You are on page 1of 14

SEMINARSKI RAD

Tema:Testament

Mentor:

Sadraj

Student:

l.Uvod........................................................................................................................................................................................
3
2.Pojam testamenta..................................................................................................................................................................
4
3.Pravna priroda testamenta..................................................................................................................................................
4
4.Uslovi za sastavljanje testamenta.......................................................................................................................................
5
4.1 Subjektivni uslov - jeste sposobnost za rasuivanje, odn. sposobnost lica da shvati pravne (i sve
druge) posledice svoje izjave volje;
5
4.2 Objektivi uslov - jeste odreena starosna granica sa ijim je navrenjem mogue sastavljati punovaan
testament. To je tzv. aktivna testamentarna sposobnost (testamentio factio activa) i ona se u naem pravu
stie sa navrenih 15 godina;
5
4.3 Animus testandi, odnosno namera za sainjavanje testamenta - jeste pravno relevantna volja nekog
lica da preduzme odreene pravne radnje i njegova svest o uslovima i posledicama preduzetih radnji. Ta
volja mora biti: ozbiljna (nije punovaan testament koji je napisan "iz zezanja"), stvarna, slobodna i
upuena na neto to je mogue ostvariti.................................................................................................................
5
5.Sadrina testamenta.............................................................................................................................................................
5
Sadrina zavetanja (testamenta)........................................................................................................6
6.Forme testamenta.................................................................................................................................................................
7
6.1Olografski testament
.........................................................................................................................................................................................
7
6.2Alografski testament
.........................................................................................................................................................................................
8
6.3Sudski testament
.........................................................................................................................................................................................
8
6.4Konzularni testament
.........................................................................................................................................................................................
8
6.5Brodski testament
.........................................................................................................................................................................................
9
6.6Vojni testament
.........................................................................................................................................................................................
9
6.7Meunarodni testament
.........................................................................................................................................................................................
9
6.8Usmeni testament
......................................................................................................................................................................................
10
6.9Notarijalni testament............................................................................................................................................10

7.Konverzija............................................................................................................................................................................
10
8.Opozivanje zavetanja.......................................................................................................................................................
11
9.Nitavost zavetanja...........................................................................................................................................................
11
10.Rezime...............................................................................................................................................................................
14
11.Literatura...........................................................................................................................................................................
15

l.Uvod
Testament (zavetanje, oporuka, poslednja volja...) predstavlja zakonom ureeni oblik
jednostrane, strogo line i opozive izjave volje za to sposobnog lica (testator, ostavilac, defunktus
ili dekujus), kojom ono odreuje raspodelu svoje imovine posle svoje smrti i, eventualno, daje
druge izjave i naredbe u vezi sa svojom smrti.

2.Pojam testamenta
U naslednom pravu testament ima vie znaenja:

1. u formalnom smislu zavetanje je svaka izjava volje uperena na postizanje nekog


naslednopravnog efekta, data u zakonom utvrenoj formi za testament. U tom smislu neka
osoba moe imati vie testamenata, od kojih e vaei biti samo onaj poslednji (poslednja
volja ostavioca). Meutim deava se situacija da zavetalac napie vie testamenata, a da
u poslednjem ne uredi neko pitanje koje je uredio u prethodnim verzijama. Tada e, u
odreenoj meri, vaiti i prethodni testamenti.
2. u materijalnom (subjektivnom) smislu zavetalac moe imati samo jedan testament -to je
poslednja volja ostavioca. Poslednja volja mora biti jedna i jedinstvena, jer je to ono to e
biti sprovedeno u pravnom ivotu. Testament u materijalnom smislu predstavlja
vanvremensku i apstraktnu volju ostavioca, to znai da, ako npr. testament bude uniten,
on e i dalje postojati u materijalnom smislu. Ako se nekako sazna njegova sadrina (ili
bude rekonstruisan), sud e postupiti po toj volji.

3. u objektivnom smislu, testament predstavlja ispravu koja sadri ostavioevu poslednju


volju, odn. objekt na kome je napisan testament (npr. pare papira).

3.Pravna priroda testamenta


Pod pravnom prirodom testamenta podrazumevaju se njegove osobine kao pravnog posla:

1. pravni posao mortis causa (za sluaj smrti) - je posao koji se preduzima za ivota, ali
2.
1.
3.

4.

5.

njegova pravna dejstva otpoinju tek smru odreenog lica (u ovom sluaju ostavioca);
dobroin (lukrativni) pravni posao - je onaj posao kod kojeg jedna strana dobija korist, a da
za to ne daje nikakvu (ili daje izuzetno nesrazmernu) protivnaknadu;
jednostran pravni posao - nastaje i proizvodi pravna dejstva izjavom samo jedne volje;
strogo lini pravni posao - je onaj kod koga je iskljueno svako zastupanje. Zavetalac
mora lino, svojom sopstvenom i slobodnom voljom, da iskae sadrinu svog testamenta.
Jedini nain da drugo lice uestvuje u procesu nastanka testamenta je taj da daje savete
koje se tiu forme, a nikako sadrine, jer e u suprotnom sluaju testament biti poniten;
formalni pravni posao - je onaj za iju se punovanost zahteva da bude sastavljen u
naroitoj formi koju propisuje zakon (tzv. forma ad solemnitatem). Na zakon dozvoljava
vie formi testamenta;
jednostrano opoziv pravni posao - obzirom na to da je testament jednostrani, strogo lini i
dobroin posao, proizlazi ovlaenje zavetaoca da u svakom trenutku opozove tu svoju
poslednju volju. Jedino ogranienje koje se njemu postavlja je to da on mora testament da
opozove u nekoj od zakonom odreenih formi za sastavljanje testamenta. On NE MORA da
testament opoziva ba u onoj formi u kojoj ga je sastavio!

4.Uslovi za sastavljanje testamenta


Kako je testament jedan od vanijih pravnih instituta svakog poretka, drava propisuje uslove koji
moraju biti spunjeni da bi se poslednja volja uopte mogla uzeti u razmatranje. Ti uslovi su sledei:

4.1

Subjektivni uslov - jeste sposobnost za rasuivanje, odn. sposobnost

lica da shvati pravne (i sve druge) posledice svoje izjave volje;

4.2

Objektivi uslov - jeste odreena starosna granica sa ijim je

navrenjem mogue sastavljati punovaan testament. To je tzv. aktivna


testamentarna sposobnost (testamentio factio activa) i ona se u naem pravu stie sa
navrenih 15 godina;

4.3

Animus testandi, odnosno namera za sainjavanje testamenta - jeste

pravno relevantna volja nekog lica da preduzme odreene pravne radnje i njegova
svest o uslovima i posledicama preduzetih radnji. Ta volja mora biti: ozbiljna (nije
punovaan testament koji je napisan "iz zezanja"), stvarna, slobodna i upuena na
neto to je mogue ostvariti.

Da bi testament bio punovaan svi ovi uslovi moraju biti ispunjeni kumulativno, dakle, moraju svi
da postoje u isto vreme. Ako neko lice koje je starije od 15 godina napie testament i ispostavi se
da je bilo nesposobno za rasuivanje, testament e biti poniten. Ako advokat (koji je sposoban ta
rasuivanje i stariji od 15 godina) napie testament samo da bi svom klijentu pokazao kako se to
radi, testament nee biti punovaan, jer nema animus testandi...

5.Sadrina testamenta
Testament moe sadrati veoma veliki broj razliitih odredbi, tako da je, u teoriji, izvrena podela
sadrine testamenta na materijalnu, formalnu i tzv. ostale odredbe.

1. U materijalnu sadrinu spada sve ono to se odnosi na imovinsko raspolaganje


ostavioca: postavljanje naslednika i legatara, odreivanje naslednih delova, iskljuenja iz
naslea, osnivanje zadubina, fondova, itd;
2. Formalna sadrina se odnosi na pitanje postavljanja izvrioca testamenta, ili odrivanja
tzv. konkretizatora zavetaoeve volje samo u vezi sa nekom posebnom odredbom u
testamentu;
3. Ostale odredbe su vrlo heterogena kategorija i mogu se definisati kao sve one odredbe
koje ne spadaju u prethodne dve grupe. One mogu biti neimovinske: priznavanje
vanbranog oinstva (JEDNA PRAVNA ZAKOLjICA: testament je mogue napisati sa
15, a priznati oinstvo je mogue sa tek sa 16 godina. Ako
lice od 15 godina prizna vanbrano oinstvo u testamentu, testament e biti
punovaan, sem te odredbe, odm. njegovo priznanje e ostati bez efekta!),
odreivanje mesta i naina sahrane, davanje preporuke organu starateljstva povodom
nekog lica..., kao i imovinske prirode: oprotaj duga, priznanje duga, itd.

Sadrina zavetanja (testamenta)


Testament moe sadrati odredbe koje su po svojoj prirodi veoma raznovrsne : one koje se
odnose na imovinska raspolaganja, one koje se tiu sprovoenja poslednje volje i razne druge
odredbe neimovinskog karaktera. S obzirom na to, u teoriji je izvrena podela sadrine testamenta
na materijalnu, formalnu i na onu koja obuhvata tzv. ostale odredbe. U materijalnu sadrinu takoe
spada i veliki broj raznovrsnih odredbi, ali za nju je karakteristino to to se uvek, neposredno ili
posredno, odnosi na imovinsko raspolaganje zavetaoca. Materijalna sadrina testamenta je u
pitanju kod: postavljanja naslednika, odreivanja naslednih delova, odreivanja uslova, rokova,
iskljuenja iz naslea, i dr. Formalna sadrina zavetanja odnosi se na sluaj postavljanja izvrioca
testamenta, ili odreivanja tzv. konkretizatora zavetaoeve volje samo u vezi sa nekom
posebnom odredbom u testamentu. Konano, sadrina zavetanja moe biti i neimovinske prirode-

tzv. ostale odredbe : priznavanje vanbranog oinstva, odreivanje mesta i naina sahrane. Kao
to je poznato u rimskom pravu, postavljanje naslednika je bio glavni i sutinski element sadrine
zavetanja, element bez koga testament ne proizvodi pravno dejstvo. U savremenim pravima,
odredba o postavljanju univerzalnog naslednika, nije neophodna za punovanost zavetanja .
Ipak, on ima veliki praktini znaaj - naslednik stupa u sva prava iji je titular bio ostavilac, na
njemu je obaveza da namiri osatavioeve dugove, da ispuni odreene naloge... Naslednik se
najesce postavlja neposredno: imenom i prezimenom, a esto se uz ime i prezime stavlja i
dodatak koji oznaava odnos izmeu zavetaoca i naslednika. Odreivanje naslednika moze biti i
posredno, i to na dva naina. Prvi nain posrednog odreivanja naslednika sastoji se u tome sto
zavetalac u testamentu navede podatke na osnovu kojih se moe utvrditi identitet naslednika.
Npr., zavetalac odredi da e njegov naslednik biti ono od njegove dece koje ostane na selu i bavi
se zemljoradnjom, ili navede da e nasledstva dobiti njegov sekretar, ili da ce 1/10 zaostavtine
dobiti ahovski klub koji pobedi na turniru te godine, i drugo. To znai
da naslednik moe postati i lice koje u trenutku sainjavanja zavetanja nije moglo da se
individualizuje Drugi nacin posrednog odreivanja naslednika se odnosi na njegovu
individualizaciju, i tu se javlja situacija da zavetalac ostavlja jednom licu odreena prava i koristi iz
zaostavtine. Dakle, naslednik moze da bude odreen na razne naine, neposredno ili posredno,
ali je bitno da to bude uinjeno tako da se tumaenjem moe utvrditi ko je to lice i kakva je vrsta
sukcesije u pitanju. Naslednik moze naslediti celokupnu zaostavtinu, ili samo jedam njen deo, sto
se najesce odreuje razlomkom. Razume se, univerzalni sukcesor (naslednik) ne mora biti samo
jedno lice, vec naprotiv, u testamentu zavetalac ih moze postaviti vise, i to na razliite naine.
Trenutkom smrti ostavioca, postavljeni naslednik stie zaostavtinu. Od smrti ostavioca, pa sve do
smrti naslednika, sva nasleena prava i obaveze e se nalaziti u njegovoj imovini. Meutim, i od
tog pravila postoje izuzeci. Naime, mogue je zameniti naslednika, postaviti uslove, rokove, kao i
naloge. Zamena naslednika ima vie oblika, i sadri manje ili vee slinosti kao kod sukcesivnog
nasleivanja.

6.Forme testamenta
6.1Olografski testament
Ili svojeruno zavetanje je pismeni, privatni (u njegovom sastavljanju ne uestvuju dravni organi)
i redovni oblik sastavljanja testamenta. Obzirom na to da je najjednostavniji i najmanje zahtevan
oblik testament, pa se zato i koristi najmasovnije. Bitni elementi forme su ti da on mora u celosti
biti napisan i potpisan svojeruno od strane zavetaoca. Preporuuje se da nosi i datum, ali to
nije bitan element forme. Logini uslovi koji se trae su ti da zavetalac bude pismen, da pie
onom rukom kojom pie uobiajeno, da pie na onom jeziku koji razume i da se potpisuje svojim
uobiajenim potpisom. Materijal na kome je testament ispisan nije relevantan;

6.2Alografski testament
Ili pismeno zavetanje pred svedocima je pismeni, privatni i redovni oblik zavetanja, koje se
sainjava na taj nain to e zavetalac unapred sainjenu ispravu svojeruno potpisati u
prisustvu dva svedoka, izjavljujui da je sainjeno pismeno proitao i da je to njegova
poslednja volja. Logini uslovi koji se nameu su, da je zavetalac pismen i da ima ouvano ulo
vida, mora ga potpisati svojeruno i uobiajenim potpisom, svedoci moraju da vide potpisivanje
(znai da moraju da imaju ouvano ulo vida) i da uju izjavu zavetaoca (ouvano ulo sluha). Ne
moraju da budu upoznati sa sadrinom testamenta, a moraju biti pismeni samo u onoj meri u kojoj
im je potrebno da se potpiu. Ako se testament sastoji od vie strana dovoljno je da se zavetalac
potpie samo na poslednjoj strani;

6.3Sudski testament
Je veoma znaajan oblik pismenog, redovnog i javnog oblika zavetanja, ne samo zbog toga to je
to najee koriena forma javnog testamenta, ve i zato to je to model ija pravila vae i kod
ostalih oblika javnih testamenata. Razlog za veliku popularnost ovog testamenta je i to to je za
nepismene ili slepe osobe najsigurniji oblik, obzirom na to da u njegovom sastavljanju uestvuje
sud. Sudski testament sastavlja sudija optinskog suda, prema usmenom i neposrednom
kazivanju samog zavetaoca. Zavetalac NE MOE doneti ve pripremljeni tekst testamenta.
Pre bilo kakvog postupka sudija mora da utvrdi identitet svedoka i da utvrdi da li zavetalac ima
testamentarnu sposobnost. Identitet se utvruje na tri naina - da sudija lino i po imenu poznaje
zavetaoca; uvidom u javnu ispravu sa fotografijom i uz sasluanje jednog svedoka identiteta; ili
sasluanjem dva svedoka identiteta (iji identitet utvruje uvidom u javnu ispravu sa fotografijom).
Sudski testament se belei u zapisnik, a dalji postupak zavisi od toga da li zavetalac moe da
proita zavetanje ili ne. Ako moe, predaje mu se zapisnik, koji on ita, a potom sudija na samom
testamentu potvruje da ga je ovaj proitao. Zatim ga potpisuje i overava. Ako zavetalac ne
moe, iz razliitih razloga, da proita testament (ili ne moe da se potpie), testament se sastavlja
uz prisustvo dva testamentarna svedoka. Sastavljeni testament se ita pred svedocima i

zavetaocem, pa e ga onda zavetalac potpisati ili staviti rukoznak (otisak palca). Ukolko on ne
moe ni da stavi rukoznak, sudija e to konstatovati na samom testamentu, posle ega e se
potpisati svedoci, zakleti sudski tuma (koji slui kao posrednik ako zavetalac ne zna jezik suda ili
je gluvonem) i sudija, koji e i overiti testament. Tako sastavljeni testament se predaje zavetaocu
ili se, na njegov zahtev, deponuje u sudu, a sud mu o tome izdaje potvrdu;

6.4Konzularni testament
Je pismeni, redovni i javni oblik testamenta koji naem dravljaninu u inostranstvu, po
odredbama koje vae za sudski testament, sastavlja konzularni predstavnik ili diplomatski
predstavnik Srbije koji vri konzularne poslove;

6.5Brodski testament
Je pismeni, vanredni (sainjava se u posebnim okolnostima) i javni oblik testamenta koji
zavetaocu na naem brodu, po odredbama koje vae za sudski testament, sastavlja zapovednik
broda;

6.6Vojni testament
Je pismeni, vanredni i javni oblik testamenta koji za vreme rata ili mobilizacije zavetaocu koji je na
vojnoj dunosti, po odredbama koje vae za sudski testament, sastavlja komandir ete, drugi
stareina tog ili vieg ranga, neko drugo lice u prisustvu nekog od tih stareina, kao i svaki
stareina odvojenog odreda;

6.7Meunarodni testament
Je, u nae pravo, uveden Zakonom o ratifikaciji Konvencije o jednoobraznom zakonu o obliku
meunarodnog testamenta, sa Prilogom od 03. juna 1977. g. Prema ovoj Konvenciji testament e
biti punovaan u pogledu oblika, bez obzira na mesto gde je napravljen, gde se nalaze dobra,
dravljanstvo, prebivalite ili boravite zavetaoca. Meunarodni testament je pismeni, redovni i
javni oblik zavetanja. Ovlaena lica za sastavljanje ovog testamenta su sudija optinskog suda i
konzularni predstavnik neke zemlje u inostranstvu, kao i lica koja su ovlaena za sastavljanje
vanrednih oblika testamenata. Meunarodni testament mora biti sastavljen u pisanom obliku,
na bilo kom jeziku, napisan rukom, ili na bilo koji drugi nain. Zavetalac moe svoju poslednju
volju izjaviti usmeno pred javnom organom koji e je zatim preneti u pismenu formu, ili moe doneti
ve pripremljeni tekst testamenta. Sa sadrinom tog testamenta on moe, ali i ne mora upoznati

slubeno lice, ali mora pred njim i pred dva svedoka izjaviti da je sainjeno pismeno proitao, kao i
da je to njegova poslednja volja. Zavetalac potpisuje testament u prisustvu slubenog lica i
svedoka, a ako ga je potpisao pre toga treba samo da prizna i potvrdi potpis za svoj. Zavetalac
mora da potpie svaki od listova koji sadri testament, a ti listovi moraju biti numerisani.
Ako ne moe da se potpie, slubeno lice e razlog tome konstatovati na samom testamentu.
Zavetalac moe da zahteva da ga neko drugo lice potpie na testamentu, a ovlaeno lice e to
na testamentu konstatovati. Zatim se na testament potpisuju svedoci i to slubeno lice. Zavetanje
MORA da sadri datum sastavljanja (datum kada ga je zavetalac potpisao).
Zavetalac odluuje o nainu uvanja testamenta, to slubeno lice belei na testamentu.
Slubeno lice treba da uz testament priloi i posebnu izjavu kojom potvruje da su ispunjeni svi
zakonski uslovi za punovanost testamenta, ali testament e postojati i bez nje;

6.8Usmeni testament
Je izuzetni i privatni oblik testamenta. Zavetalac moe svoju poslednju volju usmeno izrei
pred tri istovremeno prisutna testamentarna svedoka, ako zbog izuzetnih prilika nije u
mogunosti da saini pismeno zavetanje. Svedoci moraju da, bez odlaganja, najblii sud
upoznaju sa sadrinom testamenta. Njihove izjave se diktiraju u zapisnik koji se potpisuje i
overava, i takav slui kao testament. Izuzetne prilike moraju biti takve prirode da pogaaju veu ili
manju grupu ljudi usled neotklonjivog i optepoznatog dogaaja koji ih je zadesio i bitno pogorao
njihov ivotni poloaj (npr. rat, zemljotres, veliki poar, poplava...). Obzirom da je ovaj oblik
testamenta izuzetno pogodan za krivotvorenje njegova upotreba je dosta ograniena restriktivnim
tumaenjem "izuzetnih prilika" od strane sudova (npr. postoji sluaj da sud nije uzeo u razmatranje
usmeni testament ene koja je leala u bolnici nekoliko meseci ali je naglo preminula, s
obrazloenjem da je ona za to vreme mogla da sastavi neki drugi testament). Ukoliko je i 30 dana
posle prestanka izuzetnih prilika zavetalac i dalje iv testament e prestati da vai;

6.9Notarijalni testament

Je pismeni, redovni i javni oblik testamenta koji zavetaocu, po odredbama koje vae za sudski
testament, sastavlja javni belenik - notar. NAPOMENA: iako je zakon o notarima uveliko
najavljivan u naoj zemlji, jo uvek se ne zna kada e biti usvojen, tako da ovaj oblik testamenta, u
sutini, i ne postoji, samo je u pripremi.

7.Konverzija

Na zakon dozvoljava i tzv. konverziju testamenta, odn. ukoliko je testament sastavljan u jednoj
formi za koju ne ispunjava uslove, sud e po slubenoj dunosti, priznati taj testament, ali
samo ako ispunjava uslove za neku drugu formu.

8.Opozivanje zavetanja
Jedna od bitnijih osobina zavetanja je opozivost. Opozivanje testamenta znai oduzimanje
vanosti jednom punovanom zavetanju od strane samog zavetaoca. Testament se moe uvek
opozvati, sve dok zavetalac ima aktivnu testamentarnu sposobnost. Opozivanje moe biti
formalno i neformalno. Formalno opozivanje znai da se testament moe opozvati u istoj formi
(npr. olografski testament se opoziva u formi olografskog testamenta), ili u nekoj drugoj formi.
Formalno opozivanje moe biti izrino ili preutno. Izrino je kada testator sastavi odreenu
odredbu kojom opoziva raniji ili sve svoje testamente. Preutno opozivanje postoji kada zavetalac
saini najmanje dva testamenta gde se oni razlikuju po sadrini. U takvoj situaciji vai pravilo da
kasniji testament ukida raniji, u meri u kojoj se razlikuje njihova sadrina. Neformalno opozivanje
moe biti izrino i preutno. Izrino je u sluaju kada testator uniti testament u nameri da ga
opozove. Unitavanje se vri cepanjem, spaljivanjem, precrtavanjem ili pisanjem preko testamenta
poniteno". Preutno neformalno opozivanje, s druge strane, obuhvata prenos odreene imovine
ili stvari, ili njihovo unitavanje. U takvim sluajevima se uzima da je zavetalac opozvao
testament. Opozivanje u svakom sluaju moe biti u celini ili delimino.

9.Nitavost zavetanja
Pravno dejstvo moe proizvoditi samo punovaan testament. Dakle, onaj testament koji je sainjen
protivno zakonu i moralu, kod koga nije potovana forma, kada zavetalac nije imao testamentarnu
sposobnost, ili gde postoje mane u volji, bie pogoen sankcijom nitavosti. Nitavost moe biti
apsolutna i relativna. Ukoliko je zavetanje sainjeno protivno zakonu, moralu ili obiajima, radi se
o apsolutnoj nitavosti. Takoe, nitavo je i zavetanje koje je sainilo lice bez testamentarne
sposobnosti, kao i falsifikovano zavetanje. Simulovana i fiktivna zavetanja, kao i ona kod kojih
forma nije ispotovana, tako da se na prvi pogled zakljuuje da nije re o testamentu, takoe su
nitavi. Naravno, nitavost pojedinih odredbi ne utie na ceo testament, ukoliko on moe opstati
bez njih ili ako te odredbe nisu bile odluujue za sainjavanje tog testamenta. U naem pravu je
izriito odreena nitavost

sledeih odredbi u testamentu: odredba kojom zavetalac odreuje naslednika svome nasledniku;
odredba kojom zavetalac zabranjuje svom nasledniku da otui stvar ili pravo koje mu je ostavio;
odredba kojom se zabranjuje ili ograniava deoba nasledstva; odredba u javnim testamentima
kojom se neto ostavlja licu ovlaenom za sainjavanje testamenta; odredbe u alografskim i
javnim zavetanjima kojom se neto ostavlja svedocima; odredba o usmenom zavetanju kojom
se neto ostavlja zavetajnim svedocima i njihovim srodnicima. Nitavo zavetanje se smatra da
nikada nije ni postojalo. Lice koje je dobilo korist na osnovu nitavog zavetanja smatrae se
fiktivnim naslednikom. Drugim reima, ukoliko je on znao za nitavost, vratie sve to je primio, a
ako je bio savestan, vratie samo ono to je imao u trenutku saznanja za nitavost. Na nitavost
sud moe pozvati svako zainteresovano lice. Pravo na isticanje nitavosti se ne gasi. Za razliku
apsolutne, relativna nitavost, odnosno ruljivost pogaa pojedinane interese, odnosno na
ruljivost se moe pozvati samo pravno zainteresovano lice i to u roku od godinu dana od
saznanja za razlog ruljivosti, a najkasnije u roku od 10 godina od dana proglaenja zavetanja i to
prema savesnom licu. Prema nesavesnom licu, ponitaj zavetanja se moe traiti u roku od 20
godina od dana proglaenja zavetanja. Relativna nitavost tie se pre svega mana volje. Prinuda,
prevara i zabluda tradicionalno zauzimaju prvo mestu meu razlozima ruljivosti. U sluaju
postojanja fizike prinude, testament nije ni nastao. Treba voditi rauna o tome da e zavetanje
biti nitavo i kada mane potiu od treih lica, kao i u sluaju postojanja zablude o motivu.
Testament je strogo formalni pravni posao, tako da povreda forme predstavlja razlog ruljivosti.
Konano, razlog ruljivosti postoji i u sluaju nepostojanja aktivne testamentarne sposobnosti. To
se odnosi i na lica mlaa od 15 godina ili na lici koja su navrila 15 godina, ali koja su nesposobna
za rasuivanje i koja su liena poslovne sposobnosti.

10.Rezime
U naslednom pravu testament ima vie znaenja: u formalnom smislu zavetanje je svaka izjava volje
uperena na postizanje nekog naslednopravnog efekta, data u zakonom utvrenoj formi za testament.
U tom smislu neka osoba moe imati vie testamenata, od kojih e vaei biti samo onaj poslednji
(poslednja volja ostavioca). Meutim deava se situacija da zavetalac napie vie testamenata, a da
u poslednjem ne uredi neko pitanje koje je uredio u prethodnim verzijama. Tada e, u odreenoj meri,
vaiti i prethodni testamenti; u materijalnom (subjektivnom) smislu zavetalac moe imati samo jedan
testament - to je poslednja volja ostavioca. Poslednja volja mora biti jedna i jedinstvena, jer je to ono
to e biti sprovedeno u pravnom ivotu. Testament u materijalnom smislu predstavlja vanvremensku i
apstraktnu volju ostavioca, to znai da, ako npr. testament bude uniten, on e i dalje postojati u
materijalnom smislu. Ako se nekako sazna njegova sadrina (ili bude rekonstruisan), sud e postupiti
po toj volji; u objektivnom smislu, testament predstavlja ispravu koja sadri ostavioevu poslednju
volju, odn. objekt na kome je napisan testament (npr. pare papira). Pod pravnom prirodom
testamenta podrazumevaju se njegove osobine kao pravnog posla:
1. pravni posao mortis causa (za sluaj smrti) - je posao koji se preduzima za ivota, ali njegova
pravna dejstva otpoinju tek smru odreenog lica (u ovom sluaju ostavioca);
2. dobroin (lukrativni) pravni posao - je onaj posao kod kojeg jedna strana dobija korist, a da za
to ne daje nikakvu (ili daje izuzetno nesrazmernu) protivnaknadu;
3. jednostran pravni posao - nastaje i proizvodi pravna dejstva izjavom samo jedne volje;

4. strogo lini pravni posao - je onaj kod koga je iskljueno svako zastupanje. Zavetalac mora
lino, svojom sopstvenom i slobodnom voljom, da iskae sadrinu svog testamenta. Jedini
nain da drugo lice uestvuje u procesu nastanka testamenta je taj da daje savete koje se tiu
forme, a nikako sadrine, jer e u suprotnom sluaju testament biti poniten;

5. formalni pravni posao - je onaj za iju se punovanost zahteva da bude sastavljen u naroitoj
formi koju propisuje zakon (tzv. forma ad solemnitatem). Na zakon dozvoljava vie formi
testamenta;
6. jednostrano opoziv pravni posao - obzirom na to da je testament jednostrani, strogo lini i
dobroin posao, proizlazi ovlaenje zavetaoca da u svakom trenutku opozove tu svoju
poslednju volju. Jedino ogranienje koje se njemu postavlja je to da on mora testament da
opozove u nekoj od zakonom odreenih formi za sastavljanje testamenta. On ne mora da
testament opoziva ba u onoj formi u kojoj ga je sastavio!

11.Literatura

Anti - "Nasledno pravo", Beograd 2004

http://www.maturski.org

You might also like