You are on page 1of 37

Trakasti transporter deo I i deo II

1 /37

TRAKASTI TRANSPORTER
OPTE KARAKTERISTIKE


Trakasti transporter najoptije se moe opisati kao transportni ureaj koji pomou beskrajne
trake prenosi robu izmeu dve take. Transportna traka je prebaena i zategnuta obino izmeu
dva bubnja i njegovi osnovni sastavni delovi su pored beskrajne trake: ramovi nosee konstrukcije,
valjci ili klizna podloga za noenje trake, zatezna i pogonska stanica

Milorad Vidovi Mehanizacije pretovara I

Trakasti transporter deo I i deo II

2 /37

Milorad Vidovi Mehanizacije pretovara I

Trakasti transporter deo I i deo II







3 /37

Pogonski bubanj kao osnovni element pogonske stanice prenosi obimnu silu na traku putem trenja.
Da bi se stvorili uslovi za prenos obimne sile putem trenja, traka mora da bude zategnuta, to se
ostvaruje preko zatezne stanice.
Podravanje trake kod velikih optereenja realizuje se po pravilu preko noseih valjaka, kod lake
robe koristi se klizna povrina
Radna tj. nosea grana trake obino je gornja, a ree donja. Optereena grana trake moe da bude
ravna ili koritasta (profilisana). Ravna traka se koristi za komadnu, a koritasta za rasutu robu.
Kod horizontalnih i kosih trakastih transportera, koji nisu reverzibilni, najcelishodnije je da pogonski
bubanj bude na prednjem, a zatezni na zadnjem kraju transportera
Utovar robe je obino na zadnjem, a istovar na prednjem kraju trake. Ovaj princip nije obavezan
Transportna putanja moe da bude horizontalna ili kosa. Maksimalan ugao nagiba transportera
ogranien je veliinom trenja izmeu trake i materijala, i kree se u granicama 10 25o, mada
postoje i izuzeci.

Dobre osobine


Sa aspekta primene trakasti transporter je univerzalno sredstvo, pogodo za transport kako rasute
tako i komadne robe. Njegove glavne prednosti u odnosu na mnoga druga pretovarna sredstva su:
kontinualan prenos robe, v 10 m/s, 35 000 [m3/h])
mala specifina potronja energije zbog relativno male mase radnog organa i malih otpora kretanja
jednostavna ugradnja u malom prostoru, mogunost transporta i na velikim distancama, neutralno
ponaanje radnog organa u odnosu na promenu kvaliteta robe koja se transportuje
relativno nizak nivo buke u odnosu na druge vrste ureaja
niski trokovi odravanja i eksploatacije.
Milorad Vidovi Mehanizacije pretovara I

Trakasti transporter deo I i deo II

4 /37

dobre mogunosti za rad sa drugim pretovarnim i pomonim ureajima (vage, brojai i dr.)

Loe osobine


Kod konvencionalne konstrukcije trakastog transportera, koja se najvie i koristi u transportu


masovne rasute robe, veliina nagiba je limitirana trenjem izmeu trake i materijala, tako da njihova
primena nije svuda mogua.
Standardne trake su osetljive na hemijske uticaje, na visoke temperature i na poremeaje koji
nastaju kada doe do lepljenja materijala na bubnjeve i valjke.
Veliko zapraivanje transportera, do koga dolazi pri transportu odreenih vrsta robe, komplikuje
zaptivanje leajeva i izaziva poveane investicione i tekue trokove.
Pri transportu grubih materijala sa otrim ivicama lako dolazi do oteenja trake, to predstavlja
veliki problem zbog visoke cene trake.
Trakasti tranporter nema osobinu aktivnog zahvatanja tereta, pa je za zatvarnje neophodna primena
odgovarajueg sredstva za postavljanje tereta na traku. Najracionalnije je, ako je to tehnoloki
svrsishodno, da se transporter postavi iza ureaja iz koga roba izlazi slobodnim padom.

Primena


Trakasti transporter ima veoma iroku primenu. Obezbeuje racionalan transport velikih koliina
rasute i komadne robe na velikim i malim distancama.

Milorad Vidovi Mehanizacije pretovara I

Trakasti transporter deo I i deo II

5 /37

ELEMENTI TRAKASTOG TRANSPORTERA

LEGENDA :
1. Traka
2. Valjci
3. Pogonski bubanj
4. Zatezni bubanj
5. Utovarni uredjaj

TRAKA
Gumena (plastina) traka
 Traka je najznaajniji element trakastog transportera, koja
istovremeno ostvaruje dve funkcije: noseu i vunu. S obzirom
da je traka najvredniji deo transportera, njeno uee u ceni
transportera je 25% do 35%


Gumena traka je najrasprostranjeniji oblik radnog organa kod


trakastih transportera. Traka ima sloenu strukturu i sastoji se
od jezgra (korda) i gumenog omotaa. Jezgro kod gumene
trake ine tekstilni uloci ili elina vlakna, odnosno uad.
Jezgro trake prima sile naprezanja, a omota slui kao zatita
jezgra od atmosferskih uticaja i mehanikih oteenja
Milorad Vidovi Mehanizacije pretovara I

Trakasti transporter deo I i deo II




6 /37

Kod traka sa tekstilnim ulocima, specifina masa kree se od 11,4 do 15,0 [N/dm3]. Za odreivanje
sopstvene mase trake koriste se i empirijske formule:

q o =(25 35) B [kg m]





U sluaju plastinih traka prenici bubnjeva su manji za 10%-20%


Konstrukcija gumenih traka:
omota
jezgro

tekstil
jezgro

Broj tekstilnih uloaka: 3-14

elini kord

Zatezna vrstoa:
pamuk (50-100 N/mm)
kevlar (3600 N/mm)
elini kord (do 10000 N/mm)
Pojava kevlara otvara nove mogunosti u gradnji traka za trakaste
transportere. U strunim krugovima se smatra da e kevlar,
zahvaljujui svojim dobrim osobinama, postupno zameniti
poliester i elik u gradnji traka za trakaste transportere.
Izmeu gumene i plastine trake ne postoji bitna razlika u
konstrukciji, ona je prisutna samo u vrsti materijala od koga je napravljen omota trake. Kod
plastine trake omota je od PVC-a, poliamida ili nekog drugog plastinog materijala. Plastine trake
su otporne na vlagu, ulja, masnou, derivate nafte, hemikalije i morsku vodu.
Milorad Vidovi Mehanizacije pretovara I

Trakasti transporter deo I i deo II




7 /37

Gumene i plastine trake se proizvode sa standardizovanim irinama, - kod gumenih traka od 300
do 3600 mm. Kod plastinih traka, od 200 do 4500 mm.

elina traka
 elina traka za trakaste transportera pravi se od hladno valjanog elika
uz primenu razliitih metoda za oplemenjavanje i to: glatke i presvuene
gumom.


Karakteristike elinih traka:


velika robusnost, vrstoa, tvrdoa, elastinost, beuman hod,
dobro ponaanje pri razliitim temperaturnim uslovima,
u automatizovanim sistemima za sortiranje, zbog dobrih feromagnetnih
osobina, postoji mogunost direktnog nanoenja koda na samu traku
Pogodne su za transport robe iji komadi imaju otre ivice, u
procesima gde se pojavljuju i poviene i niske temperature:
transport minerala, hemijskih produkata, koksa, sinterovanih
metala, ljake, vrelih predmeta
u raznim oblastima proizvodnje kao i prehranbenoj industriji.
u oblastima koje nisu bile primarna oblast primene - pre
svega robni centri i protoni sistemi proizvodnje
irina od 200 do 1500 mm. Po specijalnim zahtevima
isporuuju se trake i sa znatno veim irinama. Maksimalna duina transportera je do 2000 m.
Debljina je od 0,4 do 1,4 mm, ree 2 mm. Brzina trake do 2 m/s.

Milorad Vidovi Mehanizacije pretovara I

Trakasti transporter deo I i deo II




8 /37

Osnovni nedostatak elinih traka je zamor materijala, zbog uestanog to se kompezuje izborom
velikog koeficijenta sigurnosti pri proraunu trake, koji je etiri puta vei nego kod gumene trake sa
tekstilnim ulocima.
Za prenos obodne sile sa pogonskog bubnja neophodna je velika poetna sila zatezanja trake. Kod
ove vrste trake ne primenjuju se bubnjevi, ve vie paralelno postavljenih diskova, koji su po obodu
obloeni gumom. Ivica kod eline trake se zaobljava iz bezbednosnih razloga, jer bi se ponaala
kao otrica noa.

Traka od pletene ice


 Razliiti sluajevi aplikacije uslovili su razvoj velikog broja razliitih
tipova pletenih traka: sa okcima, lancima, u obliku saa, pletenice
i dr.

Maksimalna irina trake kree se do 5000 mm. Omoguava veliku


fleksibilnost u kreiranju trase transportera

irina trake
 U sluaju rasutog tereta sa krupnim
komadima (nesortiran) irina trake treba
da bude u funkciji najvee stranice
komada (amax)


U sluaju komadnog tereta

B 3amax+0,2 m
B = amax+0,2 m

Milorad Vidovi Mehanizacije pretovara I

Trakasti transporter deo I i deo II

9 /37

ELEMENTI ZA NOENJE I USMERAVANJE TRAKE


Valjci za noenje trake
 Primarna funkcija valjaka je noenje trake i tereta. Pored ove funkcije oni svojim oblikom odreuju i
profil trake.


Valjci su rasporeeni du trake na relativno malom rastojanju i zbog njihovog velikog broja imaju
znaajan uticaj na investicione i tekue trokove. Njihovo uee u investicionim trokovima je do
25%. Tehniki vek valjaka je 36 000 h, a vremenski zavisi od uslova rada i kree se od 4 do 6
godina.

Rastojanje valjaka je veoma bitan tehniki parametar transportera sa znaajnim uticajem na


ponaanje sistema pri radu i kree se u sledeim granicama :
ravna traka (rasuta roba)
1,5 do 2,5 m
koritasta traka (rasuta roba)
0,8 do 1,8 m
kod komadne robe razmak valjaka je za Gp 250 N od 1 do 1,4 [m], a za Gp > 250 N, razmak
iznosi amax / 2
u neoptereenoj grani rastojanje je dva puta vee u odnosu na optereenu granu.
Milorad Vidovi Mehanizacije pretovara I

Trakasti transporter deo I i deo II

10 /37

Valjci za usmeravanje i sistemi za ienje trake


 Da bi se obezbedilo pravilno kretanje trake i normalan rad transportera, ose bubnjeva i slogova
valjaka moraju da budu upravno postavljene na podunu osu trake.

Elementi za usmeravanje trake kod


postrojenja male duine i kapaciteta

Valjci za ienje trake

Uredjaj za ienje trake

Klizna povrina kao element za noenje trake


Klizna povrina se takoe koristi kao element za noenje trake. Za razliku od varijante sa valjcima,
ovde se radi o kliznoj ravni ili koritastoj povrini, po kojoj klizi traka.Kod ove varijante pojavljuju se i
kombinacije, tako se na odreenom rastojanju umeu valjci, a nekada je podravanje u
neoptereenoj grani trake izvedeno sa valjcima
Oblast primene transportera sa kliznom trakom su procesi gde se pojavljuje laka komadna i rasuta
roba, koja se transportuje na malim i srednjim rastojanjima. Ovde su vei otpori kretanja, jer je u
pitanju otpor klizanja, a ne otpor kotrljanja, to uslovljava primenu u oblastima gde su mala
optereenja radnog organa.
U odnosu na sisteme sa valjcima, klizna traka ima i odreene prednosti - nema poskakivanja
tereta i dinamikih udara do kojih dolazi zbog ugiba trake. Klizna traka ima nie investicione
trokove i jednostavnije je odravanje sistema. Pored ovih prednosti, transporteri sa kliznom trakom
Milorad Vidovi Mehanizacije pretovara I

Trakasti transporter deo I i deo II

11 /37

se grade i kao spiralni transporteri sa irokom primenom u kompleksnim postrojenjima, a takodje se


lako obezbedjuje skretanje u horizontalnoj ravni

Transporteri sa kliznom trakom




Oblast primene transportera sa kliznom trakom su procesi gde se pojavljuje laka komadna i rasuta
roba, na malim i srednjim rastojanjima.
Prednosti - nema skakanja tereta i dinamikih udara do kojih dolazi zbog ugiba trake. Klizna traka
ima nie investicione trokove i jednostavnije odravanje sistema
Nedostatak - vei otpori kretanja, jer je u pitanju otpor klizanja
iroka primena u prehrambenoj industriji, preradi papira, proizvodnji konfekcije i obue i u sistemima
sa protonom proizvodnjom

Milorad Vidovi Mehanizacije pretovara I

Trakasti transporter deo I i deo II

12 /37

SKRETANJE TRAKE U VERTIKALNOJ RAVNI




Skretanje u vertikalnoj ravni realizuje se baterijom valjaka, skretnim (otklonskim) bubnjem ili preko
klizne povrine. Kada je re o valjcima, krivina se obezbedjuje gusto rasporedjenom baterijom
valjaka koja formira oblik krivine.

Savitljiva traka oslonjena u dve take i zategnuta (slika levo), pod optereenjem dobija priblino
oblik paraboline linije, pri emu je poluprenik krivine u temenu parabole direktno proporcionalan
sili zatezanja u trake u krivini Snk, a obrnuto proporcionalan proizvodu teine trake qp (u
neoptereenoj grani), odnosno trake i tereta (u optereenoj grani) i kosinusa ugla .

Rk


S nk
[m]
q p cos1

Skretanja ravne trake iz horizontalnog pravca u kos i obrnuto, u konveksnoj krivini izvodi se preko
baterije valjaka koji mogu da budu kombinovani i sa jednim bubnjem. U krivini, rastojanje slogova se
smanjuje na polovinu.
Kod profilisanih traka pre konveksne krivine ugao valjaka se mora smanjiti, a po prelasku krivine
profil trake se postupno vraa na projektovanu vrednost.
Milorad Vidovi Mehanizacije pretovara I

Trakasti transporter deo I i deo II




13 /37

Ukoliko se ne eli redukcija kapaciteta, do koje dolazi zbog smanjenja preseka materijala, primenju
se veliki radijusi krivine.
Radijus krivine zavisi od dubine profila trake. Tako, naprimer, kada je ugao bonih valjaka = 20o i
traka sa tekstilnim ulocima, minimalni radijus je Rk 20 B, a kod trake sa elinim kordom
minimalna vrednost radijusa je Rk = 50 B.
POGONSKI, ZATEZNI I OTKLONSKI BUBANJ




Bubnjevi za trakaste transportere izrauju se od livenog elika ili kao varena konstrukcija
Duina bubnja je kod gumenih, plastinih i ianih traka uvek vea od irine trake Ld = B + (0,2 do
0,4) m. Ovo pravilo ne vai kod eline trake, gde je bubanj ui od trake

Pogonski bubanj

Zatezni bubnjevi i sistemi zatezanja trake

Milorad Vidovi Mehanizacije pretovara I

Trakasti transporter deo I i deo II




14 /37

Pogonski bubanj za transportere vee duine oblae se gumom i keramikom radi poveanja
koeficijenta trenja izmeu bubnja i trake.
Koeficijent trenja izmeu bubnja i trake nije konstantna veliina, on opada sa porastom pritiska
izmeu trake i bubnja i manji je u nailaznoj nego u silaznoj taki. Koeficijent trenja zavisi od stanja
povrine trake i bubnja i od brzine trake. U toku rada postrojenja dolazi do glaanja povrina, tako
da se trenje smanjuje. Sa porastom brzine trenje takoe opada, a voda i podmazujue materije bre
se prostiru sa porastom brzine.
Kada transporter radi na otvorenom, koeficijent se bira za vlane uslove i srednji pritisak. Povrina
bubnja se izvodi sa lebovima, koji spreavaju lepljenje materijala. U vlanim uslovima, kao i pri
transportu mokrog materijala na niskim temperaturama, na bubnju poinje formiranje ledenih
bregova koji se moraju odstraniti, jer izazivaju brzo propadanje trake.
Mesto postavljanja zateznog ureaja i nain zatezanja trake zavisi pre svega od duine transportera
i raspoloivog prostora za smetaj elemenata ureaja za zatezanje, a najpovoljnije je ono mesto gde
je najmanja sila zatezanja u traci.
Najmanja sila je obino u silaznoj taki na pogonskom bubnju, kod kosih transportere zbog dejstva
sile gravitacije, najmanja sila moe da bude na kraju kosog dela trake, to zavisi od konfiguracije
postrojenja.
Postavljanje zateznog ureaja iza pogonskog bubnja je celishodno kod transportera vee duine, jer
se eliminiu posledice koje proizilaze od istezanja trake.
Proklizavanje pogonskog bubnja kao posledica samanjenja koeficijenta trenja izmeu trake i bubnja
zbog promene pritiska izmeu trake i bubnja dovodi do preoptereenja trake. Zato se kod velikih
postrojenja ne preporuuje primena primitivnih reenja za zatezanje trake, jer ona ne obezbeuju
optimalan rad u razliitim stanjima sistema. Ureaji sa automatskom regulacijum obezbeuju
najadekvatniju zatitu trake, jer se pravilnom regulacijom sile zatezanja eliminie zaostajanje trake.
Milorad Vidovi Mehanizacije pretovara I

Trakasti transporter deo I i deo II

15 /37

UTOVARNO ISTOVARNI UREDJAJI




Osnovna funkcija utovarnog ureaja kod rasute robe je da obezbedi prihvatanje materijala i da ga
ravnomerno rasporedi na traci pre nego to dostigne brzinu trake.
Otuda, utovarni ureaj de facto realizuje zatitu trake od intenzivnog
habanja i destabilizacije pri kretanju.
Naime, na mestu utovara materijala komadi padaju
na traku i izazivaju udare, a nastaje i relativno
kretanje izmeu trake i tereta, to za posledicu ima
intenzivno habanje trake. Konstrukcija utovarnog
ureaja zavisi od zadatka postrojenja u sistemu i od
karakteristika materijala. U regularnim uslovima
rada habanje zatitnog sloja trake nije intenzivno.

utovarna stanica

Utovarna stanica moe da bude i pokretna. To se ostvaruje preko kolica koja se kreu po inama na
ramu transportera, pri emu pomeranje moe da bude manuelno ili sa mehanikim pogonom
Utovar kod transportera za komadne terete realizuje se manuelno, ili se roba doprema nekim drugim
sistemom (ciklinim ili kontinualnim)

Milorad Vidovi Mehanizacije pretovara I

Trakasti transporter deo I i deo II




16 /37

Istovar materijala kod trakastog transportera realizuje se preko povratnog bubnja ili bono,
primenom odgovarajuih istovarnih ureaja.

Istovar materijala bono u bilo kojoj taki realizuje se preko izbacivaa sa doboima ili titnog
skretaa.
Izbaciva sa doboima

titni skreta moe da bude jednostrani i dvostrani. Postavlja se u odnosu na osu trake pod uglom
od 30o do 45o u smeru kretanja. Povrina tita koja je u dodiru sa materijalom presvlai se plastikom,
Milorad Vidovi Mehanizacije pretovara I

Trakasti transporter deo I i deo II

17 /37

da bi materijal lake klizio du tita, koji mora da bude oslonjen na traku da bi se izbeglo
zaglavljivanje materijala izmeu trake i tita.

titni skreta za
komadne robe

titni skreta uspeno se primenjuje i za istovar rasutih tereta, a na ovom principu bazirana reenja
koriste se i kao uredjaji za ienje trake

titni skreta za
rasute robe

Milorad Vidovi Mehanizacije pretovara I

Trakasti transporter deo I i deo II




18 /37

Za istovar komadnih tereta sa trake koriste se i drugaija reenja, manuelni istovar, boni potiskiva
ili baterija valjaka postavljenih pod uglom u odnosu na smer kretanja trake

Milorad Vidovi Mehanizacije pretovara I

Trakasti transporter deo I i deo II

19 /37

POGONSKA STANICA


Pogonska stanica obuhvata sve elemente neophodne za pogon trake. Ona se sastoji od: pogonskog
motora, reduktora, spojnice, konice, pogonskog bubnja (jednog ili dva), otklonskog bubnja ili
ureaja za pritiskanje trake radi poveanja sile tranja na pogonskom bubnju
U uslovima gde nema prostora za ugradnju konvencionalnog pogonskog ureaja koriste se bubnjevi
sa ugraenim motorom i reduktorom u samom bubnju (unutranji pogon)

Pogonske stanica tekih transportera

Pogonske stanica za
lake transportere


Vrsta motora kod trakastog transportera zavisi od uslova rada. Zbog niske cene, trenutne pogonske
spremnosti i ekolokih razloga najvie se koristi elektro motor i to asinhroni sa kliznim prstenovima ili
sa kratko spojenim rotorom.
Milorad Vidovi Mehanizacije pretovara I

Trakasti transporter deo I i deo II




20 /37

Spojnica se ugrauje izmeu motora i reduktora i reduktora i vratila bubnja kao zatita od
preoptereenja i udara. Vrsta spojnice zavisi od broja pogonskih bubnjeva, snage pogonskog
sistema, a kod elektro pogona zavise i od vrste elektro motora.
Konica u pogonskoj stanici je neophodna kod kosih transportera, radi spreavanja vraanja trake i
tereta kad doe do prekida u prenoenju pogonske sile na traku, kao i kod transportera koji se
koriste za sputanje tereta. Kod horizontalnih transportera konica je neophodna, jer po iskljuivanju
pogonskog sistema moe da doe do kretanja pod dejstvom inercije. Konica se postavlja na jednu
od spojnica pogonske stanice.
NOSEA KONSTRUKCIJA

Nosea konstrukcija povezuje sve elemente


transportera u jednu celinu. Pored noenja
elemenata omoguava zatitu od spoljnih
atmosferskih uticaja. Kod transportera za
rasute terete velikih duina konstrukcija je
sloena i prati konfiguraciju terena, a kod lakih
transportera je kompaktna i povezuje
elemente transportera

Milorad Vidovi Mehanizacije pretovara I

Trakasti transporter deo I i deo II

21 /37

RASPORED POGONSKIH BUBNJEVA I KONFIGURACIJE TRAKASTIH TRANSPORTERA

Mesta pozicicioniranja i
raspored pogonskih
bubnjeva

Milorad Vidovi Mehanizacije pretovara I

Tipine konfiguracije
trasa transportera, sa
pozicijom pogonskog i
zateznog bubnja

Trakasti transporter deo I i deo II

22 /37

TRANSPORTNI KAPACITET TRAKASTOG TRANSPORTERA




Transportni kapacitet transportera zavisi od itavog niza faktora: fizikih osobina robe (prirodnog
ugla nagiba, gustine materijala, granulometrijskog sastava materijala, vlanosti, spoljnog trenja),
tehnikih karakteristika transportera (irina trake, profil trake, brzina trake, nagib) i tehnolokih
uslova.
Saglasno optem pristupu utvrdjivanju transportnog kapaciteta, osnovni izrazi za utvrivanje
asovnog kapaciteta, za sluaj rasute robu, su:

Q v =3600 Fm v m3 h


Q t =3600 Fm v m = 3,6m t v [t h ]

Za sluaj komadne robe:

Q k =3600

v
[kom h ]
l

m
Q m =3,6 v [t h ]
l

gde su:
[m2]

Fm

povrina poprenog preseka materijala

v [ms ]

masa komada tereta

m [kg]

zapremina "suda" u kome se roba nalazi

l [m]

meusobno rastojanje "sudova"

m [


kg

specifina zapreminska masa


m3 ]
Za transport rasutih materijala koriste se po pravilu koritasti profili trake, od kojih je najee u
primeni trapezni oblik koji se obezbeuje odgovarajuim rasporedom valjaka. Za manje transportne
kapacitete u upotrebi je i ravna traka.
Milorad Vidovi Mehanizacije pretovara I

Trakasti transporter deo I i deo II




23 /37

Tipini izgled poprenog preseka materijala na traci, za sluaj trapeznog profila i ravne trake
prikazan je na slici ispod.
B

F1

F2

FFR1

Oigledno, klju za utvrdjivanje transportnog kapaciteta jeste odredjivanje povrine poprenog


preseka materijala, tj. povrina F1, i F2.
Tako su i razlike u metodama prorauna transportnog kapaciteta, u sutini, razlike u tipu
aproksimacije koja je primenjena pri proraunu povrine poprenog preseka.

Primena CEMA metodologije za proraun transportnog kapaciteta trakastog transportera




Ameriko udruenje proizvodjaa transportera (Conveyor Equipment Manufacturers Association)


preporuuje (CEMA 1979) da se gornji, slobodni deo povrine materijala (F1), rauna kao povrina
krunog odseka kod koga tangenta u takama preseka seice i kruga sa horizontalom zaklapa
ugao koji odgovara uglu prirodnog nagiba materijala u pokretu ().
CEMA navodi da je ugao prirodnog nagiba materijala u pokretu () manji za 5-15o (najvie 20o) od
ugla prirodnog nagiba materijala u mirovnju (S). Sa druge strane, prema nemakim standardima
DIN 22101, odnos ovih uglova je 0.7S

Milorad Vidovi Mehanizacije pretovara I

Trakasti transporter deo I i deo II

24 /37
B

F1

F2

FR

Popreni presek materijala na traci CEMA metodologija




Slobodni deo trake (c), na bazi koga je mogue izraunati duinu seice, tj. due osnove trapeza
(b), prema CEMA metodologiji rauna se kao:

c = 0.055 B + 0.02286 [m]




Takodje, CEMA preporuuje da se irina horizontalnog dela trake (m) rauna kao:

m = 0.371 B + 0.00635 [m ]


Ova dimenzija saglasna je i sa istraivanjima nemakog istraivaa (Vierling 1959), koja su se


odnosila na optimizaciju profila trake (videti Sretenovi 1996). Naime, irina horizontalnog dela trake
predstavlja optimizacioni problem, s obzirom da se u zavisnosti od te veliine i ugla bonih valjaka,
za istu irinu trake B, formiraju razliite povrine poprenog preseka materijala.
Milorad Vidovi Mehanizacije pretovara I

Trakasti transporter deo I i deo II




25 /37

Prema tome, povrine F1 i F2 mogue je utvrditi na sledei nain:

POVRINA KRUNOG ODSEKA

r 2 2 r 2 sin 2 2
F1 =

m
360
2

[ ]

POVRINA TRAPEZA

F2 =


b
[m]
2 sin

b = m + (B m 2 c ) cos = m + (0.89 B m 0.04572) cos [m]

U sluaju ravne trake primena ovog pristupa je jednostavnija, zbog potrebe utvrivanja samo
povrine krunog odseka.
B 2c

FR =
2

sin

[ ]

Gde (r) i (b) izraeni preko parametara transportera i karakteristika materijala iznose:

r=


b + m B m 2c
sin m 2

2
2

sin 2

180
2

Treba pomenuti da su povrine poprenog preseka materijala na ravnoj traci priblino jednake
polovini povrine preseka materijala kod trapeznih profila, za ugao oslonih valjaka =20o i za ugao
prirodnog nagiba materijala u pokretu od =25o.

Proraun transportnog kapaciteta trakastog transportera primenom metodologije preporuene


standardom DIN 22101

Milorad Vidovi Mehanizacije pretovara I

Trakasti transporter deo I i deo II




26 /37

Osnovna pretpostavka kod primene metode koju preporuuje DIN 22101 jeste da je popreni presek
materijala mogue aproksimirati povrinom trougla upisanog u kruni odseak. Pri tome,

stranice ravnokrakog trougla prema osnovici lee pod uglom ( 1 2 ), a tangenta kruga u koji je
upisan trougao zaklapa sa osnovicom ugao (), koji odgovara prirodnom uglu nagiba materijala.
B

F1

F2

FR

Popreni presek materijala na traci DIN 22101

Vrednosti za ugao kraka trougla kreu se u opsegu 1 = 10o 20o , a ugao oslonih valjaka je po pravilu
u opsegu = 20o 30 o , respektivno za materijale sa velikim, odnosno malim uglom prirodnog ngiba.
Za duinu osnovice trougla upisanog u kruni odseak (b) preporuuje se vrednost:

b = 0.9 B 0.05 [m] , za traku irine B 2 [m]


Milorad Vidovi Mehanizacije pretovara I

Trakasti transporter deo I i deo II

27 /37

b = B 0.25 [m] , za traku irine B > 2 [m]




Shodno tome, kod trake trapeznog profila, povrine segmenata F1 i F2 mogu se utvrditi na bazi
izraza:

POVRINA TROUGLA

b2

F1 =
tg m 2
4
2

[ ]

POVRINA TRAPEZA

b+m bm
b2 m2
F2 =

tg =
tg m 2
2
2
4

[ ]

Napominje se da ovde izraz za proraun povrine poprenog preseka materijala na ravnoj traci
odgovara izrazu za proraun povrine F1 (FR=F1).
Odreivanje irine horizontalnog dela trake (m), predstavlja optimizacioni problem, kako je
pomenuto i u prethodnom delu, a istraivanja koja je sprovodio Vierling jo polovinom prolog veka
rezultovala su definisanjem optimalnih odnosa irina horizontalnog dela (m), u odnosu na ukupnu
irinu trake (B), za razliite uglove nagiba bonih oslonih valjaka.
Ti rezultati prezentirani su i u knjigama veeg broja autora (Zillich 1972; Suvajdi 1973; Sretenovi
1996;...). U svom radu (Vierling A. 1959), navodi niz optimalnih vrednosti m b za razliite uglove
prirodnog nagiba materijala i razliite uglove bonih oslonih valjaka. U literaturi se predlae i
korienje pribline vrednosti m b 2 .

Milorad Vidovi Mehanizacije pretovara I

Trakasti transporter deo I i deo II




28 /37

Preporuuje se, takoe, i usvajanje fiksnih vrednosti za ugao prirodnog nagiba materijala u pokretu
1 = 15 o , ugao nagiba oslonih valjka od = 20 o , kao i korienje izraza

b = B 0.25 [m] za

utvrivanje osnove trougla, odnosno ire stranice trapeza, s obzirom da su ovi parametri tipini za
veliki broj transportera i rasutih tereta.


U tom sluaju moe se pokazati da transportni kapacitet transportera sa ravnom trakom iznosi:

Q m =240 v k p m (0.9B0.05) 2 [t h ]


Ukoliko se radi o trapeznom profilu trake, za prethodno prikazane vrednosti parametara, imajui u
vidu i korekcije koje je uneo Vierling (izmena vrednosti koef. sa 440 na 465), moe se pokazati da
transportni kapacitet takvog trakastog transportera, s trapeznim profilom iznosi:

Q m =465 v k p m (0.9B0.05) 2 [t h ]


Gde se pored prethodno opisanih veliina, koriste i:

k [-]

koeficijent smanjenja povrine poprenog preseka usled nagiba transportera

p [-]

koeficijent popunjenosti (iskorienja) povrine poprenog preseka, u proseku p0.75

Milorad Vidovi Mehanizacije pretovara I

Trakasti transporter deo I i deo II

29 /37

ODREIVANJE SNAGE ZA POGON




Proraun snage kontinualnih transportera bazira se, u naelu, na dva osnovna pristupa:
proraun snage transportera "metodom pojedinanih otpora" - obilaskom konture transportera, i
proraun snage transportera priblinim metodama, od kojih je najpoznatiji "metod jedinstvenog
koeficijenta"
Osnovna ideja prorauna snage transportera na bazi utvrivanja pojedinanih otpora sastoji se u
utvrivanju zateznih sila u karakteristinim takama transportera, pri emu je porast zatezne sile
posledica otpora koji se pojavljuju izmeu dve sukcesivne karakteristine take.
Sutina primene ovog pristupa zapravo je u poznavanju karakteristinih otpora koje unose pojedini
ureaji na trasi transportera, odnosno poznavanju uticaja konfiguracije trase transportera, odnosno
savlaivanja visinskih razlika, vertikalnih i horizontlnih krivina transportera, i slino.
Iako veoma precizan, ovaj pristup podrazumeva veoma detaljnu i vremenski zahtevnu analizu, pa se
ovako detaljan pristup proraunu, u poslednih deceniju - dve, gotovo uvek bazira na primeni
softverskih paketa.
Sa druge strane, za "grublju" analizu transportnih sistema sa kontinualnim dejstvom, mnogo
efikasniji pristup proraunu predstavlja "metod jedinstvenog koeficijenta".
Ovaj pristup baziran je na proraunu parcijalnih snaga potrebnih za realizaciju karakteristinih faza
pretovarnog procesa, i kao takav najee se oslanja na vrednost jedinstvenog koeficijenta kojim su
obuhvaeni svi otpori karakteristini za odreeno konstruktivno reenja transportera.

Osnovna ideja metode pojedinanih otpora




Metod pojedinanih otpora najlake je razumeti posmatrajui trasu proizvoljnog transportera sa


kontinualnim dejstvom, kako je to prikazano na slici
Milorad Vidovi Mehanizacije pretovara I

Trakasti transporter deo I i deo II

30 /37

W j,j+1
3

Sj

Sj+1= Sj+ Wj,j+1

smer obilaska konture

Sj+1
j+1

i+1
2

smer
transportera

Si+1
Si+1= Si+ Wi,i+1

i
smer obilaska konture

W i,i+1

Si

Osnovna ideja metode pojedinanih otpora







Dakle, sutina ideje je u utvrivanju zateznih sila u vunom organu, du trase transportera, pri emu
je zatezna sila u proizvoljnoj taki i+1 jednaka zateznoj sili u prethodnoj taki i, uveanoj za otpore
izmeu tih dveju taaka (i,i+1) Wi,i+1. Take i,j,i+1,j+1, du trase, biraju se tako da predstavljaju
karakteristina mesta transportera.
Praktino, radi se o parovima taaka izmeu kojih su otpori homogeni, tj. imaju istu prirodu.
Klju primene ove metode jeste, dakle, u definisanju karakteristinih taaka na trasi transportera, te
potom u proraunu otpora koji su karakteristini za pojedine segmente trase.
Tako bi, naprimer, za trasu trakastog transporetra prikazanu na predhodnoj slici, kao karakteristine
bile izdvojene: taka silaska trake sa pogonskog bubnja (1), taka nailaska trake na zatezni bubanj
(2), taka silaska trake sa zateznog bubnja (3), taka nailaska trake na pogonski bubanj (4).
Primena metode pojedinanih otpora podrazumeva, zatim, proraun otpora izmeu karakteristinih
taaka, tj. proraun otpora W12, W23, W34 i W41.

Milorad Vidovi Mehanizacije pretovara I

Trakasti transporter deo I i deo II




31 /37

Pri tome, potrebno je prepoznati vrstu otpora na karakteristinom


segmentu trase i primeniti odgovarajui izraz kojim se taj otpor
proraunava.
U postupku prorauna polazi se od take (1), odnosno od take silaska
trake sa pogonskog bubnja i kumuliranjem otpora prisutnih du konture trase, dolazi se do take
nailaska trake na pogonski bubanj (4). Tako se postupak prorauna, za primer transportera na slici
svodi na formiranje jednakosti oblika:
4

S 4 =S1 + Wi
i =1


Prethodni izraz sadri dve nepoznate veliine S1 i S4, zatezne sile u traci u takama (1) i (4).
Meutim, uslov pogona, tzv. Ejtelvajnov granini uslov koji odgovara trenju na granici klizanja,
definie i dodatnu vezu navedenih zateznih sila, i prua mogunost za proraun:

S 4
<e
S1
gde su:

[-]

- koeficijent trenja trake i pogonskog bubnja

[rad]

- ugao obuhvata trake oko pogonskog bubnja

Obimna sila (Pd) koja se moe preneti sa bubnja na traku jednaka je razlici nailazne (Sn) i silazne
sile (Ss), odnosno sila S4 i S1 u prethodnom primeru.

Pd =S n S s =S s (e

1) [N ]

Milorad Vidovi Mehanizacije pretovara I

Trakasti transporter deo I i deo II




32 /37

Za poznatu vrednost obimne sile, odnosno vune sile koja se predaje traci, jednostavno se
proraunava i potrebna snaga za pogon transportera, kao:

P v
N CM = d
[kW ]
1000 p
gde su:
v

[m/s]

- brzina trake transportera

[-]

- koeficijent iskorienja pogonskog agregata

Takoe, s obzirom da vuna sila mora biti najmanje jednaka ukupnim otporima transportera:

PD Wi
i

Milorad Vidovi Mehanizacije pretovara I

Trakasti transporter deo I i deo II

33 /37

Karakteristini pojedinani otpori


Prezentirani koncept prorauna baziran je na metodi pojedinanih otpora koju navodi (Sretenovi
1996), a zasnovan je na DIN 22101.
Otpor rotiranja valjaka i utiskivanja u traku (Oznaava glavni otpor pri kretanju trake. Za proraun
se koristi empirijski koeficijent otpora wr)
Optereena grana

WGO = (m t + m o + m ro ) g w r L ( n ) cos

[ N]

Neoptereena grana

WGN = ( m o + m rn ) g w r L ( n ) cos
mt [kg/m]
mo [kg/m]
mro[kg/m]
mrn[kg/m]
wr [-]

[ N]

masa materijala
masa trake
redukovana masa valjaka u optereenoj grani
redukovana masa valjaka u neoptereenoj grani
koeficijent otpora, ije vrednosti su date u tabeli

Vrednost koeficijent otpora wr


USLOVI RADA

RAVNA

PROFILISANA

TRAKA

TRAKA

Zatvoren suv prostor bez praine

0.018

0.02

Zatvoren zagrejan prostor sa normalnom vlanou i malim koliinama abrazivne praine

0.022

0.025

0.03

0.03

0.035

0.04

Prenosni transporteri sa dobrim uslovima rada


Hladan zatvoren prostor sa poveanom vlanou i otvoren prostor sa veom koliinom
abrazivne povrine
Milorad Vidovi Mehanizacije pretovara I

Trakasti transporter deo I i deo II

L(n)[m]

[]

34 /37

duina dela trensportera sa homogenim otporima


ugao nagiba na deonici sa homogenim otporima

Otpor pri podizanju i sputanju


Optereena grana

WDO = (m t + m o ) g H

[ N]

Neoptereena grana

WDN = m m o g H
H [m]

[ N]

visina na koju se teret podie (sputa) na deonici sa homogenim otporima

Otpor prelaska trake preko bubnja i otpor na mestima promene pravca kretanja trake
Ukupan otpor na vratilu bubnja sastoji se iz dve komponente: otpora u leajevima i otpora savijanja
trake. Sila otpora zavisi od obuhvatnog ugla i od tehnikog reenja
Skretanje trake u konveksnoj krivini - preko bubnja

SS = K S n
K [-]

koeficijent otpora ije vrednosti su date u tabeli


O BUHVATNI UGAO []

VREDNOST KOEFICIJENTA K

180

1.05-1.06

90

1.03-1.04

<90

1.02-1.03

Milorad Vidovi Mehanizacije pretovara I

Trakasti transporter deo I i deo II

35 /37

Metod jedinstvenog koeficijenta otpora




Prezentirani koncept prorauna baziran je na metodi jedinstvenog koeficijenta otpora prema DIN
22101.
snaga potrebna za pogon neoptereenog transportera

NL =

C f L v (m m1 + m m 2 ) g cos
1000

[kW]

snaga potrebna za prenoenje tereta

NQ =

C f L Q m g cos
3600

[kW]

snaga potrebna za podizanje tereta

NH =

Qm g H
3600

[kW]

snaga potrebna za savlaivanje dodatnih otpora NZ


IRINA TRAKE

NZ [kW]

B500mm

0.75

B1000mm

1.5

B>1000mm

23

ukupna potrebna snaga na vratilu pogonskog bubnja NCD i potrebna snaga motora NCM

N CD = N L + N Q + N H + N Z N CM =
Milorad Vidovi Mehanizacije pretovara I

N CD
p

Trakasti transporter deo I i deo II

36 /37

gde su:
C

[-]

korektivni faktor koji je definisan kao odnos

C=

(glavni otpori + sporedniotpori )


glavniotpori

kojim su obuhvaeni: otpor inercije, otpor trenja na utovarnom ureaju, otpor savijanja trake na bubnjevima,
otpor ukoenih valjaka u neoptereenoj grani, otpor ureaja za ienje trake i dr. Zavisi od duine
transportera, a pri velikom prljanju trake u tekim uslovima rada vrednost se moe poveati za 60% do 80%.
Vrednosti ovog koeficijenta daju se tabelarno ili grafiki (videti Sretenovi, 1996).
f
[-]
koeficijent ukupnih otpora
f=0.017 za dobro izraena postrojenja i u dobrim uslovima rada
f=0.025 za prosene uslove rada
f=0.025 do 0.1 u uslovima velikog zapraivanja, loeg podmazivanja valjaka i preoptereenja trake
L

[m]

duina transportera

[m/s]

brzina trake

mm1 [kg/m]
zbirna redukovana masa valjaka u obe grane mm1=mro+mrn koja se utvruje kao zbir redukovanih
masa rotirajuih delova valjaka po dunom metru, na optereenom i neoptereenom delu trake. Ukoliko su mvo [kg]
i mvn [kg] mase valjaka na optereenom i neoptereenom delu trake respektivno, i ukoliko su lvo [m] i lvn [m]
rastojanja valjaka na optereenom i neoptereenom delu trake respektivno, proraun se realizuje primenom izraza

m m1 = m ro + m rn =

m vo m vn
+
l vo
l vn

mm2 [kg/m]
masa trake u obe grane mm2=2m0, pri emu je masa trake po dunom metru poznata na osnovu
podataka proizvoaa, ili se, ukoliko to nije sluaj, kod transportera za rasute terete aproksimira izrazom datim u
prethodnom delu
Milorad Vidovi Mehanizacije pretovara I

Trakasti transporter deo I i deo II

37 /37

B
[m]
irina trake, koja se utvruje preko transportnog kapaciteta i na bazi karakteristika tereta, a
potom usvaja na bazi standardnih vrednosti

[]

ugao nagiba transportera

Qm [t/h]

maseni transportni kapacitet

visina na koju se die (sa koje se sputa) materijal prilikom transporta

[m]

Milorad Vidovi Mehanizacije pretovara I

You might also like