Professional Documents
Culture Documents
Istorijat:
Prva elektrina vua ostvarena je 1812. godine u Rusiji, u Petrogradu, na rijeci Nevi,
elektrinim pokretanjem jednog brodia. Kao vuni motor korien je redni motor
jednosmjerne struje, a kao napajanje jedan akumulator - izvor jednosmjernog napona.
Sl. 6. Redna veza dva vuna motora radi poveanja napona napajanja,
odnosno smanjenja struje kontaktnog ueta
Taj napon je i danas u upotrebi u nekim srednjeevropskim zemljama. Ovo reenje nije
dobro jer usled kvara jednog motora, stradae i drugi motor. Razlog za dananje korienje
ovog napona je u konzervativnosti eljeznice: promena infrastrukture je veoma skupa pa se
maksimalno koriste postojei resursi.
Snaga od 1 [MW] je mala za voz. Poveanje snage se ostvaruje poveanjem napona i to je
jedini nain jer postoje ogranienja kontaktnog ueta u pogledu poveanja struje. Na
kontaktni vod se dovodi naizmenini napon. Njegova vrednost je 15 [kV], rastojanje
podstanica sada je 50 [km], a snage lokomotiva oko 15 [MW]. U lokomotive se smijeta
transformator kojim se napon sputa na potrebnu vrijednost.
Sada se postavlja pitanje upotrebljenog motora. Bilo je nastojanja da se upotrijebi trofazni
asinhroni motor napajan sa tri ueta. Ovo rjeenje nije pogodno zbog toga to je mnogo tri
ueta za napajanje i to je prirodna karakteristika asinhronog motora tvrda pa da bi se vrile
promjene brzine mora se mijenjati uestanost napajanja (to nije bilo nimalo praktino u XIX
vijeku).
Lokomotive se napajaju tako to postoji jedno kontaktno ue a povratni vod je ina
(monofazno). Nivo napona se regulie transformatorom. U staro vrijeme bilo je teko ugraditi
ispravljae u lokomotivu zbog toga to su bili veoma veliki, pa su se stavljali samo u
podstanice.
Struja ia je prostoperiodina:
i
. Ova uestanost je dobijena tako to je u podstanici postojao trofazni sinhroni
motor sa p=3 (tri para
polova) na koji je bio prikljuen sinhroni generator sa p=1 (jedan par polova).
Sl. 8. Elektrina ema veza napajanja kontaktnog ueta pri smanjenoj uestanosti
Objasnimo sada vezu izmeu dimenzija transformatora, njegove snage i uestanosti f.
Povrina provodnika u transformatorima zavisi od kvadrata linearne dimenzije, odnosno:
Isto tako povrina magnetnog kola zavisi od linearne dimenzije kao:
Snaga transformatora se moe izraziti i na sledei nain:
Kako je:
gdje predstavlja gustinu struje, Scu povrinu provodnika a Bmax amplitudu magnetne
indukcije.
Kako su veliine Bmax i gustina struje konstantne veliine za jedan transformator dobijamo
da snaga zavisi od:
tako da imamo da je dimenzija obrnuto srazmerna frekfenciji za istu snagu transformatora:
srazmerna
pa se moe zakljuiti da je veim smanjenjem uestanosti i da bi snaga
ostala ista, potrebno ugraditi po dimenzijama vei transformator u lokomotivu, to nije
povoljno. Druga nepovoljnost je ta to bi se velikim smanjenjem uestanosti smanjila i
uestanost pulsacija kod kolektorskog motora pa bi se pulsiranje osjetilo prilikom kretanja (ne
bi bilo savladano inercijom masa).
Iz ekonomskog razloga je odabran napon od 15 [kV]. On dovoljno umanjuje struju i nema
problema sa izolacijom kao kod 110 [kV].
Ovakvi sistemi danas postoje u Nemakoj i Skandinaviji zbog konzervativnosti eleznice.
Posle Drugog svetskog rata napravljeni su dovoljno mali ispravljai. Koriste se sistemi sa
promenljivim transformatorom (graduatorom) i ispravljaima u lokomotivi. U upotrebi je
redni motor jednosmjerne struje koji se napaja jednosmjernom strujom, to omoguava da
uestanost napajanja moe da bude 50 [Hz] i da se eliminie u podstanicama grupa motor generator za snienje frekvencije. Nema problema komutacije kolektorskog motora. U
podstanicama je obian transformator 110/25 [kV]/[kV]. Ovaj napon ide na lokomotivu u
kojoj su autotransformator (graduator), ispravlja i redni motor jednosmerne struje. Ovakav
sistem se pojavio prvo u Francuskoj.
Sl. 9. Elektrina ema veza napajanja kontaktnog ueta bez smanjivanja uestanosti
Vuni zahtjevi:
Vuni zahtjevi pokazuju kako se na dionici mijenjaju vuna sila i brzina vunog motora.
Bavimo se analizom inskih i drumskih vozila, odnosno vozila sa tokovima. U naoj
analizi je prisutan prenosni odnos sa prenosom i. Posmatraemo karakteristiku zavisnosti
momenta od ugaone brzine kod vunog motora:
, odnosno
Pred nama stoji izbor. Ako nam treba neka snaga (konkretna vrednost, recimo
P = 1MW), momo da izaberemo motor koji ima veliki moment i malu nominalnu
brzinu ili motor sa dosta manjim momentom i isto toliko veom nominalnom brzinom
(odnosno P = 1MW = M1*1 = M2*2, pri emu je M1 > M2 i 2 > 1). Kako je veliina
(teina) ova dva motora, koji daju istu snagu, drastino razliita mi biramo bri motor.
Zbog toga se postavljaju prenosnici sa velikim prenosnim odnosom i. Za postizanje
potrebne vune snage pogodno je izabrati veu brzinu obrtanja, ali se zbog velike brzine
mogu pojaviti problemi u leitima i pri balansiranju rotora, a kod maina za jednosmjernu
struju problemi mogu nastati i na komutatoru i etkicama. Zbog toga se pronalazi
kompromisno rjeenje. Kao visokobrzinski motori upotrebljavaju se motori naizmenine
struje. Pri velikim brzinama se moe pojaviti i problem prenosa preko zupanika, stvara se
velika buka, pa se u pojedinim sluajevima koristi direktan pogon bez prenosnog mehanizma
gde je osovina motora ujedno i pogonska osovina.
Matematiki iskazano, prenosnik zadovoljava zakon odranja snage (energije) ako se
zanemare gubici u njemu :
Sl. 13. Prenos momenta motora na pogonske osovine putem reduktora i diferencijala
Mem je pogonski moment na izlaznoj osovini motora.
Mm je moment kojim prenosnik djeluje na rotor.
D je prenik toka.
Moe se napisati jednaina dinamike ravnotee:
Javljaju se povremeno pri kretanju vozila. Posmatramo povremene otpore pri kretanju:
4.2.a) na usponu,
4.2.b) u krivini.
Sl. 15. Prikaz adhezione teine jedne kompozicije nju predstavlja teina lokomotive
Sl. 16. Prikaz opozitnih zahteva na F-v dijagramu : elimo da imamo konstantnu snagu
(uslovljava motor) i da se moemo kretati brzinama koje lee u irokom opsegu
Adhezija:
Pred nama se nalazi vano pitanje: kako se ostvaruje vuna sila na kontaktu izmeu toka i
podloge?
Za realizovanje pokretake sile potreban je spoj izmeu ine i toka. Takva veza ine i toka
naziva se adhezija.
ina i toak nisu idealno kruta tijela. Njihov meusobni dodir nije taka. Pod vertikalnim
dejstvom teine vozila dolazi do elastine deformacije tako da se kontakt izmeu ine i toka
vri po eliptinoj, tzv. Hertz-ovoj povrini. Nastaje praktino utapanje toka u podlogu.
Na sledeoj slici prikazan je sluaj ako osovina nije pogonska, tj. ako je vuna sila na toj
osovini jednaka nuli: Fv=0.
Sl. 17. Prikaz kontakta toak podloga za toak koji nije pogonski
Vrijednost rastojanja od take A do take B je:
D je prenik toka a Rnjegov poluprenik; je ugao uzmeu poluprenika OA i OB .
Znai, za sluaj kada je Fv=0 dobija se da taka na obodu toka prelazi put
izmeu A i B:
i da je periferna brzina te take:
je da je ougaona brzina osovine.
Neto o konstrukciji AM. Na statoru je trofazni namotaj koji preuzima ulogu induktora za
razliku od SM. Rotor AM, inae indukt, je cilindrini komad feromagnetnog materijala
(gvoa) kroz koji su probuene rupe, aksijalno po obimu. U njih se smjetaju provodnici koji
sa bonih strana kratko spajaju. Jednostavna i jeftina izrada rotora AM jeste jedna od njegovih
prednosti.
esto se upotrebljava linearni motor. Ukoliko bi postojala provodna gvozdena podloga po
sredini pruge prekrivena aluminijumom, bio bi to rotor za asinhroni motor, a stator bi mogao
da se postavi na dno vagona.
Asinhroni motor se namee kao najbolje rjeenje savremenog problema pogona u
elektrinoj vui. Motori jednosmjerne struje imaju kolektor i etkice, to je u sluaju
asinhronih motora eliminisano.
Asinhroni motor na sebi redovno ima trofazne namotaje da bi se ostvarilo obrtno polje sa
najmanjim brojem provodnika. Ostvaruje se n-fazni sistem sa namotima pomjerenim za 2/n i
strujama vremenski pomjerenim za 2/n. Za trofazni sistem prostorno i vremensko
pomjeranje je 2/3.
Sa aspekta elektrine vue bitna je brza regulacija momenta i vune sile, zadovoljavanje
polaznog momenta i slabljenje polja. U elektrinoj vui se asinhroni motor ne moe koristiti
kao u industriji, jer je tako ne mogue ostvariti kontinualnu kontrolu vune sile.
Sl. 18. Linearni motor se moe prikazati kao asinhroni koji je razvijen u jednu traku. (obim
postaje duina)
Ukoliko bi postojala provodna gvozdena podloga po sredini pruge prekrivena
aluminijumom, bio bi to rotor za asinhroni motor (na gornjoj slici crvena boja), a stator bi
mogao da se postavi na dno vagona (na gornjoj slici zelena boja), tj. vozila.
Sl. 19. Ilustracija sile koja se javlja kao posledica polja da smanji magnetni otpor
Broj pari statorskih polova nije isti kao broj pari rotorskih polova. U praksi su mogue
kombinacije est statorskih i etiri rotorska pola.
Zakljuak:
Motor jednosmjerne struje sa nezavisnom pobudom nije pogodan za elektrinu vuu zbog
toga to radi u uskoj oblasti oko brzine praznog hoda. Kod njegove karakteristike strmina je
velika, odnosno tvrda. Brzina ovog motora se mijenja promjenom napona.
Literatura:
1. B. Radojkovi: Jednofazne lokomotive
2. B. Radojkovi: Elektrina vua
3. B. Radojkovi, M. Todorovi: Zbirka zadataka iz elektrine vue
4. S. Vukosavi, L. Mati, Z. Janda: Zbirka zadataka iz elektrine vue
5. Trendovi u razvoju digitalno upravljanih elektricnih pogona