ZAKONI U ELEKTROTEHNICI

Osnove elektrotehnike

Rijeka 13.09.2015

SADRAJ
1

Uvod..................................................................................................................................4

Ohmov zakon...................................................................................................................5
2.1
Pad napona................................................................................................................6

Gaussov zakon.................................................................................................................9
3.1
Prikaz povrine vektorom.......................................................................................10
3.2
Tok vektora elektrinog polja..................................................................................11
3.3
Gaussov zakon za elektrostatiku.............................................................................14

Kirchhoffov zakon.........................................................................................................17
4.1
Kirchhoffovi zakoni openito..................................................................................18
4.2
Prvi Kirchhoffov zakon...........................................................................................18
4.3
Drugi Kirchhoffov zakon........................................................................................21

Coulombov zakon..........................................................................................................23
5.1
Elektrostatika sila..................................................................................................24
5.2
Elektrostatika sila kao vektor................................................................................26

Jouleov zakon................................................................................................................27
6.1
Jouleova toplina......................................................................................................28

Zakljuak.......................................................................................................................31

Literatura.......................................................................................................................32

Ilustracije.......................................................................................................................33

UVOD
U ovom radu emo opisati osnovne zakone u elektrotehnici. Elektrotehnika je grana

znanosti i tehnike koja se bavi prouavanjem i koritenjem elektrinih i magnetskih pojava.

Danas znamo da sve te pojave proizlaze iz elektrine osnove grae tvari. Spoznaja tih pojava
postupno se razvijala s vremenom, a njihova primjena razvija se jo i danas. S vremenom su
definirane osnovne elektrine veliine: napon, struja i otpor, te pojam strujnog kruga kao i
osnovni zakoni elektrotehnike kojima se bavi ovaj rad. Od vanijih zakona biti e opisani:

Ohmov zakon
Gaussov zakon
Kirchhoffov zakon
Jouelov zakon
Coulombov zakon

Za svaki zakon emo opisati njegove znaajke i napisati nekoliko rijei o njegovom autoru.

OHMOV ZAKON
Georg Simon Ohm (Erlangen, 16. oujka 1787. - Mnchen, 7. srpnja 1854.) bio je

njemaki fiziar. Istaknuo se radovima s podruja elektriciteta i magnetizma. Formulirao je

zakon prema kojem je jakost struje koja prolazi vodiem proporcionalna naponu i obrnuto
proporcionalan otporu (Ohmov zakon). Prouavao je nastajanje topline u vodiu kojim
protjee struja, a bavio se razliitim problemima s podruja akustike.
Slika 1. Georg Simon Ohm

Izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Georg_Simon_Ohm#/media/File:Ohm3.gif

Mjerna jedinica Ohm () kojom se iskazuje vrijednost elektrinog otpora nazvana je po

njemu. Istraivao je i u podruju akustike, optike, metala i matematike.
Ohmov zakon je temeljni zakon elektrike (elektrotehnike). Govori o odnosu jakosti
elektrine struje, napona i otpora u strujnom krugu.
Eksperimentalno je utvreno da e jakost struje kroz vodi biti to vea to je vei napon
meu njegovim krajevima i to je manji otpor strujnog kruga u koji je vodi ukljuen, tj. da je
jakost struje u strujnom krugu proporcionalna naponu, a obrnuto proporcionalna otporu.
Matematiki se ovo moe izraziti formulom

gdje su:
I = jakost struje kroz strujni krug u amperima (A)
U = napon izvora u voltima (V)
5

1
R = ukupan otpor strujnog kruga (otpor troila + otpor elektrinih vodova + unutarnji
otpor izvora struje) u omima (). Om se moe napisati i kao volt/amper (V/A).
Ohmov zakon vrijedi za metale i vodljive otopine. Takvi se vodii zovu omski vodii. Za
neke materijale Ohmov zakon ne vrijedi a takvi se vodii zovu neomski.
Zakonitosti u odnosima otpora, napona i struje otkrio je 1826. godine njemaki fiziar
Georg Simon Ohm istraujui metalne vodie.
Na sljedeoj slici je prikazan krug sa svim formulama Ohmovog zakona za istosmjernu i
izmjeninu struju.
Slika 2. Krug sa formulama Ohmovog zakona

Izvor: Obrada autora

2.1

PAD NAPONA
Napon izvora U (V) tjera strujni tok jakosti I (A) kroz otpornik R. Na krajevima otpornika

napon je jednak naponu izvora, to znai da du otpornika napon nije svagdje jednak, nego se
smanjuje od pozitivnog kraja prema negativnom, kako pokazuju voltmetri na gornjoj slici.
Vei napon na stezaljkama izvora (dakle i na krajevima otpornika) protjerat e jau struju kroz
otpornik, a meu pojedinim tokama otpornika i razlike u naponu bit e vee. Prekinemo li
strujni tok, otpornik e u svim tokama imati isti napon jednak naponu stezaljke na koju je
prikljuen, kao to prikazuje donja slika. Slijedi, da razlike u naponu pojedinih toaka
otpornika postoje samo u zatvorenom strujnom krugu, ako kroz njega protjee struja.

Slika 3. Pad napona

Izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Ohmov_zakon#/media/File:Pad_napona.jpg

Pokusima se moe pokazati, da je pad napona na bilo kom odsjeku - dijelu otporne ice
to vei, to je vei otpor izmeu mjernih toaka i to je jaa struja koja tee kroz otpornik.
Matematiki se pad napona moe odrediti po izrazu:
U = I x R1 gdje R1 predstavlja (rezultirajui) otpor meu mjernim tokama. Izraz ustvari
predstavlja primjenu Ohmovog zakona na promatrani odsjeak otpornika ili promatrani dio
strujnog kruga, pa i onda ako taj dio sadri sloeniji sustav od vie razliito vezanih troila ili
otpornika.
7

1
Zakljuimo da prolaskom struje kroz bilo koji otpornik ili vodi, na tom otporniku ili
vodiu nastaje pad napona jednak umnoku jakosti struje i otpora meu mjernim tokama
Sukladno tome, pad napona je neizbjean i u vodovima gradske elektrine mree. Da bi
troila dobila propisanih 220 V i u vrijeme jaeg optereenja mree, vodovi moraju biti
dovoljno debeli, da se smanji njihov otpor, a time i pad napona, kako bi se razlike napona u
neoptereenoj i optereenoj mrei zadrale u granicama doputenih odstupanja. To je takoer
razlog, to elektrine instalacije trebaju projektirati strunjaci, kako bi ispravno odredili
potrebne debljine vodia za svaku instalaciju. Nadalje, pad napona nastaje i na zatitnom
vodiu, ako bi kroz njega prolazila struja. Na dijelu dugog i tankog ili slabo spojenog
zatitnog vodia, mogao bi zato nastati i opasan napon u sluaju da fazni napon probije na
metalne dijelove opreme ili instalacije (tzv. masu). Zbog toga zatitni vodi treba biti dovoljne
debljine, ne smije se voditi preko prekidaa, a ako ima spojeva, oni moraju biti dobro
izvedeni.

GAUSSOV ZAKON
Karl Fridrih Gaus (njem. Johann Carl Friedrich Gau, 30. 04. 1777. 23.02. 1855.) bio je

njemaki matematiar i naunik. Dao je znaajan doprinos u mnogim poljima, ukljuujui

teoriju brojeva, analizu, diferencijalnu geometriju, geodeziju, elektrostatiku, astronomiju i
optiku. Poznat kao "princ matematiara" i "najvei matematiar od davnina", Gaus je ostavio
trag na mnogim poljima matematike i nauke i smatra se jednim od najuticajnijih matematiara
u istoriji.
Slika 4. Johann Carl Friedrich Gau

Izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Carl_Friedrich_Gauss#/media/File:Carl_Friedrich_Gauss.jpg

Sa njemakim fiziarom Wilhelm Eduard Weberom, Gauss je proveo opirno istraivanje

o magnetizmu, a njegovo primjenjivanje matematike na magnetizam i elektricitet je jedno od
njegovih vanijih doprinosa (u ast njemu jedinica intenziteta magnetskog polja dobila je
naziv gauss). O toj je temi napisao mnoga djela kao: Intensitas vis magneticae terrestris ad
mensuram absolutam revocata (1832.), Allgemeine Theorie des Erdmagnetismus (1839.) i
Allgemeine Lehrstze in Beziehung auf die im verkehrten Verhltnisse des Quadrats der
Entfernung wirkenden Anziehungs - und Abstossungskrfte (1840.). Gauss i Weber su otkrili
Kirchhoffove zakone, konstruirali primitivni telegraf te stvorili vlastite novine Magnetischer
Verein.
Meu njegovim zadnjim djelima je rasprava s Gerlingom o Foucaultovom njihalu (1854.).
Doivio je otvorenje hanoverske eljeznike mree, te je preminuo 23. veljae 1855. u
9

1
Gttingenu, a da rijetko koje polje matematike, astronomije i matematike fizike nije ostalo
taknuto od Gaussa.

Za razumijevanje Gaussova zakona potrebno je predznanje o matematikoj

interpretaciji odreenih fizikalnih veliina i pojava. U tom smislu potrebno je razjasniti
prikazivanje povrine vektorom i definirati tok vektora elektrinog polja.

3.1 PRIKAZ POVRINE VEKTOROM

Neka ploha u prostoru moe imati bilo koji poloaj, orijentaciju i veliinu. Radi
prikladnije matematike interpretacije ploha se definira pripadnim vektorom. Iznos
vektora jednak je iznosu povrine odabranoga elementa plohe, a smjer vektora okomit je
na element plohe. Samo u posebnim sluajevima jednostavnih tijela (kugla, cilindar,
kocka, kvadar,.....) povrine pojedinih ploha mogu se izravno izraziti jednim vektorom.
Kako kod sloenijih tijela to nije sluaj, potrebno je razmatranu plohu podijeliti na
diferencijalne povrine dS. Pri tomu je svaki element povrine dS odabran dovoljno
malenim, tako da ga se moe smatrati ravnim. Smjer se definira jedininim vektorom
povrine

, pa je vektor elementa povrine dan sa:

Na slici 5 prikazano je proizvoljno tijelo na kojemu su naznaeni primjeri elemenata

povrine na razliitim plohama tijela:

10

Slika 5. Primjer prikazivanja povrine plohe vektorom

Izvor: Obrada autora

3.2 TOK VEKTORA ELEKTRINOG POLJA

Pojam toka ili protjecanja dolazi iz podruja hidromehanike i ima zornu
interpretaciju u protjecanju tekuine kroz cijev promjenljiva presjeka.
Za prouavanje toka elektrinog polja radi jednostavnosti razmatrat emo homogeno
elektrino polje. Takvo polje generira jednoliko nabijena ravnina, a opisano je paralelnim
silnicama i konstantnog je iznosa. Pretpostavimo da polje upada pod pravim kutom u cijev
presjeka S, kao na slici 5. Slinu vrstu polja generira Sunce, jer se suneva svjetlost
dade prikazati paralelnim zrakama svjetlosti, pa se radi zornosti prikaza moe zamisliti
da se umjesto elektrinog razmatra svjetlosno polje. Unutar cijevi postavljen je zaslon
(zastor) ija povrina S odgovara poprenom presjeku cijevi. Zaslon moe rotirati oko
jedne toke (A).

11

Slika 6. Shematski prikaz toka vektora

Izvor: Obrada autora

Tok vektora polja je skalarna veliina, a dobije se kao umnoak polja E i efektivne

povrine

u koju "ulazi" vektor polja. Efektivna povrina je promjenljiva, jer ovisi o

poloaju zastora. Definira se kao povrina koja se dobije projekcijom povrine S na povrinu
kroz koju tok ima maksimalni iznos. Matematiki prikaz toka kojim su obuhvaeni svi

mogui poloaji zastora dan je skalarnim produktom vektora polja

i vektora plohe

Razmotrimo tri karakteristina sluaja kao na gornjoj slici:

12

1
U prvom sluaju zastor je postavljen okomito na upadne zrake polja i cijela povrina S
osvijetljena je maksimalnim intenzitetom. Vektori polja i plohe S su kolinearni (paralelni), pa
je kut =

. Slijedi da je:

U drugom primjeru zastor je zakrenut u odnosu na poetni poloaj za neki kut . Efektivna

povrina koju osvjetljava maksimalni tok je:

=Scos (presjek AC), pa je tok:

U treem sluaju polje je tangencijalno u odnosu na zastor, pa je isti neosvijetljen. Ploha

polje

nalaze se pod pravim kutom =900, pa je tok:

Oigledno je da se svi sluajevi mogu obuhvatiti i jedinstveno matematiki tretirati

uporabom skalarnog produkta.
Kako je u opem sluaju ploha S promjenljivog oblika i poloaja u prostoru, potrebno ju

je razdijeliti na elemente povrine:

Te su povrine ravne i tako malene da

moemo pretpostaviti kako je elektrino polje konstantno u svakoj toki te povrine. Doprinos
toku od svake takve povrine je element toka d, tj.:

Ukupni tok dobije se sumiranjem djelominih tokova od svakog elementa plohe S. Suma
se, dakle, protee po cijeloj plohi, a matematiki se takva "fina" suma izraava integralom po
plohi S:

13

1
Poseban sluaj je izraunavanje toka elektrinog polja kroz zatvorenu plohu proizvoljnog
oblika. Ako unutar plohe postoji elektrino polje, postojat e i elektrini tok kroz zatvorenu
plohu. Zatvorena ploha podijeli se, kako je ve opisano, na vrlo male plohe povrine dS.
Smjer im je odreen smjerom vanjske normale (okomice) na taj dio povrine plohe. U opem
sluaju vektor elektrinog polja i vektor elementa zatvorene plohe nalaze se pod nekim
kutom, kako je to prikazano na slici 3.
Slika 7. Odreivanje toka kroz zatvorenu plohu

Izvor: Obrada autora

Ukupni tok vektora elektrinog polja

umnoaka

.d

kroz zatvorenu povrinu

dobije se zbrajanjem

za sve elemente povrine dS:

Tok elektrinog polja moe se povezati s brojem silnica koje prolaze kroz zatvorenu
povrinu. Silnice koje ulaze mogu se smatrati negativnima, a one koje izlaze iz zatvorene
povrine, pozitivnima. Kada je broj silnica koje u povrinu ulaze jednak broju silnica koje iz
nje izlaze, ukupni tok je nula.
3.3

GAUSSOV ZAKON ZA ELEKTROSTATIKU

Gaussov zakon, jedan od temeljnih zakona elektromagnetizma, glasi u integralnoj formi:

14

Ukupni tok elektrinog polja

kroz bilo koju zatvorenu plohu S, odnosno integral

skalarnog umnoka po toj plohi, jednak je ukupnom elektrinom naboju

obuhvaenom

tom plohom, podijeljenom s dielektrinom konstantom vakuuma.

Iz jednadbe Gaussova zakona slijedi vani zakljuci:
Tok elektrinog polja ovisi samo o iznosu naboja obuhvaenog zatvorenom plohom.
Poloaj naboja unutar plohe, kao ni veliina i oblik zatvorene plohe nemaju upliva na
elektrini tok.
Ako zatvorenom plohom nije obuhvaen nikakav naboj, tok elektrinog polja jednak je
nuli
Naboji izvan zatvorene plohe ne utjeu na tok (broj ulaznih jednak je broju izlaznih
silnica).

Kako primijeniti Gaussov zakon za odreivanje elektrinog polja nekog naboja? Temeljnu
ideju prouit emo na najjednostavnijem primjeru tokastog naboja prema slici .

Slika 8. Primjer odreivanja polja primjenom Gaussova zakona

15

Izvor: Obrada autora

Postupak je slijedei:

Oko naboja ije elektrino polje elimo odrediti postavi se u opem sluaju bilo
koja zatvorena ploha (kada je poznata raspodjela naboja u rjeavanju je potrebno
slijediti simetriju zadane raspodjele - u sluaju tokastog naboja to bi bila

koncentrina kugla).
Zatvorena ploha podijeli se na vrlo male elemente plohe dS prikazane

odgovarajuim vektorom usmjerenim izvan obujma obuhvaenog plohom.

Odredi se pripadni vektor Er za odabrani element plohe Sdr.
Postavi se izraz za pripadni element toka, tj. skalarni umnoak SdErr
Zbrajanjem elemenata toka (integriranjem) po cijeloj zatvorenoj plohi odredi se

ukupni tok
Primjeni se Gaussov zakon (izjednai dobiveni tok s ukupno obuhvaenim

nabojem i podijeli s 0).

Iz dobivene jednadbe izrazi se elektrino polje.

Gaussov zakon primjenljiv je za izraunavanje polja simetrinih raspodjela naboja. Zakon

vrijedi i za nesimetrine raspodjele naboja, ali se za proraun polja ne moe primijeniti. Za
takve se sluajeve rabi Coulombov zakon. Valjanost Gaussova zakona i za nesimetrine
raspodjele naboja, kao i valjanost zakljuaka koji slijede iz Gaussova zakona, moe se
pokazati primjerom kao na slici.
Slika 9. Prikaz primjene Gaussova zakona

16

Izvor: Obrada autora

Na slici su S1 i S2 zatvorene plohe. Ukupni tok koji izlazi iz plohe S1 je:

jer ovisi samo o nabojima obuhvaenim tom plohom i neovisan je o poloaju naboja Q1 i
-Q2. Tokovi od naboja Q3, Q4 i -Q5 "prodiru" kroz plohu S1, ali pojednostavljeno reeno sav tok koji u tu plohu ulazi iz nje i izlazi, pa je doprinos naboja Q3, Q4 i -Q5 na ukupni tok
kroz S1 jednak nuli. Na slian nain zakljuuje se da je ukupni tok kroz plohu S2 jednak nuli,
dakle:

jer tom plohom nije obuhvaen nikakav naboj, pa nema ni izvora polja unutar plohe. Naboji
unutar bilo koje zatvorene plohe mogu biti rasporeeni kao sustav od n tokastih naboja, ili u
obliku pravasto, plono ili prostorno raspodijeljenih naboja.

17

KIRCHHOFFOV ZAKON

Gustav Robert Kirchhoff (Knigsberg, 12. oujka 1824. Berlin, 17. listopada 1887.),
njemaki fiziar i kemiar.
Svojim je radnom jako doprinio osnovnom razumijevanju strujnog kruga, spekrotskopije i
emisiju radijacije crnih tijela sa zagrijavanim objektima. Pojam radijacija crnog tijela
skovao je 1862., a dva seta nezavisnih koncepata o zakonima strujnog kruga i termalne
emisije nazvani su Kirchhoffovi zakoni u njegovu ast.
Kirchhoff je roen u Knigsbergu, Istona Pruska (danas Kalinjingrad), kao sin Friedrich
Kirchhoffa, odvjetnika i Johanne Henriette Wittke. Kirchhof je 1847. diplomirao na
Knigsbergkom sveuilitu i oenio se Clarom Richelot, kerkom njegovog profesora
matematike Friedricha Richelota. Iste godine preselili su se u Berlin, gdje su bili dok Gustav
Kirchhoff nije dobio mjesto profesora u Breslau (danas Wrocaw).
Slika 10.

Gustav Robert
Kirchhoff

Izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Gustav_Robert_Kirchhoff#/media/File:Gustav_Robert_Kirchhoff.jpg

Kirchhoff je svoje zakone o strujnom krugu, koji su danas svudanji u elektrinom

inenjeringu, formulirao 1845. dok je jo bio student. Svoje zakone o termalnoj radijaciji
izloio je 1859, a dokazao ih je 1861. U Breslau je na spektroskopiji radio sa Robertom
Bunsenom, a bio je i su-otkriva elemenata cezija i rubidija 1861. dok je prouavao kemijsku
kompoziciju Sunca preko njegovog spektralnog potpisa.
18

1
Rumfordovu medalju dobio je 1862. i to zbog istraivanja fiksiranih linija sunevog
spektra i inverzija svijetlih linija u spektru umjetne svjetlosti.
Jako je doprinio podruju spektroskopije tako to je formalizirao tri zakona koja upisuju
spektralnu kompoziciju svjetla koje emitiraju uareni objekti, nadograujui se na otkriima
Altera i Angstroma
4.1

KIRCHHOFFOVI ZAKONI OPENITO

Kirchhoffovi zakoni, uz Ohmov zakon, su temeljni zakoni za analizu strujnih krugova.
Prvi Kirchhoffov zakon, ili Kirchhoffov zakon za struje (KCL eng. Kirchhoff Current

Law) govori da ukupna struja koja izlazi iz vora mora biti jednaka ukupnoj struji koja ulazi u
vor. Opisuje struje vora.
Drugi Kirchhoffov zakon, ili Kirchhoffov zakon za napone (KVL eng. Kirchhoff Voltage
Law) govori da ukupna razlika potencijala koju stvaraju svi naponski izvori u nekoj
zatvorenoj petlji jednaka ukupnom padu napona na svim troilima u istoj petlji. Opisuje
napone zatvorene petlje.
4.2

PRVI KIRCHHOFFOV ZAKON

Algebarska suma svih struja koje ulaze u vor je nula ili suma svih struja koja izlazi iz

vora mora biti jednaka sumi svih struja koje ulaze u vor. Osnovna ideja: ulazni " protok "
naboja mora biti isti kao izlazni. Jednostavna analogija: protok vode u spoju nekoliko cijevi.
Slika 11.

Primjeri (protok vode u

spoju nekoliko cijevi)

Izvor: Kirchhovi zakoni

19

1
Algebarska suma svih struja koje ulaze u vor je nula. " Algebarska " suma znai da se pri
zbrajanju svih struja vodi rauna i o predznacima, definiranim smjerom struje. Ako struja
ulazi u vor ima " + " predznak, a ako izlazi iz vora " - " predznak, npr.
Slika 12.

Algebarska suma struja

Izvor: Obrada autora

Alternativna definicija (govori isto to i prethodna): "Suma svih struja koja izlazi iz vora
mora biti jednaka sumi svih struja koje ulaze u vor". Ovo je na drugi nain (manje "
matematiki ") opisano isto pravilo rezultira istom jednadbom za promatrani vor.
20

1
Slika 13.

Primjer za 2 vora iz
prolog primjera

Izvor: Obrada autora

21

1
4.3

DRUGI KIRCHHOFFOV ZAKON

Algebarska suma svih napona u zatvorenoj petlji je nula ili u zatvorenoj petlji, ukupan napon
koji stvaraju svi izvori jednak je ukupnom padu napona svih troila.
Osnovna ideja: ako se promatra bilo koja zatvorena petlja u el.krugu onda ukupno poveanje
potencijala od strane izvora mora biti tono jednako ukupnom smanjenju potencijala uslijed
pada napona na svim troilima. "U zatvorenoj petlji, ukupan napon koji stvaraju svi izvori
jednak je ukupnom padu napona svih troila"
Pogledajmo potencijale i padove napona na jednostavnom primjeru (itav krug ispod je jedna
zatvorena petlja):
Slika 14.

Primjer zatvorene petlje

Izvor: Obrada autora

22

1
Slika 15.

Padovi napona (i konvencija oznaavanja)

Izvor: Obrada autora

Algebarska suma svih napona u zatvorenoj petlji je nula. Algebarska suma za petlju 3 je
suma svih napona u ovoj petlji, vodei rauna o smijeru obilaska i polaritetima naznaenim na
shemi. Ako smijer obilaska (plava strelica) IZLAZI iz "+" polariteta napona sa slike, onda se
napon zbraja sa "+" predznakom, u suprotnom se zbraja sa "-" predznakom. Dakle, U1 i UR3
e se zbrajati sa "+" predznakom, a U2 i UR1 sa "-" predznakom. Vodei rauna o ovome,
konano slijedi 2. Kirchhoffov zakon za petlju 3:
Slika 16.

Petlja 3

Izvor: Obrada autora

23

COULOMBOV ZAKON

Charles-Augustin de Coulomb (Angoulme, 14. lipnja 1736. Pariz, 23. kolovoza 1806.)
je francuski fiziar.
Coulomb je roen u francuskom gradu Angoulme. Izabrao je posao vojnog inenjera, i taj
je posao radio tri godine, do ozlijede koja mu je uvelike ugrozila zdravlje, na Martiniku. Na
povratku zaposlio se u La Rochelleu. Tu je otkrio inverznu vezu izmeu sile naboja i kvadratu
njihove udaljenosti, taj je zakon kasnije po njemu nazvan coulombov zakon.
Slika 17.

Charles-Augustin de Coulomb

Izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Charles-Augustin_de_Coulomb

Godine 1781. Coulomb je permanentno stacioniran u Parizu. Prije poetka revolucije

1789. Coulomb daje otkaz na mjestu intendant des eaux et fontaines, i otiao u mirovinu na
svoje imanje u Bloisu. Ponovno je pozvan u Pariz na konferenciju da se odrede nove mjerne
jedinice, a sve to po naredbi Revolucionarne vlade. Iz Dravnog instituta bio je jedan od prvih
lanova, a 1802. postavili su ga za inspektora javnih instrukcija. No njegovo zdravlje je ve
tada bilo jako krhko, te je umro etiri godine poslije u Parizu.
Coulombovo ime zauvijek je urezano u povijesti mehanike i elektriciteta magnetizma. On
je 1779. izdao vanu publikaciju o zakonima trenja (Thorie des machines simples, en ayant
24

1
gard au frottement de leurs parties et la roideur des cordages) koji je uslijedio nakon
dvadeset godina po memoaru o viskoznosti.
SI jedinica za elektrini naboj kulon (C), i Coulombov zakon nazvani su u njegovu ast.
Elektrostatika sila jedan je od temeljnih pojmova podruja fizike i elektrotehnike. Temeljna
svojstva elektrostatike sile prvi je ispitao i objavio 1783. godine francuski fiziar CharlesAugustin de Coulomb otvorivi time put u jedno novo podruje kasnije nazvano
elektromagnetizam.
Djelovanje elektrostatike sile opisano je u Coulombovom zakonu, premda je ovisnost
elektrostatike sile o kvadratu udaljenosti bila ustanovljena i ranije, no nije objavljena. U
svojim pokusima Coulomb je koristio tzv. torziono njihalo, preteu torzione vage, napravu
koja je mogla detektirati i usporediti vrlo male sile.
Coulombov zakon u skalarnom obliku govori: "Veliina elektrostatike sile izmeu dva
tokasta naboja upravo je razmjerna umnoku veliine oba naboja i obrnuto razmjerna
kvadratu udaljenosti r izmeu njih" gdje su q1 i q2 dva tokasta naboja. Kako bi povezao
sustav mehanikih sila, ve dobro poznat u to vrijeme, sa sustavom elektrostatikih sila,
Coulomb je uveo konstantu proporcionalnosti (kasnije nazivanu i "Coulombova " konstanata)
gdje moemo zapisati da je:
F=
gdje je kasnije Coulombova konstanta povezana s drugim fizikalnim konstantama i iznosi:

k_{\mathrm{e}} =

gdje je

= 8.987 5517873681764 x

dielektrinost vakuuma,

Nx

permeabilnost vakuuma, a

brzina svjetla u

vakuumu.

5.1

ELEKTROSTATIKA SILA

25

1
Jednostavnim eksperimentom moe se pokazati da kao rezultat meusobnog trljanja
(trenja) neki materijali pokazuju svojstvo koje se naziva elektricitet (od grke rijei elektron).
Ako na primjer trljamo tapi od jantara (plemenita smola) vunenom krpom, natrljani tapi
pokazuje svojstvo privlaenja sitnih predmeta, kao to su komadii papira. Slian fenomen
iskazivanja privlane sile pokazuje i stakleni tap natrljan svilenom krpom. Kao rezultat trenja
javlja se elektrina interakcija tj. elektrina sila koja moe nadvladati silu gravitacije. Za
razliku od sile gravitacije koja je uvijek privlana, rezultat elektrine interakcije
naelektriziranih tijela moe biti privlana ili odbojna sila. Na primjer, dva prethodno natrljana
staklena tapa meusobno se odbijaju. Temeljem spomenutih eksperimenata moe se
zakljuiti kako postoje dvije vrste naelektrisanja. Ameriki fiziar B. Frenklin smatrao je
elektricitet jedinstvenim fluidom koji je imanentan svakoj materiji i koji onda moe prelaziti s
jednog tijela na drugo.Sa obzirom na tadanja znanja zakljuak je bio logian, ali kako se
kasnije pokazalo, neispravan. Ne radi se o fluidu, nego je stvarni uzrok stvaranja statikog
elektriciteta trenjem u unutranjoj strukturi materije. Frenklina ovde spominjemo, jer je uveo
pojmove pozitivnog i negativnog elektriciteta. Pri tom je smatrao da je tijelo pozitivno
elektrisano, ako mu je koliina elektriciteta vea od normalne, odnosno negativno za koliinu
elektriciteta manju od normalne. Eksperimenti pokazuju da sile izmedu elektrinih
optereenja nisu iste kada opterenja miruju i kada se kreu u odnosu na promatraa.
Najjednostavniji sluaj je kada sva optereenja makroskopski miruju. (Naravno, na
mikroskopskoj skali takvo stanje ne postoji.). Dio fizike i elektrotehnike koji prouava
sisteme vremenski nepromjenljivih optereenja na nepokretnim tijelima naziva se
elektrostatika. Elektrostatika je posebno podruje elektrotehnike koje prouava meusobno
djelovanje elektrinih naboja u stanju mirovanja. U okviru elektrostatike postoje jednostavniji
i sloeniji sluajevi. Najjednostavniji za razmatranje su sluajevi naelektrisanih provodnih
tijela koja se nalaze u vakumu (dakle, kada dielektrici nisu prisutni). Elektrostatika se temelji
na eksperimentalno utvrenom inverznom kvadratnom zakonu. Do tog je zakona doao 1785.
god., nakon niza eksperimenata, francuski fiziar Coulomb.

26

5.2

ELEKTROSTATIKA SILA KAO VEKTOR

Istoimeni elektrini naboji se djelovanjem elektrostatike sile odbijaju, a naboji suprotnog

predznaka privlae. Elektrostatiku silu ne moemo opisati samo veliinom jer ona u prostoru
ima i svoj smjer te Coulombov zakon moemo izraziti i u vektorskom obliku:

gdje je r vektorom izraena udaljenost izmeu dva naboja.

Slika 18.

Elektrostatika sila izmeu naboja

Izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Coulombov_zakon#/media/File:CoulombsLaw.svg

Ovo je ustvari skalarna definicija Coulombovog zakona kojoj je dodan smjer po pravcu na
kojem lee tokasti naboji. Ako su naboji razliitog predznaka, tada vektor pokazuje u smjeru
jednog naboja prema drugome, a ako su istog predznaka pokazuje u suprotnom
smjeru.Razmatramo li elektrostatike sile u nekom dielektrikom materijalu, a ne vakuumu,
valja uzeti u obzir i relativnu dielektriku konstantu tvari u kojoj se nalaze naboji. Coulombov

27

1
zakon vrijedi za elektrine naboje u mirovanju. Ako se elektrini naboji gibaju, valja uzeti u
obzir i meusobni utjecaj magnetskih polja to proistie iz Maxwellovih jednadbi.

28

JOULEOV ZAKON

James Prescott Joule (Salford, pored Manchestera, 24. prosinca 1818. - Sale, 11. listopada
1889.), engleski fiziar.
James Prescott Joule roen je 24. prosinca 1818. godine u Salfordu, u Lancashireu u
Engleskoj. Bio je engleski fiziar. Prouavao je prirodu topline te je povezao s mehanikim
radom. Tako je otkrio prvi zakon termodinamike - zakon o ouvanju energije. Zakljuio je da
su razliiti oblici energije mehanika, elektrika, toplina) u biti iste i samo mijenjaju oblike iz
jedne u drugu.
Slika 19.

James Prescott Joule

Izvor: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/d/da/James_Joule.jpg

1835. studirao je s engleskim kemiarom Johnom Daltonom[nedostaje izvor] na

sveuilitu u Manchesteru. Opisujui Jouleov zakon i proizvodnju topline iz galvanske
energije, utvrdio je da je toplina proizvedena strujom u vodiu srazmjerna umnoku otpora
vodia i kvadrata struje. 1843. objavio je svoju jedinicu za koliinu rada potrebnog za
proizvodnju jedinice topline, nazvanu mehanikim ekvivalentom topline. Koristio je etiri
tone metode za odreivanje te veliine. Koristei razne materijale, utvrdio je da je toplina
oblik energije povezan sa materijalom koji je grijan.
1852. su Joule i William Thompson (kasnije lord Kelvin) otkrili da se izoliranom plinu sa
poveavanjem obujma smanjuje temperatura. Taj efekt je u toku 19. stoljea zauzeo vano
29

1
mjesto u rashladnoj industriji. [naimo bolji izraz] Joule je radei s Thompsonom razvijao
razvijajui ljestvicu za temperaturu i otkrio je vezu izmeu toka trenutnog rada kroz otpor i
toplinu, te se to danas zove Jouleov zakon.
Koliina mehanikog ekvivalenta toplini je openito predstavljeno velikim slovom J, a
mjerna jedinica za energiju, dul (J) dobila je ime po njemu.
Joule je umro 11. listopada 1889. u Saleu, u Cheshireu.
6.1

JOULEOVA TOPLINA

Prolaskom elektrine struje kroz vodi otpora R, elektroni se ubrzavaju i sudaraju s

esticama materije, gubei pri tom brzinu , kinetiku energiju. odbijaju se, mijenjaju smjer
kretanja, neki se ak i vraaju. No, pod stalnim djelovanjem elektrinog polja elektroni e
ipak biti usmjeravani u jednom pravcu. Kako se energija prema Mayer-ovom zakonu ne moe
unititi, svakim sudarom elektroni izgubljenu kinetiku energiju predaju objektu s kojim se
sudaraju (estica materije), pretvarajui tako elektrinu energiju u toplinu.
Dobivena koliina toplinske energije moe se izmjeriti i to tako da se s jedne strane mjere
toplinske veliine a s druge strane sve elektrine veliine. Ureaj za navedeno mjerenje zove
se Kalorimetrina bomba (slika 17).
Slika 20.

Kalorimetrina bomba

Izvor: Obrada autora

Prolaskom struje I kroz otpornik R stvara se toplina Q, koja e tekuinu u posudi zagrijati
za (C). Prema zakonima termodinamike moe se odrediti kolika je toplina Q to je od
otpornika R predana tekuini tokom vremena t dok je prolazila struja.
Uz prirast temperature , ako je masa tekuine m i specifine topline c, toplina Q se
moe izraunati pomou izraza:

30

1
Q = m c

(1)

Elektrinom strujnom krugu, prema slici 7, ampermetrom se mjeri jakost struje I,

voltmetrom privedeni napon U, a vrijeme prolaska struje t satom. Pokusi pokazuju da
proizvedena toplina Q ovisi direktno proporcionalno o naponu U, struji I i vremenu t, to se
moe napisati kao:
Q=kUIt

(2)

gdje je k faktor proporcionalnosti, koji slui da se brojano poveu u jednadbi veliine

razliitih mjernih sustava.
Za sluaj da se toplina mjeri kalorijama (cal):
Q = 0,239 U I t

(3)

Za sluaj da se toplina mjeri u dulim (J):

Q=UIt

(4)

1J

(5)

Usporedbom (3) i (4) slijedi:

= 0,239 cal

1 cal = 4,186 J

(6)

Ako se u jednadbu (4), iskoristivi Ohmov zakon, uvrste izrazi za napon i struju,
dobivaju se slijedei oblici jednog te istog fizikalnog zakona prema kojem se vri pretvorba
elektrine energije u toplinu:
Q=UIt

(7)

Q = I2 R t

(8)

U2
Q
t
R

(9)
31

1
U ast fiziara Joule-a taj se zakon naziva Jouleov zakon a tako, u otporu R, proizvedena
toplina naziva se Jouleova toplina.
Jednadbe (8) i (9) opisuju da je proizvedena toplina Q u otporu R, ovisna o kvadratu
naponu U odnosno o kvadratu struje. Neloginost u jednadbama od (7) do (9) moe se
objasniti i tako da se jednadbe (8) i (9) napiu na slijedei nain:
Q = I2Rt = (I I) R t = I(IR)t = IUt

U2
U U
U
t
t U t U I t
R
R
R

(10)
...(11)

Dakle, vidljivo je da se radi o istim jednadbama.

Danas na tritu postoji mnotvo elektrotermikih aparata koji elektrinu struju pomou
ugraenog elementa, grijaa, pretvaraju u toplinu, kao to je to shematski prikazano na slici
7-3.
Slika 21.

Shematski prikaz pretvorbe elektrine energije u toplinsku

Izvor: Obrada autora

Da bi se pri prolazu struje I postigla traena koliina topline, otpor R treba biti
odgovarajueg iznosa. Grijai osim to moraju biti od materijala sa velikim specifinim
otporom, moraju biti otporni i na koroziju. To su najee legure od kroma i nikla (cekas,
kanthal), silicijeva karbida (silita) i dr.

32

ZAKLJUAK
Elektrotehnika je podruje tehnike koje se bavi svim aspektima elektriciteta. Tu spadaju

elektrina proizvodnja energije, prenos energije kao i sve vrste njene upotrebe. Poev sa
elektrinim mainama, svim vrstama elektrinih sklopova, tehnike mjerenja i upravljanja,
raunarske tehnike pa sve do telekomunikacione tehnike. Elektrotehnika nije samo ininjerska
nauka koja tehnike procese prouava i upotrebljava ve je i podruje rada u mnogim
zanimanjima. Elektrotehniku definira mnotvo teorema i zakona od kojih smo neke objasnili
u ovom radu i koji ine osnove elektrotehnike.

33

LITERATURA
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Coulombov_zakon
http://en.wikipedia.org/wiki/Charles-Augustin_de_Coulomb
https://hr.wikipedia.org/wiki/Gustav_Robert_Kirchhoff
http://www.elteh.net/projekti/Ohmov_zakon.html
Stani Eugen; Osnove elektrotehnike (Zagreb 2007)
B. Jajac: Teorijske osnove elektrotehnike, svezak II, Istosmjerna struja,
Magnetizam,Graphis, Zagreb,2002.
V. Pinter: Osnove elektrotehnike I dio, sedmo izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb,

1989.
9. E. ehovi, M. Tkali, I Felja: Osnove elektrotehnike - zbirka primjera, I dio,
peto

izdanje, kolska knjiga, Zagreb,1992.

34

ILUSTRACIJE
Slika 1.

Georg Simon Ohm............................................................................................5

Slika 2.

Krug sa formulama Ohmovog zakona..............................................................6

Slika 3.

Pad napona........................................................................................................7

Slika 4.

Johann Carl Friedrich Gau..............................................................................9

Slika 5.

Primjer prikazivanja povrine plohe vektorom...............................................11

Slika 6.

Shematski prikaz toka vektora........................................................................12

Slika 7.

Odreivanje toka kroz zatvorenu plohu..........................................................13

Slika 8.

Primjer odreivanja polja primjenom Gaussova zakona................................15

Slika 9.

Prikaz primjene Gaussova zakona..................................................................16

Slika 10.

Gustav Robert Kirchhoff.................................................................................17

Slika 11.

Primjeri (protok vode u spoju nekoliko cijevi)...............................................18

Slika 12.

Algebarska suma struja...................................................................................19

Slika 13.

Primjer za 2 vora iz prolog primjera............................................................20

Slika 14.

Primjer zatvorene petlje..................................................................................21

Slika 15.

Padovi napona (i konvencija oznaavanja).....................................................22

Slika 16.

Petlja 3.............................................................................................................22

Slika 17.

Charles-Augustin de Coulomb........................................................................23

Slika 18.

Elektrostatika sila izmeu naboja..................................................................26

Slika 19.

James Prescott Joule........................................................................................27

Slika 20.

Kalorimetrina bomba.....................................................................................28

Slika 21.

Shematski prikaz pretvorbe elektrine energije u toplinsku...........................30

35