ivotinjama i ljudima143.
Kao toksini spojevi pesticidi imaju tetne uinke i na zdravlje ljudi. Zavisno od vrste pesticida i koliine unijete u organizam simptomi trovanja mogu biti vrlo razliiti. Bez obzira na
nain ulaska pesticida u ljudski organizam klinika slika je slina; u poetku se javljaju poremeaji disanja, probave i neuroloki poremeaji. Svi ovi uinci posljedica su izravnog djelovanja aktivne tvari. Prilikom trovanja preko koe ponekad se javlja uta boja zbog oteenja
jetre, koja ponekad moe zavriti i smru. Smrtni ishodi zapaaju se najee pri akcidentalnoj ingestiji, a ree kao posledica inhalacije. u oba sluaja neposredan uzrok smrti su prestanak funkcije vitalnih centara u vidu paralize centara za disanje, asistolije i edema plua. Vrlo
este popratne pojave trovanja s ovim spojevima, a posebno kod trovanja organofosfornim
spojevima su: suenje vida, pojaano izluivanje ljezda sa luenjem, oteano i nepravilno
disanje, munina, proljevi, kratkotrajni porast krvnog tlaka, opa fizika slabost, brzo zamaranje, vrtoglavica, nervoza, koma, prestanak disanja. Ovi znaci trovanja se obino javljaju kod
kronine toksinosti nakon dueg vrijemenskog razdoblja rukovanja organofosforovim spojevima144.
Organometalni spojevi Organoivini spojevi, naroito, metilna iva, opasni su zbog polaganog izluivanja iz tijela i nakupljanja u mozgu. Profesionalna trovanja ivom preteno su
kroninog oblika, a opi simptomi trovanja ivom nisu karakteristini (gubitak apetita, glavobolja, vrtoglavica, umor). Ovi spojevi znaju djelovati iritirajue za kou i jednako su tetni i
alkilni i arilni spojevi i mogu izazvati akutna i kronina oteenja koe144.
Najee oralne promjene su promjene na zubnom mesu, a moe doi i do ispadanja zubi.
Kod kroninog trovanja ivom karakteristian je tremor, u poetku slabo izraen, a zatim se
pojaava. Ovo se pokazuje i kod pisanja, pa je rukopis kronino otrovanog ivom drhtav, isprekidan i iskrivljen (tzv. ivino pismo). Tremor prate i psihike promjene koje ine sliku ivinog eretizma. To je posebna vrsta uzbuenja i razdraljivosti, svadljivosti, gubitka kontrole
nad ponaanjem, a katkada i ispada bijesa u radnoj okolini. Akutno trovanje udisanjem ivinih
para pogaa respiratorni sistem sa razvojem akutne intersticijske pneumonije, bronhitisa i
bronhiolitisa. Budui da se iva izluuje mokraom, oteuje stanice proksimalnih zavijenih
tubula sa popratnom proteinurijom i eventualno nefrotikim sindromom.
Poznato je da je iva neurotoksina, i glavni organ koji napadaju spojevi alkil ive je sredinji
nervni sustav ukljuujui i mozak. Metiliva vrlo brzo prolazi kroz modane barijere i sporo
se eliminira iz organizma, odnosno ima izraenu tendenciju bioakumulacije. Simptomi trovanja se mogu pojaviti nakon duljeg vremena, i to esto prekasno da bi se otrovanje moglo pravilno tretirati. Vrlo brzo prolazi kroz modane barijere i sporo se eliminira iz organizma, odnosno ima izraenu tendenciju bioakumulacije. Simptomi trovanja se mogu pojaviti nakon
duljeg vremena, i to esto prekasno da bi se otrovanje moglo pravilno tretirati.
Neke studije ukazuju na povezanost poveane razine ive u organizmu i rizika od kardiovaskularnih bolesti.
84od173
Simptomi trovanja olovom razvijaju se vrlo brzo, ve nekoliko sati nakon jae ekspozicije. Uz
pad krvnog tlaka i tjelesne temperature javljaju se teki simptomi poput jakog uzbuenja i
manijakalnih stanja koja mogu zavriti smru. Kod blaih trovanja javlja se glavobolja, psihike smetnje, gubitak sna, drhtanja, proljeva itd. U urbanim sredinama, osim tetraetil olovom, okoli se oneiuje, otpadnim bojama koje kao pigment sadre Pb3O4, dimom iz cigareta itd., dnevni unos olova u organizam udisanjem zraka, hranom i vodom, obino ne prelazi
100 g, od ega se apsorbira oko 25 g. Inhalacijom se, ovisno o veliini estica, apsorbira
oko 30 do 50 % olova, a probavnim sustavom samo oko 20%. Apsorbirano se olovo prenosi
krvlju i rasporeuje se u krv, bubrege, jetru, kostur i druga tvrda tkiva. Najvie se olova nalazi
u kostima (>90%), dok su najnie koncentracije utvrene u miiima, masnom tkivu i mozgu22.
Radionuklidi Uz u tlu prisutne radionuklide (radioizotope) geogenog podrijetla, pojavljuju
se i radionuklidi antropogenog podrijetla, koji uglavnom u tlo dospjevaju iz razliitih industrijskih procesa, odlagalita proizvodnog otpada ili nuklearne djelatnosti. Ove oneiujue
tvari se u tlo unose depozicijom iz atmosfere, migracijom nekontrolirano isputenih otpadnih
voda ili pak uporabom sporednih proizvoda i/ili otpada, koji mogu sadravati umjetne radionuklide.
Ovisno o meteorolokim uvjetima, radinuklidi mogu dospjeti vrlo daleko od mjesta eksplozije
u obliku radioaktivne praine te mogu biti istaloeni na biljke. Biljna hrana moe sadravati
ovako dospjele radionuklide, a i one koji se iz tla ili vode apsorbiraju na korijen i podzemne
dijelove biljke. Apsorpcija radionuklida iz tla ovisi o koncentraciji i svojstvima samog izotopa
te sastavu tla (udio organske tvari, pH, i dr.), kao i vrsti biljke140.
S obzirom na radioaktivne supstance, umsko tlo zasluuje posebnu panju. Karakteristino
kruenje hranjivih tvari u umskom ekosustavu podrazumijeva da za mnoge radionuklide
(npr. 134Cs i 137Cs koji su isputeni u ernobilskoj nesrei) ne postoji eliminacija radioaktivne
tvari (osim radioaktivnim raspadom). Stoga smo, u umama, i danas suoeni s razinom radioaktivnosti koja je iznad maksimalne doputene, osobito kod divljih gljiva145.
Kronina izloenost viim dozama radionuklida, zbog emisije radioaktivnoga zraenja, u
ljudskom organizmu dovodi do opsene produkcije slobodnih radikala i oksidativnoga stresa,
uz mogunost karcinogenog, mutagenog i teratogenog uinka. Mjesta odnosno organi gdje e
manifestirati ovi uinci ovise o samom elementu, tj. mjestu njegova nakupljanja. Pri razmatranju potencijalne opasnosti od radionuklida mora se uzeti u obzir stopa apsorpcije u probavnome traktu, raspodjela u organizmu, vrijeme poluraspada (t1/2, vrijeme potrebno da se poetna koliina radioaktivnog izotopa smanji za polovicu), bioloko vrijeme poluivota (tbiol, vrijeme za koje organizam izlui polovicu prisutnoga radionuklida) te vrsta zraenja koju emitiraju. Veina radionuklida je slabo topljiva i slabo se apsorbira u probavnome traktu ovjeka,
dok su najopasniji oni radionuklidi koji, aktivno sudjeluju u metabolizmu kao npr. 131J koji se
apsorbira gotovo u potpunosti i akumulira u titnjai. Velike koliine ovog radionuklida mogu unititi tkivo ove lijezde i prouzroiti rak.
Po nekim procjenama, karcinogeni uinak uobiajene izloenosti radionuklidima iz vode i
hrane je mali i ini tek 0,3% ukupnih smrtnih sluajeva prouzroenih rakom146. Ipak, u nekim
su krajevima svijeta vie prirodne razine radioaktivnosti u okoliu, ime je i rizik tetnih posljedica vei.
85od173
3.3.3 Praenje kakvoe tla u Republici Hrvatskoj

Da bi se tlo zatitilo i ouvala njegova viestruka uloga neophodno je ustrojiti praenje
stanja i uoavanje promjena svojstava tla u putem uspostave sustava monitoringa ili trajnog
motrenje tala. Ovo podrazumijeva kontinuirano praenje odreenih pokazatelja tla u svrhu
prikupljanja informacija o promjenama stanja i obiljeja tla, te identifikacije oblika i intenziteta degradacije. Sustav trajnog motrenja tala potpomognut informacijskim sustavom za tlo,
danas ini temelj za razvoj i provedbu politike i strategije odrivog gospodarenja i zatite tla.
Prije propisivanja mjera za uinkovitu zatitu tla i njihove provedbe, mora biti poznato aktualno ili tzv. nulto stanje tla s obzirom na degradacijski proces erozije poljoprivrednog zemljita, gubitak umskog zemljita, sadraj oneiivaa u tlu kao to su teki metali, pesticidi,
petrokemikalije, poliklorirani bifenili i radionuklidi, itd.
Ova pitanja razradila je studija; Program zatite tala Hrvatske koju su 1993. izradili
akademik F. Bai i suradnici, koja predlae uspostavu Sustava trajnog motrenja tala u Hrvatskoj. Program trajnog motrenja tala Hrvatske sastoji se od tri cjeline; Inventarizacija stanja tala, Trajno motrenje i Informacijski sustav tala. Poseban tretman imaju; poljoprivredna,
umska tla, potencijalno oneieni i oneieni lokaliteti, pa svaki od njih ima posebnosti
uzimanja uzoraka tla, odreuju se posebni pokazatelji oteenja, razliitom vremenskomn
dinamikom, sve zavisno o nainu koritenja tala.
Podaci koji se prikupljaju uspostavljenim sustavom trajnog motrenja tala Hrvatske
omoguava uvid u stanje hrvatskih tala, planiranje politike zatite tla i odrivog gospodarenja
tlom, ouvanje bogatih prirodnih resursa Hrvatske, te viestruko opravdava financijska sredstva uloena u njegovo motrenje.
3.3.4 Stanje oneienosti tla u Republici Hrvatskoj

to se stanja i zatite tla u RH tie, ono je slino stanju u EU. Naime, u RH, gdje temeljni zakonski akt o zatiti tla ne postoji, premda se uz pitanja zatite tla neposredno i posredno vee niz propisa - od onih iz podruja zatite okolia, poljoprivrede i umarstva do propisa vezanih uz oneiivae koji svojom djelatnosti utjeu na stanje tla te potencijalno mogu
ugroziti kakvou tla na svojim lokacijama.
Iako jo uvijek nije uspostavljen cjeloviti sustav trajnog motrenja tala i pohranjivanja
dobivenih podataka, ipak postoje podaci o stanju tla koji se odnose uglavnom na poljoprivredna i umska tla. Ovi podaci su prikupljeni u okviru razliitih znanstveno-istraivakih projekata i studija, za razliite ciljane potrebe ustanova ili, u sluaju oneienih tala, za potrebe
planiranja i provedbe sanacije kao posljedice ekolokih incidenata.
Na temelju dostupnih relativno skromnih pojedinanih podataka i informacija oteenja
tla moe se openito zakljuiti da su na hrvatskim tlima utvrena lokalna oneienja ukupnim i mineralnim uljima, policiklikim aromatskim ugljikovodicima (PAU), polikloriranim
bifenilima (PCB), ostacima herbicida i tekim metalima uz prisustvo procesa erozije, zakiseljavanja tala i degradacije organske tvari, posebno na poljoprivrednim tlima146.
86od173
Lokalno oneienje zastupljeno je kao posljedica razliitih incidenata u podrujima intenzivne industrijske aktivnosti, na odlagalitima otpada na kojima nisu primijenjene propisane mjere zatite te na podrujima rudarenja i vojnih aktivnosti, to je dovelo do pojave razliitih negativnih uinaka na okoli.
Slika 46. Pregled industrijskih djelatnosti kao izvora oneienja tla prema ueu u ukupnom
broju oneienih lokacija
U okviru aktivnosti koje su se odvijale na pojedinim lokacijama tla u projektu Izrada

programa trajnog motrenja tala147 provedenom 2008. godine, u Republici Hrvatskoj je evidentirano 2 264 oneienih i potencijalno oneienih lokacija.
Na temelju podataka148 koje je prikupila Europske agencije za okoli (EEA) utvreno
je koliko pojedine djelatnosti utjeu na ukupnu oneienost tala u 38 europskih zemlje, pa
tako i u Hrvatskoj, a oni govore da su najvei izvori oneiujuih tvari u tlima: industrija
metala, kemijska industrija, naftna industrija, energetika, itd., slika 46. Kako je i prikazano na
slici 46, najvei izvori oneiujuih tvari u hrvatskim tlima su uglavnom naftna i kemijska
industrija, a oneiujue tvari su mineralna ulja, policikliki aromatski ugljikovodici (PAU) i
pesticidi.
87od173
3.4 Oneiujue tvari u okoliu iz procesa proizvodnje

eljeza i elika
Povijest razvoja metalurke industrije obiljeena je duim ili kraim razdobljima intenzivnog ugroavanja i oneiavanja okolia to se ogledalo u ugroavanju zdravlja ljudi,
ugroavanju pojedinih biljnih i ivotinjskih vrsta, vodnih sustava, oteenja materijalnih dobara, kao i nizu drugih negativnih uinaka u okoliu.
Poznato je da meu metalurkim pogonima za proizvodnju eljeza i elika, najvee izvore oneienja okolia predstavljaju pogoni za proizvodnju metalurkog koksa, pogoni za
sinteriranje eljezne rude, proizvodnju sirovog eljeza visokopenim postupkom i pogoni proizvodnje elika. Ova postrojenja svojim emisijama u okoli, a prije svega u zrak i vode, a esto i u tlo, optereuju okoli znaajnim koliinama sumpor (IV) oksida (SO2), ugljik (II) oksida
(CO), fluorida (F-), amonijaka (NH3), tekih metala (Pb, Cd, Zn, Hg, itd), policiklikih aromatskih ugljikovodika (PAU), polikloriranih bifenila (PCB), polikloriranih dibenzo-pdioksina (PCDD) i polikloriranih dibenzofurana (PCDF), cijanida (CN-), ulja i masti, suspendiranih tvari, a posebno su znaajna optereenja okolia razliitim proizvodnim otpadom kojeg se jo uvijek esto odlae na vlastita neureena odlagalita.
3.4.1 Oneienje okolia iz procesa proizvodnje koksa

Metalurki koks se rabi u metalurgiji eljeza i elika tj. u procesima sinteriranja, visokopenom procesu proizvodnje sirovog eljeza i procesima proizvodnje elika, ljevaonicama
elinog i drugih ljevova, itd. Metalurki koks se proizvodi u koksnim peima iz ugljene mjeavine koju ini kameni ugljen kao aktivna komponenta i drugih vrsta ugljena kao to su lignit
i smei ugljen. Pri proizvodnji koksa u koksnim peima (baterijama) pored ugljena kao osnovne sirovine za proizvodnju koksa, za uloak se rabe i drugi ugljini materijali, to ovisi o
vrsti koksa koji se proizvodi, a pri emu dolazi do emisije razliitih oneienja u okoli.
Proces koksiranja se sastoji od niza sloenih reakcija karbonizacije (cijepanje, aromatizacija i kondenzacija), pri emu nastaje koks, a izdvajaju se plinoviti i tekui nusproizvodi
(koksni plin, katran, itd.), tablica 5.
Koksni plina sadri plinovite i tekue oneiujue tvari, a to su uglavnom katran,
amonijana voda, benzen i njegovi homolozi, naftalen, amonijak, sulfati, cijanovodonini
spojevi i estice praine. Veina krutog otpada sadri opasne tvari kao to su benzen i policikliki aromatski ugljikovodici i sl.
U svrhu ienja koksnog plina, kako bi se sprijeila emisija produkata izgaranja sumporovog (IV) oksida (SO2), duikovih oksida (NOx) i ugljikovog (II) oksida (CO) u zrak pri
njegovom koritenju kao plinovitog goriva, obino se koristi oprema za izdvajanje pojedinih
tetnih tvari kao to su sumporovodik, katran, benzen, etilbenzen, toluen, ksilen, naftalen,
amonijak itd. koje nosi sirovi koksni plin.
88od173
Tablica 5: Podaci o emisijskim vrijednostima za oneienja i otpade koji nastaju u

procesima proizvodnje koksa u koksnim peima instaliranim u EU149
Gotovo sve oneiujue tvari koje se javljaju u emisijama iz procesa proizvodnje

koksa mogu dospjeti u zrak, vodu i tlo, a njihova koncentracija u ovim medijima, ovisi o vie
imbenika150,151. Najznaajniji meu njima svakako je povijest postrojenja ili vrijeme tijekom
kojeg je promatrano postrojenje radilo na odreenoj lokaciji i djelovalo na okoli. Vaan imbenik je i prosjena godinja razina proizvodnje o kojoj ovise koliine emitiranih oneiujuih tvari u okoli to je izravno povezano s koliinom i vrstom oneiujuih tvari koja moe
dospjeti u okoli, a jednako tako su vani i klimatski uvjeti lokacije koji utjeu na oneienje
tla tetnim tvarima iz zraka u neposrednoj blizini izvora ili pak njihov transport zranim strujama na manju ili veu udaljenost od izvora.
89od173
3.4.2
Oneienje okolia iz procesa sinteriranja eljezne rude
Sinteriranje je proces okrupnjavanja sitnozrnatih ruda i koncentrata zagrijavanjem do

temperature povrinskog taljenja tj. temperature sinteriranja na kojoj se zrna sljepljuju u vrste, ali porozne i ujednaene, po kemijskom sastavu, aglomerate/nakupine, tzv. sinter152,153.
Sinteriranje eljezne rude najrasprostranjeniji je postupak sinteriranja, pri emu se koristi
prethodno napravljena mjeavina za sinteriranje koja se sastoji od eljezne rude (smjese dviju
ili vie eljeznih ruda razliitog podrijetla i sadraja eljeza), dodataka i povratnog sintera.
Dodaci su obino vapnenac, dolomit ili vapno koji se koriste kao topitelji te sitni koks ili ugljen koji slue kao gorivo.
Tablica 6: Podaci o emisijskim vrijednostima za oneienja i otpade koji nastaju pri
sinteriranju eljezne rude u postrojenjima instaliranim u EU149
90od173
Upotrebom sintera pospjeuje se rad visoke pei to se ogleda u boljem iskoritenju

toplinske energije tijekom procesa proizvodnje sirovog eljeza, poboljava se proces formiranja troske i prevoenje sumpora u trosku, smanjuje se utroak koksa, poveava kvaliteta dobivenog eljeza i znatno se poveava proizvodnost visoke pei.
Tijekom procesa sinteriranja eljezne rude, nastali dimni plinovi sadre uz vrste estice (praina), teke metale, plinovita oneienja poput kloridne kiseline (HCl), fluoridne kiseline
(HF), duikovih oksida (NOx), sumporovog (IV) oksida (SO2), ugljikovih (II) i (IV) oksida
(CO i CO2), lako hlapljivih organskih spojeva, policiklikih aromatskih ugljikovodika (PAU),
polikloriranih bifenila (PCB), polikloriranih dibenzo-p-dioksina (PCDD) i polikloriranih dibenzofurana (PCDF) itd.149,154, kako je i prikazano u tablici 6.
Sve navedene oneiujue tvari koje se javljaju u emisijama iz procesa sinteriranja
eljezne rude, predstavljaju potencijalnu opasnost za okoli (zrak, vodu i tlo), te se stoga provode vrlo opsene mjere proiavanja otpadnih plinova u za to posebno konstruiranim i instaliranim postrojenjima.
3.4.3
Oneienje okolia iz procesa proizvodnje sirovog eljeza visokopenim

postupkom
eljezo se kao tzv. sirovo eljezo proizvodi u visokoj pei (VP) redukcijom eljeznih
oksidnih ruda (hematit, magnetit, limonit) ugljikom iz koksa. Nastalo sirovo eljezo, koje u
eljeznoj osnovi, uz mangan (Mn), silicij (Si), sumpor (S), fosfor (P) i drugo, sadri i oko 4 %
ugljika. Prema podacima nekih proizvoaa sirovog eljeza u EU, za proizvodnju 1000 kg
sirovog eljeza visokopenim postupkom, potrebno je ponekad i vie od 3500 kg sirovine
koju ini sinter, eljezna ruda, peleti eljezne rude, koks, vapno i drugi dodaci149.
Za vrijeme procesa proizvodnje sirovog eljeza, kao i granuliranja visokopene
troske, nastali dimni plinovi sadre uz vrste estice praine, cijanidne spojeve, teke metale,
plinovita oneienja poput duikovih oksida (NOx), sumporovog (IV) oksida (SO2), ugljikovih (II) i (IV) oksida (CO i CO2), vodika (H2), amonijaka (NH3) i policiklikih aromatskih
ugljikovodika (PAU) itd.149, tablica 7.
Sve navedene oneiujue tvari iz procesa proizvodnje sirovog eljeza nakon to se
pojave u emisijama u zrak, mogu se zahvaljujui atmosferskoj depoziciji javiti u vodi i u tlu.
U postrojenju za obradu visokopenog plina, nastalog u procesu proizvodnje sirovog eljeza,
izdvajaju se znaajne koliine tzv. visokopenog mulja ijem se rukovanju, a posebice zbrinjavanju, mora posvetiti duna pozornost, s obzirom da bi njegovo nekontrolirano odlaganje
na tlo moglo imati za posljedicu smanjenje kakvoe tla.
Naime, visokopeni mulj, ovisno o sastavu sirovina koritenim u proizvodnom procesu, obino sadri visoke koncentracije ugljika (C), eljeza (Fe), sumpora (S), mangana (Mn),
silicijevog (IV) oksida (SiO2), kalcijevog oksida (CaO), magnezijevog oksida (MgO), aluminijevog (III) oksida (Al2O3) i dr. Ovako nastali mulj kao i visokopena praina izdvojena sustavom za tzv. suho ienje otpadnih plinova, velikim dijelom se reciklira (oko 64%), a neto
malo koristi u drugim industrijama (2-3%), a kako se zbog prisutnosti tetnih tvari, kao to su
olovo (Pb), kadmij (Cd) i cink (Zn), ne moe potpuno reciklirati dio (oko 33%) se mora i trajno zbrinuti na zakonom propisan nain.
91od173
Tablica 7: Podaci o emisijskim vrijednostima za oneienja i otpade koji nastaju u

procesima proizvodnje sirovog eljeza u visokim peima instaliranim u EU149
Otpadne vode iz procesa proizvodnje eljeza VP-postupkom takoer predstavljaju potencijalnu opasnost za oneienje okolia, te se s obzirom na njihov mogui sadraj oneiujuih tvari od kojih su neke vrlo toksine (cijanidi, kloridi, fluoridi, sulfati, amonijak, fenol,
teki metali) moraju osigurati uinkovite mjere njihovog proiavanja i sprjeavanja izravnog ili neizravnog utjecaja na tlo i okoli uope.
92od173
3.4.4 Oneienje okolia iz procesa proizvodnje elika elektropenim postupkom

Proizvodnja elika u elektrolunoj pei (ELP), jedan je od naina proizvodnje elika i
jedini u Republici Hrvatskoj (Sisak i Split). Njegovo uee u ukupnoj proizvodnji elika u
EU iznosi > 40%, a temelji se na preradi elinog otpada. Postupak proizvodnje elika elektropenim postupkom sastoji se od etiri osnovne faze: ulaganje metalnog uloka, topljenje,
oksidacija i rafinacija. Sirovina za elektrope je elini otpad tzv. staro eljezo i razliiti nemetalni dodaci.
Pri proizvodnji elika u elektrolunoj pei, naroito u fazi taljenja i rafinacije, nastaju
relativno velike koliine dimnih plinova i praine koji sadre krute estice, metalne okside,
duikove okside (NOx), sumporov (IV) oksid (SO2), ugljikove (II) i (IV) okside (CO i CO2),
kloridnu kiselinu (HCl), fluoridnu kiselinu (HF), policiklike aromatske ugljikovodike (PAU),
poliklorirane bifenile (PCB), poliklorirane dibenzo-p-dioksine (PCDD) i poliklorirane dibenzofurane (PCDF) itd., tablica 8.
Tablica 8. Podaci o emisijskim vrijednostima oneienja i otpada koji nastaju u
procesima proizvodnje elika u elektropeima instaliranim u EU149
93od173
Jednako kao i kod ranije opisanih procesa i elektropeni proces proizvodnje elika
moe negativno utjecati na okoli emisijama u zrak i vode i tlo. Osim neizravnog oneienja
tla atmosferskom depozicijom oneiujuih tvari, tlo moe biti dodatno optereeno ukoliko
se, u procesu nastali nusproizvodi i/ili otpadi (neobraena troska, iskoriteni vatrostalni materijal, ogorine, metalne strugotine, razliiti muljevi, praine iz proistaa dimnih plinova, itd.)
nekontrolirano odlau na nezatieno okolno zemljite.
Na ovaj nain, tetne tvari koje dospiju na tlo, mogu oneistiti tlo mijenjajui mu fizikalno-kemijske znaajke (pH, kemijski sastav, kapacitet za vodu, kapacitet za zrak,..), odnosno korisna svojstva i kakvou, to smatramo njegovim oneienjem, ili pak tetno utjecati na
okoli, te onemoguiti njegovo daljnje koritenje, to smatramo zagaenjem tla.
4. OTROVNE OPASNE TVARI ILI OTROVI I OTROVNOST

Kako je ranije pokazano, a sukladno Uredbi (EZ) br. 1272/2008 opasne tvari i smjese
opasnih tvari razvrstavaju se na nain da se ukae na vrstu i ozbiljnost opasnosti koju predstavlja ta tvar ili smjesa, tj. pokae kolika je njena potencijalna mogunost da tetno djeluje na
ljude ili okoli. Posebno mjesto zauzimaju opasne tvari/otrovi i smjese koje karakterizira
svojstvo opasnosti za zdravlje ljudi, kao i svojstvo opasnosti za okoli.
Prema prof. Plaviu10 otrovom se smatra svaka tvar ili smjesa tvari koja kod odreene
doze, uzete jednokratno ili kod viekratnog uzimanja odreenih doza tijekom nekog razdoblja, izaziva prolazna ili trajna oteenja organizma. To znai da neka tvar moe biti lijek kod
odreene doze, a poveanjem doze, mogu jaati tetni uinci kod kojih ona postaje otrov za
dani organizam, slika 47.
Slika 47. Promjena uinka s porastom doze tetne tvari

94od173
Iz ovog razloga je u sreditu pozornosti kako toksikologije, tako i ekotoksikologije,

povezanost izmeu koliine doze tetne tvari kojemu je neki organizam izloen u nekom
vremenu i prirode odnosno stupnja uinka te tvari na organizam ili njegove dijelove. Nakon
to se prekorai doza (X) ispod koje nema tetnog uinka, poinju se javljati tetni uinci koji
su ispoetka slabi poput prolaznih uinaka (npr. munina, glavobolja, prolazne opekotine,
itd.) pa do tetnih (X - X1) i vrlo tetnih uinaka, nakon prekoraenja doze X1, poput neprolaznih tetnih uinaka na dijelu organizma npr. oteenja bubrega, jetara, mozga, itd.); pojave
raka (nakon viekratne izloenosti - obino mnogo godina nakon viegodinje izloenosti);
pojave oteenja na plodu ili ak smrt ploda u utrobi majke koja je bila jednokratno ili viekratno izloena otrovu; pojave tjelesnog oteenja u potomka vie ili manje godina nakon poroda (npr. pojava raka, propadanje nekog organa, neplodnost, itd.); posebnih prolaznih ili neprolaznih uinaka na organe za reprodukciju (npr. neplodnost, gubitak libida itd.) i konano do
smrti koja je najgori tetni uinak, a koja moe nastupiti brzo ili postupno ak godinama nakon to je ovjek bio izloenim otrovima (npr. pojava raka kod ljudi koji su godinama rukovali pesticidima i sl.) i to sve dok se ne dosegne doza X2 kada je tetan uinak 100% tj. kada
nastupi smrt.
Svako daljnje poveanje doze nee imati nikakvog utjecaja na poveanje uinka, kao
to promjena doze ispod razine X nije znaajna jer nema uinka. Doza, na slici oznaena kao
X, kod koje se poinje pojavljivati tetan uinak, vrlo je vana pri utvrivanju tzv. koncentracije sigurnosti2 i predstavlja osnovu za izraunavanje MDK koja se moe nazvari i granina
vrijednost izloenosti GVI, tj. koncentracije kod koje se s velikom sigurnou nee pojaviti
odreeni tetni uinak tokom izloenosti opasnoj tvari.
Pojednostavljeni nain izrauna MDK prikazan je na slici 48, na kojoj je najvia doza
bez uinka oznaena kao NOEL (engl. No Observed Effect Level) a najnia izmjerena doza s
uinkom LOEL (engl. Lowest Observed Effect Level).
Slika 48. Put izrauna MDK na krivulji doza/uinak155

95od173
Kako je ve reeno, temelj za izraunavanje MDK je krivulja doza/uinak, ali se

pritom ne promatra najtei mogui uinak ili smrt, nego drugi prolazni ili neprolazni tetni
uinci. Najvaniji podatak je najvia doza uz koju se ne pojavljuje tetan uinak NOEL, a
daljnjim poveanjem doze opazili bi se prvi uinci u toki LOEL, no nas ne zanimaju doze
kod kojih se uinci pojavljuju ve doza kod koje se uinci ne pojavljuju ili ADI. Ta se veliina dobije dijeljenjem NOEL-a s faktorom sigurnosti koji moe biti od 10 do 10 000. Meutim, NOEL nije sigurna veliina jer se zbog razlika meu jedinkama kod nekih jedinki uinci
ipak mogu pojaviti, a trai se doza kod koje se uinci nee pojaviti tj. trai se prihvatljivi
dnevni unos ili ADI.
Jednostavan primjer za razumijevanje navedenog moe posluiti primjer156 izraunavanja MDK ili GVI za klor, koji se vrlo esto koristi. U praksi se pokazalo da se udisanjem
klora kod veine ljudi javlja nadraivanje sluznica oiju i dinih putova kad se on u zraku
nalazi u koncentracije od 15 ppm m-3. U ovom se sluaju kao NOEL moe uzeti neto nia
koncentracija npr. koncentracija od 10 ppm m-3, jer je poznato da ljudi mogu boraviti dugo u
atmosferi s takvom koncentracijom klora. S obzirom da se ovdje radi o izloenosti opasnoj
tvari tj. kloru samo putem jednog medija (zraka), NOEL koncentracija se podijeli s faktorom
sigurnosti npr. 20 te se dobije ADI od 0,5 ppm m-3, to je ujedno i MDK za klor u zraku.
Prihvatljivi dnevni unos ili ADI vrlo esto nije isto to i MDK, iz razloga to se opasna
tvar moe unositi u organizam razliitim putovima (vodom, zrakom, hranom) pa se mora u
takvim sluajevima uvijek utvrditi maksimalna doputena dnevna doza MDDD koja je jednaka zbroju unosa opasne tvari putem svih medija. Tako se npr. duikovi spojevi u razliitim
oblicima mogu kontinuirano unositi u ljudski organizam bilo da se radi o unosu u obliku nitroznih spojeva udisanjem oneienog zraka, bilo da se u obliku nitrata i unose prehranom
razliitim biljnim proizvodima, suhomesnatim proizvodima ili pak oneienom vodom. U
ovakvim sluajevima je potrebno za svaki od medija kojim se opasna tvar unosi u organizam
izraunati MDK prema vrlo sloenim modelima.
4.1 Otrovnost i vrste tetnih uinaka

tetnost otrova osim za ljude, vrlo je vana i zbog tetnih uinaka koje moe imati za
ostale ive organizme na Zemlji (biljke, ivotinje, organizme u tlu itd.). Naime, mnoge opasne
tvari se koriste u zatiti tla, biljaka i ivotinja od razliitih nametnika i bolesti, pa je kod njihove primjene, osim poznavanja doze djelatne tvari u preparatu, vrlo vano je poznavati i
njihove istodobne alternativne utjecaje na ostale sastavnice okolia. Ozbiljnost ovog pitanja
ogleda se i u injenici da se svaki poremeaj u malom dijelu okolia moe odraziti i na njegove druge dijelove, a pri tome ovijek ne moe biti poteen. U ovom sluaju se radi o ekotoksinosti koja obuhvaa istraivanja utjecaja opasnih tvari iz okolia na sve vrste ivih organizama koji ive u vodi (npr. alge, ribe, koljke), kopnu (sisavce, ptice, gmazove) tlu (insekte,
gliste, mikroorganizme), biljni svijet itd.
96od173
4.1.1 tetni uinak kao mjerilo otrovnosti

Kada se govori o toksinim opasnim tvarima i njihovoj toksinosti, prije svega se misli na njihove tetne uinke u organizmu ili njegovim pojedinim dijelovima organima. tetnim uinkom se smatra svako prolazno ili trajno oteenje odnosno svako prolazno ili trajno
neeljeno djelovanje u organizmu ili nekom od njegovih dijelova organa.
Prolazni tetni uinak ili oteenje je ono koje e se ispraviti ili potpuno nestati samo
od sebe ili uz pomo odgovarajuih medicinskih postupaka. Kao primjer moe posluiti ozljeda koe u obliku ogrebotine, opekotine i sl., koja se nakon nekog vremena povue, a ozlijeena osoba kasnije ne osjea nikakve posljedice.
Neprolazni ili trajni tetni uinak ili oteenje je ono koje se vie ne moe ukloniti ili
se ne da potpuno ukloniti ili ispraviti bez obzira na poduzete medicinske postupke. Najjednostavniji primjer trajnog tetnog uinka je ostanak oiljka na koi nakon ogrebotine, razderotine
i sl., gdje on ne predstavlja veliki problem ozljeenoj osobi, no ipak predstavlja trajno oteenje. Puno vaniji su drugi oblici trajnih oteenja organizma ili pojedinih organa, koji ostaju
kod osobe koja je bila izloena opasnim tvarima. Tako npr., trovanja esto imaju za posljedicu insuficijenciju bubrega, oteenja jetre, pojave edema plua, perforacije crijeva itd.
4.1.2 Vrste tetnih uinaka

S obzirom da na prirodu i opseg tetnih uinaka opasnih tvari u ljudskom organizmu
djeluje veliki broj imbenika, njihovo razvrstavanje u skupine, na temelju kojeg bi se ukazalo
na vrstu i ozbiljnost opasnosti koju predstavljaju, nije jednostavno. No ipak, postoji nain da
se za pojedine opasne tvari pokae kolika je njihova potencijalna mogunost da tetno djeluju
na ljude ili okoli. Tako je u EU tzv. CLP Uredbom ili Uredbom (EZ) br. 1272/2008 Europskoga parlamenta i Vijea15 propisano da se opasne tvari i njihove smjese razvrstavaju, izmeu
ostaloga, i na temelju njihovih karakteristika opasnosti koje proizlaze iz njihovih svojstava
opasnosti za zdravlje ljudi i svojstava opasnosti za okoli tj. njihovih toksinosti.
Kako je ve i u Poglavlju 2 navedeno, a prema Djelu 3. Priloga 1. CLP Uredbe mogu
se razlikovati slijedee vrste ili razredi opasnosti:
Akutna toksinost se manifestira tetnim uincima koji nastaju nakon oralne ili dermalne primjene jednokratne doze tvari ili smjese, ili viekratnih doza danih u roku od
24 sata, ili etverosatne izloenosti udisanjem. Razred opasnosti akutna toksinost
dijeli se na: akutnu oralnu toksinost, akutnu dermalnu toksinost i akutnu inhalacijsku toksinost.
Uinci akutnog trovanja su obino oteenja pojedinih organa, koji mogu imati za posljedicu invaliditeta ili smrti. Sluajevi akutnog trovanja su uglavnom povezani s nesreama na radnom mjestu (rad s kemikalijama), kemijskim nesreama ili katastrofama,
namjernim uzimanjem veih koliina opasne tvari (suicid) ili ratnim djelovanjima
(uporaba kemijskog oruja).
97od173
U toksikologiji se akutna toksinost izraava dozom otrova dovoljnom da izazove

smrt kod 50% pokusnih ivotinja i to kod jednokratne doze ili viekratnih doza danih
u roku od 24 sata, ili etverosatne izloenosti udisanjem, slika 49.
Slika 49. Grafiki prikaz odreivanja LD50 za tvari raliite toksinosti

Prema tome, doza neke ispitivane toksine tvari izraena u mg kg-1 tjelesne teine usljed koje e u gornjim uvjetima uginuti 50% ispitivanih ivotinja naziva se letalna doza za 50% organizama koji su bili izloeni otrovu (engl. Lethal dose for 50 %
of tested organisms, LD50). U literaturi se mogu nai i podaci o LD75 za neke opasne
tvari, a koja analogno LD50, oznaava letalnu dozu za 75% organizama koji su bili izloeni otrovu. Uz prikazivanje podataka za LD50 uvijek je potrebno navesti na koje se
ivotinje ona odnosi i koji je put unosa opasne tvari u organizam (mi, takor ili kuni,
na usta, preko koe, udisanjem).
Kod akutne toksinosti, osim letalne doze opasne tvari, koja izaziva smrt, potrebno je znati i uinke te tvari na ljudski organizam i njegove organe kod intoksikacije
dozama koje su ispod LD50. Ovo je posebno vano kod primjene opasnih toksinih
tvari u industriji i drugim djelatnostima, gdje ponekad dolazi do trovanja zbog nepanje pri rukovanju ili izloenosti ovim tvarima zbog industrijskih nesrea (eksplozije,
poari i sl.). U svrhu sprjeavanja pojave trovanja, poduzimanja mjera zatite od opasnih tvara ili pak ponaanja u sluaju nesree s opasnim tvarima, svi relevantni podaci
o toksinosti i moguim uincima nalaze se u dokumentu koji se naziva sigurnosno
tehniki list (STL), a koji prati opasnu tvar od mjesta proizvodnje do mjesta uporabe.
Kako bi rukovanje opasnim toksinim tvarima bilo to sigurnije, posebice pri
svakodnevnom radu u industriji gdje se one koriste kao sirovina ili pratei materijal u
proizvodnji, one podlijeu strogim pravilima razvrstavanja i oznaavanja.
98od173
Tako se sve opasne toksine tvari razvrstavaju u jednu od etiri kategorija toksinosti na temelju akutne toksinosti nakon primjene oralnim, dermalnim ili inhalacijskim putem u skladu s numerikim kriterijima prikazanim u tablici 9. Vrijednosti
akutne toksinosti izraavaju se kao (pribline) vrijednosti LD50 (oralno, dermalno) ili
LC50 (udisanje) ili kao procijenjene vrijednosti akutne toksinosti ATE (engl. Acute
Toxicity Estimates).
Ope granine vrijednosti koncentracije za inhalacijsku toksinost prikazane u
tablici temelje se na etverosatnom izlaganju organizma za potrebe ispitivanja.
Sve ostale toksinosti, osim akutne, koje su navedene u Djelu 3. Priloga 1. CLP Uredbe, i koje slijede u ovom tekstu, mogu se nazvati kroninim, jer se javljaju pri duem
unosu otrova u organizam uz vie ili manje promjenjivu frekvenciju unosa i u razliitim dozama.
Tablica 9. Kategorije opasnosti za akutnu toksinost i procijenjene vrijednosti akutne

toksinosti (ATE) kojima su odreene pojedine kategorije15
Put unosa
opasne tvari
u organizam
Oralno
(mg kg-1 t.t.)
Dermalno
(mg kg-1 t.t.)
Udisanjem
plinova
(mg L-1)
Udisanjem pare
(mg L-1)
Udisanjem
praine i
maglice
(mg L-1)
Kategorija opasnosti
1.
2.
3.
4.
ATE 5
5 < ATE 5
50 < ATE 300
300 < ATE 2000
ATE 50
50 < ATE 200
200 < ATE 1000
1000 < ATE 2000
ATE 100
100 < ATE 500
500 < ATE 2500
2500 < ATE

20000
ATE 0,5
0,5 < ATE 2
2 < ATE 10
10 < ATE 20
ATE 0,05
0,05 < ATE 0,5
0,5 < ATE 1
1 < ATE 5
Nagrizanje/nadraaj koe Izloenost opasnim toksinim tvarima koje karakterizira

ovo svojstvo opasnosti uzrokuje nagrizanje koe koja se ubraja u pojave ireverzibilnog
oteenja koe tj. vidljive nekroze koja zahvaa povrinski sloj koe (epidermis) i
prodire u donji sloj koe (dermis) nakon kontakta opasne tvari s koom. Uobiajene
reakcije na koi su pojava priteva, krvarenja, krvavih krasti, a ponekad i promjena
boje uslijed izbjeljivanja, potpuni gubitak dlake na zahvaenim dijelovima te oiljci.
Nadraivanje koe kao uinak ubraja se u reverzibilno oteenje koe i nakon nekog
vremena ne ostavlja trag.
99od173
Pri ispitivanju opasnih toksinih tvari radi odreivanja njezinoga potencijala nagrizanja i nadraivanja treba uzeti u obzir i neke njihove fizikalno-kemijske karakteristike.
Naime, neke toksine tvari u obliku praha mogu postati nagrizajue ili nadraujue
kada se navlae odnosno u dodiru s vlanom koom ili sluznicom. Isto tako, vrlo visoke i vrlo niske pH vrijednosti pojedinih toksinih tvari, kao to je pH 2 ili 11,5
mogu ukazivati na potencijal izazivanja uinaka na koi. Nadalje, ako je tvar jako toksina kod dermalne primjene, istraivanje nadraivanja/nagrizanja koe nije mogue
provesti jer koliina ispitivane tvari koju bi trebalo primijeniti znatno prelazi toksinu
dozu te dovodi do smrti ivotinje.
Teka ozljeda oka/nadraaj oka Ozbiljan tetan uinak na oku je oteenje onog
tkiva ili ozbiljno fiziko pogoranje vida izazvano djelovanjem toksine opasne tvari
na prednju povrinu oka, te nije potpuno reverzibilno unutar 21 dana nakon kontakta s
toksinom opasnom tvari.
Prije pristupanja ispitivanju opasnih toksinih tvari radi odreivanja njezinoga potencijala da izazove ozbiljno oteenje oiju odnosno nadraivanja oiju treba uzeti u obzir nekoliko imbenika. Prvo polazite za analizu su postojea iskustva kod ljudi i ivotinja, budui da ona daju neposredne informacije o uincima na oku. Isto tako, vrlo
visoke i vrlo niske pH vrijednosti toksinih tvari, kao to je pH 2 i pH 11,5 mogu
dovesti do ozbiljnih oteenja oiju i oekuje se da e takve tvari izazvati znaajne
uinke na oima15.
Ireverzibilni uinci na oku, koje uzrokuju toksine tvari iz ove skupine, a koji su prethodno ispitani na ivotinjama, obino su razaranje ronice, trajno zamuenje ronice,
obojenje ronice, poremeaj funkcije arenice te drugi uinci koji naruavaju vid.
Preosjetljivost dinih putova ili koe kao tetan uinak javlja se izlaganjem organizma posebnoj skupini tvari koje izazivaju preosjetljivost dinih putova nakon udisanja,
odnosno izaziva preosjetljivost koe je tvar koja dovodi do alergijske reakcije nakon
dodira s koom poput alergijskog kontaktnog dermatitisa.
Dokazi da toksina tvar moe izazvati specifinu preosjetljivost dinih putova u pravilu se temelje na iskustvima kod ljudi, pa se u tom kontekstu preosjetljivost obino javlja u obliku astme, ali se uzimaju u obzir i druge reakcije preosjetljivosti, kao to je rinitis/konjunktivitis i alveolitis. To stanje ima kliniki karakter alergijske reakcije.
Mutageni uinak na zametne stanice kada tetni uinak poprimi oblik genetske mutacije, onda je svakako rije o najstranijim moguim tetnim uincima izazvanim izloenosti organizma toksinim opasnim tvarima. Naime, mutacija je trajna promjena
koliine ili strukture genetskog materijala stanice. Izraz mutacija odnosi se na nasljedne genetske promjene koje se mogu manifestirati na razini fenotipa tako i na promjene
DNK (ako su poznate) na kojima se one temelje (ukljuujui specifine promjene baznih parova i kromosomske translokacije).
Izraz mutagen koristi se za tvari koje izazivaju uestaliju pojavu mutacija u populacijama stanica i/ili organizama. Neke od toksinih opasnih tvari se zbog svoji svojstava i
uinaka, koje izazivaju promjene prirodne genetske strukture ne samo ljudi, nego i bi100od173
ljaka i ivotinja, nazivaju mutagenima. U ovu skupinu se uz prirodne mutagene poput

nitrozamina, aflatoksina, alkaloida, riboflavina itd, ubrajaju i neki pesticidi, aditivi u
hrani, kozmetiki preparati itd.
Openitiji izrazi, kao to su genotoksian i genotoksinost, odnose se na tvari i procese
koji mijenjaju strukturu, informacijski sadraj ili segregaciju DNK. Stoga je genotoksinost svaki tetni uinak toksinih opasnih tvari koji se odraava na genetski materijal. Naime, nakon udisanja, gutanja ili prolaskom kroz kou takvih tvari, one u organizmu mogu uzrokovati nasljedna genetska oteenja ili znaajno poveati njihove pojave. To su vrlo osjetljiviji uinci pri emu te toksine tvari svojim djelovanjem izravno
utjeu na promjene u vrlo sloenim genetski odreenim sustavima i izazivaju mnoge
bolesti od kojih neke mogu biti tumorske. Rezultati ispitivanja genotoksinosti obino
se smatraju pokazateljima mutagenih uinaka.
U praksi se posljedice genotoksinih uinaka ne moraju pojaviti odmah ili tijekom izloenosti organizma genotoksinim tvarima, ve mogu nastupiti i nakon prestanka izlaganja. Poznate vrlo genotoksine tvari su PCCD/F i neki PAU poput antracena ili
vinilklorida.
Karcinogenost Karcinogen je tvar ili smjesa tvari koja unesena u organizam izaziva
rak ili povaava pojavnost raka. Karcinogenost je dakle svojstvo toksine opasne tvari
da u organizmu koji je bio dugotrajno izloen njenoj odreenoj dozi i uestalosti unosa u organizam, izaziva pojavu karcinoma ili raka15.
Najuobiajenija vrsta raka se naziva karcinom npr. karcinom plua, debelog crijeva,
dojke i jajnika dok za ovu teku bolest postoje i drugi nazivi poput sarkom, to je naziv za vrste raka koji se nalazi u kostima, hrskavicama, masnim naslagama i miiima,
limfom koji se pojavljuje u limfnim vorovima tjelesnog imunosustava, a leukemija
je vrsta raka koja nastaje u krvnim stanicama koje se stvaraju u kotanoj sri i nalaze
se u krvotoku.
Karcinogeni uinci su vrlo esto povezani s prehranom i nainom ivota kao i sa profesijom odnosno izloenosti ovim tvarima na radnom mjestu157, tablica 10.
S obzirom da se danas u okoliu nalazi vrlo veliki broj toksinih opasnih tvari koje su
u okoli dospjele ljudskom djelatnou, vrlo je vano iste na vrijeme otkriti kao i imati
informaciju o njihovoj eventualnoj karcinogenosti. Vano je uvijek imati na umu, ako
je neka toksina tvar karcinogena za ivotinje tj. izazvala dobroudne ili zloudne tumore u dobro provedenim eksperimentalnim istraivanjima na ivotinjama, smatra se
opravdanim pretpostaviti da e biti karcinogena i za ljude, osim ako postoje vrsti dokazi da mehanizam tvorbe tumora nije relevantan za ljude.
101od173
Tablica 10. Profesionalni karcinogeni157
Karcinogen
Sijelo karcinoma
4-amino-difenil
mokrani mjehur
arsen
koa, plua
azbest
bronhi
benzen
kotana sr
benzidin
mokrani mjehur
nikal
paranazalni sinusi, plua
policikliki ugljikovodici
koa, plua
Reproduktivnu toksinost Utjecaj na reprodukciju je jo jedan od tetnih uinaka

pojedinih toksinih opasnih tvari i naziva se reproduktivna toksinost. Reproduktivna
toksinost ukljuuje tetne uinke toksine opasne tvari na spolnu funkciju i plodnost
kod odraslih mujaka i enki te razvojnu toksinost kod potomstva. To ukljuuje, izmeu ostalog, promjene enskog i mukog reproduktivnog sustava, tetne uinke na
poetak puberteta, proizvodnju i prijenos spolnih stanica, pravilnost reproduktivnog
ciklusa, spolno ponaanje, plodnost, porod, ishod trudnoe, prijevremeno reproduktivno starenje ili promjene u drugim funkcijama koje ovise o cjelovitosti reproduktivnih
sustava.
Razvojna toksinost u najirem smislu obuhvaa sve uinke koji remete normalan razvoj nakon zaea, prije ili nakon roenja, i koji proizlaze iz izloenosti bilo kojeg roditelja prije zaea ili izloenosti potomstva u razvoju tijekom prenatalnog razvoja ili
postnatalno do trenutka postizanja spolne zrelosti. Ipak, smatra se da je prvenstvena
namjena razvrstavanja u ovu skupinu razvojne toksinosti upozoriti trudnice i reproduktivno sposobne mukarce i ene na opasnost. Stoga se razvojna toksinost odnosi
na tetne uinke nastale tijekom trudnoe ili kao posljedica izlaganja roditelja djelovanju toksine opasne tvari. Ti se uinci mogu manifestirati u bilo kojem trenutku ivotnog vijeka organizma, a glavne manifestacije razvojne toksinosti ukljuuju smrt organizma u razvoju, strukturne anomalije, poremeaje rasta i funkcionalne poremeaje.
tetni uinci se ne moraju pojaviti na plodu nakon poroda, ak niti u prvoj generaciji
nakon izloenosti majke, mogu se javiti u drugoj ili treoj generaciji nakon kronine
izloenosti pretka toksinoj opasnoj tvari.
Specifinu toksinost za ciljane organe jednokratno izlaganje Specifina toksinost za ciljane organe (jednokratno izlaganje) je specifina neletalna toksinost za ciljane organe koja proizlazi iz jednokratnoga izlaganja tvari odnosno smjesi. To ukljuuje sve znaajne uinke na zdravlje koji mogu naruiti funkciju, bilo reverzibilno ili
102od173
ireverzibilno, neposredno i/ili s odgodom. Specifina toksinost za ciljane organe moe nastati kod izlaganja bilo kojim putem koji je relevantan za ljude, tj. prvenstveno
oralnim, dermalnim i inhalacijsim putem.
tetni uinci na zdravlje koji nastaju kod jednokratnog izlaganja ukljuuju prepoznatljive toksine uinke kod ljudi ili kod pokusnih ivotinja odnosno toksikoloki znaajne promjene koje utjeu na funkciju ili morfologiju tkiva/organa odnosno izazivaju
ozbiljne promjene u biokemiji ili hematologiji organizma. Specifina toksinost za ciljane organe moe nastati kod izlaganja bilo kojim putem koji je relevantan za ljude,
tj. prvenstveno oralnim, dermalnim i inhalacijskim putem.
Specifinu toksinost za ciljane organe ponavljano izlaganje Toksinost za ciljane organe (ponavljano izlaganje) je specifina toksinost za ciljane organe koja proizlazi iz ponavljanog izlaganja opasnoj tvari odnosno smjesi. To ukljuuje sve znaajne
uinke na zdravlje koji mogu naruiti funkciju, bilo reverzibilno ili ireverzibilno, neposredno i/ili s odgodom. Specifina toksinost za ciljane organe moe nastati kod izlaganja bilo kojim putem koji je relevantan za ljude, tj. prvenstveno oralnim, dermalnim i inhalacijsim putem.
Uestalost oboljenja ili smrt moe biti posljedica ponavljanog izlaganja ak i pri relativno niskim dozama/koncentracijama zbog bioakmulacije tvari ili njezinih metabolita
i/ili zbog toga to je proces detoksikacije sporiji od opetovanog izlaganja tvari.
Opasnost od aspiracije Posebnu skupinu ine opasne tvari i smjese koje mogu
predstavljati opasnost od aspiracijske toksinosti za ljude. Aspiracija je ulazak tekue
ili krute tvari odnosno smjese izravno kroz usnu ili nosnu upljinu, ili neizravno povraanjem, u dunik i donji dini sustav. Aspiracijska toksinost ukljuuje teke akutne
posljedice kao to je kemijska pneumonija, ozljede plua razliite teine ili smrt uslijed aspiracije. Aspiracija zapoinje udisanjem, u vremenu koje je potrebno da se jedanput udahne, dok se strano tijelo nalazi na mjestu gdje se sastaju gornji dini i probavni trakt u laringofaringalnom podruju. Do aspiracije tvari ili smjese moe doi i
povraanjem nakon gutanja. To ima posljedice za oznaavanje, osobito u sluaju kad
se zbog akutne toksinosti razmatra navoenje preporuke da se u sluaju gutanja izazove povraanje. Meutim, ako tvar/smjesa istovremeno predstavlja opasnost od aspiracijske toksinosti, preporuku o izazivanju povraanja treba prilagoditi.
tetno za okoli Danas postoji niz toksinih tvari opasnih za okoli koje zbog svojih
svojstava, koliine i unoenja u okoli mogu izazvati tetne uinke po ivi svijet. Istraivanje tetnih uinaka na okoli i zatita okolia od unosa toksinih tvari je porastom
ljudske svijesti, postala vrlo znaajna s obzirom da se oneienjem okolia ugroava
opstanak mnogih vrsta ukljuujui i ovjeka.
Pri istraivanjima u kojima se utvruje opasnost pojedine toksine tvari u okoliu,
obino se utvruje njena opasnost za vodeni okoli. U tom se smislu vodenim okoliem smatraju vodeni organizmi koji ive u vodi i vodeni ekosustav kojem pripadaju.
Dakle, temelj za utvrivanje opasnosti je toksinost tvari za organizme koji ive u vo103od173
di, ali usto treba prema potrebi uzeti u obzir i dodatne informacije o svojstvima vezanim uz razgradnju i bioakumulaciju.
Kada se govori o opasnosti neke tvari za vodeni okoli, onda se mora razlikovati njena
akutna opasnost za organizme koji ive u vodi, od njene kronine (dugorone) opasnosti za te organizme. Akutna toksinost za organizme koji ive u vodi je sposobnost
toksine tvari da nakodi organizmu kod kratkotrajnog izlaganja toj tvari. Kronina
toksinost za vodene organizme je opasnost od uinaka toksine tvari kroz due vremensko razdoblje jer se ta tvar sporo razgrauje u vodi, a njena biokoncentracija u organizmu, kao mjera apsorpcije, moe biti znaajno vea nego u sluaju akutne toksinosti.
Na vrstu i opseg tetnih uinaka koje toksina tvar moe uzrokovati na organizmima
vodenog okolia, veliki utjecaj imaju imbenici poput raspoloivosti tvari u vodi, njena bioraspoloivost i biokoncenracija. Raspoloivost toksine tvari je mjera u kojoj ta
tvar postaje topljiva ili odvojiva vrsta odnosno poprima oblik pogodan za unos u organizam (npr. u sluaju metala, ta se raspoloivost odnosi na mjeru u kojoj se metalni
ion moe izdvojiti iz molekule spoja dospjelog u okoli). Bioraspoloivost (ili bioloka raspoloivost) je mjera u kojoj se toksina tvar apsorbira u organizmu i raspodjeljuje u odreenom dijelu organizma, a ovisi o fizikalno-kemijskim svojstvima tvari, anatomiji i fiziologiji organizma, farmakokinetici i putu izlaganja. Pri ovome treba napomenuti da raspoloivost nije preduvjet za bioraspoloivost.
Na uinak tvari u organizmu gotovo najvei utjecaj ima bioakumulacija koja je rezultat apsorpcije tvari u organizmu za sve putove izlaganja tj. unosa tvari u organizam
zrakom, vodom, sedimentom/tlom i hranom. Bioakumulacijom tvari u vodenim organizmima mogu nastati toksini uinci tijekom duih vremenskih razdoblja, ak i ako
su stvarne koncentracije toksine tvari u vodi niske. Znaajni imbenici koji utjeu na
uinke su i biokoncentracija, koja je neto rezultat apsorpcije, pretvorbe i eliminacije
tvari u organizmu u koji je ta tvar dospjela vodom, te razgradnja ili raspadanje organskih molekula na manje molekule iji su krajnji proizvod ugljikov dioksid, voda i soli.
Tvari koje se brzo razgrauju u okoliu, mogu se iz njega brzo i ukloniti, iako i takve
tvari mogu imati odreene tetne uinke, posebno u sluaju izlijevanja ili nezgoda.
One su lokalnog karaktera i kratkog vijeka. Ako ne doe do brze razgradnje toksine
tvari u okoliu, ona u vodi moe imati dugorono i dalekoseno toksino djelovanje.
104od173
5. UNOS OTROVA U ORGANIZAM I NJEGOVA APSORPCIJA

Izloenost ivih organizama, a posebno ljudi, utjecaju toksinih opasnih tvari iz okolia, ima razliite oblike, pa su i putovi njihovog unoenja u ive organizme razliiti. Bilo da se
radi o opem okoliu u kojem ovjek boravi, profesionalnoj izloenosti ili izloenosti u osobnom okoliu svakoga ovjeka pojedinano, toksine tvari u ljudski organizam mogu dospjeti
na tri naina: udisanjem (inhalacijom), ingestijom (uzimanjem na usta - oralno) ili kroz kou
(perkutano). Kada otrov ue u organizam, na jedan od navedenih naina, zapoinje ireverzibilan proces njegove apsorpcije i premijetanja u krvotok kojim se iri po organizmu. Proces
apsorpcije karakterizira njen opseg koji govori o koliini otrova koja je ula u krvotok i brzina
apsorpcije koja govori o vremenu potrebnom za postizanje najvie koncentracije otrova u krvi, od trenutka njegovog ulaska u organizam, slika 50.
Slika 50. Promjena koncentracije otrova u krvi nakon unosa otrova u organizam158
5.1 imbenici apsorpcije otrova/toksine tvari

Brzina i opseg apsorpcije ovise o nizu razliitih imbenika koji se mogu svrstati u tri skupine:
fizikalno-kemijske karakteristike toksine tvari, karakteristikama organizma u kojem se
dogaa apsorpcija i vanjski imbenici.
105od173
5.1.1 Utjecaj toksine tvari na apsorpciju

U prvu skupinu imbenika o kojima ovisi brzina i opseg apsorpcije otrova u organizmu su
svojstva samog otrova tj. njegova koliina, topljivost u tjelesnim tejuinama, koeficijent
raspodjele otrova u organizmu, itd.
Koliina toksine tvari Primijenjena ili unesena koliina otrova u organizam je vrlo
vaan imbenik o kojem ovisi i konani tetan uinak. Drugim rijeima, koliina apsorbirane tvari bit e vea to je vea primijenjena koliina, iako to ne mora biti linearna ovisnost s obzirom da na konani opseg apsorpcije utjeu i neki drugi imbenici.
Topljivost toksine tvari u tjelesnim tekuinama Ukoliko toksina tvar u trenutku
unosa u organizam nije tekua ili otopljena u nekom otapalu, njenoj apsorpciji u organizmu prethodi otapanje u tjelesnim tekuinama/izluevinama kao to su npr. probavni
sokovi u elucu, slina u ustima, sluz u nosu, znoj na koi, itd149. S obzirom da toksine
tvari moraju biti otopljene da bi se uinkovito apsorbirale u organizmu, za oekivati je
da se njihova bioraspoloivost smanjuje ovisno o primijenjenom obliku (agregatnom
stanju) u nizu: otopina > suspenzija > vrsta tvar. Imajui ovo u vidu, mogua je pojava da se otrov koji je netopljiv ili slabo topljiv u vodi, nee apsorbirati ukoliko mu
topljivost ne omogui prisutnost neke druge tvari (medija) npr. eluane kiseline
(HCl), ime se povea njegova apsorpcija.
Koeficijent raspodjele toksine tvari Da bi se otrov otopljen u tjelesnim tekuinama
apsorbirao u krv, potrebno je da iz tjelesne tekuine koja je vodena otopina, pree u
stanine membrane koje su lipidnog karaktera tj. lipofilne prirodne. To je mogue
samo ukoliko se toksina tvar otapa u oba medija hidrofilnom i lipofilnom. O tome
koliki se dio od ukupne koliine unesenog otrova u organizam otopi u jednom, a koliki
dio u drugom mediju, govori koeficijent raspodjele za danu toksinu tvar. Tako npr.,
ako neka toksina tvar ima visoki koeficijent raspodjele, za nju kaemo da je lipofilna
i da dobro prolazi kroz lipidne barijere organizma, za razliku od hidrofilnih tvari.
Lokalno ili sredinje djelovanje toksine tvari Otrovi mogu svojim lokalnim ili sredinjim djelovanjima ubrzati i poveati opseg vlastite apsorpcije u nekom organizmu
ili je pak usporiti i smanjiti. To se svojstvo moe pojasniti primjerom nagrizajuih
opasnih tvari koje oteuju sluznice i unitavaju stjenku barijere na mjestu kontakta
otvaranjem kapilara. Na ovaj nain se omoguava ulazak toksine tvari izravno u krvotok, to ponekad osigurava apsorpciju i onih toksinih tvari koje se u normalnim
okolnostima slabo i sporo apsorbiraju. Ovo se moe ilustrirati uinak agresivne tvari
njenim prolijevanjem na kou, gdje razaranjem tkiva osigurava vlastitu apsorpciju u
organizam.
Suprotno ovome, postoje i procesi usporavanja ili smanjenja opsega apsorpcije i ogleda se u svojstvu koje se odnosi na nespecifine uinke tetne tvari poput povraanja i
proljeva. U ovakvim sluajevima, toksine tvari mogu uzrokovati povraanje ili proljev, te tako doprinijeti izbacivanju otrova iz organizma, a samim time usporavanje ili
smanjenje opsega apsorpcije.
106od173
5.1.2 Utjecaj organizma na apsorpciju

Kada otrov ue u organizam on biva kroz sluznicu ili kou prenesen do kapilara preko
kojih se prenosi u sustavni krvotok i dalje do mjesta svojeg tetnog djelovanja. Na konani
rezultat apsorpcije toksine tvari koja od unosa u organizam do mjesta djelovanja prolazi navedeni put, utjee vie imbenika organizma, a najznaajniji su: debljina i kvaliteta barijere
(sluznice ili koe), povrina barijere (sluznice ili koe) preko koje se odvija apsorpcija, kvaliteta kontakta izmeu otopine toksine tvari i barijere (sluznice ili koe), vrijeme tijekom kojeg je barijera izloena otrovu, prokrvljenost i protok krvi na drugoj strani barijere, sastav
tjelesnih izluevina na mjestu apsorpcije i drugo.
Debljina barijere (sluznice ili koe) Iako je debljina jedna od vanih znaajki tjelesnih barijera za apsorpciju tvari, mora se napomenuti da ona nije jedina znaajka tjelesnih barijera vanih za apsorpciju toksine tvari u organizmu. Vrlo bitna je i kvaliteta te
barijere odnosno sastav stanica u njoj i ispod nje imaju veliku vanost. Tako je npr.
koa kao snana barijera i zatita od vanjskih djelovanja, sastavljena od vie slojeva
razliitih vrsta stanica, dok je nasuprot koi, koja ima zatitno djelovanje, sluznica
tankog crijeva upravo predviena za apsorpciju razliitih tvari pa je tome prilagoena.
U odreenim okolnostima sluznica crijeva moe biti i kvalitetna brana ulasku nekih
toksinih tvari. Ovdje treba spomenuti jedan vaan imbenik vezan uz kvalitetu barijere, koji ima utjecaj na apsorpciju tvari, a taj je oteenje ili bolesti barijere. Svako oteenje ili bolest barijere istovremeno olakava apsorpciju tetne tvari kroz nju.
Povrina barijere (sluznice ili koe) Povrina barijere preko koje se odvija apsorpcija u izravnoj je vezi s opsegom i brzinom apsorpcije. Tako, vea povrina kontakta
toksine tvari i barijere poveava i opseg apsorpcije, bez obzira na koju se to barijeru
odnosi, osim u sluaju kad se radi o barijerama s izrazito malom povrinom poput usne upljine, eluca, sluznice nosa, itd. Kod crijeva je utjecaj barijere znatno kompleksniji, ali je zanimljiva usporedba apsorpcije preko crijeva i eluca. eludac ima neusporedivo manju povrinu nego tanko crijevo, pa je to je glavni ograniavajui imbenik apsorpcije preko sluznice eluca, meutim ostali uvjeti pogoduju apsorpciji, osobito kiselih organskih molekula.
Kvaliteta kontakta izmeu toksine tvari i barijere Ovaj imbenik je vrlo vaan s
obzirom da otopljena toksina tvar mora biti u kontaktu s barijerom da bi mogao kroz
nju proi. Ukoliko se u praznom elucu nalazi veliki volumen otopljene toksine tvari,
kontakt tvari s barijerom e biti dobar i za oekivati je brzu i veliku apsorpciju. Ako je
pak, otopljena toksina tvar ravnomjerno rasporeena u velikom volumenu hrane, kroz
barijeru tj. sluznicu eluca, e prolaziti samo onaj dio tvari koji se nalazi izravno uz
stjenku, a preostali dio je nedostupan za apsorpciju.
107od173
Vrijeme kontakta ili izloenosti Na opseg apsorpcije utjee i vrijeme kontakta ili izloenosti barijere otrovu bez obzira kojim putem se odvija apsorpcija. Ukoliko se eli
sprijeiti apsorpcija otrova u organizmu, nuno je brzo sprijeiti kontakt otrova i barijere (npr. izazivanjem povraanja) jer se, ovisno o vremenu kontakta, poveava koliina i tetan uinak apsorbirane toksine tvari.
Odnos vremena i koliine ne mora biti i obino nije proporcionalan, to znai da se pri
dvostrukom poveanju vremena koliina apsorbiranog otrova moe manje ili vie poveati. Tako npr. u nekim sluajevima dvostruko poveanje vremena moe, zbog
promjene propusnosti barijere, rezultirati viestrukim poveanjem koliine apsorbirane
toksine tvari.
Prokrvljenost s druge strane barijere Protok krvi i prokrvljenost ima najznaajniju
ulogu za apsorpciju jer uvijek izravno utjee na njeno ubrzanje i poveanje opsega apsorpcije kako hranjivih tvari, tako u sluaju trovanja i tetnih toksinih tvari. Protok
krvi i prokrvljenost ovise i o stanju organizma, pa je tako npr. nakon uzimanja hrane
protok krvi kroz crijevo povean, a time i apsorpcija u organizam unesenih hranjivih
sastojaka, pa se poveava i apsorpcija istovremeno uzete toksine tvari.
Koliina i sastav tjelesnih izluevina na mjestu apsorpcije kako je ve navedeno,
kroz tjelesne barijere mogu prolaziti samo raspoloive toksine tvari, pa njihova topljivost u tjelesnim izluevinama ovisi o koliini i sastavu tjelesnih izluevina na mjestu apsorpcije, to ove parametre ini vrlo vanim za samu apsorpciju. Tako npr. tjelesne izluevine obino imaju razliit sastav, pH vrijednosti i sadraj elektrolita, enzima,
lipida, proteina, itd., pa s obzirom na to, apsorpcija e biti sporija ili bra te njen opseg
manji ili vei.
Osim navedenih imbenika, postoje i drugi koji tajoer mogu imati utjecaj na opseg i
brzinu apsorpcije toksine tvari. Oni obuhvaaju razliite utjecaje poevi od stanja organizma kao to su stres, bolest ili dob do teko kontroliranih imbenika, kao to su dnevni ili drugi
bioritmovi i najee su vezani uz prethodno navedene imbenike.
5.1.3 Utjecaj vanjskih imbenika na apsorpciju

Na brzinu i opseg apsorpcije toksine tvari u organizmu mogu djelovati i vanjski imbenici na nain da promijene neki od parametara na mjestu apsorpcije o kojem je ona u izravnoj vezi, te se na taj nain moe poveati ili ubrzati. Tako se npr. unosom alkohola u organizam, nakon trovanja lipofilnim toksinim tvarima, njihova topljivost poveava, a samim tim i
njihova apsorpcija. Slian utjecaj na poveanje apsorpcije lipofilnih otrova e imati i istovremeno uzimanje masne hrane.
Nadalje, ve je ranije navedeno da se koliina lipofilne frakcije toksine tvari mijenja
ovisno o pH vrijednosti tjelesne izluevine (posebno znaajno za eludac), pa e se uzimanje
108od173
baze ili kiseline istovremeno s otrovom izravno odraziti na promjenu pH vrijednosti odnosno
na opseg apsorpcije lipofilne frakcije otrova. Ovakav uinak je mogu ve kod uzimanja nekog sredstva za smanjenje koncntracije eluane kiseline, npr. natrijevog bikarbonata ili sl.
Meu oblike smanjenja apsorpcije utjecajem vanjskih imbenika moe se uvrstiti i djelovanje
razliitih sorbenata koji su netopivi u tjelesnim izluevinama, a na sebe mogu vezati toksinu
tvar, ime se smanjuje njena apsorpcija u organizam. Kao sorbensi se u ovom sluaju mogu
navesti aktivni ugljen, celuloza, zelena glina, zeolit, i sl.
5.2 Mjesta unosa otrova u organizam

Za potpuno razumijevanje mehanizama toksinosti nuno je dobro poznavanje toksikokinetike tj. puta toksine tvari u organizmu, a to obuhvaa najznaajnije putove unosa,
stupanj apsorpcije tj. njenu brzinu i opseg, raspodjelu u razliitim organima, metabolitske
promjene i na kraju iznoenje otrova iz organizma (ekskreciju). Brzina i opseg apsorpcije
toksine tvari ovisi o nizu imbenika kako je navedeno u prethodnom poglavlju, no vrlo vaan imbenik je svakako mjesto ulaska odnosno unora otrova u organizam.
Glavna mjesta unosa otrova u organizam je probavni sustav (ingestija), dini sustav (inhalacija) i koa (dermalna apsorpcija ili perkutani unos). Naravno, postoje i drugi naini unosa otrova, posebice kod namjernog unosa toksinih tvari u organizam poput droge i sl., kada se
otrovi unose injekcijom intramuskularno ili intravenozno.
5.2.1 Unos otrova probavnim sustavom

Probavni sustav, kome je glavna uloga pripremiti unesenu hranu za staninu upotrebu,
vaan je i kada je u pitanju apsorpcija neeljenih tvari u organizmu kao to to mogu biti otrovi. Uzimanjem toksine tvari na usta i gutanjem, do njene apsorpcije moe doi u cijelom
probavnom sustavu koji obuhvaa usta, jednjak, eludac i crijevo, slika 51, no to ovisi kako o
prirodi uzete toksine tvari, tako i o osnovnim karateristikama pojedinog dijela probavnog
sustava.
Usta U ustima moe doi do apsorpcije iako to kao mjesto apsorpcije nije znaajno s
obzirom da je ogranieno povrinom, a unesena toksina tvar se ne zadrava due vrijeme te je kontakt s tjelesnom barijerom relativno kratak. Usta mogu biti znaajno
mjesto apsorpcije ukoliko se, zbog ne pridravanja mjera zatite, otrov unosi due vrijeme (npr. profesionalna izloenost) ili pak ukoliko je u vrijeme unosa otrova na usta
istovremeno ozbiljnije oteena sluznica u ustima.
109od173
Slika 51. Shematski prikaz probavnog sustava u ovjeka159
Jednjak Apsorpcija, iako ne znaajna po opsegu, moe nastupiti i u jednjaku i to

samo u sluaju gutanja jakih kiselina ili baza, koje su vrlo agresivne i mogu teko otetiti sluznicu.
eludac Jednako tako, ve je ranije spomenuto da apsorpcija u elucu moe biti vrlo
slaba ukoliko je toksina tvar rasporeena u velikom volumenu hrane, pa e kroz sluznicu eluca prolaziti samo onaj dio tvari koji se nalazi izravno uz stjenku, a preostali
dio je nedostupan za apsorpciju. eludac je manje vano mjesto apsorpcije i zbog male povrine sluznice ali unutar eluca, pa za uspjenu apsorpciju je potrebno relativno
dugo zadravanje toksine tvari. Stoga se iz zdravog i neoteenog eluca mogu apsorbirati samo otopine ili prethodno otopljeni lipofilni otrovi, ija apsorpcija se moe
poveati uzimanjem sredstava (npr. alkohola) koja poveavaju topljivosti lipofilnih otrova u tjelesnim tekuinama.
Tanko crijevo Kako je navedeno, eludac je slabo apsorpcijsko podruje toksine
tvari, no kada otrov dospije iz eluca u tanko crijevo (duodenum), ritmikim peristaltikim gibanjem se kree sadraj tankog crijeva, a za vrijeme tog kretanja se toksine
tvari mogu apsorbirati preko crijevne sluznice.
Cijelom duinom sluznice nalaze se kruni nabori koji trostruko poveavaju apsorpcijsku povrinu crijevne sluznice, na kojoj se nalaze milijuni malih crijevnih resica koje
jo deset puta poveavaju apsorpcijsku povrinu crijeva.
110od173
Na ovaj nain se kontaktna povrina160 tankog crijeva izloena toksinom sadraju

umnogostruuje i u konanici iznosi oko 250 m2, slika 52.
Slika 52. Presjek tankog crijeva161

Istovremeno, ukoliko se treba sprijeiti apsorpcija toksine tvari iz tankog crijeva, javljaju se problemi upravo zbog tako velike povrine sluznice tankog crijeva. S obzirom na to
da je tanko crijevo ima najveu kontaktna povrina s tvarima unesenim u organizam, to ono
za apsorpciju otrova u probavno sustavu svakako ima najvei znaaj.
5.2.2 Unos otrova dinim sustavom

Dini sustav ine dini putovi koji dovode zrak do plua gdje se zbiva izmjena plinova. Dini putovi poinju nosnom upljinom, a nastavljaju se drijelom, grkljanom, dunikom i
pluima gdje dini putovi zavravaju malim vodovima u koje se otvaraju pluni mjehurii ili
alveole, slika 53. Na svakom mjestu unutar dinog sustava moe se odvijati apsorpcija toksine tvari koja je u njega dospjela pomijeana sa udahnutim zrakom. Gdje e se odvijati apsorpcija otrova, kojom brzinom i u kojem opsegu, ovisit e u najveoj mjeri o agregatnom stanju
otrova koji je raspren u zraku.
Otrov se, naime, u zraku moe nalaziti u obliku plina, vrstog odnosno kapljinog aerosola te u obliku praine. S obzirom na ovo, za razliita agregatna stanja e na razliitim
mjestima, apsorpcija biti drugaija.
111od173
Slika 53. Shematski prikaz dinog sustava u ovjeka162
Unos plinova i para Plinovite toksine tvari rasprene u zraku nakon ulaska u dini
sustav ovjeka, najveim se dijelom apsorbiraju u alveolama, gdje su u neposrednom
kontaktu i njihov prelazak u krvotok je brz. Apsorpcija plinovitih otrova ovisi imbenicima poput lipofilnosti, njihovoj koncentraciji u zraku, vremenu izloenosti organizma, posebnim uincima otrova (npr. nadraljivci), potrebi izloene osobe za zrakom
itd.
I kod plinovitih otrova vaan imbenik apsorpcije je njihova lipofilnost koja se izraava koeficijentom njihove raspodjele izmeu zraka i lipida. Lipofilnost kod nekih plinovitih toksinih tvari polarnog karaktera, kao to su npr. nitrozni plinovi, moe biti
ograniavajui imbenik za apsorpciju putem plua. Iako otrovi poput nitroznih plinova, dinim putovima ne prolaze u krvotok, njihova prisutnost moe izazvati vrlo snane lokalne uinke kao to je edem plua, a mogu uzrokovati i smrt.
Posebni uinci kod apsorpcije plinovitih otrova su uglavnom iritacija sluznica dinih
putova. Neki od plinovitih otrova kao npr. amonijak, klor, formaldehid, metilcijanat i
sl. u kontaktu sa sluznicom izazivaju njenu iritaciju. Pri niim koncentracijama ili kraem trajanju izloenosti oituje se nadraajno djelovanje na sluznicu oiju i dinih putova: upala one spojnice i izrazito suzenje oiju, nadraaj nosa i grla, kaalj, stezanje
u prsitu, oteano disanje. Vrlo visoke koncentracije mogu uzrokovati naglo stezanje
grkljana pa i zastoj disanja. Meutim, teki tetni uinci ne moraju biti trenutani, ve
112od173
se mogu se javiti i kasnije, osobito kod niskih koncentracija otrova u zraku, to je esta pojava kod profesionalne izloenosti ovim otrovima.
Opseg apsorpcije otrova preko plua u mnogome ovisi i o koncentraciji plinovite toksine tvari u zraku, pa openito vrijedi da via koncentracija znai vei opseg apsorpcije, pri emu je odnos gotovo proporcionalan, pa porast koncentracije plina poveava opasnost. Plinoviti otrovi se apsorbiraju putem plua ali se istovremeno i eliminiraju iz organizma preko plua, a eliminacija se odvija samo ako je koncentracija plinovitog otrova u okolnom zraku manja ili jednaka onoj u krvi. Odnosno, otrov iz zraka
prelazi kroz plua u krvotok sve dok je koncentracija otrova u okolnom zraku vea
nego ona otopljena u krvi.
Vrijeme izloenosti plinovitom otrovu takoer utjee na opseg apsorpcije i to slino
kao koncentracija otrova u zraku kojeg ovjek udie. To znai, da e due vrijeme izloenosti imati za posljedicu i veu apsorpciju otrova, uz uvjet da su ostali imbenici
nepromijenjeni.
Pluna ventilacija je vaan imbenik u opskrbi organizma kisikom, a utjee i na opseg
apsorpcije plinovitog otrova, jer potronja veeg volumena zraka, znai vei dotok alveolarnim kapilarama, pa je i vei unos otrova u sustavni krvotok. To se podjednako
odnosi na akutnu i kroninu izloenost plinovitim otrovima, samo se rezultati kod akutne izloenosti bre opaaju. Potronja zraka moe znaajno utjecati na koliinu apsorbiranog otrova, pa se u sluajevima visoke izloenosti preporuuje prestanak fizike aktivnosti i to plie disanje.
Unos aerosola i praine Toksine tvari u organizam mogu biti unesene i u obliku
aerosola. Osnovna razlika u apsorpciji izmeu kapljinih i vrstih aerosola je u obliku
toksine tvari tj. kod kapljinih je tvar ve otopljena i tako je taj oblik prikladniji za
prolaz kroz barijere, dok je kod vrstih aerosola tvar u prakastom obliku i potrebno ju
je prethodno otopiti u sluznici.
Za apsorpciju aerosola vrijede isti uvjeti kao i za apsorpciju plinovitih otrova, osim
mjesta apsorpcije koje ovisi o veliini estice/kapljice aerosola. Naime, o veliini estice/kapljice ovisi dubina prodora tvari na dinom putu i mjesto na kojem e doi do
apsorpcije, slika 54.
113od173
Slika 54. Dubina prodora i mjesta apsorpcije aerosola u ovisnosti o veliini kapljice163
Na slici 54 je prikazana dubina prodora aerosola (pesticida) unutar dinog sustava u
ovisnosti o veliini kapljice za vrijeme izloenosti ovjeka ovom otrovu, a iz ega je
razvidno da je to dubina prodora vea to je promjer kapljice aerosola manji. Tako se
krupnije estice aerosola se prve zadravaju na sluznicama dinih putova (ve u nosu)
a sitnije dospijevaju i u unutranjost plunog sustava. Samo kapljice aerosoli veliine
estica ispod 5 m mogu doprijeti do bronhija, a ispod 1 m do alveola.
Openito se kapljice i vrste tvari rasporeuju na stjenkama i sluznicama dinih putova prema svojoj veliini, potom se na tim mjestima apsorbiraju u veem ili manjem
opsegu. Osim na dubinu prodora aerosola u dinom sustavu, veliina kapljice utjee i
na brzinu otapanja toksine tvari u izluevinama sluznice.
Prakasti otrovi raspreni u zraku veinom se zaustavljaju pri prvoj promjeni smjera tj.
u nosu. Naime, kod svake promjene smjera kretanja estice iz zraka se, neke vie neke
manje, odlau u sluznicama zbog inercije, a to odlaganje se naziva impakcija155.
Veliina impakcije ovisi o masi estice aerosola, to znai da e se krupnije estice aerosola zadrati ranije na sluznicama gornjih dinih putova, a sitnije e dospjeti u donje
dine putove, slika 55.
114od173
Slika 55. Rasporeivanje estica uzdu dinih potova prema svojoj veliini164
5.2.3 Unos otrova preko koe

Koa kao najvei ljudski organ nije samo zatitni omota, ve ovjeka titi od ozljeda,
prenosi mu informaciju o vremenskim uvjetima, dakle da li je vani toplo ili hladno, prenosi
osjet kada primjerice ovjek dotakne neto, itd. Koa lei na potkonom tkivu na kojem se
nalazi potkono salo. Sastoji od vie slojeva, slika 56, od kojih svaki ima svoju odreenu funkciju.
Najgornji sloj koe je epiderma ili epidermis iji pak najvii dio sadri keratin koji se
sastoji od ostataka odumrlih stanica i brani tijelo od tetnih tvari. Odmah ispod epidermisa
je derma ili dermis u kojem su receptori za osjet boli i dodira. Vrci dermisa seu do povrine
koe i nekih funkcionalnih lijezda koe; znojnica koja lui znoj, lojnica koja lui ulje i folikule koja stvara dlaku.
Dermis sadri i krvne ile kojima se koi pribavlja hrana te odrava temperatura. Ispod
dermisa se nalazi sloj kojeg ini potkono masno tkivo i neto veziva i naziva se subkutis ili
hipodermis, a koji zapravo nije dio koe ali ju povezuje sa miiima i kostima koji se nalaze
ispod ovog sloja165.
Koa je relativno dobra lipidna barijera koja odvaja ovjeka od okoline, no ipak, neke
toksine tvari se apsorbiraju preko koe dovoljno dobro da izazovu tetne uinke (npr. nervni
bojni otrovi poput sarina, CCl4, i dr.).
115od173
Glavna barijera prolasku otrova u organizam difuzijom kroz kou je njen povrinski
sloj izumrlih stanica epidermisa, ispunjen keratinom. Za razliku od epidermisa, dermis je porozniji sloj koji toksine tvari moraju proi prije ulaska u cirkulaciju.
Slika 56. Graa koe166
Najvaniji imbenici koji utjeu na brzinu i opseg apsorpcije otrova preko koe su
povrina izloene koe i vrijeme izloenosti. Uz ovo, na apsorpciju otrova preko koe jo utjeu: svojstva i koncentracija toksine tvari, vrsta nosaa toksine tvari (otapala), pH, temperatura, lokalna prokrvljenost i anatomske odlike (svojstva) kontaminiranog dijela koe, a koje
ovise o spolu, dobu, rasi, i sl.
Od fizikalno-kemijskih svojstva toksine tvari jednu od vodeih uloga za apsorpciju,
svakako ima topljivost te tvari u lipidima, molekulska masa (molekule s niskom molekularnom masom lake prolaze), elektronska konfiguracija i konstanta disocijacije itd.
Tako npr. zbog liposolubilnog karaktera znatne se koliine velikog broja pesticida mogu apsorbirati preko nezatiene koe, ali je takvo unoenje najmanje opasno jer se pranjem otrov
moe razmjerno lagano i brzo ukloniti. Za taj nain unoenja opasniji su tekui preparati (npr.
aldrin, dieldrin, lindan, nikotin), to moe biti posebno opasno ako dou u dodir sa sluznicom
oka.
Naravno da i mehanika oteenja koe koja su prethodila izloenosti, kao i ona nastala djelovanjem otrova, mogu ubrzati apsorpciju i/ili poveavati njezin opseg.
116od173
5.3 Bioloka pretvorba, izluivanje i nakupljanje

toksinih tvari u organizmu
Nakon unosa u organizam toksina tvar podlijee procesima bioloke pretvorbe - biotransformacije pri emu dolazi do pretvorbe jedne kemijske tvari u drugu. Tijekom reakcija
biotransformacija esto se mijenjaju i fi zikalno-kemijska i bioloka svojstva toksine tvari.
Uloga biotransformacije je detoksifikacija i bra eliminacija otrova, meutim u nekim sluajevima toksinost neke tvari se moe i poveati, jer nastaju toksini intermedijeri i metaboliti.
Reakcijama biotransformacije u veini sluajeva lijek se prevodi iz oblika koji se lake
apsorbira (lipofilniji oblik) u oblik koji se lake izluuje iz organizma (hidrofilniji oblik).
Obino se ne dogaaju jednostavne i jednoznane reakcije, ve je metabolizam sainjen od
niza sloenih reakcija koje su esto meusobno konkurentne ili se dogaaju u slijedu. Ove
reakcije, koje se odvijaju unutar organizama, su dobro organizirane i odvijaju se prema potrebi pri emu se veina tih reakcija odvija znatnijim dijelom zbog prisutnosti specifinih proteina, poznatih kao enzimi, koji ih kataliziraju odnosno ubrzavaju reakciju.
Ukoliko ne bi dolo do biotransformacije, toksina tvar lipofilnih svojstava bi se sporo
izluivala iz organizma te uslijed znaajnog porasta koncentracije mogli bi se ispoljavati toksini uinci ili u konanici i smrt.
Biotransformacija toksinih organskih tvari je relativno brz proces, ija brzina zavisi o
vrsti tetne tvari, te se i brzo metaboliziraju uz izluivanje nastalih metabolita iz organizma.
Tijekom ovih procesa, koji se obino sastoje iz dvije faze, organske lipofilne tvari esto ali ne
i uvijek, prelaze u hidrofilne oblike koji se lake izluuju iz organizma.
Bioloka pretvorba metala i metaloida je vrlo sloen proces iji princip tijeka je jo
uvijek predmet mnogih istraivanja. Metali se u organizmu mogu vezati za odreene ligande i
time omoguiti uklanjanje iz organizma bez ikakve pretvorbe, a mogu se biomineralizirati
pomou mikroorganizama i vezati na ligande. S obzirom na poznatu tetnost metala u organizmu, neobino je vano poznavati procese njihove bioloke pretvorbe, nakon koje slijedi proces izluivanja ili eliminacije iz organizma.
Izluivanje toksine tvari ili njenog metabolita iz organizma, a to ima za posljedicu
smanjenje koliine te tetne tvari po jedinici mase tkiva, esto se naziva i eliminacija. toksine tvari. Ukoliko pak, do smanjenja koncentracije toksine tvari dolazi zbog rasta organizma, tada se izmjerena nia koncentracija po jedinici mase tkiva, ne smatra posljedicom izluivanja tj. eliminacijom, ve je to posljedica tzv. razrijeenja tvari usljed rasta.
Mehanizmi izluivanja ovise o vrsti organizma i vrsti toksine tvari, pa tako npr. biljke mogu
izluivati toksine tvari na vie naina poput isparavanja s povrine, opadanja lia, izluivanja iz korijena itd. ivotinje, slino ljudima, mogu izluivati toksine tvari unim izluevinama, izluivanjem crijevne sluzi, izmeta, mijenjanjem perja ili koe, polaganjem jaja, gubitkom dlake, itd.
Nakupljanje toksinih tvari ili bioakumulacija je rezultat meudjelovanja unosa toksine tvari u organizam, njene apsorpcije i izluivanja iz organizma. To znai da nakon unosa
toksine tvari u organizam dolazi do njegove raspodjele, a zatim podlijee procesima bioloke
117od173
pretvorbe te se pohranjuje i/ili izluuje. Ukoliko se radi o kontinuiranoj, odnos koliine nakupljene toksine tvari unutar organizma i izluene koliine iz organizma moe se uspostaviti
dinamika ravnotea, a ukoliko je organizam izloen velikim koliinama kroz dulje vrijeme,
tada se obino ravnotea pomie u stranu nakupljanja, te u odreenom trenutku moe uzrokovati tetne uinke.
6. RIZICI OD ONEIENJA OKOLIA

I NJIHOVA PROCJENA
Mogue nesree i nekontrolirano isputanje oneiujuih tvari u okoli izazvane
ljudskom djelatnou (ili grekom) ili drugim prirodnim uzrocima poput potresa, poplava i sl.,
usko su povezane uz podruja poveanih aktivnosti izriito ljudske djelatnosti opasne za okoli. Prema Uredbi o nainu utvrivanje tete u okoliu167 djelatnosti opasne za okoli i zdravlje ljudi su djelatnosti koje slue obavljanju neke gospodarske aktivnosti, koje predstavljaju
rizik od nastajanja tete za okoli i/ili za ivot i zdravlje ljudi. S tim u vezi, pri gotovo svakoj
aktivnosti u koju su na bilo koji nain ukljuene opasne tvari, postoji vjerojatnost od pojavljivanja neeljenog dogaaja tj. postoji rizik za okoli kao i rizik za ljudsko zdravlje.
Kod uobiajenih definicija rizika uvijek postoji s jedne strane vjerojatnost ili uestalost pojavljivanja neeljenog dogaaja, a s druge strane posljedica koja pri tome nastaje. Rizik je vjerojatnost i ozbiljnost tetnog djelovanja opasnosti na zdravlje ljudi i/ili okoli, a kada
je rije o prirodi, onda se kae da je rizik u stvari vjerojatnost da e neki zahvat posredno ili
neposredno prouzroiti tetu u prirodi.
Najee se pojam rizik izjednaava s pojmom opasnosti. Opasnost, u sigurnosnom
smislu, znai pogibelj za ljude, tetu na imovini ili oneienje okolia. U irem kontekstu,
znaenje opasnosti, odnosno pojam rizika, ne mora biti ogranieno samo na sigurnost ve i na
upravljanje, trgovinu, tehnologiju ili politiku, odnosno na predvianje bilo kojeg neeljenog
rezultata.
Uobiajeno, pojam rizika se vezuje uz mogunost njegovog mjerenja. Vrlo je uobiajeno rizik mjeriti ozbiljnou posljedica i vjerojatnosti pojave dogaaja. Povezivanjem ovih
pojmova moe se definirati rizik, pa se on najee odreuje prema izrazu168:
R = P (posljedica) x V (vjerojatnost)
Zbog velike nepouzdanost parametara P i V te velikog broj imbenika koji imaju utjecaj na njihovu konanu i stvarnu vrijednost, rjeavanje ove jednadbe nije jednostavno. Ti
parametri ovise o nainu upravljanja, odlukama, tehnikim obiljejima, radnim postupcima,
ljudskom faktoru i vremenu. Pri odreivanju ovih parametara redovito se koriste statistiki
podaci koji daju prihvatljiva objanjenja prijanjih dogaaja, ali se ne mogu uzeti potpuno
pouzdano za predvianje neega to se moe ili ne mora dogoditi u budunosti.
118od173
Odrediti apsolutnu vrijednost rizika znailo bi u potpunosti predvidjeti neki budui

dogaaj, a to je nemogue. Stoga, rizik se moe samo procijeniti. Procjena rizika je znanstveno utemeljen proces ocjenjivanja potencijalnih tetnih uinaka neke opasnosti i sastoji se od
etiri faze: identifikacije opasnosti, karakterizacije opasnosti, procjene izloenosti i karakterizacije rizika.
6.1 Motrenje promjena u okoliu - monitoring

ovjek je ugroen od tetnih djelovanja razliitih toksinih tvari, ne samo na radnom mjestu,
nego i u svom okruenju izvan radnih prostorija, a to je posljedica ope oneienosti okolia
kojoj su razliiti uzroci. Potreba za zatitom okolia, a time i ovjeka, od sve ee izloenosti
tetnim utjecajima kao posljedice ljudske djelatnosti je svakim danom sve vea. Zahvaljujui
iskustvu u promatranju meudjelovanja ovjeka i okolia, utvrena je realna mogunost pravovremenog sprjeavanja tetnih uinaka pojedinih oneiujuih tvari iz okolia na ivi svijet. To je temeljna pretpostavka za praenje ili motrenje promjena (monitoring) u okoliu.
169
Prema R.E. Munnu , monitoring je pojam koji obuhvaa motrenje utjecaja okolinih imbenika u nekom prostoru i vremenu, a ima za cilj, osim motrenja niza klimatskih parametara, prikupljanje i podataka kvantitativne i kvalitativne prirode o prisutnosti i distribuciji oneiujuih tvari,
njihovih izvora i rasporeda u prostoru, praenje emisija, transporta i odreivanje njihovih koncentracija na odreenim mjernim tokama.
6.1.1 Motrenje klimatskih parametara okolia - meteoroloki monitoring

Meteoroloki monitoring je najstariji i jedan od tradicionalno najorganiziranijih i najsavrenijih monitoring sustava koji je uspostavljen jo u 19. stoljeu i obuhvaa sukcesivno
praenje, motrenje i biljeenje velikog broja klimatskih pokazatelja (vlanost zraka, temperaturu, padaline, tlak zraka itd).
U Republici Hrvatskoj za ova mjerenja zaduen je Dravni hidrometeoroloki zavod
(DHMZ), koji provodi meteoroloka, hidroloka i motrenja kvalitete zraka. Mrea meteorolokih postaja DHMZ-a obuhvaa 41 glavnu meteoroloku postaju, 67 automatskih postaja,
117 klimatolokih postaja, 336 kiomjernih postaja i 22 totalizatora170.
Mrea hidrolokih postaja DHMZ-a obuhvaa 446 postaja za mjerenje povrinskih i
698 postaja za mjerenje podzemnih voda. Dravna mrea postaja za trajno praenje kakvoe
zraka objedinjuje 12 pozadinskih i 9 urbanih postaja, o emu je bilo vie govora u poglavlju
3.1.
Za ovakva mjerenja na globalnoj razini nadlena je Svjetska meteoroloka organizacija, WMO (engl. World Meteorological Organization), koja trenutno provodi jedan od niza
programa, a koji djeluje na svjetskoj, regionalnoj i dravnoj razini radi osiguranja dostupnosti
meteorolokih podataka i informacija svim zemljama svijeta.
119od173
Ovaj program djeluje kroz tri sustava od kojih je jedan i Globalni motriteljski sustav,
GOS (engl. Global Observing System). Ovaj sustav obuhvaa motrenja u svim dijelovima
klimatskog sustava (atmosferi, oceanima-morima i na kopnu), slika 57, a svrha mu je definirati i obuhvatiti sve potrebe za motrenjem u klimatskom sustavu, ukljuujui i satelitska motrenja za sve dijelove klimatskog sustava, na svjetskoj, regionalnim i nacionalnim razinama te
stvoriti uvjete za poboljanje motrenja.
Slika 57. Globalni klimatski sustav171
Globalni klimatski motriteljski sustav predstavlja koordinirani sustav metoda i opreme

za meteoroloka i njima srodna motrenja na globalnoj razini. Sustav se temelji na operativo
pouzdanim prizemnim i sustavima za daljinska i svemirska mjerenja, a objedinjuje vie od
10000 meteorolokih postaja. Meteoroloke i srodne informacije unutar GOS-a prikupljaju se
i s brodova (preko 7000), zrakoplova (preko 3000), radarskih postaja (preko 600) te privrenih ili plutajuih plutaa (preko 600), slika 58.
U ovaj sustav je udrueno 191 zemlja lanica od kojih svaka ima svoju ulogu. Republika Hrvatska sudjeluje kao samostalna lanica od 1992., a DHMZ je kao nacionalna meteoroloka i hidroloka sluba njen predstavnik.
120od173
Slika 58. Globalni motriteljski sustav Svjetske meteoroloke organizacije172
6.1.2 Motrenje imbenika radnog mjesta tehnoloki monitoring

Procjena rizika nastanka nekih dogaaja poela se razvijati u razliitim podrujima
ljudske djelatnosti koji nemaju neposrednih dodirnih toaka sa nastankom tetnih dogaaja ili
nastankom tetnih uinaka za zdravlje ljudi (kontrola kvalitete materijala i sl.). Iskustva steena u razvijanju metoda procjene rizika u nekim drugim podrujima ljudske djelatnosti su u
posljednjih nekoliko decenija primijenjena i u zatiti ljudskog zdravlja od tetnih utjecaja razliitih imbenika na radnom mjestu, a posebice utjecaja oneiujuih tvari iz procesa rada.
Tako se i u nas, a po uzoru na druge razvijene zemlje, pitanju utjecaja opasnosti od
orua za rad, mikroklimatskih uvjeta i oneienih tvari u radnoj atmosferi itd. poela posveivati duna pozornost.
U cilju zatite ovjeka od utjecaja svih potencijalnih opasnosti radnoga mjesta, a na
temelju Zakona o zatiti na radu, u RH je donesen Pravilnik o izradi procjene opasnosti173,
kojim se utvruju uvjeti koje moraju ispunjavati poslodavci pri izradi procjene opasnosti, te
nain izrade procjene opasnosti, sadraji koji moraju biti obuhvaeni procjenom i podaci na
kojima se procjena mora temeljiti.
Tijekom provedbe ovakvog tehnolokog monitoringa od strane strunih osoba, prikupljaju se razliiti podaci koji podrazumijevaju prije svega opskrbljenost radnog mjesta zatitnim napravama, osiguranja od udara elektrine struje, sprjeavanja nastanka poara i eksplozije, osiguranja potrebne radne povrine i radnog prostora, osiguranja potrebnih putova za
prolaz, prijevoz i za evakuaciju zaposlenika, osiguranja istoe, potrebne temperature i vlanosti zraka, ogranienja brzine kretanja zraka, osiguranja potrebne rasvjete mjesta rada i radnog okolia, ogranienja buke i vibracije u radnom okoliu, osiguranja od tetnih atmosferskih
121od173
i klimatskih utjecaja, osiguranja od djelovanja po zdravlje tetnih oneiujuih tvari i zatita

od elektromagnetskih i drugih zraenja, itd.
Da bi se ovakva procjena opasnosti mogla pravilno provesti, neophodno je sudjelovanje niza strunjaka iz razliitih podruja (inenjera, kemiara, psihologa, strunjaka zatite na
radu, i specijalista medicine rada) koji tijekom procjene provodi niz aktivnosti, kao to su:
motrenje radnog mjesta (pristup i povrina radnog prostora, uvjeti podnih povrina,
sigurnost strojeva, temperatura i vlanost zraka, rasvjeta, prisutnost plinova, para, praina ili aerosola),
analiza radnih zadataka i organizacije rada,
ocjenjivanje duljine i naina izloenosti opasnostima i tetnostima,
prouavanje psihikih imbenika i fizikog optereenja,
ocjena primjene zatitnih mjera, analiza profesionalnih bolesti, ozljeda na radu i smrtnosti od bolesti vezanih uz rad.
Ovaj Pravilnik definira i neke pojmove u ovom podruju, pa tako npr. opasnost tumai
kao svojstvo ili sposobnost nekog radnog uvjeta (materijal, oprema, metoda ili postupak rada) da uzrokuje oteenje zdravlja bez obzira da li se radi o ozljedi na radu ili profesionalnoj
bolesti. Prema tome, opasnost se definira kao izvor mogueg oteenja zdravlja i predstavlja
mogunost da odreeni radni uvjeti fizikalne, kemijske, bioloke, ergonomske ili psiholoke
prirode otete zdravlje. Rizik je vjerojatnost da se u radnom procesu prisutna potencijalna
opasnost, ostvari kao ozljeda na radu ili profesionalna bolest. Pojmovi opasnost i rizik se
ponekad poistovjeuju, meutim, opasnost je kvalitativan pojam, a rizik je kvantitativno izraena mogunost da nakon izloenosti doe do oteenja zdravlja.
Po zavrenom monitoringu, izrauje se Elaborat o procjeni opasnosti u industrijskom i
svakom drugom postrojenju, koji predstavlja dokument na kojem se temelji sustav zatite
zdravlja radnika, pri emu su obuhvaena sve opasnosti koje se mogu pojaviti na svakom
pojedinom radnom mjestu, svi tetni uinci na zdravlje koji mogu nastati djelovanjem utvrene opasnosti, vjerojatnost da se opasnost aktualizira u obliku pojave ozljede na radu, profesionalne bolesti ili bolesti vezane uz rad, te kolika je razina rizika oteenja zdravlja.
Naravno da je prepoznavanje opasnosti najvaniji imbenik da bi se uope mogao procjenjivati intenzitet opasnosti od moguih tetnih uinaka na zdravlje. Nadalje, da bi se moglo
odrediti koji je radni proces stvarno opasan i tetan, potrebno je ne samo utvrditi prisutnost
neke opasnosti ili tetnosti, ve i poznavati tetnost, njezin nain djelovanja i odnos dozauinak. Na ovaj nain se moe odrediti vrsta i teina oteenja zdravlja koje mogu nastupiti
djelovanjem opasnih i tetnih radnih uvjeta, a isto tako i posljedice tih oteenja na radnu sposobnost radnika.
Tijekom monitoringa, a posebice tijekom obrade prikupljenih podataka, poznavanje naina djelovanja svake pojedine toksine tvari i odnosa doza-uinak moe se primijeniti u
procjeni opasnosti tek ako se odredi intenzitet izloenosti u danim radnim uvjetima, te ukoliko
je mogue, potrebno ga je objektivizirati i izmjeriti razinu tetnosti.
Meutim, nije dovoljno samo izmjeriti ili odrediti intenzitet odreene toksine tvari u
radnom okoliu, ve je neophodno odrediti trajanje i kontinuitet izloenosti toj tvari, nain i
intenzitet rada i mogunost kontakta toksine tvari ili druge tetnosti s ljudskim organizmom.
122od173
To znai da je za procjenu rizika vana npr. ne samo prisutnost toksinih tvari u radnom procesu, ve i koliko dugo radnik radi u oneienoj radnoj atmosferi, te ima li pauze u radu,
obavlja li lagan ili teki fiziki rad, je li njegova koa u izravnom kontaktu sa toksinom tvari,
udie li istovremeno pare te tvari ili drugih plinova ili praina. Tek, na temelju svih ovih podataka, mogue je nainiti procjenu vjerojatnosti ostvarenja tetnog uinka na zdravlje.
6.1.3 Motrenje promjena na ivim organizmima - bioloki monitoring

S obzirom da se danas postavljaju sve vei zahtjevi za osiguranjem kvalitete okolia,
bilo je nuno otii korak dalje u njegovoj procjeni stanja, te se poela uvoditi bioloka metoda praenja kakvoe pojedinih sastavnica okolia (zraka, vode i tla) - biomonitoring.
Bioloki monitoring ili biomonitoring je primjena ivih organizama kao bioindikatora promjena u
okoliu tijekom nekog vremenskog razdoblja. Biomonitoring moe obuhvaati razliita mjerenja od mjerenja zaostalih oneiujuih tvari u tkivima ivih organizama tzv. bioindikatora,
preko kvantificiranja promjena koje mogu biti biokemijske, fizioloke, morfoloke ili druge,
do tradicionalno ekolokih mjerenja koja ukljuuju odreivanje prisutnosti i raznovrsnosti
razliitih vrsta prisutnih u zajednici ili ekosustavu.
Bioindikatori ili bioloki indikatori su organizmi (liajevi, ribe, vegetacija, ptice, itd),
svaki u svome stanitu, a koji se koriste za prikaz stanja okolia. Ovi organizmi slue za monitoring (praenje) promjena koje mogu utjecati na probleme u ekosustavu, koji mogu biti
kemijski, psihiki ili u ponaanju. Svaki organizam u ekosustavu moe imati utjecaj na zdravlje ostalih ivih organizama u okoliu, stoga se bioindikatori koriste za utvrivanje promjena
u okoliu, prisutnosti oneiujuih tvari i njihovih tetnih uinaka na okoli.
Bioindikakaciju je mogue izvoditi na svim razinama organizacije ivih sustava, poevi od molekularnog, preko biokemijsko-fiziolokog, celularnog, individualnog, populacijskog, itd. Prednost bioloke indikacije u odnosu na fizikalno-kemijske metode praenja oneienosti okolia lei u injenici da ivi organizmi mogu pokazivati uinak akumulacije oneiujuih tvari tijekom dueg vremenskog razdoblja.
Bioloki monitoring se moe podijeliti u dvije skupine od kojih prvu ini tzv. okolini
biomonitoring (OBM) u okviru kojega se prate utjecaji oneienja dospjelih u okoli na
promjene odnosno tetne uinke na sastavnicama okolia zraku, vodi i tlu, dok se humani bimonitoring (HBM) bavi istraivanjima utjecaja oneiujuih tvari iz okolia na ljudski organizam.
Okolini biomonitoring Ekonomski i tehnoloki razvoj drutva izravno je vezan sa
mogunou oneienja okolia. Iako je nekada izgledalo da oneienje okolia nunost i
zakonitost napretka koji se ne moe izbjei, danas je potpuno jasno da je razvoj tehnologije
mogu i da je neophodno to dvoje tako uskladiti da nema tetnih utjecaja jednog na drugo.
Stoga, ukupnim materijalnim i duhovnim napretkom treba okoli uiniti jo ugodnijom i
zdravijim. Znaajan doprinos u podruju zatite okolia postie se kontinuiranim automatskim
motrenjem koncentracija pojedinih oneiujuih tvari u zraku, vodi, tlu i sedimentu tijekom
nekog vremenskog razdoblja, koji se u praksi najee naziva okolini monitoring i provodi se
uz pomo suvremenih ekolokih monitoring sustava.
123od173
Ovakvi sustavi imaju poseban znaaj kada se provodi motrenje emisije oneiujuih
tvari na samom izvoru, a posebice na industrijskim postrojenjima koji po vrsti i obujmu proizvodnje pripadaju kategoriji tzv. velikih oneiivaa ili onih koji su obveznici prema Direktivi 2010/75/EU o industrijskim emisijama (IED) te su duni brinuti se o smanjenju oneienja iz svojih postrojenja.
Istovremeno, norme kojima se propisuju granine vrijednosti oneiujuih tvari u
svim sastavnicama ekosustava postaju sve stroe, a monitoring emisija stalna obaveza oneiivaa, posebice industrije.
Kontinuirano praenje emisije oneiujuih tvari, koje omoguava moderan ekoloki
monitoring sustav, u znaajnoj mjeri stvara pretpostavke za kontrolu i pravovremeno djelovanje u cilju smanjenja oneienja okolia. Instaliranjem veeg broja mjernih stanica na irem
geografskom podruju mogue je dobiti jasnu sliku stanja oneienosti i prepoznati izvore
oneienih tvari. Pri tome treba napraviti jasnu podjelu, gdje e mjerenje kvaliteta ambijentalnog zraka biti u nadlenosti vlasti na odreenim razinama, a mjerenja emisije oneiujuih tvari zakonska obaveza industrijskog postrojenja.
Ekoloki monitoring moe biti znaajan alat npr. u procesu trgovine emisijama staklenikih plinova, tako to e podaci koji se dobiju na ovaj nain posluiti za utvrivanje pozicije
drave u ovom procesu i omoguiti izradu registra oneiivaa i oneiujuih tvari.
Za automatsko odreivanje sadraja oneiujuih tvari u zraku npr. koriste se obino tri vrste
komponenata:
Automatski monitori koji odreuju prisutnost i koncentracije pojedinih oneiujuih
tvari na temelju odreivanja neke fiziko-kemijske karakteristike komponenata (infracrvena spektroskopija IR, UV fluorescencija, kulometrija, konduktometrija, kemiluminiscencija, ionizacija i dr.),
Automatski monitori na bazi senzora,
Automatski ureaji daljinskog odreivanja sadraja oneiujuih tvari u zraku.
Automatski monitori kao specifini, osjetljivi i pouzdani instrumenti iroko se koriste
za ova mjerenja, odnosno ukljuuju u automatske monitoring sustave. Za veinu osnovnih
oneiujuih tvari ovi ureaji se komercijalno proizvode i koriste.
Senzorski sustavi koriste neku od specifinih reakcija za registriranje i kvantitativno
odreivanje oneiujuih tvari i oni su obino jednostavniji, laki za rukovanje i jeftiniji od
automatskih monitora. Meutim, imaju odreenih nedostataka, kao to su neadekvatno podruje rada, osjetljivost na prisutnost komponenata u plinu koje interferiraju sa oneiujuim
tvarima koje se odreuju, itd. Sustavi daljinske automatske kontrole kvalitete zraka predstavljaju multianalitike ureaje koji detektiraju plinove u prostoru na temelju apsorpcije svjetlosti na njenom prolazu kroz zrak (atmosferu) u duini i od nekoliko stotina metara.
Pomou slinih monitora u okviru razliitih sustava se onino prati kvaliteta zraka u urbanim sredinama irom svijeta. Tako i u Republici Hrvatskoj, temeljem Zakona o zatiti zraka, trajno motrenje oneiujuih tvari u zraku obavlja se putem dravne mree za trajno motrenje kakvoe zraka koja je u nadlenosti DHMZ-a i pod nadzorom Ministarstva zatite okolia i prirode, te putem lokalnih mrea u nadlenosti upanija, gradova i opina, o emu je bilo
govora u poglavlju 3.1.3.
124od173
Na temelju zabiljeenih vrijednosti izmjerenih koncentracija za sumporov (IV) oksid

(SO2), okside duika izraene kao duikov (IV) oksid (NO2), lebdee estice (PM10), benzen,
benzo(a)piren, olovo (Pb), arsen (As), kadmij (Cd) i, nikal (Ni) u PM10, ugljikov (II) oksid
(CO), te graninim vrijednostima za ukupnu plinovitu ivu (Hg) i ciljnim vrijednostima za
prizemni ozon (O3) s obzirom na zatitu zdravlja ljudi, utvruju se kategorije kvalitete zraka:
prva kategorija kvalitete zraka ist ili neznatno oneien zrak: nisu prekoraene granine
vrijednosti (GV), ciljne vrijednosti i dugoroni ciljevi za prizemni ozon i druga kategorija
kvalitete zraka - oneien zrak: prekoraene su granine vrijednosti (GV), ciljne vrijednosti i
dugoroni ciljevi za prizemni ozon.
Kod ovoga je vano napomenuti da je
granina vrijednost (GV) razina oneienosti koju treba postii u zadanom razdoblju,
ispod koje, na temelju znanstvenih spoznaja, ne postoji ili je najmanji mogui rizik od
tetnih uinaka na ljudsko zdravlje i/ili okoli u cjelini i jednom kada je postignuta ne
smije se prekoraiti,
dugoroni cilj razina oneienosti koju treba postii u duem razdoblju, osim kada to
nije mogue postii razmjernim mjerama, s ciljem osiguranja uinkovite zatite ljudskog zdravlja i okolia,
ciljna vrijednost razina oneienosti odreena s ciljem izbjegavanja, spreavanja ili
umanjivanja tetnih uinaka na ljudsko zdravlje i/ili okoli u cjelini koju treba, ako je
to mogue, dostii u zadanom razdoblju,
kritina razina razina oneienosti, temeljena na znanstvenim spoznajama, iznad koje
moe doi do tetnih uinaka na receptore, kao to su biljke, drvee ili prirodni ekosustavi, a izuzimajui ljude,
prag obavjeivanja razina oneienosti ije prekoraenje predstavlja opasnost za
ljudsko zdravlje pri kratkotrajnoj izloenosti za osjetljive skupine stanovnitva i o kojima se urno i na odgovarajui nain informira javnost,
prag upozorenja razina oneienosti ije prekoraenje predstavlja opasnost za ljudsko
zdravlje pri kratkotrajnoj izloenosti za itavo stanovnitvo i pri ijoj se pojavi urno
poduzimaju odgovarajue propisane mjere.
Ministarstvo je uspostavilo sa mjernih postaja (Slavonski Brod-1, Zagreb-1, Zagreb-2,
Zagreb-3, Sisak-1, Kutina-1, Osijek-1, Rijeka-1 i Rijeka-2) ove dravne mree i sustav dojavljivanja putem Dravnog centra za zatitu i spaavanje br. 112 o pojavi prekoraenja praga
upozorenja za SO2 i NO2 te praga obavjeivanja i praga upozorenja za prizemni ozon.
Da bi se motrenjem dobili egzaktni podaci o izloenost ivih organizama, pa tako i ovjeka, raznim oneienjima iz okolia, to moe imati za posljedicu razliite zdravstvene
uinke ovisno o vrsti oneienja, razini, trajanju i uestalosti izloenosti, te toksinosti oneiujue tvari, danas postoji niz razvijenih razliitih fizikalno-kemijskih metoda bez kojih je
nezamislivo praenja koncentracija tetnih tvari u okoliu.
Metode koje se koriste za motrenje oneienih tvari u okoliu bez obzira radi li se o ispitivanju kvalitete zraka, vode, tla ili biolokih materijala, obino su propisane, a to su najee instrumentalne metode poput spektrometrije atomske apsorpcije (AAS, AAS GF, AAS
125od173
HS), slika 59, spektrometrija optike emisije s induktivno spregnutom plazmom (OES-ICP),
slika 60, masena spekrometrija (MS), itd.
Slika 59. Spektrometar atomske apsorpcije opremljen sustavima za tehniku plamena

i tehniku atomizacije uzorka u grafitnoj kiveti173
Tako su npr. Pravilnikom o praenju emisija oneiujuih tvari u zraku iz nepokretnih izvora174, koji je usklaen s legislativom EU, propisani nain praenja emisija oneiujuih tvari u zrak iz nepokretnih izvora, opseg i vrsta mjerenja, referentne metode mjerenja,
postupak uzorkovanja i vrednovanja rezultata mjerenja, nain dostave podataka za potrebe
informacijskog sustava zatite zraka o emisijama, itd., tablica 11.
Za motrenje kvalitete vode je vrlo slina situacija. Naime, Pravilnikom o parametrima
sukladnosti i metodama analize vode za ljudsku potronju175 propisani su parametri mikrobioloki i kemijski parametri kojima se definira zdravstvene ispravnosti vode za ljudsku potronju, uestalost uzimanja uzoraka, metode laboratorijskog ispitivanja itd. Kvaliteta vode (povrinskih, podzemnih i mora) za druge namjene kao i metode ispitivanja kvalitetete tih voda,
propisane su posebnim aktima.
Takoer je i za tlo posebnim Pravilnikom o metodologiji za praenje stanja poljoprivrednog zemljita176 propisana metodologija za monitoring poljoprivrednog tla kojim se trajno
prati stanje svih fizikalnih, kemijskih i biolokih promjena u tlu s ciljem uoavanja tetnih
uinaka, a radi njihove prevencije i ublaavanja.
126od173
Tablica 11. Neke referentne norme koje se primjenjuju pri odreivanju

kvalitete zraka
Samo praenje koncentracija oneiujuih tvari u zraku, a jednako tako u vodi, tlu, i
sedimentu, upotrebom navedenih instrumentalnih fizikalno-kemijskih metoda i tehnika, nije
zadovoljavalo potrebe istraivanja i sprjeavanja tetnih uinaka na ivi svijet od oneienosti okolia. Stoga se otilo korak dalje i u nekim zemljama poela se uvoditi bioloka metoda
praenja kvalitete zraka biomonitoringom.
127od173
Naime, klasine metode instrumentalnog praenja kvalitete zraka pruaju informacije

o koncentracijama oneiivaa u zraku, no podaci dobiveni biolokim monitoringom mogu
pruiti iroki spektar povratnih informacija o ukupnom ili kumulativnom utjecaju svih oneiujuih tvari, poremeajima u okoliu ukljuujui i genotoksinost na staninoj razini kao i
promjene u prirodnom sastavu populacija. Osnovni cilj biomonitoringa je da djeluje kao sustav ranog upozoravanja na mogue poremeaje u okoliu, pruanjem razliitih tipova informacija kao npr. o ozbiljnosti regionalnog oneienja dok se problem jo uvijek nalazi na blaoj razini.
Rezultati biomonitoringa se mogu koristiti za postavljanje standarda kvalitete zraka,
ali i potvrdu da li je program monitoringa kvalitete zraka sprijeio degradaciju okolia.
U posljednja dva desetljea postignuto je znaajno poboljanje kvalitete zraka u urbanim sredinama kao rezultat strogih zakonskih propisa, uvoenjem tzv. iih tehnologija i izmjetanjem industrije iz naseljenih u nenaseljena podruja.
Unato svim tim nastojanjima, oneienje zraka i dalje ostaje vrlo znaajan problem
u svim zemljama svijeta. Kao pomo u zatiti zraka, EU je svoje lanice obvezala posebnim
propisima o uspostavi nacionalnih mrea za monitoring kvalitete zraka. Iako jo uvijek nije
zakonski regulirano, sedam zemalja lanica EU (Njemaka, Velika Britanija, Danska, panjolska, Austrija, Italija i Francuska) uspostavile su i mreu biomonitorinkih postaja s ciljem
poboljavanja kakvoe klasinih mjerenja. U tu svrhu je 1999. godine osnovan EuroBionet
European Network for Assesment of Air Quality by the Use of Bioindicator Plants kojeg financijski podupire i Europska komisija. Osnovni ciljevi EuroBionet-a je uvoenje u praksu
upotrebe biljaka kao bioindikatora na europskoj razini, standardiziranje metodologije u svrhu
bolje usporedivosti rezultata na meuregionalnoj razini i senzibiliziranje mjerodavnih institucija za ovu metodu kako bi se njena obvezatna primjena regulirala zakonom.
Kako je ve spomenuto, za istraivanja u ovom podruju, a koja su danas vrlo rairena, kao bioindikatore istraivai koriste organizme poput liaja, mahovina, algi, koljki, riba,
viih biljaka, vegetacija, ptica, insekata, bakterija itd., iako moda liaji kao bioindikatori,
imaju najduu tradiciju.
Liaji (lat. Lichenes) koji naseljavaju koru drveta, ivei u sloenim i promjenljivim
uvjetima okolia koriste se kao bioindikatori oneienosti zraka i ukazuju na dugotrajni proces negativnog utjecaja oneiujuih tvari dospjelih u zrak iz razliitih izvora. Svojom prisutnou pokazuju stvarno stanje oneienosti zraka. Mala povrina talusa (tijelo biljke na kojem se ne razlikuje ni korijen, ni stablo ni list) i relativno izraenija brzina rasta je odlika onih
vrsta liaja koji su u veoj meri otporni (tolerantni) na oneienje zraka. Imajui ovo u vidu u
industrijskim zonama, urbanim sredinama ili u blizini energetskih postrojenja prvo nestaju
one vrste liaja kod kojih je odnos povrine prema volumenu vei, tj. to je povrina talusa
vea u odnosu na njegov volumen liaj je osjetljiviji. To su prvenstveno vrste grmastog tipa
talusa koje imaju veliku povrinu izloenu vanjskim utjecajima, zatim liaji listastog tipa talusa, dok su liaji sa korastim tipom talusa, u pravilu, najotporniji. Mnoga istraivanja liaja u
urbanim sredinama i industrijskim podrujima irom svijeta potvruju izuzetno selektivnu
osjetljivost lihenoflore prema razliitoj kategoriji kvalitete, pa se tako na temelju raznolikosti
liaja, na odreenom prostoru, mogu definirati razliiti pojasevi liajskog prostiranja, a prema
tome i napraviti karta oneienosti zraka nekog prostora.
128od173
Odlika liaja, slika 60, kao bioindikatora oneienosti zraka ogleda se u njihovom
svojstvu nagomilavanja apsorbiranih tvari u organizmu jer nemaju sposobnost izluivanja
oneiujuih tvari.
Slika 60. Liaj Usnea sp. kao bioindikator koji ima stanite na gotovo svim kontinetima177
Kada koliina tetnih oneiujuih tvari postane toksina za liaj, on odumire i na taj
nain prisutnost liaja, odnosno u njemu tetnih tvari, pokazuje o kojem stupnju oneienosti
atmosfere se u danom prostoru radi.
Iako je poznato ve vie od 150 godina da su liaji vrlo osjetljivi na oneiujue tvari
iz zraka poput SO2, HF, NO2, ozona, kiselih kia, tekih metala itd., o emu postoje i podaci u
literaturi, ovo svojstvo je tek prije 30-tak godina, kanaanin J.W. Case178 iskoristio u svome
biomonitoringu sa ciljem kvantificiranja utjecaja sumporovog (IV) oksida (SO2) iz industrijskih emisija na okoli.
Velike razlike u specifinosti pojedinih vrsta liaja i njihove osjetljivosti na oneiujue tvari u zraku poput SO2, NOx i polikloriranih bifenila (PCB), mogu ograniiti koritenje
nekih vrsta liaja na podrujima gdje su oekivane koncentracije oneiujuih tvari gotovo
na razini uobiajenih pozadinskih koncentracija u okoliu. Osim toga, sklonost odreenih vrsta liaja za odreene oneiujue tvari moe sprijeiti primjenu posebnih vrsta liaja za monitoring velikih razmjera. Ipak, neke uobiajene vrste liaja mogu se nai na gotovo svim kontinentima, su pogodni za izravne usporedbe kvalitete zraka praenjem apsorpcije istih oneiujuih tvari iz zraka na razliitim stranama svijeta.
Neke od ih vrsta liaja su npr. Usnea sp., Lecanora muralis, Pseudevernia furfuracea i
Xanthoria parietina. Vrlo su vrijedni i usmjeravajui rezultati M. Rossbacha i suradnika179
koji su pomou liaja Usnea sp., kao bioindikatora, slika 60, istraivali transport metala na
velike udaljenosti i usporeivali rezultate mjerenja njihovih koncentracije u uzorcima liajeva
129od173
sakupljenim u Sibiru, Bajkalskom jezeru, pokrajini Alberta u Kanadi, ri Lanki i Bavarskim

umama u Njemakoj.
Znanstvenici iz regije su u svojim istraivanjima koristili epifitske liaje180 kao bioindikatore za motrenje oneienosti zraka u urbanim sredinama i pri tome doli do zakljuka o
osjetljivosti pojedinih vrsta na oneiujue tvari iz zraka poput Melanelia elegantula, M.
exasperta, M. exasperatula, M. glabra, Evernia prunastri itd, a istovremeno su utvrdili i one
liaje koji su tolerantni na ove tetne tvari, poput Hyogymnia physodes i Ramalina farinacea,
slika 61.
Slika 61. Neki liaji visoke osjetljivosti na oneienost zraka181,182
Za motrenje oneienja atmosfere u urbanim zonama esto se koriste i mahovine.

One naseljavaju najrazliitija prirodna stanita. U pitanju su vie biljke vrlo jednostavne grae
koja podrazumijeva prije svega odsustvo korijena, tako da najvei dio hranjivih tvari za svoj
razvoj primaju izravno iz atmosfere ili od estica koje se nalaze na povrini njihovog vegetativnog tijela. Listii graeni od sloja stanica koje imaju tanke ovojnice omoguavaju im bliski
kontakt s okolnom atmosferom i uinkovitu apsorpciju iona. Pored toga, mahovine imaju mogunost zadravanja tekih metala u svom organizmu. Kao dobri bioindikatori pokazale su se
one vrste ije vegetativno tijelo podsjea na tepih sa gustom mreom listia koja omoguava
dodatnu filtraciju tekuina koja dospijevaju na njihovu povrinu. Zbog osobina koje posjeduju, mahovine su se pokazale kao dobri bioindikatori optereenja ekosustava tekim metalima.
U velikom broju istraivanja oneienosti urbanih sredina koristi se mahovina kao
bioindikator, pri emu se primjenjuje tzv. tehnika biomonitoring mahovine u vreici (engl.
moss bag biomonitoring) koja se izlae utjecaju oneiene atmosfere, a nakon odreenog
vremena odreuje sadraj apsorbiranih oneiujuih tvari.
130od173
Nekontaminirana mahovina sakupljena u referentnom istom podruju, dakle takvom ija atmosfera ne sadri tetne tvari koje se ispituju, stavi se u vreice od polietilenske
mreaste vreice, slika 62, i izloi na prethodno utvrene mjerne postaje biomonoitorske mree unutar urbane zone s odreenom gustoom prometa, slika 63.
Slika 62. Bioindikator mahovina u mreastoj vreici
Slika 63. Mahovina u vreicama izloena utjecaju oneienja ujuih tvari iz prometa
na mjestu ulaza u tunel (A), u samom tunelu (B) i na izlazu iz tunela (C)183
Po isteku vremena motrenja (2 ili vie mjeseci) obavljaju se analize, koritenjem ranije
spomenutih analitikih instrumenata i dobivene vrijednosti usporede s rezultatima sadraja
istih oneiujuih tvari u referentnim uzorcima mahovine.
Kako u svijetu, tako su strunjaci i u naoj zemlji koristili liaje i mahovine za istraivanja oneienosti pojedinih dijelova naeg okolia, oneiujuim tvarima iz antropogenih
izvora184-187. Pri tome su obino koristili liaje i mahovine poput Hypnum cupressiforme, Pleurozium schreberi, Brachythecium rutabulum i Homalothecium sericeum, slika 64.
131od173
Za istraivanje sadraja ive na vie od 120 lokacija kojima je obuhvaen ukupni prostor RH, koritene su mahovine sa ovih prostora u kojima su dominantna bile spomenute vrste.
Sakupljeni uzorci su analizirani metodom spektrometrije atomske apsorpcije, a dobivene vrijednosti izmjerenih koncentracija kretale su se od 0,010 do 0,145 mg kg-1.
Slika 64. Najee koritene mahovine kao bioindikatori u istraivanjima

hrvatskih znanstvenika187
Uz liajeve i mahovine, kao bioindikatori koriste se i vie biljke poput (topole, jasena,
bukve, vrbe, bazge, maline, indijske konoplje, sirka, lucerne, graha, duhana, itd)188. Upotrebom biljaka kao bioindikatora takoer je mogue utvrditi pojavu povienih koncentracija oneiujuih tvari u zraku, odrediti njihovu prostornu i vremensku raspodjele, pratiti lokalne,
regionalne i supraregionalne stupnjeve oneienosti, utvrditi tzv. crne toke oneienosti,
pratiti dugotrajne uinke oneienosti zraka na okoli, kontrolirati pojedinane izvore emisije
oneiujuih tvari, te pruati podatke za odreivanje graninih i ciljanih vrijednosti koncentracija oneiujuih tvari u zraku.
Ranije spomenuta EuroBionet-ova mrea postaja koja se sastoji od nacionalnih odnosno lokalnih biomonitorinkih mrea, a svaka lokalna biomonitorinka mrea od osam do deset postaja koje su u pogonu najmanje tri godine, takoer koristi biljke kao bioindikatore. Na
ovim postajama su koritene biljne vrste189 poput duhana (lat. Nicotiana tabacum, Bel W3)
za praenje prisutnosti ozona u zraku; topole (lat. Populus nigra) za praenje tekih metala;
ljulja (lat. Lolium multiflorum) za praenje sumpora itd.
tetan utjecaj navedenih oneiujuih tvari koje se prate ovim bioindikatorima uzrokuju uglavnom vidljiva oteenja listova, slika 65, ili se akumuliraju na biljkama. Naime, pos132od173
taje su smjetene u urbanoj i sub-urbanoj zoni, te u podruju neposredno uz prometnice s velikom gustoom prometa, a referentne postaje su smjetene uz prometnice sa malom gustoom prometa.
Na slici 65. su vidljivi uinci fitotoksinosti ozona na klorofilu listova duhana, pri emu nastaju smee nekrozne mrlje. Pomou ovih promjena na listovima ovog biljnog bioindikatora, mogue je utvrditi razinu ozona u okoliu i trajanje izloenosti biljke utjecaju ove tetne tvari.
Slika 65. Fitotoksini uinci ozona na listu duhana (lat. Nicotiana tabacum, Bel W3),
s lijeva: neoteen list, umjereno oteen i jako oteen189
Osim za monitoring oneienosti zraka, vie biljke se mogu koristiti i za monitoring

oneienosti tla. Koritenje biljaka u indikaciji oneienosti tla temelji se na njihovoj sposobnosti primanja metala, posebice tekih metala, i drugih toksinih zvari iz tla, putem korijena, koje se nakon primanja korijenovim sustavom, transportiraju kroz biljku i svoj organizam
ili ih, na odreenom mjestu akumuliraju u nekom tkivu (npr. u stabljici ili listu). Povoljna je
dakako okolnost ako se ne nakupljaju u tkivu koje se ne koristi za ljudsku ili stonu hranu.
U prirodnim vodama, sve prisutne tvari podlijeu jednom od nekoliko vanih procesa
karakteristinih za vodeni okoli, odnosno akvatine ekosustave, od kojih su posebno znaajni
kao npr. otapanje, adsorpcija, isparavanje, hidroliza, oksidacija i redukcija, bioakumulacija
itd. Zbog velikog broja procesa koji se odvijaju u vodi, najvei problem oneiavanja vode je
izuzetno brzo mijeanje oneiujue tvari s vodom. Logina posljedica ovog razrijeivanja je
smanjenje koncentracije oneiujue tvari, ali je osnovni problem u tome to, uslijed brzog
mijeanja, velika koliina vode postaje oneiena.
Biomonitoring vode se temelji na kvalitativnom i kvantitativnom prouavanju ivog
svijeta vode koja se ispituje. Zahvaljujui injenici da postoji tijesna povezanost izmeu okolia i ivotne zajednice jednog ekosustava, kao i isprepletanost najraznovrsnijih odnosa unutar
ekosustava, kompletno ili ak i djelimino istraivanje ivog svijeta u nekoj vodi, predstavlja
mogunost odreivanja i stupnja i vrste oneienosti, kao i sposobnosti vode za samoproiavanjem. S obzirom na to da ivi organizmi u vodenim ekosustavima odraavaju uvjete okolia, poznavanje bioindikatora omoguava preko njih i odreivanje kvalitete vode.
133od173
Vrijednosti pojedinih grupa organizama i njihovih pojedinanih vrsta kao bioindikatora ovise o njihovom nainu ivota. Tako npr. organizmi poput vodenih beskraljenjaka, koji
ive u sedimentu (tzv. fauna dna), su dobri bioindikatori stanja tekuih voda, a razliite grupe
crva su se pokazale kao dobar indikator oneienja vode organskim tvarima.
Kod povrinskih voda stajaica (jezera i akumulacija) najpouzdaniji bioindikatori stanja vode su planktonski organizmi koji su i indikatora kvalitete vode jer su dobri pokazatelji
promjena kvalitete, naroito u stajaicama, sporotekuim vodama i veim rijekama.
Pokretni vodeni organizmi poput riba, imaju veliko znaenje kao bioindikatori oneienosti vode, s jedne strane mogu trenutno reagirati na incidentna oneienja i najoigledniji
su znak da je do ovakvih situacija dolo, a s druge strane mogu izbjei nepovoljne utjecaje
oneienja promjenom stanita. Predatorske ribe mogu posluiti za praenje koncentracije
onih oneiujuih tvari koje se akumuliraju s vremenom (npr. teki metali i dr.) i pokazatelj
su dugotrajne kvalitete vode.
I vodene biljke, tzv. makrofiti su dobri bioindikatori jer imaju sposobnost iz vode apsorbirati razne toksine tvari poput fenola, tekih metala, pesticida, nafte itd., te ih u svom
tijelu akumulirati u znatnim koliinama, posebice mangan (Mn), nikal (Ni), bakar (Cu), eljezo (Fe), molibden (Mo), kalcij (Ca) itd190.
Visoke biljke koje rastu na obalama, tzv. emerzne biljke, poput trstike, aa, barska perunike itd., takoer mogu vezati toksine tvari iz podloge, ukljuiti ih u vlastiti metabolizam
tako ih uiniti bezopasnima - izvriti detoksikaciju.
Kako slatkovodni, tako i morski organizmi zbog mogunosti akumuliranja oneiujuih tvari, vrlo su korisni kao bioindikatori za praenje stanja ekosustava kojeg nastanjuju, a u
kojemu se hrane i razmnoavaju. Istraivanja su pokazala da se takva bioakulmulacija moe
primjeniti na veinu metala koji stvaraju dvovalentne ione i lipofilne organske spojeve191.
Prema rezultatima dosadanjih istraivanja u vie monitoring studija, najei indikatorski
organizmi su koljkai poput dagnje (lat. Mytilus galloprovincialis, M. edulis, Perna perna ),
slika 66, zatim ribe koje ive pri dnu poput trlje (lat. Mullus barbatus, M. surmuletus, Upeneus mollucensis), itd192.
Slika 66. Dagnja kao bioindikator193

134od173
Kako je ve reeno (poglavlje 3.2.3), u RH se sustavno provodi i monitoring voda i to

na preko 500 mjernih postaja na povrinskim i podzemnim vodama. Rezultati praenja kakvoe povrinskih i podzemnih voda prikupljaju se u svrhu ocjene stanja voda i njihovog razvrstavanja u kategorije te, uz analizu utjecaja, u svrhu procjene rizika od oneienja. Podaci
prikupljeni tijekom monitoringa, osim to se koriste za ocjene stanja voda i procjene rizika,
koriste se i za planiranje mjera zatite voda, a distribuiraju se dionicima na razliitim razinama, od graana do institucija EU.
S obzirom da vode, predstavljaju vrlo sloene heterogene smjese u okoliu, sadre ogroman broj tvari koje su istodobno i potencijalne oneiujue tvari, monitoring u kojem se
koriste fizikalno-kemijske analize vode nisu dostatne za pruanje informacija o kvaliteta vode, te je nuno koritenje biolokih sustava za ispitivanje odnosno ivih organizama, koji daju
potpun odgovor o oneienosti vode. Do sada se u RH na temelju provedeh biomonitoringa
razvilo nekoliko empirijskih indikatorskih sustava ili metoda. S obzirom na vanost biolokih
metoda u sustavu praenja kakvoe voda koji daju kumulativne informacije o jednom duljem
razdoblju, ujednaavanje sustava nacionalnog biomonitoringa ima veliko znaenje za unaprjeenje spoznaja o ukupnom stanju kakvoe voda, kao i izrada metoda i standardizacije bioloke valorizacije voda u Hrvatskoj.
Kako niti jedan dio okolia nije poteen oneienja iz antropogenih izvora, tako je
tlo vrlo esto prijemnik niza oneiujuih tvari koje su posljedica ljudskih djelatnosti.
S obzirom na vrlo izraena sorpcijska svojstva tla, mnoge od oneiujuih tvari se mogu
nakupljati u tlu, a iz tla mogu dospjeti u druge dijelove okolia. Dobro je poznato da se
oneiujue tvari mogu iz tla, koje je stanite mnogih ivih organizama, isprati oborinama i
dospjeti u vodene tokove, a otuda i u pitku vodu te izazvati tetne uinke na sav ivi svijet
okolia od mikroorganizama do ovjeka.
Da bi se zatitila i ouvala viestruka uloga tla, kontinuirano motrenje odreenih pokazatelja tla u svrhu prikupljanja informacija o promjenama njegova stanja i karakteristika, te
utvrivanje oblika i intenziteta oneienosti, predstavlja imperativ suvremenog drutva. Tako
sustav trajnog motrenja tla, koji obuhvaa i motrenje pomou bioindikatora, danas ini temelj
za razvoj i provedbu politike i strategije odrivog gospodarenja tlom i njegove zatite.
U okviru ekotoksikolokih istraivanja jedna od najvanijih faza u dizajniranju biomonitirg sustava je pravilan odabir bioindikatorske vrste. Odabir bioindikatora ovisi o ekolokom i toksikolokom znaaju bioindikatora u okoliu koji e se istraivati, a to se posebno
odnosi na tlo. Veina istraivaa smatra da pri izboru bioindikatora njegove glavne znaajke
trebaju biti dobra osjetljivost, dobra reprezentativnost i funkcionalni znaaj u ekosustavu, kao
i lako prikupljanje, identifikacija i analizu. Imajui ovo u vidu, vrlo esto se kao dobri bioindikatori odabiru neke skupine mikroorganizama, beskraljenjaka i viih biljaka koji imaju
stanite na promatranom tlu194.
Mikroorganizmi se, osim u biomonitoringu vode, mogu koristiti i kao bioindikatori
oneienosti tla, a velika prednost im je brojnost populacija, te se tome zahvaljujui puno
lake uzimaju uzorci u odnosu na druge organizme, a neki od njih u sluaju izloenosti oneiujuim tvarima iz tla, poput benzena ili kadmija, proizvode nove tzv. stresne proteine, koji
se mogu koristiti kao indikatori za rano upozorenje na stanje oneienosti.
135od173
Od kopnenih beskraljenjaka, za biomonitoring tla, vrlo esto se koriste kalifornijske

gliste (lat. Eisena fetida), slika 67, koje su izvrsni bioindikatori za oneiene tvari koje su
ve akumulirane u tlu. Gliste se nalaze u najniim razinama hranidbenog lanca te slue kao
hrana drugim ivotinjama ime znaajno utjeu na biomagnifikaciju oneiujuih tvari u tom
lancu, slika 68.
Slika 67. Kalifornijske gliste (lat. Eisena fetida)195
Slika 68. Glista kao izvor proteina za pticu Ameriki Robin (lat. Turdus migratorius)196
136od173
Bez obzira na strukturu i metabolike razlike, biljke mogu ponuditi vrlo dobre informacije o citotoksinim, genotoksinim i mutagenim oneiujuim tvarima u tlu, pa ak i kada je vrijeme izloenosti relativno kratko. Osim toga biljke imaju odreene prednosti u odnosu na sisavce kao bioindikatore, iz razloga to niske cijene uzgoja, jednostavno odravanje, a
pokazale su zadovoljavajue rezultate i u sluajevima kada se radilo o sloenim smjesama
oneiujuih tvari u okoliu.
S druge pak strane, uporaba viih biljaka kao bioindikatora ima i neka ogranienja. Jedno od ogranienja je npr. slaba osjetljivosti za odreene oneiujue tvari poput nitrozamina, heterociklikih amina i nekih spojeva iz skupine PAU-a. Meu viim biljkama, crveni luk
(lat. Allium cepa) se najvie koristi za monitoring citotoksinih, genotoksinih i mutagenih
uinaka mnogih oneiujuih tvari koje dospijevaju u tlo.
Procjena genetike promjene mogu takoer biti izvedene koristei kao bioindikator razliite vrste biljaka iz roda Tradescantia, slika 69, praenjem mutacija izazvanih oneiujuim tvarima u zraku, tlu i vodi i to analizom mikronukleusa u peludnom zrnu194.
ivotinje svih vrsta i rodova su koritene kao bioindikatori u do sada provedenim istraivanjima irom svijeta. tetni uinci koji su posljedica razliitih antropogenih utjecaja,
pomogli su u objanjavanju najrazliitijih fenomena koji su ponekad bili stoljeima obavijeni
tajnama. Tako su npr. otkriveni razliiti tetni utjecaji oneiujuih tvari i drugih oblika devastacije okolia na obiljeja stanita to je imalo za posljedicu demografske promjene pojedinih ivotinjskih vrsta.
Slika 69. Vrtna biljka tradeskancija (lat. Tradescantia) 197
U mnogim istraivanjima koriteni su kraljenjaci poput vodozemaca i gutera ije je

ponaanje esto bio odgovor na promjene pojedinih karakteristika okolia198-200.
137od173
Ptice, koje su ekoloki i fizioloki vrlo osjetljiva bia, bioindikatori su meteorolokih

promjena i promjena na biljkama kao i itavog niza drugih tetnih uinaka u ekosustavima, a
posebice poveanih koncentracija pesticida, tekih metala, nafte, itd. One mogu biti vrlo jasni
indikatori krajobrazne degradacije, jer su vrlo osjetljive na promjene znaajki stanita, a njihov eventualni demografski pad se odraava i na procese opraivanja, disperzije sjemenja
biljnih vrsta, porast populacije nekih vrsta insekata itd201.
U nekim istraivanjima su ptice kao bioindikatori koritene i za utvrivanje prisutnosti
pojedinih tekih metala u okoliu, s obzirom da je njihov prijenos hranidbenim lancem vrlo
znaajan202,203.
Sisavci su skupina najintenzivnije koritenih ivotinja koji su koriteni kao bioindikatori. S obzirom da su visoko pozicionirani u hranidbenom lancu pa ih se i najvie moe usporediti s ljudima kao bioindikatorima koji su i najosjetljiviji. Promjene izazvane tetnim uincima na ivotinjama, koje inae konzumiraju ljudi, izravno se odnose i na promjene koje bi se
zbog izloenosti mogle dogoditi u ljudskom organizmu.
Vrlo esto su se u studijama ovoga tipa koristili mali sisavci poput glodavaca, koji su
se pokazali kao dobri bioindikatori oneienosti okolia tekim metalima204,205. Mali sisavci
su vrlo pouzdane bioindikatorske vrste jer zbog svoje veliine mogu biti lako uhvaeni, zauzimaju ogranieno podruje, a to je takoer vrlo znaajno, imaju relativno kratak ivotni vijek.
Prema tim kriterijima, potencijalni vrlo dobri bioindikatori su tri vrste glodavaca: umski mi (lat. Apodemus sylvaticus), slika 70, umska, smea voluharica (lat. Myodes glareolus) i livadna voluharica (lat. Microtus agrestis). Te ivotinje se naveliko koriste za odreivanje razine oneienosti okolia na temelju praenja koncentracije tekih metala u njihovim
razliitim organima, tkivu ili u cijelom tijelu. Obino se tijekom biomonitoringa najvie istrauju bubrezi, jetra, ali i kosti, krzno, miii i mozak, jer se u njima najvie i akumuliraju teki
metali.
Slika 70. Obini umski mi (lat. Apodemus sylvaticus)206
138od173
Ponekad se motrenjem promjena koncentracije tekih metala u dlaci sisavaca prate utjecaji industrijskih postrojenja na oneienost okolnog tla, a to je obino u blizini talionica ili
drugih izvora tekih metala kao to je iva (Hg), olovo (Pb), cink (Zn), kadmij (Cd), bakar
(Cu,)207,208. Na vrlo slian nain se prate i oneienja okolia organoklorovim spojevima209.
Morski sisavci poput dupina (lat. Peponocephala electra) takoer mogu biti bioindikatori oneienosti svoga okolia. Naime, u radu S.H. Hirate i suradnika210 prikazani su rezultati praenja koncentracije 21 elemeta: vanadij (V), krom (Cr), mangan (Mn), kobalt (Co),
bakar (Cu), cink (Zn), selen (Se), rubidij (Rb), stroncij (Sr), molibden (Mo), srebro (Ag), kadmij (Cd), uran (U), kositar (Sn), stibij (Sb), cezij (Cs), barij (Ba), talij (Tl), iva (Hg), olovo
(Pb) i bizmut (Bi) u jetri nasukanih dupina du japanske obale u razdoblju 1982.-2006. godine.
Humani biomonitoring Humani biomonitoring (HBM) se definira kao tehnika izravnog odreivanja ljudske izloenosti na temelju otkrivanja elemenata u biolokim uzorcima
i tkivu (krv, urin, kosa, nokti, znoj, majino mlijeko). Mnogo je vjerodostojniji i precizniji u
odreivanju ukupnog optereenja od indirektnih procjena pomou tzv. okolinog modeliranja
(eng. Environmental Modeling, Ambient monitoring) na temelju odreivanja koncentracija
odreenih oneiujuih tvari u zraku, vodi, tlu, hrani ili drugim predmetima ope uporabe
(npr. amponi, sapuni i sl.)211.
Humani biomonitoring omoguuje realniji uvid u stvarno dospjelu i prisutnu koliinu
oneiujuih tvari iz okolia u ljudski organizam. Isti uspjeno otkriva izloenost oneiujuim tvarima, promjene trendova istih, precizira raspodjelu i osjetljive skupine unutar populacije, te utvruje okoline rizike na specifino oneienim lokacijama, ime se potie procjena
trenutnog stanja i razvoja strategija smanjenja buduih izloenosti. Definiranje i praenje rizika bez biomonitoringa moe voditi prema pogrenim zakljucima i posljedinim neprimjerenim interventnim mjerama.
Provedbom ovakvog biomonitoringa potie se upozoravanje na mogue tetne uinke
pojedinih tvari i pripravaka, definiranje istraivakih prioriteta, razvoj zdravstvenih strategija,
te razmjena iskustava na nacionalnoj i meunarodnoj razini. No humani biomonitoring ima i
svoja ogranienja, on daje samo trenutnu sliku optereenja pojedinca, koja je ovisna o karakteristikama oneiujuih tvari iz okolia i metabolizmu ispitanika. Vrlo je vano istovremeno
naglasiti da prisutnost odreene oneiujue tvari iz okolia u organizmu ovjeka ne uvjetuje
nuno i tetan uinak tj. ne izaziva samu bolest. I dok se o nekim tvarima zna puno, za neke je
jo uvijek otvoreno niz pitanja. Stoga su bila nuna daljnja istraivanja koja bi pomogla pri
utvrivanju koliko je prisutnost odreenih oneiujuih tvari u okoliu uistinu i povezana s
tetnim uincima u organizmu.
Na temelju Europske strategija za zatitu okolia i zdravlja, kao i Akcijskog plana za
okoli i zdravlje 2004 2010, Europska komisija je prepoznala vrijednost humanog biomonitoringa kao naina utvrivanja izloenost ljudi oneiujuim tvarima iz okolia, moguim
tetnim uincima na zdravlje kao i potrebu za koordinacijom provedbe jednog programa humanog biomonitoringa na razini Europe. Tako je 2009. godine i formiran Konzorcij za provedbu humanog biomonitoringa na europskoj razini, COPHES (engl. Consortium to Perform
Human Biomonitoring on a European Scale) od kada su znanstvenici i sudionici iz 35 institu139od173
cija u 27 europskih zemalja poeo raditi na ovom projektu unutar kojeg su razvili usklaene
protokole koji omoguuju prikupljanje usporedivih podataka HBM u cijeloj Europi.
Godinu dana kasnije, pokrenut je jedan drugi projekt DEMOCOPHES (engl. DEMOnstration of a study to COordinate and Perform Human biomonitoring on a European Scale),
kojem je bila zadaa pokazati izvedivost ovih protokola i usvajanje informacija o razinama
izloenosti ljudi u Europi kao i uspostavljanje protokola za pretakanje rezultata HBM u oblik
preporuka i politika koje bi se provodile na razini Europe212.
Kada se govori o humanom bilokom monitoringu, bitno je razlikovati dva razliita
kriterija procjene izloenosti ljudi djelovanju oneiujuih tvari. Prvi kriterij procjene uzima
u obzir HBM vrijednosti koje se odreuju na temelju toksikolokih i epidemiolokih studija i
procjene znanstveno-strunog tima. Pri tome se razlikuje HBM I od HBM II vrijednosti.
Vrijednost HBM I je tzv. verifikacijska ili kontrolna vrijednost i predstavlja koncentraciju oneiujue tvari u humanom biolokom uzorku, ispod koje, prema procjeni strunog
tima, ne postoji rizik tetnog uinka na ljudsko zdravlje, te sukladno istome ne postoji potreba
za akcijskim djelovanjem. Vrijednost HBM II je tzv. intervencijska vrijednost koja predstavlja koncentraciju oneiujue tvari u humanom biolokom uzorku, iznad koje, prema procjeni strunog tima, postoji rizik tetnog uinka na ljudsko zdravlje, te se poduzima hitno sprjeavanje izloenosti i mjera biomedicinske pomoi i savjetovanja213.
Drugi kriterij procjene uzima u obzir referentne vrijednosti koje su statistiki izvedene
vrijednosti i ukazuju na gornju granicu prethodne izloenosti odreenom tetnom imbeniku
odreenog pojedinca u odreenom trenutku.
Kako je ve navedeno, humani biomonitoring je mjerenje toksinih tvari u ljudskom
tijelu, a svrha mu je utvrditi da li je ovjek bio izloen toksinim tvarima, koliko je toksinih
tvari apsorbirao ljudski organizam i to se s njima dogodilo, tj. da li su pohranjene i gdje (kosti, masno tkivo), da li su sudjelovale u metabolizmu i eventualno izluene iz organizma, te da
li je utvrena koliina toksine tvari dovoljna za tetan uinak po zdravlje pojedinca ili populcije izloene utjecaju tetne tvari. Za dobivanje pouzdanih rezultata, kao i u svakoj drugoj
analizi, neobino vana je reprezentativnost uzetog uzorka, koja u biomonitoringu ovisi o
trajanju i intenzitetu izloenosti organizma odreenoj toksinoj tvari i njenim fizikalnokemijskim znaajkama odnosno ponaanju u organizmu nakon apsorpcije. Za provedbu humanog biomonitoringa obino se uzimaju uzorci krvi ili urina, no znaajni rezultati postignuti
su i uzorkovanjem sline, izmeta, kose, noktiju, zuba, daha i znoja.
Izbor odgovarajue populacije ljudi je takoer znaajan imbenik za u dobivanje pouzdanih informacija. Primjerice, biomonitoring elemenata u tragovima u krvi se pokazao kao
odlian pokazatelj za procjenu rizika od utjecaja oneienog okolia na zdravlje djece. Djeca,
naime, spadaju u vrlo osjetljivu populaciju i mnoge oneiujue tvari iz okolia mogu uzrokovati tetne uinke na njihovo zdravlje, te se u cilju zatite zdravlja djece i ljudi openito,
provode istraivanja u okviru biomonitoringa tekih metala olova (Pb), kadmija (Cd), cinka
(Zn), selena (Se) i ive (Hg) u krvi.
Na temelju ovakvih istraivanja ve su do sada objavljeni mnogi rezultati214,215 i za
veinu metala definirane prihvatljive analitike metode i referentne vrijednosti njihovih koncentracija. Odabir odgovarajueg biolokog uzorka koji moe biti oblika tjelesne tekuine ili
tkiva, na kojem e se provesti analiza prisutnosti oneiujue tvari iz okolia (npr. izmjeriti
koncentracija apsorbiranog metala), zahtijeva razumijevanje kako naina apsorpcije te tetne
140od173
tvari tako i njeno sudjelovanje u razliitim fizikalno-kemijskim procesima u organizmu. Stoga

je za dobivanje pouzdanih rezultata, potrebno koristiti standardizirana uputstva/protokole za
prikupljanje pravilno odabranih uzoraka, njihovo pohranjivanje i provedbu analize216.
Najee koriteni bioloki uzorci su: krv, urin, majino mlijeko i dah, dok se u nekim
istraivanjima koriste i uzorci kose i noktiju217-219.
Krv i urin su daleko najvie koriteni bioloki uzorci koji mogu posluiti u HBM za
odreivanje sadraja pojedinih biomarkera tj. veine apsorbiranih toksinih tvari iz okolia ili
njihovih metabolita nastalih kemijskim transformacijama u ljudskom organizmu220, kao to
su: metali, policikliki aromatski ugljikovodici (PAU), poliklorirani bifenili (PCB), poliklorirani-p-dibenzodioksini (PCDD) i poliklorirani dibenzofurani (PCDF), pesticidi, aromatski
amini, perfluorirane kemikalije, duhanski dim i hlapivi organski spojevi, tablica 12.
Tablica 12. Neki biomarkeri izloenosti u okoliu220
Toksina tvar
Bioloki uzorak
Metali
As; Ba; Be; Cd; Co; Cr; Cs; Cu; Hg; Mo; Pb;
Pt; Sb; Se; Tl; V; U; Zn; Ni
URIN
Cd; (Cu); Hg; Pb; Se; Zn
KRV
Metaboliti PAU
3-Hydroxyfluoranthene
2-,3-,9-Hydroxyfluorene
1-,2-,3-,4-,9-Hydroxyphenanthrene
1-Hydroxypyrene
3-Hydroxybenzo[a]pyrene
1-,2-Hydroxynapthalene
URIN
PCDD/PCDF/PCB
1,2,3,4,6,7,8,9-Octachlorodibenzo-p-dioxin
1,2,3,4,6,7,8-Heptachlorodibenzo-p-dioxin
1,2,3,6,7,8-Hexachlorodibenzo-p-dioxin
1,2,3,4,6,7,8-Heptachlorodibenzofurane
PCB (126;169)
2,2',3,4,4',5'-Hexachlorobiphenyl (PCB 138)
2,2',4,4',5,5'-Hexachlorobiphenyl (PCB 153)
KRV
141od173
Biomarkeri su najmoniji alat za utvrivanje prisutnosti oneiujue tvari u ivim

organizmima. To su u stvari analiti (elementi ili molekule) koji predstavljaju ksenobiotski
inducirane promjene u tkivima ili biokemijskim komponentama ili procesima, strukturama ili
funkcijama, a koji se mogu mjeriti u biolokom sustavu ili uzorku221.
ak i prije nego doe do izlagaja ljudskog organizma utjecaju toksinih tvari, meu
ljudima mogu postojati bioloke razlike koje uvjetuju razliite osjetljivosti na imbenike iz
okolia koji mogu izazvati tetni uinak. Imajui ovo na umu, bioloki markeri (biljezi), su
alat kojim moemo razjasniti odnosa, ukoliko on postoji, izmeu izloenosti toksinim tvarima i oteenja zdravlja. Biomarkeri se dijele na markere izloenosti, markere uinka i markere osjetljivosti.
Biomarkeri izloenosti vanjska izloenost organizma je suma koliina toksinih tvari
prisutnih u organizmu, dok je interna doza koliina toksine tvari koja je stvarno apsorbirana
u organizmu. Kod mjerenja biomarkera odnosno pri kvalitativnoj i kvantitativnoj procjeni
izloenosti, moraju se uzeti u obzir i podaci kao to su koncentracija toksine tvari, trajanje
izloenosti, fizikalno-kemijska svojstva tvari i njenu stabilnost u okoliu ili biolokom uzorku.
Biomarkeri uinka Ovdje se uinci, ili reakcije organizma na izloenost promatraju u
kontekstu u kakvom su odnosu izloenost i oteenje zdravlja ili vjerojatnost da e nastati
oteenje zdravlja. Uinak je definiran kao stvarno oteenje zdravlja ili prepoznata bolest ili
pak kao pojava pokazatelja tetnog uinka koji slijedi. Biomarkeri uinka su prema tome, bilo
koja promjena koja predvia kvalitativno i kvantitativno oteenja zdravlja ili njegovo mogue umanjenje, a koja je posljedica izloenosti221.
Biomarker osjetljivosti pokazuju da je nastali tetan uinak u organizmu posljedica osjetljivost organizma na toksinu tvar bilo da je ta osjetljivost naslijeena bilo da je izazvana
izlaganjem. Danas se mnogi tetni uinci na zdravlje ljudi promatraju sa stajalita genetske
predispozicije, iako i drugi imbenici mogu biti barem jednako vani.
Genetski imbenici zbog kojih postoje razlike izmeu pojedinaca ili populacija u njihovim
reakcijama na toksine tvari, neovisno o izloenosti, moe se ilustrirati i injenicom da dva
razliita organizma razliito metaboliziraju istu toksinu tvar. Ovo potvruju i mnoge studije
koje ukazuju da je rizik od razvoja nekih oblika raka povezan s mogunou i nainima metaboliziranja nekih toksinih spojeva222.
Biomarkeri ekolokog monitoringa Kada se govori o biomarkerima, potrebno je
spomenuti i biomarkere u okolinom biomonitoringu, koji takoer igraju vrlo vanu ulogu
posebice u procjeni uinkovitosti poduzetih mjera za ublaavanje utjecaja oneiujuih tvari
i tetnih uinaka na zdravlje ivotinja. Tijekom istraivanja u svrhu odabira odgovarajuih
biomarkera, treba uzeti u obzir sve relevantne imbenike koji mogu utjecati krajnji ishod istraivanja, a to ukljuuje osjetljivost vrste, fizioloka stanje, osobine ponaanja, vrijeme,
intenzitet i uestalost izloenosti ekosustava toksinoj tvari223.
Osim toga, mjerenju izravnih toksinih ekolokih uinaka izloenosti oneiujuim
tvarima, jednako su vani i neizravni uinci. Kao primjer moe posluiti podataka da se za
mnoge ptije vrste reproduktivna sezona podudara s vrhovima reproduktivne sezone populacije beskraljenjaka, pa svako prekomjerno unoenje insekticida ili herbicida u okoli, moe
142od173
imati tetan uinak na populaciju beskraljenjaka i bilja, to predstavlja smanjenje izvora hrane za ptije vrste, odnosno smanjenje anse za njihovu uspjenu reprodukciju i odrivost vrste
na tom podruju.
Od velikog broja potencijalnih biomarkera koji se istrauju u studijama odabira za
primjenu u okolinom monitoringu, samo mali broj njih na kraju bude uvrten na popis miomarkera za istraivanje na terenu, tablica 13. Naime, poznato je da tetni uinci oneiujuih tvari iz okolia na zdravlje ivotinja imaju, kao i kod ljudi, razliite pojavne oblike, a to
ovisi o razini djelovanja toksine tvari (molekularna, stanina, razina organa, organizma, populacije, pa ak i biotske zajednice).
Tablica 13. Neki okolini biomarkeri izloenosti ivotinja3,224
Biomarker
Inhibicija ALAD-a (dehidrataza delta - aminolevulinska kiseline)
Retinol
Enzim acetilkolinesteraza,
AchE
Porfirini
Stres proteini (metalotienin,
fitohelatin, i sl.)
Citokrom P-450
Vitelogenin
Debljina ljuske jajeta
Toksina tvar
Bioloki uzorak*
Olovo (Pb)
KRV
Organoklorovi spojevi
JETRA, KRV
JETRA, KRV, MOZAK, PERJE
JETRA, KRV, MOZAK, PERJE
Organofosforovi spojevi
Metali i Organoklorovi
spojevi
Metali i Organoklorovi
spojevi
PAU i Organoklorovi spojevi
PAU, PCB, PCDD/F,
DDT (1,1,1-trikloro-2,2-di(4klorofenil)etan) i njegov metabolit DDE
(1,1-bis-(4-klorofenil)-2,2dikloroeten)
KRV, TKIVO
JETRA, KOA, KRV
JETRA, KRV
JAJA
*Odabir biolokog uzorka ovisi o primijenjenoj metodi analize (invazivne, nerazarajue)
143od173
6.2 tetni uinci oneiujuih tvari na populacije,

zajednice i ekosustave
Ekotoksikologija kao grana toksikologije ima zadau ne samo zatititi jedinku, ve i

populaciju, zajednicu i ekosustav od tetnih uinaka izazvanih njihovom izloenou toksinim tvarima. tetni uinci oneiujuih tvari na okoli javljaju na svim razinama bioloke
organizacije, ali veina informacija o uincima dobivena je na motrenjima promjena na jednoj
vrsti. tetni uinci mogu biti globalni ili lokalni, privremeni ili trajni, kratkotrajni (akutni) ili
dugotrajni (kronini). Najozbiljniji tetni uinci su svakako tete po uspjenost razmnoavanja, promjene u rastu, razvoju i/ili ponaanju, promjena raznolikosti zajednice, promjene u
procesima sustava (npr. hranidbeni lanac) i nestanak vrijednih vrsta.
Utvrivanje ekotoksikoloki relevantnih uinaka toksinih tvari na populacije, zajednice i ekosustave temelji se na rezultatima motrenja jedinki i grupa u laboratorijskim uvjetima, a koja se provode u obliku razliitih studija, istraivanja u manjim mjerilima kao i in situ
motrenju posljedica djelovanja neke oneiujue tvari u okoliu.
6.2.1 tetni uinci na razini populacije

Za utvrivanje tetnih uinaka na razini populacije obino se kao indikator koriste
promjene ivotnih znaajki bitnih za promatranu populaciju, a to su rast, razmnoavanje i
preivljavanje, jer se povezanost ovih znaajki sa nastalim tetnim uincima kao posljedice
izloenosti, moe relativno lako utvrditi.
Unos oneiujuih tvari u okoli i njihovo tetno djelovanje moe se odraziti i na odnose meu jedinkama unutar populacije tzv. intraspecijske odnose. Toksino djelovanje neke
oneiujue tvari (npr. pesticidi) moe izazvati smanjenje plodnosti, odgoditi spolno sazrijevanje, pogoditi imunoloki sustav (povean morbiditet), poveati smrtnost mladunaca i uzrokovati smanjenje mogunosti preivljavanja svake jedinke.
tetne toksine tvari mogu utjecati i na promjene u meusobnim odnosima razliitih populacija tzv. interspecijskim odnosima, to moe imati za posljedicu promjenu u broju vrsta u okoliu. Kod interspecijskih odnosa, uinci tetnih oneiujue tvari unesenih u okoli naruavaju
odnose izmeu dviju i vie vrsta.
Naime, tetne oneiujue tvari unesene u okoli mogu imati tetan uinak na pojedinog ili na sve sudionike interspecijskih odnosa, pa na taj nain izazvati razliite promjene, a
pri emu vanu ulogu imaju imbenici odravanja i razvitka njihovih populacija. lanovi populacija dviju vrsta mogu se meusobno potpomagati te tako povoljno djelovati na razvitak
obiju populacija, mogu biti u meusobnoj konkurenciji za hranu, zaklon i uvijete razmnoavanja, ali se takoer mogu odnositi pozitivno za jednu dok za drugu izrazito negativno, odnosno lanovi jedne populacije mogu biti hrana lanovima druge populacije. Uinci tetnih oneiujuih tvari unesenih u okoli, imaju tetne uinke na dvije ili manji broj vrsta i uglavnom
144od173
se odnose na promjene njihovih meusobnih odnosa npr. simbioze, grabeljivosti, kompeticije, i drugih224.
Tako se npr. vrste koje su u meusobnom kompeticijskom odnosu, natjeu oko nekog
ivotnog imbenika pa se tetni uinci oneiujuih tvari, odraavaju na dominaciju ili nestanak jedne od vrsta. Istovremeno, unosom neke tetne tvari u okoli, brojnost jedne populacije se moe poveati kao posljedica eliminacije kompetitivne vrste, ili samo kao posljedica
prisutnosti vee koliine hrane ili drugih ivotnih imbenika koji su dodatno raspoloivi s
obzirom na smanjenje broja vrsta.
Veina informacija o tetnim uincima pojedinih oneiujuih tvari na pojedine vrste
biljnog i ivotinjskog svijeta, dobivena je istraivanjima u laboratorijskim uvjetima. Ti testovi
izloenosti pojedinih vrsta obino provode u laboratorijski kontroliranim uvjetima na organizmima uzgojenim u laboratoriju, a koji predstavljaju stanovnike prirodnih sustava. Pri tome se
u uvjetima razliite vremenske izloenosti (jednokratne i viekratne) odreenoj tetnoj tvari,
promatraju tetni uinci na testnim organizmima koji ukljuuju smanjenje mogunosti preivljavanja ili porast stope smrtnosti, tetne uinke na razvoj i rast, reproduktivnu sposobnost,
pojavu uroenih mana, promjene u ponaanju kao i genetske promjene.
Rezultati ovakvih ispitivanja mogu posluiti kao bitna informacija prilikom donoenja
razliitih propisa kojima se ureuje sprjeavanje unosa oneiujuih tvari u okoli, no za
potpuno poznavanje ovih vrlo sloenih procesa kao i razumijevanje djelovanja oneiujuih
tvari na pojedine vrste u prirodi, neophodne su dugorone studije i motrenje ekolokih uinaka tetnih toksinih tvari na ivi svijet u prirodnom ivotnom okruenju.
6.2.2 tetni uinci na razini zajednice i ekosustava

Znamo od ranije da se zajednica organizama razliitih vrsta mikroorganizama, gljiva,
biljaka, ivotinja, koje ive na odreenom ogranienom prostoru i meusobno utjeu jedna na
drugu te tvore jednu organiziranu zajednicu, naziva bioloka zajednica - biocenoza. Isto tako
je poznato da je ekosustav prostor naseljen organizmima i njihovim zajednicama, i predstavlja
vrlo organiziran sustav koji se sastoji od tih ivih zajednica i neivog okolia. Imajui na umu
ovaj ogromni broj vrsta, njihovih odnosa, stanita, klimatskih i drugih imbenika itd., zaista je
teko i pretpostaviti sve mogue tetne uinke niza razliitih tetnih toksinih tvari na ovaj
sustav, u koji tetne tvari mogu dospjeti na bezbroj poznatih i veliki broj jo uvijek nepoznatih
naina.
tetni uinci oneiujuih tvari na zajednice su ponekad kratkotrajni i privremeni, to
je mnogo lake, u odnosu na uinke koji se javljaju nakon vremenski dugih izloenosti, stoga
je za razumijevanje uinaka vrlo bitno poznavanje vremenskog tijeka izloenosti neke zajednice organizama tetnoj tvari. Oneiujue tetne tvari mogu negativno utjecati na ivotinjske zajednice promjenom njihove uobiajene strukture i meuovisnosti. Tako npr., oneiujua tvar moe uzrokovati nestanak neke vrste koja je moda bitna za funkcioniranje cijele
zajednice ili pak moe uzrokovati dominaciju nepoeljnih vrsta (biljni korov) ili jednostavno
moe smanjiti broj i raznolikost vrsta prisutnih u zajednici ime moe poremetiti dinamiku
proizvodnje hrane u zajednici i kidanje postojee prehrambene veze izmeu vrsta.
145od173
Vrlo vaan imbenik biolokih zajednica je broj i intenzitet odnosa meu njima, jer iako je zajednica jaa od svojih populacija, kao to je i ekosustav stabilniji od svojih zajednica,
svaka promjena odnosa izmeu dvije vrste u zajednici moe negativno utjecati na sve vrste
zajedno i cijeli ekosustav. Ovo se moe ilustrirati primjerom uinka prskanja vonjaka s insekticidom za suzbijanje biljnih ui, a koji istovremeno moe biti tetan za pele i druge korisne insekte te na taj nain poremetiti proces opraivanja na irem podruju i izazvati velike
tete.
Poznati su i primjeri kada oneiujue tvari kao to su ulja, deterdenti, teki metali,
nitrati i fosfati iz mineralnih gnojiva i sl. mogu imati veliki utjecaj na ekosustav, osobito ako
su kao oneiujue tvari prisutni u vodama. U jezeru, na primjer, ovakve oneiujue tvari
mogu izazvati pomicanja ekoloke ravnotee u smjeru intenzivnijeg rasta vodenih biljaka to
moe uzrokovati pomor riba, zbog guenja uslijed nedostatka kisika. Iako i to vrlo esto,
mnoge prirodne pojave - sua, poari, poplave, migracijske vrste znaju imati utjecaj na ekosustav, on e i dalje funkcionirati na obino prepoznatljiv nain.
Na primjer, prirodni ribnjaci u ekosustavu mogu proi kroz razdoblja poplava ili sua s
posljedicama privremenog karaktera, ali i dalje ostaju ribnjaci, tj. prirodna otpornost ekosustava im omoguuje otpor promjenama i brz oporavak od utjecaja ovih imbenika. S druge
strane, otrovne oneiujue tvari, kao i drugi antropogeni utjecaji, mogu ugroziti prirodnu
stabilnost ekosustava i prouzroiti tetne uinke te dovesti do nepovratnih promjena i ozbiljnih gubitaka, to je vidljivo i iz slijedeih primjera:
propadanje uma zbog oneienosti zraka i taloenja oneiivaa iz zraka,

povlaenje ribe iz potoka, zbog nestanka beskraljenjaka uzrokovanog unosom bakra kao
oneiujue tvari,
smanjenjem rasta drvnih vrsta zbog pada plodnosti tla uzrokovanog unitavanjem korisne
mikroflore i mikrofaune tla ivom, itd.
7.
KATASTROFE I NESREE S TOKSINIM TVARIMA
7.1
Primjeri najveih katastrofa i nesrea u svijetu
Na poetku je reeno da opasne toksine tvari ponekad u okoli mogu dospjeti i nesretnim sluajem, posebice iz onih djelatnosti u kojima se takve tvari proizvode, koriste kao sirovina ili pratei materijali, kao i iz onih u kojima nastaju kao neeljeni proizvodi u proizvodnim procesima (otpadni materijali). Jo uvijek se pamte prometne i industrijske nesree koje
su se dogodile u prolom stoljeu, a u kojima je dolo do isputanja razliitih opasnih tvari u
okoli, ije je irenje bilo uzrokom do sada najveih nesrea i katastrofa.
146od173
Tako se npr. nakon prve tankerske katastrofe226 u Engleskoj 1967., u sedamdesetim

godinama prolog stoljea dogodila jedna od najpoznatijih katastofa zbog isputanje dioksina227,228 u Sevesu u Italiji 1976., a osamdesete je obiljeila tragedija indijskog grada Bhopala s
vie od 25000 mrtvih zbog trovanja metil izocijanatom iz jednog pogona za proizvodnju agrokemijskih proizvoda229. Krajem osamdesetih se dogodila tzv. ernobilska katastrofa230 kada
je eksplodirao reaktor nuklearne elektrane u ernobilu. Nekontrolirano unoenje toksinih
tvari u okoli sa znaajnim tetnim uincima po zdravlje, ponekad je, naalost, posljedica rata
ili terorizma. Posljednje desetljee prolog stoljea bilo je obiljeeno teroristikim napadom u
Japanu, u Tokijskoj podzemnoj eljeznici 1995. godine, kada je trovanje bojnim otrovom sarinom doivjelo vie od 5000 ljudi uz 11 smrtnih sluajeva231. Ni ovo stoljee, naalost, nije
bilo poteeno slinih nesrea i katastrofa, pa se u svega desetak godina dogodilo vie njih.
7.1.1 Nesrea tankera Torrey Canyon, Engleska
U oujku 1967. godine tanker Torrey Canyon, nasukao se u Engleskom kanalu ispred
grada Cornwall gdje je izgubio cijeli teret od oko 119.000 tona nafte koja je iscurila u more.
Za uklanjanje izlivene nafte primjenjivale su se razliite metode, ali nisu dale oekivane rezultate, a naftna mrlja se irila jugozapadnom obalom Engleske. Pri tome je uzrokovala ugibanje tisua morskih ptica i veliko oneienje obalnog tla. To je bila jedna od prvih velikih
tankerskih katastrofa u svijetu.
Slika 71. Izlijev nafte iz tankera Torrey Canyon, Cornwall,

Engleska 1967. godine232
7.1.2 Nesrea u Sevesu, Italija

U Sevesu, mjestu u Italiji, dvadesetak kilometara od Milana, u srpnju 1976. iz kemijskog postrojenja ICMESA za proizvodnju herbicida i pesticida u atmosferu je osloboen gust
oblak pare koji je sadravao oko 2 kg TCDD-a (2,3,7,8-tetraklorodibenzo-p-dioksina). Noen
vjetrom dioksin se proirio po cijelom podruju da bi potom kiom bilo oneieno tlo na oko
1800 hektara zemljita.
147od173
Slika 72: Tvornica u Sevesu Industrie Chimiche Meda Societa Azionaria233

Zbog posljedica trovanja lijeeno je vie od 2000 ljudi, a u tom je podruju zamjetno
porastao i broj spontanih pobaaja u mjesecima nakon katastrofe. Vie od 80 tisua ivotinja
usmreno je zbog sprjeavanja moguih tetnih utjecaja na ljude. Ukupna teta procjenjena je
na vie od 40 milijuna eura. Akcident u Sevesu jedan je od najveih i najpoznatijih u povijesti
to se tie kemijskih industrija.
7.1.3 Nesrea tankera Amoco Cadiz226

Ovaj tanker se nasukao na obali Bretanje, Francuska, u veljai 1978., slika 73, i u razdoblju od dva tjedna u olujno more ispustio cijeli teret od 227.000 tona nafte.
Slika 73. ienje obale oneiena naftom nakon havarije tankera Amoco Cadiz234
148od173
7.1.4 Nesrea u Bophalu, Indija229

U prosincu 1984. godine iz tvornice pesticida Union Carbide India Ltd u gradu Bhopalu u sredinjoj Indiji iscurile su velike koliine kemikalija uzrokujui najveu industrijsku
nesreu u povijesti ovjeanstva. Prema podacima nevladinih organizacija nakon same nesree do danas od posljedica te katastrofe umrlo je vie od 25 000 ljudi, a jo 150 000 ljudi i danas pati od kroninih bolesti, slika 74.
Slika 74: Posljedice katastrofe u Bophalu229
Ruevine tvornice nikada nisu do kraja uklonjena niti je podruje u potpunosti oieno, te se i danas, gotovo 30 godina od nesree, raaju djeca s tekim fizikim i mentalnim
oteenjima, koja se pripisuju utjecaju kemikalija emitiranih u okoli prilikom incidenta.
7.1.5 ernobilska katastrofa227,228

Zbog pogreke u rukovanju i nedostataka u sigurnosnom sustavu, reaktor nuklearne
elektrane u ernobilu, Ukrajina, slika 3, eksplodirao je 26. travnja 1986. tijekom sigurnosnog
ispitivanja. Buknuli su poari, a nuklearno gorivo gorjelo je dulje od deset dana te je oslobodilo radioaktivnost jednaku eksploziji najmanje 200 bomba baenih na Hiroimu. Radijacija
je oneistila velik dio Europe, posebice Ukrajinu, Bjelorusiju i Rusiju. Radioaktivna praina i
149od173
pepeo rasprili su se na podruju veem od 150.000 km2. Radioaktivne estice pronaene su i

u vedskoj, Finskoj, Irskoj i kotskoj.
Akcident u ernobilu bio je oko 400 puta snaniji od atomske bombe baene na Hiroimu. Lijenici misle da danas milijuni ljudi trpe zdravstvene tegobe zbog ove katastrofe. Ukrajinske vlasti procjenjuju da je oko pet milijuna ljudi bolovalo zbog katastrofe. Organizacija
UN je 2005. objavila da je 4000 ljudi ubijeno zraenjem, no Greenpeace, meunarodna udruga za zatitu okolia, procjenjuje da je radioaktivnost mogla uzrokovati smrt od 100.000 do
400.000 ljudi u Ukrajini, Bjelorusiji i Rusiji.
Slika 75. ernobilski reaktor ubojica moda nikada nee biti saniran236
7.1.6 Nesrea tankera Exxon Valdez226

U Tjesnacu princa Williama na Aljasci je u oujku 1989. godine tanker Exxon Valdez
pokuao izbjei santu leda, ali se nasukao na stjenovitu obalu 25 milja od grada Valdeza.
Oteeno je 8 od 11 rezervoara, pa se u more izlilo 38.800 tona nafte, to je stvorilo dotad
najrazorniju naftnu mrlju. Za nekoliko tjedana nafta se rairila du 1.700 km obale, pogubno
djelujui na dotad ist okoli. Nedugo nakon nesree pronaeno je oko 250.000 mrtvih ptica,
a procjenjeno je da ih uginulo vie od 400.000. Stradalo je i 5.000 morskih vidri, oko 300
tuljana, 250 orlova i kita. Uz sve utjecaje koje naftno oneienje ima na razliite ekosustave,
gubitak ptica izaziva najveu zabrinutost. Teko je dati toan podatak, ali smatra se da stotine
pa ak i tisue ptica svake godine ugiba od posljedica izlijevanja nafte na sjeverozapadu
Atlantika.
150od173
Slika 76. Posljedice kastrofe izazvane prolijevanjem nafte iz tankera Exxon Valdez237-239
7.1.7
Nesrea u tvornici mineralnih gnojiva, Toulus, Francuska227
U Francuskoj je u rujnu 2001. godine odjeknula snana eksplozija u tvornici

mineralnih gnojiva Azote de France (AZF), u industrijskoj zoni Toulousa. Na mjestu
eksplozije nastao je krater dubine 20 do 30 metara i promjera 200 metara. Trideset je osoba
poginulo, a u razdoblju od dva mjeseca po dogaaju 2200 osoba je zatrailo pomo lijenika
zbog problema sa sluhom, ime je ukupan broj osoba koje su lijeene narastao na 4900.
7.1.8
Nesrea u tvornici aluminija u Aiki, Maarska240
U listopadu 2010 u gradiu Aika, Maarska, iz oteenog spremnika tvornice za

preradu aluminija Mal izlilo se oko 1,1 milijun m3 crvenog toksinog mulja na povrini od
oko 40 km2. Otpadna luina visoke koncentracije arsena (As), vanadija (V), kroma (Cr), bakra
(Cu), kobalta (Co) i selena (Se). Posljedicama ovog izlijevanja mulja tj. njegovim toksinim
djelovanjem znaajno je oteen ivi svijet rijeke Marcal, a 7 ljudi je poginulo, dok ih je 150
zadobilo opekline.
151od173
Slika 77. Oneienje okolia iji e tetni uinci tek biti utvreni241
Navedeni primjeri nekontroliranog irenja toksinih tvari u okoli, oslikavaju samo

dio od brojnih sluajeva nekontroliranog ulaska oneiujuih tvari u okoli, a s obzirom na
prirodu tih tvari i nain irenja, mogui su i brojni razliiti putovi njihovih djelovanja na ivi
svijet okolia.
7.2 Ugroenost Republike Hrvatske od katastrofa i nesrea

s toksinim tvarima
Nesree izazvane toksinim tvarima koje obino imaju za posljedicu trovanje ljudi i
oneienje okolia, u vrijeme mira ubrajaju se u red najaktuelnijih problema suvremenog
svijeta. Prema slubenim procjenama242 eksperata Ujedinjenih naroda, ti akcidenti i dogaaji
nanose ogromne tete ovjeanstvu, jer imaju za posljedicu znaajno oneienje okolia, sa
nesagledivim posljedicama po zdravlje i ivote ljudi, ivotinja, kao i biljaka te imaju materijalne, drutvene i politike implikacije velikih razmjera.
U prethodnom poglavlju navedeni su samo neki primjeri od niza kastrofa i nesrea koje su se dogodile u prolom stoljeu, u kojem je po nekim ocjenama243, od kraja 40-ih do kraja
80-ih godina, bilo oko 100 velikih nesrea s toksinim tvarima koje su imale za posljedicu
smrt ljudi, velike materijalne tete i tetne uinke po okoli.
Pokazatelji nesrea s toksinim tvarima su pojava veeg broja uginulih divljih i domaih ivotinja, ptica, riba i insekata (uz i na povrini vode) na istom podruju, neoekivani mirisi (po enjaku, gorkim bademima), neuobiajen broj ljudi sa zdravstvenim problemima
(munina, povraanje, smetenost, tekoe s disanjem, grevi, upala oiju, crvenilo koe i osip,
152od173
plikovi) i umrlih, neuobiajene tekue masne kapljice koje ine masni film po povrinama i
vodi, nii oblaci nalik na maglu koji nisu u skladu s okoliem itd.
Sprjeavanje nesrea s toksinim opasnim tvarima i umanjenje njihovih tetnih posljedica, bio je motiv zemljama lanicama EU da unaprijede svoju legislativu, te ve 1982. donose tzv. SEVESO I Direktivu o opasnostima od veih nesrea244. Ova direktiva je nadopunjavana dva puta, nakon nesrea u Bhopalu u Indiji i u Baselu u vicarskoj, a 1996. godine je
zamijenjena tzv. SEVESO II Direktivom o kontroli opasnosti od veih nesrea u koje su ukljuene opasne tvari245.
Ova direktiva je u zakonodavstvo RH ugraena jo 2008. godine i to Zakonom o zatiti okolia iz 2007. kojim je predvieno uvoenje provedbenih propisa u svrhu sprjeavanje
velikih nesrea koje ukljuuju opasne tvari. Slijedom toga, vlada RH donijela je Uredbu o
spreavanju velikih nesrea koje ukljuuju opasne tvari (NN br,. 114/2008), dok je Ministarstvo zatite okolia i prirode (MZOIP) donijelo Pravilnik o registru postrojenja u kojima je
utvrena prisutnost opasnih tvari i o oevidniku prijavljenih velikih nesrea (NN br.
113/2008). Od kolovoza 2012. na snazi je i tzv. SEVESO III Direktiva o kontroli veih nesrea246 u koje su ukljuene opasne tvari, koja mijenja i nadopunjuje, a od 2015. godine i ukida
SEVESO II Direktivu.
Sve drave svijeta, bez obzira na gospodarsku razvijenost, izloene su rizicima koji
ugroavaju temeljne nacionalne sigurnosne interese do kojih, zbog katastrofa ili velikih nesrea, moe doi u svakom trenutku. Kako niti Republika Hrvatska u tom smislu ne predstavlja
izuzetak, iako od stjecanja samostalnosti do danas, nije bila pogoena veom prirodnom ili
tehniko-tehnolokom katastrofom ili velikom nesreom, provela je sve potrebne pripreme za
postupanje u sluaju velike nesree ili katastrofe.
Tako je Vlada RH, na prijedlog Dravne uprave za zatitu i spaavanje (DUZS), donijela Procjenu ugroenosti Republike Hrvatske od prirodnih i tehniko tehnolokih katastrofa i
velikih nesrea247. Procjenom su obuhvaene opasnosti i rizici koji ugroavaju Republiku
Hrvatsku, procijenjene su potrebe i mogunosti za sprjeavanje, smanjenje i uklanjanje posljedica katastrofa i velikih nesrea te postavljeni temelji za izradu planova zatite i spaavanja
stanovnitva, uz djelovanje svih mjerodavnih struktura, operativnih snaga zatite i spaavanja.
Ovaj dokument obuhvaa sve opasnosti i rizike koji ugroavaju Republiku Hrvatsku, a mogu
biti prirodne (poplave, potresi i ostali prirodni uzroci), tehniko tehnoloke (opasne tvari u
gospodarskim objektima, opasne tvari u prometu, nuklearne opasnosti i epidemioloke i sanitarne nesree), kao i opasnosti od ratnih djelovanja.
U RH za sada postoji 50 postrojenja/operatera/tvrtki koji obavljaju profesionalnu djelatnost vezanu uz opasne tvari, a gdje postoji mogunost pojave tehniko tehnolokih nesrea
s mogunou prerastanja u veliku nesreu i katastrofu, a ija posljedica moe biti ugroavanje ivota i zdravlja ljudi, okolia, kao i okolnog gospodarstva i sustava i objekata kritine
infrastrukture. U sluaju nesree u ovim postrojenjima, njen opseg i tete koje bi nastale, ovisile bi o vrsti, koliini i maksimalnoj koncentraciji opasnih tvari te udaljenosti postrojenja/operatera/tvrtke od naseljenih podruja i sustava i objekata kritine infrastrukture.
153od173
Sva postrojenja/operateri ovoga tipa u RH, a koja se ubrajaju u tzv. Seveso obveznike
razvrstana su i upisana u Registar postrojenja u kojima je utvrena prisutnost opasnih tvari
(RPOT) pri Agenciji za zatitu okolia (AZO), a u kojem se nalaze slubeni podaci o postrojenjima u RH koja podlijeu relevantnim zakonskim propisima. Prema auriranom popisu
postrojenja/operatera tzv. Seveso obveznika od 50 postrojenja koja posjeduju opasne tvari u
veim i manjim koliinama, 22 postrojenja su u kategoriji veih koliina, a 28 postrojenja u
kategoriji manjih koliina opasnih tvari. S obzirom da na podruju Liko-senjske, Poekoslavonske i Vukovarsko-srijemske upanije nema Seveso obveznika, pa prema tome niti izravne ugroze od posljedica nesree od toksinih tvari.
upanije koje imaju najvie postrojenja Seveso obveznika su Sisako-moslavaka upanija 10, Grad Zagreb 6 te Primorsko-goranska, Splitsko-dalmatinska i Zagrebaka upanija sa po 4 postrojenja247, itd., slika 78.
Slika 78: Grafiki prikaz broja i kategorije Seveso obveznika po upanijama247
154od173
S obzirom na procjenjeni intenzitet posljedica velike nesree i/ili katastrofe, a koji ovisi o vrsti toksinih opasnih tvari, njihovim svojstvima i koliinama, kvaliteti izgradnje i geofizikom smjetaju pogona/postrojenja, udaljenosti naselja, materijalnih dobara, voda i drugim
parametrima, moe se grubo zakljuiti da su na podruju RH, ugroena podruja ona koja
broje najvie lokacija postrojenja Seveso obveznika. To su: Sisako-moslavaka upanija,
Grad Zagreb, Primorsko-goranska, Splitsko-dalmatinska, Zagrebaka, Istarska, Krapinskozagorska i Osjeko-baranjska upanija, to naravno nije tono. Za dobivanje prave slike o
procjeni ugroenosti RH od tehniko-tehnolokih opasnosti u gospodarskim objektima po
upanijama, treba prethoditi izrada kvantificiranih rizika od velikih nesrea i katastrofa ove
vrste za svako pojedinano postrojenje.
Na sreu u RH velike nesree s opasnim tvarima su vrlo rijetke, kao i izgledi za njihovo nastajanje. Ovo je posljedica prije svega, skromne industrijalizacije u sektoru kemijske i
slinih industrija u doba prije Domovinskog rata, a jednako tako i skromnim investicijskim
ulaganjima u ovaj industrijski sektor, poslije rata. Poveanju sigurnosti od nesrea s opasnim
tvarima u prometu, znaajno je doprinjela izgradnja suvremenih autocesta, kao i unapreenje
zakonodavnog sustava, posebice u dijelu koji se odnosi na potrebnu kvalificiranost i obuenost svih sudionika u aktivnostima koje su vezane za proizvodnju, prijevoz, skladitenje i
uporabu opasnih tvari.
7.2.1
Hrvatski nacionalni portal Registra oneiavanja okolia
Hrvatski nacionalni portal Registra oneiavanja okolia (HNPROO) javno je dostupan Portal ijom je uspostavom Republika Hrvatska ispunila meunarodnu obvezu prema
Zakonu o potvrivanju Protokola o registrima isputanja i prijenosa oneiujuih tvari uz
Konvenciju o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odluivanju i pristupu pravosuu u pitanjima okolia248 (engl. Protocol on Pollutant Release and Transfer Registers to the
UNECE Convention on Access to Information, Public Participation in Decision-making and
Access to Justice in Environmental Matters). Portal je objavljen u prosincu 2012. godine te je
poetkom 2013. godine, od strane Sekretarijata Aarhuke konvencije249, uvrten na PRTR.net
globalni portal o Registrima isputanja i prijenosa oneiujuih tvari diljem svijeta.
Navedena Internet stranica prua pristup globalnom portalu o Registrima isputanja i
prijenosa oneiujuih tvari (engl. Pollutant Release and Transfer Registers PRTRs) drava i organizacija diljem svijeta koje su razvile iste sukladno odredbama Protokola o registrima
isputanja i prijenosa oneiujuih tvari uz konvenciju o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odluivanju i pristupu pravosuu u pitanjima okolia. Ovaj Protokol o registrima isputanja i prijenosa oneiujuih tvari, koji je usvojen 2003. godine, stupio je na snagu
krajem 2009. nakon to ga je ratificiralo 16 drava, ukljuujui i Hrvatsku, ime je postao
pravno obvezujui meunarodni instrument.
Globalni portal o Registrima isputanja i prijenosa oneiujuih tvari ima za cilj pomoi dravama u implementaciji i poboljanju PRTR sustava, a odravan je od strane operativne grupe Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (engl. Organization for Economic
Cooperation and Development - OECD) u suradnji s Ekonomskom komisijom Ujedinjenih
155od173
naroda za Europu (United Nations Economic Commission for Europe - UNECE) i Programa
UN-a za okoli (engl. United Nations Environment Programme - UNEP).
Izvor podataka za Portal je baza Registra oneiavanja okolia (ROO) u koju se podaci prikupljaju temeljem Pravilnika o Registru oneiavanja okolia (NN 35/08). Svrha i
cilj Portala jest osigurati pristup informacijama o isputanju i prijenosu oneiujuih tvari i
otpada kako bi se javnosti omoguilo sudjelovanje u donoenju odluka po pitanju okolia te
na taj nain doprinijelo smanjenju oneienja zraka, vode, mora i tla.
Svi gospodarski subjekti tj. izvori oneiujuih tvari, koji su obveznici dostavljanja
podataka o svojim emisijama, prikazuju se na Portalu. Obveznici dostave podataka su svi gospodarski subjekti koji ispunjavaju sljedee uvjete prema Zakonu o potvrivanju protokola o
registrima isputanja i prijenosa oneiujuih tvari uz konvenciju o pristupu informacijama,
sudjelovanju javnosti u odluivanju i pristupu pravosuu u pitanjima okolia248:
a) Obavljaju jednu od djelatnost:
Energetika
Proizvodnja i prerada metala
Industrija minerala
Kemijska industrija
Gospodarenje otpadom i otpadnim vodama
Proizvodnja i prerada papira i drva
Intenzivna stoarska proizvodnja i akvakultura
ivotinjski i biljni proizvodi iz sektora hrane i pia
Ostale djelatnosti.
b) Prelaze utvreni prag projektiranog proizvodnog kapaciteta djelatnosti
c) Isputa i/ili prenosi oneiujue tvari u zrak, vode i/ili more i tlo koje prelaze prag
isputanja bilo koje od 91 oneiujue tvari svrstanih u sedam skupina:
Stakleniki plinovi
Ostali plinovi
Teki metali
Pesticidi
Klorirane organske tvari
Ostale organske tvari
Anorganske tvari.
d) Prenosi otpad izvan mjesta nastanka na postupak oporabe (R)/zbrinjavanja (D) u
koliini veoj od 2 tone godinje za opasni otpad i/ili veoj od 2000 tona godinje
za neopasni otpad.
Ovaj Portal svakom graaninu omoguuje pristup informacijama o isputanju i prijenosu oneiujuih tvari i otpada iz industrije u njegovoj blizini, a iste je mogue usporeivati
s drugim gradovima i upanijama Republike Hrvatske. Pregled podataka putem Portala, slike
79-82, prua uvid u okolino stanje i trendove u Republici Hrvatskoj te potie aktivnosti koje
za cilj imaju smanjenje negativnih utjecaja na okoli. Portal takoer daje priliku industriji da
putem objavljenih podataka pokau javnosti da provode sustave redovnog nadzora nad provedbom mjera zatite te postiu napredak u smanjivanju oneiavanja okolia.
156od173
Slika 79: Grafiki prikaz prostornog rasporeda nepokretnih izvora

oneiujuih tvari po djelatnostima na podruju RH250
Slika 80: Grafiki prikaz prostornog rasporeda nepokretnih izvora oneiujuih

tvari iz djelatnosti proizvodnje i prerade metala na podruju RH250
157od173

tvari iz djelatnosti industrije minerala na podruju RH250

tvari na podruju Sisako-moslavake upanije250
158od173
8. LITERTURA
1. W.J.A. Werber, Entwicklungsgeschichte der Physiologie und Medizin, Stutgard und

Leipzig, Deutschland, 1835, str. 275.
2. F. Plavi, I. untar, Uvod u analitiku toksikologiju, kolska knjiga d.d., Zagreb,
2006.
3. C.H. Walker, S.P. Hopkin, R.M. Sibly, D.B. Peakall, Principles of Ecotoxicology,
Third Edition, 2006, Taylor & Francis Group, Boca Raton, FL, USA.
4. S.E. Jrgensen, Ecotoxicology: derivation of Enciclopedia of Ecology, Academic
Press, 2010, Amsterdam, The Netherlands.
5. D.J. Hoffman, B.A. Rattner, G.A. Burton Jr, J. Cairns Jr, Handbook of Ecotoxicology,
2nd Edition, Lewis Publishers, 2002, Taylor & Francis Group, Boca Raton, FL, USA.
6. M.C. Newman, M.A. Unger, Fundamentals of Ecotoxicology, 2nd Edition, Lewis Publishers, 2003, Taylor & Francis Group, Boca Raton, FL, USA.
7. P.P. Callow, Handbook of Ecotoxicology, Wiley-Blackwell, 1997, Oxford, UK.
8. J.F Duffus, Environmental toxicology, Ed.: Edward Arnold, 1980, London, UK.
9. W.G. Landis, M.H. Yu, Introduction to environmental toxicology: impacts of chemical
upon ecological systems, Lewis Publishers, 1995, FL, USA.
10. F. Plavi, A. Wolf-oporda, Z. Lovri, K. Capak, Osnove toksikologije, Hrvatski Zavod za toksikologiju, Zagreb, 2001., str. 24.
11. Zakon o zatiti prirode (NN br. 80/13).
12. Zakon o zatiti okolia (NN br. 80/13).
13. Zakon o kemikalijama (NN br. 18/13).
14. Uredba (EZ) br. 1907/2006 Europskoga parlamenta i Vijea EZ o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograniavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije
za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijea (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijea
76/769/EEZ i Direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ
(Sl L 396, 30.12.2006).
15. Uredba (EZ) br. 1272/2008 Europskoga parlamenta i Vijea od 16. prosinca 2008. o
razvrstavanju, oznaavanju i pakiranju tvari i smjesa, kojom se izmjenjuju, dopunjuju i
ukidaju Direktiva 67/548/EEZ i Direktiva 1999/45/EZ i izmjenjuje i dopunjuje Uredba
(EZ) br. 1907/2006 (Sl L 353, 31.12.2008).
16. Uredba (EZ) br. 689/2008 Europskoga parlamenta i Vijea o izvozu i uvozu opasnih
kemikalija (Sl L 204, 31.7.2008).
17. E. Generali, http://glossary.periodni.com/glosar.php?hr=rasprostranjenost+elemenata
18. M. ari, Medicina rada i okolia, Medicinska naklada, Zagreb, 2002, str. 676-690.
19. B. J. Alloway, Sources of Heavy Metals and Metalloids in Soils, Environmental Pollution, 22 (2013) 11-50.
20. Z. Lonari, I. Kadar, Z. Jurkovi, V. Kovaevi, B. Popovi, K. Karali, Teki metali
od polja do stola, Proc. 47th Croatian International Symposium on Agriculture, Opatija, Croatia, 13-17 February, 2012, p. 14.23.
159od173
21. http://matrixworldhr.files.wordpress.com/2013/04/zagac491enje.jpg (6.7.2014.).

22. J. Quarterman, K. Kostial, Trace Elements in Human and Animal Nutrition, 5th Edition, Eds.: W. Mertz, Orlando, Florida, USA, 1986, str. 294-337.
23. G. Pavlovi, S. Siketi, Kemijski aspekti ekotoksikologije ive i njezinih spojeva, Sigurnost 53, 1 (2011) 17-28.
24. http://deborahmph720.blogspot.com/2010/06/mercury-occurence-and-movementin.html.
25. http://www.buildmagazin.com/index2.aspx?fld=tekstovi&ime=bm1434.htm.
26. N. Bilandi, M. Sedak, M. oki, Sadraj kadmija, ive i olova u bubrenom tkivu
goveda i svinja, Meso 12, 3 (2010) 162-165.
27. N. Medvedev, Levels of heavy metals in Karelian wildlife, 1989-91. Environ. Mon.
Asses. 56, (1999) 177-193.
28. L. Piskorova, Z. Vasilkova, I. Krupicer, Heavy metal residues in tissues of wild boar
(Sus scrofa) and red fox (Vulpes vulpes) in the Central Zemplin region of the Slovak
Republic. Czech J. Anim. Sci. 48, 3 (2003)134-138.
29. S. R. Jeremi, Mehanizmi tolerancije slobodnoiveih bakterija i bakterija u biofilmovima na teke metale, Doktorska disertacija, Univerzitet u Beogradu, Bioloki fakultet, Beograd, Srbija, 2013.
30. UNEP Year Book 2011: Emerging Issues in Our Global Environment. Nairobi,
Kenya:United Nations Environment Programme (2011), dostupno na
http://ehp.niehs.nih.gov/119-a208/#32 (7.7.2014.)
31. Z. Lonari, D. Rastija, R. Balievi, K. Karali, B. Popovi, V. Ivezi, Plodnost i optereenost tala u pograninome podruju, Poljoprivredni fakultet Sveuilita J.J.
Strossmayera u Osijeku, Osijek, 2014., str. 41-64.
32. V. Filipovi, D. Pettoi, Z. Naki, Prisutnost nitrata u podzemnim vodama; Izvori i
procesi, Hrvatske vode 31 (2013) 119-128.
33. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=63003 (1.7.2014.)
34. I. Jakovljevi, S. uul, Polycyclic aromatic hydrocarbons in air, Arh Hig Rada Toksikol 62 (2011) 357-370.
35. T. Sofili, A. Rastovan-Mio, Z. mit, Znaaj emisije polikloriranih dibenzo-pdioksina i dibenzofurana od procesa proizvodnje eljeza i elika, Kem.Ind. 55, 12
(2006) 511522.
36. T. Sofili, A. Rastovan-Mio, Z. mit, elianska elektrope kao izvor emisije polikloriranih dibenzo-p-dioksina i dibenzofurana u svijetlu Direktive Vijea 96/61 EC o
cjelovitom sprjeavanju i kontroli oneienja, Kem.Ind. 57, 1 (2008) 918.
37. U. Quass, M. Fermann, G. Broeker, Assesment of Dioxin Emission until 2005, The
European Dioxin Emission Inventory Stage II, Volume 3, North Rhine Westphalia
State Environment Agency end EC, Directorate General for Environment, Essen,
Germany, December 2000, str. 25, 118-136.
38. T. Sofili, J. Jendriko, PCDDs/Fs Pollution from Metallurgical Processes in the Town
of Sisak, Croatia, Archives of metallurgy and materials 59 , 1(2014) 293-297.
39. S. N. Meijer, W.A. Ockenden, A. Sweetman, K. Breivik, J.O. Grimalt, K.C. Jones,
Global distribution and budget of PCBs and HCB in background surface soils: impli160od173
cations or sources and environmental processes. Environ. Sci. Technol. 37, (2003)
667-672.
40. A. J. Sweetman, M. D. Valle, K. Prevedouros, K. C. Jones. The role of soil organic
carbon in the global cycling of persistent organic pollutants (POPs): interpreting and
modelling field data. Chemosphere, 60 (2005)959-972.
41. R. Lohmann, K. Breivik, J. Dachs, D. Muir. Global fate of POPs: Current and future
research directions. Environ. Pollut. 129 (2007)129-144.
42. B. Krauthacker, V. Drevenkar, . Vasili, S. Herceg Romani, Izvjetaj o izvorima,
raspodjeli i uincima POPs spojeva na okoli i zdravlje ljudi, IMI HCP-1, Institut za
medicinska istraivanja i medicinu rada, Zagreb, 2003.
43. T. Joshimura, Yusho in Japan, Industrial Health 41 (2003) 139148.
44. M. Mazalovi, M. Kovalija, Lj. Tinji, E. Mazalovi, Z. igi, L. Begi, S. Berbi,
Saetak dananjih spoznaja o dioksinima, Kem. Ind. 51 (6) (2002) 267-280.
45. K. Olie, P. L. Vermeulen, O. Hutzinger, Chlorodibenzo-p-dioxins and Chlorodibenzofurans are Trace Components in the Netherlands, Chemosphere 6 (1977) 455-459.
46. M. de Souza Pereira, Polychlorinated Dibenzo-p-dioxins (PCDD), Dibenzofurans
(PCDF) and Polychlorinated Biphenyls (PCB): Main sources, Environmental Behaviour and Risk to Man and Biota. Qum. Nova, 27 (2004) 934-943.
47. G. McKay, Dioxin characterisation, formation and minimisation during municipal solid waste (MSW) incineration: review, Chemical Engineerin Journal 86 (2002) 343368.
48. A. Potykus, R. Joas, Dioxins and PCBs: Environmental and Health Effects, Eds.: G.
Chambers, Publishers: European Parliament, DG for Research, Directorate A, PE
168.400/Fin. St., June 2000, str. 1, 2, 9.
49. C. Schroijen, I. Windal, L. Goeyens, W. Baeyens, Study of the Interference Problems
of Dioxin-like Chemicals with the Bioanalytical method CALUX, Talanta 63 (2004)
1261-1268.
50. C. Breneza, P. Gerkensa, G. Mazzucchellia, T. Jauniauxb, G. Eppea, E. De Pauwa,
M.C. De Pauw-Gilletc, A strategy to identify specific biomarkers related to the effects
of a PCDD/F mixture on the immune system of marine mammals, Talanta 63 (2004)
12251230.
51. UREDBA KOMISIJE (EU) br. 252/2012 od 21. oujka 2012. o metodama uzorkovanja i analitikim metodama za slubenu kontrolu koliina dioksina, dioksinima slinih
PCB-a i PCB-a koji nisu slini dioksinu u odreenoj hrani i o stavljanju izvan snage
Uredbe (EZ) br. 1883/2006.
52. Uredba (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijea od 21. listopada 2009. o
stavljanju sredstava za zatitu bilja na trite i stavljanju izvan snage direktiva Vijea
79/117/EEZ i 91/414/EEZ (SL L 309, 24. 11. 2009.).
53. Uredba (EU) br. 528/2012 Europskog parlamenta i Vijea od 22. svibnja 2012. o stavljanju na raspolaganje na tritu i uporabi biocidnih proizvoda (SL L 167, 27. 6.
2012.).
54. Pravilnik o uspostavi akcijskog okvira za postizanje odrive uporabe pesticida (NN br.
142/12).
55. Zakon o odrivoj uporabi pesticida (NN br. 14/14).
161od173
56. Nacionalni akcijski plan za postizanje odrive uporabe pesticida za razdoblje 2013.2023., Republika Hrvatska, Ministarstvo poljoprivrede, Zagreb, 2013., dostupno na:
http://ec.europa.eu/food/plant/pesticides/sustainable_use_pesticides/docs/nap_croatia_
en.pdf (4.7.2014.).
57. D. eljei, P. Perkovi, Uporaba pesticida i postojee pravne odredbe za njezinu regulaciju, Sigurnost 53 , 2 (2011) 141 150.
58. M. oki, N. Bilandi i F. Briki, Postupci uklanjanja pesticida iz okolia, Kem. Ind.
61 , 7-8 (2012) 341348.
59. http://jcornejoblog.wordpress.com/2012/07/02/ddt-and-pesticides/ (4.7.2014.)
60. A. Bosak, Organofosforni spojevi: klasifikacija i reakcije s enzimima, Arh. Hig. Rada
Toksikol. 57 (2006) 445-457.
61. Tehnika enciklopedija, JLZ Miroslav Krlea, Knjiga 9, Mot-Org, Zagreb, 1984., str.
716-723.
62. Z. Popovi, Osnove kemije organometalnih spojeva, Sveuilite u zagrebu, Prirodoslovno-matematiki fakultet, Zagreb 2012.
63. F. Challenger, Biological methylation, Chem. Rev. 36, 3 (1945) 315361.
64. P.J Craig, Organometallic Compounds in the Environment, 2nd edition, John Wiley &
Sons Ltd., West Sussex, England, 2003.
65. http://eskola.chem.pmf.hr/odgovori/odgovor.php3?sif=44 (8.7.2014.)
66. H.K. Okoro, O.S. Fatoki, F.A. Adekola, B.J. Ximba, R.G. Snyman, Sources, Environmental Level and Toxicity of Organotin in Marine Environment A Review, Asian Journal of Chemistry, 23, 2 (2011) 473-482.
67. http://baltazar.izor.hr/azopub/indikatori_podaci_SEL_DETALJI2?p_id=279&p_ind_b
r=4K02&p_godina=2010&p_razdoblje_od=. (11.7.2014.)
68. I. juraga, I. stojanovi, T. Nori, Zatita brodskog trupa od korozije i obratanja, Brodogradnja 58, 3 (2007) 278-283.
69. N. Raos, Lijeenje ivom u povijesti medicine, Farm. Glas. 63, 7-8 (2007) 453-463.
70. http://www.anachem.umu.se/aas/mercury.htm. (15.7.2014.)
71. F. Bakir, H. Rustam, S. Tikriti, S.F. Al-Damluji, H. Shihristani, Clinical and epidemiological aspects of methylmercury poisoning, Postgraduate Medical Journal 56
(1980) 1-10.
72. http://www.anachem.umu.se/aas/lead.htm. (15.7.2014.)
73. E. Generali, Radioaktivni niz, Englesko-hrvatski kemijski rjenik & glosar. 2014.
KTF-Split, http://glossary.periodni.com/glosar.php?hr=radioaktivni+niz (2.7.2014.)
74. O. Jovanovi-Kovaevi, I. Dragani: Radiohemija i nuklearna hemija u Radioaktivni
izotopi i zraenja, Knjiga I., Univerzitet u Beogradu, Institut za nuklearne nauke Boris Kiri, Vina, 1981, str. 203-206.
75. EUROPEAN COMMISSION, Radiological Protection Principles Concerning the Natural Radioactivity of Building Materials, Radiation Protection 112, European Commission, Directorate-General, Environment, Nuclear Safety and Civil Protection, 1999.
76. D. Barii, A. Vertanik, S. Luli, Caesium contamination and vertical distribution in
undisturbed soils in Croatia, Journal of environmental radioactivity 46, 3 (1999) 361374.
162od173
77. N. Filipovi-Vincekovi, D. Barii, N. Mai, S. Luli, Distributiom of fallout radionuclides through soil surface layer, Journal of Radioanalytical and Nuclear Chemistry.
127, 1 (1991) 53-62.
78. V. Oreanin, D. Barii, L. Mikeli, I. Lovreni, M. Romari Maefat, G. Pavlovi,
S. Luli, Chemical and radiological profile of the coal ash landfill in Katel Gomilica,
Arhiv za higijenu rada i toksikologiju 57, 1 (2006) 9-16.
79. Pravilnik o uvjetima, nainu, mjestima te rokovima sustavnog ispitivanja i praenja
vrste i aktivnosti radioaktivnih tvari u zraku, tlu, moru, rijekama, jezerima, podzemnim vodama, krutim i tekuim oborinama, vodi za pie, hrani i predmetima ope uporabe te stambenim i radnim prostorijama (NN 60/08).
80. T. Sofili, A. Rastovan-Mio, . Cerjan-Stefanovi, Radioaktivni materijali u elinom otpadu, Strojarstvo 43, 1-3 (2001) 65-70.
81. T. Sofili, A. Rastovan-Mio, . Cerjan-Stefanovi, . Grahek, Opravdanost praenja
prisutnosti radionuklida u elinom otpadu i sirovom eliku, Strojarstvo, 43, 4-6
(2001) 203-209.
82. J. Hofmann, R. Leicht, H.J. Wingender, J. Wrner, Natural Radionuclide Concentrations in Materials Processed in the Chemical Industry and the Related Radiological Impact, European commission, Nuclear safety and the Environment, Report EUR 19264,
2000.
83. A. M. Gbadebo and A. J. Amos, Assessment of Radionuclide Pollutants in Bedrocks
and Soils from Ewekoro Cement Factory, Southwest Nigeria, Asian Journal of Applied Sciences, 3 (2010)135-123.
84. C. Manea, C. Podina, I. Pordea, G. Crutu, G. Ilie, I. Robu, The estimation of cements
radioactivity obtained by electrofilter ashes addition due to thermal power station based on coal from Oltenia Coalfield, Romania. Analele Universitatii din Bucuresti
Chimi. Anul XVII 1 (2008) 4549.
85. K. Khan, H. M. Khan, Natural gamma-emiting radionuclides in Pakistani Portland
cement, Applied Radiation and Isotopes 54 (2001) 861-865.
86. S. Turhan, U. N. Baykan, K. Sen, Measurement of the natural radioactivity in building
materials used in Ankara and assessment of external doses. J. Radiol. Prot. 28, 1
(2008) 8387.
87. C. Manea, C. Podina, I. Pordea, G. Crutu, G. Ilie, I. Robu, The radiological risk assessment due to the radioactivity of thermal power station ashes added in building materials. Rev. Roum. Chim. 55, 1(2010) 3944.
88. T. Sofili, D. Barii, U. Sofili, M. urokovi, Radioactivity of Some Building and
Raw Materials in Croatia. Polish Journal of Chemical Technology, 13, 3 (2011) 23-27.
89. T. Sofili, D. Barii, . Grahek, . Cerjan-Stefanovi, A. Rastovan-Mio, B. Mio,
Radionuclides in metallurgical products and waste, Acta metallurgica Slovaca, 10, 1
(2004) 29-35.
90. T. Sofili, D. Barii, U. Sofili, Natural Radioactivity in Steel Slag Aggregate. Archives of metallurgy and materials, 56, 3 (2011) 628-634.
91. T. Sofili, D. Barii, U. Sofili, Monitoring of Radionuclides in Carbon Steel Blooms
Produced by EAF Process. J. Min. Metall. Sect. B-Metall. 47, 2 (2011)125-136.
163od173
92. T. Klapec, Opasnosti vezane uz hranu Kemijske opasnosti, Sveuilite J.J.

Strossmayera u Osijeku, Prehrambeno-tehnoloki fakultet, Osijek, 2010., str. 37-38.
93. A. Vuemilovi, Toksikoloke posljedice oruja za masovno unitavanje i noksa u
suvremenom ratovanju i terorizmu, Arh. Hig. Rada Toksikol. 61 (2010) 247-256.
94. European Union emission inventory report 19902011 under the UNECE Convention
on Long-range Transboundary Air Pollution (LRTAP), European Environment
Agency, Copenhagen, Denmark, 2013.
95. Z. Prelec, Inenjerstvo zatite okolia utjecaji meteorolokih uvjeta, poglavlje 5,
Sveuilite
u
Rijeci,
Tehniki
fakultet,
dostupno
na:
http://www.riteh.uniri.hr/zav_katd_sluz/zvd_teh_term_energ/katedra4/Inzenjerstvo_za
stite_okolisa/5.pdf (17.7.2014.).
96. http://www.medicalnewstoday.com/articles/274510.php (17.7.2014.).
97. http://www.eea.europa.eu/hr/signals/signals-2013/clanci/svaki-nas-udisaj (17.7.2014.)
98. EUROPSKA KOMISIJA COM (2013) 918 final- Komunikacija komisije
Europskom parlamentu, Vijeu, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i
Odboru regija - Program isti zrak za Europu, Bruxelles, 2013.
99. http://zrak.mzoip.hr/default.aspx?id=12 (18.7.2014.).
100. http://meteo.hr/twinning/hr/index.php?id=kakvoca_zraka (20.7.2014.)
101. A. Jerievi, L. Kraljevi, D. Mihajlovi, V. Gugec, Godinje izvjee o praenju
kvalitete zraka na postajama dravne mree za trajno praenje kvalitete zraka za 2011.
godinu, Dravni hidrometeoroloki zavod - Sluba za kakvou zraka, Zagreb, 2012.
102. M. Cigrovski Mustafi, . Crnojevi, A. Crnjak - Thavenet i drugi, Odabrani pokazatelji stanja okolia u Republici Hrvatskoj, 2012., Agencija za zatitu okolia, Zagreb, 2012.
103. http://ekospark.com/info/08_voda/zagadjenje_otpadne_vode/zagadjenje_otpadne_v
ode.html (18.7.2014.)
104. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=45899 (18.7.2014.)
105. B. Tuar, Isputanje i proiavanje otpadne vode s zakonskom regulativom, Croatia knjiga, Zagreb, 2004.
106. http://www.pollutionissues.com/Ve-Z/Wastewater-Treatment.html (20.7.2014.)
107. B. Tuar, Proiavanje otpadnih voda, Kigen d.o.o., Zagreb, 2009.
108. INA Grupa, Izvjee o odrivosti 2012., Industrija nafte, d.d., Sektor odrivog razvoja i zatite zdravlja, sigurnosti i okolia, Zagreb, 2013.
109. J. Dobrini, Oneienje mora uljima i elementima u tragovima, Pomorski zbornik
38, 1 (2000) 333-348
110. M. Ahel, S. Terzi, N. Tepi, Organska oneienja u odlagalitu otpada Jakuevec
i njihov utjecaj na podzemne vode, Arh Hig Rada Toksikol 57 (2006) 307-315.
111. http://www.apcp.hr/zanimljivosti_opsirno.asp?zID=16 (20.7.2014.)
112. S. Stasenko, Procjena izloenosti otrovnim metalima i njihovih uinaka na funkcije
posteljice u zdravih rodilja, disertacija, Sveuilite u Zagrebu, Medicinski fakultet,
Zagreb, 2011.
113. M. Habuda-Stani, M. Kule, Arsen u vodi za pie, Kem. Ind. 51, 7-8 (2001) 337342.
164od173
114. http://www.planetzdravlja.com/index.php/2011-11-22-14-19-13/otrovi-oko-nas/92zagadena-voda-koju-pijemo (22.7.2014.).

115. S. Bai, Procjena rizika tetnosti arsena prisutnog u vodi za pie na zdravlje ljudi
na podruju Istone Slavonije, Zavrni specijalistiki rad, Sveuilite Josipa Jurja
Strossmayera u Osijeku, Poslijediplomski sveuilini interdisciplinarni specijalistiki
studij Zatita prirode i okolia, Osijek, 2012.
116. http://animals.pawnation.com/effects-exxon-valdez-oil-spill-alaskan-wildlife
578.html (20.7.2014.)
117. Z. Medverec Kneevi, M. Nadih, R. Josipovi, I. Grgi, A. Cvitkovi, Zagaenje
pitke vode mineralnim uljima u Slavonskom Brodu, Arh Hig Rada Toksikol 62 (2001)
349-356.
118. V. Drevenkar, S. Fingler, Pesticidi i drugi perzistentni organoklorovi spojevi u okoliu u nas, Arh. Hig. Rada Toksikol. 51 (2000) 5973.
119. M. Sraka, Z. mit, Herbicidi u tlu i vodama na dijelu dravskog sliva, Zbornik radova VIII. Znanstveno-strunog skupa Voda i javna vodoopskrba, M. Erceg, G. PopijaCesar, E. lovri (ur.), Hrvatski zavod za javno zdravstvo i upanijski zavodi za javno
zdravstvo, Tuheljske Toplice, 4.-7.10. 2004., str. 97-111.
120. J. Bonar, D. Puntari, Z. mit, M. Klari, M. Grgi, L.M. Kosanovi, Organochlorine pesticide sin freshwater fish from the Zagreb area, Croatia, Arh. Hig. Rada Toksikol. 58, 2 (2007) 187-193.
121. Strategija upravljanja vodama (NN br. 91/08).
122. V. Musi, J. Antoli, . Medi, N. Bujas, Hrvatske vode i izvjeivanje o kakvoi
voda prema nacionalnim propisima i zahtjevima Europske unije, Hrvatske vode 19, 76
(2011) 93-100.
123. I. Kisi, Sanacija oneienog tla, Agronomski fakultet sveuilita u Zagrebu, 2011.
124. H. Mesi, A. idi, S. Dominkovi Alavanja i drugi, Program trajnog motrenja tala
Hrvatske, Projekt: Izrada Programa trajnog motrenja tala Hrvatske s pilot projektom
LIFE TCY/CRO 000105, Agencija za zatitu okolia, Zagreb, 2008.
125. S. Herceg Romani, B. Krauthacker. Raspodjela organoklorovih pesticida i polikloriranih bifenila (PCB) u zraku sakupljenom u Zagrebu. U: Vali F, ega K, ur. Zbornik radova Drugoga Hrvatskog znanstveno-strunog skupa Zatita zraka 99, 22.25.
rujan 1999, ibenik. Zagreb: Hrvatsko udruenje za zatiu zraka 1999; str. 499503.
126. M. Picer, N. Picer. Ratna razaranja i ugroavanje vode na krkom podruju Hrvatske. I. Istraivanje razina polikloriranih bifenila na tlu i u otpadnom ulju ratom oteenih trafostanica krkoga podruja Hrvatske. Hrvatska vodoprivreda 73 (1998) 1014.
127. F. Bai, Oteenje i zatita tla, 2. izdanje, Agronomski fakultet sveuilita u Zagrebu, 2009.
128. http://extension.missouri.edu/p/WQ24 (15.6.2013.)
129. http://www.metrojacksonville.com/article/2010-jun-sunflowers-for-lead-spiderplants-for-arsenic#.U9DTleOSz7w (24.7.2014.)
130. http://www.buildmagazin.com/index2.aspx?fld=tekstovi&ime=bm1434.htm
(20.7.2014.)
165od173
131. T. Yoshihara, H. Hodoshima, Y. Miyano, K. Shoji, H. Shimada, F. Goto, Cadmium

inducible Fe deficiency responses observed from macro and molecular views in tobacco plants., Plant Cell Reports 25 (2006) 365373.
132. T. Radi Lako, M. Radai, Upotreba hiperakumulatora tekih metala u remedijaciji
oneienog tla, dostupno na http://bib.irb.hr/datoteka/58261.Hiperakumulatori tekih
metala.pdf (23.9.2013.)
133. E. Salt, M. Blaylock, N. Kumar, V. Dushenkov, B. D. Ensley, I. Chet, I. Raskin,
Phytoremediation: a novel strategy for the removal of toxic metals from the environment using plants, Biotechnology 13 (1995) 468474.
134. C. Garbisu, J. Hernandez-Allica, O. Barrutia, I. Alkorta, J. M. Becerril,
Phytoremediation: a technology using green plants to remove contaminants from polluted areas, Rev. Environ. Health 17, 3 (2002) 173188.
135. G.D. Morgan, Determining the capability of a vegetation cover to limit effluent leaching from a waste impoundment, School of Biosources Engineering and Environmental Hydrology, University of KwaZulu-Natal, Pietermaritzburg, South Africa, 2009.
136. R. urovi, Procesi koji odreuju sudbinu pesticida u zemljitu, Pestic. fitomed.
(Beograd), 26, 1 (2011) 922.
137. J.M. Khne, S. Khne, J. imunek, A review of model applications for structured soils: b) Pesticide transport, Journal of Contaminant Hydrology 104 (2009) 3660.
138. http://www.webapps.cee.vt.edu/ewr/environmental/teach/gwprimer/gw-pest
/buggypic.jpg (25.7.2014.).
139. I. Kisi, Sanacija oneienog tla, Agronomski fakultet sveuilita u Zagrebu, 2011.
140. B. arkanji, D. Kipi, . Vasi-Raki, F. Dela, K. Gali, M. Kataleni, N. Dimitrov, T. Klapec, Kemijske i fizikalne opasnosti u hrani, Hrvatska agencija za hranu
(HAH), Zagreb, 2010, str. 55, 67-69.
141. I. Kmeti, T. Murati, K. Kvakan, M. Ivanjko, B. imi, Poliklorirani bifenili toksinost i rizici, Croat. J. Food Sci. Technol. 4, 1 (2012) 71-80.
142. D. Koul, S. Herceg Romani, Analiza polikloriranih dibenzo-p-dioksina i polikloriranih dibenzofurana u tlu i sedimentu, Arh. Hig. Rada Toksikol. 60 (2009) 243-257.
143. J. Stajkovac, B. Amidi, J. Bioanin, Pesticidi i izvori zagaenja u ivotnoj sredini i
znaaj remedijacije u sanaciji kontaminacije, Zbornik radova 1st International Conference Ecological Safety in Post-Modern Environment, 26-27. Jun 2009, Banja Luka,
RS, BiH, str. 1-29.
144. Enciklopedija zatite na radu, medicine i higijene rada, tom II, N-, International
Labour Office Geneve, Institut za dokumentaciju zatite na radu Edvard Kardelj, Ni,
1982., str. 1018, 1505.
145. http://www.bioinstitut.hr/blog/kemija/stetne-tvari-povrsinskom-sloju-tla-16/
(25.7.2014.)
146. Izvjee o stanju okolia u republici hrvatskoj za razdoblje 2005.-2008., Agencija za
zatitu okolia, Zgreb 2012.
147. Program trajnog motrenja tala Hrvatske, Projekt Izrada Programa trajnog motrenja
tala Hrvatske s pilot projektom LIFE TCY/CRO 000105, Agencija za zatitu okolia,
Zagreb, 2008.
166od173
148. http://www.eea.europa.eu/ data-and-maps/figures/detailed-analysis-of-industrialand- commercial-activities-causing-soil-contamination-by-country (27.8.2013.).

149. R. Remus, M. A. Aguado-Monsonet, S. Roudier, L. Delgado Sancho, JRC Reference Report, Best Available Techniques (BAT) Reference Document for Iron and Steel
Production, Industrial Emissions Directive 2010/75/EU (Integrated Pollution Prevention and Control), EUR 25521 EN, European Integrated Pollution Prevention and
Control Bureau, Seville, Spain, 2013.
150. F. Biki, . Goleti, Desulfurizacija koksnog plina Zenike koksne baterije
primjena BAT tehnologije, Zbornik radova 6. Nauno-struni skup sa meunarodnim
ueem KVALITET 2009, Neum, BiH, 2009.
151. http://enfo.agt.bme.hu/drupal/sites/default/files/SCHO0195BJKP-e-e_0.pdf
152. M. Petrovi, Priprema mineralnih sirovina - osnovi aglomeriranja,
http://140.53.116.242/Predavanja_vjezbe_programi_rokovi/Materijali/predavanje
osnove_sinteriranja.pdf.
153. P. Besta, A. Samolejov, K. Janovsk, M. Lampa, R. Lenort, Evaluation of benefits
resulting from innovation of input raw materials dosing process in sintering,
Metalurgija, 51, 4 (2012) 457-460.
154. T. Sofili, A. Rastovan-Mio, Z. mit, Znaaj emisije polikloriranih dibenzo-pdioksina i dibenzofurana od procesa proizvodnje eljeza i elika, Kemija u Industriji,
55, 12 (2006) 511522.
155. F. Plavi, Z. Lovri, A. Wolf oporda, I.Z. Jei Vidovi, D. epelak Dodig, D.
Greti, S. urovi, Siguran rad s kemikalijama, 2. dopunjeno izdanje, Hrvatski
zavod za toksikologiju i antidoping i O-tisak d.o.o., Zagreb, 2014., str. 14.
156. F. Plavi, Bojite li se otrova? Hrvatski zavod za toksikologiju, 2009., str. 10-12.
157. F. Vali, J. Mustajbegovi, Okoli i rak, u F. Vali i suradnici, Zdravstvena ekologija, Medicinska naklada Zagreb, 2001., str. 44.
158. P. Btzer, Wirkstoffe Effekte, http://www.buetzer.info/fileadmin/pb/pdfDateien/Wirkstoffe.pdf (2.8.2014.)
159. http://os-skolarahercegovac.skole.hr/zanimljiva_nastava/biologija?news_id=3435
(4.8.2014.)
160. http://www.zdrav-zivot.com.hr/izdanja/proljece-je-a-u-nama-ne-mir/apsorpcija-ucrijevu-i-probiotici/ (4.8.2014.).
161. http://www.biologija.rs/crevni_sistem.html (4.8.2014.)
162. http://www.zracenja.ozdravljenje.net/Detekcija/Benker/Rak_jetre/Rak_maternice/R
ak_pluaea/rak_pluaea.html (4.8.2014.)
163. http://www.stewardshipcommunity.com/stewardship-in-practice/human_health
/hazard-risk-human-health-and-pesticide/hazard-profile-and-risk-ass.html (4.8.2014.).
164. http://www.intechopen.com/books/biofuels-economy-environment-andsustainability/vehicle-emissions-what-will-change-with-use-of-biofuel- (4.8.2014.)
165. http://www.traganja.com/bloger/zakoni-zdravlja/77-udo-najveeg-organa (4.8.2014.)
166. http://www.onkologija.hr/melanom-koza-gradja-i-funkcija/ (5.8.2014.)
167. Uredba o nainu utvrivanje tete u okoliu (NN br. 139/08).
168. Istarska upanija, Procjena rizika oneienja mora, Pula, 2012. www.istraistria.hr/fileadmin/...tijela/.../20131015_02_Procjena.pdf. (5.8.2014.)
167od173
169. R.E. Munn, Global environmental monitoring system (GEMS): action plan for
phase I, International Council of Scientific Unions, Scientific Committee on Problems
of the Environment, Toronto, Canada, 1973.
170. http://klima.hr/razno.php?id=priopcenja&param=pr21032013 (1.8.2014.)
171. Pravilnik o izradi procjene opasnosti (NN br. 48/97, 114/02, 123/03).
172. Z. Katuin, Hrvatski klimatski motriteljski sustav, Razvijanje mogunosti za provoenje motrenja u sustavnim motriteljskim mreama klimatskog sustava Republike
Hrvatske, Dravni hidrometeoroloki zavod, Zagreb, 2005.
173. http://www.biomed.cas.cz/iach-dtea/instrumentation/perkin-elmer-aanalyst-800
(4.8.2014.)
174. Pravilnik o praenju emisija oneiujuih tvari u zraku iz nepokretnih izvora
(NN br. 129/12 i 97/13).
175. Pravilnik o parametrima sukladnosti i metodama analize vode za ljudsku potronju
(NN br. 125/13 i 141/13).
176. Pravilnik o metodologiji za praenje stanja poljoprivrednog zemljita (NN br.
43/14).
177. http://www.optimumhealthvitamins.com/HealthInfoBlog/tabid/105/entryid/351/For
get-Me-Not-Herb-Series-Usnea.aspx (8.8.2014.)
178. J.W. Case, Lichen biomonitoring networks in Alberta, Environmental Monitoring
and Assessment 4, 3 (1984) 303-313.
179. M. Rossbach, S. Lambrecht, Lichens as Biomonitors: Global, Regional and Local
Aspects, Croatica Chemica Acta 79, 1 (2006) 119 124.
180. S. Stamenkovi, M. Cvijan, Bioindication of Air Pollution in Ni by using
Epyphytic Lichens, Arch. Biol. Sci. Belgrade 55, 3-4 (2003) 133-140.
181. http://www.lichens.lastdragon.org/Evernia_prunastri.html (8.8.2014).
182. http://www.wildaboutbritain.co.uk/archive/showphoto.php/photo/77783 (8.8.2014.)
183. http://www.envpl.ipb.ac.rs/bio2.htm (8.8.2014.)
184. Z. piri, I. Vukovi, T. Stafilov, V. Kuan, M. Frontasyeva, Air pollution study
in Croatia by using moss biomonitoring, ICP-AES AND AAS analytical technique,
Archives of environmental contamination and toxicology 65, 1 (2013) 33-46.
185. I. Vukovi, Z. piri, T. Stafilov, V. Kuan, K. Beava, The Study of Air Polution
with Nickel and Vanadium in Croatia by using Moss biomonitoring and ICP-AES,
Bulletin of environmental contamination and toxicology 91, 4 (2013) 481-487.
186. Z. piri, T. Stafilov, I. Vukovi, M. Glad, Study of nitrogen pollution in Croatia
by moss biomonitoring and Kjeldahl method, Journal of Environmental Science and
Health, Part A: Toxic/Hazardous Substances and Environmental Engineering 49,
12 (2014) 1402-1408.
187. Z. piri, I. Vukovi, T. Stafilov, V. Kuan, K. Baeva, Biomonitoring of air pollution with mercury in Croatia by using moss species and CV-AAS, Environ Monit
Assess 186 (2014) 43574366.
188. http://plantscience.psu.edu/facilities/air-quality-center/what-are-bioindicatorplants/bioindicator-wild (8.8.2014.)
168od173
189. EuroBionet Final Report, European Network for the Assessment of Air Quality by
the Use of Bioindicator Plants, LIFE99 ENV/D/000453, University of Hohenheim
2004., str. 15-35.
190. Lj. Budakov, M. Gavrilovi, S. trbac, Bioindikatori u Analitiki instrumenti u oblasti ivotne sredine, ur. M. Kaanin-Grubin, P. Marjanovi,A. Mihajlov, Sremska
Kamenica, Srbija, 2010.
191. L. Pitarevi Svedrui, S. Ronevi, J. Smetiko, Odreivanje sadraja metala u
uzorcima koljke Mytilus galloprovincialis, Zbornik radova i saetaka Znanstvenoedukativnog projekta Studentskog odsjeka HGD-a Voda i mi, ur. S. Spevec, Hrvatsko
geoloko drutvo, Zagreb, 2007., str. 19-20.
192. V. Filipovi Mariji, B. Raspor, Bioloka raspoloivost metala u morskom ekosustavu, Kem. Ind. 54 , 3 (2005) 143148.
193. https://www.flickr.com/photos/croatianfan/5503171932/ (10.8.2014.)
194. C. S. Fontanetti, L.R. Nogaro, R.B. de Souza, D.G. Perez, G.T. Maziviero, Bioindicators and Biomarkers in the Assessment of Soil Toxicity, dostupno na
http://www.intechopen.com/books/soil-contamination/bioindicators-and-biomarkersin-the-assessment-of-soil-toxicity (10.8.2014.)
195. http://www.kingstonwormfarm.com/products__services (10.8.2014.)
196. http://bioweb.uwlax.edu/bio203/2010/yard_jose/interactions.htm (10.8.2014.)
197. http://tcf.bh.cornell.edu/imgs/kcn2/r/Commelinaceae_Tradescantia_sp_1098.html
(10.8.2014.)
198. P.B. Landres, J. Verner, J. W. Thomas, Ecological uses of vertebrate indicator species: a critique. Conservation Biology 2, 4 (1988) 316-328.
199. P.B. Pearman, Correlates of amphibian diversity in an altered landscape of Amazonian Ecuador. Conservation Biology 11, 5(1997) 1211-1225.
200. L.J. Vitt, T. C. Avila-Pires, J. P. Caldwell, V. R. L. Oliveira, The impact of individual tree harvesting on thermal environments of lizards in Amazonian rain forest.
Conservation Biology 12, 3 (1998) 654-664.
201. D. Mason, Responses of Venezuelan Understory birds to selective logging, enrichment strips, and vine cutting. Biotropica 28 (1996) 296-309.
202. Z. piri, E. Sreboan, A. Prevendar Crni, Mercury in pheasant (Phasianus colchicus) organs in Podravina, Croatia, Journal of Environmental Science and Health,
Part A: Toxic/Hazardous Substances and Environmental Engineering, 48, 4 (2013)
394-399.
203. R. Swiergosz, Mercury accumulation in the muscles and feathers of pheasants,
Phasianus colchicus (L. 1758). BioMetals 11, 2 (1998) 139143.
204. X.I. Gonzlez, J.R. Aboal, J.A. Fernndez, A. Carballeira, Evaluation of some sources of variability in using small mammals as pollution biomonitors, Chemosphere
71 (2008) 2060 -2067.
205. D. Rogival, J. Scheirs, R. Blust, Transfer and accumulation of metals in a soil-dietwood mouse food chain along a metal pollution gradient. Environ. Pollut. 145 (2007)
516-528.
206. http://www2.dbe.pmf.uns.ac.rs/terenske/fruskagora/Kicmenjaci/galeria/236.html
(10.8.2014.)
169od173
207. C.M. McLean, C.E. Koller, J.C. Rodger, G.R. MacFarlane, Mammalian hair as an
accumulative bioindicator of metal bioavailability in Australian terrestrial environments, Sci Total Environ. 407, 11 (2009) 3588-3596.
208. D. Tomi Linak, . Linak, Z. piri, E. Sreboan, M. Glad, A. Cenov, H. Jakovac, . Milin, Influence of cadmium on metallothionein expression and products of lipid peroxidation in the organs of hares (Lepus europaeus Pallas), J. Appl. Toxicol. 34
(2014) 289295
209. E. Alleva, N. Francia, M. Pandolfi, A.M. De Marinis, F. Chiarotti, D. Santucci, Organochlorine and Heavy-Metal Contaminants in Wild Mammals and Birds of UrbinoPesaro Province, Italy: An Analytic Overview for Potential Bioindicators, Archives of
Environmental Contamination & Toxicology 51, 1 (2006) 123-134.
210. S.H. Hirata, Y. Yasuda, S. Urakami, T. Isobe, T. Yamada, Y. Tajima, M. Amamo,
N. Miyazaki, S. Takahashi, S. Tanabe, Environmental Monitoring of Trace Elements
Using Marine Mammals as Bioindicators - Species-specific Accumulations and Temporal Trends, Interdisciplinary Studies on Environmental Chemistry Environmental
Specimen Bank, Eds., T. Isobe, K. Nomiyama, A. Subramanian and S. Tanabe, Ehime,
Japan, 2010, pp. 7579.
211. M. Jergovi, Prisutnost metala i drugih rijetkih elemenata i utjecaj na zdravlje stanovnitva Istone Hrvatske , Disertacija, Sveuilite u Zagrebu, Medicinski fakultet,
Zagreb, 2011.
212. http://www.eu-hbm.info/euresult (11.8.2014.)
213. http://www.umweltbundesamt.de/en/topics/health/commissions-working-gropus
/human-biomonitoring-commission/reference-hbm-values (11.8.2014.)
214. M. Toyran, M. Kaymak, E. Vezir, K. Harmanc, A Kaya, T. Gini, G. Kse, C.N.
Kocaba, Trace Element Levels in Children With Atopic Dermatitis, J Investig Allergol
Clin Immunol 22, 5 (2012) 341-344.
215. S. Omer Sheriff, D. Sultan Sheriff, A.M. Jarari, Plasma Zinc and Copper Levels In
Children of Families with History of Cardio-vascular Disease, Ibnosina J Med BS 2, 3
(2005) 125-128.
216. http://www.who.int/ceh/capacity/biomarkers.pdf (11.8.2014.)
217. N. Pawlas et al., Cadmium, Mercury and Lead in the blood of urban women In
Croatia, The Czech Republic, Poland, Slovakia, Slovenia, Sweden, China, Ecuador
and Morocco, International Journal of Occupational Medicine and Environmental Health 26, 1(2013) 1-15.
218. A. Miklavi, A. Casetta, J. Snoj Tratnik, D. Mazej, M. Krsnik, M. Mariuz, K. Sofianou, Z. piri, F. Barbone, M. Horvat, Mercury, arsenic and selenium exposure levels in relation to fish consumption in the Mediterranean area Environmental Research
120 (2013) 717.
219. P. Heitland, H.D. Koster, Biomonitoring of 37 trace elements in blood samples
from inhabitants of northern Germany by ICPMS, Journal of Trace Elements in Medicine and Biology 20 (2006) 253262.
220. J. Angerer, U. Ewers, M.l Wilhelm, Human biomonitoring: State of the art, Int. J.
Hyg. Environ. Health 210 (2007) 201228.
170od173
221. NRC, Biological markers in environmental health research. Committee on Biological Markers of the National Research Council, Environ Health Perspect. 74 (1987) 3
9.
222. http://www.ilo.org/safework_bookshelf/english?content&nd=857170398
(12.8.2014.)
223. D.J. Hoffman, B.A. Rattner, G.A. Burton, D.R. Lavoie, Ecotoxicology u Handbook
of toxicology / M.J. Derelanko, M.A. Hollinger, editors.2nd ed., CRC Press LLC,
2000 N.W. Boca Raton, Florida 33431, USA, 2002.
224. L. Folgar, Ekotoksikologija, Fakultet kemijskog inenjerstva i tehnologije, Sveuilite
u
Zagrebu,
Zagreb,
2013.,
str.
39-46.,
dostupno
i
na:
http://www.fkit.unizg.hr/_download/repository/Ekotoksikologija_SKRIPTA2013.pdf
225. http://www.scopenvironment.org/downloadpubs/scope53/chapter07.html#t7.2
(18.8.2014.)
226. T. Brali, M. Slikovi, Najvee tankerske nezgode, Nae more 53, 3-4 (2006) 104111.
227. B. mega, Industrijske katastrofe u EU, Zbornik radova II. Znanstveno-struna
konferencija s meunarodnim sudjelovanjem: "Menadment i sigurnost M&S 2007",
Ur.: Josip Taradi, Nakladnik: Hrvatsko drutvo inenjera sigurnosti, Zagreb, akovec,
2007, 185-192.
228. http://ec.europa.eu/environment/seveso/index.htm (12.8.2014.)
229. R. Turk, Iskustva zdravstvenog zbrinjavanja ozlijeenih u kemijskim nesreama u
Hrvatskoj, Sigurnost 51, 1 (2009) 23-29.
230. http://www.iaea.org/newscenter/features/chernobyl-15/cherno-faq.shtml
(11.8.2014.)
231. http://dalje.com/hr-svijet/sekta-plinom-pobila-ljude-u-podzemnoj-zeljeznici/298566
(11.8.2014.)
232. http://www.theguardian.com/lifeandstyle/2010/dec/27/torrey-canyon-oil-spillguernsey (11.8.2014. slika)
233. http://milano.repubblica.it/cronaca/2013/04/22/news/seveso_nessun_risarcimento_
per_la_mancata_bonifica-57240103/ (12.8.2014.)
234. http://www.oil-spill-info.com/Spill_photos/Amoco_Photos/Amoco_IleGr_ cleanup
_ 25apr78.jpg (12.8.2014.)
235. http://www.ndtv.com/photos/news/bhopal-gas-tragedy-verdict-and-after-7520/ slide/19 (12.8.2014.)
236. http://www.dnevno.hr/magazin/lifestyle/67769-cernobil-od-nuklearne-katastrofedo-jezovitog-ekstremnog-turizma.html (12.8.2014.)
237. http://www.womansday.com/life/10-worst-manmade-environmental-disasters108045 (12.8.2014.)
238. http://www.huffingtonpost.com/2013/12/03/sleep-deprivation-accidents-disasters
_n_4380349.html (12.8.2014.)
239. http://blogs.umb.edu/buildingtheworld/tunnels/trans-alaska-pipeline-unitedstates/(12.8.2014.)
240. http://www.huzz.hr/radovi/JAGODA_SIBENIK.pdf (12.8.2014.)
171od173
241. http://www.parameter.sk/rovat/kulfold/2010/10/13/vorosiszap-megkezdtekkolontari-hazak-bontasat(12.8.2014.)
242. M. Bogdanovi, Widely known chemical accidents, Facta Universitatis University
of Ni, Series: Working and Living Environmental Protection 6, 1 (2009) 65 71.
243. M. Gerbec, B. Konti, Transcription of SEVESO II Directive into Slovene Legislation, UJMA, t 14-15, 2000/2001.
244. COUNCIL DIRECTIVE 82/501/EEC of 24 June 1982 on the major-accident hazards of certain industrial activities, Official Journal of the European Union No L
23D/ 1, 5 . 8 . 1982.
245. COUNCIL DIRECTIVE 96/82/EC of 9 December 1996 the control of majoraccident hazards involving dangerous substances, Official Journal of the European
Union No L 10/ 13, 14. 1 . 1997.
246. DIRECTIVE 2012/18/EU OF THE EUROPEAN PARLIAMENT AND OF THE
COUNCIL of 4 July 2012 on the control of major-accident hazards involving dangerous substances, amending and subsequently repealing Council Directive 96/82/EC,
Official Journal of the European Union L 197/3, 24.7.2012.
247. Procjena ugroenosti Republike Hrvatske od prirodnih i tehniko tehnolokih
katastrofa i velikih nesrea, Dravna Uprava za zatitu i spaavanje, Zagreb, 2013.
248. Zakon o potvrivanju konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u
odluivanju i pristupu pravosuu u pitanjima okolia (NN MU br. 1/07).
249. Zakon o potvrivanju protokola o registrima isputanja i prijenosa oneiujuih
tvari uz konvenciju o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odluivanju i
pristupu pravosuu u pitanjima okolia (NN MU br. 4/08).
250. http://hnproo.azo.hr/IndustialActivity.aspx
172od173
9.
POPIS OZNAKA, KRATICA I POKRATA
ADI prihvatljivi dnevni unos (engl. Acceptable Daily Intake)

ATE procijenjena vrijednost akutne toksinosti (engl. Acute Toxicity Estimate)
CLP Uredba Uredba 1272/2008/EZ (engl. Classification, Labeling and Packaging)
DNK deoksiribonukleinska kiselina (engl. Deoxyribonucleic acid)
GVI granina vrijednost izloenosti
HBM humani biomonitoring
HBM I verifikacijska ili kontrolna vrijednost i predstavlja koncentraciju oneiujue tvari u humanom biolokom uzorku, ispod koje, prema procjeni strunog tima, ne
postoji rizik tetnog uinka na ljudsko zdravlje, te sukladno istome ne postoji potreba
za akcijskim djelovanjem
HBM II intervencijska vrijednost predstavlja koncentraciju oneiujue tvari u humanom biolokom uzorku, iznad koje, prema procjeni strunog tima, postoji rizik tetnog uinka na ljudsko zdravlje, te sukladno istome postoji potreba za akcijskim djelovanjem
LD50 ili letalna doza doza uz koju e pri jednokratnoj primjeni uginuti 50% ispitivanih ivotinja (engl. Lethal dose for 50% of tested organisms)
LC50 ili letalna koncentracija koncentracija uz koju e pri jednokratnoj primjeni
uginuti 50% ispitivanih ivotinja (engl. Lethal concentration for 50% of tested organisms)
LOEL najnia izmjerena doza s uinkom
MDDD maksimalna doputena dnevna doza
MDK maksimalna doputena koncentracija (npr. u vodi)
NOEL najvia doza bez uinka
OCP organoklorovi pesticidi (engl. Organochlorine Pesticides)
PAU policikliki aromatski ugljikovodici (engl. Polycyclic Aromatic Hydrocarbons,
PAH)
PCB polikloruirani bifenili (engl. Polychlorinated Biphenyls)
PCDD poliklorirani dibenzo-p-dioksini
PCDF poliklorirani dibenzofurani PCDF
POPs postojane organske oneiujuih tvari (engl. Persistent Organic Pollutants)
TBT tributilkositar (engl. Tributyltin)
TEF faktori ekvivalentne toksinosti
TEO tetraetil olovo
TEQ ekvivalentna toksinost
TPT trifenilkositar (engl. Triphenyltin)
WHO Svjetska zdravstvena organizacija (engl. World Health Organisation)
173od173

743709.tahir Sofilic Ekotoksikologija

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

743709.tahir Sofilic Ekotoksikologija

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

SVEUILITE U ZAGREBU

Dr.sc. Tahir Sofili

Autor: Doc. dr.sc. Tahir Sofili

Skripta su namijenjena studentima 2. godine studija Metalurgije smjer Industrijska

2. ONEIUJUE TVARI U OKOLIU

3. PUTOVI UNOENJA ONEIUJUIH TVARI U EKOSUSTAVE

4. OTROVNE OPASNE TVARI ILI OTROVI I OTROVNOST

5. UNOS OTROVA U ORGANIZAM I NJEGOVA APSORPCIJA

6. RIZICI OD ONEIENJA OKOLIA I NJIHOVA PROCJENA

7. KATASTROFE I NESREE S TOKSINIM TVARIMA

9. POPIS OZNAKA, KRATICA I POKRATA

Slika 1. Philippus Theophrastus Aureolus Bombastus von Hohenheim,

Genetska raznolikost je sveukupnost gena svih ivih organizama te njihova raznolikost

2. ONEIUJUE TVARI U OKOLIU

Kriterij OPASNOSTI ZA OKOLI u ovu skupinu se ubrajaju tvari koje uzrokuju

2.1 Anorganske oneiujue tvari u okoliu

Slika 2. Sadraj kemijskij elemenata u Zemljinoj kori17

Slika 3. Izvori metala u okoliu21

Osim atmosferske depozicije, u poveanju koliina tekih metala u okoliu znaajan je

Slika 4. Oneienje okolia ivom24

roorganizama tolerantnih na teke metale. Naime, mikroorganizmi su se u okoliu oduvijek

Slika 5. Oneienje okolia fosforom30

Slika 6. Ciklus duika u prirodi31

2.2 Organske oneiujue tvari u okoliu

Slika 7. Strukturna formula alifatskih ugljikovodika, heksan, C6H14

Slika 8. Strukturna formula aliciklikih ugljikovodika, a) ciklopropan, C3H6 i

Slika 9. Strukturna formula aromatskih ugljikovodika, a) benzen, C6H6 i b) ksilen, H8C10

Policikliki aromatski ugljikovodici oznaavaju se pokratom PAU, ili kako se esto u

Slika 10. Strukturna formula benzo [a] pirena, C20H12

Poliaromatski ugljikovodici u okoli dospijevaju u emisijama razliitih industrijskih

2.2.2 Poliklorirani bifenili (PCB)

b - Poliklorirani dibenzofuran, PCDF

PCDD/F kao oneiujue tavri u okoliu poele su zanimati znanstvenike polovicom

Danas se analizom PCDD/F-a u razliitim uzorcima u pravilu obuhvaa 17 spojeva (7

2.2.4 Organoklorovi pesticidi (OCP)

Slika 13. Strukturna formula DDT-a, C14 H9Cl5

Slika 14. Kruni tok pesticida u okoliu59

2.2.5 Organofosforovi pesticidi (OP)

Slika 15. Strukturna formula TEPP-a, C8 H20O7P2

Glavni uzrok akutne toksinosti organofosfornih spojeva je inhibicija kljunog enzima

Slika 16. Strukturna formula MCPA, C9 H9ClO3

Slika 17. Strukturna formula atrazina, C8 H14ClN5

2.3 Organometalni spojevi u okoliu

Slika 18. Strukturna formula trimetilarsina (CH3)3As, C3H9As

Slika 19. Strukturna formula dimetilive, (CH3)2Hg , C2H6Hg

Slika 20. Strukturna formula tetraetilolova, (C2H5)4Pb, C8H20Pb

U mjeovitim organometalnim spojevima atom metala je osim za atom ugljika vezan i

Slika 21. Strukturna formula n-butilmagnezij-bromida, n-C4H9MgBr

Suvremena podjela organometalnih spojeva temelji se na razvrstavanje prema prirodi

2.3.1 Uporaba organometalnih spojeva

Slika 23. Strukturna formula tetraetilolova, TEO, C8H20Pb

2.3.2 Toksinost organometalnih spojeva

Slika 24. Transformacija anorganske u organsku ivu i njena bioakumulacija70

Olovni organometalni spojevi Oneienje okolia olovom i olovnim spojevima je mogue

Slika 25. Transformacija tetraetil olova u prirodi i njegova bioakumulacija72

2.4 Radionuklidi u okoliu

Slika 26. Radioaktivni niz73

2.4.1 Toksinost radionuklida

3. PUTOVI UNOENJA ONEIUJUIH TVARI U OKOLI

3.1 Unoenje oneiujuih tvari u okoli iz zraka

Slika 27. Oneiujue tvari i njihov mogui uinak na klimu, ekosustav

Najznaajniji izvori ovih oneiujuih tvari su dimnjaci, bez obzira radi li se o

Dimnjaci kunih loita