Obalni Toponimi Otoka Solte

Obalni toponimi otoka olte1
Marina Marasovi-Alujevi
Katarina Lozi Knezovi
Filozofski fakultet u Splitu
University of Split, Croatia
UDK: 811.163.42'373.21(210.5 olta)

Izvorni znanstveni rad
Orginal Refereed Article
Saetak
Autorice su u radu prikupile i etimoloki obradile obalne toponime
srednjodalmatinskog otoka olte to je rezultat terenskog ispitivanja
lokalnog stanovnitva intervjuiranjem i prouavanja starih pomorskih
peljara kao i katastarskih podataka. Pored metode usporedbe, rezultati
su obraeni deskriptivnom metodom i analizirani. Detaljnim obilaskom
terena sakupljen je dvjesto devedeset i jedan toponim, meu kojima su
najbrojnija imena uvala. Rad obuhvaa i toponime koji do sada nisu
bili obraeni u jadranskoj toponomastici (kao to su npr. Sskinja < lat.
saxum kamen, Grmj < lat. grumum gomila, Rdula < ven. rotola
vrsta jeinca, Polbrnjak < hrv. rebro, pirn < ven. sperone kljun
broda, Jorj < hrv. orah, Obin < hrv. bjeluina (inula verbasifolia),
Pd Mastrnke < hrv. mastrinka stablo divlje masline; Prjci < dalm.
plagia obala < gr. plgios kos, postrani, Z Zmajnac < hrv. zmajur
(blavor) < prasl. *zmj, orne < tal. Giorgio, Grnje i Dnje Vne
< stcsl. vinn). Za neka od imena spomenuta u dosadanjoj literaturi
ponueno je novo etimoloko rjeenje (npr. Balkn < lat. balco hrpa;
ipva < lat. siphonata, Plegrin < lat. St. Pelegrinus.) Toponimi su
prema podrijetlu podijeljeni na one romanske, gdje podrazumijevamo
predslavenske i dalmatoromanske (kao to su npr. Kajn, Komn,
Pikra, Stomrska), mletake i talijanske toponime (kao to su npr.
Kala/e, Lantrna, ula, pirn) te slavenske koje su nastali u doba
dolaska prvih Hrvata na otok kao i one kasnije koje su rezultat migracija
novoga stanovnitva (kao to su npr. Dragobra, Klebova Stna,
Priplie, Zatak). Obraeni su i vielani toponimi kombiniranoga
podrijetla (kao to su npr. Glva Sskinje, Kzjak Grma, irka Pnta,
Tovrja kna). U semantikoj klasifikaciji, toponimi su podijeljeni u 9
skupina i to na imena nastala od zemljopisnim pojmova (kao npr. Gka,
Jma, Mla Lda, Sple), prema izgledu i kao metafore (kao to su npr.
Bskup Rt, Grnja Glica, Lvka, Motka), s obzirom na osobitosti tla
(kao to su npr. Gnjilna, Kmik, Mla Stinjva, Savra), s obzirom
na obiljeja (kao to su npr. Crvni Rd, Gravi Ratc, Hrpavica,
Pd z Plu), po nazivima biljaka (kao to su npr. Grbova Grma,
1 lanak je rezultat rada u okviru projekta Romanizmi u onomastici grada Splita, br. 24424408200807
voditeljice prof. dr. sc. Marine Marasovi-Alujevi (program Studia Mediterranea br. 2440820 voditelj prof.
dr. sc. Joko Boani), odobrenoga od Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta Republike Hrvatske.
389
Marina Marasovi-Alujevi / Katarina Lozi Knezovi
Obalni toponimi otoka olte
Koromina Mla i Vla, Mslinica, Vla Trvna), po nazivima

ivotinja (kao to su npr. Klebova Stna, Mla Golubnja Grma,
Pnta Govdica, Vrnjac), prema ljudskoj djelatnosti (kao to su npr.
Bnje, Cetnska Paska, N Kbel, Pikra), povijesno uvjetovana
imena (kao to su npr. Fabrca, Krjv Gj, Stranska, Tatnja Mla
i Vla) te imena antroponimskoga postanja (kao to su npr. Bdva,
Lestmerova, Mjaluka, Vla Marnarta). U etimolokoj analizi,
toponimi su podijeljeni prema njihovim osobitostima na otoie kojih
je ukupno sedam (kao to su npr. Grmj, Kmik, Rdula, Stpanska),
morske grebene kojih je ukupno pet (kao to su npr. Klebova Stna,
Mli i Vli kojc, Mli i Vli Oplvac), pliine/podmorske hridi
kojih je ukupno etrnaest (kao to su npr. Ispovidnca, Minadra,
Pdikoza, drlo), uvale kojih je ukupno sto dvadeset i osam (kao to
su npr. Bgove Smkve, Deenj, Medvdova, Pognica), rtove kojih
je ukupno ezdeset i est (kao to su npr. Bd, Dnja i Grnja Glica,
Ranj, Sipja), garme kojih je ukupno deset (kao to su npr. Grma
pd Crjne Stne, Hb, Hrpavica, Mla i Vla Golubnja Grma) i
uzmorske predjele kojih je ukupno ezdeset i jedan (kao to su npr.
Cno, elnac, Katrda, Savra). Autorice zakljuuju da je veina
toponima na olti slavenskoga podrijetla, dok su sauvani i brojni stari
romanski toponimi koji su bili izloeni jezinoj romansko-slavenskoj
simbiozi. Svi toponimi obiljeeni su naglascima prema izgovoru
lokalnoga stanovnitva gdje je sauvan peteronaglasni sustav , ,
, , , kao i prednaglasna i zanaglasna duljina. Autorice raspravljaju
i o mogunosti podrijetla imena samog otoka, dopunjujui dosadanje
teorije, povezujui toponim s pretpovijesnim apelativom solta u
znaenju otok.
Kljune rijei: onomastika, obalni toponimi, otok olta, etimologija
1. Uvod2
Podrijetlom imena otoka olte, koje prvi put spominje grki geograf Scylax u V.
stoljeu pr. K. (imunovi, 1987: 147), do danas su se bavili brojni istaknuti lingvisti.
Akademik Petar imunovi (1964: 361) smatra da dosadanja prouavanja ne daju
zadovoljavajui odgovor o jezinom podrijetlu i etimologiji. Stoga bismo, za ovu
priliku, dopunili teorije iznijete u monografiji Otok olta iz 1990. g. (Bezi, 1990:
9) i povezali toponim s pretpovijesnim apelativom sa znaenjem otok (Marasovi
-Alujevi, 2011).3
2 Temu ovoga lanka u usmenom obliku pod istim naslovom izloili smo na Petom hrvatskom slavistikom
kongresu 2010. godine u Rijeci. Za ovu priliku, lanak je u znatnoj mjeri preraen i dopunjen.
3 Kao rezultat razmjene miljenja s prof. Guidom Borghijem sa Sveuilita u Genovi, iznosimo da hrvatski oblik
Sulet, koji je nastao od starocrkvenoslavenskoga *Sult to je metaplazam od *Sulta, odraava dalmatsko
*Slenta od latinskoga Slenta (s predromanskim naglaskom). Kvantitet korijenskoga vokala nije nastao kao
rezultat dalmatoromanske povijesne fonetike kao ni one latinske, iako grki potvruje kratko /o/ (premda bi
se moglo tumaiti i interferiranjem nekih poznatijih grkih toponima), dok bi rekonstruirana fonologija za
predromanski i predgrki zahtijevala dugo //. Stare potvrde nude barem tri varijante kao rezultat nekoliko
390
CROATIAN STUDIES REVIEW

ASOPIS ZA HRVATSKE STUDIJE
Vol: 7, 2011.
Toponimiji otoka olte u potpunosti se jo u naoj znanosti nije posvetilo dovoljno

panje. Mada su vie o tom pitanju pisali imunovi, Rubi, Skok i Elezovi4,
otok olta spada meu nepopisana ili slabo popisana podruja (Skrai, 2011:
27). Istraivanja u okviru spomenutog projekta pokazala su da je veina obalnih
toponima na olti slavenskoga podrijetla. Sauvani su, meutim, i stari romanski
toponimi koji su bili izloeni jezinoj romansko-slavenskoj simbiozi kao i oni noviji
iz mletakoga razdoblja. Mada je otok intenzivno bio pod romanskim utjecajem kao
i oblinji Bra, romanizama je znatno manje, a pogotovo su u obalnoj toponimiji
imena iz predslavenskoga razdoblja rijetka. U toponimima je sauvan peteronaglasni
sustav , , , , , kao i prednaglasna i zanaglasna duljina.
Kako se govor stanovnika olte, od mjesta do mjesta, u nekim sluajevima u
znatnoj mjeri razlikuje, kako u leksiku tako i u naglascima, obalne toponime,
odnosno litonime, koji se analiziraju u ovomu radu, biljeili smo onako kako ih
izgovaraju stanovnici kojima pojedini toponim teritorijalno ili gospodarski pripada.
Prikupljene toponime moemo podijeliti prema nekoliko kriterija:
2. Podjela toponima prema podrijetlu
2.1. Romanski toponimi
Romanske toponime podijelili smo u dvije osnovne skupine.
2.1.1. Predslavenski i dalmatoromanski toponimi
Balkn, Bnja, Bnje, Brnstrova, Deenj, Frtri, Grica, Grmj, Katrda,
Kajn, Komn, Plegrin, Pikra, Prjci, Sjtija, Sskinja, Stranska, Stomrska,
Suptar, ipva.
derivacijskih oblika: prije svega Solenta < *Slent i kasnija sufiksacija Solentia < *Slentiy, za razliku od
grkoga Olnta, uz nesigurnu duljinu doetnoga vokala (naizgled kratkoga, ali bi se moglo raditi o dijalektalnom
obliku koji nije jonsko- atikoga podrijetla s -a) pretpostavlja vrlo staro podrijetlo, starije od prijelaza
indoeuropskoga predvokalnog poetnog */s/ u svegrko /h/ koje se izgubio u raznim dijalektima (*Solunta >
gr. *Holunta > Olnta). Usporedba s drugim predromanskim toponimima panonskih regija (iji je supstrat
blizak starodalmatskom) objanjava vokalizam /u/ kao pravilnu vokalizaciju nultoga prijevojnog stupnja (*/un/
< indoeuropski */n/: *Slunt < indoeuropski *Slnt). Etimologija se odnosi na otoke, glavnu geomorfoloku
karakteristiku referenta, usp. litvanski sal otok (teenje) < lat. insula, malo razliita alternativna veza, iz
perspektive indoeuropske prapovijesti s latinskim salum more i/ili sl sol, poto bi motivacija bila morski
otok). Upotreba rijei solta sa znaenjem otok prema tome je, vjerojatno, nastavak vrijednosti prethistorijskoga
apelativa. S obzirom na to da venecijanski ne samo tolerira, nego je i razvio vrstu morfofonoleksikih imena s
naglaskom na treem slogu od kraja sa zavretkom na -nto, ne bismo prihvatili tezu da je Slenta pojednostavnjeni
oblik (Bezi, 1990: 9) zbog fonolokih razloga *Sleta (od ega proizlazi Solta sa starom sinkopom, prije nego
to su intervokalni okluzivi postali zvuni. *Sleta, s vokalizmom na kojega nije imao utjecaj dalmatoromanski
fonetski razvoj, predstavlja, dakle, nastavak jedne etvrte stare latinske varijante, *Sleta, istoga korijena, ali
neto razliitoga sufiksa (glagolska imenica umijesto participa prezenta). Treba uzeti u obzir injenicu da je
tvorba participa prolog sciolta, zbog sufiksacije -to, -ta, u sinkroniji s glagolskom osnovom prvoga lica jednine
sciolg-o i treega lica mnoine sciolg-ono uz fonotaktinu prilagodbu /gt/ u /t/: latinski exsolu exsolta
praromansko *[eslgwo] *[eslgta] > tal. [()lgo] [()lta].
4 vidi popis literature
391
2.1.2. Mletaki i talijanski toponimi

Fabrca, Galja, Golja, Kavl (Mli i Vli), Kala, Kale, Kcotina, Kvdr,
Lantrna, Lkre, Ppina Pnta, Pta Grmj, Pte, Rdula, Savra, Sipja,
Stliina, ula, pirn, Timn, orne, stova.
2.2. Slavenski toponimi
U ovu skupinu spadaju slavenski toponimi koji su nastali u doba dolaska prvih
Hrvata na otok kao i oni kasniji koji su rezultat migracija novoga stanovnitva:
Bd, Boc, Bo, Bk o Rta, Bolnina, Brezmerova, Bdva, Cetnska Paska,
Crjni, Cni Rt, Cno, Crvni Rd, elnac, Debelc Rt, D Dda Pre Guzcu,
Dnja Glica, Dnje Vne, Dnji Bk, Dragnjina, Dragnjski Rt, Dragobra,
Dratina, Dubin Vla, Dubka, Dugorka, Gj, Glavca, Gnjilna, Grnja Glica,
Grnje Vne, Govdica, Grbova, Grbov Rt, Gradka, Gradna, Gravi Ratc,
Gkovo, Gski Rt, Gka, Guzevica (Guzca), Hb, Hrpavica, Ispovidnca, Ivnkv
Ratc, Jma, Jorj, Jni Rt, Klebova Stna, Kmenica, Kmik, Koromina Mla,
Koromina Vla, Kos, Kos Kmika, Kosmti Rt, Kka, (Krika) Luca,
Ko, Kzjak, Krjv Gj, Kr, Kric Mli, Kric Vli, Krice, Kk, Kpe,
Lestmerova, Lvka, Mla Lvka, Mla Snska, Mla Stinjva, Mla Trvna, Mla
Vrkja, Marna Rt, Mslinica, Mli Bk, Mli Oplvac, Medvdova, Mek,
Me Bo, Mjaluka, Mlia Ratc, Mlotinja, Minadra, Mlnjak, Mln, Motka,
Nejm, Obin, dar, Pjak, Pina, Pina, Pltka Pnta, Pltko, Ple, Plki
Rt, Plvci, Pd Babsovo, Pod Fntove Bre, Podkmenica, Podkokoca, Pd
Kpe, Pd Lkino, Pd Mastrnke, Pd Plu, Pd Slena, Pd Skole, Pd Stolc,
Pognica/Pognika Glva, Pojlo, Pldov Mek, Polbrnjak, Potkr, Potpldo,
Pori, Pr Vrlo, Pdikoza, Prkoruk, Priplie, Proklta, Rkotina, Rt, Ratc,
Ranj, Rog, Snska, Sple, Stnkova, Stinka, Stpanska, Stolc, Streli,
umpjvina, umpjvski Ratc, Tnki Ratc, Tatnja, Tatnja Mla, Tatnja Vla,
Tepl Bk, Tolo, Tovrica, Travina, Trvna, Tursk Bk, Vja, Vla Lka, Vla
Snska, Vla Stinjva, Vla Trvna, Vla Vrkja, Vli Bk, Vli Dlac, Vli
Oplvac, Vdov Mek, Vlilo, Vod Stpanske, Vodnjk, Vrnjac, Vk, Zdna,
Zglav, Zagrbova, Zagradna, Zhdski Rt, Zplave, Zatak, Z Zmajnac,
Zkova Luca, Zvke, Zvonk.
2.3. Vielani toponimi kombiniranoga podrijetla
Ovu skupinu ine dvolani ili vielani toponimi koji sadre i slavenski i
aloglotski element:
Bgove Smkve, Bskup Rt, Bk o Kavla, Bk o Savre, Bk o Suptra,
Brnji Bk, Dn Djino lo, Dnja Pnta, Grma pd Crjne Stne, Glva Rdule,
Glva Sskinje, Grnja Pnta, Grbova Grma, Kos Balkna, Kzjak Grma,
392

Vol: 7, 2011.
Lbrina Rpa, Mla Golubnja Grma, Mla Lda, Mli kojc, Pvina Grma,
Pculova Grma, Pd Balkn, Pd Bskupa, Pd Be, Pd Frtre, Pd Golubnja
Grma, Pd Grmj, Pd Kaclina Ka, Pod Kantn, Pd Skalne, Pd T, Pd
Vlu Plu, Pd z Plu, Podria Vla, Pnta Govdica, Pnta Kvna, Pnta
Starin, Splska Pnta, Srnja Pnta, irka Pnta, Tha Vla, Tpa Vla, Tovrja
kna, Vla Marnarta, Vla Golubnja Grma, Vla Lda, Vli kojc, Zrzini
Boi.
3. Semantika klasifikacija toponima
Obalni toponime olte, s obzirom na semantiku klasifikaciju, razvrstani su u 9
skupina. Pritom su, meu brojnijima metafore kao odraz kreativnosti u imenovanju
toponima te antropotoponimi nastali prema imenu vlasnika terena.
3.1. Imena od zemljopisnih pojmova
Bk o Rta, Dnja Pnta, Dnji Bk, Dratina, Grma pd Crjne Stne, Grnja
Pnta, Gka, Jma, Kos, Kos Balkna, Kos Kmika, (Krika) Luca, Mla
Lda, Mla Vrkja, Mli Bk, Mli kojc, Me Bo, Rt, Ratc, Sple, Splska
Pnta, Srnja Pnta, Vla Lda, Vla Lka, Vla Vrkja, Vli Bk, Vli Dlac, Vli
kojc.
3.2. Imena prema izgledu i metafore
Balkn, Bskup Rt, Bo, Bk, elnac, Dnja Glica, Dnja Krica, Dubin
Vla, Frtri, Galja, Glva Rdule, Glva Sskinje, Glavca, Grnja Glica, Grnja
Krica, Grmj, Guzevica (Guzca), Hb, Ispovidnca, Kavl, Katrda, Komn,
Kr, Kriki Rt, Kk, Kvdr, Lvka, Mla Krica, Mla Lvka, Motka, dar,
Pjak, Pltko, Ple, Plki Rt, Plvci, Pd Balkn, Pd Bskupa, Pd Frtre, Pd
Grmj, Pd Kantn, Pd Plu, Pd Skalne, Pd Stolc, Pd Vlu Plu, Polbrnjak,
Ranj, Rdula, Stolc, ula, irka Pnta, pirn, umpjvina, Tnki Ratc,
Vk, Zglav, Zvke, Zvonk, drlo.
3.3. Imena s obzirom na osobitosti tla
Bk o Savre, Gnjilna, Kmenica, Kmik, Mla Stinjva, Mek, Mln,
Minadra, Pina, Pina, Plvci, Pd Be, Podkmenica, Rkotina, Sskinja,
Savra, Stinka, Vla Stinjva.
3.4. Imena s obzirom na obiljeja
Bd, Boc, Brnji Bk, Crjne, Crjni, Cni Rt, Cno, Crvni Rd, Debelc
Rt, Dnje Vne, Dubka, Dugorka, Gj, Grnje Vne, Gravi Ratc, Grica,
393
Hrpavica, Jni Rt, Kosmti Rt, Mli Oplvac, Nejm, Pltka Pnta, Pltko,
Pd T, Pd z Plu, Pog()nica, Pognika Glva, Potkr, Prjci, Pr Vrlo,
Prkoruk, Proklta, Pnta Starin, Strili, ipva, Tepl Bk, Tha Vla, Tolo,
Tpa Vla, Vja, Vli Oplvac, Vod Stpanske, Vodnjk, Zdna, Zhdski Rt,
Zatak, Zplave.
3.5. Imena po nazivima biljaka
Brnstrova, Grbova, Grbova Grma, Grbov Rt, Jorj, Jorj Rt, Koromina
Mla, Koromina Vla, Mla Trvna, Mslinica, Obin, Obinki Bk, Pd
Mastrnke, Rog, Travina, Trvna, Vla Trvna, Zagrbova.
3.6. Imena po nazivima ivotinja
Govdica, Klebova Stna, Kka, Kzjak, Kzjak Grma, Mla Golubnja
Grma, Medvdova, Pd Golubnja Grma, Pd Skole, Podkokoca, Pnta
Govdica, Sipja, Tovrica/Tovrja kna, Vla Golubnja Grma, Vrnjac, Z
Zmajnac.
3.7. Imena prema ljudskoj djelatnosti
Bnja, Bnje, Cetnska Paska, Deenj, Kale, Kpe, Lantrna, Mlnjak, N
Kbel, Pikra, Pd Kpe, Pojlo, Pta Grmj, Pte, Pori, Priplie, Pnta
Kvna, Vlilo.
3.8. Povijesno uvjetovana imena
Bk o Suptra, Fabrca, Golja, Gradka, Gradna, Kajn, Krjv Gj, Mla
Snska, Plegrin, Sjtija, Snska, Stranska, Stpanska, Stomrska, Suptar,
Tatnja, Tatnja Mla, Tatnja Vla, Tursk Bk, Vla Snska, Zagradna.
3.9. Imena antroponimskoga postanja
Bolnina, Brezmerova, Bdva, Dn Djino lo, Dragnjina, Dragnjski
Rt, Dragobra, Gkovo, Gski Rt, Ivnkv Ratc, Kcotina, Lbrina Rpa,
Lestmerova, Lkre, Marna Rt, Me Bo, Mjaluka, Mlia Rtac, Mlotinja,
Mrinke, Ppina Pnta, Pvina Grma, Pculova Grma, Pd Babsovo, Pod Fntove
Bre, Pd Kaclina Ka, Pd Lkino, Pd Lkru, Pd Mrinke, Pd Rbievo,
Podria Vla, Pldov Mek, Potpldo, Stnkova, Vla Marnarta, Vdov Mek,
Zkova Luca, Zrzini Boi, orne, stova.
4. Etimoloka analiza
Obalne toponime, iju smo etimologiju istraili, podijelili smo u skupine prema
njihovim osobitostima i to na otoie, morske grebene/hridi, pliine/podmorske hridi,
394

Vol: 7, 2011.
uvale, rtove, garme i uzmorske predjele. Za toponime koji do sada nisu obraeni u
jadranskoj toponomastici dali smo prijedlog etimologije, a za neke ve obraene
iznijeli smo novo tumaenje.
4.1. Otoii
Svh sedam otoia koji pripadaju olti nalaze se sasvim na njezinu zapadu, ispred
ribarskoga mjesta Mslinica nastanjenoga vrlo kasno, tek poetkom XVIII. stoljea
pa su uz slavenska imena (Kamik, Polebrnjak, Stipanska) sauvana i ona romanska,
kako ona iz razdoblja prije dolaska Slavena (Saskinja, Grmej, Balkun) tako i ona
novija iz razdoblja mletake uprave u Dalmaciji (Rudula).
1. Balkn (Bakl)
je otoi smjeten jugozapadno od mjesta Maslinica. Etimoloki najjednostavnije
tumaenje bilo bi da ime potjee od venecijanske rijei balcon to smatramo
semantiki neopravdanim (2Marasovi-Alujevi, 2011). Istoimene kojeve
susreemo jo i na zapadnoj, vanjskoj strani irja5 te u Trogirskom Zaljevu,
jugozapadno od otoka Fumija.6 Sva tri otoia oblikom su slina, to nam je
pomoglo pri rjeavanju etimologije imena koju nalazimo u romanskoj rijei
predlatinskoga podrijetla (lang. *balco7), koja oznauje hrpu, uzdignutost terena,
kulu, hrid, stijenu, hum, breuljak.8 U razgovoru s ispitanicima, saznajemo
da otoi, za razliku od Maslinana koji ga zovu Balkn, stanovnici Grohota,
Donjega Sela i Sridnjega Sela poznaju kao Bakl te da je imenica bakl jo
uvijek u aktivnomu leksiku starijih govornika Sridnjega Sela i oznauje upravo
uzvisinu, stoac, gripinu.9 S obzirom na to da je otoi gospodarski pripadao
Donjemu Selu, mogue je da je oblik Bakl onaj izvorni, metatezom iskrivljen u
govoru kasnije doseljenih stanovnika uz zapadnu obalu otoka. Ne treba, meutim,
iskljuiti ni da je oblik Balkn onaj prvotni, nastao u doba kada je na obalama
obitavalo romansko stanovnitvo prije dolaska slavenskoga ivlja u unutranjost
olte. Tome u prilog ide i injenica da su oblinji otoii Saskinja, Grmej i
Krknjai takoer romanskoga, predslavenskog podrijetla.10 U tom sluaju, oblik
bi nastao izravno od latinske rijei balco, *barca (Devoto, 2009) (uz kasniju
promjenu, pod utjecajem mletakoga jezika, gdje naglaeno /o/ prelazi u /u/ kod
sufiksa -on(e) > -un (portone > portun, intenzine > intencijun), to bi znailo da
su i romanski starinci, kao i Hrvati u unutranjosti otoka, na isti nain doivjeli
izgled otoia pa ga tako i nazvali.
5 Na karti austrijskoga Katastra iz 1830., koji se uva u Dravnom arhivu u Splitu, otok je zabiljeen kao Balcon
ili Serisana (to je primjer istoimenosti, a odnosi se na Saracene, gusare).
6 Na peljaru iz 1806. godine hrid je zabiljeena kao Bazun, jednako kao i mali greben uz nju (Secca Bazun, Scoglio
Bazun).
7 Rije je zabiljeena u starom venecijanskom dijalektu kao barco (Pellegrini 2008: 170).
8 Kao semantiku usporedbu moe se uzeti otoi Ogiran kraj Mljeta od dalmatoromanskoga *aggerianu, lat.
*aggeries u znaenju hrpa (Skok 1950: 211).
9 Miljenja smo da, stoga, taj apelativ moemo povezati i s imenom brda Bufku, Bavkul na Molatu (gen. Buafkula)
za koji Skok smatra da se radi o dalmatoromanskoj rijei nepoznata znaenja (Skok, 1950: 96).
10 I oblinje podruje otoka Drvenika Veloga i Maloga sauvalo je znatan broj toponima latinskoga podrijetla.
395
2. Grmj11
je otoi ije bismo ime, zbog njegova oblika, mogli potraiti u latinskoj rijei
grmum sa znaenjem hrpa kamenja, gomila, uzvisina. imunovi uz ovu
osnovu vezuje braki toponim Grimaa/Grmaa (imunovi, 1972: 187).12 U
talijanskoj toponimiji esta su imena podrijetlom iz latinskoga korjena grumum:
Grumi, Grumaggio, Grumolo, Grumoli, Grumata, Grumo, el Grun, Grumale,
Grumulo, Grumellina, Grumello, Grum, Grom, Grumo, Grumiti. Miljenja smo
da ime ne bi trebalo dovoditi u vezu s apelativom garma, vrlo rasprostranjenim u
jadranskoj toponimiji, a koji se odnosi na peine nastale abrazijom mora. Takove
garme nalaze se u maslinikoj uvali (Vela Garma, Mala Garma), na oblinjemu
otoku Stipanska i kraj susjedne uvale ipova, ali ih na Grmeju nema.
U imenu otoia moemo prepoznati kontaminaciju zbog leksike atrakcije i
puke etimologije jer je dovedeno u vezu s imenicom grm poto je otoi obrastao
grmolikom makijom. Ta ista imenica u narodu je povezana s imenom grmelj za
vrstu raka (Eriphia verrucosa-spinifrons) koji je, pak, izvedenica od rijei garma
zbog njegova stanita. Kako je tijelo tog raka obraslo, ono podsjea na grm pa
se, prema Vinji (Vinja, 1998) ime, kod dananjega stanovnitva, povezuje s tom
imenicom, a ne s apelativom garma. Nai ispitanici na terenu toga raka nazivaju
birac i ne poznaju ga pod imenom grmelj. Jedno od imena za toga korepnjaka
je i kosma. To ime nose dva otoia ispred Malog Drvenika (Kosma Veli i
Kosma Mali). Skok smatra da je njihovo ime, izvedenica od crkvenoslavenskoga
pridjeva kosm (kao i toponimi Kosmaj, Kosmaa), metafora sa znaenjem teren
obrastao sitnim grmljem (Skok, 1950: 167). Na peljaru iz 1822. godine otoi
pred Maslinicom je zabiljeen kao Sco. Garmegl, a na karti austrijskoga Katastra
iz 1830. godine zabiljeen je kao Ghermegl.
3. Kmik
je najmanji od sedam otoia ispred uvale Maslinica. Istoimeni toponim zabiljeen
je na Visu, Lastovu i Bievu. Toponimi koji ukazuju na kameni sastav tla vrlo su
esti na Jadranu: Kameni, Kamenjak, Kamiac, Kamii, Kamiina, Kaminjak,
Kamik. Nastavak -ik upuuje na deminutiv. Kako je to jedini od maslinikih otoka
koji se vidi iz Gornjega Sela, stanovnici toga mjesta zovu ga Marna Kmen,
jer je iz njihove pozicije vidljiv u produetku Marina Rata. Na peljaru iz 1822.
godine otoi je zabiljeen kao Sco. Camicich, na karti austrijskoga Katastra iz
1830. godine kao Kamen, a na austrijskoj karti iz 1869. kao Kl. Kamii.
4. Polbrnjak
je otoi koji nosi isto hrvatsko ime. Narodni oblik nastao je disimilacijom r-r >
l-r to je esta pojava na olti i drugdje u Dalmaciji (rebro > lebro; ven. ritirare
11 vidi Marasovi-Alujevi, 2011.
12 U tom sluaju se pokratilo i dalo slavenski poluglas () koji se s r odrazio kao hrvatsko slogotvorno r, uz
pretpostavku da se u jednom razdoblju samoglasnik izgovarao, budui da u starocrkvenoslavenskom ili ostaje
ili daje y > i.
396

Vol: 7, 2011.
(povui se) > litrat se; ritratat > litratat, (slikati se) < tal. ritrattare). Radi se
o toponomastikoj metafori dobivenoj pukom etimologijom asocijacijom po
znaenju zbog poloaja otoia u odnosu na susjedni. Na Brau susreemo
toponime Lebra (rebra), Lebrca (rebarca), na Lastovu Za Rebra, na Iu Pod Lebra,
a na Drveniku Rebro. Slavenski doetak -jak karakteristian je za jadranske otoke
(Hrbonjak, Garmenjak, Karmenjak, Puenjak, Goljak, Mrtovnjak, Galinjak,
Strinjak, Rutnjak, Rasparnjak, Kamenjak, Maslinjak, Lukvenjak, Tatinjak,
Prinjak, Obljak, Mijak, Vodenjak, Tovarnjak, Smokvenjak, Plantak, Vraljak,
Gojak itd.). Na karti iz 1822. godine otoi je zabiljeen kao Sco. Poliborgnac.
5. Rdula
je otoi pokraj Balkuna ije se ime, zbog njegova okruglog i plosnatog oblika,
vjerojatno krije u toponomastikoj metafori, tj. u mletakom imenu rotola za
vrstu morskog jeinca plosnate ljuture, to u potpunosti odgovara izgledu
otoka. U Dalmaciji je karakteristian prijelaz talijanskog zatvorenog > u u
naglaenom poloaju (bora > bura) kao i sonorizacija bezvunog suglasnika
u intervokalnom poloaju t > d (marmelata > marmelada) te prijelaz sufiksa
-ola > -ula (briscola > brikula).13 Prouavajui otoi na pomorskim kartama,
susreemo se s istoimenou, vrlo karakteristinom pojavom u toponimiji nae
obale, jer je otoi zabiljeen kao Sarac (na austrougarskoj karti iz 1869. g.),
a ime je dobio zbog karakteristinih arenih grmova makije. Domae ime na
kartama zamijenjeno je mletakim, koje se odralo do danas.14 Stariji stanovnici
otoi zovu Rodola.
6. Sskinja15
je niski otoi najblii uvali Maslinica koji je umjetno poumljen tek prije
nekoliko desetljea, a do tada se sastojao od gologa kamena. Dubina izmeu
njega i kopna je samo tri metra, stoga na nautikim kartama stoji upozorenje za
pomorce i vei ga brodovi zaobilaze s vanjske strane. Porijeklom imena lingvisti
se do sada nisu bavili. Koliko god na prvi pogled zvualo kao slavensko, ono je,
ipak, romanskoga podrijetla i moemo ga prepoznati u latinskoj rijei saxum, n.
(pl. saxa) sa znaenjem hrid, greben, stijena u moru. Oblik *sask dobiven je
metatezom uz dodatak hrvatskoga nastavka -inja koji susreemo jo u oblinjem
toponimu Tatinja. Fonem /s/ umjesto // pokazuje da se radi o staroj rijei nastaloj
iz dalmatoromanskoga, a ne venecijanskoga jezika. Ne treba, meutim, iskljuiti
ni mogunost da se ime krije u romanskoj sintagmi sassa seccagna. Sassa je
stari talijanski plural (XIII. stoljee) za sasso (stijena) od latinskoga saxum,
dok latinski pridjev siccneus-a potjee od rijei siccus u znaenju plitak od
13 Na peljaru iz 1822. godine ime otoia talijanski kartograf biljei kao Rotol, a na karti austrijskoga Katastra iz
1830. koji se uva u Dravnom arhivu Splitu, toponim je zabiljeen kao Radula.
14 S obzirom na to da postoji hrvatsko ime za otoi, toponim ne bismo dovodili u vezu s hrvatskom imenicom
ruda, rudine koja je vrlo esta u hrvatskoj toponimiji, ali se nikada ne javlja s romanskim doetkom. Openito,
romanski sufiksi integrirani na hrvatske osnove su rijetki.
15 Vidi Marasovi-Alujevi, 2011. (u tisku)
397
koje je nastao i hrvatski naziv sika. U talijanskom jeziku seccagna je imenica

potvrena u XVI. stoljeu u znaenju pliina, greben16, kao i arhaini pridjev
seccagno/a (Zingarelli, 2008). Na otoku ipanu, punta kod Suura zove se
Sekanja. Za taj toponim, uz ostale, Skok kae: Zvue neslavenski ali ih ne
znamo pouzdano tumaiti, pa mada su to neslavenska imena ne moemo ih ipak
sa sigurnou ubrojiti meu dubrovako-romanske rijei (Skok, 1950: 236).
Moe biti augmentativna izvedenica od secca u znaenju pliina pomou lat.
sufiksa -aneus. (Skok, 1950: 238). Meutim, radi se o spomenutoj talijanskoj
rijei seccagna/sekanja/ upravo sa znaenjem pliina. Na Jadranu susreemo
toponime nastale od latinskog pridjeva siccus u znaenju plitak kao to je, na
primjer, Sakarun, uvala na Velom Otoku. Toponimi podrijetlom od latinskog
saxum esti su na poruju Italije (Sassicaia, Sassina, Sassa, Sassuolo, Sassaia,
Sasseto, Sasseta, Il Sasso, La Sassa, Sassello, Sassatello, Sassoi, Sassaro). U
Istri se na kartama za Kuk spominje Saxum prominens. Na karti austrijskoga
Katastra iz 1830. godine otoi na olti zabiljeen je kao Saskigna. S njegove
june strane pronaeni su dijelovi antikoga sidra i ulomci amfora.
7. Stpanska
je ime najveega otoia, koji sadri sakralni element. Toponim je nastao po
posvojnomu pridjevu koji uva ime titulara kasnoantike crkve, odnosno
prema Bazilici sv. Stjepana. Hrvatski oblik izveden je izravno na osobno ime
pridjevskim nastavkom -ska u enskom rodu. Na peljaru iz 1822. i na austrijskoj
karti iz 1969. godine otoi je zabiljeen kao Stipanska, a na karti austrijskoga
Katastra iz 1830. godine kao Stipanca Velica.
4.2. Morski grebeni, hridi

oltanski morski grebeni i hridi nalaze se na razvijenijoj, junoj obali olte, a

ukupno je imenovano i obraeno pet toponima kojima se oni imenuju.
1. Klebova Stna
je mala morska hrid u uvali eula na krajnjem zapadu otoka, u neposrednoj
blizini uvalica Koriica i Pajak. Radi se o toponimu nastalomu po posvojnom
pridjevu imenice galeb s izmjenom g > k karakteristinom za hrvatsko priobalje,
pridodanom slavenskom apelativu stijena. Prezime Kalebi karakteristino je za
otok oltu. Otoi Kalebinjak nalazi se pored Rogoznice.
2. Mli Oplvac
je morska hrid iji stariji oblik imena Elezovi (2005/06: 16) navodi kao Oplavac.
Nalazi se na istonomu dijelu june obale otoka na zapadnomu izlazu iz uvale
Strainska, blii obali od hridi Veli Oplovac. Apelativ oplavac znai oplavljen
greben (imunovi, 2005:267) podrijetlom od praslavenskoga glagola *plakati,
odnosno indoeuropskoga korijena *plk-, plg- prvotnoga znaenja udariti.
16 mar. arch.: seccgna- arc. serie estesa di bassifondi e di secche (XVI sec.) < lat. siccanum- arido, asciutto, der.
di siccus secco (Devoto, 2009), estensione di secche, grande secca (Zingarelli, 2008).
398

Vol: 7, 2011.
3. Mli kojc
je pleonastino ime morske hridi na ulazu u uvalu Tatinja, uz njezinu zapadnu
obalu. Ime je dobio zbog svoje veliine u odnosu na oblinji koj (Veli kojic).
Apelativ koj mletakoga je podrijetla od imenice scogio, tal. scoglio u znaenju
hrid.
4. Vli Oplvac
je morska hrid na istonomu dijelu june obale otoka, na zapadnomu izlazu iz
uvale Strainska, udaljeniji od obale od Maloga Oplovca. Na pomorskim kartama
obiljeena je kao Naplovac.17 Za etimologiju vidi toponim Mali Oplovac.
5. Vli kojc
je ime istonije morske hridi u uvali Tatinja, izmeu uvalica Draginjina na zapadu
i Mala i Vela Tatinja na istoku. Za etimologiju vidi toponim Mali kojic. Na karti
austrijskoga Katastra iz 1830. godine toponim je zabiljeen kao Scoglich.
4.3. Pliine morske hridi
Terenskim istraivanjem i u razgovoru s ribarima zabiljeeno je etrnaest podmorskih
hridi koje su uglavnom smjetene na zapadnomu dijelu olte, uz otoie ispred
Maslinice.
1. Glavca
je podmorska hrid, tj. banak na sjeveru otoia Kamik. Ime je toponomastika
metafora slavenskoga podrijetla od deminutiva imenice glava.
2. Ispovidnca
je podmorski banak u uvali Grabova. Radi se o toponomastikoj metafori zbog
oblika banka koji podsjea na klupicu u ispovjedaonici.
3. Kos Balkna
je podmorski banak jugoistono od otoia Balkun. Ime je nastalo od apelativa
kosa u znaenju kosina zbog kose hridi. Za etimologiju vidi otoi Balkun.
4. Kos Kmika
je podmorski banak sjeverozapadno od Kamika. Toponim je nastao prema kosoj
hridi na obali otoia.
5. Minadra
je podmorski banak jugoistono od Malog kojica. Ispitanici na terenu kau da
je poznat po ribolovnoj poti18 na kojoj se minama lovi riba zbog velike dubine
ispod stijene. Miljenja smo da je toponim nastao zbog leksike kontaminacije
s apelativom meladura sa znaenjem pliina koja se prostire od nekog otoka
ili braka prema puini, odnosno s opeslavenskim apelativom ml u znaenju
kalj, mulj, sitan pijesak (Vinja, 2003: 189) s akavskim prijelazom > i
(arhaini apelativ mil). U Zapuntelu je Melura toponim kojim se oznauje
17 Hridi Naplovci nalaze se na sjevernoj obali Korule.
18 Pota je termin koji se upotrebljava za podruje pogodno za ribolov.
399
pliina, kao i Milura na Dugom Otoku, a na Kornatima meladura je isto to i

mela. Vjerojatno se banak prvobitno zvao *Miladura te je zbog obiaja miniranja
na tom mjestu, ime poprimilo novi oblik.
6. Mln
je podmorski greben izmeu olte i iova zanimljivoga imena zbog njegove
semantike neopravdanosti. Na pomorskim peljarima iz 1822. i 1830. zabiljeen
je kao Macina. Talijanska imenica mcina ili macigno potjee od latinskog
mchina < gr. mchan u znaenju kamen . U XVIII. stoljeu termin se rabi za
mlinski kamen. Stoga smo miljenja da je pliina dobila ime Mlin zbog pogrena
prijevoda s talijanskoga na hrvatski, odnosno zbog pomaka u znaenju. Pliina
se vidi golim okom, ali ne podsjea na mlinski kamen. Istog latinskoga podrijetla
i toponim je Maknel na Krku te Macinj na Rabu (Skok, 1950: 6596).
7. Pltko
je podmorski dio na junom dijelu Rudule. Neodreeni oblik pridjeva od
toponomastikog apelativa nastao je zbog primjetne pliine na tomu dijelu u
odnosu na druge podmorske dijelove uz otok.
8. Plvci
je podmorski sjeverni dio Velog kojica u uvali Tatinja koji je dobio ime po
plosnatom kamenju u produetku sjeverne strane Velog kojica. Radi se o
grecizmu koji je do nas doao vjerojatno preko dalmatoromanskoga jezika od
apelativa placca u znaenju plosnat kamen (Skok, II: 674). Na olti istoimen
toponim oznauje i dio june obale otoia Polebrnjak karakteristinu po otrom
kamenju koje viri iz pliine. Rt Plovac nalazi se na otoku Zlarinu.
9. Pd Grmj
je podmorski dio zapadno od obale otoia Grmej. Samo ime upuuje na njegov
zapadni poloaj. Za etimologiju vidi toponim Grmej.
10. Pta Grmj
je podmorski dio sjeveroistono od obale otoia Grmej. Apelativ pota oznauje
ribolovnu poziciju.
11. Pte
je podmorski dio sjeverozapadno od obale otoia Polebrnjak. Ime je takoer
nastalo zbog pozicije pogodne za ribolov.
12. Pdikoza
je podmorska hrid, odnosno kamen zapadno od rta Timun, izmeu uvala Roga i
Neujam. Ime je dobio zbog zvukova koje more proizvodi za vrijeme oseke.
13. pirn
je podmorska hrid, pliina ili, kako je oltani zovu, ograda sjeverozapadno od
otoia Balkun. Rije potjee od venecijanskoga termina sperone koji u pomorskoj
terminologiji znai kljun broda, odnosno produenje pramca trabakula na
kojemu stoje trougla jedra, pramac lae (Skok, 1973: 409) uz hiperkorektnu
400

Vol: 7, 2011.
ikavizaciju. Istoimeni toponim nalazimo jo u Smokvici na Koruli (Skok, 1973:

409). perun je i ime predjela u centru grada Splita nastalo takoer zbog njegova
oblika19.
14. drlo
je uski prolaz u uvali Tatinja izmeu hridi Mali kojic i obale na zapadu,
metaforinoga imena zbog njegova izgleda, od apelativa drijelo. Istoimeni
toponim zabiljeen je na Brau i est je i na drugim jadranskim otocima (Pag,
Kopara) gdje oznauje uski tjesnac sa strmim hridima sa strana. Na Lastovu su
zabiljeeni toponimi drijelo i drila.
4.4. Uvale
U toponimiji olte, s obzirom na oblik, odnosno veliinu, razlikuju se: vala,
draga, bok i alo. Na starim peljarima i austrijskoj karti iz XIX. stoljea u nazivu
je jasno obiljeena njihova funkcija. Uvala, kao geografski pojam, obiljeen
je kraticom B., odnosno apelativom Val (njem. Bucht; tal. valle), a vea luka,
pogodna za sidrenje, kraticom Haf. (njem. Hafen), odnosno kraticom P.to (tal.
porto). Brojni oltanski toponimi, koje se odnose na uvale, formirani su kao krnje
sintagme (Duboka, Dugoraka, Grabova, Gradaka, Koka, Medvidova, Piena,
Piena, Prokleta, Travna, Zaduna,...) zbog toga to se u imenovanju toponima
apelativ izgubio kao nepotreban. Ukupno je prikupljeno i obraeno sto dvadeset
i osam imena uvala.
1. Bnja
je uvala na sjevernoj obali otoka, zapadno od uvale Draetina i istono od uvale
Crjeni. Toponim je predlatinskoga podrijetla i potjee od vulgarnolatinske rijei
balneum u znaenju banjica. Uvala se nalazi na podruju s izvorima prirodne
vode.
2. Bnje
je najjunija uvalica u uvali Roga, zapadno od uvalice Komin u kojoj je u
ruevinama antika villa rustica. Toponim predlatinskoga podrijetla potjee
od vulgarnolatinske rijei balneum u znaenju kupatilo. Na karti austrijskoga
Katastra iz 1830. godine toponim je zabiljeen kao Bagn.
3. Bgove Smkve
je boi na Obinuu, istono od Obinukoga Boka. Toponim je antroponimskoga
podrijetla prema prezimenu obitelji Begovi ija su se stabla smokava nalazila
nad njim.
4. Boc
je jedna od uvala unutar vee uvale Roga, juno od uvale Kajun. Tako se zove
i uvala zapadno od uvale Roga izmeu rta Gradina i uvale Draetina. Radi se
19 U komikom govoru perun oznauje drveni bode kojim se provjerava kvaliteta posoljene ribe njegovim
zabadanjem kroz otvor za ep na barilu i mirisanjem.
401
o toponimu koji oznauje mjesto s boatom vodom, tj. prirodnim izvorima vode
kojima olta obiluje.
5. Bo
je ime uvalice one na istonoj obali uvale Roga, sjeverno od ustove. Za razliku
od uvale, apelativ boi oznauje blagu zakrivljenost obale, sasvim plitku dragu.
Metaforino ime, prema prasl. *bok u znaenju kriviti, savijati, vrlo je esta
metafora na jadranskim otocima pa su i na olti tako imenovani brojni obalni
toponimi. Istoimeni toponim nalazi se jo i izmeu luke Maslinica i uvale eula.
6. Bk
je uvalica na istonomu dijelu sjeverne obale otoka, istono od uvale Neujam,
imena metaforinoga postanja.
7. Bk o Rta
je bok na istonomu izlazu iz uvale i mjesta Neujam. Vielani prijedloni
toponim formiran je kako bi se poblie objasnio referent, odnosno ukazuje
na proprijalno svojstvo. Vielane toponomastike sintagme vrlo su este u
toponomastici Jadrana.
8. Bk o Savre
je bok na istonomu dijelu june obale otoka, na obalnomu predjelu Savura,
istono od Zvonika i zapadno od predjela Pod Velu Plou. Ime je motivirano
sastavom tla.
9. Bk o Suptra
je bok unutar vee uvale Neujam, na njezinoj istonoj strani, sjeverno od uvale
Supetar, prema kojoj je i dobio ime, a juno od uvale Tiha Vala. Za etimologiju
vidi uvalu Supetar.
10. Bolnina
je ime uvale na zapadnomu dijelu june obale otoka, istono od uvale Travna i
zapadno od uvale Mlinjak. Toponim je dobio ime po vlasniku terena. Na peljaru
iz 1822. godine zabiljeena je kao Val Bolamina, a na karti austrijskoga Katastra
iz 1830. godine kao Valle Bolancina. Doetkom -in(a) oznaena je pripadnost.
11. Brezmerova
je uvalica sjeverozapadno od Kruikoga Rata i istono od uvala Koka, Duboka
i Piena na istonomu dijelu sjeverne obale otoka. Ime bi moglo potjecati od
pridjeva bezimena. U oltanskomu govoru prilog bez glasi brez, kao i u mnogim
drugim akavskim govorima. Doetak -ova uobiajen je u antroponimskom
imenovanju uvala.
12. Brnstrova
je najzapadnija uvala unutar vee uvale Tatinja na sredinjemu dijelu june obale
otoka. Fitonim brnistra nastao je od latinskoga imena genista za dalmatinsku
utilovku preko dalmatoromanskoga izgovora. Istoimeni toponim susreemo i
na Hvaru.
402

Vol: 7, 2011.
13. Brnji Bk
je uvalica koja se nalazi na sjeveroistonoj strani otoia Stipanska. Okrenuta je
buri pa je po tome i dobila ime. Toponim Burin bok nalazi se i na otoku Rabu, a
Burni (burnji) kanal na Krku.
14. Crjni
je uvala na sjevernoj obali otoka kojoj se na zapadu nalazi Ivankov Ratac, a na
istoku Banja. Ime je nastalo prema izgledu, odnosno crvenoj boji tla. Na karti
austrijskoga Katastra iz 1830. godine toponim je zabiljeen kao Cerlieni, dok je
na novijim pomorskim kartama obino zabiljeen kao rljene.
15. Deenj
je uvala zapadno od mjesta Stomorska, odnosno od rta Plitka Punta. Toponim bi
se mogao dovesti u vezu s latinskim glagolom designare sa znaenjem postaviti
znakove kako bi se odredile granice posjeda. Na to upuuje nominativni oblik
toponima, njegov naglasak, kao i injenica da se uvala nalazi na podruju zida
koji je obiljeavao granice crkvenoga posjeda, odnosno dijelio grjski i stomrski
teritorij. Zbog spomenutih razloga skloniji smo mogunosti povezivanja
toponima s navedenim latinskim glagolom, nego s antroponimom Desa, Dea,
Desen, Deen ili Desoje (nema uobiajene posvojnosti na -ov(a)/-in(a).
16. D Dda Pre Guzcu
je boi, tj. alo gotovo skriveno od pogleda, u Strainskoj. Ime je vjerojatno
mlaega postanja. Usporedi toponim Moiguzica, rt i uvalu na Hvaru.
17. Dn Djino lo
je bila uvalica u luci Roga na mjestu gdje danas pristaje trajekt. Toponim je,
prema Elezoviu, dobio ime po tome to je don Duje Mladinov dao pokriti
ljunkom dno uvale (Elezovi, 2005/06: 9). alo je apelativ dalmatoromanskoga
podrijetla, nastao od grkoga aigials.
18. Dnja Krica
je uvala koja se nalazi na zapadnomu dijelu sjeverne obale otoka, zapadno od
uvale Mala Kruica. Na olti, kao i na ostalim jadranskim otocima, pridjevom
donji oznauje se toponim koji se nalazi zapadno, a pridjevom gornji, toponim
koji se nalazi istono i to zbog poloaja sunca.20 Ne moemo sa sigurnou tvrditi
da se na olti radi o fitotoponimu, mada su imena motivirana apelativom kruka
u literaturi u velikom broju zastupljena u toponimiji jadranskih otoka (Kruica,
Krueva, Kruevac, Kruev Dol, Kruevica, Kruevje, Kruevo, Kruevo Polje,
Kruica, Kruiki Rat, Kruija, Kruvica, Kruev Dolac, Krueve Njive, Kruevik,
Kruevo Njiva, Kruev Rot, Kruka, Kruke...). Na peljaru iz 1822. godine uvala
je zabiljeena kao Val Cruciza, za razliku od Gornje Kruice koja je zabiljeena
kao V. Krusceviza. Na austrijskoj karti iz 1869. godine toponim je zabiljeen
20 Na nekim jadranskim otocima, kao npr. na Visu, pridjevi gornji i donji imaju drugu motivaciju. Venecija se nalazi
na dnu Jadrana, a Otrant na vrhu. Juna obala Visa je Var Visa, a sjeverna je Pol Vis. Na olti pridjev gornji
oznauje istoniji toponim, a donji onaj zapadniji.
403
kao B. Kruica, a na karti austrijskoga Katastra iz 1830. godine kao Krusvizza.

Miljenja smo da se ime ove uvale, zbog konfiguracije terena kao i zbog injenice
da nema niti pisanih niti kakvih drugih tragova da su na tom prostoru ikada bili
uzgajani vonjaci, najprije mogli povezati s venecijanskim apelativom corsia,
koji je u hrvatskoj jezinoj tradiciji dao oblike krusija, kuija, kurija u znaenju
prolaz, prolaz na brodu, sredinja letva palube. Motivacija je nastala prema
obliku uvale kojoj se prilaz, izmeu dvaju brjegova, okomitom linijom, sputa
prema morskoj obali.
19. Dnja Vla
je najjunija uvala unutar uvale eula na zapadnomu dijelu otoka. Ime je dobila
upravo prema svomu poloaju u euli.
20. Dnje Vne
je plitka uvala na zapadnomu dijelu sjeverne obale otoka, zapadno od uvale
Duboka i istono od uvale Guzievica. Istonije od nje nalazi se uvalica Gornje
Vine. Nismo skloni toponim vezivati uz stari pridjev vinov, vina koji, prema
Skoku (1950: 195), dolazi samo u nekim imenima mjesta sjeverne Hrvatske kao
Vinov Vrh, Vina Gora (1950: 148), zbog toga to na tom podruju nema nikakvih
tragova zemljoradnje. Toponim je nastao od csl. pridjeva vinn u znaenju kriv
s prelaskom u *vin, ouvanom samo u toponomastici, ime se predouje blaga
zakrivljenost obale u odnosu na susjedne uvale. Na otoku Visu uvala Vini Buk
takoer je dobila ime prema zakrivljenosti obale.
21. Dnji Bk
je plitka uvala na zapadnoj strani otoia Stipanska. Toponim je metaforinoga
postanja uz odnosni pridjev zbog njegova najzapadnijeg poloaja u odnosu na
ostale bokove na otoiu.
22. Dragnjina
je ime antroponimskoga podrijetla koje se odnosi na najsjeverniju uvalicu unutar
vee uvale Tatinja, istono od Brnistrove, na junoj obali otoka.
23. Dratina
je prva vea uvala zapadno od uvale Roga. Ime potjee od hrvatske rijei draga
sa znaenjem uvala od prasl. rijei *dorga u znaenju manji morski zaljev.
Petak Skok navodi da augmentativ na -ina upuuje na opinsko polje i pusto
zemljite pokraj mora (Skok, 1971: 429).
24. Dubka
je uvala na istonomu dijelu sjeverne obale otoka pored koje su dvije japnenice.
Nalazi se sjeverozapadno od Brezimerove i uvale Koka, odnosno juno od
Piene. Istoimena uvala nalazi se i na zapadnomu dijelu sjeverne obale otoka,
istono od uvala Gornje i Donje Vine i zapadno od uvale Odar. Ime je dobila
prema osobini, od neodreenog oblika pridjeva dubok, toponomastikoga
apelativa estoga na na jadranskim otocima (Ugljan, Pag, Bra, Hvar, Mljet,
Lastovo, ipan).
404

Vol: 7, 2011.
25. Dugorka
je uvala koja se nalazi na zapadnomu dijelu june obale otoka, istono od uvale
Golija i zapadno od rta Raanj, dugoga rta, po kojemu je i dobila ime, kao
toponomastika sraslica. Na peljaru iz 1822. godine uvala je zabiljeena kao Val
Dugaraska, a na karti austrijskoga Katastra iz 1830. godine kao Valle Dugorasca.
Na novijim pomorskim kartama, uvala je zabiljeena kao Podraanj.
26. Fabrca
je ime uvale na istonomu dijelu sjeverne obale otoka, istono od rta Zaitak
i zapadno od Podruia Vale. Elezovi (2005/06: 10) toponim navodi u
mnoinskom obliku Fabrce. Moemo pretpostaviti da je ime motivirano
apelativom fabricerija u znaenju uprava crkvenog imanja, odnosno fabricijer
u znaenju tutor nad crkvenim imanjem. Na to upuuje i sam poloaj uvale,
podno brjegovitoga predjela Manastronovo na kojemu se nalazio samostan.
27. Golja
je uvala na zapadnomu dijelu june obale otoka, istono od rta Poganica i zapadno
od uvale Dugoraka. Toponim potjee od lika galija, tj. naziva za vrstu broda s
prvobitnim znaenjem stonoga ija je etimologija ista kao i za veliki brod na
vesla. U Senju galijola oznauje valove to ih napravi brod u plovidbi (Skok,
1971: 165). S obzirom na to da je juna obala olte poznata po uvalama koje
su bile utoite gusarima, vjerojatno je toponim nastao upravo po gusarskomu
brodu.21
28. Grnja Krica
je uvala na istonomu dijelu sjeverne obale otoka, jugoistono od uvale
Stomorska. Na peljaru iz 1822. godine toponim je zabiljeen kao V. Krusceviza,
a na karti austrijskoga Katastra iz 1830. godine toponim je zabiljeen kao Valle
Cruscizza. Pridjev gornja ukazuje na to da se uvala nalazi na istonom dijelu
olte, za razliku od Donje Kruice koja je smjetena na zapadnomu (donjem)
dijelu otoka. Etimologiju vidi kod uvale Donja Kruica.
29. Grnje Vne
je jedna od uvala na zapadnomu dijelu sjeverne obale otoka, zapadno od uvale
Duboka i istono od uvale Guzievica, odnosno uvale Donje Vine. Za etimologiju
vidi uvalu Donje Vine.
30. Govdica
je bok na istonomu dijelu june obale otoka, izmeu uvale Spile i Spilske Punte,
imena zoonimskoga podrijetla.
31. Grbova
je uvala na istonomu dijelu june obale otoka, istono od uvale Senska. Na
peljaru iz 1822. godine toponim je zabiljeen kao Val. Grabova. Ime je
fitonimskoga podrijetla (grab) i vrlo esto u jadranskoj toponimiji. Na Pagu
21 usp. uvale Senska, Strainska, Tatinja motivirane prisustvom gusara u prolosti.
405
i Mljetu zabiljeeni su istoimeni toponimi kao i oni nastali iz istoga korijena:

Grabova Glava, Grabov Do, Grabovik.
32. Gradka
je sjeverna uvala unutar uvale Senska, zapadno od rta Gradina. Ime je dobila po
apelativu gradac (Teutini dvori), koji se, prema imunoviu (1972: 278), odnosi
na utvrdu na brdima, a koji je nestao osim u toponimiji. Na austrijskoj karti iz
1869. cijela uvala Senska zabiljeena je imenom Gradina, a na peljaru iz 1822.
kao Gradaska, to ukazuje na mlae postanje imena uvale Senska.
33. Grica
je dio uvalice Sajtija, u vrhu uvale Strainska. Ime potjee od predromanske
rijei *gredius u znaenju neobraen s prijelazom d > (Skok, I: 687). Toponim
se odnosi na neobraeni teren.
34. Gkovo
je ime zapadnijega ala u uvali Vela Luka (Zaglav) na zapadnomu dijelu june
obale otoka. Mada su toponimi s korijenom koji sadri etnonim Grk esti su na
jadranskim otocima: na Sucu (Velji Grk, Mali Grk), na Hvaru (Vela Garka,
Mala Garka) i na Brau (Garka), ovdje se radi o toponimu antroponimskoga
podrijetla prema staromu dolivakom prezimenu Grkovi. Razdoblje grke
kolonizacije nije ostavilo nikakvih tragova na olti.
35. Guzevica (Guzca)
je ime uvale na zapadnomu dijelu sjeverne obale otoka, zapadno od uvale Donje
Vine, odnosno istono od uvale Vela Stinjiva. Uvala se nalazi ispod istoimenoga
predjela.
36. Jorj
je uvala na sredinjemu dijelu june obale otoka, istono od uvale Tatinja i
zapadno od uvale Medvidova. S obzirom na to da je uvala na peljaru iz 1822.
godine zabiljeena kao Val Oriak, a na austrijskoj karti iz 1830. kao Valle Oria,
pretpostavljamo da se radi o imenu fitonimskoga podrijetla od apelativa orij
(orah)22 nastalog uz karakteristian hrvatski doetak -ak ili, pak, prema talijanskoj
sintaktikoj konstrukciji *Vala o Orija, uz dodatak palatalnoga suglasnika j (oko
> joko).23 oltani toponim izgovaraju sa starom akavskom akcentuacijom na
posljednjem slogu.
37. Kajn
je jedna od manjih uvala u Rogau, na zapadnoj obali, sjeverno od uvale Boac,
a juno od rta Gradina. imunovi je spominje u obliku Kojun kao toponim
dalmatoromanskoga podrijetla od apelativa castellione u znaenju katel nastao
promjenom protonikog // u /o/ za vrijeme hrvatske prilagodbe imenice koja
22 usporedi toponim Oriovice nasuprot Drveniku i Orih, Orihov dolac, Oriac, Orije na Brau te Oriac pored
Dugog Rata.
23 Isti sluaj je i sa kojem Idula kraj Sestrunja koji se na pomorskim kartama biljei kao Jidula. Tako je i s otokom
Istom kojega stanovnici zovu Jist.
406

Vol: 7, 2011.
se dogodila prije XI. stoljea (imunovi, 1990: 189). Stapanje indoeuropskih

samoglasnika /a/ i /o/, pri emu je kratko nenaglaeno latinsko // preuzeto od
Slavena kao /o/, praslavenska je promjena, ali kasnija u odnosu na razdoblje u
kojemu su se mijenjali makrotoponimi u Dalmaciji (Salona) jer latinski fonem
// (koji je postao /u/ u junom dalmatoromanskom) nije se tretirao vie kao
indoeuropsko // naslijeeno u slavenskom (> *// [y] > */y/ [] > /i/), ve kao
/u/ podudarno s monotongacijom naslijeenoga /au/. Varijante koje zadravaju
/a/ mlae su i blie romanskim oblicima (1Marasovi-Alujevi, 2011). Na karti
austrijskoga Katastra iz 1830. godine toponim je zabiljeen kao Casium pod
Gradina.
38. Kavl
je bok na istonomu dijelu june obale otoka, izmeu rtova Veli i Mali Kaval,
juno od uvale Senska i zapadno od uvale Grabova koji je dobio ime prema
rtovima koji ga okruuju s istoka i zapada (Veli i Mali Kaval). Na olti ga jo
zovu i Bok o Kavala. Na novijim pomorskim kartama oznaen je kao Zakaval.
Na karti austrijskoga Katastra iz 1830. godine toponim je zabiljeen kao Valle
Cavalle. Za etimologiju vidi rt Kaval (Veli i Mali).
39. Komn
je ime jedne od manjih uvala unutar uvale Roga, na njezinoj istonoj strani,
sjeverno od uvalice Banje, a juno od uvalice ustova. Radi se o toponomastikoj
metafori od latinskoga apelativa caminu sa znaenjem ognjite. Leksem je
nastao slavenskom promjenom iz latinskoga i moe predstavljati ili kroatizaciju
postojeeg latinskog toponima ili denominaciju mjesta slavenskim apelativom.
40. Koromina Mla
je uvalica na krajnjem istoku otoka, unutar vee uvale Livka, na njezinoj zapadnoj
obali, sjeverno od rta Na Kabel. Toponim je fitonimskoga podrijetla nastao
metatezom od imenice komora. Istoimenu uvalicu susreemo i na Kornatima.
41. Koromina Vla
je uvalica na krajnjem istoku otoka, unutar vee uvale Livka, na njezinoj zapadnoj
obali, sjeverno od rta Na Kabel. Ime je postanja kao i susjedna uvala Koromaina
Mala.
42. Kka
je ime uvale sa splom, u koju se, ovisno o razini mora, moe ui i brodom,
a nalazi se istono od Dubke. Ispitanici smatraju da se radi o zootoponimnoj
toponomastikoj metafori prema izgledu spilje unutar uvale od apelativa koka
to je u govoru Stomrana naziv za kvoku.
43. Krice
su dvije uvale (Elezovi ih (2005/06: 14) biljei kao Krii Mali i Krii Veli),
Vela i Mala, na zapadnomu dijelu june obale otoka, istono od uvale Stankova i
zapadno od uvale Tatinja, jednakog imena kao i predio nad njima. Vela se nalazi
407
istonije od Male. Na novijim pomorskim kartama obino su zabiljeene kao

Kriic Mali i Kriic Veli. Na karti austrijskoga Katastra iz 1830. godine, toponim
je zabiljeen za obje uvale kao Valle Crizic. Istoimene toponime susreemo na
Molatu, Cresu i Mljetu.
44. (Krika) Luca
je ime uvale na istonomu dijelu sjeverne obale otoka izmeu Zekove Luice i
Gronje Kruice. Ime upuuje na njezinu veliinu i pripadnost. Apelativi kao
toponimi na jadranskim otocima esto dolaze u deminutivnim oblicima. Toponim
Luica vrlo je est na Brau, a susreemo ga i na Hvaru, Pagu, Dugom Otoku
i Lastovu. Za etimologiju vidi uvalu Donja Kruica. Na novijim pomorskim
kartama zabiljeena je kao Mala Luka, a oltani je obino zovu samo Luica.
45. Kcotina
je uvalica unutar uvale Bolanina na zapadnomu dijelu june obale olte.
Toponim je antroponimskoga postanja, vjerojatno prema nadimku vlasnika
terena.
46. Kpe
je ime uvale na zapadnomu dijelu sjeverne obale otoka, istono od uvale
Podkupe, a zapadno od uvale Miletina, kao i naplavne vode na junoj strani Brda
(Elezovi, 2005/06: 14). Toponim je dobio ime po podruju nad njime.
47. Lestmerova
je uvala na istonomu dijelu sjeverne obale otoka, istono od Gornje Kruice i
zapadno od rta Bad. Zbog karakteristine disimilacije r-r > l-r, uvala je vremenom
pogreno zabiljeena kao Lestimerova umjesto Restimerova, to se zadralo
kod lokalnoga stanovnitva. Tako je biljei Skok (1950: 170), povezujui
ime uz pridjev od starog osobnog imena Vlastimir, a Elezovi (2005/06: 15)
povezuje ime uz grku rije leister u znaenju gusar. Pridruujemo se miljenju
imunovia (1990: 195) koji kae da se radi o antropotoponimu izvedenomu od
osobnoga imena Restimir, to dokazuje i injenica da je uvala na starom peljaru
iz 1822. godine zabiljeena kao V. Restimerova, a na karti austrijskoga Katastra
iz 1830. godine kao Valle Rastimerova. Na karti iz 1919. godine koja se nalazi u
Geodetskoj upravi u Splitu, uvala je zabiljeena kao Rasimerova, a zatim je ime
prepravljeno u Lesimirova.
48. Lvka
je uvala na krajnjemu istonom dijelu otoka koja gravitira Gornjemu Selu. Sa
zapadne strane zatvara je rt Motika, a s istone rt Bad koji se odnosi na itavo
podruje poluotoia, a ne na sam rt. Ovim imenom, na novijim pomorskim
kartama, pogreno je oznaen rt na istonomu izlazu iz istoimene uvale, rt Bad. Na
peljaru iz 1822. godine uvala je zabiljeena kao Val Livka, a na karti austrijskoga
Katastra iz 1830. godine kao Porto Livco. Na karti iz 1869. godine, zabiljeena
je kao B Livka. Toponim je metaforinoga postanja zbog oblikovne slinosti s
408

Vol: 7, 2011.
lijevkom, a prema talijanskoj sintaktikoj konstrukciji vala o livka i akavskim

prijelazom > i dobiven je dananji oblik. Tomu u prilog ide i injenica da je
imenica uvala enskoga roda pa je time sronou prihvaen dananji oblik.
Istoimeni toponim susreemo i u brakoj toponimiji.
49. Lkre
je ime boka na istonomu dijelu june obale otoka, istono od uvale Vela Travna.
Radi se o toponimu antroponimskoga postanja.
50. Mla Krica
je uvala na zapadnomu dijelu sjeverne obale otoka, istono od uvale Donja
Kruica. Za etimologiju vidi uvalu Donja Kruica.
51. Mla Lda
je uvala na zapadnomu dijelu june obale otoka, istono od uvale Vela Lida i
zapadno od uvale Poganica. Toponim je na pomorskim kartama i kod Elezovia
(2005/06: 15), zabiljeen kao Malo Lido. Ime dolazi od talijanske rijei lido, lat.
litus u znaenju crta uz obalu. Oblik lida vjerojatno je nastao pokuajem da se
imenuju obje uvale odjednom (Malo i Velo Lido = Lida), a k tome i sronou
prema apelativu uvala. oltansko stanovnitvo ovu uvalu zove Druga Lida, a
uvalu Vela Lida zove Prva Lida i to zbog njihova poloaja u odnosu na oblinje
mjesto Maslinica.
52. Mla Lvka
je malo alo na krajnjemu istonom dijelu otoka, na istonoj obali uvale Livka.
Za etimologiju vidi uvalu Livka.
53. Mla Snska
je uvala na junoj obali otoka, najistoniji krak unutar uvale Senska. Za
etimologiju vidi uvalu Senska.
54. Mla Stinjva
je uvala na zapadnomu dijelu sjeverne obale otoka, istono od rta Obinu, a
zapadno od uvale Vela Stinjiva. Toponim je nastao kao krnja trolana sintagma s
pridjevom enskoga roda od apelativa stijena, prema svojoj osobitosti, odnosno
stjenovitosti tla i karakteristian je za mnoge dalmatinske otoke (Hvar, Bra,
Vis), uz pridjev koji ga odreuje u odnosu na susjednu Velu Stinjivu. Podruje je
karakteristino po japnenicama koje su se gradile od kamenja (stina) sa samomu
terenu.
55. Mla Trvna
je uvala istono od uvale Vela Travna, odnosno Crnoga Rata na istonomu dijelu
june obale otoka. Ime je fitonimskoga podrijetla uz pridjev prema osobitosti
uvale. Istoimeni toponim susreemo na Brau, Hvaru i Visu.
56. Mli Bk
je ime uvalice istono od izlaza iz uvale Stomorska, na istonomu dijelu sjeverne
obale otoka, zapadno od rta Pelegrin. Ime je dobio prema svomu izgledu,
odnosno veliini u odnosu na susjedni Veli Bok.
409
57. Mslinica
je ribarsko naselje, odnosno uvala na zapadu otoka koje se nekada zvala Podnje,
to upuuje na krajnji zapadni poloaj ove luke u odnosu na druga naseljena
mjesta na otoku (usporedi na Brau toponime Podan Broca i Podanice).
Maslinica je ime i jedne od manjih uvala u Neujmu, sjeverno od najjunije uvale
Pikera, a juno od uvale Potkamenica. Ime je fitonimskoga podrijetla i esto je
u jadranskoj toponimiji (I, Hvar, edro, Pag). Na peljaru iz 1822. godine, kao
i na karti iz 1869. uvala je zabiljeena kao Porto Oliveto.
58. Medvdova
je uvala na sredinjemu dijelu june obale otoka, izmeu uvala Jorja i Senska.
Ime je zootoponimskoga podrijetla, nastalo zbog toga to je na njezine obale,
prema kazivanju ispitanika, dolazila morska medvjedica. Na novijim pomorskim
kartama ova uvala oznaena je kao Luica. Stanovnici Grohota zovu je Luce, a
stanovnici Gornjega Sela Medvidova.
59. Ma Bo
je ime maloga boka na samomu rtu Obinu, na krajnjemu zapadu otoka. Radi se
o toponimu antroponimskoga postanja.
60. Mjaluka
je uvala na istonomu dijelu june obale otoka. Nalazi se izmeu obalnoga
predjela Pod Velu Plou na zapadu te Kosmatoga Rata na istoku. Na peljaru
iz 1822. uvala je zabiljeena kao Val Myojaluke to potvruje antroponimno
postanje od osobnog imena Mijojl (Mihovil). Na karti austrijskoga Katastra
iz 1830. godine toponim je zabiljeen kao Valle Mioluka. Mioka je koj na
Murteru imena nastaloga po osobnom imenu (Skok, 1950: 148), a na Brau
se nalazi toponim Mijajovo nastao takoer od istoga posvojnog pridjeva. U
svijesti ispitanika Mijaluka ima znaenje moja luka, prema talijanskoj posvojnoj
zamjenici mia (moja).
61. Mlotinja
je uvala na zapadnomu dijelu sjeverne obale otoka, zapadno od uvale Straeli, a
istono od uvale Kupe. Ime je dobila po vlasniku terena.
62. Mlnjak
je uvala (na otoku se moe uti i starije Mlinjak kako je zabiljeeno i na novijim
pomorskim kartama) na zapadnomu dijelu june obale otoka, istono od uvale
Bolanina i zapadno od uvale Zaglav. Ispitanici na terenu kau kako su stari
ribari obiavali sakupljati mlijeko iz razliitih biljaka, kao to je npr. smokva,
te su ga na mjestima na kojima su bacali mree ulijevali u more kako bi riba
u zamuenomu moru oslipila i ula u mree. Stoga je to mogao biti razlog
nastanka toga toponima, a ne fitonim mlijenjak ili mlinjak (maslaak) kojega
tako oltani ne zovu, a i nema ga na tomu podruju. Petar Skok (1950: 170)
uvalu pogreno navodi kao Minja (pridjev od mi, ispor. Minjak za koje).
410

Vol: 7, 2011.
63. Mrinke
je bok na istonomu dijelu june obale otoka, istono od uvale Spile i zapadno
od uvale Mijaluka, imena dobivena prema vlasniku terena. Muriini je nadimak
obitelji Zlendi iz Gornjega Sela koji je sauvan do danas.
64. N Kbel
je uvala na krajnjem istonomu dijelu june obale otoka, na zapadnoj obali uvale
Livka, staroga imena U po Livak, U po Livke, sjevernije od uvale Pod Lukru.
Topnim je novijega podrijetla nastao zbog instalacijskoga kabela koji je nekada,
s Braa, na tom mjestu izlazio iz mora za opskrbu otoka. Jo uvijek na tomu
mjestu stoji kamena kuica u kojoj su bili sklopovi.
65. Nejm
je najdublja oltanska uvala na sredinjemu dijelu sjeverne obale otoka, istono
od uvale Roga i zapadno od uvale Stomorska. Odlikuje se dobrom zatienou
od vjetra po emu je i dobila ime, kao i uvala Tiha. Na peljaru iz 1822. godine
spominje se kao Porto Sordo (Gluha Luka): ...il Porto Sordo capace di qualunque
Bastimento di Cabottaggio e soltanto aperto a Tramontana;... (...Gluha Luka
pogodna za sve brodove obalne plovidbe i otvorena samo na tramuntanu;...)
Na karti austrijskoga Katastra iz 1830. godine toponim je takoer zabiljeen kao
Porto Sordo. Na karti iz 1869. godine zabiljeen je kao Haf. Sordo (Neujan).
Doetno -m umjesto -n pokazuje hiperkorektnost.
66. Obinki Bk
je ime boia na krajnjemu zapadnom dijelu otoka na sjeverozapadnom dijelu rta
Obinu. Za etimologiju vidi rt Obinu.
67. dar
je uvala na zapadnomu dijelu sjeverne obale otoka, istono od uvale Duboka, a
zapadno od uvale Piena, metaforinoga imena, prema brijegu nad njom.
68. Pjak
je najdublja uvala unutar vee uvale eula, na krajnjemu zapadnom dijelu otoka,
jugoistono od luke i mjesta Maslinica. Toponim je metaforinoga postanja.
Radi se o pomorskomu terminu, slavenskoj istoznanici imenice eula (Skok,
II: 594) u znaenju posuda za crpanje vode iz broda.
69. Pina
je uvala na zapadnomu dijelu sjeverne obale otoka, istono od uvale Odar, a
zapadno od uvale Podkupe. Ime potjee od pridjeva pjeana nastao prema
imenici pijesak, prema izgledu terena, s redukcijom > te prijelazom > i.
Ova uvala na novijim pomorskim kartama zabiljeena je kao Peena. Za toponim
Peen na Cresu, Skok (1950: 42) navodi: (sc. ert bit e mjesto peen, od pijesak,
upor. Piena na drugim otocima). Istoimeni toponim zabiljeen je i na irju.
411
70. Pina
je uvala na istonomu dijelu sjeverne obale otoka, zapadno od uvale Duboka
i istono od rta Pelegrin. Etimologija je ista kao i kod uvale Piena. Na karti
austrijskoga Katastra iz 1830. godine toponim je zabiljeen kao Piscene.
Istoimeni toponim susreemo u vodama iova kao ime otoia i uvale, na Hvaru
kao ime uvale.
71. Pikra
je najjunija uvalica unutar vee uvale Neujam. Ime je dobila po ribnjaku koji
datira iz vremena Dioklecijana iz kojega je car dnevno dobivao svjeu ribu, od
latinske imenice pscis u znaenju riba.
72. Plvci
je ime uvalice na sjevernoj obali, na sredinjemu dijelu otoka izmeu uvala
Crjeni i Banja. Za etimologiju vidi Plovci u poglavlju Podmorske hridi.
72. Pd Be
je ime boia na istonomu dijelu june obale otoka u uvali Strainska, na njezinoj
istonoj strani, juno od boia Pod Lukino. Toponim je nastao zbog velikih rupa
u stijenama koje se nalaze nad bokom, od mletakoga busa u znaenju rupa,
otvor.
73. Pd Golubnja Grma
je uvala na istonomu dijelu june obale otoka. Sa zapadne strane zatvara je
Kosmati Rat, a s istone hridi Mali i Veli Oplovac. Radi se o zootoponimskomu
pridjevu pridodanom apelativu garma predromanskoga podrijetla sa znaenjem
morska pilja.
74. Podkmenica
je toponim koji se odnosi na jednu od uvalica u uvali Neujam, sjevernu u odnosu
na uvalu Maslinica, tj. junu u odnosu na uvalu umpjivina. Toponim ukazuje
na poloaj u odnosu na drugi referent. Naime, nad uvalom se nalaze velike kve,
kamenolomi bogati kamenom, iz kojih se vadio kamen i za splitsku Rivu.
75. Pd Kantn
je uvalica ispod Gradine u uvali Senska na junoj obali otoka. Radi se o toponimu
mletakoga podrijetla od apelativa kantun sa znaenjem ugao.
76. Pd Kpe
je uvala na zapadnomu dijelu sjeverne obale otoka, istono od uvale Piena,
a zapadno od uvale Kupe. Toponim ukazuje na poloaj (zapadni) u odnosu na
susjednu uvalu. Za etimologiju vidi uvalu Kupe.
77. Pd Lkino
je bok na istonomu dijelu june obale otoka unutar uvale Strainska, na njezinoj
istonoj obali. Nalazi se junije od boka Toilo i sjevernije od boka Pod Bue.
Ime je antroponimskoga postanja zbog njegova poloaja podno Lukina posjeda.
412

Vol: 7, 2011.
78. Pd Lkru
je bok na zapadnomu izlazu iz velike uvale Livka, na krajnjem istoku otoka. Radi se
o toponimu antroponimskoga postanja prema imenu vlasnika zemljita nad bokom.
79. Podria Vla
je uvala na sjevernoj obali otoka, istono od uvale Fabrica i zapadno od uvale
Deenja, nedaleko od Stomorske. Imena je antroponimskoga podrijetla po
starosjedilakom prezimenu Rui iz Grohota uz prijedlog pod koji ukazuje na
njezin poloaj.
80. Pd Stolc
je bok na krajnjemu istonom dijelu otoka, istono od rta Motika. Toponim je
metaforinoga postanja.
81. Pognica
je uvala na zapadnomu dijelu june obale otoka, istono od uvale Mala Lida i
zapadno od uvale Golija. imunovi (1990: 194) navodi da toponim upuuje na
ostatak poganstva. Iako toponim potjee od latinske rijei pgnus, miljenja smo
da se oblikovao slavenskim posredovanjem. Vokal /o/ koji je nastao od latinskoga
dugog // u vulgarnom latinskom skratio se u prednaglaenom poloaju i takav
je prihvaen u praslavenskom jeziku, gdje postaje starocrkvenoslavensko /o/,
time i hrvatsko (kao i u sluaju toponima Kojn) do VII. stoljea i ne bismo
ga doveli u vezu s dalmatoromanskim, jer u ovom poloaju latinsko /a/ ostaje
/a/ u dalmatoromanskom jeziku. S obzirom na postojanje osnove i derivata u
hrvatskomu jeziku, vjerojatno je da je toponim formiralo hrvatsko stanovnitvo
ili da su oni kroatizirali (do tree slavenske palatalizacije: *-ika > -ica) prvobitno
paganika < lat.*Pgnica. Stanovnici su miljenja da je uvala dobila ime po
tome to je pogana, tj. opasna i zloglasna od davnina, a s obzirom na to da se
pod njom nalazi duboka peina na morskome dnu. Na peljaru iz 1822. godine
toponim je zabiljeen kao Val. Poganiza kao i na karti austrijskoga Katastra iz
1830. godine, koji se uva u Dravnom arhivu u Splitu. Na karti iz 1869. godine
uvala je zabiljeena kao B. Poganica. Elezovi (2005/06: 18) navodi kako se uz
izgovor Pognica uje i Pognica.
82. Potkr
je boi na istonomu dijelu june obale otoka, istono od uvale Potpoldo i
zapadno od uzmorskoga predjela Pod Murinke. Toponim je nastao prema kriu
postavljenom kao obiljeje mjesta tragine pogibije.
83. Potpldo
je ime boia na istonomu dijelu june obale otoka, istono od Spilske punte,
a zapadno od uzmorskoga predjela/uvale Potkri. Za etimologiju vidi predio
Poldov Meki.
84. Pori
je ime uvalice na zapadnomu dijelu sjeverne obale otoka istono od uvale
413
Straeli, a zapadno od Grkoga Rata. Toponim na Jadranu upuuje na primitivno

krenje i paljenje ume kako bi se dobila obradiva povrina (istoimene toponime
susreemo na Olibu i Molatu i Brau). S obzirom na to da su se u prolosti na
tom podruju nalazile mnogobrojne japnenice, mogue je da je ime povezano s
njihovim plamenom pri postupku dobivanja vapna.
85. Proklta
je ime uvale na krajnjemu istonom dijelu sjeverne obale otoka, zapadno od uvale
Lestimerova prema pridjevu negativne konotacije. Prema miljenju lokalnih
ribara, ime uvale nastalo je zbog toga to na tomu dijelu nema ribe, odnosno
nema dobre ribolovne pote.
86. Ranj
je uvalica na zapadnomu dijelu june obale otoka, istono od uvale Dugoraka i
zapadno od Tupe Vale. Smjetena je ispred istoimenoga rta metaforina znaenja
estoga na jadranskim otocima (Kornati, irje, Bra, Hvar).
87. Rog
je ime uvale, odnosno luke na sjevernoj obali olte, kao i manje uvalice unutar nje,
sjeverno od uvale Banje i juno od uvale Boac. Ta luka spominje se ve 1242.
godine kao portum qui dicitur Roga. Talijansko ime joj je Carober, od fitonima
arapskoga podrijetla carruba sa znaenjem roga. Ime je izvedeno pomou
latinskoga sufiksa -arius > mletaki -er. Petar imunovi pretpostavlja da je
hrvatsko ime Roga umjetna prevedenica talijanskoga Korober, a ne obrnuto, jer
u slavenskim jezicima nije uobiajena tvorba toponima od fitonima bez ikakvih
oblikovnih dodataka (*Maslina, *Trenja, *Orah) (imunovi, 1990: 195)24.
Meutim, osim fitotoponima Obinu na olti, na otoku Brau npr. susreemo
fitotoponime u istom apelativnom obliku, kao: Kruka, Kupina, Dub, Grab,
Jasen, Kopriva, Mainac, Mrtina, Murva, Paprot, Rusmarin (istoimeni toponim
susreemo i na Peljecu), Tetivkia, Vrisak, Zelenica, ufranjak, Aloj, Orih, Hrast
pa ne treba iskljuiti mogunost da je hrvatski oblik Roga izvoran. S obzirom
na to da Roga kao toponim postoji i na Hvaru, Visu i kraj Primotena, mala je
vjerojatnost da je i na tim otocima dolo do prijevoda s talijanskoga jezika. Na
peljaru iz 1822. godine za ovu luku na talijanskomu jeziku pie: luka Carober
jako otvorena na tramontanu dobra je za Trabakule, koji e, ako se smjeste iza
zapadnog ulaza u luku biti izvan svake opasnosti. Na karti iz 1869. godine
takoer je zabiljeena kao Haf. Carober.
88. Sjtija
je najsjevernija uvalica unutar uvale Strainska na istonomu dijelu june obale
otoka. Ime je dobila po trgovakom i ratnom brodu s latinskim jedrima, satia,
koji je, oito, u prolosti bivao usidren u uvali poznatoj kao utoite gusarskim i
ostalim brodovima.
24 Formiranje slavenskih fitotoponima bez dodatka sufiksa nije uobiajeno, ali se susreu primjeri kao ernobyl
artemisia.
414

Vol: 7, 2011.
89. Snska
je uvala na sredinjemu dijelu june obale otoka, izmeu uvala Medvidova
i Grabova. imunovi se u Monografiji olte (1990: 194) priklanja miljenju
Bezia smatrajui da se ime odnosi na senjske gusare kojima je juna naseljena
obala pruala sigurna sklonita, dok Elezovi (2005/06: 6, 19) dri da ime nema
nikakve veze sa Senjom, ali da su Senj i Senjska iz istoga korijena. Pridruujemo
se tvrdni imunovia, jer su june obale otoka olte kao Strainska (po
Saracenima), Tatinja (po tatima) i Golija (po vrsti broda) bila utoita gusarima.
U XVI. stoljeu senjski uskoci boravili su u uvali Senska iz koje su krenuli u
oslobaanje Klisa. Na peljaru iz 1822. godine oznaena je kao Val Gradaska, a
na karti iz 1869. godine kao B. Gradina, prema gradini koja se nalazi na uzvisini
rta Gradina. Na karti austrijskoga Katastra iz 1830. godine toponim je zabiljeen
kao Valle Sensca. Na novijim pomorski kartama uvala je zabiljeena kao Senjska.
90. Sple
je uvala na istonomu dijelu june obale otoka, istono od uvale Grabova. Na
suvremenim pomorskim kartama ova uvala, za razliku od pogreno upisana
imena rta, zabiljeena je kao uvala pilje. Ime je nastalo zbog postojeih spilja,
odnosno peina te je stoga u mnoinskom obliku. Toponim je est na oblinjemu
Brau: Spila, Spile, Spilice, Spilinjak, Spilinji Dolac, Spilinji Ratac, na otoku
edru nalazi se Spilski Dolac. imunovi (1972: 174) navodi kako je toponim
spla grecizam () koji je doao romanskim putem preko june Italije
(Magna Greaecia) s prepoznatljivim dalmatskim fonetskim filtrom u hrvatskim
oblicima.
91. Stranska
je duboka uvala na istonomu dijelu june obale otoka, istono od Kosmatoga
Rata i zapadno od uvale Vela Travna. To je takoer i ime uvalice zapadno od
Sajtije unutar same Strainske. Ime, koje Elezovi (2005/2006: 20) spominje
kao Stranska, dobila je prema gusarima Saracenima25 koji su u prolosti plovili
junom obalom olte i sklanjali se u njezine sigurne uvale26. Za Strainsku na
austrijskoj karti iz 1869. godine stoji Haf. Rosso, a na peljaru iz 1822. godine kao
i na karti austrijskoga Katastra iz 1830. godine toponim je zabiljeen kao Porto
Rosso (crvena luka) zbog okolnih crvenih stijena.
92. Stnkova
je uvala na zapadnomu dijelu june obale otoka, istono od uvale Vela Luka
(Zaglav) i zapadno od uvala Kriice, imena antroponimskoga podrijetla. Na
peljaru iz 1822. godine zabiljeena je jednako, kao Val Stancova.
25 Usporedi ime Serisana za otoi Balkun kraj irja na peljaru iz 1822. godine i toponim Sarakin na Rabu te otok
Srakane.
26 vidi: uvale Tatinja, Senska i Golija.
415
93. Stomrska
je uvala i naselje na istonomu dijelu sjeverne obale otoka, podno svetita Gospe
od Stomorije ili Gospe o Bori. To je toponim koji uz ime Djevice Marije sadri
i starodalmatski pridjev sanctu (od vulgarnolatinskoga pridjeva) u hrvatskomu
obliku sut. U XIII. i XIV. stoljeu spominje se na olti Monasterium sanctae
Mariae de Solta (Codex..., XIII: 1289.,1320.) Sakralni elementi u jadranskoj
toponimiju vrlo su esti. Na peljaru iz 1822. godine kao i na karti austrijskoga
Katastra iz 1830. godine toponim je zabiljeen kao Porto Stomosca, a na karti iz
1869. godine kao B Stomorska.
94. Strili
je ime uvale na zapadnomu dijelu sjeverne obale otoka, izmeu Grkoga Rata na
istoku i uvale Miletina na zapadu. Stanovnici Sridnjega Sela toponim povezuju
s glagolom straiti jer postoje prie da su se na tom podruju nou uli glasovi.
Stanovnici Donjega Sela uvalu zovu Streli.
95. Stliina
je bok na sredinjemu dijelu sjeverne obale otoka, zapadno od rta Gradina i
istono od uvale Draetina. Na karti austrijskoga Katastra iz 1830. godine
toponim je zabiljeen kao Valle Sterlicina. Bok je dobio ime po brdu koji se
nalazi iznad njega.
96. Suptar
je ime jedne od istonih uvalica u uvali Neujam, koju sa zapada zatvara Milia
Ratac, a s istoka Bok o Supetra. Ime je nastalo od dalmatskoga refleksa latinskoga
pridjeva sanctus i pohrvaenoga imena sveca Petar prema istoimenoj crkvici.
97. ula
je ime uvale na krajnjemu zapadnom dijelu otoka, sjeverno od rta Gaj i jugoistono
od uvale i mjesta Maslinica. Radi se o metaforinomu imenu venecijanskoga
podrijetla nastalomu zbog izgleda ove duboke uvale koja nudi brodovima izvrsno
utoite i zaklonjenost od svih vjetrova. Ime potjee od venecijanske rijei sessola,
odnosno vrste lopatice, drvene lice koja slui za izbacivanje morske vode koja
ue u dno broda. Najdublji dio uvale zove se Pajak to je hrvatska istoznanica
ovoga toponima. O ovoj uvali na peljaru iz 1822. godine, pie: A maestro
dellisola, cio nel canale di Solta ove incontransi i suddetti Scogli offronsi i Porti
Oliveto e Sessola i quali sono capaci di piccoli Brigantini. Nellentrare in questi
si far attenzione alla corrente, che domina alla loro bocca, e fra gli scogli, che
servono a difenderli contro i venti occidentali. Soltanto allimboccatura della
Porto Sessola si sente il mare Libeccio (Zapadno od otoka, tj. u oltanskomu
kanalu gdje se nalaze gore spomenuti koji, nalaze se luke Maslinica i eula
koje mogu primiti male jedrenjake. Ulazei, treba paziti na morsku struju koja
je jaka pri ulazu i meu otoiima koji ih brane od zapadnih vjetrova. Samo na
ulazu u luku eula osjea se jugozapadnjak.). Na karti austrijskoga Katastra
416

Vol: 7, 2011.
iz 1830. godine toponim je zabiljeen kao Porto Sesola. Stanovnici Donjega

Sela ovu uvalu zovu Korica po ponornici koja se tu ulijeva u more, odnosno
po apelativu korito u znaenju oblik tla nastao protjecanjem rijeke ili potoka,
tok27. Toponim je nastao kao prijevod hrvatskoga imena Pajak, najdublje
uvalice u dnu eule.
98. ipva
je ime uvale na krajnjem zapadnomu dijelu otoka, sjeverno od Maslinice i
uvale Tepli Bok u kojoj su nekada bile japnenice. Mada je na veini suvremenih
pomorskih karata uvala zabiljeena kao ipova, stanovnici toponim ne povezuju
s biljkom ipak koja na tom podruju ne raste28. Bez obzira na to to u uvali
nismo nali vidljive izvore vode, ipak ne bismo iskljuili mogunost etimologije
od dalmatoromanske izvedenice siphonata (ipova < *ipunova < Siphonata)
koja dolazi od grkoga siphon (vodeni kotao, tuljak), uz latinski nastavak -ata
(usporedi Skok, 1950: 139) iji je korijen rijei ostavio na Jadranu traga u mnogim
toponimima i oznauje boatu vodu. Na Kornatima, Pamanu, Dugom Otoku,
Vrgadi nalazimo toponim ipnata, na Rabu ifnata. Kod Cavtata susreemo
toponim ipun, a na Brau i Prviu nalazi se epurina. Mogua je i leksika
kontaminacija s obzirom na to da se biljka ipak zove i ipurina.
99. umpjvina
je ime jedne od uvala na zapadnoj obali Neujma, sjeverno od uvale Podkamenica.
Na karti austrijskoga Katastra iz 1830. godine toponim je zabiljeen kao
Sumpivina. Ispitanici na terenu kau kako je ime povezano s injenicom da je
upja, odnosno da u njoj nema kamena, za razliku od susjedne Potkamenice.
Nad tom uvalom su, traei kamen za izgradnju splitske Rive, kao i nad oblinjom
Potkamenicom, pronali samo zemlju, ali kamen ne.
100. Tatnja
je ime uvale na sredinjemu dijelu june obale otoka, istono od uvala Kriice
i zapadno od uvale Jorja. To je ime i jedne od uvalica u veoj uvali eula na
krajnjemu zapadu otoka, jugozapadno od uvalice Pajak, kao i boka na istonoj
obali vee uvale Strainska na istonomu dijelu june obale otoka te boka izmeu
uvala Strainska i Vela Travna. Ime potjee od hrvatske rijei tat u znaenju
kradljivac, lupe po gusarima koji su u prolosti plovili junom stranom
olte, skrivajui se u osamljene uvale. Istoimene toponime nalazimo na Brau,
iovu, Hvaru, Koruli, Mljetu, Golom otoku, Zlarinu i Iu, gdje se nalazi i uvala
Lupeina. Lastovski rt zove se Tatinjica, a otoi Tatinjik. Posljednje je i ime
otoia na Velom Otoku. Na Lakljanu se nalazi uvala Lupeka, na Cresu Lupeka
Draica, a na Krku Lupeki Porat. Na karti austrijskoga Katastra iz 1830. godine
toponim je zabiljeen kao Punta Tatigna, a na peljaru iz 1822. godine uvala je
27 Na Lastovu se nalazi uvala Korito, a na Brau Korinji Ratac.
28 Stanovnici Maslinice uvalu zovu kova.
417
zabiljeena kao Val Tatignak, dok jeistoimena uvala na Brau na istomu peljaru
oznaena je kao Val Tatigne. Na karti iz 1869. godine ova uvala zabiljeena je
kao Bernistrova (brnistra = utilovka), to je danas ime njezine najzapadnije
uvalice. Usporedi na olti toponime Strainska i Senska koji su takoer nastali
prema istoj motivaciji.
101. Tatnja Mla
je ime ala u najistonijoj uvalici unutar Tatinje, zapadno od Tatinje Vele.
Toponim je iste motivacije kao i uvala Tatinja, uz pridjev koji ga odreuje prema
susjednoj Tatinji Veloj.
102. Tatnja Vla
je ime ala u najistonijoj uvalici uvale Tatinja, istono od Tatinje Male.
103. Tepl Bk
je bok na sredinjemu dijelu sjeverne obale otoka, izmeu uvala Neujam na
istoku i Roga na zapadu. Istoimeni toponim odnosi se i na bok na krajnjem
zapadnomu dijelu otoka, sjeverno od mjesta Maslinica i juno od uvale ipova.
Za uvalu na sjevernoj strani otoka stanovnici kau: Prema buri je, a bura ne
pue. Tepli je oblik s prijevojem e, uobiajenim u akavskim govorima kao i
kod rijei krst, grb, rst. Istoimeni toponim zabiljeen je kraj Primotena i na
irju. Nasuprot oltanskoj uvali nalazi se Burnji Bok, a Studeni Bok nalazimo na
Hvaru.
104. Tha Vla
je jedna od uvala Neujma, juno od uvale Bok o Rata i sjeverno od uvale Bok o
Supetra, koja je takoer dobila ime prema osobitosti.
105. Tolo
je bok unutar uvale Strainska na njezinu istonomu dijelu. Nalazi se junije
od uvalice Sajtija, odnosno boka Tatinja. Toponim je nastao prema bogatim
prirodnim izvorima vode koja tu tee, osobito u Sajtiji. Istoimeni toponim na
Brau imunovi (1972: 215) takoer dovodi u vezu s nazivom koji oznauje
protone vode.
106. Trvna
je uvala fitotoponimskoga podrijetla koja se nalazi na zapadnomu dijelu june
obale otoka, istono od iroke Punte i zapadno od uvale Bolanina. Na karti
austrijskoga Katastra iz 1830. godine toponim je zabiljeen kao Val. Travna.
Slavenski pridjevi sa sufiksom na -n vrlo su uestali u toponomastici Jadrana.
Travna je takoer ime uvala na Hvaru, Visu i Brau.
107. Tpa Vla
je uvala na zapadnomu dijelu june obale otoka, istono od uvale Raanj i
zapadno od uvale Travna. Ime je nastalo prema njezinu izgledu.
108. Tursk Bk
je ime uvale na junoj strani otoia Stipanska kao i uvalice na istonomu
dijelu sjeverne obale otoka, istono od uvale Vela Luka i zapadno od uvale
418

Vol: 7, 2011.
Lestimerova. Na otoku Cresu nalazi se uvala zvana Turska Draga pri opisu
koje Skok (1950: 42) napominje da ovakav pridjev turski ne nalazimo nigdje
na otocima Jadrana. Istoimeni toponim, uz ove oltanske, spominje se i na
kopnu izmeu rta Planka i uvale Stari Trogir. M. Andreis (1990: 12) navodi
kako olta nije bila neposredno napadnuta od Turaka. D. Boi-Buani
(1999: 185) biljei kako su na blagdan sv. Ivana Krstitelja 1696. godine Turci
iz Ulcinja opljakali Donje Selo i odveli u ropstvo 64 osobe. Taj podatak jo
uvijek je iv u predaji starijih stanovnika, a ispitanici iz Maslinice kau da su
tom prilikom Turci pristali brodovima upravu u Turskom Boku na Stipanskoj koji
je po tom dogaaju i dobio ime. to se tie Turskoga Boka na sjeveroistonom
dijelu otoka pored Lestimerove, ispitanici Gornjega Sela smatraju da je dobio
ime po nepoeljnim moreplovcima iz davnih vremena koji su, na prolazu kroz
Splitska Vrata u toj uvalici ekali povoljan vjetar te da je pridjev turski u
svijesti stanovnika izjednaen s pridjevima gusarski, osvajaki, razbojniki,
pljakaki.29 Zanimljivo je kako je ime uvale Gonoturska na Mljetu nastalo
od latinskoga genitiva plurala: vallis ingannatorum (uvala prevaranata). Prema
Skokovu miljenju, prijelaz romanskoga nenaglaenoga a > o dokazuje da je
toponim mnogo stariji od XIII. stoljea. Izmeu Olipe i Peljeca dubrovaki
dokumenti biljee uvalu Bocca Ingannatore kao Portus Ingannatorum, tj. mjesto
osobito zgodno za gusarske prepade (Skok, 1950: 219). Stoga smo miljenja
da su stanovnici olte, koja obiluje toponimima motiviranima gusarstvom,
pridjev turski izjednaili s gusarski stoga to su i Turke i gusare doivljavali
kao opasnost ili, pak, stoga to je nacionalna pripadnost gusara bila raznovrsna
(sjevernoafriki gusari bili su nominalno turski podanici) (Safanov, 1988: 58,
211). Manje je vjerojatna mogunost podrijetla toponima Turski Bok od latinskog
genitiva plurala ingannatorum (*Gonoturski Bok). Toponim Turski Bok na Brau
imunovi (1972: 275) motivira trskom koja raste na tom podruju (Trski Bok)
i koji je u dokumentima zabiljeen kao Tarstene Luice. Na podruju istoimenih
toponima na olti nismo pronali uvjete za rast spomenute biljke.
109. Vja
je bok na krajnjem istonomu dijelu june obale otoka. Nalazi se izmeu uvala
Strainska na zapadu i Vela Travna na istoku ispod podruja koje je na karti
austrijskoga katastra iz 1830. godine zabiljeeno kao Vajala, toponima kojega
bismo mogli dovesti u vezu s glagolom valjati, jer stanovnici kau da se tu
valjala stoka. Meutim, toponim Vaja ne bismo doveli u vezu s tim glagolom,
iako su ribari miljenja kako se esto s brijega nad bokom kamenje odranja, tj.
vaja u more. Istoimeni toponim nalazi se na otoku Koruli. Na Visu susreemo
uvalu Nevaja, takoer nepoznate etimologije.
29 U IX. stoljeu oltu su napadali gusari Saraceni, a sve do XIX. stoljea napadali su je u vie navrata gusari i
uskoci. U XIV. stoljeu Trogirani su napali oltu i odveli zarobljeno stanovnitvo. U XVI. stoljeu oltani, kao
mornari Mletake Republike, sudjeluju u ratovima protiv Turaka.
419
110. Vla Marnarta

je uvala na zapadnomu dijelu june obale otoka, jugoistono od rta Gaj i sjeverno
od Marina Rata, antroponimskoga postanja.
111. Vla Lda
je uvala na zapadnomu dijelu june obale otoka, zapadno od uvale Mala Lida i
istono od Marina Rata. oltansko stanovnitvo ovu uvalu zove jo i Prva Lida,
zbog poloaja u odnosu na oblinju Maslinicu. Za etimologiju vidi uvalu Mala Lida.
112. Vla Lka
je uvalica na istonomu dijelu sjeverne obale otoka, istono od rta Tanki Ratac.
Istoimeni toponim je i uvala na zapadnomu dijelu june obale otoka, istono od
uvale Mlinjak i zapadno od uvale Stankova. Tako se obino zove u Grohotama.
U Gornjemu Selu zovu je Vleluka i Zaglv. I najdublja, istonija uvalica unutar
ove uvale takoer se zove Vela Luka. Ime Zaglav metaforinoga je postanja, vrlo
est toponim na jadranskim otocima, a tim imenom obino se imenuje uvala
zatiena breuljkastim rtom (imunovi, 2005: 266, 268), to je ovdje rt Budva
(Budvoredi). Na novijim pomorskim kartama posljednja od navedenih uvala, na
zapadnomu dijelu june obale otoka, zabiljeena je kao Zaglav. Na peljaru iz
1822. godine zabiljeena je kao Val Velaluka, a na karti austrijskoga Katastra iz
1830. godine kao Valle Bucca.
113. Vla Snska
je ime uvalice na sredinjemu dijelu june obale otoka unutar uvale Senska, a
nalazi se u njezinu najistonijemu kraku. Za etimologiju vidi uvalu Senska.
114. Vla Stinjva
je uvala na zapadnomu dijelu sjeverne obale otoka, istono od uvale Mala
Stinjiva, a zapadno od uvale Guzievica. Za etimologiju vidi uvalu Mala Stinjiva.
115. Vla Trvna
je ime uvale na istonomu dijelu june obale otoka. Nalazi se istono od
uvale Strainska i zapadno od uvale Mala Travna. Sa zapadne strane zatvara
je rt Tatinja, a s istone Crni Rat. Ime je fitonimskoga podrijetla od apelativa
trava. Na peljaru iz 1822. godine zabiljeena je kao Val Travna, kao i na karti
austrijskoga Katastra iz 1830. godine, koji se uva u Dravnom arhivu u Splitu
(Valle Travna). Za etimologiju vidi uvalu Mala Travna.
116. Vli Bk
je uvala istono od izlaza iz uvale Stomorska, na istonomu dijelu sjeverne obale
otoka, zapadno od rta Pelegrin. To je takoer i ime uvale na sjevernoj obali otoka,
istono, na izlazu iz velike uvale Neujam. Ime je dobio prema izgledu, odnosno
veliini.
117. Vdov Mek
je bok na istonomu dijelu june obale otoka, istono od uvale Potpoldo i zapadno
od uzmorskoga predjela Pod Murinke. Toponim je antroponimskoga postanja uz
apelativ meki koji upuuje na svojstvo terena.
420

Vol: 7, 2011.
118. Vlilo
je rt na jugoistonomu dijelu otoia Stipanska. Ime potjee od glagola vlaiti u
znaenju potezati i oznauje mjesto gdje su se vukle tramate, mree potegae.
119. Vk
je bok na istonomu dijelu june obale otoka, istono od Crnoga Rata i zapadno
od uvale Mala Travna, zoonimskoga, odnosno metaforinoga postanja, jer stijena
povie boka ima izgled vuje glave.
120. Zdna
je uvala na zapadnomu izlazu iz uvale i mjesta Stomorska, na predjelu zvanomu
Ispo Sedan Bori. Na novijim pomorskim kartama obino je zabiljeena kao
Zadunja. U uvali istono od Zadune, u Velom Docu nalazi se velika japnenica
pa je mogue da je ime uvale s tim povezano. Stanovnici ime povezuju s priom
da su u II. svjetskom ratu nali uguena njemakog vojnika.
121. Zagrbova
je uvala na sredinjemu dijelu june obale otoka, sjeverozapadno od uvale Spile
i jugoistono od uvale Grabova, prema fitonimu grab.
122. Zagradna
je bok uz rt Gradinu unutar uvale Senska. Ime upuuje na oblinju Gradinu te na
poloaj u odnosu na njega.
123. Zatak
je uvala na podruju izmeu uvala Fabrica i Bok na istonomu dijelu sjeverne
obale otoka, zapadno od uvale Stomorska. Toponim je motiviran glagolom
tititi to se odnosi na zatienost koju uvala prua moreplovcima. Na novijim
pomorskim kartama stari akavski suglasniki skup -- zamijenjen je tokavskim
-t-.
124. Zplave
je ime boka na krajnjem istonom dijelu june obale otoka, na istonoj obali
uvale Vela Travna, sjeverno od Crnoga Rata. Radi se o podruju koje se nalazi
na terenu s prirodnom vodom koja neprestano tee.
125. Zkova Luca
je uvalica zapadno od uvale (Kruika) Luica na istonomu dijelu sjeverne
obale otoka, imena nastaloga od apelativa zec, odnosno prema nadimku obitelji
Jakovevi iz Gornjega Sela.
126. Zrzini Boi
su boii na zapadnomu dijelu sjeverne obale otoka, na uzmorskomu predjelu
orine, imena antroponimskoga postanja prema imenu vlasnika zemljita
(Giorgio).
127. stova
je jedna od uvala unutar mjesta Roga, na njezinoj istonoj obali, sjeverno od
uvale Komin. U akavskomu konsonantskom sustavu zvuna afrikata prelazi
421
u (loggia > loa) pa smatramo da se radi o antropotoponimu nastalom od

osobnoga imena Giusto.
4.5. Rtovi

oltanski rtovi, kao to je uobiajeno u naoj obalnoj toponimiji, najee nose

ime po oblinjoj uvali. Pritom su nazivi koji se odnose na rtove: rat, ratac, punta
i glava. Ukupno ih je prikupljeno ezdeset i est.
1. Bd
je rt koji se nalazi se na istonoj strani uvale Roga. Istoimeni rt takoer je i
najistonija toka otoka, na novijim pomorskim kartama oznaena kao Rt Livka,
prema oblinjoj uvali. Apelativ bad znai otar rt, otar greben u moru, od
glagola badati, tj. bosti prema prasl. i stcsl. bosti i vrlo je est u jadranskoj
toponimiji (Bojabi Bad, Budi Bad, esminov Bad, Jagodni Bad, Perna Bad).
Na karti austrijskoga Katastra iz 1830. godine toponim je zabiljeen kao Punta
Bad, dok je na karti iz 1869. godine zabiljeen kao Sp Livka.
2. Bskup Rt
je mali rt istono od Mijaluke na junoj obali otoka, metaforinoga postanja zbog
oblika uzdignute stijene koja podsjea na mitru biskupa. Lokalno stanovnitvo ovaj
rt zove jo i Bskuprt. Toponim Biskup jednakoga postanja susreemo i na Brau.
3. Bolnina (Pnta)
je rt na zapadnomu dijelu june obale otoka, istono od uvale Travna i zapadno od
uvale Bolanina. Toponim je dobio ime po vlasniku terena. Na karti austrijskoga
Katastra iz 1830. godine toponim je zabiljeen kao Punta Bolancina.
4. Bdva
je iroki rt neobina imena na zapadnomu dijelu june obale otoka, istono od
uvale Vela Luka (Zaglav) i zapadno od uvale Stankova. Na karti austrijskoga
Katastra iz 1830. godine toponim je zabiljeen kao Budvoredi, stoga smo
miljenja da se radi o toponimu antroponimskoga podrijetla (*Budov(i) Red(i)
> Budvoredi > Budva), uz apelativ red u znaenju okomita hrid, jo i danas
prisutan u govorima olte.
5. Cni Rt
je rt na krajnjem istonomu dijelu june obale otoka koji s istoka zatvara uvalu
Vela Travna. Istoimeni rt nalazi se na Brau, ali je, prema imunoviu, dobio ime
prema vranama (1972: 202).
6. Debelc Rt
je mali rt na zapadnomu dijelu sjeverne obale otoka, u uvali Kruica Donja.
Toponim ukazuje na oblik rta.
7. Dnja Glica
je rt na istonomu dijelu june obale otoka koji sa zapada zatvara uvalu Strainska,
metaforinoga postanja (grlo).
422

Vol: 7, 2011.
8. Dnja Pnta
je najzapadniji u nizu rtova na istonomu dijelu june obale otoka izmeu uvala
Mijaluka i Strainska, imenovanih prema svomu poloaju (Gornja Punta, Srinja
Punta, Donja Punta).
9. Dragnjski Rt
je rt unutar uvale Tatinja, na junoj obali otoka, istono od uvale Draginjina. Za
etimologiju vidi uvalu Draginjina.
10. Frtri
je ime izboenih hridi nad rtom Sipuja unutar uvale Strainska, na junoj obali
otoka, metaforinoga postanja, zbog kamenih gromada koje podsjeaju na fratre
u mantijama.
11. Glva Rdule
je rt na junoj obali otoka Rudula, imena metaforinoga postanja, prema obliku.
Za etimologiju vidi otoi Rudula.
12. Glva Sskinje
je rt na jugozapadnomu dijelu otoia Saskinja, takoer metaforinoga postanja
prema obliku. Za etimologiju vidi otoi Saskinja.
13. Grnja Glica
je rt na istonomu dijelu june obale otoka koji sa istoka zatvara uvalu Strainska,
imena metaforinoga postanja (grlo).
14. Grnja Pnta
je rt na istonomu dijelu june obale otoka, izmeu uvala Mijaluka i Strainska,
istono od Srinje Punte, imenovan prema svomu poloaju.
15. Grbov Rt
je rt zapadno od uvale Zagrabova, na junoj obali otoka, imena fitonimskoga
podrijetla prema apelativu grab. Starije ime ovoga rta je Vli Kavl.
16. Gradna
je rt na istonomu dijelu june obale otoka, meu uvalama Gradaka na zapadu
i Mala i Vela Senska na istoku. Na kartama je obino obiljeena kao Gradac,
meutim, oltani je tako ne zovu. Radi se o toponimu nazvanom prema graevini
obrambenoga karaktera, odnosno prema takozvanim Teutinim dvorima (ruevine
se uobiajeno nazivaju gradinama), za koje stanovnici smatraju da su se tu nalazili,
a potjee od prasl. *gord prvotnoga znaenja ograeno mjesto, naselje. Isto
ime nosi i rt, odnosno poluotoi na sjevernoj obali otoka, na istonomu izlazu
iz uvale Roga, sjeverno od uvale Kajun i istono od uvala Boac i Draetina.
Istoimeni toponim uestao je i na drugim jadranskim otocima (Olib, Vrgada, Bra).
17. Gski Rt
je rt na zapadnomu dijelu sjeverne obale otoka, na zapadnomu izlazu iz uvale
Donja Kruica, istono od uvale Straeli. Stanovnici istonoga dijela olte
zovu ga Grki Rat. Za etimologiju vidi toponim Grkovo na olti.
423
18. Gravi Ratc

je stjenovit rt na zapadnomu dijelu otoka, izmeu uvalica Tatinja i Pajak unutar
uvale eula. Ime potjee od hrvatske imenice gria sa znaenjem krevit
predio, stijena, kamen i odnosi se na izbrazdane hridi. Toponim Griev Rot i
Grieva Glavica nalaze se na Brau za koje imunovi (1972: 179, 187) navodi
da se odnose se na krki oblik tla i da ih puka etimologija povezuje s glagolom
gristi, dok ih istraivai predrimskih ostataka u naoj toponimiji vezuju uz gri.
Stanovnici Donjega Sela ovaj rt zovu Grev Rtac.
19. Ivnkv Ratc
je rt na zapadnomu dijelu sjeverne obale otoka, zapadno od uvale Crjeni i istono
od uvala Mala i Donja Kruica. Na karti austrijskoga Katastra iz 1830. godine
toponim je zabiljeen kao Punta Ivan Lovratz te Punta Ivan Lavrataze zbog
pogrenoga deliminacijskog kriterija.
20. Jorj Rt
je rt na sredinjemu dijelu june obale otoka, kojemu su na zapadu uvala Jorja, a
na istoku uvala Medvidova. Za etimologiju vidi uvalu Jorja.
21. Jni Rt
je rt na krajnjem zapadnomu izlazu iz uvale Neujam, sjeverno od uvale
umpjivina. Ime, meutim, ne odgovara poloaju ovoga rta koji se nalazi na
istoku, podno brijega. S obzirom na to da se brijeg iznad rta zove se Szanj (usp.
anj uzao imunovi, 1990: 194) mogue je da je pukom etimologijom,
dolo do semantikoga pomaka (*Sunji > *Junji > Juni). Na peljaru iz 1822.
godine toponim je zabiljeen kao Pta Jusgniraad. Na novijim pomorskim kartama
kao i kod Elezovia (2005/06: 21) brijeg je oznaen kao Szanj, dok ga oltani
zovu i Snj i Sznj.
22. Kavl (Mli i Vli)
je ime koje se odnosi na rtove na sredinjemu dijelu june obale otoka izmeu
uvala Senjska i Grabova zapadniji Veli istoniji Mali Kaval. oltani ih jo
zovu i Punta o Kavala to je, osim mletakoga podrijetla toponima, takoer
i talijanska konstrukcija sintagme. Toponim je metaforinoga postanja prema
apelativu cavallo u znaenju konj, to odgovara izgledu ovih rtova.
23. Kala
je ime rta na zapadnoj obali uvale Neujam, juno od Junoga Rata. Ime je dobio
prema kuici koja se tu nalazi, od mletakoga caselo (mala kua). Za etimologiju
vidi uzmorski predio Kaele.
24. Kos
je rt na istonomu dijelu june obale otoka, na istonoj obali uvale Strainska
nedaleko od Toila. Ime se odnosi na izgled, kosinu rta.
25. Kosmti Rt
je rt na istonomu dijelu june obale otoka izmeu uvale Mijaluka na zapadu te
uvale Strainska na istoku. Na novijim pomorskim kartama je oznaen kao Rt
424

Vol: 7, 2011.
Kosmat. U govoru lokalnoga stanovnitva moe se uti Kosmterat. Na karti

austrijskoga Katastra iz 1830. godine toponim je zabiljeen kao Kosmatirat.
Toponimi koji su izvedenice od praslavenskoga pridjeva *kosm sa znaenjem
teren obrastao grmljem vrlo su esti u jadranskoj toponimiji (Kosmaj, Kosmaa,
Kosmai, Kosmati Bok, Kosme, Kosmerka). Istoimeni toponim nalazi se na
otoku edru.
26. Kr
je rt na istonomu dijelu june obale otoka, na zapadnomu ulazu u uvalu Vela
Travna, izmeu boka Vaja i rta Tatinja.
27. Kriki Rt
je ime rta na istonomu dijelu sjeverne obale otoka, zapadno od uvale Gornja
Kruica. Rastereenjem suglasnikog skupa k > k. Za etimologiju vidi uvalu
Gornja Kruica.
28. Kk
je rt na istonomu dijelu june obale otoka, metaforinoga imena prema izgledu,
izmeu uvala Strainska i Vela Travna, odnosno bokova Vaja i Lukra. Istoimeni
toponimi nalaze se i na oblinjem Brau kao i na Pamanu, Vrgadi, Lopudu i
drugim jadranskim otocima.
29. Lantrna
je rt sa svjetionikom na istonomu dijelu sjeverne obale otoka, na istonom izlazu
iz uvale Stomorska. Ime je dobio po dijalektalom nazivu za svjetionik.
30. Marna Rt
je rt na zapadnomu dijelu june obale otoka, juno od Vale Marinarata, odnosno
zapadno od uvale Vela Lida, tj. Prva Lida, koji je dobio ime prema vlasniku
terena. Na karti iz 1869. godine rt je zabiljeen kao Sp. Mariivorat, a na peljaru
iz 1822. zabiljeen je kao P.ta Marinizaraad. S obzirom na to da talijanski jezik
ne razlikuje suglasnike po kvantitetu, kartograf je, kako bi naglasio duljinu,
toponim zapisao s udvojenim vokalom.
31. Mek
je ime rta na istonomu dijelu june obale otoka, istono od uvale Zagrabova i
zapadno od uvale Spile. Ime je dobio zbog mekoga tla koje nije karakteristino
za priobalno otono podruje.
32. Mlia Ratc
je ime rta na sjevernoj obali otoka u uvali Neujam, koji sa zapadne strane zatvara
manju uvalu Supetar, nazvan prema prezimenu vlasnika.
33. Motka
je ime rta na krajnjem istoku otoka, na zapadnomu izlazu iz uvale Livka. Ime
ovoga rta toponomastika je metafora, koju ne susreemo na ostalim jadranskim
otocima, a nastala je prema obliku od prasl. i stcsl. motyka. Na karti austrijskoga
Katastra iz 1830. godine toponim je zabiljeen kao Punta Mutica, a na karti iz
425
1869. godine kao Sp. Motika. Kao usporedbu, navodimo metaforini toponim
Lopata koji se nalazi na Premudi,Velom Otoku i Istu za rtove i uvalu.
34. Obin
je ime rta, najzapadnije toke olte te predio iznad njega, koji se nalazi na
sjeverozapadnom dijelu otoka podno predjela/brijega Obinu. Na peljaru iz 1822.
godine ime rta zabiljeeno je kao P.ta Obinusc, a na austrijskoj pomorskoj karti iz
1869. godine kao Sp. Benus. Na austrijskoj karti iz 1830. godine stoji Obinusca.
Istoimeni rtovi i uvala nalaze se u Murterskomu kanalu: Obinu Veliki i Obinu
Mali (na kartama iz 1822. i 1825. godine Punta Obenus Grande, Punta Obenus
Piccolo), na Istu su rt Benu i koj Benui (Punta Obenus i Obenusich, 1824.,
Scoglio Obenusk zabiljeeno je na peljaru iz 1822. godine). Toponomastiari se do
sada nisu pozabavili znaenjem ovoga toponima. Obilaskom terena i u razgovoru
s ispitanicima doznali smo da je obinu ime koje se rabi za bjeluinu (Inula
Verbasifolia), biljku bjelkastih listova i utih cvjetova koja raste na stjenovitim
obalama izravno iz hridi i karakteristina je za tako nazvana podruja. Obinu je
uz Roga jo jedan primjer fitotoponima na olti u istom apelativnom obliku, tj.
bez dodatka sufiksa, najvjerojatnije iz razloga to oba apelativa ve u sebi sadre
sufiks.
35. Ppina Pnta
je ime rta na istonomu dijelu sjeverne obale otoka, istono od Gornje Kruice
i zapadno od (Kruike) Luice. To je romanski toponim antroponimskoga
postanja prema nadimku stanovnika Gornje Kruice. Svi lanovi njegove obitelji
su Papini.
36. Plegrin
je rt na istonomu dijelu sjeverne obale otoka, na istonomu izlazu iz uvale
Stomorska. Istoimeni toponim susreemo na Hvaru i na Velom Otoku.
Prouavajui etimologiju imena na posljednjemu, Skok navodi: Pelegrin i
Piligrin potvreni su kod nas kao posuene tallijanske ope rijei u znaenju
hodoasnik. Ovakav metaforiki naziv za rt mogao bi se objasniti moda samo
opaanjem na mjestu (Skok, 1950: 125). S obzirom na to da se na istoimenom
rtovima na Hvaru i Dugom Otoku nalazi crkvica sv. Pelegrina, kao to je sluaj
i na brdu Pelegrin na Ugljanu, miljenja smo da bi trebalo arheoloki provjeriti
postojanje ostataka crkve tog naslovnika i na olti. Na peljaru iz 1822. godine
ovaj rt zabiljeen je kao P.ta Otgrisa, to bismo protumaili kao talijanski izgovor
za *Punta od Kria i to bi, prema tome, moglo biti starije ime ovoga rta.
37. Pltka Pnta
je ime rta koji za zapada zatvara uvalu Stomorska na sjevernoj obali otoka, ispred
uvale Stinika, koji je dobio ime prema izgledu terena. Na karti austrijskoga Katastra
iz 1830. godine toponim je zabiljeen kao Rasteriski plisca punta. Rasteriski se
odnosi na Rat Stiniki (danas Stinika), a plisca punta na Plitka Punta.
426

Vol: 7, 2011.
38. Pltko
je rt na istonomu izlazu iz uvale Vela Travna, juno od Zaplava i sjeverno od
predjela Labrina Rapa. Radi se o krnjoj dvolanoj sintagmi prema izgledu terena.
39. Plki Rt
je rt juno od uvale eula i zapadno od Vale Marinarata na zapadnomu dijelu
otoka. Ime je dobio prema ploastim stijenama.
40. Pd Frtre
je rt na istonomu izlazu iz uvale Strainska, na istonomu dijelu june obale
otoka, juno od Sipuje. Ime je dobio prema svomu poloaju u odnosu na neto
sjeverniji toponim Fratri.
41. Pognica
je rt na zapadnomu dijelu june obale otoka, istono od uvale Poganica i zapadno
od uvale Golija. Za etimologiju vidi uvalu Poganica.
42. Pr Vrlo
je predio kraj svjetionika na rtu Bad, na krajnjemu istoku otoka ije ime nai
ispitanici iz Gornjega Sela izgovaraju kao Pravo Rlo i ime opravdavaju
vjerojatnim izgledom u obliku prasee njuke. Detaljnim pregledavanjem terena
nismo pronali nikakav oblik koji bi odgovarao rilu pa smatramo da je mogla
nastati pogreka u izgovoru ispitanika zbog netonog deliminacijskoga kriterija.
Na podruju nema nikakvih izvora vode pa smatramo da je toponim mogao
nastati zbog toga to tu zbog niske obale i plovaca more vrije.
43. Pnta Govdica
je rt na istonomu dijelu june obale otoka, istono od uvale Spile, zoonimskoga
postanja.
44. Pnta Kvna
je rt na istonomu dijelu june obale otoka, koji sa zapada zatvara uvalu Mijaluka.
Mogue je da je toponim nastao od imenice krenje, odnosno od pridjeva kren,
kravan koji ukazuju na tlo osloboeno od makije pripremljeno za obraivanje.
45. Pnta Starin
je rt na sredinjemu dijelu june obale otoka, istono od uvale Stankova i zapadno
od uzmorskoga predjela Pod Babasovo. Nazivom starine esto se imenuju
zemlje, odnosno posjedi koji su pokoljenjima u istoj obitelji.
46. Rkotina
je rt na istonomu dijelu sjeverne obale otoka, izmeu uvalica Podkamenica
i Maslinica u Neujmu. Ime je vjerojatno nastalo prema rahlom kamenju
(*Rahlotina).
47. Rt
je ime rta na istonomu dijelu sjeverne obale otoka, koji s istoka zatvara uvalu
Neujam. Na karti iz 1830. godine, toponim je zabiljeen kao Na Raad, s
udvojenim vokalom, kako bi se naglasila duljina koja ne postoji u talijanskomu
jeziku.
427
48. Ranj
je ime rta na zapadnomu dijelu june obale otoka, izmeu uvale Dugoraka na
zapadu i uvale Raanj na istoku. Na karti austrijskoga Katastra iz 1830. godine
toponim je zabiljeen kao Punta Secca. Raanj je esta toponomastika metafora
kojom se na Jadranu nazivaju rtovi. Susreemo ga na Kornatima, Zmajanu,
Kopari, Brau i Hvaru.
49. Sipja
je rt na istonomu dijelu june obale otoka, na istonomu izlazu iz uvale
Strainska ispod stijena Fratri. Ribar kau da je ime dobio zbog huktanja mora
koje odbijanjem o stijenje podsjea na zvuk sipe u bijegu.
50. Splska Pnta
je rt na istonomu dijelu june obale otoka, istono od uvale Grabova. Na svim
suvremenim kartama ovaj rt pogreno je zabiljeen kao Splitska punta. Na karti
iz 1822. godine zabiljeen je kao P.ta Spile to nas dovodi do izvornoga znaenja i
etimologije imena toponimizacijom apelativa spila. Naime, na tomu dijelu otoka
nalaze se brojne spilje koje oltani nazivaju spile. Toponim Spile vjerojatno je
vremenom dobio hrvatski pridjevski oblik na -ska te preao u oblik *Spilska
(punta), a zatim metatezom i analogijom prema pridjevu koji se odnosi na grad
Split, topografovim nepoznavanjem izvornoga znaenja, pogreno zabiljeen.
oltani upotrebljavaju ime Spilska Punta i Punta o Spil.
51. Srnja Pnta
je ime rta na istonomu dijelu june obale otoka, izmeu Gornje Punte i Donje
Punte, istono od Mijaluke koje upuuje na sredinji poloaj rta.
52. Stinka
je rt na sredinjemu dijelu sjeverne obale otoka, istono od uvale Deenja.
Toponim potjee od apelativa stijena, rastereenjem konsonantske skupine k
skupinom k, a oblik krnje dvolane sintagme u enskomu rodu dobiven je zbog
sronosti s imenicom punta.
53. Stolc
je rt u vrhu uvale Livka na krajnjemu istoku otoka. Radi se o metafori koja se
odnosi na konfiguraciju obale. Istoimeni toponim susreemo na Rabu.
54. irka Pnta
je rt na zapadnomu dijelu june obale otoka, istono od Tupe Vale i zapadno od
uvale Travna, koji je dobio ime prema izgledu.
55. umpjvski Ratc
je rt na zapadnoj obali unutar uvale Neujam, juno od uvale umpjivina prema
kojoj je i dobio ime.
56. Tnki Ratc
je rt na sjevernoj obali otoka, jugoistono od rta Rat na istonomu izlazu iz
uvale Neujam. Istoimeni toponim susreemo na Brau, a na Koruli se nalazi
428

Vol: 7, 2011.
Tankaraca. Takoer je to i ime rta na istonomu dijelu sjeverne obale otoka,

izmeu uvala Vela Luka i Zekova Luica. imunovi navodi kako i pridjevi
uz toponime uvaju stara znaenja pa je tako tanak znailo plitak i uzak
(imunovi, 1972: 279). Rt je vrlo tanak i picast; kao igla ulazi u more. Na karti
austrijskoga Katastra iz 1830. godine toponim je zabiljeen kao Tanchi Rataz.
57. Tatnja
je rt na istonomu dijelu june obale otoka. Nalazi se na zapadnomu izlazu iz
uvale Vela travna. Za etimologiju vidi uvalu Tatinja.
58. Timn
je rt ne sredinjemu dijelu sjeverne obale otoka, neposredno uz podmorski
greben Prdikoza. Ime je metaforinoga podrijetla prema dijalektalnomu nazivu
za kormilo.
59. Vja
je rt na istonomu dijelu june obale otoka, neposredno uz bok istoga imena,
izmeu uvala Strainska i Vela Travna. Za etimologiju vidi bok Vaja.
60. Vod Stpanske
je rt na jugozapadnomu dijelu otoia Stipanska. Ime je dobila po prirodnomu
izvoru vode koji se tu nalazi, a grabila se za pojenje volova.
61. Vodnjk
je rt na sredinjemu dijelu june obale otoka, s uvalama Tatinja na zapadu i
Jorja na istoku. Tu se jo od vremena II. svjetskoga rata nalazila dizalica koja
je izvlaila na kopno bogate ulove tune lokalnih ribara. Na novijim pomorskim
kartama obino je oznaen kao Vodnjan. Ime je dobio prema jednom od izvora
pitke vode na tom rtu s kojom su se snabdijevali stanovnici Grohota. Istoimeni
toponim susreemo za kojeve na Hvaru, Murteru i Molatu.
62. Vrnjac
je rt na istonomu dijelu june obale otoka unutar uvale Strainska, na njezinoj
zapadnoj obali, junije od uvalice Strainska. Ime je dobio po ptici morski vranac
(Phalacrocorax Gristotelis) koja se gnijezdi na liticama june obale otoka, a koju
stanovnici istonoga dijela olte jo nazivaju i njrak. Istoimeni toponim nalazi
se i na Brau.
63. Vk
je ime rta na istonomu dijelu june obale otoka, istono od Crnoga Rata i
zapadno od uvale Mala Travna, zoonimskoga metaforinoga postanja.
64. Zhdski Rt
je rt na sredinjemu dijelu june obale otoka kojemu su sa zapadne strane uvala
Medvidova, a s istone uvala Senska. U Grohotama ovaj rt zovu Na Zahoda, a
u Gornjemu Selu Zaoska. Ime je dobio po glagolu zahoditi znaenja zapadati,
zalaziti kada se misli na sunce, jer se nalazi zapadno od Gornjega Sela, od
prasl. hod prvotnoga znaenja put. Na karti austrijskoga Katastra iz 1830.
godine toponim je zabiljeen kao Zachode.
429
65. Zglav
je rt na junoj obali otoka, na zapadnomu izlazu iz uvale Vela Luka koja se jo
zove i Zaglav. Ime je vrlo esto u jadranskoj toponomastici. Susreemo ga na
Brau, Hvaru, Visu, Dugom Otoku, Sestrunju, Ugljanu i Pamanu.
66. Zplave
je ime rta na istonomu dijelu june obale otoka koji s istone strane zatvara
uvalu Vela Travna. Nalazi se sjevernije od Crnoga Rata. Lokalno stanovnitvo
ovaj rt zove i Zaplavi. Za etimologiju vidi bok Zaplave.
4. 6. Garme

Na otoku olti nalaze se mnogobrojne garme, odnosno peine nastale abrazijom

mora. Veina ih nije zabiljeena na pomorskim kartama kao npr. Peculova
i Pavina Garma u Tatinji, Garma u Rogau, u Joriji te Vela i Mala Garma u
Maslinici. Apelativ je predrimski leksiki ostatak. Ukupno je prikupljeno deset
imena za oltanske garme.
1. Grma pd Crjne Stne
je velika garma na zapadu otoka Stipanska koja je dobila ime prema
karakteristinim crvenim stijenama koje je okruuju.
2. Grbova Grma
je garma smjetena u uvali Grabova na junoj obali otoka, imena fitonimskoga
podrijetla.
3. Hb
je garma, krapa na sredinjemu dijelu june obale otoka unutar uvale Tatinja,
izmeu Peculove Garme i Tovarje kine. Ime je dobila zbog oblika koji podsjea
na glavu kruha (hiba) koja se tradicionalno pekla na otoku (od prasl. i stcsl.
hlb, preuzeto iz gotskoga hlaifs u znaenju kruh s promjenom i redukcijom
hljeb > hlib > hib).
4. Hrpavica
je garma u uvali Grabova na junoj obali otoka. Ispitanici kau da tu more
hripje pa bismo ime povezali s tim glagolom.
5. Kzjak Grma
je garma na predjelu Kozjak, istono od uvale Poganica, na junoj obali otoka.
6. Mla Golubnja Grma
je manja od dvije garme uz Mali Oplovac na zapadnom ulazu u uvalu Strainska,
na junoj obali otoka. Ime je dobila zbog veliine u odnosu na susjednu Velu
Golubinju Garmu i golubova koji se u njoj gnijezde.
7. Pvina Grma
je takoer jedna od garmi u uvali Tatinja koja je dobila ime po vlasniku terena.
430

Vol: 7, 2011.
8. Pculova Grma
je ime garme u uvali Tatinja. Radi se o toponimu antroponimskoga postanja
Peculovi su pripadnici oltanske obitelji Buktenica.
9. Vla Grma
je garma na junoj strani uvale Maslinica, koja je dobila ime u odnosu na oblinju
Malu Garmu.
10. Vla Golubnja Grma
je vea od dvije garme uz Mali Oplovac na junoj obali otoka. Ime je dobila zbog
veliine u odnosu na susjednu Malu Golubinju Garmu i golubove koji se u njoj
gnijezde.
4. 7. Obalni/uzmorski predio
Obalni, odnosno uzmorski predjeli olte esto nose ime toponima u njihovu zaleu.
Ukupno je prikupljen ezdeset i jedan toponim.
1. Cetnska Paska
je obalni predio u uvali Grabova na sredinjemu dijelu june obale otoka. Pasika
je geografski termin koji se odnosi na sjeu ume zbog ienja zemljita.
Vremenom je postao nerazumljiv jer je prefiks pa- danas mrtav i neplodan
(imunovi, 1972: 257).
2. Crjne
je uzmorski predio na junoj obali otoka unutar uvale Senska. Toponim je nastao
prema izgledu, odnosno crvenoj boji terena.
3. Cno
je uzmorski pojas na jugoistonoj obali otoia Grmej, imena krnje sintagme.
4. Crvni Rd
je obalni predio na junoj obali otoka unutar uvale Vela Travna, imena nastala
prema okolnim visokim crvenim stijenama, hridima koje oltani nazivaju red, od
stcsl. rnd niz, red.
5. elnac
je uzmorski predio na junoj obali otoka, iznad Maloga Oplovca i rta Donja
Grlica. To je visoki red, a radi se o toponimijskoj metafori prema izgledu hridi
nastaloj od apelativa elo koji oznauje uzdignue.
6. Dragobra
je ime obalnoga predjela istono od rta Pelegrin na sjevernoj obali otoka,
antroponimskoga postanja, vjerojatno prema staromu slavenskom mukom imenu
Dragobrat, kao to je Dragodid (Skok, 1950: 195, 197). Na karti austrijskoga
Katastra iz 1830. godine istoimeni toponim zabiljeen je iznad uvale Dugoraka.
7. Dubin Vla
je uzmorski predio na krajnjemu istoku otoka, unutar uvale Livka, sjeverno od
uvale Koromaina Mala, imena nastala prema osobitosti terena.
431
8. Gj
je uzmorski predio na zapadnomu dijelu june obale otoka podno predjela
zvanjski Gj, izmeu uvala eula na zapadu i Poganica na istoku. Radi se o
vrlo estom toponimu na jadranskoj obali (Bra, Rab, Pag, Paman) koji ukazuje
na predio prekriven umom.
9. Galja
je uzmorski predio na junoj obali otoka, izmeu Veloga Dolca na zapadu i
predjela Pod Murinke na istoku. Ime je metaforinoga podrijetla i odnosi se na
izgled visoke strme stijene. Apelativ je mletakoga podrijetla, metafora koja
ukazuje na oblik slian vrsti broda na vesla koji je u prolosti plovio Jadranom.
Toponim Galija nalazimo i na Brau.
10. Gnjilna
je uzmorski predio na sjevernoj obali otoka, istono od uvale Mala Kruica i
zapadno od uvale Crjeni. Toponim spada u nazive koji se odnose na sastav tla,
odnosno vrstu zemlje gnjila (glina) i esti su na jadranskim otocima. Istoimeni
toponim nalazimo na Hvaru. Na Brau susreemo sljedee toponime izvedene iz
istoga korijena: Gnjila, Gnjilac, Gnjile, Gnjilo Brdo, Gnjivi Dolac, Gnjila Mur,
Gnjilica, Gnjilie, Gnjilovac (imunovi, 1972: 201).
11. Gka
je uzmorski predio na sjevernoj obali otoka istono od uvale Pikera unutar
Neujma, prema istoimenomu breuljku nad njim. Apelativ gua ili guka
slavenskoga je podrijetla od prasl. *glib, *gljl < ie. *gley- u znaenju glina
(stcsl. glinn glinen) to se odnosi na sastav terena. Takova vrsta zemlje nalazi
se upravo na ovom podruju. Ispitanici na terenu smatraju da je guka isto to i
buka, tj. da su se na tomu breuljku zemljoradnici dovikivali, to je odjekivalo,
guilo.
12. Jma
je obalni predio na krajnjemu zapadu otoka, na rtu Ploki Rat. Istoimeni toponim
u pluralnom obliku nalazimo na Brau. Apelativ se odnosi na jamu u morskomu
dnu, duboku oko 35 metara.
13. Kmenice
je uzmorski predio zapadno od uvale Vela Lida, a odnosi se na kamene ploe
nastale abrazijom mora. Na otoku irju nalazi se koj Kamenica za kojega Skok
(1950: 152) navodi da se radi o vrlo karakteristinom nazivu koji se inae slui
za otrige. Meutim, miljenja smo da ni etimologiju toga toponima ne treba
traiti u imenu koljke.
14. Katrda
je uzmorski predio na istonomu dijelu june obale otoka, istono od predjela
Pod Murinke i Pod Velu Plou. Metaforini toponim dalmatoromanski je leksiki
ostatak. Skok pod natuknicom katrida biljei oblik katriga uz prijelaz -da > -ga
kao kasniji utjecaj mletakoga oblika carega (Skok, 1972: 63).
432

Vol: 7, 2011.
15. Kale
je ime uzmorskoga predjela na junoj obali otoka u uvali Strainska, izmeu
uvalic Strainska i Sajtija na kojem su se nalazile takozvane kaele (< mlet.
caselo), kuice za karantenu i dezinfekciju brodova u vrijeme kada je oltom
harala epidemija kuge.
16. Ko
je obalni predio na junoj obali otoka izmeu rta Mali Kaval i uvale Grabova. Elezovi
smatra (2005/06: 13) da je to mjesto u prolosti zasigurno bilo stratite oltana, to u
narodnoj predaji niti u sjeanju stanovnitva nije ostavilo traga. Vjerojatnije je da se
toponim odnosi na konfiguraciju kosih, izraeno izbrazdanih stijena.
17. Kzjak
je obalni predio na zapadnomu dijelu otoka izmeu uvala Poganica na zapadu i
Dugoraka (Podraanj) na istoku. Toponim je zoonimskoga podrijetla.
18. Krjv Gj
je uzmorski predio koji se nalazi na istonomu dijelu sjeverne obale otoka
izmeu uvala Koka na zapadu i Gornja Kruica na istoku. To je takoer ime
i uzmorskoga predjela na zapadnomu dijelu june obale otoka izmeu uvala
Bolanina na zapadu i Mlinjak na istoku. Ispitanici na terenu navode kako
je toponim motiviran povijesno uvjetovanim promjenama te da je oznaavao
dravni, opinski (pojam nepoznat tadanjemu stanovnitvu), odnosno u svijesti
i govoru stanovnitva, tradicionalno, kraljev posjed.
19. Kric Mli
je uzmorski predio na sredinjemu dijelu june obale otoka izmeu uvala
Stankova na zapadu i Kriic Mali na istoku. Ime je dobio, kao i istoimena uvalica,
prema brijegu Kriice nad njime.
20. Kric Vli
je uzmorski predio na sredinjemu dijelu june obale otoka izmeu uvale Kriic
Mali na zapadu i drila (Maloga kojica) na istoku. Ime je iste motivacije kao i
Kriic Mali.
21. Kvdr
je obalni predio na istonomu dijelu june obale otoka izmeu uzmorskoga
predjela elinac i rta Donja Grlica, zapadno od Strainske. Ime je dobio zbog
velikoga kamena u obliku kvadra koji je pao i ostao na obali.
22. Lbrina Rpa
je obalni predio na istonomu dijelu june obale otoka, na istonomu izlazu iz
uvale Vela Travna, odnosno junije od obalnoga predjela Plitko i sjevernije od rta
Vuk. Radi se toponimu antroponimskoga podrijetla od nadimka obitelji Bavevi
Labrini. Rapa se odnosi na morfoloki oblik kra (rape quo vulgo dicitur lau
bez sigurne ubikacije) (imunovi, 2005: 239).
433
23. Mla Vrkja

je uzmorski predio na istonoj obali uvale Mijaluka, na junoj obali otoka. Toponim
je nastao prema izgledu terena, od apelativa vrtaa > (vrk(l)jaa) u znaenju
ljevkasta udubina u kru. Hrid Vrkljaa nalazi se jugozapadno od Zlarina.
24. Pltko
je uzmorski predio na istonomu izlazu iz uvale Vela Travna, juno od Zaplava
i sjeverno od predjela Labrina Rapa. Radi se o krnjoj dvolanoj sintagmi prema
izgledu terena.
25. Ple
je uzmorski predio na zapadnomu dijelu otoka, izmeu uvale Mala Lida i
Poganica, nazvan po ravnim stijenama. Lokalno stanovnitvo taj predio zove jo
i Zalda, zbog njegova poloaja u odnosu na uvale Vela Lida i Mala Lida.
26. Plki Rt
je obalni predio na krajnjemu zapadnom dijelu izmeu rta Gaj i uvale eula.
Toponim je dobio ime prema velikim kosim glatkim ploama. Na karti
austrijskoga Katastra iz 1830. godine toponim je zabiljeen kao Planski rad.
27. Plvci
je uzmorski jugoistoni dio maslinikog otoia Polebrnjak. Za etimologiju vidi
Plovci u poglavlju Podmorske hridi.
28. Pd Babsovo
je uzmorski predio na junoj obali otoka, izmeu predjela Kriic Mali na istoku i
uvale Stankova na zapadu. Toponim je antroponimskoga postanja prema vlasniku
zemljita.
29. Pd Balkn
je uzmorski i podmorski predio na zapadu otoia Balkun. Za etimologiju vidi
otoi Balkun.
30. Pd Bskupa
je obalni predio na junoj obali otoka izmeu Mijaluke i Donje Punte. Za
etimologiju vidi rt Pod Biskupa. Na Lastovu se veliko kamenje u moru zove
Biskupi, a Fratar je morski greben.
31. Pod Fntove Bre
je uzmorski dio istono od uvale Lestimerova, na krajnjemu istonom dijelu
otoka. Toponim je antroponimskoga (Fantovi je nadimak obitelji Novakovi iz
Stomorske) i fitonimskog podrijetla.
32. Pd Kaclina Ka
je obalni predio u uvali Roga, nazvana prema nadimku lana obitelji Blagai iz
Donjega Sela Kacla.
33. Podkokoca
je obalni predio na sjevernoj obali otoka, izmeu uvala Pikera i Supetar u
Neujmu, imena zootoponimskoga podrijetla.
434

Vol: 7, 2011.
34. Pd Mastrnke
je uzmorski predio obale juno od rta Sipuja i sjeverno od rta Pod Fratre na
istonoj obali uvale Strainska. Ime je fitonimskoga podrijetla po apelativu
mastrinka, stablo divlje masline (Olea Oleaster).
35. Pd Mrinke
to je obalni predio na istonomu dijelu june obale otoka, izmeu obalnih predjela
Potkri na zapadu i Pod Velu Plou na jugoistoku. Toponim je antroponimskoga
postanja prema nadimku Muriini koji nosi obitelj Zlendi iz Gornjega Sela.
36. Pd Plu
je uzmorski predio na jugoistoku otoka Rudula, imenovan prema izgledu stijene.
Apelativ ploa je dalmatoromanski leksiki ostatak.
37. Pd Rbievo
je obalni predio na sjevernoj obali otoka izmeu uvala Komin na jugu i ustova
na sjeveru u uvali Roga. Toponim je antroponimskoga postanja; nalazi se pod
kuom dr. Ive Rubia (Elezovi, 2005/06: 18).
38. Pd Slena
je uzmorski predio na krajnjemu zapadu otoka izmeu uvale ipova na sjeveru i
Teploga Boka na jugu. Ime je dobio po terenima Vela i Mala Selena koji se nalaze
iznad njega.
39. Pd Skalne
je obalni predio na junoj obali otoka, na istonomu izlazu iz uvale Mala Senska,
metaforine motivacije zbog stepeniastih stijena (skaline = stepenice).
40. Pd Skole
je uzmorski predio na krajnjem zapadnomu dijelu otoka, na jugoistoku uvale
eula. Toponim je zoonimskoga postanja i odnosi se na mjesto gdje su se legli
sokolovi.
41. Pd T
je uzmorski predio na junom dijelu otoka sjeverno od rta Vranjac i uvalice
Strainska unutar uvale Strainska. Toponim ukazuje na prisutnost prirodne
vode.
42. Pd Vlu Plu
je obalni stjenoviti predio na istonomu dijelu june obale otoka, jugoistono
od uzmorskoga predjela Pod Murinke i sjeverozapadno od Punte Kravne,
odnosno uvale Mijaluka. Sjeverozapadno do ovoga uzmorskoga predjela nalazi
se red, tj. hrid Zvonik, prema kojemu je toponim dobio ime. Imenica ploa je
dalmatoromanski leksiki ostatak grkoga podrijetla.
43. Pd z Plu
je uzmorski predio zapadno od uvale Lestimerova, a istono od Turskoga Boka na
istonomu dijelu sjeverne obale otoka na kojemu se vide ostatci poljske kamene
kuice uruena krova. Prema kazivanju ispitanika, na podruju iznad ovoga
435
predjela, gdje se nalazi kamena kuica, jeli su nadniari, tu se za njih kuhalo

te je zbog toga predio nazvan Za Plau. Meutim, miljenja smo da je toponim
nastao pukom etimologijom i da bi podrijetlo trebalo potraiti u latinskoj rijei
palatium. Na Brau toponimi Polaa, Polaine oznauju nekadanje poljske
kuice i okolno zemljite. imunovi nalazi polazite u latinskomu palatiu(m)
s promjenom protonikoga a>o i izmjenom palataliziranog t> (imunovi,
1972: 190). Oblik pojata Vinja izvodi iz latinskoga palea+ata (Vinja, 1951: 196).
Stoga smatramo da toponim oznauje podruje ispod predjela koji se zvao *Za
Polu.
44. Pognika Glva
je obalni predio na zapadnomu dijelu otoka, zapadno od Poganice, imena
metaforinoga podrijetla. Za etimologiju vidi uvalu Poganica.
45. Pojlo
je obalni dio na sjeveroistonomu dijelu otoia Balkun. Ovo ime u toponimiji
oznauje mjesto gdje se brodovima nosila voda kojom se napajalo blago, a
Balkun je bio jedan od maslinikih otoia na koje su u prolosti stanovnici s
matinoga otoka dovodili ivotinje na pau.
46. Pldov Mek
je uzmorski predio na istonomu dijelu june obale otoka, istono od Spilske
Punte i zapadno (ispod) od predjela Veli Dolac. Ime je dobio prema nadimku
vlasnika terena Poldu iz obitelji Garbin iz Gornjega Sela.
47. Pta Grmj
je uzmorski predio na sjeveroistoku maslinikoga otoia Grmej. Za etimologiju
vidi istoimeni toponim u poglavlju Pliine Podmorske hridi.
48. Potkr
je obalni dio na istonomu dijelu june obale otoka na predjelu uz Vidov Meki,
gdje se nalazi i uvala Potkri.
49. Prjci
je uzmorski predio na junoj obali otoka, na istonom izlazu iz uvale Tatinja,
izmeu Tovarje kine na sjeveru i rta Vodnjak na jugu. Neki su naslijeeni toponimi
doli ravno pod udar kontaminacije, leksike atrakcije i puke etimologije. Plaj
i Plajce doli su u vezu s hrvatskim prag i praac pa je kontaminacija oblika
stvorila na Brau Prajce za strmu obalu (imunovi, 2005: 235). Na Mljetu je
prasac obao kamen oplavljen morem. Plaj je apelativ grkoga postanja (plagia)
usvojen dalmatoromanskim posrednitvom (imunovi, 2005: 178) u znaenju
obronak uz morsku strmu obalu (prjca < ploj(ca) < dalm. plagiu < gr.
plagios).
50. Prkoruk
je uzmorski predio na jugoistoku otoia Rudula. Prikoruke (nalijevo) je naziv
za nain kalavanja mree obrnuto od s ruke (nadesno).
436

Vol: 7, 2011.
51. Priplie
je obalni predio na sredinjemu dijelu june obale otoka, izmeu rta Jorja
na zapadu i uvale Medvidova na istoku. Radi se o obradivoj povrini s jasno
vidljivim ogradama i ime treba povezivati uz krenje terena paljenjem.
52. Ratc
je uzmorski predio na zapadnomu dijelu sjeverne obale otoka, istono od uvale
Mala Kruica, deminutivnoga imena.
53. Savra
je uzmorski predio na junoj obali otoka, istono od predjela Katrida i zapadno
od predjela Pod Velu Plou, zapadno od uvale Mijaluka. Ime je romanska
posuenica od tal. zavorra prema lat. sabulum u znaenju otpatci koji ostaju
obraivanjem kamena; sitni komadi kamenja, a negdje i sitan pijesak.
Podmorje toga predjela prekriveno je sitnim pijeskom, odnosno savurom.
54. Tovrica/Tovrja kna
je uzmorski predio na sredinjemu dijelu june obale otoka, na istonoj obali
velike uvale Tatinja, juno od garme Hib. Radi se o toponomastikoj metafori
jer oblinja stijena podsjea na lea tovara. Toponim je slavensko-romanskoga
podrijetla, pri emu je kina u znaenju kraljenica, lea dalmatoromanski
leksiki ostatak.
55. Travina
je uzmorski predio na sjevernoj obali otoka, nedaleko od Gornje Kruice, imena
nastala zbog travnatosti terena.
56. Vla Vrkja
je uzmorski predio na istonoj obali uvale Mijaluka, na junoj obali otoka. Za
etimologiju vidi predio Mala Vrkjaa.
57. Vli Dlac
je uzmorski predio na junoj obali otoka, istono od predjela Vidov Meki,
istono od Spilske Punte. Istoimeni predio nalazi se i na zapadnomu dijelu uvale
Stomorska.
58. Z Zmajnac
je obalni dio na krajnjem istoku otoka, na sjevernomu dijelu poluotoka Bad. Za
pretpostaviti je da je toponim zootoponimskoga podrijetla i odnosi se na zmije.
Zmajur je, na primjer, vrsta zmije vrlo prisutna na olti.
59. Zvke
je uzmorski predio na junoj obali otoka u uvali Senska. Toponim potjee od
apelativa zivka u znaenju zipka, kolijevka prema obliku predjela.
60. Zvonk
je stjenoviti obalni predio, red na junoj obali otoka, sjeverozapadno od predjela
Pod Velu Plou. Ime je metaforinoga postanja zbog visine i izgleda reda.
437
61. orne
je uzmorski predio na sjevernoj obali otoka, istono od uvale Straeli. Radi se o
toponimu antroponimskoga postanja od imena Giorgio. Na tom predjelu nalaze
se i Zorzini Boii.
5. Zakljuak
U lanku je prikupljen i obraen ukupno dvjesto devedeset i jedan obalni toponim
otoka olte s ciljem predlaganja podrijetla imena za one toponime koji do sada nisu
bili zabiljeeni u jadranskoj toponomastici. Meu njima je sedam imena za oltanske
otoie, pet za morske grebene, etrnaest za pliine i podmorske hridi, sto dvadeset
i osam za uvale, ezdeset i est za rtove, deset za garme i ezdeset i jedan toponim
za uzmorske predjele. Ti vrijedni jezini spomenici omoguili su bolje upoznavanje
povijesti, obiaja i ljudi ovog srednjodalmatinskoga otoka.
Prilikom ovog istraivanja koje se najveim dijelom odvijalo na terenu, a temelji
se na podatcima dobivenima u razgovoru s lokalnim stanovnitvom30, dragocjeni su
nam bili i podatci Dobroslava Elezovia (Elezovi, 2005/06: 523) koji je izradio
popis toponima i akcentuirao ih prema izgovoru s kraja devetnaestoga stoljea, dok
je oltanska akavica bila jo ista. Pored toga, prouavani su i stari pomorski peljari
te katastarski podatci.
Toponimi otoka olte, kako je naglasio i Petar imunovi (1964: 369), veinom
su nastali u XVI. i XVII. stoljeu dolaskom novoga hrvatskog stanovnitva koje je
preuzelo samo manji dio starijih imena vezanih za stare nastambe (Banje, Stomorska)
ili starije utvrde (Gradina). Obalni toponimi veinom su stariji, nastali od Hrvata
koji su tu ivjeli prije migracije novoga poljoprivrednog stanovnitva naseljenoga
daleko od mora kojim su plovili neprijateljski gusarski brodovi.
Mali je broj toponima iz predslavenskoga vremena, nastalih na podruju koje
dugo nije bilo naseljeno hrvatskim stanovnitvom, kao i onih iz doba mletake
vlasti u Dalmaciji. Semantika motiviranost i tipovi imena slini su ostalim otonim
toponimima na Jadranu.
Zamijeeno je da se govor stanovnika olte, od mjesta do mjesta, u nekim
sluajevima u znatnoj mjeri razlikuje, kako u leksiku tako i u naglascima, te smo
obalne toponime, odnosno litonime, koji se analiziraju u ovomu radu, biljeili onako
kako ih izgovaraju stanovnici kojima pojedini toponim teritorijalno pripada.
Toponimi su prema podrijetlu podijeljeni na romanske, gdje podrazumijevamo
predslavenske i dalmatoromanske (kao to su npr. Balkn, Kajn, Pikra) te
mletake i talijanske toponime (kao to su npr. Kala, Lantrna, Rdula, pirn),
slavenske (kao to su npr. elnac, Klebova Stna, Priplie, Zatak) i vielane
30 Meu ispitanicima, osobito su nam pomogli piro Delin, Blaenka Glavurti, ime Glavurti Kavotov, Ante
Jakovevi Martina, Ante Kalebi, Marin Kalebi, Stanka Kalebi, Dean Koludrovi, Nikola Mateljan, Danica
Mihovilovi, Gabrijela Mihovilovi, Filomena Puovi, Josip Purti zvani Veli Joe, Nataa Radman, Tone
Radman i Dinko Sule.
438

Vol: 7, 2011.
toponime kombiniranoga podrijetla (kao to su npr. Glva Sskinje, Kzjak Grma,

irka Pnta). U semantikoj klasifikaciji, toponimi su podijeljeni u 9 skupina i to
na imena od zemljopisnim pojmova (kao npr. Sple), prema izgledu i metafore (kao
npr. Lvka), s obzirom na osobitosti tla (kao npr. Kmik), s obzirom na obiljeja
(kao npr. Hrpavica), po nazivima biljaka (kao npr. Koromina Mla i Vla), po
nazivima ivotinja (kao npr. Vrnjac), prema ljudskoj djelatnosti (kao npr. Pikra),
povijesno uvjetovana imena (kao npr. Stranska) te imena antroponimskoga
postanja (kao npr. Mjaluka). U etimolokoj analizi, toponimi su podijeljeni prema
njihovim osobitostima na otoie (kao npr. Grmj, morske grebene/hridi (kao npr.
Vli Oplvac), pliine/podmorske hridi (kao npr. Ispovidnca), uvale (kao npr.
Medvdova), rtove (kao npr. Ranj), garme (kao npr. Hrpavica) i uzmorske predjele
(kao npr. Savra).
Ponuena etimoloka tumaenja ne smatramo konanima, kao to ni obraeni
toponimi ne predstavljaju cjelovitu toponomastiku grau olte, to ostavlja prostor
daljnjim istraivanjima. Namjera nam je u skoroj budunosti obraditi toponimiju
otoka u cijelosti, uz biljeenje svih naglasnih oblika toponima, onako kako ih
izgovaraju stanovnici svih mjesta na otoku olti, odnosno u obraenu grau ukljuiti
i toponime iz unutranjosti otoka kako bi se dobila cjelokupna toponomastika
analiza otoka olte, a neki toponimi sauvali od zaborava.
Literatura
Andreis, Mladen (1990). Povijest olte. Urednik Miro A. Mihovilovi i sur. Otok
olta. Monografija (str. 1122). Zagreb: Vlastita naklada.
Andreis, Mladen (2011). Stanovnitvo otoka olte do godine 1900. olta: Opina.
Arhidiaconus, Thomas (1894). Historia salonitana, XXVI, Zagreb: F. Raki
Banievi, Boo (2009). Dalmato-romanski ostaci u toponimiji Hrvatske. rnovo:
vlastita naklada.
Barada, Miho (1948). Trogirski spomenici. Zagreb: JAZU.
Battisti, Carlo; Alessio, Giovanni (1975). Dizionario etimologico italiano. Firenze:
G. Barbera Editore.
Bezi, ivan (1990). Ime otoka olte, monografija Otok olta, M. Mihovilovi i
suradnici, Zagreb: Vlastita naklada.
Boerio, Giuseppe (1856). Dizionario del dialetto Veneziano. Venezia: Premiata
tipografia di Giovanni Cecchini.
Boi-Buani, Danica (1999). Ivan Petar MarchiMarki. Njegovo djelovanje i
njegova oporuka. Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 41,
181202.
Cortelazzo, Manlio; Zolli, Paolo (2008). Dizionario etimologico della lingua
italiana. Bologna: Zanichelli.
Devoto, Giacomo; Oli, Gian Carlo (2009). Vocabolario della lingua italiana.
439
Milano: Le Monnier.
Duplani Leder, Tea; Ujevi, Tin; ala, Mendi (2004). Duljina obalne crte i
povrine otoka na hrvatskom dijelu jadranskog mora. Geodarija, 9/1, 532.
Elezovi, Dobroslav (2005/2006). Zemljopisni nazivi (toponimi) otoka olte.
Baina, 12/13, 523.
Finka, Boidar; ojat, Antun (1974). Obalna toponimija zadarsko-ibenskoga kopna
i ibenskog otoja. Onomastica Jugoslavica, 34, 2765.
Fiskovi, Igor (1982). O ranokranskoj arhitekturina otocima Brau i olti. JAZU,
89, 156216 + table.
Hraste, Mate (1948) Osobine govora otoka olte, iova, Drvenika i susjedne obale,
Rad JAZU, 272: 123156. Hrvatski... (2002, 2004). Hrvatski enciklopedijski
rjenik. Zagreb: Novi Liber.
Jurii, Bla (1964). Iz pomorske toponimike zadarskoga i ibenskog podruja.
Pomorski zbornik, 2, 9851011.
Kodri, Ana; Marasovi-Alujevi, Marina (2008). Toponimi romanskoga podrijetla
na splitskom poluotoku. kolski vjesnik, 57, 12, 91126.
Marasovi-Alujevi, Marina (2002). Un antico portolano dellacquatorio della
Dalmazia centrale. Atti del XIV Congresso dellA.I.P.I., Spalato, 2327 agosto
2000, Firenze: Cesati Franco Editore (str. 153161).
Marasovi-Alujevi, Marina (2006). Terminolgia militare italiana nella Spalato
dellepoca veneziana. Atti del XVI Congresso dell A.I.P.I., (str. 555561).
1
Marasovi-Alujevi, Marina (2011). Toponimi dorgine romanza sulle isole
appartenenti alle acque di Spalato. Rivista Italiana di Onomastica RIOn,
XVII, 1; 5566.
2
Marasovi-Alujevi, Marina (2011). Tragovima Skokovih istraivanja prilog
etimologiji nesonima ireg splitskog akvatorija. Folia onomastica Croatica
u tisku.
Pellegrini, Giovan Battista (2009). Toponomastica italiana. Milano: Editore Ulrico
Hoepli.
Pianigiani, Ottorino (1907). Dizionario etimologico della lingua italiana. Roma:
Albrighi e Segati.
Pinguinetti, Gianni (1986). Nuovo dizionario del dialetto triestino. Modena: Del
Bianco Editore.
Rigutini, Giuseppe; Fanfani, Pietro (1893). Vocabolario italiano della lingua
parlata. Firenze: G. Barbera Editore.
Rubi, Ivo (1927). O imenu otoka olte. Glasnik geografskog drutva, 13, 221223.
Rubi, Ivo (1952). Nai otoci na Jadranu. Odbor za desetogodinjicu mornarice,
Split, Slobodna Dalmacija.
Sabatini, Francesco; Coletti, Vittorio (1999). Dizionario italiano. Firenze: Giunti.
Skok, Petar (1933). Naa pomorska i ribarska terminologija na Jadranu. Split:
Hrvatska tamparija Gradske tedionice.
440

Vol: 7, 2011.
Skok, Petar (1950). Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima. Zagreb: JAZU.

Skok, Petar (19711974). Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika. IIV.
Zagreb: JAZU.
Skrai, Vladimir (1996). Toponimija vanjskog i srednjeg niza zadarskih otoka.
Split: Knjievni krug.
Skrai, Vladimir (2011). Toponomastika poetnica: osnovni pojmovi i metoda
terenskih istraivanja. Zadar: Sveuilite u Zadru, Centar za jadranska
onomastika istraivanja.
imunovi, Petar (1964). Izvjetaj o onomastikom istraivanju otoka olte, knj.
71, str. 361369.
imunovi, Petar (1966). Onomastika istraivanja Velog i Malog Drvenika. Zagreb:
JAZU.
imunovi, Petar (1972). Toponimija otoka Braa. Braki zbornik 10. Supetar:
Skuptina opine Bra. Savjet za prosvjetu i kulturu Supetar.
imunovi, Petar (1977). Kulturnohistorijske, topografske i jezine biljeke
toponimijske grae s podruja nereike opine. Akademija nauka i umjetnosti
BiH. Radovi, LX, 19, 109110.
imunovi, Petar (1985). Prvobitna simbioza Romana i Hrvata u svjetlu toponimije.
Rasprave Zavoda za jezik IFF, 1011, 147200.
imunovi, Petar (1986). Istonojadranske toponimija. Sveuilina naklada knj. 10.
Split: Logos.
imunovi, Petar (1987) Pristup jezinoj i onomastikoj problematici otoka olte,
Rasprave Zavoda za jezik, 13: 147161.
imunovi, Petar (1990). Otok olta u ogledalu govora i svojih imena. U Miro
A. Mihovilovi i sur. (ur.), Otok olta. Monografija (str. 188195). Zagreb:
Vlastita naklada.
imunovi, Petar (2002). Metaforinost u toponimiji zadarsko-ibenskih otoka,
akavska ri, XXX, 12, 5563.
imunovi, Petar (2005). Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora. Zagreb:
Golden Marketing.
Tommaseo, Niccol; Bellini, Bernardo (1865). Dizionario della lingua italiana.
Torino: Societ lunione tipografico-editrice.
Vinja, Vojmir (1951). Romanski elementi u govorima i toponomastici o. Korule.
Doktorska disertacija. Zagreb.
Vinja, Vojmir (1998). Jadranske etimologije: Jadranske dopune Skokovu
etimologijskom rjeniku. I. AH. Zagreb: HAZU, kolska knjiga.
etimologijskom rjeniku. II. IPa. Zagreb: HAZU, kolska knjiga.
etimologijskom rjeniku. III. Pe. Zagreb: HAZU, kolska knjiga.
Zingarelli, Nicola (2008). Vocabolario della lingua italiana. Bologna: Zanichelli.
441
The Coastal Toponyms of the Island of olta

Summary
The authors have listed and etymologically analyzed the coastal
toponyms of the Dalmatian island of olta as the result of their field
research, interviewing the local population and studying the old land
registries and nautical charts. Besides the contrastive methods, the
results have been analyzed and processed by descriptive methods. By
detailed terrain observation, 291 toponyms have been gathered, among
which the most numerous are the names of the bays. The research
also includes the toponyms which have never been studied in the
toponomastics of the Adriatic coast (i.e. Sskinja < lat. saxum stone,
Grmj < lat. grumum pile, Rdula < ven. rotola species of seaurchin, Polbrnjak < Cro. Rebro rib, pirn < ven. sperone rostrum
of the ship, Jorj < Cro. orah walnut, Obin < Cro. bjeluina
(inula verbasifolia), Pd Mastrnke < Cro. mastrinka the tree of wild
olive, Prjci < Dalm. plagia hillside on the coast < Gr. plgios kos
sloping, Z Zmajnac < Cro. zmajur species of snake < PS *zmj,
orne < Ital. Giorgio, Dnje Vne < OS vinn). For some names
mentioned in the previous bibliography new etymological solution has
been offered (i.e. Balkn < Lat. balco pile; ipva < Lat. siphonata
draining, Plegrin < Lat. St. Pelegrinus). According to their origin, the
toponyms have been classified into the Romance ones, which include
the pre-Slavic and Dalmatoromance (i.e. Kajn, Komn, Pikra,
Stomrska), Venetian and Italian toponyms (i.e. Kala/e, Lantrna,
ula, pirn) and those Slavic formed in the period of the arrival
of the first Croatian population to the island, as well as those more
recent which are the result of the migrations of the new population (i.e.
Dragobra, Klebova Stna, Priplie, Zatak). The multi-word
toponyms of the combined origin have also been studied (i.e. Glva
Sskinje, Kzjak Grma, irka Pnta, Tovrja kna). In the semantic
classification, the toponyms are grouped in 9 categories: the names
formed according to the geographic terms (i.e. Gka, Jma, Mla Lda,
Sple), their appearance and metaphors (i.e. Bskup Rt, Grnja Glica,
Lvka, Motka), according to the characteristics of soil (i.e. Gnjilna,
Kmik, Mla Stinjva, Savra), according to their features (i.e. Crvni
Rd, Gravi Ratc, Hrpavica, Pd z Plu), names of plants (i.e.
Grbova Grma, Koromina Mla i Vla, Mslinica, Vla Trvna),
names of animals (i.e. Klebova Stna, Mla Golubnja Grma, Pnta
Govdica, Vrnjac), activities (i.e. Bnje, Cetnska Paska, N Kbel,
Pikra), historically conditioned names (i.e. Fabrca, Pognika
Glva, Stranska, Tatnja Mla) and antroponyms (i.e. Bdva,
Lestmerova, Mjaluka, Vla Marnarta). In the etymologic analysis,
the toponyms are according to their characteristics divided into: islands
442

Vol: 7, 2011.
(7) (i.e. Grmj, Kmik, Rdula, Stpanska), reefs (5) (i.e. Klebova
Stna, Mli i Vli kojc, Mli i Vli Oplvac), shallows/sandbanks (14)
(i.e. Ispovidnca, Minadra, Pdikoza, drlo), bays (128) (i.e. Bgove
Smkve, Deenj, Medvdova, Pognica), promontories (66) (i.e. Bd,
Dnja i Grnja Glica, Ranj, Sipja), caves (10) (i.e. Grma pd
Crjne Stne, Hb, Hrpavica, Mla i Vla Golubnja Grma) and sea
tracts (61) (i.e. Cno, elnac, Katrda, Savra). The authors conclude
that the majority of toponyms on the island of olta are of Slavic origin,
but numerous old Romance toponyms, which have been exposed to
the Romance-Slavic linguistic symbiosis, have survived as well. All
toponyms are accentuated according to the pronunciation of the local
population, with five accents and pre-stress and post-stress length
preserved. The authors also discuss the possible origin of the name of
the island of olta, supplementing the previous theories by connecting
the toponym with the pre-historic name solta meaning island.
Key words: onomastics, coastal toponyms, island of olta, etymology
443

Obalni Toponimi Otoka Solte

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Obalni Toponimi Otoka Solte

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Obalni toponimi otoka olte1

UDK: 811.163.42'373.21(210.5 olta)

Marina Marasovi-Alujevi / Katarina Lozi Knezovi

Obalni toponimi otoka olte

Koromina Mla i Vla, Mslinica, Vla Trvna), po nazivima

CROATIAN STUDIES REVIEW

Toponimiji otoka olte u potpunosti se jo u naoj znanosti nije posvetilo dovoljno

Marina Marasovi-Alujevi / Katarina Lozi Knezovi

Obalni toponimi otoka olte

2.1.2. Mletaki i talijanski toponimi

CROATIAN STUDIES REVIEW

Marina Marasovi-Alujevi / Katarina Lozi Knezovi

Obalni toponimi otoka olte

CROATIAN STUDIES REVIEW

Marina Marasovi-Alujevi / Katarina Lozi Knezovi

Obalni toponimi otoka olte

CROATIAN STUDIES REVIEW

Marina Marasovi-Alujevi / Katarina Lozi Knezovi

Obalni toponimi otoka olte

koje je nastao i hrvatski naziv sika. U talijanskom jeziku seccagna je imenica

oltanski morski grebeni i hridi nalaze se na razvijenijoj, junoj obali olte, a

CROATIAN STUDIES REVIEW

Marina Marasovi-Alujevi / Katarina Lozi Knezovi

Obalni toponimi otoka olte

pliina, kao i Milura na Dugom Otoku, a na Kornatima meladura je isto to i

CROATIAN STUDIES REVIEW

ikavizaciju. Istoimeni toponim nalazimo jo u Smokvici na Koruli (Skok, 1973:

Marina Marasovi-Alujevi / Katarina Lozi Knezovi

Obalni toponimi otoka olte

CROATIAN STUDIES REVIEW

Marina Marasovi-Alujevi / Katarina Lozi Knezovi

Obalni toponimi otoka olte

kao B. Kruica, a na karti austrijskoga Katastra iz 1830. godine kao Krusvizza.

CROATIAN STUDIES REVIEW

Marina Marasovi-Alujevi / Katarina Lozi Knezovi

Obalni toponimi otoka olte

i Mljetu zabiljeeni su istoimeni toponimi kao i oni nastali iz istoga korijena:

CROATIAN STUDIES REVIEW

se dogodila prije XI. stoljea (imunovi, 1990: 189). Stapanje indoeuropskih

Marina Marasovi-Alujevi / Katarina Lozi Knezovi

Obalni toponimi otoka olte

istonije od Male. Na novijim pomorskim kartama obino su zabiljeene kao

CROATIAN STUDIES REVIEW

lijevkom, a prema talijanskoj sintaktikoj konstrukciji vala o livka i akavskim

Marina Marasovi-Alujevi / Katarina Lozi Knezovi

Obalni toponimi otoka olte

CROATIAN STUDIES REVIEW

Marina Marasovi-Alujevi / Katarina Lozi Knezovi

Obalni toponimi otoka olte

CROATIAN STUDIES REVIEW

Marina Marasovi-Alujevi / Katarina Lozi Knezovi

Obalni toponimi otoka olte

Straeli, a zapadno od Grkoga Rata. Toponim na Jadranu upuuje na primitivno

CROATIAN STUDIES REVIEW

Marina Marasovi-Alujevi / Katarina Lozi Knezovi

Obalni toponimi otoka olte

CROATIAN STUDIES REVIEW

iz 1830. godine toponim je zabiljeen kao Porto Sesola. Stanovnici Donjega

Marina Marasovi-Alujevi / Katarina Lozi Knezovi

Obalni toponimi otoka olte

CROATIAN STUDIES REVIEW

Marina Marasovi-Alujevi / Katarina Lozi Knezovi

Obalni toponimi otoka olte

110. Vla Marnarta