Selma Tobudi

Trubadurski ideal ljubavi

I. Izmiljanje dvorske ljubavi
ovjeanstvo ne prolazi kroz faze kao to voz prolazi
kroz stanice; poto je ivo ono ima privilegiju da se
uvijek pomie ali da nikada ne ostavlja nita iza sebe.
Sve to smo bili na neki nain jo uvijek jesmo.
C.S.Lewis, Alegorija ljubavi

U godini kada je ovjek nainio prve korake na povrini mjeseca jedan je djeak, poto su
ga u nekoj televizijskoj emisiji pitali o razlozima tehnolokog napretka, odgovorio:"To je
zato to su poslije srednjeg vijeka ljudi poeli da misle!" Djeak je mogao imati osam ili
devet godina ali je ve znao da ljudi u srednjem vijeku nisu mislili!1
Svakog dana susreemo razne ljude koji spominju srednji vijek iz svih moguih razloga:
"Pa nismo vie u srednjem vijeku!", ili "To je kao da bi se vratili u srednji vijek", ili "To
je tako srednjovjekovni nain razmiljanja". Ovo moemo uti u raznim situacijama, kada
se govori o poloaju ena u drutvu, o obrazovanju, o nepismenosti, o braku. "Srednji
vijek" uvijek znai isto: doba neznanja, runoe, progona, ope nerazvijenosti, iako je to
bilo jedino nerazvijeno vrijeme u kojem su graene katedrale.
Vasari je sredinom 16. vijeka prvi put upotrebio izraz renesansa. Umjetnost i knjievnost
koje su nestale zajedno sa rimskim drutvom ponovo su procvjetale i, poslije desetljea
tame, sijale su novim sjajem. U viziji, mentalitetu toga doba postojale su dvije ere
svjetlosti, antika i renesansa, a izmeu srednji, tamni vijek. Stotine godina bez poetske i
literarne djelatnosti koje zasluuje takvo ime, da li je to uope zamislivo? Stotine godina
koje je ovjek proivio ne iskazujui nita lijepo, duboko ili veliko o sebi?
Jasno je da postoje mnoge predrasude u vezi sa periodom koji se jo uvijek naziva
"tamno doba", gotika arhitektura koja se smatra strogom, tamnom, neudobnom, smijeni
likovi koji nas promatraju sa srednjovjekovnih minijatura, udne slike bez perspektive,
nerealistini izrazi lica svetaca i skulpture koje uglavnom izgledaju nedovreno. Ovo
vienje je normalno jer, kako je napisao Andre Malraux, pretpostavlja se da je
srednjovjekovni umjetnik elio slikati ili vajati poput klasinog i u tome nije uspio
jednostavno zato to nije znao. Antika je, inspirirana prirodom, proizvela savrena
umjetnika djela i dostigla savrenstvo i tako je prirodni impuls poistovjetiti apsolutnu
ljepotu i klasinu umjetnost i primijeniti iste norme na umjetnost srednjeg vjeka. Onda,
nije ni udo to se na neuspjene imitacije savrenih klasinih modela srednjovjekovnih
umjetnika, esto gleda sa nipodatavanjem.
Rije kojom se u feudalno doba u Francuskoj oznaavao pjesnik bila je trubador,
trouvre, onaj koji otkriva, izumitelj. Otkrivanje podrazumijeva kako matu tako i
istraivanje, ono je poetak sveg umjetnikog i poetskog stvaranja, a klju
srednjovjekovne filozofije bio je upravo to inovacija, ne samo imitacija. Dvorska
1

Pernoud, Regine: Da zavrimo sa srednjim vjekom, Pariz: Editions de Seuil, 1977.

poezija, originalan i izuzetan pogled na svijet duboko povezan sa feudalnim drutvom, je

jedan od najznaajnijih izuma "nespretnog" doba.
Razlozi koji su pomogli razvoj ovog drutvenog fenomena su raznoliki i njihova vanost
se razlikuje od autora do autora. Ipak, veina se njih slae da se "kult romantine ljubavi
izmeu spolova" (Schlauch 1956:138) nije mogao pojaviti bez posebnih okolnosti koje su
krajem XI vijeka postojale na jugu Francuske. U jednoj od svojih knjiga C.S.Lewis
navodi neke od razloga koji su omoguili stvaranje pojave do tada nepoznate europskoj
kulturi:
Nama se ini potpuno normalno da ljubav bude tema ozbiljne knjievnosti ali to je sa
historijske take gledita zaista posebna stvar. Nama se to ini normalno jer je tako mnogo
naslijeeno od dvorske ljubavi. Mnoge odlike ovog osjeanja, kakvim su ga smatrali
trubaduri su zaista nestale, ali nas to ne smije odvratiti od injenice da su njegovi
najznaajniji i najrevolucionarniji elementi osam stotina godina inili pozadinu europske
knjievnosti. Francuski pjesnici su u jedanaestom vjeku otkrili ili izmislili, ili su bili prvi
koji su izrazili tu romantinu vrstu strasti o kojoj su engleski pjesnici pisali i u devetnaestom.
(....) Ljubav u naem smislu rijei je odsutna iz knjievnosti srednjeg vijeka kao to je
odsutna iz knjievnosti klasine antike. Njihove omiljene prie nisu bile poput naih, kako se
ovjek uspio ili nije uspio oeniti, ve o tome kako je svetac otiao na nebo i kako je hrabri
ovjek otiao u bitku. Najdublja emocija ovog perioda je ljubav mukarca prema mukarcu,
uzajamna ljubav ratnika koji umiru zajedno borei se protiv svega i privrenost vazala
gospodaru. (Lewis, 1959: 39)

Kako potom navodi, ova privrenost koju su mukarci dijelili manifestirala se na naine
sline onima koje emo kasnije zatei u ljubavi. "Ova je injenica vana jer objanjava
zato je taj novi osjeaj pourio da postane feudalizacija ljubavi. Nove stvari se obino
uspostavljaju preruavajui se u stare." (Lewis, 1959:11)

II. Ideal, onda i sada

Za drugog uprkos sebi: voljeti, vrhunska pasivnost, to znaci otkriti se,
prepustiti, pokoriti se, doci do ekstremne take u kojoj vie niste vladar i
gospodar. Ljubav vas ini taocem nekoga ko je odsutan a koga ne moete ni
odrediti, ni izbjei niti odbiti (...) U neugodnom poloaju, do obsesije proet
milju o Drugom, slab od ekanja, taj svrgnuti kralj jo uvijek vie voli
podanitvo u kojem se naao od svog biveg vladanja.
Alain Finkielkraut, Mudrost ljubavi 1997

Prolo je vie od osam stotina godina od vremena trubadura a ipak se malo toga
promijenilo. Istinska, prava ljubav je jo uvijek vie manje stalna preokupacija u ivotu
savremenog ovjeka i on, vie nego to je i svjestan, tei ka ostvarenju ideala ljubavi
kakvim su ga zamislili trubaduri. Koncepcija dvorske ljubavi i njen razvoj se mogu initi
kontradiktornim ali samo na prvi pogled. Nain na koji su trubaduri pokuali uspostaviti
ljubav, zabranjujui odnosno iskljuujui tjelesno ujedinjenje protivei se tako samoj
ljudskoj prirodi, moe biti zbunjujui ali sam in se nije smatrao suprotnim osjeanju
ljubavi. tavie, bio je uvijek prisutan ak i kada je bio insinuiran. Predstavljao je nain
na koji su se testirali vrijednost ljubavnika i njihovo meusobno potivanje kao i njihova
ljubav kao neka vrsta duhovne a ne samo senzualne unije. Konano, uspostavio se kao
dokaz da se takva ljubav razvila a ne kao uslov potreban da doe do njenog razvoja.

Kada se takav osjeaj drutveno utemeljio na definitivan, izoliran i priznat nain u svakom
pojedincu kao neto to odraava vrijednost, "in" je sam po sebi postao znak koji je samo
konkretizirao zajednitvo dua u fizikoj realnosti. (Nelli, 1968:339)

Prema Camprouxu (1965.) kontradiktornost izmeu senzualnog i platonskog aspekta

dvorske ljubavi, koja zbunjuje veinu autora eljnih da je definiraju ili kao jednu ili kao
drugu ne postoji: trubadurska ljubav je i jedno i drugo. Ona savreno predstavlja
ljubavni ideal iji razvoj zavisi od injenice da ona stvara odreenu vrstu potovanja a ne
od toga da li je postala senzualna ili ostala platonska.
Drugi kamen spoticanja moe biti injenica da pokoravanje ljubavnika dami negira
postojanje bilo kakve vrste istinske ljubavi. Kako oni mogu biti jednaki u toj ljubavi kada
ona zahtjeva poniznost ljubavnika i precjenjivanje dame?
Ren Nelli (1968.) objanjava nain na koji je ova nejednakost izmeu ljubavnika i dame
sluila kao neka vrsta kompenzacije za inferiorni poloaj u koji je srednjovjekovno
drutvo uglavnom stavljalo ene: "Nejednakost u korist ene je za mukarca bila jedini
nain na koji bi se izbrisala nejednakost u korist mukarca koju je uspostavilo drutvo."
(Nelli, 1968:340) On potom naglaava injenicu psiholokoga karaktera koja bi mogla
posluiti kao dodatno objanjenje nejednakog odnosa meu ljubavnicima.
Ljubav esto zapoinje divljenjem koje jedan partner osjea prema ljepoti, fizikim ili
psihikim osobinama drugog. Drugi je odabran, izoliran od drugih jer se njegove/njene
osobine preferiraju i jer proizvode odreene emocije i imaju odreeni utjecaj to znai da
je ovaj izbor druge osobe direktno povezan sa jednom vrstom precjenjivanja. Trubaduri
su jednostavno sistematizirali te prirodne zakone koji se pokau kada se osoba zaljubi.
Jednakost nije na prvom mjestu, ona je posljedica volje da se voli, ona a posteriori ini
ljubav samu (...) Fizika ljepota, ta izvrsna superiornost, se namee mukarcu i ona najprije
odreuje elju (...) Nasuprot tome, divljenje koje on iskazuje prema vrlinama, moralnim
kvalitetima dame predstavlja dio drutvenog cijenjenja koje intervenie u provansalskoj
ljubavi i nama je jasno da je na tom planu uzajamna ljubav mogua jer se i dama divi
hrabrosti, talentu i uslunosti svog prijatelja. Ali to je samo privid jer je upravo ona ta koja u
njemu budi navedene vrline, ili, ako hoemo, sama Ljubav, i u ovoj fazi nejednakost moe
biti samo posljedica elje za duevnim ujedinjenjem (koja se najprije iskazuje "sluenjem").
(Nelli, 1968:341)

Naposljetku, posljednja kontradikcija proizlazi iz naoigled nespojivosti dvorske ljubavi i

braka. Veina autora koji se bave trubadurskom poezijom smatraju da je oigledno
preljubnika tako da je do sada injenica "da se pojavljuje izmeu neoenjenog mukarca
i udate ene i da treba biti ili seksualno neispunjena ili preljubnika" (Stone 2001 :131)
postala iroko poznata i prihvaena.
Nasuprot tome Camproux (1965.) smatra da je upravo zbog te poznate i iroko
prihvaene preljubnike karakteristike sutina dvorske ljubavi ostala neshvaena.
Stvar je u tome da gledamo na problem sa svojim modernim idejama. Konkretnije, u tome to
smo na njega uvijek gledali sa idejama odreenog buroazijskog 19. vijeka po kojem
preljuba moe biti samo prevara, skrivanje ili raskalaenost. (Camproux 1965:135)

Po miljenju C.S.Lewisa (1959.) povezanost dvorske ljubavi sa preljubnitvom je rezultat

odreenih ogranienja koju su postojala u srednjem vijeku. Na prvom mjestu je
enidbena praksa feudalnog drutva prema kojoj brak nije imao nikakve veze sa ljubavlju
i bio je sklapan iskljuivo na osnovu interesa.
Znai, brak je daleko od toga da bude prirodni kanal za novu vrstu ljubavi, bio siva pozadina
na kojoj se isticala ta ljubav u svoj svojoj njenosti i delikatnosti (...) U drutvu u kojem je
brak stvar koristi svaka idealizacija seksualne ljubavi mora zapoeti sa idealizacijom
preljube. (C.S.Lewis, 1959:13)

Camproux takoer iznosi slino miljenje: "Voljeti jednu enu, to znai voljeti neku
drugu a ne svoju suprugu jer vaa supruga pripada vaim dobrima, jer je ona na neki
nain vi sami." (Caproux, 1965:136)
Drugi razlog koji je po Lewisovom miljenju sprijeio srednjovjekovnog ovjeka da
povee ideal romantine i strastvene ljubavi sa brakom bila je srednjovjekovna teorija o
braku ili, kako je on naziva, "seksologija srednjovjekovne crkve".
Najvaniji cilj braka bilo je potomstvo. Porodica stvorena inom vjenanja je
najprilagoenija institucija odgajanju djece te zakonskom omoguavanju da naslijede
roditelje i svaka vrsta vanbrane seksualne aktivnosti nije imala za cilj stvaranje
potomstva te je smatrana grenom. Meutim, seksualni odnos je i unutar braka bio
opravdan samo ako je za cilj imao djecu ili obavljanje dunosti predvienih ugovorom o
braku. Upranjavanje seksa zbog zadovoljstva je bilo ravno smrtnom grijehu i veina
srednjovjekovnih teologa se slagala o tom pitanju.
injenica je da trubadurska ljubav nije bila namijenjena suprunicima i da se esto
iskazivala u preljubnikim vezama ali, prema miljenju Camprouxa, to onda nije zbog
osnovne prirode te ljubavi ve zbog drutvenih uslova u datom vremenskom periodu.
Dvorska ljubav nije bila glorificirana zbog toga to se manifestirala kao preljubnika
nego zbog injenice da je zbog uenja srednjovjekovne crkve, enidbene prakse i
drutvenih obiaja bila, u najveem dijelu, jedina mogua vrsta ljubavi. Ona u sutini
poiva na "povjerenju u ljudske osobine" (Camproux, 1965:156) i razumijevanje njene
sutine objanjava razloge njenog glorificiranja uprkos navodnom nemoralu te naglaava
injenicu da se nije radilo o idealiziranju preljubnike ljubavi ve o idealiziranju ljubavi
same.
Uopeno govorei, savremeni ovjek moe zahvaliti trubadurima na mnogim stvarima.
Zaljubljena osoba e danas, isto kao to su i oni, eljeti ne da posjeduje osobu koju voli
ve da voli i bude voljena ali, ak i u savremenom drutvu u kojem se nije potrebno
buniti protiv drutvenih i drugih praksi da bi se uspostavila zajednica na isto
emocionalnom osnovu kao to je to bio sluaj u njihovo vrijeme, brak iz ljubavi jo
uvijek ima status neega to mnogi probaju ali rijetkim uspije.
U svojoj knjizi Ljubav i zapad (1939.) Denis de Rougemont daje detaljan pogled na
evoluciju ideala ljubavi u zapadnom svijetu. Zadnje poglavlje knjige "sadri upute za
uspjean brak" (Pintari, 2001a:65) koje bi mogle posluiti kao ilustracija utjecaja
dvorskog ljubavnog ideala na savremeno vienje braka zasnovanog na ljubavi.

Prema njegovom miljenju kriza modernog braka u savremenom drutvu proizilazi iz

nedostatka prepreka koji proizvodi nedostatak moralnih napetosti i ogromnu zbrku.
Temelji brane zajednice bili su definirani odreenim religioznim ili drutvenim
ogranienjima i ideal dvorske ljubavi se uspostavio kao neka vrsta pobune protiv takvih
ogranienja. Meutim, brak u sadanjem drutvu je samo i iskljuivo zasnovan na
individualnim eljama i prosuivanjima, na naoj sopstvenoj zamisli sree. Prema
Rougemontu (1939.), problemi izviru iz odlunosti savremene osobe da bude gospodar
svoje sree dok se ta srea ne moe savladati niti ak definirati.
Vaa srea, ponavljaju pridike iz asopisa, zavisi od ovog, zahtijeva ono a ovo i ono je uvijek
neto to treba dostii, najee pomou novca. Takva propaganda, iji uspjeh karakterizira
moralno stanje vremena, nas ini opsjednutim idejom o srei koju je lako dostii ali nas u isto
vrijeme ini nesposobnim da je dostignemo, jer nas sve to nam predlau uvodi u svijet
poreenja u kojem e biti mogue uspostaviti sreu onda kada ovjek postane bog.
(Rougemont, 1939:281)

Srea je nedostina jer nikada ne moe dosegnuti ideal a ideal se ne moe dosegnuti jer
nije stvaran. Ideal na kojeg se odnosi Rougemont je ideal plemenite ljubavi uspostavljen
od strane trubadura koji, prema njegovom miljenju, nije nita drugo do profana strast
koja omoguava samo simbolinu plemenitost onima koji su pisali i pjevali o njoj i iji je
rezultat mit o strastvenoj ljubavi.
Eto odakle nam, preko knjievnosti, dolazi ta sasvim moderna i romantina ideja da je strast
moralna plemenitost, da nas postavlja iznad zakona. Onaj koji strastveno voli pripada viem
redu ovjeanstva u kojem se, izmau ostalog, rue drutvene granice. (Rougemont,
1939:283)

Povrno razumijevanje odnosa izmeu trubadura i njegove izabranice vodi do

kontradikcija koje iznosi Rougemont. Savremeni ovjek, usvajajui pogreno shvaenu
verziju trubadurskih ideja trai fatalnu, zabranjenu ljubav, avanuturu koja e promijeniti
njegov ivot? On e pronai idealnog partnera i stupiti u brak. I ta onda? Hoe li ga jo
uvijek voljeti i kako, ako su trubaduri voljeli nedostine udate dame samo jer ih nisu
mogli imati?
Odbijajui da prihvati ovaj iskrivljeni ideal koji propagira nekompatibilnost ljubavi i
brane zajednice, Rougemont predstavlja sopstvene zamisli o savrenom braku
zasnovanom na ljubavi i u isto vrijeme opisuje neke od osnovnih pojmova trubadurske
ljubavi.
Prema njegovom miljenju, izabrati jednu osobu do kraja ivota znai samo jednu stvar,
riskirati. Pretpostaviti da srea suprunika zavisi od odreenih definiranih faktora kao to
su karakter, ljepota, bogatstvo ili drutveni poloaj je potpuno pogreno jer se onda
pretpostavlja i sposobnost da se odredi sadanjost tako to e se predvidjeti budunost.
Prema tome, nema smisla misliti prije nego napravimo izbor jer se rezultat ne moe
predvidjeti.
Kada ohrabrujemo mlade zaruene osobe da proraunaju svoju sreu skreemo im panju sa
etikog problema. Teei da reduciramo i prikrijemo karakteristiku opklade koja je
objektivno prisutna u izboru takve vrste u stvari inimo da izgleda kao se sve zasniva na
odreenoj mudrosti, znanju a ne na odluci. (Rougemont, 1939: 304)

Slina ideja se moe pronai u rijeima trubadura Jaufr Rudela: "Neka se niko ne
iznenadi to volim onu to me nee nikada vidjeti. Nita me ne izjeda vie od onoga to
moje oi ne vide, one mi tako ne govore istinu niti mi lau. Ne znam ta se moe
dogoditi!" (Marol,1998:43)
Rougemontova odluka podrazumijeva vjernost ali ne onu koja je klju do sree u braku
ve onu koja je moguna i realna jer se ne moe proraunati. Nasuprot onima koji je
definiraju kao najmanje prirodnu od svih vrlina ili kao apsurdnu disciplinu nametnutu
spontanim eljama, Rougemont predstavlja vjernost koja negira iroko prihvaeno
vienje da spontana i brojna iskustva imaju osobine otkrovenja. "Ona ne priznaje sreu
kao smisao vjernosti. Ona skandalozno potvruje da je smisao najprije poslunost a
potom volja da se stvori jedno djelo". (Rougemont, 1939:307)
Kroz pojanjavanje pojma vjernosti, kljunog u braku zasnovanom na ljubavi,
Rougemont predstavlja nekoliko ideja koje su sastavni dio teorije dvorske ljubavi.
Predstavljajui je kao neto to se razvija, strukturu, on potvruje trubadursko vienje
ljubavi kao neega za to se moraju potruditi oba partnera: "Apsurdna najmanje toliko
koliko i strast ona se od strasti razlikuje po stalnom odbijanju da ispuni svoje snove, po
stalnoj potrebi da djeluje za ljubljeno bie". (Rougemont, 1939:308)
Poniznost ljubavnika je osobina koja pripada dvorskom kodu ponaanja."Ja sam njen
prijatelj, njen vazal i ne traim nita vie od jednog njenog pogleda jer mi je lijepo kad
patim" pie trubadur Bernard de Ventadorn (Nelli,1963:180) i njegovi stihovi su jasna
ilustracija ideja koje predstavlja Rougemont.
Definirajui vanost jednakosti ene ("poto je ena jednaka mukarcu ona ne moe biti
njegov cilj" Rougemont, 1938:314) on ponovno potvruje vienje trubadura da istinska
ljubav zahtijeva i stvara jednakost onih koji su "u ljubavi":
Trubadurska ljubav odbija bilo kakvu dominaciju nad voljenim biem, dominaciju koja bi
poruila jednakost u ljubavi u korist jednog od partnera. To objanjava injenicu da je, pored
ljubomore, jedan od najveih neprijatelja ljubavi ponos. Ljubavnici se moraju paljivo uvati
od ponosa inae se joy d'amor2 prekida. Prihvatiti ponos jednog ili drugog bi znailo povredu
slobode ljubavi. To bi znailo prihvatiti ropstvo protiv kojeg se buni upravo dvorska ljubav.
(Camproux, 1963:181)

Na kraju, Rougemont potvruje da jednostavni pristanak na vjernost nije dokaz ljubavi

ve naprotiv dokaz njene odsutnosti jer biti vjeran znai postupati za dobro Drugog a ne
samo na to pristati. Na takav nain dvoje ljudi stvaraju brano jedno. Spremnost
pojedinca da se izmakne, da odbaci prirodni egoizam za dobro Drugog, da prihvati
vjernost ne zbog moralnosti nego zbog ljubavi je savremena refleksija trubadurske
ljubavi.

Prema Pintariu (2001.) to je kljuni pojam u trubadurskoj terminologiji () ekstatino stanje duha koje je rezultat
fascinacije ljepotom voljenog bia. U irem smislu, joy je neka vrsta sveobuhvatne, kosmike vibracije koja se stvara u
prirodi I unutar osobe (pjesnika) I ima za posljedicu proljee, ljubav I radost ivljenja. (Pintari 2001:30)

Camproux (1965.) definira trubadursku ljubav kao civilizirajuu silu koja ima za cilj
stalno lino poboljavanje. Odbiti ljubomoru, izbjei ponos, zabraniti pohlepu bili su
naini da se savladaju potrebe i emocije i da se postane vrijedan ljubavi.
Joy d'amor preuzima svu odgovornost za ivotne postupke te i odgovara da joj se osoba
prepusti duom i tijelom. Joy d'amor se obraa ovjeku u cijelosti. Daleko od toga da je
razonoda, premda je razonoda pjesniku, ona angauje kompletno bie i osobu. (Camproux,
1965:190)

Protivei se vrlinama koje nisu bile njene i prezirei one koje su joj stajale na putu, sila
ljubavi je stvorila neovisan sistem vrijednosti.
Trubadurska ljubav ne da je samo osiguravala regulaciju instinkta ve je teila da ak i unutar
strasti uspostavi odreeni moral udvaranja ali je takoer, poevi od ljubavi, zaela jedan
generalniji oblik morala koji je u nekim sluajevima mogao prevazii ili porei vrijednosti
usko vezane za ljubav u korist univerzalnijih.Takoer je, iako se uzimala za apsolutnu,
postala sredstvo svih vidova duhovnog usavravanja. U onoj mjeri u kojoj je bila smatrana
kao vrijednost, trubadurska ljubav je teila da zdrui ljubav i vrlinu i da prevazie samu sebe.
(Nelli, 1963:215)

Na taj je nain, primoravajui pojedinca da se stalno razvija i usavrava, dvorska ljubav

odbila prihvatiti drutvo koje nije bilo po njenoj mjeri i pokuala je na njega utjecati kako
bi postalo bolje, prihvatljivije, civiliziranije. Poduhvat transformacije drutva
transformiranjem pojedinca je bio njena mo a upravo na takvu vrstu ljubavi aludira i
Rougemontov opis sree u braku:
Suprunici nisu sveci i grijeh nije poput jedne greke koje emo se jednog lijepog dana
odrei da bi prihvatili bolju istinu. Mi smo neprestano u ratu prirode i asti, neprestano
nesretni pa sretni. Ali horizont vie nije isti. Vjernost uvana u ime onoga to se ne mjenja
kao mi malo po malo otkriva svoju misteriju; poslije tragedije ponovo dolazi srea. Srea
koja lii na onu od juer ali koja vie ne pripada ovom svijetu jer ga je upravo ona
promijenila. (Rougemont, 1939:327)

III. Za kraj
Sutina mita je ponovno
bezvremenost, vjena sadanjost.

pojavljivanje,

Thomas Mann (Matthiessen 1964:629)

Ljubljenje je jedino savrenstvo,

Ispuniti ga moe samo kao bie
Pripremljeno za neobino putovanje
Svi drugi naini su samo izmiljena dostignua.
Edvard Kocbek, Poezija 1938

Jedan od skorijih primjera jo uvijek prisutnog utjecaja trubadurskog poimanja ljubavi i

pokazatelj aktualnosti njihovih tenji je djelo, odnosno ekranizacija djela Dnevnik
Bridget Jones spisateljice Helen Fielding o mladoj Britanki koja pokuava promijeniti
svoj nezavidni, neudati, status. Iako su i prva knjiga i njen nastavak, Doba razuma,
dostigli impresivan broj od etiri miliona prodatih primjeraka, gospoica Jones je postala
ikona tek poslije dolaska na veliko platno. Ovaj je dogaaj prouzrokovao razliite
reakcije dijelei publiku na apsolutne oboavatelje, na one koji su umjereno
zainteresovani ali je ne uzimaju za ozbiljno, na one koji je preziru iz dna due i na one
koji ba ne razumiju oko ega se stvorila tolika guva jer nikada nisu uli za Bridget
Jones.
Jedno od objanjenja svjetske popularnosti ovog lika poiva na injenici da "Bridget
Jones na smijean ali ubitaan nain odraava sve to je svaka ena bila, jeste ili e biti".
(Dolivo, ELLE 2001:45) Ona previe pui, previe pije, mrzi injenicu da je sama, broji
uneene kalorije, dosauje se do smrti na radnom mjestu ali je prije svega u potrazi za
pravom ljubavi, za mukarcem koji e je voljeti zbog onog to ona jeste.
Moe li se rei da je ena u srednjem vijeku eljela istu stvar? Njen ideal je bio isti biti
voljena zbog onog to jeste, ne zbog posjeda ili kao posjed, ne zbog raanja potomaka
niti zbog pripadanja viem drutvenom sloju. Ali gdje je taj ideal za kojim se traga od
srednjeg vijeka? Da li on uope postoji?
Trubaduri bi mogli znati odgovor. Za njih je idealna, ista ljubav jedina ljubav koja
postoji i koja je dostojna tog imena, prema tome, idealan ljubavnik ili ljubavnica mogu
voljeti samo tom istom, istinskom ljubavi. I poto je srednjovjekovna ena eljela ljubav
jer sve drugo nije bilo to, moemo rei da je i Bridget Jones na dobrom putu da nae
ovjeka koji e je voljeti jer e je on, u tom sluaju, uistinu voljeti zbog onog to ona
jeste.
Razumijevanje trubadurskih pjesnika (meu kojima je bilo i mukaraca i ena), njihove
vizije, porijekla njihovih vjerovanja i prakticiranja, ideala kojem su teili moe samo
razjasniti odakle dolazi savremena koncepcija prave ljubavi. Moe biti teko oekivati
odanost, potovanje, rtvovanje, spremnost da se uloi trud i izdri proces bez jasnog
konanog ishoda kako od sebe tako i od drugog "u drutvu koje nas na jednoj strani
prisiljava da krenemo putem potrage za trenutnim zadovoljenjem dok na drugoj cijelim
sektorima populacije namee beskrajno odlaganje ispunjenja". (Eagleton, 1996:167)

Literatura
1. Abbott, Elisabeth: A History of Celibacy, New York: Da Capo Press, 2001.
2. Aris, Phillipe: "Lamour dans le marriage" In Aris, Phillipe and Bjin, Andr (eds.) Sxualits
Occidentales, Paris: ditions du Seuil, 1982, 138-147.
3. Berthelot, Anne:.Histoire de la litterature francaise du moyen age, Paris: Editions Nathan, 1989.

4. Camproux,Charles: Le Joy d'Amor des troubadours/ Jeu et Joi damour, Montpeiller: Causse &
Castelnau, 1965.
5. De Rougemont, Denis: L'Amour et L'Occident, Paris: Librairie Plon, 1939.

6. Dolivo, Nathalie: "Gnration Bridget Jones", ELLE (dition franaise) n. 2910 (2001): 141-144, 2001.
7. Eagleton, Terry: Litterary Theory: An Introduction, London: Blackwell Publishers, 1996.
8. Finkielkraut, Alain, La Sagesse d'amour, Paris: ditions Gallimard, 1984.
9. Lewis, C.S: The Allegory of Love/ A study in medieval tradition, Oxford University Press, 1959.
10. Lewis, C.S.: Studies in Medieval and Renaissance Literature, Cambridge University Press, 1966.
11. Marol, Jean-Claude: La Fin'Amor. Paris: Editions du Seuil, 1998.
12. Matthiessen, F.O.: American Renaissance, New York: Oxford University Press, 1964.
13. Nelli, Rene: L'Erotique des Troubadours, Toulouse: Edouard Privat, 1963.
14. Pernoud, Regine: Pour en finir avec le Moyen Age, Paris: ditions du Seuil. 1977.
15. Pintaric Miha (2001a): "V evropski knjizevnosti ni srecne ljubezni" AMPAK: mesecnik za kulturo,
politiko in gospodarstvo 4 (2001): 65
16. Pintari, Miha (2001b): Trubadurji, Ljubljana : Znanstveni Intitut Filozofske Fakultete.
17. Stone, Lawrence: "Passionate Attachments in the West in Historical Perspective" In Scott, Kieran and
Warren, Michael (eds.) Perspectives on Marriage/ A Reader (2nd edition). New York: Oxford University
Press, 2001, 131.

(Dio iz ireg rada pod nazivom "Ideal dvorske ljubavi: sutina, aspekti i vrijednosti
analizirani kroz likove Lancelota i Ginevere u djelima Thomas Malory Le Morte d'Arthur
i Chrtien De Troys Le Chevalier de la Charette")
Selma Tobudi, roena je 1976. godine u Tuzli. Diplomirala
engleski i francuski jezik i knjievnosti na Filozofskom fakultetu u
Ljubljani. Zaposlena kao asistentica na Filozofskom fakultetu u Tuzli,
na odsjeku za engleski jezik i knjievnost. Zanima se za komparativna
istraivanja anglosaksonskih i romanskih literarnih meuutjecaja. ivi
u Tuzli.