J.

MARK

TERRYJEV

BIJES

I
TERRYJEV

BIJES

iana ograda protezala se u nedogled na jednu i drugu stranu. Terry je na

trenutak neodluno zastao. Uvidio je da ima dvije mogunosti. Mogao je krenuti
uzdu ograde u potrazi za ulazom na ran, no, to bi vjerojatno potrajalo nekoliko
sati, a on nije imao ni najmanje volje za takvo neto. Zbog toga je odabrao drugo,
jednostavnije, ali i opasnije rjeenje.
Polegao je niz konjska lea i neto mu apnuo u uho. Konj je naulio ui, i
osjetivi stisak jahaevih koljena na bokovima, pojuri prema ogradi i preskoi
Je.Terry pomiluje konja po vratu i on zadovoljno zafrke. - Nije bilo loe, stari
drue.
Na ovakvom skoku pozavidjela bi ti i mnogo plemenitija grla - pohvali ga Terry.
Dokle je pogled sezao, zemljite se valovito uzdizalo i sputalo. Zemlja je bila
suha, ispucana i na pojedinim je dijelovima stvarala neobine oblike.
- ini mi se da ovaj ran zauzima prilian dio drave, no prije ili kasnije negdje
moramo stii - promrmlja Terry i natjera konja u lagani kas.
Nakon petnaestak minuta jahanja opazio je prve znakove koji su mu govorili o
prisutnosti ljudi sa rana. Tu i tamo vidio je govedsku i konjsku balegu. Uskoro je
naiao i na brojne tragove, od kojih je veina vodila prema zapadu. Terry se uputi
u tom smjeru, nadajui se da ga predosjeaj nije prevario.
I odista, uskoro je dojahao na vrh proplanka s kojega je pogled pucao na iroku
zaravan. U daljini je ugledao zgrade rana Upravo kad je htio potjerati konja u
galop, on je i bez jahaeva znaka sam ubrzao. ini se da je osjetio miris vode u
blizini. To mu je ulilo novu snagu.
U divljem galopu dojahao je do zgrada rana, a onda Terry pritegne uzde i
ivotinja se zaustavi kao ukopana Terry sjae i primivi uzde povede vranca
prema velikoj dvokatnici koja je zauzimala sredinje mjesto. Oko nje su se
nalazile manje zgrade, koje su vjerojatno sluile za smjetaj kauboja i pomonog
osoblja na ranu. Pedesetak metara iza zgrade Terry je ugledao ograeni prostor
koji je sluio kao koral za remudu*
U tom trenutku otvorila su se ulazna vrata dvokatnice i na njima se pojavio neki
ovjek. Koliko je Terry mogao ocijeniti mukarac je bio ezdesetih godina. Na
glavi je imao elegantni crni eir ispod kojega su provirivali pramenovi sijede
kose. Sputeni dugi brkovi davali su njegovom licu strogi izraz. Na izboranom
licu isticale su se bistre smee oi, koje su ispitivaki promatrale neznanca.

ovjek je na sebi imao dobro skrojeno sivo odijelo, a iz depa na prsluku

izvirivao je zlatni lanac sata.
- Dobro doli na moj ran - rekao je ugodnim baritonom. - Da li moda traite
posao?
- Ovisi koliko plaate.
- Ako imate vrijedne ruke, sigurno ete biti zadovoljni.
- Koliko? - elio je znati Terry.
- Pedesetak dolara mjeseno. Ukljuujui stan i hranu.
- Pa to je prilino pristojno - sloio se Terry.
- Ako ste vjeti oko stoke, taj iznos se moe jo i poveati - objasnio je stari raner
Upravo okupljamo goveda i igoemo telad. elio bih to prije otjerati koju
tisuu grla do Kansas Citya. Zbog toga mi je svaka pomo dragocjena
Terry kratko razmisli, a zatim ree:
- Pristajem na sve vae uvjete. Raner se nasmije i prui mu ruku.
- Siguran sam da zbog toga neete poaliti. Jo nitko se nije potuio na Johna
Renwayja. Nadam se da to neete ni vi.
Terry prihvati pruenu ruku i snano je stisne.
- Moete se potpuno na mene osloniti, gospodine Renway.
- To sam osjetio istog trenutka kad sam vas ugledao. Obino me moj predosjeaj
ne vara. U vama ima neto to u ovjeku, vjerojatno ponekad i protiv vlastite
volje, ulijeva povjerenje.
Terry nita nije rekao. Raner mu nije otkrio nita to ve i sam nije znao.
Navikao je da se ljudi u njegovom drutvu osjeaju pomalo nelagodno. Nije znao
to je tome razlog, a zbog toga niti nije previe razbijao glavu.
- Jo mi niste rekli svoje ime. Smatram da bih kao gazda to morao znati - Renway
se pokuao naaliti.
- Terry Parker - kratko ree Terry.
- Terry Parker - zamiljeno ponovi raner. - ini mi se da sam to ime ve negdje
uo.
- To me ne bi pretjerano udilo. Parker je prilino esto prezime, a ne bi bilo
nikakvo udo da se jo netko od njih zove Terry - odgovorio je Terry.
Raner vie nije elio navoditi razgovor na tu temu. Usiljeno se nasmijao i rekao:
- Kad ovjek ostari onda je normalno da mu se neke stvari u glavi pomijeaju.
Umjesto da vas ne zamaram ispraznim razgovorom, bolje bi bilo da vas ponudim
neim za jelo. Ne bih elio da mi ljudi klonu od izgladnjelosti.
Renway primi Terryja pod ruku i uvede ga u kuu. Terry zaueno pogleda
unutranjost salona u koji ga je raner uveo. Posvuda oko njega nalazili su se
skupocjeni i s ukusom odabrani dijelovi namjetaja. Sa stropa je visila velika
kristalna svjetiljka, a na podu se nalazio veliki i, koliko se bar Terry razumio u te
stvari, pravi perzijski sag. Bio je pomalo zbunjen, jer nije oekivao da e usred
divljine naii na takvu rasko.
Raner je na Terryevom licu opazio nedoumicu. Nasluujui zbog ega je ona
nastala, veselo se nasmijao:

- Vjerojatno vam se ini nepraktinim na ovakav nain namjestiti kuu, ali kad
vam objasnim neke stvari mnogo toga bit e vam jasnije. Moja ena je iz
Richmonda, i to iz vrlo stare i ugledne obitelji. Kad sam joj predloio da se
preselimo u Arizonu, mislila je da sam potpuno poludio. Na kraju ipak smo se
sporazumjeli. Ja sam odabrao ran, a ona namjestila kuu.
Nasmijeivi se ponovo Renway uzdahne:
- to ete, prisiljeni smo da u ivotu neprestano inimo kompromise. Odat u
vam da me Chaterinini hirovi previe i ne smetaju. ovjek se nekako ugodnije
osjea kad je okruen lijepim stvarima.
Terry nije nita rekao, iako je shvatio da raner to od njega oekuje.
- Ja se ponovo raspriao, umjesto da vas odvedem u kuhinju.
Terry iza sebe zauje utanje tkanine. Hitro se okrenuo i iznenaeno se zapiljio u
plavokosu djevojku koja se iznenada stvorila u salonu.
ini se da je dananji dan predodreen za iznenaenja, pomislio je Terry, jer nije
oekivao da na tako osamljenom ranu moe ivjeti takva ljepotica.
Djevojka je uhvatila njegov pogled u kojemu se opaala zadivljenost. To nije bilo
nimalo udno jer je Terry u posljednjih nekoliko mjeseci susretao samo
mukarce. Kad bi i vidio koju djevojku u nekom zabaenom gradiu u kojemu bi
se sluajno zaustavio, morao je uloiti prilino mate da u tim stvorenjima otkrije
neki trag enstvenosti. ivot na granici bio je surov i ispunjen opasnou, a to se
najbolje vidjelo na licima stanovnika tog podruja, bez obzira na spol. Pred
Terryem je stajala prava mlada dama. Njezinu prirodnu dra jo je vie isticala po
posljednjoj modi skrojena plava haljina izraena od leprave plave svile. Kosa
smotana u punu, jo vie je isticala njezin lijepi vrat. Oi su joj bile modre kao
planinsko jezero i Terry se tek krajnjim naporom prisilio da ih vie ne promatra.
- O, pa to si ti, Jenny! Nisam ni uo kad si ula - rekao je Renway.
Nije bilo teko zakljuiti da prema djevojci gaji najnjenije osjeaje. Dok ju je
promatrao, njegove inae prilino otre crte lica postale su meke.
- Ovo je moja ki Jennifer. - ponosno je rekao, a zatim je odmah upoznao
djevojku s njihovim novim radnikom.
- A ovo je Terry Parker, Jenny.
ovjek umire od gladi. Bio bih ti zahvalan kad bi ga odvela do kuhinje i rekla
Manueli da mu odmah neto pripremi za jelo.
Djevojka se ljupko nakloni Terryu, a zatim ree raneru:
- Kako eli, oe.
Terry se nakloni. To je uinio prilino nespretno. Bio je ljut sam na sebe jer se u
djevojinoj prisutnosti osjeao nelagodno. inilo mu se kao da je izgubio vlast
nad svojim vladanjem. Sam sebi je izgledao smijean, i to ga je jo vie ljutilo.
Bio je svjestan svoje prilino neuredne vanjtine. Izlizane pamune hlae u koje
je bila ugurana iroka karirana koulja nisu po njegovu miljenju mogle kod
ljepotice ostaviti osobiti dojam.
Do avola i ona, ljutito je pomislio. Ja sam ionako samo kauboj koji radi za
njezina oca.

Djevojka mu dade znak da je slijedi i Terry posluno poe za njom. Proli su kroz
dugaki hodnik, a zatim ona otvori neka vrata. .
- Ovo je Manuelino carstvo. Zbog toga pripazite na svoje vladanje. Jao si ga vama
ako joj se zamjerite. Bit ete prisiljeni cijelo vrijeme jesti najgore splaine. No
ako na nju ostavite dobar dojam, moete biti sigurni da ete jesti bolje od
guvernera June Karoline.
- Trudit u se da ne uvrijedim njezino velianstvo - nasmije se Terry. -Ve
odavno sam shvatio da je jedno od najvanijih ivotnih pravila ne zamjeriti se
kuharu. Bez obzira na spol.
Kad su uli, Terry pokraj velike kuhinjske pei ugleda sitnu enicu. Na sebi je
imala kao snijeg bijelu haljinu, ija bjelina je jo vie isticala njezinu tamnu put.
- Ovo je na novi kauboj, Manuela. Zove se Terry obrati se Jenny Meksikanki.
- Nadam se da e vam se svidjeti kod nas, senjor skromno je rekla Manuela,
doimajui se Terrya sasvim suprotno nego to ju je eljela prikazati Jenny_
- Ja sam dapae u to potpuno uvjeren. Pogotovu poto sam osjetio zamamni miris
jela koje kuhate - Terry je galantno odvratio.
Manuela se jednostavno rascvjetala od sree. Ovaj ovjek je potpuno drukije
izgledao i govorio nego grubijani koje je svakodnevno bila prisiljena susretati.
Jenny je bilo jasno da je Meksikanka nasjela na nekoliko "jeftinih"
komplimenata. Ljutito je pogledala privlanog stranca.
Jenny mu je htjela neto rei, ali upravo u tom trenutku Manuela je naoko strogim
tonom ukrotila djevojku:
- Ostavi momka da barem pojede ruak na miru. Kad se najede, vjerojatno e
lake probaviti nae blebetanje.
- Pristalica sam svakog deserta,, pa makar on bio i kako ste rekli tee probavljiv
rekao je Terry najnevinijim glasom.
Na licu mu je bio tako blaeno naivni izraz, da je Meksikanka prasnula u smijeh
Doljak joj se sve vie sviao, a to se jasno moglo vidjeti i po nainu na koji mu se
obraala.
ena je narezala peenje i stavila ga u tanjur pred Terrya. Iz velike zdjele
kutlaom je zagrabila prilog i dodala mesu.
- Nadam se da e vam ovo za poetak biti dovoljno. No, ako vam je apetit doista
tako velik, ne morate brinuti. Pokraj mene jo nitko nije ostao gladan.
- U to i ne sumnjam - lakonski je odgovorio Terry, a zatim se halapljivo bacio na
jelo. Kao nekim udom u njegovim ustima nestajali su veliki zalogaji i uskoro je
tanjur bio prazan. Meksikanka je bez rijei u tanjur nagrabila novu koliinu
hrane.
Zadivljenim oima proma trala je kako kauboj nemilosrdno unitava i dodatni
obrok. Iz nje je naprosto zraio ponos, jer je Terryev slasni tek, za nju kao
kuharicu bila najvea pohvala.
Jenny je bila zaokupljena sasvim drukijim mislima. Budui da je stranac svu
svoju panju posvetio jelu, mogla ga je na miru promatrati.

Svidjela joj se njegova plava kosa koja se presijavala na odsjaju vatre iz

tednjaka. I protiv svoje volje morala je priznati da je stranac privlaan i da
djeluje vrlo muevno. Jedino su je zbunjivale i uznemirivale njegove sivoplave
oi u kojima bi povremeno bljesnuo neki udan sjaj. U tim trenucima djelovao je
opasno.
Zapitala se da li je njezina nagaanja varaju, ili je on moda ubojica koji ni pred
ime ne pree i kojemu ba nita nije sveto.
Terry kao da je pogodio njezine misli.
- Neto nije kako treba? mirno je upitao. Pokuao je proniknuti u njezine misli, ali
je ona ve veselo rekla:
- Sve je u najboljem redu. Osim toga jo ste pri glavnom jelu i za desert je malo
prerano.
Terry slegne ramenima i nastavi jesti. ene su mu oduvijek predstavljale veliku
nepoznanicu, a i on se nije ba previe trudio da ih bolje upozna. Uzimao ih je kao
i hranu kao stvari koje su neophodno potrebne u ivotu.
Ova djevojka je bila u znatnoj mjeri drukija od ostalih ena koje je do tada
susretao.
Nije to bilo samo zbog njezine vanjtine. Prije bi se moglo rei da je to bila
odreena profinjenost i leernost u vladanju koje joj je davalo arm na koji Terry
i protiv svoje volje nije bio imun.
Odluio je da poslije kad bude sam, o svemu tome razmisli, jer nije elio da mu se
u glavi motaju misli koje nije do kraja raistio. To bi mu samo moglo odvui
panju na stvari nevane za ivot, to bi se vjererojatno vrlo brzo pokazalo
opasno.
Terry je ivio u zemlji gdje je ivot bio okrutan i gdje je najee jedini zakon bio
zakon kolta. Tamo nije bilo mjesta za slabie i kolebljivice, jer su oni, ba kao to
je to i u ivotinjskom svijetu, bili osueni na brzu propast,
Kad je Terry i po drugi put oistio tanjur, Manuela ga je upitno pogledala i
rekla:
- Vidim da ste tanjur tako ispraznili da ga neu trebati prati, osim ako ne elite da
ga ponovno napunimo. Ionako ljudi u mom kraju kau da bez tree nema sree.
Zasad mi je bilo sasvim dosta, a kad ponovno ogladnim, obeavam vam da u vas
potraiti. A to se tie sree, u nju ba previe ne vjerujem. Naroito ako dolazi
tek nakon tri pokuaja.
- Bolje ikad, nego nikad, Meksikanka je dodala.
E, tu se s vama ne slaem. Vidio sam neke ljude koji su drugi put htjeli okuati
sreu, ali je za to bilo prekrasno. Nekima to ak nije polo ni prvi put za rukom Zamiljeno je rekao Terry.
U oima mu je ponovno bljesnuo onaj udan sjaj i Meksikanka zbunjeno zauti.
Iako nije potpuno razumjela to je Terry time elio rei, osjetila je da je pametnije
da o tome vie ne pria.
Neobian odsjaj u kaubojevim oima nije promakao ni Jenny. To je samo jo vie
uvrstilo njezino miljenje o doljaku.

Nastala je nelagodna tiina koju je prvi prekinuo Terry:

- Gazda me sigurno ve oekuje. Bolje bi bilo da ga potraim prije nego to za
mnom poalje potjeru.
Ustao je sa stolca i krenuo prema vratima. Kad je stigao do izlaza, samo je rekao:
- Nadam se da ete mi jo pruiti priliku da uivam u vaem drutvu. Ne vjerujem
da sam vam bio previe zabavan, ali kad ovjek dugo ivi u samoi, odvikne se od
manira to ih zahtijeva pristojno ponaanje.
Ne saekavi odgovora Terry izie iz kuhinje i zaputi se prema izlazu. Iziao je na
prostranu verandu i sjeo na ogradu. Iz depa na koulji izvadio je konatu vreicu
s duhanom. Smotao je cigaretu i zapalio je.
Osjeao se dobro, jer je pronaao upravo ono to je ve due vrijeme prieljkivao:
krov nad glavom i naporan, ali zato prilino miran ivot. Barem se tako nadao.
No, nevolje su poele prije nego to je to oekivao. Tek to je povukao nekoliko
dimova zauo je bat koraka iza svojih lea. Kad se okrenuo, spazio je nekog
mladia Iako je bio visok i snano graen na licu su mu se pojavile tek prve
dlaice. Prema Terryevoj procjeni nije mu bilo vie od dvadeset godina Momak
je na sebi imao iroke kaubojske hlae i kariranu platnenu koulju, ali unato
odjei na prvi pogled bilo je jasno da dane ne provodi na konju. Lice, mu nije bilo
opaljeno suncem, a koa na rukama bila je glatka i njegovana.
Ugledavi Terrya koji je dokono sjedio na gornjoj ipki drvene ograde,
mladievo lice se zajapurilo.
- Otkud si se ti ovdje stvorio? - ljutito je prosiktao.
- Donijela me voda - sarkastino odgovori Terry.
- Pametnije bi ti bilo da se sa mnom ne ali: Tko si ti uope? - mladi se
suzdravao da ne plane.
- Nova radna snaga na ranu - uslijedio je Terryev odgovor.
U njegovom glasu osjealo se podrugivanje, to on nije niti nastojao prikriti.
- To vidim i sam. Samo se pitam odakle ti tolika hrabrost da se ovdje dosauje
dok drugi kauboji od posla ne znaju gdje im je glava? Osim toga, zar ne zna da bi
se najamni radnici morali drati svojih nastambi, a ne da se motaju pred
gazdinom kuom.
- Iako mislim da se to tebe ni najmanje ne tie, ipak u ti rei da sam tek doao i
da jo ne znam gdje u stanovati.
-I te kako me se to tie bijesno je rekao momak. ini se da je krajnje vrijeme da te
netko naui pristojnom vladanju.
- Da nee moda ti preuzeti na sebe tako teku i odgovornu dunost?
-podsmjeljivo e Terry.
Iako se po izrazu njegova lica moglo zakljuiti da se dobro zabavlja, u oima mu
se ponovo pojavio onaj zlokobni bljesak.
- Da, to u biti upravo ja. A sad e vidjeti kako u to uiniti!
Mladi nije ni zavrio reenicu, a ve je pojurio prema Terrvju. Kaubaj se naglo
izmakne u stranu i on protutnji pokraj njega. Naletjevi na drvenu ogradu koja se
pod njegovom teinom slomila, on je poletio u prainu.

Kad je ustao, zbunjeno je sa odijela otresao prainu, a zatim se u njemu ponovno

rasplamsao bijes. Ovoga puta nije nasrnuo glavom bez obzira, nego je polako
krenuo prema Terryu koji je prekriio ruke na prsima i blaeno se smjekao.
Mladi je prilino spretno zamahnuo akom nastojei pogoditi protivnikovu
eljust, ali je Terry pravovremeno lijevom rukom blokirao njegov udarac, a zatim
ga akom desne zuke raspalio tako da je mladi odletio kao vrea.
Ovog puta trebalo je vie vremena da se digne. Kad je to konano uinio,
nesigurno je zateturao prema Terrvju.
- Za ovo e debelo platiti - procijedio je kroz zube. Iako se trudio da bude
uvjerljiv, glas mu je ipak previe podrhtavao, djelovao je vie komino nego
zastraujue.
- Ako netko treba platiti, onda si to ti - zauo je Terry iza svojih lea ljutiti glas.
Kad se okrenuo, ugledao je Johna Renwaya. Stari raner je bijesno gledao
mladia, koji je iznenada postao vrlo krotak.
- Kroz otvoreni prozor uo sam cijelu prepirku - nastavio je Renway: - Dobio si
ono to si i traio.
- Ja sam samo mislio... pokuao se obraniti mladi, ali mu raner nije dozvolio da
dovri.
- Nita ti nisi mislio! - zagrmio je raner. - Nebrojeno puta sam ti rekao da ne
zamee kavgu, ti me uope ne slua. ao mi je to te Terry nije malo jae
propustio kroz ake. Moda bi tek onda doao k pameti.
Mladi se pokunjio, tako da je sad nalikovao na dijete koje e svakog trenutka
zaplakati.
- A sad se gubi u svoju sobu i da te do veere nisam vidio - zavrio je svoju
pedagoku tiradu Renway.
Ne usuujui se nita vie izustiti, mladi ue u kuu. Dok je prolazio pored
Terrya ljutito ga je pogledao, ali je pri tom pazio da to raner ne opazi.
- Moram vam se ispriati u njegovo ime, Terry. Dick je jo samo dijete, iako za
sebe misli da je ve pravi mukarac. I sami znate da su to najgore godine. Nadam
se da e ga te bubice uskoro proi - rekao je Renway glasom u kojem se osjeala
nelagoda.
- Ako se ne varam on je va sin? -upitao je Terry, iako je njegovo pitanje vie
zvualo kao tvrdnja.
- Imate pravo, Dick je moj sin. Od Jenny, je mlai pune etiri godine tako da nije
nikakvo udo da se ponaa razmaeno.
- Vjerujem da e ga to proi kad malo bolje upozna ivot - rekao je Terry.
- To se i ja nadam - uzdahnuo je Renway.
- Dick je ipak imao pravo kad je rekao da nije u redu da se obini kauboj i
vrzmaju oko gazdine kue. Moda bi bilo najbolje da mi pokaete gdje u
stanovati.
- Smetnuo sam to s uma. Otkad sam na ranu ostao sam s nekoliko ljudi, vie ni
ne znam gdje mi je glava .U svakom sluaju doli ste u pravo vrijeme.

U tom trenutku zauje se topot konja. Dolazio js s desne strane kue. tako da se
jahai jo nisu vidjeli. Topot je postajao sve jai i za nekoliko trenutaka do njih
dojau dva kauboja. ve na prvi pogled bilo je vidljivo da su vrlo umorni.
Iznurena lica bila su im prekrivena prainom, a oi su im bile gotovo bez sjaja.
Izvijestili su ranera o obavljenom poslu, uope ne obraajui panju na Terryja.
Renway ih je paljivo sasluao, a onda rekao:
- Ovo je Terry, na novi ovjek. Kad se naruate, pokaite mu gdje e stanovati
Otkad je veina ljudi odsutna, prostora ima dovoljno, tako da se ne morate
stiskati.
Ljudi potvrdno kimnu, a zatim odvedu konje do korala. Terry im se pridruio, jer
je elio napojiti svog vranca. Kad je ugledao gospodara, on ponosno zare. Terry
ga njeno pomiluje po vratu, a zatim ga odvede do drvenog korita s vodom.
Terry je bio toliko zauzet timarenjem konja da nije ni opazio kad mu je priao
jedan od novopridolih kauboja: Kauboj je bio otprilike star kao i on. Bio je
odjeven u plave radne hlae i konatu koulju. Na glavi je imao iroki eir koji je
bio privren konom uzicom za iroku i vrstu bradu. Velike smee oi prilino
su nezainteresirano promatrale Terrya.
- Zovem se Whit. Gospodin Renway me je postavio za predradnika na ranu.
Terrv kimne glavom i ree:
- Drago mi je. Ja sam Terry.
- Pretpostavljam da si vian poslovima na ranu. Prvih nekoliko dana obilazit e
ran, a zatim e se pridruiti ostalima koji okupljaju stoku i igou telad.
ovjek je to rekao glasom u kojem se osjeala pritajena dosada. Vjerojatno je u
posljednje vrijeme esto morao ponavljati istu priu: U proljetnim i ljetnim
mjesecima na ranu je uvijek bilo mnogo posla tako da je nova radna snaga
uvijek, bila dobrodola. ini se da Terry nije bio jedini koji je potraio
privremeno zaposlenje na ranu Johna Renwaya.
- A sad u ti pokazati gdje e spavati - nastavio je predradnik.
Odveo ga je do nekoliko prizemnih drvenih kua koje su se nalazile pedesetak
metara od glavne zgrade rana. Kad su uli u jednu od njih, Terry je vidio da se
unutranjost sastoji od samo jedne prostorije. S jedne i druge strane nalazila su se
dva reda metalnih kreveta. U svakom redu bilo ih je est. Preko kreveta bili su
prebaeni vuneni pokrivai. Jedino je na dva posteljina bila razbacana.
- Moe odabrati bilo koji leaj osim ova dva koja nisu pospremljena. Zajednika
blagovaonica nalazi se u susjednoj kolibi.
- Da li ima neko pitanje?
- Zasad mi se ini sve u redu, Whit. Predradnik zadovoljno kimne.
- Nadam se da emo se dobro slagati. Vjerojatno si umoran od puta, stoga bi bilo
najpametnije da se danas odmori, a od sutra pridrui momcima.
Kad je Whit iziao Terry odloi bisage i puku pokraj kreveta koji se nalazio u
dnu sobe, a zatim se isprui na leaj. Bio je zadovoljan jer je makar privremeno
pronaao posao. Dojadilo mu je neprekidno lutanje, a naporan posao na ranu nije
za njega bila nikakva novost. I prije se povremeno znao zaustaviti na nekom

ranu. Otkad je odluio poteno ivjeti takvi povremeni poslovi predstavljali su

jedine Terryjeve izvore prihoda.
II
TERRYJEV

BIJES

Sljedeih nekoliko dana Terry je uglavnom proveo u sedlu. Ustajao je rano i

nakon doruka je odmah odlazio u obilazak rana. Tek tada je opazio koliko je
zapravo velik komad zemlje posjedovao John Renway: Po njegovoj procjeni
ograeni prostor obuhvaao je najmanje dvanaest tisua hektara.
Whit mu je rekao koje podruje mora nadzirati, dok su ostali momci bili zadueni
za sline poslove, svatko na svom podruju. Privremeni logor u kojem se nalazila
veina ljudstva s rana bio je smjeten u krajnjem sjevernom dijelu rana, zbog
toga jer se tamo nalazio potok na kojemu se napajala stoka. Podruje koje je
Terry morao nadzirati nalazilo se junije, tako da kroz idua tri dana nije dolazio
u kontakt s drugim kaubojima koji su jahali za Johna Renwaya.
iana ograda vjerojatno je izazivala bijes vlasnika susjednih manjih raneva, to
je bilo sasvim razumljivo. Ona im je onemoguavala da za vrijeme sunih
razdoblja napajaju stoku na izvoru koji ni u vrijeme najveih sparina nije
presahnuo dok su korita drugih potoka u okolici ve u prvim ljetnim mjesecima
presuila. To je vjerojatno i bio glavni razlog zbog kojeg je stari raner bolje
plaao svoje radnike nego to je to bilo uobiajeno.
Terry se nije elio optereivati moralnim aspektima ispravnosti posla koji je
obavljao. Znao je da nije u redu prisvajati samo za sebe vodu o kojoj je ovisio
ivot ljudi i stoke, ali smatrao je da se to njega ne tie. On je predstavljao samo
najamne ruke koje rade za onoga tko ih plaa.
Drugu opasnost zbog kojeg je bilo neophodno neprestano obilaziti ran
predstavljali su poari. esto se znalo dogoditi da se zapali suha i sprena trava.
Poar bi u vrlo kratko vrijeme zahvatio ogromna podruja. Pred vatrom nije bilo
spasa. U njoj su nestajali zgrade, ljudi i ivotinje.
Osjetivi miris paljevine goveda su se dala u panian bijeg, koji se esto pretvarao
u ludi stampedo. Poslije takve bjesomune jurnjave bili su potrebni tjedni a
ponekad i mjeseci da bi prikupili ostatke stada koje se spasilo od poara.
Na ran bi se vraao tek na veer, kad se ve uveliko smrailo. Nakon veere
odlazio je ravno do nastambe u kojoj je stanovao s jo dvojicom kauboja. Od
iscrpljenosti napornim jahanjem, ljudi bi utke polijegali i odmah zaspali.
U subotu ujutro, nakon to su dorukovali, Renway im je rekao da se popodne
ranije vrate kui. Njegova ki je slavila dvadeset trei roendan i to je bio
dovoljan razlog da se svi malo opuste i provesele..
Terry se nije pridruio opem veselju. Znao je da ga eka jo jedan naporan dan,
koji e dodue biti krai nego to je to nekoliko, posljednjih dana bilo uobiajeno,
a za viski ionako nije mario. To nije znailo da mu je alkohol bio stran.

Jednostavno nije pio dok je radio. Drugog dana probudio bi se s glavoboljom; a

nedjelja je na ranu bila radni dan kao i svaki drugi. Nije nimalo ugodan osjeaj
Provesti cijeli dan u sedlu izloen arkim sunevim zracima, dok u glavi tutnji i
bruji kao da kroz nju prolaze krda bizona: Terry je u takvim trenucima ostajao po
strani i promatrao druge kako se vesele.
Na ran se vratio kad su se posljednje suneve zrake odbijale od velikih prozora
glavne zgrade, tako da je izgledalo kao da je kua zahvaena plamenovima.
Prostor izmeu korala i pomonih zgrada ve je vrvio ljudima. Pored osoblja koje
je stalno ivjelo na ranu Terry je ugledao dosta novih osoba. Whit mu je rekao da
je na zabavu dola i veina ljudi koji su se nalazili u privremenom logoru, a tu je
bilo i nekoliko vlasnika okolnih raneva s kojima je Renway bio u dobrim
odnosima.
Sredinja osoba oko koje se sve vrtjelo bila je Jenny. Imala je dugaku bijelu
haljinu koja je vjerojatno dola ravno iz nekog otmjenog duana za ene u
Richmondu, moda ak i Philadelphiji.
Jenny je uhvatila Terryev pogled i veselo mu namignula. Dala mu je znak da e
doi i do njega kad se cijela guva oko nje malo smiri. On joj je odmahnuo, a
zatim je s mukom skinuo s nje pogled i zaputio se prema vatri gdje se na ranju
vrtio vol. Vanjski dio bio je ve gotovo peen, i ljudi su s nestrpljenjem oekivali
da ovjek koji je bio zaduen za peenje pone odsijecati komade mesa. To se je
uskoro i dogodilo, i Jenny je na trenutak bila zaboravljena. Svi su se poeli tiskati
oko kuhara. Svatko je drao svoj tanjur u ruci, nestrpljivo oekujui da na njega
doe red.
Jenny je iskoristila pogodan trenutak da prie Terryu. S neskrivenom simpatijom
pogledala je utljiva kauboja i koketirajui ga upitala:
- Zar sam vam se toliko zamjerila da mi ak neete ni estitati roendan?
- Smatrao sam da to trebaju najprije uiniti oni koji su vam blii od mene. Ta
ionako ste me upoznali tek prije nekoliko dana - ozbiljnim tonom odgovorio je
Terry, a onda se njegovo lice razvedri.
Veseli: gotovo djeaki osmijeh zatitrao je oko njegovih usana.
- Ali to zaista nije razlog da vam sada, kad su svi zaokupljeni peenkom, ne
poelim najljepe elje - dodao je Terry, i prije nego to se djevojka uspjela snai,
privinuo ju je i poljubio.
Jenny je bila vrlo iznenaena njegovom pomalo drskom gestom, i na trenutak je
potpuno zaboravila disati. U glavi joj se zavrtjelo, tako da u prvi tren nije ni znala
kako bi trebala reagirati. Privlani neznanac i dalje se neduno smjekao; kao da
se nita nije dogodilo. Jo je osjeala njeni, a istovremeno i odluan stisak
njegovih ruku oko njezina struka, a usne su joj gorjele kao da ih je dotakao oganj.
Kad je konano dola do daha, glasom koji je podrhtavao od ljutnje bijesno je
povikala:
Kako se usuujete tako ponaati prema jednoj dami? Smijeak nije silazio s
Terryjeva lica.
- to mogu, vjerojatno se radi o pomanjkanju dobrog odgoja - veselo je rekao.

Njegovo dobro raspoloenje jo je vie pojaalo njezinu ljutnju. Umjesto da se

ispria za svoje nedolino vladanje, ovaj sirovi kauboj joj se podsmjehuje! To je
stvarno neuveno.
Zapamtit e on mene radi ovoga, srdito je pomislila. On jo uvijek ne zna tko je
Jennifer Renway!
Upravo kad je zaustila da mu u lice saspe novu bujicu pogrda, iza sebe je zaula
oev glas:
to to treba znaiti, Jenny? Povlai se usred zabave koja je posveena tebi u
ast?
Djevojka se zbunjeno okrene i pocrveni. Iako joj se u glavi jo uvijek pomalo
vrtjelo, dovoljno je bila ena da to ne pokae.
- Oprosti mi, oe, zbog moje nesmotrenosti. Samo sam eljela iskoristiti priliku i
upitati Terryja kako se snaao na naem ranu. ini se da se jo nije potpuno
uklopio s nama, a danas bih eljela da se svi osjeamo kao pripadnici jedne velike
obitelji.
Iako su ga njezine rijei malo smirile; stari raner je osjeao da neto nije u redu.
Previe je dobro poznavao svoju ker da bi se tek tako dao zavarati. Odluio je
prihvatiti njezinu igru. Stoga je samo kratko rekao:
- Lijepo je to se brine za naeg novog kauboja; Jenny, ali nemoj pritom
dopustiti da cijelo drutvo zbog toga trpi. Dobro zna da su danas svi pogledi
upereni u tebe.
Jenny pogleda ljude koji su punim arom predano istili sadraj svojih tanjura.
Vragolasto se nasmijeila i rekla:
- ini mi se da ih u ovom trenutku jedan vol vie zaokuplja od mene, oe.
Terry, koji je dotada utke sluao razgovor oca i keri shvatio je da je krajnje
vrijeme da i on neto kae.
- Zaista ne biste smjeli gospoici predbacivati neto to je samo moja greka. U
prilinoj mjeri odvikao sam se od drutva, tako da me je ona eljela malo
oraspoloiti. Terry zastane i smijeei se nastavi: - Priznajem da je u tome
potpuno uspjela.
Po ljutitom Jennynom pogledu shvatio je da je njegova primjedba postigla pun
pogodak. Na svu sreu stari raner nije opazio da je i nehotice uvuen u duel
izmeu svoje keri i kauboja. Primio je djevojku pod ruku i odveo je do gostiju
koji su se sve bolje zabavljali.
Suzdrano raspoloenje koje je na poetku vladalo postupno je popustilo.
Posvuda se uo veseli amor i smijeh. Nakon glavnog jela ene su donijele brojne
slastice, a pivo i viski tekli su u potocima. Uskoro se zauo i bendo i mnogima su
zaigrale noge.
Kad je zabava bila na vrhuncu, Renway je nastojao smiriti razdragane goste.
-Unato brojnim pokuajima to mu nije polo za rukom. Nakon toga preostalo mu
je jo samo jedno rjeenje da privue panju. Iz korica je izvadio teki Smith &
Wesson i triput uzastopce opalio u zrak. Tek tada je amor prestao. Raner je
priekao da se glasovi do kraja utiaju, a onda je rekao:

- elio sam da svi budete sudionici u ovom sretnom dogaaju. Zbog toga smo se
danas i okupili u ovolikom broju:
Kao to znate, mojoj Jenny je danas roendan. Kao to to red nalae, otac je taj od
kojeg se oekuje da zna to njegovo dijete najvie eli. Poznavajui Jennyne elje
- Renway zastane i napravi malu pauzu, a onda doda: - a koje nisu ba tako male...
- Prekinuo ga je smijeh prisutnih i on prieka dok se smijeh nije utiao. Dao je
znak jednom kauboju koji ue u staju. - Dakle, kao to sam rekao, poznavajui
Jennyne skrivene elje, odluio sam da ju obradujem jednim doista prekrasnim
poklonom. - Uzbueni ranerov glas naglo se stiao, i on gotovo apatom nastavi:
- Vjerujem da se nisam prevario.
Upravo je tada kauboj iziao iz staje. Za uzdu je vodio prekrasnog bijelog konja,
koji je nervozno frktao i mahao vratom. Gomila ljudi i iznenadna svjetlost
izazvali su kod njega uznemirenost.
No njegovi pokreti samo su jo vie poveali ljepotu njegove pojave. Bio je to
izuzetno plemeniti i skupi konj.
Kad je ugledala svoj roendanski poklon Jenny je vrisnula od sree a zatim je
pritrala konju i zagrlila ga. Prisutnima se ukazao prekrasan prizor. Ljepotica i
konj djelovali su kao neka mitska nadzemaljska bia. Kad je prolo prvo
ushienje, ljudi su oduevljeno zapljeskali.
Jenny je rukavom haljine obrisala suze koje su se pojavile u kutu njezinih oiju, a
onda je drhtavim glasom rekla: - Hvala ti oe za ovako prekrasan poklon. To je
zaista najljepe to sam mogla poeljeti.
Ponovno se zauo pljesak i razdragani povici gostiju. Djevojka je dala znak da
eli nastaviti: i galama se stiala. Jenny se obrati ocu:
- Nadam se da e mi dopustiti da ve sutra provjerim sposobnosti ovog
prekrasnog konja.
Renway je bio toliko ganut, da nije mogao izustiti niti jednu rije. Samo je
uzbueno kimao glavom u znak pristanka.
- ini mi se da je najpogodniji nain za to da ujedno posjetim logor u kojemu se
nalazi veina tjudi ionako zna da mi je to velika elja, ali mi je dosad nisi elio
ispuniti.
Raner je shvatio da ga je ki uhvatila na spavanju. Ljutito je promislio da je tako
neto mogao i oekivati. No to je, tu je. inilo mu se to kao izazivanje sudbine.
Put do logora nije bio previe opasan, no ovjek nikad ne zna to se sve moe
nepredvieno dogoditi.
Budui da je Jenny bio roendan, a ona mu je svoju elju uputila pred tako
brojnim skupom, nita drugo mu nije preostalo nego da pristane.
- Na dananji dan ne mogu a da ne ispunim svaku tvoju elju, pa makar mi se ona
niti malo ne sviala... - Iako je to elio prikriti, u glasu mu se je osjeala
mrzovolja. - Moe sutra odjahati do logora, ali ne u zoru kad e se veina ljudi
tamo vratiti, nego kasnije, sa Whitom.

Jenny vie nije ni traila. Ionako joj je vie odgovaralo da ne mora rano ustajati.
Oduevljeno je zagrlila oca. U oima joj se osim sree ogledao i tipino enski
osjeaj: ponos to je lukavou postigla ono to je eljela.
Terry je cijelo vrijeme pozorno promatrao to se dogaa. Nije mu promakao
pobjedniki sjaj u Jennynim oima.
III
TERRYJEV

BIJES

Unato Terryevim potajnim nadanjima nevolje su dole ve drugog dana. U

stvari sve se je odvijalo tako vrtoglavom brzinom, de je Terry postupio onako
kako je to i do tada nebrojeno puta uinio. Iako mu je mozak munjevito radio,
imao je premalo vremena da razmisli o svim pojedinostima. Zbog toga se jo
jednom pouzdao u instinkt koji ga dotada jo nijednom nije prevario.
Sve je zapoelo oko podneva kad je na jednom dijelu ograde opazio da je ica
pokidana. Sjahao je s konja da ustanovi zbog ega je oteena. Iako je to bilo
malo vjerojatno, icu je mogla pokidati neka krupna ivotinja. Bizoni su u tom
kraju bili ve gotovo istrijebljeni, ali jo se tu i tamo moglo naii na poneki
preivjeli primjerak koji je ne tako davno u velikom broju naseljavao golema
prostranstva prerije.
Ve na prvi pogled shvatio je da takva mogunost ne dolazi u obzir. I djetetu bi
bilo jasno da je ica prerezana posebnim klijetima.
Terry se uspravi i uzdahne. Neto mu je govorilo da to nije uinio neki od
vlasnika susjednih imanja. No to je bila samo pretpostavka koju je morao
dokazati.
Ponovno je uzjahao i krenuo prema sjeveru kamo je vodio trag. U suhoj zemlji
bilo je teko uoiti bilo kakav trag, ali njegovo izvjebano oko jasno je opazilo da
je tuda prola gomila jahaa.
Moglo ih je biti desetak, a moda i vie. To sa sigurnou nije mogao utvrditi.
Osim toga vjetar koji je od jutra puhao jo se vie pojaao. Sitna zrnca praine
neugodno su udarala u Terryjevo lice i on preko lica zavee maramu. To ga samo
po sebi ne bi toliko smetalo, da praina nije stvarala nove nanose koji su
prekrivali ionako slabo vidljiv trag.
Terry uznemireno pogleda u nebo. Gusti oblaci su ve potpuno zaklonili sunce.
Koliko mu je iskustvo govorilo uskoro se mogao sruiti pravi proljetni pljusak,
koji ba nije bio uobiajen u tom dijelu Arizone. Da se to sve dogaalo u neko
drugo vrijeme i pod sasvim drugim okolnostima, Terry bi s neskrivenim uitkom
oekivao oluju. Nevrijeme je donosilo kiu, a kia je znaila ivot za ljude i stoku.
No sad mu je kia najmanje trebala. Zemlja e se pretvoriti u blatnu kaljuu, u
kojoj e se izgubiti svaki trag.

Terry poluglasno opsuje i potjera konja. Trag je na trenutke bio jasno vidljiv, da
bi se zatim potpuno izgubio. Napredovao je prilino brzo, iako mu se inilo kao
da gmie. Oi su ga pekle od napornog promatranja i praine.
Uskoro su poele padati prve krupne kapi kie, koje su nagovjetavale pravi
pljusak. I doista, uskoro je izgledalo kao da se je nebo otvorilo. Terry je iz bisaga
izvadio kabanicu od nepromoivog materijala i navukao je na svoju ve
polumokru odjeu. Kia je lijevala kao iz kabla i svaki trag je nestao.
Nastavio je jahati dalje u istom smjeru nadajui se da su jahai doista proli tim
putem. Uskoro se pokazalo da je njegova pretpostavka bila ispravna.
Pred njim se nalazio breuljak i Terry potjera konja uzbrdo. Kad je stigao na vrh
proplanka kroz gustu zavjesu kinih kapi u daljini je opazio neku tamnu mrlju.
Potjerao je konja u galop i nakon nekoliko minuta dojahao do nepominog tijela
koje je lealo u lokvi vode koja se oko njega stvorila.
Mukarac je bio sklupan, tako da mu Terry nije mogao raspoznati lice. S mukom
je sjahao i priao leu. Kad ga je okrenuo ugledao je poznato lice. Pred njim je
leao Whit!
Kao to je bilo dogovoreno, predradnik je vjerojatno tog jutra izjahao u pravcu
logora sa Jenny. No nje nigdje nije bilo.
Whit je u ruci drao revolver. Terry se upitao da li ga je stigao upotrijebiti. Na
njegovim grudima bilo je nekoliko krvavih mrlja.
- Barem se nije dugo muio, promrmljao je Terry.
Susret sa smru za njega nije predstavljalo nita novo. U svom relativno kratkom
ivotu navikao je da se esto oi u oi susree s opasnou. Samo je svojoj
nevjerojatnoj brzini i sposobnosti rukovanja orujem mogao zahvaliti da je jo
iv.
Whitova smrt sama po sebi nije ga osobito pogodila. Predradnika je ionako
poznavao tek nekoliko dana, a i to vrlo povrno. Vie ga je uznemiravala
injenica da je Whit tog jutra izjahao s Jenny. Sam je sebi pomalo izgledao udan,
jer se u njemu javio dotad nepoznati osjeaj. Nije bio navikao da se brine o
drugima: Bio je kao vuk samotnjak koji se sam brine kako da preivi.
To je vjerojatno zbog toga jer je djevojka gazdina ki, pomislio je, iako ni sam
nije bio osobito uvjeren da je to bio glavni razlog njegove zabrinutosti.
Kia je sve jae padala. inilo se kao da se nebo otvorilo. Gusti, tamni oblaci
spustili su se na samo nekoliko stotina metara nad zemljom. Tu i tamo bljesnula
bi munja, a odmah zatim uslijedio je prasak groma. Jedina misao koja ga je
potpuno zaokupila bila je da to prije mora pronai i osloboditi Jenny.
Pretpostavio je da su napadai vjerojatno odjahali prema sjeveru, te se i
sam uputio u tom smjeru. S jahaa i konja slijevali su se pravi potoci vode Terry
je promrmljao nekoliko rijei ohrabrenja i konj tiho zare. Nakon gotovo sat
vremena probijanja kroz itko blato, stigli su nadomak mjesta koje su kauboji s
rana koristili kao privremeni logor.
Terry povue uzde i konj uspori. Iako nije opaao nita sumnjivo, znao je da
oprez nikad nije suvian. Bilo mu je udno, to jo nigdje ne vidi stoku, no, lako

je bilo mogue da su je kauboji potjerali u neku zatvorenu dolinu gdje je stado

bilo lake drati na okupu.
Uskoro je ugledao dvije na brzinu sklepane barake koje su kauboji koristili za
privremeni smjetaj. Djelovale su pomalo sablasno, jer su vrata bila irom
otvorena, a prozori razvaljeni. Jedini znak prisutnosti ivih bia bio je tanki dim
koji se je izvijao iz dimnjaka jedne kolibe.
Terry se oprezno priulja blioj kolibi, a zatim sjae. Kad je uao, ugledao je
stravian prizor. Mrtva tijela kauboja leala su, kao da su razbacana, po cijeloj
prostoriji. ini se, ljudima ni u snu nije moglo pasti na pamet da bi ih netko
mogao napasti. Napadai su posao obavili temeljito, tako da je Terryju ve na
prvi pogled bilo jasno da nitko nije preivio pokolj.
Slian prizor doekao ga je i u drugoj kolibi, samo to je ovdje broj ubijenih bio
manji. Nije bio poteen ni Kinez koji je radio kao kuhar u logoru. Leao je preko
naslona jednog stolca irom otvorenih oiju u kojima se jo ocrtavao strah. Pored
njega na zemlji nalazio se veliki kuhinjski no i Terry se zapitao da li ga je Kinez
namjeravao upotrijebiti za obranu.
Djevojke nije bilo ni u prvoj ni u drugoj kolibi i Terryu malo lakne.
ini se da su je napadai poveli sa sobom, pomislio je s olakanjem, iako je vrlo
dobro znao da bi moda za nju bilo bolje da je mrtva. Na trenutak je zastao i
razmislio da li da odjae do rana i o svemu obavijesti Johna Renwaya, ali je
odmah odustao od takve namjere. Znao je da e prije ili kasnije ljudi s rana
otkriti to se ovdje dogodilo, a on bi samo izgubio dragocjeno vrijeme. Napad se
dogodio prije najmanje tri sata i banditi su ve stekli dragocjenu prednost. Nije
gajio iluzije da se moe sam obraunati s cijelom bandom, koja je vjerojatno bila
mnogobrojna, ali se nadao da e pronai nain kako da oslobodi Jenny. Naravno
ako je jo iva.
Na polici je spazio hrpu starih asopisa. Kraj njih se nalazila i olovka. Terry je
uze i na komadu ista papira koji je bio ispod novina nakraba nesigurnim
rukopisom:
Krenuo sam u potjeru za napadaima.
Terry. Vjerovao je da e jo u toku dana netko s rana pronai njegovu poruku.
Nakon toga organizirat e potjeru koja e najvjerojatnije ostati kratkih rukava jer
e napadai ve biti na sigurnom.
Stari Renway sigurno e bjesnjeti to ga nisam o svemu obavijestio, no bilo bi
krajnje nerazumno kad bih se sada vratio do rana i izgubio dragocjeno vrijeme.
Za organiziranje potjere bilo bi potrebno jo najmanje pola sata, ime bi napadai
stekli najmanje est sati prednosti. Ovako imam barem minimalnu ansu da im
uem u trag.
Dok je razmiljao, njegov pogled je pretraivao prostoriju. Nije vidio niti jedan
predmet koji ne bi pripadao ljudima iz logora. Upravo kad je htio gurnuti vrata,
iza njih je ugledao veliki sombrero. Znao je da nitko od ljudi sa rana nije bio
Meksikanac, znai eir je mogao pripadati samo nekom od napadaa koji ga u
urbi nije stigao podignuti.

To je bio dragocjeni podatak koji mu je mnogo toga govorio. Pretpostavio je da je

napad izvrila neka banda koja je eljela proiriti svoje djelovanje i s ove strane
Rio Grande.
Razbojnike bande nisu bile nikakva rijetkost u Meksiku, osobito u pograninom
dijelu prema Sjedinjenim Dravama. Mogunost relativno laganog prijelaza
slabo uvane granice samo ih je jo vie hrabrila da se nou prebace preko rijeke
i da napadnu neki od rijetko razbacanih raneva. Osim toga njihova djelatnost
esto je bila povezana s krijumarenjem robe koja se dobro mogla prodati u
Meksiku. Odredi meksike vojske koji su uvali granicu nerado su se uputali u
otvorene okraje s takvim brojnim i dobro naoruanim bandama. Banditi su na
obje strane Rio Grande bili poznati po svojoj okrutnosti i spremnosti na sve.
Ljudski ivot za njih u tim krajevima malo je vrijedio. Nije bila rijetkost da
ovjek bude ubijen zbog slabanog i neishranjenog magarca, a kad je u pitanju
bio neki rasan konj, ionako krhke etike norme potpuno su gubile na znaaju.
Terry je bio zauen to su se banditi usudili prodrijeti tako duboko u Arizonu,
gotovo tristo milja od meksike granice.
Ako je uope o Meksikancima rije, zamiljeno je promrmljao. Moda su
napadai namjerno ostavili sombrero da nas navedu na krivi trag, ili se radi o
bandi sastavljenoj od raznih nacionalnosti, to takoer nije rijedak sluaj.
Unutarnji glas mu je govorio da bi njegova prvobitna pretpostavka mogla biti
najblia istini, zbog toga je, vie ne gubei ni trenutka dragocjena vremena, iziao
iz kolibe. Uzjahao je konja i zaputio se prema sjevernoj granici rana. Jahao je
napamet, jer su banditi otili iz logora prije nego to je zapoelo nevrijeme. Iako
su ini se sa sobom otjerali stoku, to mu je bilo od male koristi. Jaki pljusak
izbrisao je sve tragove.
Slabu utjehu pruala mu je injenica da banditi gone cijelo stado, ili barem jedan
njegov dio, to e u svakom sluaju usporiti njihovo kretanje. Ni time se nije elio
previe obmanjivati,jer su banditi vjerojatno natjerali stoku u bezglavu jurnjavu,
ne vodei rauna da li e pritom izgubiti vei ili manji broj stoke.
Uskoro je Terry dojahao do ograde i opazio da je ica na obje strane bila cijela.
Odluio je da jo jednom okua sreu i zaokrenuo konja u desno. Nedugo zatim
pokazalo se je da je imao pravo jer je dojahao do dijela ograde koja je u irini od
pedesetak metara bila potpuno iskidana.
Kao to je i pretpostavljao, banditi su vjerojatno stoku natjerali u stampedo, s
namjerom da probiju vrstu ianu prepreku .
Pljusak je u meuvremenu prestao. Sitna kiica jo je uvijek rominjala neumorno
natapajui ve ionako blatnu zemlju. Terry je od jutra bio u sedlu i polako je
osjeao umor. No jo vie od toga zabrinjavalo ga je sve sporiji kas njegovog
konja. Iako ga jo nikad dotad nije iznevjerio, konj je ba kao i on imao odreenu
koliinu snage. Izgledalo je da vranca snaga sve vie naputa. Terry nije elio
riskirati da tek tako ostane bez konja, i to u trenucima kad mu je bio najpotrebniji.
Zbog toga je odluio da pronae neko prikladnije mjesto da se odmore.

Ve se polako poeo sputati sumrak, to je jo vie smanjilo ionako slabu

vidljivost. Zaustavio se na jednoj blagoj uzvisini.
Ovdje sam barem siguran da se neu probuditi u lokvi vode, neraspoloeno je
pomislio.
Na svu sreu sa sobom je tog jutra kao i uobiajeno ponio vreu za spavanje. Bilo
mu je drago to prilikom kupovine nije krtario, jer je vrea bila napravljena od
prvorazrednog nepromoivog materijala.
Skinuo je izme i kabanicu i zavukao se u vreu. Prethodno je konja pustio da
slobodno pase. Nije se bojao da e u toku nai negdje odlutati, jer je poput psa bio
vezan uz svog gospodara. Konj je imao jo jednu dragocjenu osobinu: kad bi
osjetio da je netko u blizini, o tome bi odmah obavijestio Terrya. Nije rzao kao to
to radi veina konja, nego ga je njukom gurao sve dok on ne bi ustao. Terry je to
znao cijeniti, jer je u nekoliko navrata samo zahvaljujui toj navici svog konja
izbjegao sigurnu smrt.
Zaspao je odmah im je zatvorio oi. Pred njim je bio naporan dan, i zbog toga
mu je odmor bio neophodno potreban.
Drugog dana probudio se prije nego to je svanulo. Kia je jo u toku noi
prestala, ali zemlja je jo bila vlana U bisagama je pronaao samo neto dvopeka
i osuene govedine, to je odmah pojeo. Ne gubei vie ni trenutka uzjahao je i
krenuo u potragu za banditima. To je vie nalikovalo na traenje igle u plastu
sijena nego na ozbiljnu potragu ali nita mu drugo nije preostalo. Sam je sebi
nalikovao na slijepu koku koja trai zlatno zrno.
To ne znai da slijepa koka mora imati manje sree od drugih, pokuao se utjeiti,
ali od tog svog optimizma nije imao koristi. Nasumce je lutao golemim
prostranstvom, sve vie uviajui da su mu svi napori uzaludni. Jahao je u
velikim cik-cak lukovima, sve vie odmiui na jug.
Na kraju prvog dana ponovno se ulogorio, jer po noi ionako nije mogao nastaviti
traganje: Cijelog dana nije nita okusio. Iako je proao pokraj nekoliko farmi i
manjih raneva, nije elio troiti vrijeme na jelo. Kruljenje u praznom elucu nije
mu dalo mira. Odluio je da se drugi dan zaustavi pokraj prve kue na koju naie
i poteno najede. Jedinu utjehu prualo mu je to to je barem njegov konj sit. Iako
je podruje, u koje je zaao postajalo sve siromanije vegetacijom, jo je bilo
dovoljno trave za vranca.
V TERRYJEV BIJES

Prola su jo dva dana u uzaludnom traganju, ali Terry nije pronaao nikakav trag
koji bi ga mogao odvesti do bandita. inilo se kao da su propali u zemlju. Nitko
od stanovnika rijetkih raneva koje je susretao nije opazio nikakvu grupu
Meksikanaca, i Terry je sve vie gubio nadu u uspjean ishod svoje potrage.
Bilo mu je shvatljivo da su banditi mogli zamesti svoj trag, ali tragovi velikog
stada ipak se nisu tako lako mogli sakriti.

Ako je Jenny kojim sluajem jo bila iva, znao je da to vie nikad nee biti ona
vedra i nasmijana djevojka kakvu je upoznao. Vjerojatnije je da su je banditi ubili
nakon to su utaili svoju pohotu.
Nejaka ena samo im je usporavala kretanje, a oni to ni po koju cijenu nisu mogli
dopustiti.
Ni petog dana Terry nije saznao nita novoga. Sve se vie bavio milju da
odustane od uzaludne potrage. Predbacivao si je to se ipak nije vratio na ran i
organizirao pravu potjeru. Ljude bi rasporedio u irinu, i bilo bi vie prilike da
otkriju napadae. Umjesto toga on je, kao to je dotad navikao, na svoj nain elio
zadovoljiti pravdu. Posljedice tog svog nerazumnog postupka najbolje je tek sada
mogao vidjeti.
Teren je postepeno postajao sve neravniji. Mjestimino su se pojavljivali manji
breuljci izmeu kojih su se protezali usjeci. Terry je odabrao strmiji put. Iako je
bio tei za prolaz, inilo mu se da je bio sigurniji. Uski kanjoni bili su kao
stvoreni za postavljanje zasjeda Otre stijene pruale su napadaima savreni
zaklon, dok bi napadnuti bili izloeni mecima protivnika
Oko podneva petog dana Terryeva traganja za Jennynim otmiarima, upravo kad
je sjahao s konja u namjeri da pojede skromni obrok, zauo je prasak puaka i
pitolja
- Dovraga, ovjek vie ne moe na miru ni pojesti svoj ruak - ljutito je
promrmljao.
Pucnjava je postajala sve jaa Dolazila je s Terryeve desne strane. Otri vrh brade
na kojemu se nalazio zaklanjao mu je vidik.
Iz kone navlake koja je bila privrena za sedlo izvadio je vinesterku, a zatim
se popeo na vrh stijene. Kao na dlanu vidio je obronke planine na kojima su se
nalazili napadai, a duboko dolje u dnu kanjona trojica mukaraca uzaludno su
pokuavali nai zaklon pred ubitanom paljbom. Jedan od njih je iznenada zastao
u trku. Metak ga je pogodio i on je pao na zemlju. Druga dvojica napadnutih
bacili su se iza hrpe kamenja. Iako su se potpuno skutrili uz glatko kamenje, ono
ih nije titilo, jer su se njihovi napadai nalazili iznad njih, tako da su im neki
dijelovi tijela bili izloeni vatri. No unato svom nepovoljnom poloaju, oni su
odmah uzvratili vatrom, ali to je samo moglo na kratko odgoditi njihov poraz.
Njihovi neprijatelji bili su dobro zaklonjeni da bi ih mogli gaati. Bilo je pitanje
vremena kada e njihovo oruje zauvijek zautjeti.
Nakon to je promotrio razvoj dogaaja, Terry nije imao ni najmanje volje da se
ukljui u sukob. Vjerojatno je postojao neki razlog zbog kojeg je dolo do
obrauna tih ljudi: Da i nije bilo nekog posebnog razloga, to se Terrya nije ticalo.
Tek kad je malo bolje pogledao napadae, Terry je promijenio miljenje. Svi su
na glavama imali iroke meksike eire, to je bilo dovoljno, da izazove njegovu
znatielju.
- Malo je vjerojatno da se radi o istoj bagri, ali nikad se ne zna, sumnjiavo je
promrmljao Terry i ubacio metak u cijev. Paljivo je naciljao i povukao okida.

ovjek u sombreru ispustio je puku i klonuo je na zemlju. Izgledalo je kao da je

umoran i da se eli odmoriti, ali Terry je znao da je mrtav:
Odabrao je sljedeu rtvu, nekog Meksikanca u arenom ponu, koji se nalazio
malo iza linije napadaa. Nesretnik je poskoio kao da ga je izdigla neka
nevidljiva sila, a onda se je i on umirio.
Terry je sredio jo dvojicu Meksikanaca, prije nego to su preostali napadai
shvatili da su napadnuti s lea Uperili su svoje oruje prema stjenovitom vrhuncu
koji se je iznad njih nalazio, ali nita nisu vidjeli.
Terry je i dalje nastavio s vatrom, dok se konano uspanieni Meksikanci nisu
dali u bijeg. Povlaili su se u neredu. Tek tu i tamo poneki od njih bi se zaustavio
i zapucao prema nevidljivom neprijatelju, bolje reeno u smjeru odakle im se
inilo da dolazi paljba.
Kad se veina bandita zaklonila u dolinu u kojoj je ostavila konje, Terry ponovno
paljivo nacilja. Vrh muice zaustavio mu se na desnoj nogi nekog krupnog
Meksikanca. Povukao je okida, a onda je tiho opsovao.
Udaljenost je bila prevelika. Nije ga pogodio u nogu kao to je namjeravao,
metak je zavrio u Meksikanevom trbuhu: ovjek se previjao od bolova, ali
njegovi compadresi nastavili su se povlaiti, ne osvrui se na njega.
Uskoro je i posljednji napada nestao iza stijene koja je Terryu zaklanjala pogled:
Odmah zatim zauo je u daljini topot konja, siguran znak da su banditi pobjegli.
Na popritu sukoba ostali su samo mrtvi i ranjeni napadai. U stvari koliko je
Terry iz svog zaklona mogao vidjeti, jedine znakove ivota pokazivao je ovjek
kojeg je pogodio u trbuh. I dalje se previjao u bolovima, no Terry nije uo
njegovo bolno jecanje.
Dvojica mukaraca koji su se nalazili u dnu kanjona jo su leali iza svojih
zaklona. Po svemu sudei nisu se usuivali ni pomai, ne vjerujui u tako sretan
ishod sukoba.
Terry na njih uope nije obraao panju. Oprezno je ustao, a zatim se polako
uputio niz strmu padinu. Bilo mu je potrebno gotovo petnaest minuta da se spusti
na visoravan na kojoj su se sad jo nalazila tijela poginulih Meksikanaca. Jedini
preivjeli napada potpuno se je primirio. inilo se kao da je potpuno zaboravio
na bolove, dok je irom razrogaenih oiju promatrao Terrya kako mu se
pribliava.
Terryju se nije urilo. Oprezno je priao svakom od nepokretnih bandita i tek kad
se je uvjerio da je ovjek mrtav, nastavio je dalje.
Neposredno pokraj ranjenog Meksikanca lealo je jo jedno tijelo: Terry je
pretpostavio da je ovjek mrtav, ba kao i svi drugi pokraj kojih je proao. Nimalo
nije smanjio oprez. Objema rukama drao je vinesterku, spreman da je
upotrijebi.
Kad je doao na samo dva metra od nepokretnog Meksikanca, mrtvac je
odjednom oivio. Strelovito se okrenuo i uperio u Terrya revolver, ali Terry nije
bio nimalo iznenaen naglim preokretom situacije. Tako neto mogao je i
oekivati.

Pokretom koji je oko jedva moglo pratiti ne ciljajui opalio je u Meksikanca.

Metak je Meksikanca pogodio tono izmeu oiju.
Terry je uperio puku prema ranjenom Meksikancu, ali od njega nije vrebala
nikakva opasnost. U njegovim jo irom otvorenim oima zrcalio se uas.
Terry se okrutno nasmijei i ree:
- ini mi se da su ti dani odbrojeni, amigo.
ovjek ga je udno pogledao i ponovno zajeao. Terry je shvatio da ne razumije
engleski, pa je ponovio na panjolskom:
- Jedini nain na koji ti mogu pomoi je da ti olakam savjest. Iako nisam nikakav
vjernik, a jo manje boji slubenik, moe mi se mirno povjeriti.
Meksikanac je i dalje jeao, ne obraajui vie panju na Terrya. U njegovim
oima pojavio se udan sjaj. ali glas mu je jo mirno zvuao kad je nastavio:
Neto sam ti rekao, amigo. Postoje i drugi naini da ti razveem jezik ako to ne
eli uiniti dobrovoljno.
Da bi potkrijepio svoje rijei, iz korica koje su bile privrene na ramenu izvadio
je veliki no bowie.
Ranjenik je od straha prestao jeati.
- Evo, vidi da sam imao pravo kad sam bio uvjeren da se zna pristojno vladati.
Meksikanac je s mukom otvorio usta i isprekidanim glasom upitao:
- to eli znati, gringo?
- Zanima me da li ste ti i tvoji prijatelji opljakali jedan ran u Arizoni prije tri
dana?
Unato stranim bolovima, ranjenikovo lice se je razvuklo u grimasu koja je
trebala predstavljati osmijeh.
- Opljakali smo mnogo ranchosa, tako da ne znam na koji misli, gringo.
Bowie se opasno pribliio njegovu vratu, tako da je brzo dodao:
- Idi do vraga, gringo! Ne znam na koji ranchero misli.
- Na onaj na kojemu ste ti i tvoji prijatelji poubijali sve kauboje i oteli jednu
djevojku.
- Plavokosu? - bojaljivo je upitao Meksikanac.
- Da, upravo nju - Terry je ljutito procijedio.
Ranjenik potvrdno kimne. - Si, bili smo tamo.
- Gdje je ona sada?
- Quien sabe? - slegnuo je ramenima. - Odveo ju je El Gordo.
- Tko je El Gordo? smrknuto je upitao Terry.
-ef!
- Zar on nije sudjelovao u ovom napadu?
Meksikanac odmahne glavom.
- El Gordo se nakon napada odmah vratio u Meksiko. - Zar je otiao sam?
Meksikanac je htio neto procijediti, ali bol je bila tako snana, da se iz njegovih
usta zauo samo uplji uzdah. Kad mu se no ponovno pribliio, skupio je
posljednju snagu i proaptao:
- Sa sobom je poveo desetak ljudi. El Gordo nikad ne putuje sam.

- A kamo su otili? - nastavio je Terry pitanjima.

Vidio je da ranjenik sve vie gubi snagu, zbog toga je elio da u kratkom vremenu
iz njega izvue to vie podataka.
Na Meksikanevom licu pojavio se odluan izraz.
- To ti neu rei - prkosno je prosiktao.
Ovaj put je bowie zagrebao kou na Meksikanevu vratu. Iz rane je potekla krv i
on prestraeno povie:
- U Corazon! Otili su u Corazon!
- Prilino romantino ime za razbojniko gnijezdo - procijedio je Terry, a onda je
nastavio pitanjima:
- A gdje se nalazi taj Corazon?
- Sierra Madre Occindental. Terry je bio zadovoljan jer je neto saznao. Iako
nikad nije uo za mjesto po imenu Corazon, to je ipak predstavljalo nekakav trag
kojim je mogao poi u potragu za Jenny.
Na pamet mu je pala misao koja, ga je danima proganjala. . Zbog toga je upitao:
- Gdje je do vraga nestala stoka koju ste otjerali s rana. Naprosto je nevjerojatno
da ste se tako brzo mogli kretati s nekoliko tisua grla pred sobom.
Na ranjenikovom licu zatitrao je osmijeh.
- Nismo je morali daleko goniti. Umjesto na jug, kao to ste vjerojatno
pretpostavljali, mi smo je otjerali na sjever. Samo dvadesetak kilometara daleko
od rana nalazi se klanac koji se postepeno iri u dolinu. Tamo su nas ve ekali
gringosi kojima smo prodali stoku.
Posljednje rijei progovorio je tako tiho, da je Terry morao prisloniti uho
njegovim ustima.
Meksikanac je jo neto htio rei, ali u tome nije uspio. Bez svijesti je klonuo na
zemlju.
Terry mu je opipao puls. Osjetio je slabe i neujednaene otkucaje srca. Bilo mu je
jasno da je Meksikanac u agoniji.
VI T E R R Y J E V B I J E S

Terry je zamiljeno promatrao dvojicu mukaraca koji su se polako penjali

strmom liticom. Imali su plave hlae od grubog materijala i karirane koulje, na
nogama jahae izme, a stetsoni titili su im lica od arkih sunevih zraka.
Trei mukarac leao je nepomino na mjestu na kojemu je pao. Terry je
pretpostavio da je mrtav.
Ljudi su esto zastajali i maramama brisali znoj s lica. Tu i tamo pogledali bi
prema vrhuncu stijene, ali Terry je bio dobro zaklonjen pa ga nisu mogli vidjeti.
Bit e potrebno najmanje pola sata da se popnu, pomislio je Terry. Nema smisla
da ih ekam na ovoj vruini, kad ima tu i ugodnijih mjesta.

Nedaleko od mjesta na kojemu se nalazio raslo je neko krljavo drvo. Rijetka

kronja pruala je kakav-takav hlad, i Terry se ugodno smjesti pod stablo. Leima
se osloni na deblo, dok je preko polusavinutih koljena prebacio puku.
Nakon napornog dana provedenog u sedlu odmor mu je dobro doao: Tiinu je
jedino remetilo odronjavanje kamenja ispod nogu mukaraca koji su se uspinjali
uz liticu. um je bio sve blii, i Terry uskoro ugleda kako se iznad ruba visoravni
pojavie dvije glave.
Ljudi su iznenaeno promatrali poprite nedavnog sukoba. Tijela mrtvih
Meksikanaca leala su svugdje unaokolo.
Konano jedan od njih ugleda Terrya. Neto je promrmljao i rukom pokazao u
smjeru u kojem se nalazio Terry, a zatim su glave nestale.
Terry se nije ni pomaknuo. Obod eira bio je duboko navuen na lice, tako da se
nije moglo vidjeti da li spava.
Nakon nekoliko minuta ljudi su ponovno provirili, ali sada su meusobno bili
udaljeni desetak metara. U stvari Terry je kroz poluzatvorene oi najprije ugledao
puane cijevi, a tek nakon toga vrhove stetsona. Budui da se Terry ni ovoga
puta nije pomaknuo, mukarci su uspuzali na visoravan. Oprezno su krenuli
prema mjestu na kojemu je sjedio, budno ga drei na oku.
Terry ih je pustio da mu se priblie na desetak metara, a zatim je prstima lijeve
ruke podigao obod eira.
- Nimalo ugodan dan za planinarenje, zar ne? - naalio se Terry , ali glas mu
nimalo nije zvuao veselo.
Mukarci su se trgnuli, a zatim su se zapiljili u cijev Terryeve vinesterke koju je
on munjevito podigao i uperio na ovjeka koji mu je bio blii.
- to bi to trebalo znaiti, prijatelju? - smirenim tonom upita ga ovjek kojega je
Terry promatrao preko muice puke. - Zar se ovako doekuju ljudi kojima ste
prije kratkog vremena spasili ivot?
- Proao sam teaj pristojnog vladanja. Zbog toga mi je vjerojatno ostala navika
da uvijek kad sklapam nova poznanstva imam oruje pri ruci - podsmjeljivo
odgovori Terry .
- Mislim da vam to ovaj put nee trebati. Mi smo teksaki renderi - rekao je drugi
ovjek, a onda je nastavio:
- Ja sam James Figging, a moj prijatelj se zove David Peterson.
- Poaen sam to se nalazim u drutvu tako proslavljenih dentlemena, ali ne
mogu a da ne pomislim kako su se tako iskusni borci kao to ste to vi, uspjeli
uvaliti u takvu nepriliku? - posprdno se nasmijao Terry .
Render koji je za sebe rekao da se zove James Figging ljutilo ga je pogledao.
Upravo kad je neto htio odbrusiti, u razgovor se upleo njegov prijatelj:
- ivim ljudima se svata dogaa - pomirljivo je rekao.
- Sva srea da ste naili u pravom trenutku.
- Ni na kraj pameti ne bi mi palo da u u ovom kraju naletjeti na teksake
rendere. Ili se moda u meuvremenu pomakla granica, a da ja to nisam opazio nastavio se Terry aliti, nimalo se ne obazirui na ljutite Figgingove poglede.

- Ve dva mjeseca bezuspjeno jurimo za grupom meksikih bandita. Vodi ih

zlikovac kojega svi zovu El Gordo. Banditi teroriziraju cijelo podruje od
Teksasa do Arizone. U posljednje vrijeme ini se da su svoju djelatnost usmjerili
uglavnom na mjesta u Novom Meksiku i u Arizoni, ali nikad se ne zna kad e se
ponovo zaletjeti do Teksasa,. Raneri ive u paninom strahu, ne usuujui se ni
nos promoliti izvan svojih utvrenih zgrada. Zbog toga je vlada angairala
teksake rendere - objasnio je Peterson.
- Kako vidim napori su vam konano urodili plodom - sarkastinim tonom rekao
je Terry . - Samo ste se u miolovci nali vi, a ne banditi za kojima ste krenuli u
potjeru.
Renderi nisu nita odgovorili.
Ni renderi vie nisu ono to su nekad bili, pomirljivo je pomislio Terry. Odluio
je da ih vie ne zadirkuje, da ne bi bespotrebno navukao njihov gnjev. Nikad se ne
zna kad ovjek moe zatrebati takve tipove.
Ustao je, a onda je zazvidao. Za nekoliko trenutaka njegov vranac je posluno
dotrao i stao pokraj svog gospodara.
Renderi su ga iznenaeno pogledali, ali nisu nita rekli.
Figging.je, ini se elio pro mijeniti temu razgovora koja za rendere nije bila
nimalo ugodna. Zbog toga je rekao pokazujui na mrtve Meksikance:
- Tipovima je zauvijek prisjelo vrljanje po Sjedinjenim Dravama.
- Ne bih se sloio s vama. Uinilo mi se da im klima u Arizoni neobino
odgovara, pa sam im elio omoguiti da ovdje trajno ostanu - nasmijao se Terry.
- alu na stranu - nastavio je Figging. - Kad malo bolje razmislim ne vidim razlog
zbog ega ste se vi ukljuili u sukob, svakako osim ako nemate neke
osobne,interese.
- Upravo tako. Recimo da vodim svoj mali rat s bandom El Gorda.
Peterson zamiljeno zazvidi. - Po ovome to vidimo moglo bi se zakljuiti da
vam to prilino dobro polazi za rukom.
- To je tek samo poetak skromno je rekao Terry. Nastavak slijedi u Meksiku.
- Da ih moda ne mislite slijediti do njihova sklonita? Figging je iznenaeno
upitao.
- Upravo tako - mirno je odgovorio Terry.
- Pa to moe biti prilino opasno - rekao je Peterson glasom u kojemu se osjealo
pritajeno, divljenje. - Otkud znate gdje, se nalazi razbojniko gnijezdo?
- Ovaj prijatelj je bio tako ljubazan da mi to saopi neduno se nasmije Terry i
pokae na mrtvog Meksikanca.
- A kako se zove to idilino mjesto? - upitao je Peterson prihvaajui Terryev
nain razgovora.
- Corazon. Smjeteno je negdje na poetku Sierra Madre.
Render zamiljeno kimne. - Izgleda da ste vraki sposoban momak. Mi ve
mjesecima pokuavamo otkriti njihovo sklonite, ali uvijek kad bismo preli
meksiku granicu,svaki trag im se gubi kao da su propali u zemlju.
- ini mi se da niste preduboko kopali - nasmijao se Terry.

- alu na stranu, ovjee! Na kraju, spasili ste nam ivot od sigurne smrti i zbog
toga vam dugujemo zahvalnost pomirljivo je rekao Peterson.
- Zadrite svoju zahvalnost za drugi put - jetko odgovori Terry. - Nisam to uinio
iz nekih plemenitih pobuda. Sluajno se poklopilo da imamo iste neprijatelje.
- Mogli biste nam makar rei svoje ime - nije odustajao Peterson.
- Neka to ostane moja mala tajna,gospodo - nasmijao se Terry , a zatim uzjahao
konja. - Vie vas ne bih elio zamarati svojim drutvom. Bila mi je osobita ast
upoznati tako hrabre borce.
Rerideri vie nisu stigli nita rei, jer je Terry odmah podbo konja i nestao s
vidika. Oni jo nisu znali to da misle o udnom stranu kojemu mogu zahvaliti
to su jo ivi.
- Vjerojatno ga vie nikada neemo vidjeti - zamiljeno je promrmljao Figging- Nikad se ne zna, James. Moda nam se putevi ponovo ukrste - proroanski je
rekao Peterson.
VII T E R R Y J E V B I J E S

Sljedea tri dana Terry je proveo u sedlu od rana jutra pa sve do zalaska sunca.
urio je jer je znao da je svaki trenutak dragocjen. Jennyni otimai imali su
prilinu vremensku prednost, stoga je nastojao da tu prednost im vie smanji.
Potajno se nadao da e ih dostii na podruju Arizone. U Meksiku e se stvari jo
vie pogorati.
Pretpostavljao je da su se banditi uputili prema Nogalesu, jer je to bio jedini,
donekle prohodni granini prijelaz. Sljedei slian prijelaz bio je tek El Paso u
Teksasu.
Terry je odluio da do Nogalesa stigne preko polupustinjskog predjela, iako bi
mu izravni put bio mnogo krai. Na taj korak se odluio da izbjegne podruje
koje su naseljavali divlji Indijanci Papago. Nije to uinio iz straha od sukoba s
ratobornim crvenokocima, nego jednostavno stoga to je znao da je pametnije da
ne izaziva sudbinu. Kad bi jednom na vrat natovario divlje ratnike eljne osvete,
pitanje je koliko vremena bi mu trebalo da ih se oslobodi.
Tucson je zaobiao u irokom luku jer bi svako nepotrebno zadravanje moglo
jo vie poveati udaljenost izmeu njega i bandita. Imao je jo neto zaliha
dimljene govedine i dvopeka. Uz paljivo troenje zaliha mu je mogla potrajati
jo desetak dana.
Unato svim svojim pokuajima nije sustigao El Gorda i njegove bandite na
podruju Sjedinjenih Drava. U Nogales je dojahao nekoliko sati nakon zalaska
sunca. Smjestio je konja u staju za iznajmljivanje na poetku grada, a zatim je i
sam potraio smjetaj.
Nakon to se poteno iskupao i dobro najeo, obiao je nekoliko barova
pokuavajui ui u trag banditima, ali ljudi bi odmah zautjeli kad bi upitao za El

Gorda. Ni nekoliko pia koje im je platio nije pomoglo da im se rezveu jezici.

Pri samom spomenu bandita ljudi su prestraeno zakolutali oima i svaki
razgovor je prestajao. Terry je konano shvatio da nita novog nee saznati i da
je najpametnije da se ispava i skupi snagu za nove napore.
Ustao je vrlo rano. Nakon to je nahranio konja preao je u Meksiko.
Ponovo se pouzdao u svoje predosjeanje jer to mu je bilo jedino to mu je
preostalo. Dodue, znao je daje Corazon smjeten negdje na obroncima Sierra
Madre, ali isto tako je znao da bi godinama mogao bezuspjeno lutati.
Sljedeeg dana uao je duboko u podruje meksike pokrajine Sonore. Klima je
postajala sve nepodnoljivija i Terry je znao da ni on, a ni konj nee dugo izdrati
tako naporan tempo. Zbog toga je odluio da zastane u Magdaleni, prvom veem
naseljenom mjestu na koje je naiao.
Iako su naselje njegovi stanovnici s ponosom nazivali gradom, ak bi i ovjek s.
vie mate nego to ju je imao Terry bilo teko tako nazvati nekoliko pranjavih
ulica s potleuicama. Nastambe su uglavnom bile sagraene od nabijene zemlje i
iblja. Tek nekoliko kua bilo je sagraeno od opeke na suncu osuene, koju su
Meksikanci nazivali adobe. Jedna, od tih zgrada bila je mjesna crkva, te nekoliko
zgrada imunijih stanovnika Magdalene. Jedini izuzetak je predstavljala kantina,
na ijem proelju je kitnjastim slovima bilo ispisano Tres colores.
Iako je jo bilo prilino rano popodne, na ulicama se nalazilo mnogo ljudi. Prljava
djeurlija trala je niz ulicu, podiui oblak praine kao da je prolo omanje krdo
bizona. Mnotvo ljudi slijevalo se sa svih strana prema trgu na kojemu su se
nalazile zgrade crkve i gradske vjenice. Mukarci su uglavnom jahali na
mravim magariima, dok su ene pokraj njih kaskale, nastojei uhvatiti korak s
malim, ali zato ustrim ivotinjama kojima oito vruina nije nimalo smetala.
- Mora da imaju neki osobiti razlog zbog kojeg su se odrekli svoje popodnevne
sieste - pomislio je Terry. - Ne bih se zaudio da je danas sveta Magdalena.
Njegova pretpostavka pokazala se potpuno ispravnom, jer je pred crkvom
ugledao gomilu zastava na kojima je pokraj meksike zastave, bio lik jedne ene,
vjerojatno svete Magdalene, zatitnice grada.
Nije imao ni najmanje elje da se ukljui u ope veselje. Njegovu iznenadnu
panju privukao je za gradi pomalo neuobiajen prizor. Iako se tek tu i tamo
mogao vidjeti poneki krljavi konji, za ogradu pred kantinom bila su privezana
etiri rasna konja. Njihovi vlasnici morali su biti najbogatiji stanovnici gradia,
ili....
U drugu mogunost bilo je teko povjerovati. To bi bilo i previe lijepo!
Nikad se ne zna, pomislio je Terry, a zatim je sjahao i privezao svog vranca za
ogradu. Opazivi da su dobili drutvo, etiri konja su podigli glave. Po njihovu
izgledu Terry je zakljuio da su vrlo umorni i da su vjerojatno prevalili veliki
dio puta prije nego to su se stigli odmoriti.
Kantina je bila gotovo prazna. Jedine posjetioce predstavljali su etiri mukarca
koji su sjedili za stolom odmah do vratiju, te neki stari koji se pijano klatio
pokraj anka. U kutu do anka neki je mladi tiho prebirao po icama gitare.

inilo se da je potpuno zaokupljen pjesmom koju je izvodio, tako da nije ni

opazio Terryev dolazak.
Terry je letimino pogledao deurnog pijanca, a zatim mu se pogled na kratko
zadrao na mladiu s gitarom. Bio je odjeven u izlizano odijelo vakerosa. Za
pasom sa svake strane visjele su korice s dva bljetava revolvera. Njihovi drci
bili su optoeni srebrom i predstavljali su prava mala remek djela.
Momak je, ini se, potroio cijelo bogatstvo na revolvere, pomislio je Terry.
Prilino neobino za kavanskog glazbenika.
Odmjerivi mladia Terry je svu svoju panju usmjerio na etvoricu mukaraca.
Nastojao je to uiniti neopaeno i zbog toga je priao anku, iza kojeg se nalazio
proelavi debeljko s ogromnim brkovima koji je Terrya podsjeao na velikog
kukca.
ovjek ga je ispitivaki odmjerio, a onda na loem engleskom upitao:
- to elite popiti, mister?
- Burbon - narui Terry a zatim se postavi u povoljniji poloaj iz kojeg je potajice
mogao promatrati etvoricu mukaraca za stolom do vratiju.
- Nema burbona, mister. Moete dobiti neto drugo - s primjetnom dosadom
odgovori barmen.
- Kad nema burbona, onda e i tekila biti dobra - doda Terry na panjolskom.
Barmen ga je iznenaeno pogledao i procijedio:
- Si, senjor.
etvorica za stolom ispitivaki su ga promatrali. Kad su vidjeli da je Terry
uhvatio njihove poglede vie ga nisu gledali.
Glavnu rije je, ini se, vodio krupni mukarac, koji je preko irokih ramena imao
prebaeni kitnjasti pono. Iako je djelovao kao peon, njegove ruke bile su previe
njegovane a da bi mogle biti seljake. Ostala trojica mukaraca bila su slino
odjeveni. O neemu su vrlo ustro raspravljali, ali tako tiho da Terry nije mogao
uti o emu je rije. Izrazi lica sve etvorice bila su tmurna ak pomalo prijetea,
tako da je Terry nesvjesno provjerio da li mu se kolt nalazi na dohvat ruke.
Bilo mu je jasno da je rije o ubojicama koji bi za malo novaca prodali duu ak i
samome vragu.
Trgnuo se kad je iza sebe zauo barmenov glas :
- Vaa tekila senjor. Terry podigne au i u jednom gutljaju iskapi tekilu.
Trenutak zatim osjetio je kako mu estoko pie ispire prainu koja se u njegovim
ustima nataloila posljednjih dana.
Zamiljeno je pogledao u dno prazne ae, a zatim ju je pruio barmenu.
- Jo jednu; amigo - tiho je rekao. ovjek utke uzme au i prinese
je boci. Terry iz depa izvadi kovanicu od jednog dolara i baci je na pult.
Barmenove oi pohlepno su zasjale.
- Dolar je tvoj, amigo, ako mi kae kako se zove onaj krupni ovjek - rekao je
Terry i glavom pokazao prema stolu za kojim su sjedila etvorica Meksikanaca
Na barmenovom licu ponovo se pojavila bezizraajna grimasa kao u mumije.
Terry se nije dao zavarati barmenovim izgledom. Dobro je znao da se koleba.

I doista, nakon nekoliko trenutaka u njemu je prevladala pohlepa za novcem.

Proaptao je tako tiho da ga je Terry jedva uo:
- Pa to je Pablo Gonzales. Sigurno ste uli za njega, senjor.
Kroz Terryev mozak prcstrujala je neobina pomisao. Nasmijao se i rekao:
- Ta naravno! Znao sam da sam ga negdje vidio. Ako se ne varam on jae u bandi
slavnog El Gorda.
Posljednju reenicu vie je izrekao kao tvrdnju. Po preplaenom izrazu na
barmenovom licu zakljuio je da je njegova pretpostavka bila ispravna.
Sad kad je saznao to ga je zanimalo, smatrao je da nije previe uputno da se i
dalje zadrava u kantini. Na kraju bi Gonzeles i njegovi prijatelji mogli neto i
posumnjati, a to bi moglo pokvariti cijeli njegov plan.
Dok je izlazio, etvorica Meksikanaca samo su ga ovla pogledala. Vjerojatno
nije bilo neuobiajeno da se poneki gringo pojavi u Magdaleni. Zbog toga niti
nisu na njega obraali panju. Terry je uo prie o brojnim odmetnicima koji su
bjeei pred zakonom potraili skrovite u oblinjem Meksiku. Iako je izmeu
vlada dviju zemalja postojao sporazum o izruivanju prekritelja zakona, to je
ipak bilo samo mrtvo slovo na papiru.
Kad je iziao iz kantine, Terry je zastao na verandi i smotao cigaretu. Upravo
kad ju je htio pripaliti, ugledao je grupu konjanika koja se polako pribliavala
ulicom. Kad su primijetili konje pred kantinom pomislili su vjerojatno isto to i
Terry , jer su zastali i neto poeli ivo raspravljati.
Iz grupe od desetak konjanika izdvojio se jedan jaha i ustrim pokretima ruku
praenim bujicom rijei rasporedio ostale jahae u neku vrstu klinastog poretka.
Terry je bacio tek pripremljenu cigaretu i ponovo uao u kantinu. Meksikanci su
ga iznenaeno pogledali, a zatim se na njihovim licima pojave ljutiti izrazi. No
Terry se na to uope nije obazirao. Priao je njihovu stolu i rekao na tenom
panjolskom:
- Ne bih elio poremetiti va mir senjores, ali mi se ini da vam netko radi o glavi.
Prvi se snaao krupni mukarac za kojeg je barmen rekao da se zove Gonzales.
- O emu ti to pria gringo? - ljutito je prosiktao. - O tome da se napolju nalazi
desetak jahaa za ije dobre namjere se ne bih mogao kladiti - smirenim tonom
nastavio je Terry kao da pria o borbi pijetlova kojoj je nedavno prisustvovao.
Banditi su poskoili kao da ih je pogodio grom. Ako su i bili iznenaeni naglim
obratom situacije, to se na njihovim licima nije moglo vidjeti. Zgrabili su svoje
oruje. Gonzales je neto ljutito povikao, i odmah zatim etvorica mukaraca
pourila su do stranjeg izlaza iz kantine.
Po njihovim ljutitim povicima moglo se zakljuiti da su ih njihovi protivnici i
tamo ve preduhitrili.
Barmen je nestao ispod visokog anka, a odmah zatim pridruio mu se i deurni
pijanac, iji su pokreti izgledali neobino ustri za ovjeka koji je popio veu
koliinu alkohola.
Mladi u kutu prostorije odloio je gitaru i izvadio svoja dva bljetava revolvera.

- Ti e takoer tititi stranji ulaz, Pedro - dobacio mu je Gonzales, po emu je

Terry shvatio da momak takoer pripada bandi.
- Teko da emo se izvui iz ove miolovke - kroz zube je procijedio jedan bandit.
Htio je jo neto dodati, ali je naglo zautio kad je vidio Gonzalesov bijesni
pogled.
- Moda bih vam ja mogao pomoi, senjores - gotovo veselo je rekao Terry. Nije
se dao zbuniti ljutitim pogledima Gonzalesa i njegovih prijatelja, nego je smireno
nastavio: Situacija izgleda teka, ali nije bezizlazna.
- O emu ti to trabunja, gringo? -s prijetnjom u glasu upitao ga je jedan od
bandita.
- Ne bih elio gubiti vrijeme objanjavajui pojedinosti. Samo sam pomislio da
vai neprijatelji vjerojatno ne znaju da sam ja na vaoj strani.
- A otkuda da znamo? uslijedilo je Gonzalesovo pitanje. U njegovm glasu vie
nije hilo previe sigurnosti.
- Moete mi vjerovati. Ionako vam nita drugo ne preostaje - zavrio je svoju
misao Terry.
Razbojnici su shvatili da u njegovim rijeima ima logike, zbog toga su ga utke
sasluali dok im nije objasnio svoj plan. Zatim se nasmijao i u znak dobrih elja
podigao palac desne ruke. Znao je da nije u potpunosti pridobio njihovo
povjerenje, ali time se nije optereivao.
Iziao je iz kantine, a onda je ponovo zastao da smota cigaretu. Iako se inilo da je
time bio potpuno zaokupljen, kroz poluzatvorene vjee pomno je promotrio to
se dogaa na ulici.
Nepoznati konjanici su u meuvremenu sjahali i opkolili kantinu. Veina je u
rukama drala puke, dok su samo nekolicina izvadili revolvere i uperili ih prema
vratima i prozorima kantine.
Izraz na Terryevom licu nije se nimalo promijenio. Zapalio je cigaretu i
nesigurno zateturao prema svom vrancu. elio je ostaviti dojam obinog pijanca,
i to mu je po svemu sudei i uspjelo, jer ljudi koji su pripremali napad na kantinu
na njega uope nisu obraali panju.
Terry je odvezao uzde, a zatim je poveo konja niz ulicu. im je prevalio
pedesetak metara hitro se okrenu. Kad se uvjerio da ga nitko ne gleda, ponovno je
zavezao konja za ogradu koja se je nalazila pred jednom kuom, a zatim je iz
korica na sedlu izvukao vinesterku. Kao sjena klizio je du niza zgrada koje su
se nalazile na suprotnoj strani kantine, dok nije doao do kue na kojoj je pisalo
Brijanica-.
Poput vihora je utrao kroz otvorena vrata radnje. Ugledao je zaprepatena lica
brijaa, i ovjeka kojeg je taj upravo brijao. Pukom im je pokazao da se ne miu
sa svojih mjesta, a onda je zatvorio vrata i priao prozoru.
U tom trenutku napadai su upravo zavrili opkoljavanje kantine. Napregnuto su
promatrali ovjeka u bijelom odijelu koji je, ini se, bio njihov voa. Mukarac je
kimnuo glavom oito zadovoljan uspjenom akcijom opkoljavanja. Zatim je
podigao ruku i petorica ljudi potrali su prema ulazu u kantinu.

A tada se otvorio pakao. Stakla na dva prozora kantine koja su gledala na ulicu
razbijena su pod udarcima revolverskih draka, a trenutak zatim zapratalo je
oruje. Iznenaeni napadai nisu se stigli ni okrenuti, a ve su popadali izreetani
mecima. Jo je samo jedan od petorice napadaa pokazivao znakove ivota, ali
dobro naciljan hitac zaustavio je njegove patnje.
Nakon poetnog iznenaenja preostali napadai brzo su se povukli u zaklone iza
kola i nekoliko baava koje su se nalazile uz rub ulice. Na pucnjavu iz kantine
odgovorili su estokom paljbom, tako da su branioci morali ustuknuti s prozora:
Terry se jo nije elio umijeati u sukob. Paljivo je motrio razvoj dogaaja,
strpljivo oekujui pravi trenutak da se ukljui u sukob.
S druge strane kantine zauo je pucnjavu, po emu je zakljuio da su napadai
uspjeno izveli opkoljavanje cijelog prostora. .
Iako je vrijeme prolazilo, paljba nije nimalo jenjavala. Iz kantine bi se tek
povremeno zauo poneki hitac, jer se napadnuti nisu usuivali ni proviriti glavu.
Terry je shvatio da je samo pitanje minuta kad e napadai izvriti glavni napad.
Jo uvijek ih je dovoljno preostalo da, dok jedni baranom vatrom pokrivaju
prozore i vrata kantine; drugi mogu juriem pokuati osvojiti kantinu.
No napadai su bili lukaviji nego to je Terry pretpostavljao. Iz gomile ljudi
izdvojila su se dva mukarca i potrala prema kantini. U rukama su drali tapie
dinamita., na ijim su krajevima dogorijevali fitilji. Kad su dotrali na nekoliko
metara od kantine bacili su se na zemlju:
Ljudi u kantini nisu vidjeli ovaj posljednji potez njihovih napadaa. Terry je
shvatio da je krajnje vrijeme da se umijea u borbu.
S dva precizna hica zauvijek je dvojicu mukaraca prikovao u zemlju. Trenutak
iza toga tapii su eksplodirali i, njihova tijela pretvorila u bezlinu i krvavu
masu.
Ostavi bez voe, napadaima je iznenada oslabila elja za borbom Uz
preplaene povike nastojali su izbjei smrtonosnoj paljbi, no za to nisu imali
prevelike anse. Nali su se u unakrsnoj vatri izmeu kantine, koji su shvatili da
se iznenada situacija promijenila u njihovu korist i Terrya. Gringo je
hladnokrvno, kao da se nalazi na streljani, nastavio smicati jednog po jednog od
preostalih napadaa. Pokuali su uutkati nepoznatog strijelca koji im je potpuno
poremetio planove, ali Terry je bio previe dobro zaklonjen da bi mu njihovi meci
mogli nauditi.
Ljudi iz kantine osokolili su se uvidjevi da se kolo sree poelo okretati u
njihovu korist. Da bi preciznije gaali izili su iz kantine. Zaklonili su se iza
nekoliko praznih baava koje su se nalazile pred zgradom. Osuli su jo eu
paljbu, tako da petorici preostalih napadaa nije preostalo nita drugo nego da se
predaju.
Jedan po jedan bacili su oruje, i visoko podignutih ruku izili iza zaklona koji im
ionako vie nisu mnogo koristili.
Sa stranje strane zgrade jo je dopirala pucnjava, ali i ona je postepeno sve vie
slabila. Gonzales je kratko naredio jednom svom ovjeku da se pridrui

braniocima stranjeg dijela kue, a zatim je s jo jednim banditom ustao iza

zaklona.
Zar vam je dosadio ivot, gnjide? - podrugljivo se nasmijao.
Iako je jo vladala paklenska vruina, ljudi kojima je uputio pitanje tresli su se
kao ibe na vjetru. U oima im se zrcalio strah dok su kao opinjeni promatrali
krupnog Meksikanca. Terrya su podsjeali na kunie koji su se iznenada nali
pred izgladnjelom zvearkom.
Konano se jednome od njih malo odvezao jezik.
- Nismo znali da se u kantini nalazite vi, Gonzales muklo je prostenjao ovjek.
- Niste znali da se unutra nalazimo mi, je li? - zagrmio je Gonzales svojim
snanim basom. - Da niste moda mislili da ste naletjeli na dijete koje e vaa
pucnjava oraspoloiti?
Shvativi da nema smisla da bilo to dalje pria, nesretnik je zautio. To je
Gonzalesa samo jo vie uvjerilo u tonost njegove pretpostavke.
- Poeljeli ste se rijeiti starog drutva i svu slavu prigrabiti za sebe? - urlao je
Gonzales ispunjen opravdanim bijesom.
Vaya con dios, amigos!
Iz dva njegova revolvera suknula je vatra i dvojica bandita trgnula su se od
estine udarca. Jednog od njih metak je pogodio posred lica. Bandit je jauknuo od
bola, ali odmah zatim Gonzalesov revolver se oglasio i po drugi put i ovjek se
sruio u prainu. Drugi razbojnik bio je bolje sree, jer ga je metak pogodio tono
u srce.
Gonzalesov kompanjon nije gubio trenutka. Revolver u njegovoj ruci dva puta se
oglasio i jo dvojica ljudi nalo se u praini.
Preostali preivjeli napada zatvorio je oi oekujui da ga svakog trenutka snae
ono to i njegove prijatelje.
Kad je prola gotovo minuta: a nita se nije dogodilo, ovjek je iznenaeno
otvorio oi. Na njegovu licu pojavio se izraz iznenaenja i nevjerice, pomijean s
nekom nadom, No ako je i na trenutak pomislio da e njegova sudbina biti
drukija gorko se prevario.
- Ti nisi zasluio da umre kao ovjek, Sancho - glasom punim mrnje prosiktao
je Gonzales. - Pogotovo ne zbog toga jer si iznevjerio moje povjerenje. Umirat
e polako arko elei smrt, ali ona nee dolaziti.
Sancho ga je preklinjui pogledao. Upravo kad je htio izrei svoju molbu,
Gonzales je paljivo naciljao revolversku cijev u njegov trbuh i povukao okida.
Ne obraajui vie panju na ovjeka koji se u stranim bolovima svijao na
zemlji, Gonzales se obrati svom pratiocu:
- Najboije je da im prije sve ovo zavrimo. itava stvar mi polako poinje ii na
ivce.
Terry je pogledom ispratio dvojicu mukaraca koji su se oprezno oduljali do
stranjeg dijela zgrade odakle se tu i tamo uo jo poneki prasak oruja, a zatim se
je na peti okrenuo i uao u brijanicu.

Brija i njegova muterija jo su bili skutreni u kutu prostorije: Brija je u ruci

drao britvu, a muteriji je jedna strana lica bila prekrivena gustom bijelom
pjenom, tako da su djelovali komino.
Ugledavi prizor pred sobom Terry se slatko nasmijao. Sjeo je na stolicu i rekao:
- Poslije ovakvog isanja dobro bi odgovaralo jedno brijanje. Nadam se da ti
ruka nee previe drhtati. Vrlo sam osjetljiv kad je moja koa u pitanju.
etvorica konjanika jahala su u tiini, zadubljeni u svoje misli. Neko vrijeme
jahali su uz rijeku, istog imena kao i grad iz kojega su krenuli, a zatim su je
pregazili kod mjestanca koje je nosilo neobino ime Imuris. Zbog niskog
vodostaja nisu ni ulazili u naselje.
Gonzalesu i njegovim drugovima se urilo, to Terry ju nije ni najmanje smetalo.
I njemu je bilo u interesu da to prije dostigne Jennyine otmiare.
Opazio je da jo nije zadobio povjerenje bandita. Krupni Meksikanac je jahao na
elu kolone, a odmah za njim Terry i dvojica bandita. Iako se inilo da je to
sluajno, cijelo vrijeme se Terryju iza lea nalazio jedan jaha. Uvijek kad bi
Terry usporio, njegova sjena je takoer usporila.
Iako sam im spasio ivote, nije nikakvo udo to mi ne vjeruju, razmiljao je
Terry. Svaki stranac za njih predstavlja opasnost. Mogao bih se kladiti da ak niti
jedan drugome previe ne vjeruju. Zastali su tek oko podneva, kad su se po
Terryevoj procjeni udaljili dvadesetak kilometara od grada.
Sunce je nemilosrdno arilo, i ljudi i konji su jedva doekali da mogu potraiti
malo hlada meu napola sruenim zidinama stare panjolske misije.
Meksikanci su pustili konje da slobodno pasu, a onda su uli u prostranu zgradu
koja je nekad sluila kao crkva. Terry im se utke pridruio. Sjeo je na kameni
pod i promatrao jednog bandita koji je naloio vatru, a zatim je iz bisaga izvadio
metalnu posudu i neto ivenih namirnica.
Nije ni uo kad mu se Gonzalez pribliio. Iako je na nogama imao teke jahae
izme, priao mu je neujno poput make. Terry je osjetio njegovu prisutnost tek
kad ga je Meksikanac oslovio.
- Prilino si vian oruju, gringo - rekao je svojim dubokim glasom koje je Terrya
posjetilo na mumljanje grizlija:
- Ime mi je Terry - ne okreui se odgovorio je Terry. I dalje je nastavio
promatrati ovjeka koji je pripremao ruak.
- Gdje si tako dobro nauio panjolski, Terry? - nastavio je Gonzalez.
- To je prilino duga pria. Pretpostavljam da te ne bi ni zanimala - mirno je
odgovorio.
- Tko zna, moda i bi? I onako imamo dovoljno vremena da se upoznamo.
- Mislio sam da vam se uri da to prije sustignete svoje drugove - leerno je
primijetio Terry, ali je odmah poalio to je to rekao.
Iako jo uvijek nije pogledao Meksikanca, osjetio je promjenu u njegovom glasu
kad ga je upitao:
- Otkud zna da nismo sami?

- To barem nije teko pogoditi. Teko da bi se aica ljudi mogla odrati u ovako
opasnom poslu kao to je to va.
Polako se okrenuo i pogledao ravno u par crnih oiju koje su ga sumnjiavo
promatrale. Meksikanac je htio neto rei, a onda se predomislio. Kimnuo je
glavom i rekao:
- To bi se pogotovo za tebe moglo rei, zar ne?
- Ja nisam imao drugog izbora - mirnim glasom objasnio je Terry.
- Zbog ega te jure u tvojoj zemlji? - nastavio je s pitanjima Gonzales.
- Neuspjela pljaka banke. erif i jedan od njegovih pomonika nali su se na
muicama naih revolvera. Dvojica mojih prijatelja imali su manje sree od mene
- kratko je objasnio Terry:
- I zrak je za tebe postao neist - prokomentirao je Terryeve rijei bandit. inilo
se da ga je njegovo objanjenje malo umirilo. - S nama zajedno jae jo jedan
gringo. Moda ga pozna.
Terry ju se ni najmanje nije svidjela njegova posljednja primjedba. Iako je za to
postojala minimalna vjerojatnost, ipak se moglo dogoditi da ga njegov zemljak
prepozna To bi samo moglo zakomplicirati stvari.
Na svu sreu Meksikanac nije itao njegove misli. Dobroudno se nasmijeio i
rekao:
- Iako si gringo svia mi se Terry . Nadam se da e se dopasti i El Gordu.
- A to ako mu ne budem simpatian? - upitao je Terry .
- E, onda se zna - nasmijao se Gonzales i gestom ruke preko svog vrata, dao do
znanja ta bi mu se onda dogodilo.
- Nimalo utjeno - prokomentirao je njegovu izjavu Terry , a zatim je pokuao
iskoristiti Meksikanevu iznenadnu blagoglagoljivost.
- A gdje je zborno mjesto? - naoko nezainteresirano je upitao.
- Upravo ovdje - nasmijao se bandit.
- Zar emo ih jo dugo morati ekati? - nastavio je s pitanjima Terry , iako je,
znao da bi Meksikanac mogao neto posumnjati.
- Morali bi doi najkasnije do veeri. A to te to toliko zanima? - nepovjerljivo je
upitao.
Na svu Terryevu sreu upravo u tom trenutku zauo se topot konja. Banditi su
pograbili oruje i potrali prema izlazu iz ruevina. Nakon kraeg oklijevanja
Terry im se takoer pridrui.
Popeli su se na polusrueni zid koji je okruivao zgrade bive misije i napregnuto
promatrali skupinu konjanika koja im se pribliavala. Udaljenast je jo bila
prevelika, da bi mogli raspoznati lica jahaa.
Konano, kad su konjanici doli na udaljenost od kojih tristo metara, jedan od
bandita je s olakanjem uzviknuo:
- Pa to je El Gordo i ostatak drutva. Dolaze prije nego to je to bilo dogovoreno.
- El Gordo uvijek dolazi na vrijeme - promumljao je Gonzales.
Bandit ga je preplaeno pogledao i naglo zautio.

Nema to, disciplina je zaista na zavidnoj visini, podsmjeljivo je pomislio Terry,

a zatim je s novim zanimanjem stao promatrati jahae.
Ljudi su se brzo pribliavali, i uskoro je mogao dobro vidjeti debelog ovjeka koji
je jahao na elu skupine.
Ta mjeina bio je El Gordo. Nije ni udo da ga tako zovu, od njega bi se dala
napraviti barem trojica osrednjih Meksikanaca, bilo je prvo to je Terry ju palo na
pamet kad je paljivo prouio vou bande. Novopridolice su bili odjeveni u
bijele hlae i bijele koulje.
Svi su na glavama imali iroke meksike eire, a preko ramena bila su im
prebaena po dva redenika s mecima.
Svi su mukarci bili tamnoputi i preplanuli od sunca. Veinu njih krasili su gusti i
paljivo njegovani brkovi.
**

gordo - panjolski debeo**

Trojica Meksikanaca izili su iz zaklona i krenuli u susret svojim drugovima.

Terry je takoer ustao, ali je radije ostao naslonjen na zid koji je ipak pruao neto
hlada. Osim toga elio je na miru promotriti efa bande i novodole bandite.
Jahai su se zaustavili pred trojicom svojih prijatelja. Nakon to su izmijenili
pozdrave, ef bande je sa zanimanjem pogledao Terrya. No, njegov pogled nije
trajao due od nekoliko sekundi. Ponovno je pogledao Gonzalesa i upitao:
Zar Antonio nije doao pozdraviti svoje drugove?
- Nije - kratko odgovori Gonzales, a zatim shvativi da tako nije uputno
razgovarati sa efom bande, brzo je dodao:
- Antonija vie nema meu ivima.
- A od ega je umro - nastavio je s pitanjima El Gordo , iako je Terry ju bilo jasno
da Meksikanac nasluuje odgovor.
- Od trovanja olovom - muklo je rekao Gonzales, a onda je ukratko objasnio to
se u Magdaleni prethodnog dana dogodilo.
El Gordo je ponovo pogledao Terrya. Ovog puta njegov pogled je due trajao.
Njegovim orlovskim oima nita nije moglo promai. Paljivo je prouio visokog
i suhonjavog ovjeka kojemu je ispod eira provirivala gusta i kovrdava plava
kosa. Na trenutak su im se susreli pogledi. Razbojnik je pokuao odgonetnuti s
kakvim tipom ima posla, ali u metalno plavim oima nije mogao nita proitati.
Zatim mu se pogled zaustavio na vinesterki koju je Terry drao u ruci i na dva
blistava kolta koja su bila objeena o Terryev remen.
- ujem da si priskoio u pomo mojim ljudima. Takve usluge nikad ne
zaboravljam, gringo.
- Zovem se Terry - tihim, ali zato odlunim glasom rekao je Terry.
- Zanima me zbog ega si to uinio, gringo? - pretvarajui se da nije uo Terryevu
primjedbu nastavio je bandit.
- Rekao sam da mi je ime Terry - ponovio je Terry, iako mu je bilo potpuno jasno
u kako opasnu igru se uputa.

El Gordovo lice se smrknulo. U oima su mu zaiskrile munje, ali Terry ga je i

dalje ravnoduno promatrao.
Ostali banditi su se zgranuto pogledali, jer nisu bili navikli da se s njihovim
voom tako drsko razgovara. ake su im obujmile drke revolvera i puaka. Bili
su spremni da na najmanji El Gordov mig kazne drznika:
No na licu njihova voe ponovno se je pojavio smijeak.
- Zbog ega - si to uinio, Terry? - ljubazno je upitao.
Njegovi ljudi jednostavno nisu mogli vjerovati svojim uima. Bilo im je
neobjanjivo da netko moe nekanjeno na taj nain razgovarati s monim El
Gordom. I to jo neki gringo. To je zaista bilo neuveno!
Terryju je bilo jasno kakav je uinak kod bandita izazvala njegova opaska, ali na
njih se uope nije osvrtao. Paljivo je promatrao krupnog ovjeka, nastojei
proniknuti njegov sljedei pokret. Znao je da mu ivot ovisi o tankoj niti.
Ako neto pokua barem u imati drutvo u paklu, hladnokrvno je pomislio, a
onda rekao:
- Nisam mogao dozvoliti da pobiju nedune ljude.
Iz razbojnikih redova zauo se prigueni kikot, koji je odmah zamro kad se El
Gordo okrenuo i ljutitim pogledom oinuo svoje ljude.
- ini se da smo dobili novog Zapatu - cinino je prokomentirao Terryjevu izjavu
na to su se banditi slatko nasmijali. U njihovom smijehu Terry je osjetio
pritajeno olakanje.
- Unato tvojim plemenitim pobudama, nadam se da e biti dobar lan nae
bande - dodao je bandit.
Banditi su veselo zaagorili sretni to je dvoboj rijeima izmeu njihova voe i
udnog stranca tako dobro zavrio. Iz Gonzalesova prianja shvatili su da je
gringo vian oruju, a takve osobe su uvijek bile vie nego dobro dole u
njihovim redovima.
El Gordo je pokretom ruke prekinuo njihove oduevljene povike. Zatraio je od
Gonzalesa da mu ispria o pojedinostima sukoba s lanovima suparnike bande?
Kad je ovaj zavrio sa svojim kazivanjem, El Gordo je s gnuanjem pljunuo i
samo rekao:
-Psi!
ini se da je razgovor za njega o toj temi bio zavren. Sjahao je, a odmah zatim
njegov primjer su posluno slijedili i ostali lanovi bande: Primili su konje za
uzde i poveli ih u dvorite stare misije.
Iz gomile bandita izdvojio se jedan ovjek i priao Terryu. U prvi trenutak nije ga
prepoznao, jer je kao i svi ostali lanovi bande bio odjeven u iroke bijele
meksike hlae i bijelu koulju, sa irokim sombrerom na glavi.
- Tko bi rekao da emo se ovdje ponovo sresti - rekao je ovjek, na tenom
engleskom jeziku. Terry ga je ispitivaki promatrao nekoliko trenutaka, a onda
mu je iz sjeanja izronilo poznato lice:
- ivot je pun iznenaenja, Derek - hladno je odgovorio Terry , nadajui se da
bandit ne zna nita o dogaajima koji su se zbili u proteklih pola godine:

Franka Dereka sreo je u Kansasu i neko vrijeme su zajedno jahali s bandom.

- Kako to da vie nisi sa starim drutvom, Terry ?
- Iz jednostavnog razloga: drutvo se raspalo - veselo se nasmije Terry .
- Kako raspalo? - zinuo je Derek.
- Veina se raspala u doslovnom smislu rijei zahvaljujui teksakim renderima
koji su nas zaskoili jedne mrane noi, dok je nekolicina sretnika, u koje se i ja
ubrajam, uspjela izmai sigurnoj smrti.
- A tako? - nije mogao doi sebi od iznenaenja Derek. Zbunjeno se je poeao po
glavi osupnut iznenadnim novostima: Kad se malo pribrao, ponovo je pogledao
Terrya.
- Kako ste, dovraga na vrat navukli rendere?
- Sluajno smo dospjeli na njihovo podruje - odgovorio je Terry. Kad je vidio da
bandit ne shvaa, kratko mu je objasnio:
- U Kanzasu nam je postalo prevrue. Stoga smo potraili mirnije krajeve gdje
smo bili manje poznati. Na alost nakon jednog napada na potansku koiju
natovarili smo si na vrat cijelu etu rendera. Nesrea je bila u tome da se u koiji
nalazila hrpa love koja je bila namijenjena za isplatu nekih naknada renderima.
Zbog toga su nas momci tako revno jurili, dok nam konano nisu uli u trag.
- To se zove nesrea - suosjeajno je uzdahnuo Derek. - Uhvatili su vas na
spavanju, kao u miolovci.
- Da, upravo tako. A maka je bila jako gladna - ponovo se nasmijao Terry.
Shvatio je da do banditovilh uiju jo nije doprla prava pria, zbog toga je na
brzinu izmislio dopadljivu priu o teksakim renderima.
- Da li si ve dugo u ovim krajevima, Derek? - Terry se htio osigurati za svaki
sluaj.
- Neto vie od godinu dana. Moja pria je prilino slina tvojoj, samo to mene
za razliku juri amerika vojska - procijedio je Derek.
- Kako ti je to uspjelo? veselim glasom upitao ga je Terry, kao da se radi o dobroj
ali.
- Na moju nesreu slizao sam se s grupom Komanerosa. Crvenokocima smo za
skupi novac prodavali drugorazredni viski i staro oruje. Znali su da ih varamo,
ali drugog izvora nisu imali: Sve je bilo dobro dok glas o naoj trgovini nije doao
do uiju nekog nadobudnog oficira iz Fort Davisa. Presreli su nas dok smo upravo
prevozili novu poiljku viskija za nae edne prijatelje. Tom prilikom je
poginulo nekoliko vojnika, pa je za nama raspisana savezna tjeralica.
- Topla ljudska pria o tome kako se u dananje vrijeme ovjek mora na svakakve
naine dovijati kako da preivi - patetinim tonom rekao je Terry. - A sada bi bilo
najbolje da se pridruimo naim novim, prijateljima prije nego to pojedu sve to
je vrijedni kuhar spremio za ruak.
Uli su meu ruevine i pridruili se banditima koji su se upravo tiskali oko
velikog kotla iz kojeg je kuhar vadio jelo. Izvadili su svoje metalne porcije i stali
u red.

Kad je ugledao Terrya, kuhar je samo neto nerazgovjetno promrmljao, a zatim je

u njegovu posudu istresao crvenkastu smjesu udna porijekla koja se jo dimila.
- Malo previe papra i crvene paprike za moj ukus. Inae nije loe prokomentirao je Terry kuhareve kulinarske sposobnosti.
- Ispoetka e ti se njihova jela initi neobinima, ali vjerujem da e se uskoro
priviknuti na jake zaine koje koriste u ogromnim koliinama nastojao ga je
utjeiti Derek kad je vidio kako se prilikom svakog zalogaja mrti.
- Drugo mi nita ne preostaje - nasmijao se Terry . Iako se pretvarao da je zauzet
jelom, cijelo vrijeme je krajikom oka promatrao vou bande. Primijetio je da ga
El Gordo povremeno ispitivaki promatra, a to mu se nimalo nije svialo.
- Pretpostavljam da emo nakon veere krenuti dalje - rekao je Terry nastojei
navesti razgovor na temu koja ga je zanimala.
- Nisam u to ba previe siguran. El Gordo je rekao da emo u ovim ruevinama
priekati da nam se pridrue lanovi bande koji su zaostali nakon posljednjeg
pljakakog pohoda u Sjedinjene Drave.
- To znai da ovdje moemo ostati i nekoliko dana - zakljuio je naglas Terry ,
dok je u sebi mislio da se to njega, ne bi trebalo ticati, pa makar morao ekati do
sudnjeg dana kad e uskrsnuti banditi koje je posmicao uz pomo rendera.
- To se lagano moe dogoditi koliko sam mogao naslutiti u razgovoru s El
Gordom. On nestrpljivo oekuje njihov dolazak.
- Nisam ni slutio da je toj debeloj mjeini toliko stalo do njegovih ljudi - naruga se
Terry .
- U to nisam ni ja siguran, ali ini mi se da mu je stalo do poiljke koju sa sobom
moraju donijeti.
- Ako je ta poiljka zelena i sastavljena od utavih novanica, nimalo ne
sumnjam u iskrenost njegove zabrinutosti - dodao je Terry .
- Tko bi ga znao - neraspoloeno je odvratio Derek. Terry je shvatio da mu nije do
razgovora, zbog toga vie nita nije rekao, iako je bilo jo nekoliko stvari koje su
ga arko zanimale.
Nakon to su pojeli Derek je ustao. Predloio je Terryu da se pridrui banditima
koji su se rasporedili oko velike vatre. Vodili su nevezani razgovor, i tek tu i tamo
do njih bi doprla poneka rije.
Terry je smatrao da bi za njega bilo pametnije da se odmori. To je Dereku i rekao,
na to je on samo slegnuo ramenima i pridruio se banditima oko vatre.
Terry je odvezao vreu za spavanje koja je bila privrena za sedlo. Zatim je
otiao do udaljenog kuta dvorita i uvukao se u vreu. Zaspao je odmah im je
zatvorio oi.
Po noi ga je probudila neka buka pomijeana sa topotom konjskih kopita. uo je
glasne povike uzbuenih ljudi, ali na njih nije uope obraao panju. Shvatio je
da je konano stigla grupa lanova bande kaju je El Gordo tako nestrpljivo
oekivao. Na ljudima se vidjelo da su umorni i da se nalaze na izmaku snaga.
Terry je odluio da je pametnije da ne izlazi iz svoje tople vree za spavanje.
Ionako nita novoga ne bi mogao saznati.

VIII
TERRYJEV

BIJES

Iz sna ga probudio tihi zvuk. Terry se trgne i napola izvue iz vree za spavanje.
U ruci je drao otkoeni kolt, spreman da se suprotstavi iznenadnoj opasnosti.
- ovjek te ne moe zaskoiti ni na spavanju - tiho je rekao Derek i slatko se
nasmijao. - Vidim da ti refleksi jo uvijek nisu zatajili.
- Ako si samo to elio provjeritis nemoj to initi esto mrzovoljno je promrmljao
Terry.
- Budi siguran da neu nastojao ga je oraspoloiti Derek. - Samo sam ti elio
saopiti da emo uskoro krenuti.
- Pa jo nije ni svanulo pobunio se Terry.
- El Gordo se po svemu sudei dri one narodne tko rano rani, dvije sree grabi.
- Ili je cijeli dan pospan protegne se Terry i iroko zijevne.
- Bilo bi bolje da to prije ustane. Veina ljudi ve je spremna za pokret upozorio ga je Derek. - Osim toga ef nam je jutros loe volje.
- Da moda nije loe spavao zbog iznenadne grinje savjesti? - ironino je dodao
Terry.
- Stvar je mnogo jednostavnija. Noas je doao ostatak bande koju je ef tako
nestrpljivo oekivao. Momci su usput naletjeli na kiu metaka, tako da ih je samo
nekolicina izvukla ive glave:
- A to je sa poiljkom koju su prenosili? - zanimao se dalje Terry:
- Ona je na svu sreu netaknuta.
- emu onda toliko buke. Sve je dobro kad se dobro svri - pomirljivo je rekao
Terry.
Derek neodreeno slegne ramenima.
- Ne znam, a nije me ni briga. Jedino to znam da danas kreemo u novi napad.
- ivot s El Gordom, ini se ne moe biti dosadan. Koji je cilj nae plemenite
misije? zanimalo je Terrya.
- Cananea.
- Zvui primamljivo, samo ne znam zato ba tamo moramo ii kad na svijetu
postoji toliko mnogo prekrasnih mjesta.
- Zar si uvijek ujutro tako dobro raspoloen? - ljutito je upitao Derek. - Moda e
ti prisjesti smisao za alu kad sazna da emo napasti mjesto u kojem ivi gotovo
dvije tisue ljudi.
- I to su nam skrivili svi ti dobri ljudi? - udio se Terry. - Cananea je bogato
rudarsko naselje. Njegovi stanovnici su nam donedavno redovito plaali porez
to ih titimo, da bi mogli svakodnevno obavljati svoje poslove. No odnedavno u
njih kao da je uao neki vrag: Potpuno su nam otkazali poslunost. ak su ubili
dvojicu naih ljudi koji su doli skupiti mjeseni iznos.
- Moda su to uinili iz obijesti - i dalje se alio Terry .

Derek je samo neto nezadovoljno promrmljao, no, Terry se nije ni trudio da ga

razumije. Ustao je i smotao vreu za spavanje, a zatim se s njim uputio do ostalih
bandita koji su ve bili spremni za polazak.
Nedostajala mu je kava, ali to nije bila jedina stvar koja mu je u tom trenutku
nedostajala. Uzdahnuo je i priao svom vrancu. Preko konjskih leda prebacio je
sedlo i dijelove opreme:
Uskoro se pojavio El Gordo. Bio je namrgoen.
S ovim Meksikancima ovjek nikad ne zna na emu je. Moda je doista to i
uinio, pomislio je Terry .
Kad je pogledao svoje ortake El Gordo se malo oraspoloio. Pred njim je stajalo
tridesetak tipova spremnih da na najmaaji mig krenu ak i u sami pakao ako bi to
on naredio.
Gonzales je priao, vodei za uzdu prekrasnog crnog pastuha. Iznenaujuom
lakoom za tako debelog ovjeka, El Gordo se vinuo u sedlo, zamahnuo rukom i
povikao:
- Vamos. amigos!*
Ne osvrui se za sobom pojurio je kroz otvorena vrata stare misije. Za njim je u
divljem galopu zatutnjalo tridesetak jahaa.
Ni u snu ne bili mogao pomisliti da u jednog dana postati meksiki bandit,
pomislio je Terry dok mu je hladni jutarnji zrak ibao obraze. Prije bih se nadao
da u postati guverner Teksasa!
IX
TERRYJEV

BIJES

U Cananeau su stigli oko deset sati. Iako je jo bilo prilino rano, sa lica
razbojnika se slijevao znoj: Neposredno, pred ulazom u grad rasporedili su se u
dvije grupe. Prva skupina, u kojoj je bilo desetak konjanika u irokom luku
zaobila je grad i krenula prema oblinjem rudniku. Druga grupa od desetak ljudi
zastala je nekih, pet stotina metara od ulaza u grad. Neravni teren zaklanjao ih je i
nije bilo bojazni da ih neki stanovnik Cananea opazi.
Prema unaprijed utanaenom dogovoru, prva grupa je trebala izvriti prepad na
rudnik. Pucnjava iz pravca rudnika oznaila bi poetak akcije druge skupine
bandita, koja je trebala upasti u gradi:
Terry se zajedno sa El Gordom i Derekom nalazio u grupi koja je napadala
rudnik. Kad su se pribliili na stotinjak metara od irokog prostora na kojemu se
nalazilo nekoliko daara i nadsvoeni podzemni ulazi; El Gordo je rukom dao
znak i ljudi su sjahali. Sapeli su konjima noge, a zatim su se neopaeno douljali
na samo desetak metara od koliba.
Pred daarama su stajala tri naoruana straara, koja su bezbrino avrljala.
Upravo u trenutku kad je jedan od njih zijevnuo, metak iz Gonzalesova karabina
proao mu je kroz usta.

- Vidim da si gladan mome. Moda ti je malo olova

prijalo - nasmijao se Gonzales svojoj dosjetki.
Ostala dvojica straara pokuali su pograbiti puke, ali u sljedeem trenutku
njihova tijela bila su izreetana mecima.
Iz koliba je izletjelo nekoliko mukaraca. Bili su naoruani pukama i
revolverima. Na licima im se vidjela odlunost da skupo prodaju svoju kou, ali
za to nisu imali prilike, jer ih je snala sudbina njihovih straara.
Kroz otvorene prozore jedne od koliba bljesnuo je plamen i jedan od napadaa
stropotao se u prainu. Banditi su se rasprili u potrazi za zaklonom. Jedino je El
Gordo pojurio prema kolibi. Branioci ga vjerojatno nisu vidjeli, jer se voa bande
jo prije nego to je poela pucnjava izdvojio iz skupine.
El Gordo se bacio na zemlju, a zatim je poeo puzati prema kolibi. Njegovi ljudi
su shvatili to namjerava, te su iza svojih zaklona otvorili paljbu, koja je
onemoguavala braniocima da ni trenutka ne provire kroz prozor.
Kad je dopuzao na samo tri metra od kolibe, El Gordo je iz depa izvukao tapi
dinamita i brzim pokretom noa odrezao polovicu fitilja Gotovo pola minute
kopao je po, depovima dok konano nije pronaao ibice. Zapalio je fitilj i vjeto
ubacio tapi kroz otvoreni prozor, a onda se potpuno priljubio uz zemlju.
Tri sekunde nakon toga odjeknula je strahovita eksplozija i koliba se raspala kao
kua od karata. Prasak se jo nije ni potpuno stiao, a ve su banditi pojurili
prema gomili dasaka. Za svaku sigurnost ispalili su jo nekoliko metaka prema
mjestu gdje se nalazila baraka, a onda su se okrenuli prema ulazima u podzemne
rovove.
To su uinili u pravom trenutku, jer je kroz jedan ulaz provirilo nekoliko
uplaenih glava.
- Nazad u podzemlje, takori - procijedio je Derek i ispraznio sadraj svoja dva
Smith & Wessona u njihovom smjeru.
Glave rudara nestale su istom brzinom kojom su se i pojavile.
Dvojica bandita pritrala su otvorima u rudnike jame i u njih ubacili zapaljene
tapine dinamita. Zatim su se urno vratili do svojih drugova koji su ve uzjahali
konje.
Ne gubei vie ni trenutka, banditi su pojurili prema gradiu. Desetak sekundi
nakon to su odjahali, zaula se strahovita eksplozija. Konji bandita uznemireno
su se stali trzati, meutim otre ostruge jahaa ubrzo su ih smirile i oni su u
galopu nastavili prema Cananeai.
Terry se osvrnuo. Prizor koji je ugledao bio je stravian. Otvori kroz koje se
ulazilo u rudnike bili su potpuno zatrpani. Gomila zemlje jo je klizila pre40ma
umjetno stvorenom usjeku. Terry se sav najeio pomislivi kakva okrutna
sudbina oekuje ljude koji nisu poginuli prilikom eksplozije.
El Gordo kao da je itao njegove misli. S okrutnim izrazom na licu procijedi:
- takori nisu ni zasluili bolju sudbinu. Jo su dobro i proli prema onom to
oekuje njihove sugraane.

Kad su stigli pred ulaz u grad, banditi su se zaustavili. Na putu nije bilo nikakve
prepreke. Na prve znake borbe svi branioci Cananae pohrlili su prema zapadnom
ulazu u grad. Vjerojatno su pomislili da su banditi usmjerili napad samo u jednom
smjeru.
Kad su zauli udaljenu eksploziju koja je dolazila iz smjera rudnika shvatili su
svoju greku, ali bilo je ve prekasno da se neto popravi. Uz divlje povike
razbojnici su provalili u grad sijui uas i smrt na sve strane.
- Momci stvarno imaju dara - sam za sebe promrmljao je Terry, promatrajui s
kakvom hladnokrvnou razbojnici unitavaju grad. Veina ih je u rukama imala
tapi dinamita, koje su ubacivali kroz prozore u kue.
Oblak dima i praine potpuno je zaklonio vidik, tako da se Terry naprezao da
pogledom pronikne do kraja ulice.
Odjednom ie kroz zagluni prasak eksplozije zauo neko udno tektanje.
Trebalo mu je nekoliko trenutaka dok nije shvatio o emu je rije.
- Nije ni udo da su se stanovnici ove rupe iznenada okuraili - povikao je
Gonzales i neto ljutito opsovao, a onda je dodao:
- Samo da mi je znati gdje su krtice nabavile mitraljez?
Zbog svoje visoke cijene bio je jo prilino rijetko oruje. ini se, da, itelji
Cananeae nisu tedjeli novca i truda da nabave tako mono oruje, kojim su se
mogli oduprijeti banditima koji su terorizirali grad.
- Nije ni udo to se nai dosad nisu mogli probiti u grad. Moramo pouriti da nas
sve ne potamane - povikao je voa bandita.
Ljudi su ga odmah posluali. Prestali su divljati na nezatienim graanima i
pourili prema suprotnom dijelu grada. Projurili su preko malog i lijepo ureenog
trga, a zatim su skrenuli u ulicu na ijem se kraju nalazila na brzinu podignuta
barikada napravljena od nekoliko kola i sanduka.
Branioci su bili zbunjeni kad su zauli pucnjavu koja je dolazila, iz drugog dijela
grada.
Prestraeno su se okrenuli da vide o kakvoj se to novoj opasnosti radi. Dvojica
mukaraca s mitraljezom gatling neto su eprtljali oko tronoca. Oito su
nastojali usmjeriti est rotirajuih cijevi prema novim napadaima koji su im se u
punom trku pribliavali.
Prije nego to su uspjeli u svojoj namjeri, prvi red bandita ve se pomijeao s
braniocima grada. Isukali su duge maete i naprosto masakrirali nesretne graane
Cananeae koji se jo nisu pravo ni snali pred novom opasnou.
Terry nije sudjelovao u pokolju. Bio je siguran da e El Gordovi krvnici lagano i
s uitkom zavriti zapoeti posao.
El Gordovo, nekad bijelo odijelo, sada je bilo iarano velikim crvenim mrljama.
Paklenski izraz nije silazio s njegova lica, a grohotan smijeh pratio je svaki
njegov udarac maete ili samrtniki hropac rtve koju je otro oruje sasjeklo.
Preko barikade stali su nadirati napadai iz prve grupe. Kad su shvatili da se
situacija iznenada okrenula u njihovu korist, s neskrivenim oduevljenjem bacili
su se na svoje razoruane protivnike koji su im dotad pruali estoki otpor.

Terry se okrenuo ne elei vie promatrati mrcvarenje nedunih rtvi. Pogled mu

je lutao glavnom ulicom nekad mirnog i gotovo idilinog gradia, koji e nakon
ovog razbojnikog napada postati jedan od brojnih sablasnih gradova, iji e
jedini stanovnici biti opori izgladnjelih i poludivljih pasa.
A tada je sa prozora na jednoj od oblinjih zgrada neto bljesnulo. Trenutak
kasnije odjeknuo je pucanj i Terry zauje kako je El Gordo neto bijesno
opsovao.
Prije nego to je pritajeni strijelac stigao drugi put opaliti, Terryev kolt je dvaput
zagrmio. Kroz otvoreni prozor na ulicu je palo mrtvo tijelo.
- ao mi je, prijatelju: to sam to ba ja morao uiniti, ali debela mjeina mi jo
neko vrijeme treba cijela i neprobuena - promrmljao je Terry.
-Tebi su ionako dani bili odbrojeni.
Kad je pogledao prema mjestu na kome se nalazio voa bandita, vidio je El Gorda
kako maramom povezuje nadlakticu lijeve ruke.
Pogledi su im se susreli i Meksikanac je tihim glasom rekao:
- Dobro si to uinio, gringo: Da nije bilo tebe, po Meksiku bi se ve pjevale
balade o mojoj pogibiji.
Vjerojatno bi to bile ode radosti, a ne balade, pomislio, je Terry ali je umjesto
toga rekao:
- Vjerojatno ti se ba tako ne uri u narodne pjesme.
- Ima pravo, gringo. Bilo bi zaista teta propustiti ovako lijepu fiestu kakva nas
danas oekuje u Cananeai.
U meuvremenu su banditi zavrili svoj krvavi posao. Svuda unaokolo leala su
iskasapljena tijela nesretnih branioca grada. Terry je primijetio da se broj lanova
bande naglo smanjio, Iza barikade svojim drugovima su se pridruili svi lanovi
prve grupe napadaa, ali njih nije bilo vie od desetak.
Rekao bih da je izum gospodina Dicka Gatlinga pridonio smanjenju broja ovih
kojota. U toliko bolje, barem e meni ostati manje posla, zakljuio je Terry .
Kad su zavrili sa svojim krvavim poslom; banditi su se u grupicama rasprili po
gradu. Sa svih strana uli su se preplaani povici stanovnika grada popraeni
glasnim psovkama.
- Zar nam se ne misli pridruiti? - iznenadio se Derek. - Nema smisla da neka od
ovih ljepotica ostane nezadovoljena.
- Uzevi u obzir dugu apstinenciju El Gorda i njegovih hrabrih vitezova, isto
sumnjam da se to moe dogoditi.
- Kakve to gluposti trabunja, Terry. Zar ti nisi jedan od naih? - sumnjiavo upita
Derek, a onda mu kroz mozak prostruji iznenadna pomisao.
- Da ti moda nisi jedan od onih?
Na temelju enstvenog pokreta kojim je popratio svoje rijei, Terry je lako
shvatio na koju kategoriju ljudi je Derek mislio.
- Uvjeri se u to, prijatelju hladnim glasom rekao je Terry.
Derek je shvatio da je pretjerao. Osjeao je da se nije uputno aliti na taj nain s
tipovima kao to je to plavokosi i utljivi ovjek koji je pred njim stajao:.

Prisjetio se pria koje je svojevremeno sluao o Terryevoj brzini, a u neke od njih

i sam se je uvjerio.
Na svu sreu Dereka, upravo tada je pored njih projurila jedna Meksikanka. ena
je ugledala poluotvorena vrata crkve, kroz koja se pokuala spasiti. No pored
Dereka za to nije imala nikakve anse. Bandit je potrao za njom i nakon nekoliko
koraka ju je sustigao. Grubo ju je udario i ena je pala na pod, a zatim je s nje
strgao neto krpica koje su se na njoj zadrale.
Terryu je za taj dan bilo dosta to je vidio. Iako nije bio previe senzibilan, nije
podnosio da se netko iivljava nad nedunim osobama. Najradije bi izvadio svoja
dva colta i njihov sadraj ispraznio u stranjice razbojnika koje su se bjelasale
u polumraku, ali se pravovremeno suzdrao. Bilo mu je jasno da vie nita ne
moe promijeniti, a samo bi sebe nepotrebno doveo u opasnost.
Osim toga, takvim nerazumnim potezom, mogunost da spasi Jenny potpuno bi
pala u vodu.
irom je otvorio crkvena vrata i iziao na trg. U prvi tren ga je zabljesnula
sunana svjetlost i on je zatvorio oi. Nakon polumraka koji je vladao u crkvi bilo
je potrebno kratko vrijeme da mu se oi priviknu na danju svjetlost. Nekoliko
puta je oprezno zatreptao, a zatim ih je oprezno otvorio.
Svugdje oko njega bili su prisutni tragovi nasilja. Trg je bio posut leevima, a iz
nekih kua je sukljao dim.
Sjeo je na drvenu klupu pod drvetom ija je kronja pruala debeli hlad. Pokuao
se prisiliti da ne razmilja o ljudima koji su se nakon napornog posla vjerojatno
upravo na tom mjestu sastajali i avrljali o svakodnevnim stvarima.
Iz razmiljanja ga je prenula pucnjava koja je dolazila iz crkve. Odmah je shvatio
0 emu se radi: banditi su zatomili svoje strasti i sad su se eljeli rijeiti svjedoka
svojih zloina.
- Kojoti nisu uli za izreku da se ne grize ruka koja te hrani. Prije ili kasnije u to e
se uvjeriti - Terry je ozlojeeno promrmljao.
Jedan po jedan razbojnici su poeli izlaziti iz crkve. I njih je, ba kao i Terrya,
zaslijepila iznenadna svjetlost. Djelovali su nekako pokunjeno, kao djeca koja su
neto zgrijeila.
Medu posljednjima je iziao voa bande. Gromoglasno se nasmijao i povikao:
- Nije bilo loe, momci. A sad da vidimo kakve su darove za nas predvidjeli ovi
dobri ljudi. - Ponovno se nasmijao, te dodao: - Samo je teta da nam ih nema tko
predati.
Dobro raspoloenje El Gorda prelo je i na njegove ljude. Pri pomisli na bogati
plijen naglo su se razvedrili. Razmilili su se po praznim kuama u potrazi za
dragocjenostima i drugim vrijednim predmetima. Tu i tamo zauo se po neki
pucanj.
Pljakanje je trajalo do kasno u no. Nakon to su odnijeli Sve to je bilo
vrijedno, razbojnici su zapalili kue. Crveni plamenovi dizali su se visoko u nebo
osvjetljavajui sablasni prizor.

El Gordo je izdao kratku naredbu Gonzalesu, nakon ega se udaljio. Terry je ve

i prije nasluivao da je brkata grdosija desna ruka voe bande, ali sad se
definitivno u to uvjerio.
Gonzales je poeo glasno dozivati ljude i oni su se ubrzo zatim poeli skupljati.
Dolazili su sa svih strana. Posrtali su pod teretom opljakanog plijena. Od silnih
zaveljaja jedva su se i vidjeli. Jedan je bandit oko pojasa imao objeene tri
kokoi. One su se bezuspjeno koprcale nastojei se osloboditi, tako da je prizor
djelovao gotovo smijeno.
Terry je prezrivo promrmljao kokoari i pljunuo.
Iako je to rekao tiho, njegov komentar je uo El Gordo. Srdito ga je pogledao i
procijedio:
- Moji ljudi jesu kokoari, ali su isto tako i hrabri borci, gringo. Nemoj zaboraviti
da su svi oni nekad bili samo obini peoni.
- Rekao sam ti da mi je ime Terry. Ne znam kako bi se tebi svidjelo da te zovem
Pancho, ili moda nekim pogrdnim imenom, koje i mi gringosi imamo za vas?
- U redu, Terry, nemoj se ljutiti. To gringo mi je sasvim sluajno izletjelo.
Potrebno mi je vrijeme da se priviknem na tebe - pomirljivo je rekao voa bande.
Ne znam da li e imati toliko vremena pomislio je Terry, ali je samo u znak
razumijevanja kimnuo glavom. Nije elio ulaziti u nepotrebne razmirice s El
Gordom. Na kraju mjeina mu se na neki nain ispriala.
Banditi su se u meuvremenu svi skupili. Stavili su plijen na konje i uzjahati.
Nestrpljivo su oekivali da im njihov voa da znak za pokret. Svako daljnje
zadravanje u opustoenom gradu bilo je opasno. Vatra je ve bila zahvatila
gotovo sve zgrade, i plameni jezici uzdizali su se visoko u nebo. Odsjaj vatre
mogao se vidjeti na udaljenosti od desetak kilometara. Postojala je mogunost da
se u blizini nalazi neki odred vojske, a tada bi situacija za bandite mogla postati
prilino neugodna Vojnici su, dodue, kad je to god bilo mogue, izbjegavali
otvorene sukobe s banditima koji osim golog ivota nita nisu mogli izgubiti. To
su inili samo u sluajevima kad je njihova brojana prednost bila vie nego oita.
El Gordo je konano uzjahao i dao znak za pokret. Kolona jahaa izjahala je iz
gorueg grada, koji je umirao zajedno sa svojim stanovnicima.
X
TERRYJEV

BIJES

Jahali su cijelu no i zastali su tek ujutro. U jednoj manjoj udolini podigli su

privremeni logor u kojem su se odmarali do veeri, a zatim su krenuli dalje. Iako
su jahali samo nou, Terry je primijetio da se krajolik mijenja. Teren se
postepeno uspinjao, a suho podruje sa siromanom vegetacijom zamijenilo je
zemljite sa sve vie zelenila. Ispoetka je primijeivao tek tu i tamo krljavo
drvo, ali ubrzo se broj stabala poveavao. Terryu je dosadio pogled na ispucanu
zemlju iz koje su jedino rasli kaktusi, tako da je sa zadovoljstvom doekao

promjenu. Treeg dana popodne ve su duboko zali u podruje Sierra Madre.

Konji su se s mukom uspinjali uskim kamenim puteljkom. Sve vie su posrtali
izmoreni dugotrajnim putem i teinom svojih jahaa i opljakanog plijena.
El Gordo je naredio da ivotinje ne mue, stoga je sjahao i poveo konja za uzde.
Njegov primjer slijedili su i ostali razbojnici. Sada su napredovali mnogo sporije.
Nakon kratkog predaha za ruak, odmah su nastavili dalje, iako su ljudi poeli
nezadovoljno rogoboriti, El Gordo se nimalo nije osvrtao na njihove primjedbe.
elio je u Corazon stii prije mraka.
Unato svim njihovim naporima, u razbojniko gnijezdo stigli su kad se mrak ve
dobrano spustio. Prema Terryevoj procjeni bilo je negdje oko ponoi.
Po uzbuenom ponaanju bandita zakljuio je da su vrlo blizu njihova odredita. I
doista, nakon jednog vrlo strmog uspona, stigli su na malu visoravan. U podnoju
gotovo uspravnih stijena zbilo se dvadesetak koliba.
To bi trebalo biti to romantino mjesto s tako poetinim imenom, pomislio je
Terry .
Iako im je u susret dotralo samo nekoliko pasa koji su veselo lajali kad su
prepoznali konjanike, Terry je slutio da njihov dolazak promatra najmanje
nekoliko pari budnih oiju.
Njegova pretpostavka pokazala se potpuno tona, jer su upravo tada iz mraka
izronile tri spodobe s uperenim pukama.
- Zar se tako doekuju prijatelji? -naoko strogo zagrmio je El Gordo, iako mu se u
glasu osjeala pritajena razdraganost.
- Vrijeme je da malo razdrmamo ovu umalu sredinu - povikao je jedan bandit i
opalio iz puke.
To je bio znak za poetak opeg veselja. Ostali razbojnici dali su oduak svojoj
razdraganosti pucajui u zrak. Do tada mirne kolibe naglo su oivjele. Otvorila su
se vrata i prema novopridolicama potrala je gomila razbaruene djeurlije i
polugolih ena.
- El Gordo se vratio! Nai su stigli! Viva El Gordo! - Gromoglasni povici do kraja
su razbili nonu tiinu. Banditi su samozadovoljno ostali stajati na mjestu.
Nastojali su djelovati leerno, ali ih je odavao ar njihovih pogleda.
El Gordo je dostojanstveno frkao brkove, iako se vidjelo da se silom sustee da se
ne nasmije.
Kad su dotrali do njih, ene i djeca su zastali. Nijemo su promatrali mukarce
nastojei u to kraem roku otkriti tko nedostaje. Po bolnim uzvicima moglo se
zakljuiti tko se nije vratio.
Iz skupine se izdvojila vitka crnokosa djevojka i dotrala do voe bandita.
Rukama je obgrlila njegovo koljeno i strastveno priljubila lice.
El Gordo je nepomian ostao u sedlu. Na licu mu je na trenutak zatitrao osmijeh,
a onda je pogladio djevojku po kosi.
- Dobra veer, Lolita. Da li sam ti nedostajao? - samouvjereno ju je upitao.
Djevojka nije nita odgovorila, samo se jo vie priljubila uz njegovu nogu.

- Gdje je Americana? Zato ona nije dola pozdraviti svog gospodara? - zaueno
je upitao El Gordo.
Nastao je tajac. A onda je jedan ovjek bojaljivo procijedio:
- Ona je... ona je malo bolesna.
- Kako to misli malo bolesna? - zagrmio je razbojnik.
ovjek je zautio i preplaeno se skutrio.
- Bit e krvi ako se Americani neto dogodilo - urlao je sav izvan sebe od bijesa El
Gordo.
Skoio je s konja, niti ne obazirui se na djevojku koju je pritom sruio. Potrao je
prema kolibi koja se nalazila malo izdvojena od ostalih daara. Terry je naslutio
tko bi se magao skrivati pod tajanstvenim imenom Americna. pa je i on pojurio
u stopu slijedei krupnog Meksikanca koji se zaprepaujuom brzinom kretao za
ovjeka njegove teine. U kolibu su utrali gotovo istovremeno. Unutranjost je
bila ukusno ureena, gotovo bi se moglo rei raskono. ini se da je to bilo El
Gordovo prebivalite i on nije alio truda da uredi svoj dom. U irokom krevetu
leala je neka ena. Pri krtom svjetlu koje je bacala vatra iz kamina Terry nije
mogao vidjeti o kome se radi.
El Gordo je pritrao krevetu i gotovo njenim pokretom dodirnuo elo bolesnice.
Zauo se pritajen uzdah popraen tihim jecajem. Iza irokih banditovih lea
Terry je ugledao lice uokvireno plavom kosom. Iako je bilo puno modrica i
krvavih tragova, Terry je u izoblienoj masi prepoznao Jennyno lice.
Na njegovu sreu El Gordo je bio patpuno zaokupljen promatranjem bolesnice,
tako da na Terrya nije ni obrao panju.
Terryevo lice na kojemu se obino nisu opaali osjeaji sada je bilo iskrivljeno u
bolnu grimasu. Na trenutak je pomislio da e poludjeti, a onda mu se preko lica
ponovo navukla bezizraajna maska. Samo zahvaljujui velikoj snazi
samokontrole kojom je raspolagao, uspjelo mu je zatomiti osjeaje. Jedina
promjena u njegovu ra spoloenju mogla se vidjeti na njegovim rukama. Grevito
je stezao ake kao da se bori s nevidljivim neprijateljem.
El Gordo je jo nekoliko trenutaka ostao nepomino stajati, a onda se naglo
okrenuo i kao iz topa ispaljen izletio iz kolibe. Bijes je u njemu sve vie rastao.
Kad je stigao do skupine koja je jo stajala na mjestu, bandit je planuo.
- Tko je to uinio? - zaurlao je. Nitko se nije pomaknuo cijelu minutu, a onda
oklijevajui istupe dvojica mukaraca.
Pogledi su im bili uprti u zemlju. Bilo im je jasno to ih oekuje. Dakle, to si bio
ti, Rubio?
I ti Juan? - upitao je El Gordo glasom od kojeg se prisutnima ledila krv.
Dvojica mukaraca i dalje su piljila u zemlju ispred izama.
- Zato ste to uinili? - bilo je sljedee banditovo pitanje. Odgovor je i sam
nasluivao, a vjerojatno ga nije ni zanimao. - Da li znate koja kazna oekuje one
koji se drznu posegauti za mojim vlasnitvom? - nastavio je El Gordo.
Po bljedilu na licima bandita vrlo lako se moglo zakljuiti da im je odgovor
poznat:

El Gordo ih je jo nekoliko trenutaka netremice promatrao, a onda je hladnokrvno

izvadio veliki revolver. Zapeo je kokot i naciljao u jednog, povukao je okida i
ovjek se stropotao na zemlju.
El Gordo je ponovno zapeo kokot. Odjeknuo je pucanj i drugi nesretnik je platio
ivotom jer se usudio taknuti svo jinu svoga vode.
- U ivotu nema pounije metode od metode vlastite koe - tiho je Derek rekao
Terryu, koji mu je u meuvremenu priao. - Siguran sam da ovim psima nee tako
brzo pasti na pamet da uine neto slino.
Vidjevi bljedilo na Terryevom licu Derek je zaueno upitao:
- Nisi se valjda i ti prepao, Terry? Pa to je ovdje gotovo svakodnevna pojava.
Jedan dobar konj vredniji je od ivota hrpe ovih odrpanaca.
Terry mu nije elio objanjavati razloge zbog kojih je na njemu tako vidljivo
dolo do promjene. Umjesto toga je odgovorio protupitanjem:
- Zato su to uinili kad im je bilo jasno to ih oekuje kad se debela mjeina
vrati?
- Trebalo bi poznavati ove ljude, pa bi ti onda bilo jasno da kod njih trenutni
osjeaji prevladavaju razum. -Terry ga je zaueno pogledao, i Derek je
nastavio.Oni su samo priprosti ljudi kojima je jedini cilj u ivotu povaliti enu s
plavom kosom. Zbog toga su i njihove drolje koje oboje kosu plavo najtraenije.
To mi je donekle jasno - tiho je rekao Terry . - Ali zbog ega su je morali tako
okrutno iznakaziti?
Derek neodreeno slegne ramenima.
- Lokalni obiaj iskazivanja njenosti - slatko se nasmijao kao da je ispriao
dobar vic.
- Zar su njihove ene to mirno promatrale? - nije se prestajao uditi Terry - Nita drugo im nije ni preostalo. Uostalom ove drolje niti nisu njihove ene u
doslovnom smislu: Nakon to se El Gordo prvi zadovolji dijeli ih svojim ljudima
za nagradu. Kad sve izgube na kartama, posljednja stvar koju ove gnjide zaloe
su njihove ene. Ponekad i prva, toliko malo ih cijene.
- A dobro to je s djecom? - Nita posebno! Znaju tko su im majke, a oeve im
nitko pouzdano ne moe utvrditi. Moram priznati da se za djecu prilino dobro
brinu - zavrio je s objanjenjem Derek, a zatim se ponovno zakikotao.
Vesela cika privukla je njihovu panju. Terry je pogledao u svog zemljaka, koji
mu je odmah objasnio o emu je rije.
- Ba kao to sam ti rekao, smrt kod njih nita ne znai. Dvoje mrtvih bandita
ionako je ve zaboravljeno. Noas e se slaviti do jutra. Najbolje je da im se
odmah pridruimo.
Ni ne osvrui se vie na Terrya, Derek je pohitao prema grupi mukaraca i ena
koji su se meusobno ispremjeali.
Netko je dogurao bavu tekile i ope slavlje je zapoelo. Terry je iskoristio
priliku kad ga nitko nije promatrao i potajno se uvukao u El Gondovu kolibu.
Htio je Jenny dati do znanja da se nalazi pored nje i da e je pokuati spasiti iz
razbojnikog gnijezda.

Njegov nestanak nitko nije primijetio. Ljudi i ene potpuno su se opustili pod
utjecajem alkohola . Poela je opa orgija. Raskalaeni grohot mukaraca
pomijeao se sa cikom i povicima ena. Terry od toga svega nije nita uo. Tiho
je uao u kolibu trudei se da ne izazove buku. Pretpostavljao je da Jenny spava.
Znao je da joj nakon svega to je proivjela, samo poteni odmor i zdravi san
mogu pomoi.
Priao je krevetu i pomilovao joj blijedo elo. Djevojka se promekoljila, ali nije
otvarala oi. Grake znoja skotrljale su se niz lice.
Nije nikakvo udo nakon svega to je proivjela, pomislio je Terry, a zatim je
privukao stolac do njezina kreveta i sjeo.
Bio je svjestan opasnosti u kojoj se nalazio. Da ga je El Gordo sluajilo naao u
svojoj jazbini, vjerojatno bi ga ustrijelio kao psa. No Terry se oslonio na
Derekovo uvjeravanje da e se fiesta otegnuti do jutarnjih sati.
Vjee su mu se od umora zatvarale, ali on nije dozvolio da ga shrva san.
Promatrao je ispaeno lice djevojke koje se u snu grilo.
U jednom trenutku otvorila je oi i pogledala oko sebe. Spazila je Terrya. U
oima joj se opazio izraz nevjerice.
- Terry? - jedva ujno je proaptala.
- Da to sam ja Jenny - muklo je odgovorio Terry. Uinilo mu se kao da je netko
drugi odgovorio umjesto njega. Glas mu jer zvuao promuklo, kao da dolazi iz
podzemlja.
- Kako si me naao, Terry? napreui se, izgovorila je djevojka.
- To je duga pria. Jenny. Najvanije je da smo ponovo zajedno.
U njezinim oima zaiskrio je neki udan ar. Paijivo ga je promatrala kao da eli
to bolje upiti njegov lik. - Da li me voli, Terry? - Proaptala je Jenny. U
njezinim oima zaiskrila se nada.
Terry nita nije odgovorio, samo je nijemo kimnuo.
Onda neto za mene mora uiniti - jedva ujno je nastavila. - to to - eljno ju je
upitao spreman da ispuni svaku njezinu elju.
- Prvo mi obeaj da e uiniti sve to te zamolim. Glas joj je postao tako tih, da
se Terry naprezao da uje to mu eli rei.
- Da li obeaje? - Jenny nije odustajala.
Nejasna slutnja se u njemu rodila ali on je ipak nakon kratkog razmiljanja
potvrdno kimnuo.
- Ba sve Terry? - Ba sve Jenny! Na njezinom ispaenom licu jasno
se vidjelo da joj je laknulo.
- Ubij me, Terry!
U prvom trenutku pomislio je da nije jasno uo njezinu elju, ali po odlunom
izrazu njenoga lica shvatio je da je to ozbiljno rekla.
Njene rijei su ga zaprepastile. Vidjela je da se koleba, stoga je nastavila: - Ja u,
ini mi se ionako umrijeti. Da se kojim sluajem i izvuem, daljni ivot za mene
bio bi pravi pakao. Jadni otac bi sigurno poludio od tuge.

Nita nije rekao. Odsutno ju je promatrao, nadajui se da je sve to samo jedan

ruan san. Iz razmiljanja ga je ponovno trgnuo njezin apat.
- Ne bi to eljela ni tebi priutiti, dragi.
Po svemu sudei htjela je jo neto rei, ali ju je snaga izdala Nakon duge stanke
ponovno je proaputala:
- A sada me poljubi, dragi! Sasvim joj se pribliio i svojim usnama je dotakao
njezine. Osjetio je da mu je uzvratila poljubac. U njemu se sve lomilo. Kroz sve
dotadanje opasnosti proao je a da nije ni trepnuo okom, a sada je odjednom
podrhtavao kao na vjetru.
Kako moe od mene zahtijevati tako neto, potiteno je pomislio. Zar ne shvaa
da sam sve pokuao da je spasim. Kao da je ona, jadnica, kriva za sve ovo to su
joj uinili ti kojoti.
Sjetivi se Meksikanaca u Terryu je ponovno buknula ljutnja kao nagla erupcija
vulkana.
- Pouri, dragi. Nemamo previe vremena Svakog trenutka moe netko banuti.
Vidio je da jo neto eli dodati, ali snaga ju je naputala. Ponovo ju je zagrlio, a
tada, je osjetio da se njezino tijelo iznenada streslo. Ponadao se da je to samo od
groznice ali njegova nada nije bila duga vijeka Njezino tijelo postalo je mlohavo.
Kad je pogledao u njezine oi, u njima vie nije bilo sjaja.
- Prvi i zadnji put u ivotu - muklo je proaptao, a onda je ponovo poljubio njene
skupljene usne.
inilo mu se kao da spava i da e se svakog trenutka probuditi. Izraz na njenom
licu bio je smiren. ak se mogao zakleti daje u kutevima usana zatitrao osmijeh.
XI
TERRYJEV

BIJES

Nije bio svjestan koliko je proveo u tom stanju izmeu jave i sna. Vrijeme vie
nije nita znailo u njegovom ivotu. Nije ni primijetio da je vani poela rudjeti
zora. Bol ga je potpuno ispunila, otupjevi u potpunosti sva njegova osjetila.
Trgnuo se tek kad je uo kripu otvaranja vrata Nije se ni okrenuo, iako je
pretpostavljao tko bi to mogao biti.
- Vidim da si se bio snaao u Corazonu. Moda bi htio da ti prepustim svoju
kolibu? - zajedljivim tonom upitao je El Gordo.
Terry nije nita odgovorio, iako ga je Meksikanev glas vratio u stvarnost.
Neto sam te upitao, Terry - blago je nastavio bandit.
Kad Terry ni ovaj put nije pokazivao da je opazio njegovu prisutnost, El Gordo je
bijesno prosiktao:
- Idi dovraga, gringo! Meksikanac nije ni dovrio svoju kletvu, a Terry se ve
vjeto poput make bacio na pod. Jo u zraku trgnuo je svoj revolver i opalio
prema krupnom tijelu koje je stajalo na ulazu u kolibu.
El Gordo je u ruci ve drao svoj Smith & Wesson, ali nije oekivao tako

iznenadni Terryev pokret. Metak ga je pogodio u vrat. udno hroptanje izilo je

iz njegovih usta.
Ispustivi revolver objema rukama se primio za grlo. Terry nije oklijevao, nego je
i drugi put pritisnuo obara kolta. Ogromno tijelo jo se jednom streslo, a zatim je
uz glasan tropot palo na zemljani pod kolibe.
- Vaya con Dios, amigo! - procijedio je Terry, a zatim je preskoio nepokretno
tijelo i hitro priao prozoru.
Znao je da e pucnjava privui bandite. Nije se nadao da e se nekanjeno
provui pored dvadesetak bandita spremnih na sve.
Upravo kao to je pretpostavljao, prema kolibi su potrala trojica mukaraca.
Terry je izvadio i drugi revolver, a onda je hladnokrvno priekao da se ljudi
priblie na samo dvadesetak metara od kolibe.
Paljivo je naciljao i trenutak zatim jedan ovjek je zastao u trku. Zabacio je ruke
kao da se eli obraniti od nevidljiva neprijatelja, a zatim se natrake sruio na
zemlju. I drugi bandit bio je sline sudbine, samo to je njega metak iz colta
pogodio tono u elo.
Trei napada je shvatio da je uletio u smrtonosnu zamku. Okrenuo se u namjeri
da pobjegne, ali za to je ve bilo prekasno. Terryevi revolveri ponovno su se
oglasili i trei bandit vie nije bio medu ivima.
Znajui da nema previe vremena, Terry je brzo pretraio kolibu u potrazi za
nekim efikasnijim orujem. Bilo mu je jasno da se sa dva revolvera ne bi dugo
mogao oduprijeti nadmonijim napadaima.
Na drvenoj polici koja se nalazila odmah pokraj ulaznih vrata spazio je dvije
puke. Njegovom oku nisu promakle ni kutije s municijom koje su se nalazile
odmah do puaka.
Zadovoljno je ogledao puke. Bile su dobro podmazane i dobro odravane. U to
nije ni morao sumnjati, jer je oruje bilo glavni El Gordov alat koji mu je sluio
da preivi.
Vjerojatno i jedini, pomislio je Terry dok je ubacivao metke u puke, koje su obje
bile proizvodnje tvrtke Henry.
Ve je prije rukovao slinim pukama, i dobro je poznavao njihovu ubojitu mo.
Puke su bile suvremene repetirke i u njihove magazine stalo je po dvanaest
metaka. U rukama vjetog strijelca kao to je bio Terry, bilo je to strahovito
oruje.
Kundakom jedne puke razbio je prozor i oprezno promotrio to se napolju
dogaa. Dan je ve potpuno svanuo i vidljivost je bila dobra. Najblia drvena
koliba bila je udaljena kojih tridesetak metara. Izmeu kua je bio isti prostor,
tako da se nitko nije mogao neopaeno pribliiti, a da ga Terry ne spazi.
Nakon pogibije trojice bandita zavladao je neki udan mir. Terry je znao da je to
samo zatije pred buru. Oekivao je de svakog trenutka banditi izvre glavni
napad.
I doista, uskoro je zapoela snana pucnjava iz susjedne kolibe. Strijelci su bili
dobro zaklonjeni iza drvenih zidova, te je Terry zakljuio da je pametnije da ne

uzvraa pucnjavu. Koliina municije s kojom je raspolagao bila je ograniena, a

opsada je mogla prilino dugo potrajati.
U stvari bilo mu je jasno da nema nikakve anse da se izvue iz zamke u kojoj se
naao. No roeni borac kao to je to bio Terry nije se lako predavao. Vjerovao je
da uvijek postoji neka ansa dok moe drati oruje.
Pucnjava se pojaala i Terry je legao na pod. Meci su zujali iznad njega i zabijali
se u drveni zid koji se nalazio na drugoj strani. Dijelovi pokustva i namjetaja
letjeli su na sve strane.
Pretpostavljao je to bi moglo biti po srijedi. Banditi su ga vjerojatno htjeli
natjerati da se skrije iza sigurnog zaklona, da bi lake mogli izvriti juri na
kolibu. Oprezno se pridigao upravo u trenutku kad su petorica mukaraca pojurila
prema kolibi u kojoj se on nalazio. Brzo je naciljao, a zatim je poslao kiu metaka
na napadae. Neobino velikom brzinom ubacivao je metke u cijev, tako da su
napadai bili zateeni u napadu i brzo su potrali natrag prema sigurnorm
sklonitu. Dvojica njih ivotom su platili svoju smionost.
- Dvojica manje - promrmljao je Terry . Poetni uspjeh nije ga nimalo utjeio.
Dobro je znao da preostalih petnaestak bendita nee tako lako odustati od
namjere da osvete smrt svoga voe i prijatelja koje je ubio. Pucnjava je sve vie
jenjavala, a onda je potpuno prestala. Terry je s nestrpljenjem oekivao sljedei
potez svojih protivnika. Paljivo je motrio to se dogaa u kolibi u koju su se
banditi sklonili, ali nita sumnjivo nije primjeivao. Pretpostavljao je da banditi
vjerojatno uurbano vijeaju, smiljajui novu taktiku.
A onda je pucnjava ponovno poela. Iako su meci zujali kraj njegove glave, Terry
se nije obazirao na opasnost. Nestrpljivo je oekivao sljedei pokret svojih
protivnika.
Na to nije marao predugo ekati. Kroz jedan od prozora kolibe u kojoj su se
nalazili napadai izletio je neki predmet. Pao je na udaljenost od oko pet metara
od El Gordove daare. Terry je primijetio da se predmet sastoji od snopa
tapina dinamita, na ijem je kraju dogorijevao fitilj.
Hitro se bacio na pod upravo u trenutku kad je cijelu daaru potresla strahovita
eksplozija. Od strahovite buke na trenutak je ogluio. U uima mu je tutnjalo i
brujalo, ali Terry se hitro pridigao i ponovno provirio kroz prozor.
Shvatio je da su banditi pribjegli lukavstvu. Udaljenost izmeu dviju koliba ipak
je bila prevelika da bi rukom mogli baciti tapin dinamita U kolibu u kojoj se
nalazio Terry .
Banditi su vjerojatno napravili neku praku, pomislio je Terry . Najnovije
saznanje ga je zabrinulo, bilo je samo pitanje iz kojeg e pokuaja njegovi
protivnici uspjeti ostvariti svoju namjeru. Ni trenutka nije posumnjao u njihovu
sposobnost rukovanja dinamitom. U to se uvjerio prilikom napada na Cananeu.
Sljedei snop dinamita eksplodirao je odmah pored zida kolibe. Banditi su eljeli
ubaciti eksploziv kroz prozor, ali na toj udaljenosti to je bilo skoro nemogue.
tapini dinamita udarili su o vanjski zid kolibe i odbili se na zemlju. Nekoliko
sekundi iza toga ponovno je odjeknula strahovita eksplozija od koje je Terry

mislio da e mu popucati bubnjii. Od silnog udara odletio je nekoliko metara.

Zaustavio se tek kad je udario u masivni naslon kreveta.
Posljedice eksplozije su tog puta bile razornije. Cijela koliba sruila se kao kua
od karata. Terry se naao poluzatrpan debelim gredama.
Iako mu je u glavi sve bualo, tekom mukom se izvukao ispod tekog tereta. Na
svu sreu visoki naslon kreveta zadrao je velike grede, a Terrya je zatrpao samo
laki dio drvene oplate.
Potraio je puke, ali ih vie nije mogao nai. Henrijevke su vjerojatno takoer
negdje bile zatrpane. Srea ga ipak nije potpuno napustila, jer su se revolveri jo
nalazili u koricama Izvadio je oruje i pokuao raskriti gomilu dasaka koja mu je
smetala da vidi to se napolju dogaa.
Kad je u tome konano uspio, kroz pukotinu koja se stvorila izmeu dasaka
ugledao je da su banditi izili iz svojeg zaklona. Bili su toliko samouvjereni da je
Terry poginuo u eksploziji, da ak nisu ni smatrali potrebnim da to provjere.
Samo je jedan od njih jo gledao gomilu greda i dasaka koja je preostala od kolibe
njihovog voe. Po zadovoljnom izrazu na njegovom licu Terry je pretpostavio da
je on glavni metar za pirotehniku.
ovjek je iz kone torbe koja mu je visila preko ramena izvadio tapin dinamita.
Kratki fitilj je pripaiio na aru cigare koju je drao medu zubima.
- Naravno, kojot eli dovriti svoje remek djelo - promrmljao je Terry i paljivo
nacilja u njegove grudi.
Nita ne slutei bandit je priekao nekoliko sekundi, a zatim je zamahnuo u
namjeri da na gomilu dasaka baci eksploziv.
Prije nego to je Terry povukao obara i metak izletio iz kolta, zauo se pucanj i
Meksikanac je pao. U njegovoj ruci jo se nalazio tapi dinamita na ijem je
kraju dogorijevao fitilj.
Iznenaeni banditi su kao opinjeni buljili u svog mrtvog prijatelja, jo ne
shvaajui to se dogodilo. To vjerojatno nikad ni nisu shvatili, jer je sljedeeg
trenutka fitilj sagorio i dinamit je eksplodirao. Raskomadana tijela letjela su na
sve strane. Nekolicina bandita koji su preivjeli eksploziju namjeravali su
potrati to dalje od pakla koji ih je okruivao, ali tada se zauo plotun koji je
okonao ivot posljednjim lanovima nekad tako strane El Gordove bande.
Terry naprosto nije vjerovao svojim oima. Iznenadni obrat situacije meutim
nije umrtvio njegove reflekse. Prirodni nagon da preivi, koji je kod svakog
pojedinca manje ili vie prisutan, kod Terrya je bio toliko razvijen, da je on u
presudnim trenucima reagirao kao robot. Osjeaji su samo mogli odvratiti
njegovu panju i usporiti brzinu djelovanja, a to se obino plaa. Kod ljudi koji su
ivjeli na Terryjev nain ta cijena se zvala ivot.
Kroz pukotinu izmeu dasaka nije mogao vidjeti pridolice ija je paljba slistila i
posljedaje bandite. Po zvukovima pucnjave zakljuio je da se nalaze s njegove
desne strane.
Pretpostavio je da pridolice nisu znali da se jo netko iv nalazi u ruevinama
kolibe. Zbog toga se pritajio ekajui daljnji razvoj dogaaja.

Na to nije morao dugo ekati, jer je uskoro spazio estoricu mukaraca kako se
oprezno, pribliavaju mjestu na kojemu su leali mrtvi Meksikanci. Ljudi su bili
odjeveni u odjeu koja je bila uobiajena meu stanovnicima jugozapadnih
krajeva Sjedinjenih Drava. Na glavama su imali iroke stetsone, ispod kojih je
Terry mogao razabrati otre crte lica. Iako im je koa na licima bila preplanula,
vjerojatno od neprestanog izlaganja vjetru i suncu, bili su previe svjetloputi a da
bi mogli biti sinovi Meksika.
Terry je paljivo promotrio skupinu ljudi koji su se utke pribliavali uperenih
puaka. Lica dvojice mukaraca uinila mu se poznata. Pokuao se sjetiti gdje ih
je ve vidio. Mozak mu je grozniavo radio dok se konano nije sjetio.
Pridolice su oprezno razgledali mrtvace. Kad su se uvjerili da im od njih vie ne
prijeti nikakva opasnost, rasporedili su se u iroku liniju i polako se uputili prema
preostalim kuama Corazona.
Uskoro je Terry zauo preplaenu viku ena popraenu djejim plaem, ali nije
mogao vidjeti to se u stvari dogaa. Ionako ga to nije previe zanimalo, a jo
neko vrijeme nije elio naputati svoje sklonite. Radije je iz prikrajka promatrao
daljnji razvoj dogaaja.
Uskoro su se mukarci vratili do mjesta odakle ih je Terry mogao vidjeti. uo ih
je kako priaju o proteklim dogaajima.
Terry se pomaknuo da bi se ugodnije namjestio. Sluajno je gurnuo dasku koja je
bila naslonjena na krevet. Daska je pala stvarajui potmuli tropot i to je bilo
dovoljno da se estorica mukaraca okrenu prema ostacima kolibe i u tom smjeru
upere oruje.
- Nema smisla da poginem na kraju balade - glasno je rekao Terry.
- Sve balade obino tako i zavravaju - spremno je odgovorio jedan od estorice.
Zbog toga, polako izii. Jedan pogrean pokret i tvoja balada e se zavriti.
- To upravo i pokuavam, ali mi to bez vae pomoi nee uspjeti - promrsio je
Terry pokuavajui odgurnuti teku gredu koja mu je prijeila izlaz iz ruevina.
Dvojica mukaraca i dalje su drala uperene puke, spremna da na najmanji
sumnjivi pokret otvore vatru, dok su preostala etvorica poela raskrivati
polomljenu drvenu grau. Kad su konano odmakli i posljednju gredu koja je
prijeila Terryu da izie ispod ruevina kolibe, ugledali su zagaravljeno lice na
kojemu su svjetlila dva plava oka.
- ini mi se da smo ve prije imali ast upoznati dentlemena, samo to su se sad
prilike izmijenile - rekao je prosijedi render koji je na sebi imao plave hlae od
grubog pamunog platna i kariranu koulju.
- Kako to mislite? - mrzovoljno je upitao Terry.
- U to nisam pretjerano uvjeren. Siguran sam da bih se i bez vas snaao - Terryev
glas nimalo nije zvuao raspoloeno.
- Pomo prijatelja uvijek dobro doe - veselo je odgovorio prosijedi render. Osobito ako je u pravom momentu.

- Ili od pravih ljudi. Zanima me to teksaki renderi rade u ovim krajevima.

Moda vas je angairala meksika vlada da u podruju zapedno od Sonore
konano uvedete red? - upitao je Terry.
- Nita od toga, ili naprotiv, od svega po malo - zapoeo je objanjavati render,
ali ga je Terry prekinuo: - To ste lijepo rekli. Sada mi je sve jasno.
- Ako se malo strpite, jo e vam biti jasnije - rekao je render i nastavio:
- Ova banda nam je zadavala prilino glavobolje. Unato to je angairano
nekoliko, eta rendera da im stane na kraj, to nam nije polazilo za rukom.
Zamalo su ak mom prijatelji i meni doli glave - render je zastao,
dobroudno se nasmijao, a onda nastavio: - To bi sigurno i uinili da nije bilo vas.
- Dobro, sada ste vratili dug i vie mi nita ne dugujete. Ali jo mi niste objasnili
to ovdje radite - nestrpljivo je rekao Terry.
- To upravo i pokuavam, ovjee, samo mi ne dozvoljavate da zavrim.
Terry paeniki uzdahne, ali vie nita nije rekao.
- Dakle, kao to sam vam rekao, jurili smo ih mjesecima. I to ne samo po Teksasu,
nego i po podruju Novog Meksika i Arizone. Tamo smo se uostalom i upoznali:
Na zapovjednik, pukovnik Goldon, naredio nam je da prijeemo granicu i da
potraimo njihovo skrovite. Vi ste nam dali dragocjenu obavijest da se to mjesto
zove Corazon, da se nalazi u Sierri. Ostatkom prie kako smo vas nali ne bih vas
elio zamarati.
- Zbog toga sam vam duboko zahvalan, mister Figging, ako se ne varam?
- Upravo tako - odgovorio je render. - Nadam se da ete mi ovaj put rei svoje
ime.
- Imena ionako nisu vana ali moete me zvati Terry.
- Slaem se s vama, Terry. Najvanije je da smo uspjeno obavili posao -rekao je
Figging. - Da li vam ja i moji prijatelji moemo u neemu pomoi?
Moete. Pomognite mi raskriti ove ruevine - rekao je Terry i pokazao na gomilu
greda i dasaka koja je preostala od El Gordove kolibe.
Iznenaeni izrazi pojavili su se na licima rendera. Pomislili su da ih plavokosi
neznanac pomalo povlai za nos.
- Zar mislite da nemamo pametnijeg posla od prekopavanja po drvenoj grai?
-pomalo ljutito upitao je Peterson, kojeg je Terry upoznao pod malo neobinim
okolnostima kao i Figginga.
- Ponekad je i to potrebno uiniti -uzdahnuo je Terry i dodao:
- Osobito ako se pod ruevinama kolibe nalazi tijelo djevojke koju sam zavolio.
XII
TERRYJEV

BIJES

Dokle god je Terryu sezao pogled prostirali su se veliki panjaci. Zemljite se

valovito uzdizalo i sputalo. Zemlja vie nije bila tako suha i ispucana kao kad je
posljednji put tuda prolazio.

Zbunjeno se poeao po glavi i promrmljao:

- Ako se ne varam, to je tu negdje moralo biti.
Doista se nije varao u svojoj procjeni, ali iane ograde vie nije bilo. Kad je malo
bolje pogledao, ugledao je rupu, a tridesetak metara dalje jo jednu u kojoj su
nekad bili zabijeni kolci koji su pridravali ogradu.
- Vie mi nita nije jasno, osim ako...- nastavio je Terry svojim monologom, a
onda je iznenaeno zazvidao i dodao:
- Bit e da je tako. Pa to bi znailo da vuk osim dlake moe promijeniti i ud!
Vie se nije zamarao pretpostavkama zbog ega je iana ograda iznenada
nestala. To je mogao ionako ubrzo saznati.
Nakon otprilike jednog sata dojahao je do nekog proplanka odakle je pogled
pucao na iroku zaravan. U daljini je ugledao zgrade rana. Potjerao je konja, i on
ubrza kas.
Sa sjetom je pomislio kad je ne tako davno upravo istim putem doao na ran.
Sjetio se simpatine Manuele i prvog susreta s Jenny.
Prisilio se da odagna tune misli. Vie se ionako nita nije dalo popraviti. No
unato svim njegovim nastojanjima da ne razmilja o bolnim uspomenama, misli
su same nepozvane navirale.
Terry uzdahne. Predstojao mu je susret sa starim ranerom. Vjerojatno e od
njega traiti da mu u tanine opie posljednje Jennyne trenutke. Tune uspomene
jo su previe bile svjee, a oiljci nezarasli. Ljutilo ga je to je previe postao
sentimentalan, da se vie nije mogao prepoznati.
- Na kraju u se moda jo rasplakati kao neka ena - sebi u bradu promrsi Terry,
podsmjehujui se zbog naglog izljeva emocija.
- Nije ni opazio da je stigao do velike dvokatnice. Tek kad je pred sobom ugledao
iroki trijem, misli su mu se vratile u realnost.
Na udobnoj stolici za ljuljanje sjedio je John Renway. Terry ju se uinilo da je
raner u ovo kratko vrijeme to ga nije vidio osjetno ostario. Na licu mu je bio
umoran izraz, a dvije duboke bore koje Terry prije nije opazio usjekle su se na
njegovu, elu. Dugi brkovi neuredno su visili preko ranerovih usana, jo vie
pojaavajui njegov otuni izgled.
Kad je uo konjski kas nezainteresirano je pogledao pridolicu. Prepoznao je
Terrya i u njegovim oima se pojavio kratkotrajni ar, ali trenutak poslije njegovo
lice je ponovno poprimilo apatian izraz.
Ustao je sa stolca i priekao dok Terry nije sjahao. Zatim mu je priao i pruio mu
ruku. Stisak njihovih ruku potrajao je due nego stoje to bilo potrebno. Dvojica
mukaraca su se razumijela i nikakve rijei nisu bile potrebne.
- Sigurno si gladan. Manuela e ti pripremiti neto za jelo - kratko je rekao
Renway. - Poslije emo razgovarati.
- Terry je samo utke kimnuo, a zatim je uao u kuu. Proao je kroz iroki salon
i tako tiho uao u kuhinju, da je debela Meksikanka uzviknula od straha kad ga je
ugledala.

Pogledala ga je s mnogo nade, no vidjevi neraspoloen izraz na njegovu licu, sve

joj je istog trenutka postalo jasno. Duboko je uzdahnula i rekla:
- Izgleda kao da si jeo samo kamenje. Malo tople juhe sigurno e dobro doi
tvom izmuenom elucu.
Terry se kiselo nasmije.
- Neke tvoje zemljake prilino je teko probaviti, Manuela.
- Po tvom izgledu bi se reklo da. su te prilino namuili, ali ipak si ostao iv i
zdrav.
Meksikanka je zastala. Htjela je jo neto rei, ali se naglo predomislila. U oima
su joj zasjale suze i ona ih potajno obrie krajem bijele haljine.
Terry se pretvarao kao da nita nije opazio. Pretpostavljao je to ga je htjela
upitati i bio joj je zahvalan to nita nije rekla. Halapljivo se bacio na jelo, iako u
stvari nije imao pravog teka. U grlu je neprestano osjeao kako ga neto gui, tako
da je ak i juha niz njega teko klizila.
Manuela je neto poslovala oko tednjaka. Kriom bi tu i tamo pogledala Terryja
Ramena su joj se tresla od zatomljena plaa. Na kraju vie nije mogla izdrati.
Ispustila je hrpu tanjura i izjurila iz kuhinje.
Terryu vie nije bilo do jela. Odgurnuo je stolicu i ustao.
Kad je uao u salon, u njemu se ve nalazilo nekoliko ljudi. utke su ga gledali.
Terry je sjeo na prazan stolac i zapalio cigaretu. Letimino je pogledao ljude, ali
poznavao je samo starog Renwavja i njegova sina. Dick se takoer u kratko
vrijeme izmijenio. Iz njegovih pokreta zraila je odreena sigurnost i mirnoa,
kvalitete koje Terry kod mladia prije nije vidio.
Neugodnu tiinu prvi je prekinuo raner.
- Da li se je dugo muila? - muklim glasom je upitao.
- Mislim da je umrla sretna - tiho je odvratio Terry . - Ti si je pokopao?
Terry potvrdno kimne.
- Dobro - bilo je sve to je Renway rekao.
Iskusni zapadajak navikao je u ivotu na iznenadne nesree. Smatrao je da vie ne
treba troiti rijei. To ionako nita ne moe promijeniti. Osjeaji su bili
zatomljeni duboko u najskrovitijim dijelovima njegove due. Tek kad bi ostao
sam, brada bi mu zadrhtala, a niz izborano lice kliznule bi suze.
Dick, koji je dotada stajao postrance, priao je Terryu. Dovoljno glasno da su ga
svi mogli uti rekao je:
- Oprosti zbog neumjesnog vladanja, Terry.
Terryeve usne razvukle su se u smijeak.
- to se mene tie, sve je u redu, Dick. Dobro je da si shvatio neke stvari.
- Vjerojatno si ti u velikoj mjeri tome doprinio - rekao je mladi.
Njegove rijei nisu zvuale kao puka fraza.
- Dugo te nije bilo a Terry - nastavio je Dick, iako je njegova tvrdnja vie
izgledala kao pitanje.

- Pokuao sam sve, ali na alost stigao sam prekrasno. U jedno moe biti siguran
- Terry je zastao i zagledao se u mladia, a onda je tiho dodao: - Tvoja sestra je
osveena, njene ubojice su svi mrtvi.
Osjetio je da njegova blizina jo vie podsjea ljude na protekle dogaaje. Bacio
je opuak u prazni kamin i ustao.
- Vidio sam da imanje vie nije ograeno.
- Ograde rastavljaju ljude, to nije dobro - umornim glasom je rekao stari raner.
Terry ga je iznenaeno pogledao, jer to je bilo neto novo u njegovu ponaanju.
Renway je to shvatio. Stoga je nastavio. Nakon napada bandita ljudi s okolnih
raneva nesebino su pruili pomo u hvatanju Jennynih otmiara Organizirali
smo potjeru, ali smo im izgubili svaki trag. Kao da su u zemlju propali.
- Vjerojatno su bili lukaviji nego to ste mislili. Podijelili se u nekoliko grupa.
Jedna grupa je otjerala stoku na sjever, gdje su ih ve ekali kupci. Ostali su se
vratili u Meksiko - prenio im je Terry ono to je saznao u svojoj potrazi za Jenny.
- Da, uspjeli su nas nadmudriti - iako nerado, priznao je raner. - Bilo je toliko
tragova da jednostavno nismo znali koji su pravi.
- Znai, sada se stoka s okolnih raneva slobodno napaja na izvoru - nastojao je
Terry promijeniti temu razgovora.
Renway je osjetio njegovu elju. I njemu samome je bilo muno prisjeati se
nemilih dogaaja.
- Da, upravo tako. U naim krajevima je voda izvor ivota. Nitko je nema pravo
oduzimati drugima - rekao je raner, i tiho dodao: - Pa tako ni ja. Dugo mi je
trebalo da to shvatim.
- Bolje ikad nego nikad - Dick nije mogao a da izjavu svog oca ne prokomentira.
Renway se na njega nije osvrtao. I dalje je, zamiljeno promatrao Terrya.
- to dalje namjerava? - uz sav napor nije mogao prikriti pritajenu elju koja mu
se osjeala u glasu.
- Odjahat u na sjever - neodreeno je odgovorio.
- Mogao bi ostati kod nas. Barem neko vrijeme. Terry - tiho je rekao Dick.
- Mislim da to vie nema smisla - uslijedio je Terryev odgovor.
Iako Dick nije bio jedini koji je elio da taj udni stranac ostane na njihovu ranu,
ljudi su shvatili da je njegova odluka konana. utke su ga ispratili do izlaza iz
kue. U meuvremenu su se odjednom iznenada pojavila Manuela i nekoliko
ena koje su radile na ranu.
Terry je uzjahao vranca, kojeg je neki momak napojio dok je on bio u kui. Zatim
je u znak pozdrava mahnuo rukom. Ljudi su mu utke otpozdravili.
Jedini zvuk koji se, osim priguenih udaraca potkova o zemlju, uo, bio je tihi
Manuelin jecaj. No i on je ubrzo prestao. S mukom se suzdravala da ne brizne u
pla. Dobro je znala da to gazda nije volio.
KRAJ
TERRYJEV

BIJES