XVII stoljee

Interes Evrope za Osmansko carstvo je najvei u XVII stoljeu i to je period najjae

finansijske moi.
Kraj XVII i poetak XVIII donio je znatne promjene u poetici divanske
knjievnosti. Dotada podlona slijepom oponaanju perzijskih klasika divanska
knjievnost postaje vie vezana za konkretne sredine,ljude i dogaaje, opisujui
ponekad ak i stvarne,a ne samo idealizirane likove. Dakle, u XVII stoljeu poinju
prie lokalnog karaktera kao to su prie o lokalnim ejhovima,berberima i
likovima iz realnosti.

U vrijeme Sabita trend postaju izrazito turski anrovi poput arkije (ark).
Ovaj trend znaio je da Osmanlije vie nisu poetski podreeni Perzijancima, te da
preferiraju domae forme koje odraavaju lokalni duh i kolorit. U to doba se sree i
jedna nova pjesnika forma trk , koja je neka vrsta narodne balade. Istina,
gazel,kasida i mesnevija ostaju i dalje najvanije pjesnike vrste divanske poezije,
ali u njima se pojavljuju nova tematika, novi tonovi i leksika.
Kao tema u poeziji sve ee se susree ljudsko bie, najee djevojka,koja se
sada opisuje mnogo realnije i konkretnije, to se prije nije moglo ni zamisliti.
Uoava se promjena u vokabularu pjesnika, te se poinju upotrebljavati turske rijei
na mjestima gdje je bilo uobiajeno upotrebljavati arapske ili perzijske rijei, kao i
rijei iz obinog govora. Neke rijei koje prije nisu spadale u divansku knjievnost
dobivaju svoje mjesto u poeziji. Prekida se poetika istovjetnosti.
Ipak,najveom inovacijom u osmanskoj poeziji smatra se uvoenje lokalnih
tema,opisa gradova i znamenitosti u njima, kao i opis konkretnih osoba toga
vremena, emu uveliko doprinosi Sabit Uianin.
Sabit Uianin je pjesnik koji je donio toliko novoga u divansku poeziju da zadugo
nije bio shvaen i prihvaen. Smatra se predstavnikom trenda mahallileme
(mahalli-lokalni)- lokalizirati se.
Sabit Uianin, ije je pravo ime Alauddin Ali, rodio se oko 1650.god u Uicu, koji
tada nalazio u Bosanskom sandaku, pa se u izvorima ee spominje kao Sabit
Bosnevi. kolovao se najprije u rodnom kraju kod uitelja Halil-efendije.
kolovanje je nastavio u Istanbulu, gdje je dobio diplomu kadije i muderisa. Bio je
kadija i u Sarajevu. Pred kraj ivota, nezadovoljan svojim poloajem i brojnim
ivotnim tekoama, povukao se iz javnog ivota i umro u Istanbulu.

Sabit Uianin nije sudjelovao u raskonom dvorskom ivotu sultana Ahmeda II.
Ipak, iako nije ivio u vremenu koje mu nije bilo naklonjeno, neshvaen meu
svojim suvremenicima, on je ispisivao svoj obimni divan i tako krio put
pjesnicima koji su ga slijedili.
Njegove pjesme obiluju igrama rijei, citiranjem poslovica i duhovitim opaskama,
to je do tada bilo nepojmljivo za pjesme divanske knjievnosti.
Ovo se posebno odnosi na Sabitove mesnevije: Hikaye-i Hoca Fesad, Derename i
Berbername.
Veliku umjetniku vrijednost ima njegova mesnevija Mi'raciyye ( Knjiga o
Poslanikovom uspeu na nebo), gdje je posebno upeatljiv opis prizora noi kada
se dogodilo uspee, to predstavlja jedan od najljepih opisa prirode u divanskoj
knjievnosti uope. Drugi dio ove poeme govori o tome ta se Muhammedu a.s.,
dogodilo na ovom putovanju.
Poznata je njegova kasida Ramazanija koja je posveena Mehmed pai.
Sabit Uianin je napisao veliki broj kasida kojima je najee traio neko
namjetenje, meutim nikada nije dobio ono to je traio i smatrao ono to mu
pripada.
Nabi je bio njegov savremenik,koji je bio prihvaeniji i omiljen na dvoru, na ta se
ali Sabit: '' Ako poezija nema marku, Halepa ne vrijedi.'' ( ivio je u Halepu dugo)
Uprkos estom nerazumijevanju okoline za njegovu poeziju, treba istai da je u
odreenim krugovima imao vrlo pozitivnu recepciju, to najbolje pokazuje veliki
broj prijepisa njegovog divana jo iz XVIII stoljea. Zanimljivo je da je Sabitova
poezija prevoena i za potrebe francuskog dvora, o emu svjedoi rukopisni
prijevod na francuski jezik fragmenata iz njegovog Divana, koji se nalaze u
Nacionalnoj biblioteci u Parizu.

Yusuf Nabi
Znaajan je i izuzetno slavan pjesnik druge polovine 17. st. i prve polovine 18.st.
Porijeklom je iz Urfe i u Istanbul je stigao sa svojih 20 godina za vrijeme vladavine
sultana Mehmeda IV .U Istanbulu je uivao zatitu Musahiba Mustafa-pae koji ga

je postavio za dvorskog pisara, a nakon toga i za svog zamjenika. Nakon paine

smrti Nabi je premjeten u Halep gdje ostaje oko 25 godina.
Kod Nabija nailazimo na veliku raznolikost, kako u pogledu tema tako i u pogledu
stila u poeziji i prozi. Neka njegova djela napisana su jednostavnim turskim
jezikom i laganim stilom dok su
druga napisana tekim perzijskim stilom. Moe se rei da mu je proza poprilino
kitnjasta dok mu je poezija izraena relativno jednostavnim jezikom.
Ono to ga ini posebnim u osmanskoj knjievnoj tradiciji je njegov filozofskomoralizirajui ton i osjeaj za didaktiku. Taj didaktiki ton dodatno je pojaavao
mjestimicnim dodavanjem poslovica. Nabi je bio vrlo popularan i meu svojim
savremenicima je nazivan kraljem pjesnika. Imao je potpunu zatitu i
pokroviteljstvo dvora. Nabi je pisao stilom hikemi, to oznaava knjievnost
didaktikog karaktera (svrha joj je da poduci i moralizira).
Kada je rije o njegovim djelima prvo treba spomenuti njegov Divan na turskom,
posebno uven po svojim brojnim gazelima. Karakterizira ih relativno jednostavan
jezik i jezgrovit stil. Gazeli su poredani prema alfabetskom redoslijedu , s
rubaijama koje se nalaze na poetku svakog novog slova.
Meu njegovim djelima je i zbirka pjesama na perzijskom jeziku Divane, koja
sadri oko 50 pjesama( gazela i tahmisa), zatim mesnevija Hayriye koju je sastavio
u Halepu za svog sina Ebu-l Hayra i predstavlja njegovo najpoznatije djelo. To je
knjiga oevih savjeta(nasihat-name). Stil je jezgrovit i sadri autorove stavove
pedagoke naravi o svim aspektima ivota, pa u njoj najvie dolazi do izraaja
Nabijeva sklonost moraliziranju.
Pored Hayyriye, Nabi je u formi mesnevije napsiao i djelo Surname od 600 bejtova
koje predstavlja opis proslave povodom obrezivanja sina sultana Mehmeda 4 u
Ederni. Posljednja Nabijeva mesnevija nosi naziv Hayr-abad. To je pia o
ljubavnim pustolovinama izraena jezikom koji je obiljeen arapskim i perzijskim
rijeima.
Osim vlastitih djela Nabi je sainio i vie prijevoda, meu kojima su i jedan od
najboljih prijevoda Damijevog slavnog djela Prijevod 40 hadisa. Prijevod je u
stihovima i vie je slobodan nego doslovan. Pisao je i prozna djela meu kojima je
poznato Tarih-i Kamenie, pripovijest o utvrenju grada Kamenie.

Nefi
Jedan od najveih pjesnika divanske knjievnosti XVII stoljea Nef'i, rodio se
1582.godine u gradiu Hasan Kale. Pravo ime mu je Omer. Njegov otac ga je elio
za egrta, meutim mladi pjesnik je pokazivao ambicije u stjecanju duhovnih
znanja. Nef'i dobivi pregrt preporuka odlazi u Istanbul, u vrijeme vladavine
Ahmeda I. Zaposlivi se najprije kao pisar, poinje pisati kaside, sultanu Ahmedu i
njegovom sinu Osmanu II. Meutim, pravu slavu je stjee za vrijeme vladavine
Murata IV, koji je i sam bio pjesnik. Njemu je Nef'i posvetio nekoliko pjesama,
koje su postale uzor svim pjesnicima kasida tog vremena.
Nef'i je dobro pisao hvalospjeve,ali je vie uspjeha pokazivao u satiri, te se smatra
najveim satiriarem osmanske turske knjievnosti. Ipak,taj dar mu je stvarao
velike probleme. Jedino je sultan bio poteen njegovih satira. Pripovijeda se da je
sultan jednog kinog dana itao Nef'ijevu zbirku satira '' Stijelice sudbine'' ( Sihami Kaza) i da je tada u blizini udario grom na to je sultan poderao knjigu i shvatio to
kao upozorenje da otpusti Nef'ija. Nedugo nakon toga sultan je poalio zbog svoje
odluke, pa je Nef'ija vratio na dvor,ali pod uvjetom da prestane pisati satire. Iako je
obeao, Nef'i nije mogao prestati,jer je poriv za pisanje satira bio jai od njega.
Nef'i nije mogao zadrati ljutnju prem onima ije je loe ponaanje uoio.
Jednom prilikom Nef'i je pisao kasidu kojom je sultanovog zeta, Bajram-pau dizao
u nebesa,ali nedugo nakon toga napisao je satiru kojom je duboko uvrijedio pau.
Potom je sultan Murat IV po painoj elji pogubio Nef'ija.
Nef'i je imao vrlo prepoznatljiv stil pisanja, nije nikoga imitirao, a mnogi su njega
pokuavali oponaati njega. Kaside su anr s kojim je stekao veliku slavu, dok
njegovi gazeli nisu toliko upeatljivi. Kad bi se Nef'i usporeivao s Fuzulijem,
moglo bi se rei da je u pogledu jezika bio u prednosti u odnosi na Fuzulija. Postoje
odreene slinosti izmeu Bakija i Nef'ija, ako se usporeuju njihova dva divana,
to ne udi jer je Baki bio njegov uitelj.
Nef'i je ee upotrebljavao knjievne idiome iz perzijskog, nego iz turskog jezika.
Znaajna karakteristika njegove poezije jeste fasahat (stilska figura koju moemo
nazvati ''ispravnom dikcijom''). Svaka njegova rije je okruena stilski
odgovarajuim rijeima, tj. Nemamo osjeaj da je neto umetnuto,sve se nalazi na
svom mjestu.

Satire (hicviye) koje su najvie proslavile Nef'ija su se u nekim sluajevima svodile

na poniavanje osobe o kojoj se pie. Njegove satire su suta suprotnost njegovim
kasidama.
Dok u kasidama upotrebljava jezik i laskanje upueno nadreenima, satire su pune
poniavajuih izraza, koji bi se i u dananje vrijeme smatrali uvredljivim.
Njegovi gazeli, iako jezikim izrazom nalikuju na kaside, mnogo su jednostavniji.
Svijet mate koji se oituje u kasidama, ovdje je manje pristuan, a nedostaju i
ivotopisni opisi. Tema nije mistina, ve se temelji na razmiljanju i
dubokoumnom meditiranju.
Bio je majstor kaside, one obiluju pjesnikim slikama, izreene su besprijekornim
jezikom i metrikom. ( dio u kome pjesnik hvali samog sebe je dui od dijela u
kome se hvali sultan).

XVIII stoljee Period lala

XVIII stoljee je obiljeila je vladavina Ahmeda III.
U ''Periodu lala'' ( Lale devri) uprkos izraenoj politikoj i vojnoj krizi bio je vrlo
iv kulturni i umjetniki ivot u kome je dola do izraaja umjetnost vrtlarstva kao
oblik predstavljanja raskoi i moi dvora. U vrtovima punim lala raznolikih boja
odravale su se pjesnike i muzike manifestacije na kojima su veliki pjesnici,a
posebno pjesnik Nedim, dolazili do izraaja.

Nedim
Ahmed Nedim je divanski pjesnik koji je ivio na prijelazu iz XVII u XVIII
stoljee. Njegovo pravo ime je Ahmed, a Nedim mu je mahlas. Rodio se u
Istanbulu, imao je dvorsku slubu.
Nedim je stekao dobro obrazovanje u medresi, kasnije je postao muderis u haridmedresi.

Napisao je vie kasida razliitog karaktera, od kojih prva predstavlja tubalicu u

povodu smrti njegome majke Salihe. U svojim narednim kasidama pjesnik estita
postavljenje na poloaj velikog vezira Damad Ali-pai. U kasidama ga moli da mu
dodijeli mjesto muderisa, kasnije ne dobivi namjetanje koje je traio, Nedim e se
u svojim stihovima aliti kako mu je Ali-paa obeanjem ulio nadu, a potom ga
izneverio.
Nedim je imenovan u komisiju za prevoenje djela '' Sahaif-al ahbar'', kao i za
bibliotekara ''Ibrahim paine biblioteke''. Zahvaljujui ovoj dunosti, za Nedima je
otvoren put napredovanja u znanosti.
Nedim je esto prisustvovao proslavama koje je Ibrahim-paa prireivao i tada je
bio posebno darivan. Ovakva podrka Ibrahim-pae utjecala je na to da je Nedim
bio jako zadovaljan svojim poloajem, pa je u stihovima govorio kako moe doi
kad god poeli kod Ibrahim-pae, pa ak i nenajavljen.
Pored velikog uspjeha u poeziji, Nedim se pokazao i kao izvrstan proazist i
prevoditelj, prevodio je opu povijest od Ahmed-dedea, kao i Ajnijevu
dvadesetetverotomnu historiju, pisao je kratke prozne sastave.
Divan na osmanskom turskom jeziku je najznaajnije djelo Nedima. U
istanbulskim bibliotekama registrirano je 20.rukopisnih primjeraka Nedimovog
Divana.
Na poetku Divana nalaze se kaside posveene Ahmedu III, velikom veziru Damad
Ali-pai, velikom veziru Damad Ibrahim-pai. Gradnju esmi, dvoraca,medresa,
sebilja, hamama, te poetke novih godina zabiljeio je u svojim stihovanim
tarihima.
Njegova najvrednija ostvarenja su gazeli, koji rasporeeni prema rimi gotovo na
sva slova arapskog alfabeta.
Bio je okrenut lokalnim temama, esto je opisivao Istanbul.
Posebno su vrijedne njegove pjesme ark- preuzete iz stare turske knjievnosti.
Pjesnik se smatra najveim majstorom ove pjesnike vrste,koja se esto izvodila uz
muziku na zabavama. Ovaj poetski oblik odlikuje se jednostavnim izrazom i
iskrenim obraanjem,a razvio se u XVIII stoljeu pod utjecajem mahallileme i u
Nedimu je naao svog najveeg umjetnika.
Nedim je spjevao i jednu turkiju (trk) hece metrom.

Svojim ivim i uzbudljivim stilom najbolje je oslikao doba poznato kao ''Period
lala''. Naime, on je na najbolji nain doarao ovozemaljske uitke, umjetniki ukus
i ivotne radosti poezije XVIII stoljea. Malo je osmanskih pjesnika koji su svojim
stihovima mogli obraditi ljubav i prirodu kao to je to radio Nedim.
Pisao je nazire na Neatija, Fuzulija i Rasiha, a u kasidama i tarihima je imitirao
Nef'ija. Poznavao je agatajski jezik to se moe zakljuiti iz njeovih pohvala Ali
iir Nevaiju.
On je imao najvei utjecaj na generacije koje su dole kasnije i s vremenom je
svoje suvremenike bacio u sjenu. Njegov utjecaj je posebno vidljiv kod ejha
Galiba.

ejh Galib
U vrijeme postepenog gubljenja snage i svjezine u izrazu divanske poezije, u
18.st.javlja se jedna od najmarkantnijih osoba postklasine osmanske knjievnostiejh Galib (Galip-dede).
Rodio se 1749.u Istanbulu, kolovao se u Fatihovoj dzamiji i slusao predavanja o
Mesneviji od Ne'et-efendije. Kao vrlo mlad bio je nii inovnik na Visokoj porti.
Bio je jedan od glavnih predstavnika indijskog stila (Sebk-i hindi), stil koji se
pojavio kod perzijskih pjesnika onda kada su se odselili u Indiju radi slobodnijeg
pisanja. U Osmanskom carstvu taj stil je prisutan u 18.st.
Taj stil oznaava zatvorenost i hermetinost poezije, upotrebu nerazumljivih
metafora i velike lanane genitivne veze, te igre rijei.
Galip-dede je najprije otiao u Konju eleci sluiti u centru mevlevizma gdje se
nalazi Rumijev kabur, meutim nakon to je njegov otac zatraio od glavnog ejha
da mu se sin vrati, jer ne moze podnijeti razdvojenost sa sinom jedincem, vraa se u
Istanbul i nedugo nakon toga postaje mladi ejh mevlevijske tekije na Galati. Taj
polozaj je opravdao svojim velikim znanjem i otmjenim i uzornim ivotom, po
emu je bio tada jedinstven.
Od kako je on postao ejh, tekija na Galati je postala stjeciste osmanske elite gdje
je esto dolazio i njegov bliski prijatelj Sultan Selim III. Jedno vrijeme prije nego je
postao ejh, povukao se u cevu kucu i poeo je pisati svoje prvo djelo Hsn- Ak
( Ljepota i ljubav), ve tada su se njegovi gazeli poeli prepisivati i uiti napamet,
pa su pjesnici I aristokracija eljeli biti u drutvu mladog mevlevijskog pjensika.

Pjesnika je neizmjerno cijenio njegov uitelj perzijske knizevnosti Nes'et Efendi,

koji mu je dao pseudonim Esad.
ejh Galib je umro u 41.godini od suice. U svom kratkom zivotu mnogo je uinio
za osmansku literaturu, ostavivi iza sebe jedan kompletan Divan gazela,
munadzata, natova, rubaija i drugih pjesama, kao i pripovijest Ljubav i Ljepota u
formi mesnevije.
Osim toga napisao je i komentar na Rumijevu Mesneviju, te komentar Ksededeovog misticnog djela Sohbetu's-sufije (Intimni razgovori) na arapskom jeziku.
Nakon imenovanja za ejha napisao je vrlo malo radova, tek nekoliko misticnih
gazela na perzijskom, nekoliko prigodnih kronograma i paneigirika u kojima je
hvalio sultana Selima III i njegovu sestru Bejhan.
Sva svoja djela napisao je do svoje 26.godine i u ranoj mladosti je postao vodei
pjesnik svog doba. U njegovom Divanu nalaze se gazeli pisani na arapskom,
perzijskom i turskom jeziku.
Najznaanija karakteristika njegovog pjesnitva je nepogreivo biranje pjesnike
slike, koju je zaodijevao do tada rijetko korienim rijeima I izrazima. Kod njega
je prisutno vie fantazije nego osjeanja. Posebno pjesniko nadahnue je iskazao u
formi museddesa, terci-I benda I rubaije. Ipak stihovana pripovijest Ljepota I
ljubav smatra se njegovim remek-djelom I posljednjom velikom mesnevijom
osmanske divanske knjievnosti.
Najznacajnija karakteristika njegovog pjesnistva je nepogresivo biranje upecatljive
pjesnicke slike koju je potom zaodijevao do tada rijetko koristenim rijecima i
izrazima. Za Galiba je masta stvaralacka moc a pjesnicke slike su mu vrhunac
umjetnosti. Kod njega je prisutno vise fantazije nego osjecanja. Prema pouzdanim
izvorima Galibu se nije sviao niti jedan pjesnik njegovog vremena a od straijih
predstvanika samo Fuzuli, Nedim i Nefi. Posebno je uvazavao velike perzijske
pjesnike poput Rumija, Dzamija, Nizamija te od njih uzimao inspiraciju.
U svom Divanu pored velikog broja gazela, posebno pjesnicko nadahnuce iskazao
je u formi museddesa, terci-i benda i rubaije. Ipak stihovana pripovijet Ljubav i
Ljepota smatraju se remek djelom ovog pjesnika i posljednjom velikom
mesnevijom osmanske divanske knjizevnosti. ( peat divanske knjievnosti)

Ibrahim Muteferika i pojava

tamparstva u Osmanskom
carstvu
Ibrahim Muteferika, pokreta prve tamparije u Osmanskom carstvu, rodio se u
dananjoj Rumunjskoj izmeu 1670. i 1674. godine. Porijeklom je Maar, a
obrazovan je u katolikom duhu, u bogosloviji. Prema nekim izvorima on je
zarobljen i prodan u Istanbul, a po drugima doao je sa grofom Thklyem u
Istanbul i tu stupio u slubu Osmanskom carstvu.
Nakon to je primio islam, nalazio se u raznim slubama Carstva. Najprije je
pripadao redu dvorskih spahija,kasnije je postao muteferrika (visoki dvorski
sluzbenik) u spahijskom redu, te je njegova plata konstantno rasla sve dok nije
imao najviu platu od svih slubenika u rangu muteferrike i primao ju je do smrti.
U vrijeme rata sa Maarskom sluzio je kao prevoditelj Ferencu II Rakoczyju, koji
je bio pozvan u Carevinu. Sve do njegove smrti bio je u njegovoj slubi, ulaui
veliki trud kako bi se pokrenulo tamparstvo. Za vrijeme Osmansko-austrijskoruskog rata postao je hacegan na carskom divanu (drzavni sluzbenik u carskom
vijecu),a kasnije je postao slubeni kronicar Carstva.
Prije nego je formirao prvu tampariju, on je jo 1718.godine dobio doputenje da
pokrene tampanje geografskih karata. Te karte nisu sauvane do danas, ali na
osnovu kliea raenog za geografsku kartu Mramornog mora moemo vidjeti kakav
je postupak koristio u tampanju.
1727.godine, zahvaljujuci zalaganju Mehmed Said-efendije, dobio je ferman od
Ahmeda III da pokrene tampariju za ta je dobijena i fetva od ejhul islama. Prvu
tampariju Muteferika je osnovao u kvartu Yavuz Selim u svojoj kui, a prva knjiga
koju je tampao 1729.godine je prijevod djela Vankulu Lugat.
Do kraja ivota odtampao je sedamnaest knjiga u dvadeset tri sveska. Prva izdanja
tampana su u tiraima od 1000 do 1200 primjeraka, a kasnije u tiraima od po 500
primjeraka. On je sam intervenirao sadraju pojedinih djela za koja je smatrao da se
trebaju dopuniti ili ispraviti.
Napisao je dva djela, jedno je Risale-i islamije, iji se rukopis uva u biblioteci
Sulejmaniji i sadri 65 listova. Ovo djelo raspravlja o odnosu kranstva prema

islamu i o motivima koji su autora naveli da prihvati islam, u ovom djelu on tumai
i prevodi neke ajete iz Kur'ana.
Vesiletu t'-tiba'a je napisao i tampao ga kao predgovor djelu Vankulu Lugati.
Drugo njegovo djelo je Uslul-hikem fi nizamil-umem, pripada anru sijasetname,
tj.djela koje govori o mudrom upravljanju dravom. Ovo djelo je godinu prije
tampana kao rukopis posvetio sultanu Mahmudu I. Muteferika smatra da je za
uzorno vladanje dravom potrebno biti obrazovan i u prirodnim naukama kao to su
fizika, astronomija i geografija. Djelo je prevedeno na njemaki, francuski i ruski.
Pored autorskih djela istakao se i kao prevoditelj i to najvie sa latinskog jezika.
Iako su tampane knjige njegovih prijevoda, rijetke su sauvane do danas, te tako
postoji samo jedan primjerak prijevoda djela A.Cellariusa Atlas Coelestis. Djelo je
prevedeno na traenje sultana Ahmeda III.
tamparstvo je nakon smrti Ibrahima Muteferike, idui prema 19.st., imalo sve
veu ulogu u razvoju turske knjievnosti i kulture uope.

Tanzimat
''Tanzimat'' je naziv za velike reforme zapoete jo za vrijeme sultana Selima III i
Mahmuda II, a koje su svoju istinsku realizaciju doekale krajem XIX stoljea.
1839.godine u Istanbulu na trgu Glhane, ministar vanjskih poslova Mustafa Reidpaa proitao je dekret pod nazivom Glhane Hatt-i Hmayunu ( Carski proglas od
Glhane), ime je oznaen poetak perioda reformi pod nazivom ''Tanzimat''.
Poslije XVIII stoljea turska misao i kulturni ivot poeli su da se suoavaju sa
mnogobrojnim nepoznatim elementima. Do tada je knjievni izraz bio pod
utjecajem knjievnosti orijentalno-islamskog kruga, a od tog perioda poinje
otvaranje ka Zapadu, ne samo na kulturnom i knjievnom planu, ve i na
drutveno-politikom planu.
U knjievnosti se promjene uoavaju uvoenjem u osmanskoj knjievnosti do tada
nepoznatih vrsta: urnalistike,romana,prie,pisma,drame i opere.
Prve novine na turskom jeziku koje je izdala drava su Takvim-i vakay, nakon
ijeg tampanja poinje objavljivanje strunih novina, kao to su Vakayi-tibbiye
(medicinske novine). Pojavljuju se i i prve privatne,dnevne novine u kojima se
objavljuju romani u nastavcima.

Prvi vlasnik takvih privatnih novina je bio inasi, koji je u svojim novinama Tasviri Efkar, objavljivao svoje prve knjige, te prve tekstove mladih knjievnika.
Turski narod je pokazao izuzetno zanimanje i za pozorite zapadnog svijeta. Prvi
turski, tj.osmanski teatar osnovao je Gullu Agop 1867.godine u istanbulskom
kvartu Gedik Paa.
U ovom pozoritu su izvoena djela poznatih osmanskih pisaca, takoer su
izvoena i djela drancuskih,njemakih i engleskih autora. U ovom pozoritu su
izvoene i prve turske opere.
Uporedo s razvojem turske scenske umjetnosti,napisani su i mnogi pozorini
komadi. Pretpostavlja se da je prva bila kratka drama od Hayrullah-efendije, a
period od 1860-1880. se smatra vremenom razvoja i napretka turske dramske
knjievnosti.
Ovi pisci su za teme za svoja djela birali iz islamske i osmanske historije i turskih
obiaja, te tako stvorili nacionalno pozorite ( Milli Tiyatro).
U turskoj knjievnosti se od 1860.god pojavljuje zapadni oblik romana, a prvi tekst
ovog anra je prijevod francuskog romana, koji je sainio Yusuf Kamil-paa pod
nazivom Telemak.
Inspirirani tim knjievnim tokovima, turski pisci su stvorili uvjete za otpoinjanje
novog pravca u knjievnosti, romantizma, piui djela koja su opisivala romantine
ljubavne zgode.
Naspram romantizma nastaju i prvi realistiki romani i pripovjetke.
Turski romani tanzimatskog perioda znaajan su otklon spram divanskog i
narodnog stvaralatva,jer su za primjer direktno uzimali francuski stil
pripovijedanja i pisanja.