TEORIJA OSJETLJIVOSTI NA POTKREPLJENJE

Teorija osjetljivosti linosti na potkrjepljenje je teorijsko objanjenje neuralnih i psiholokih

procesa koji se nalazi u podlozi velikih dimenzija linosti.
PROLOST I SADANJOST revidirana i nerevidirana verzija
RTS teorija revidirana je 2000. godine. Veina empirijskih istraivanja se usmjerila na
testiranje nerevidirane verzije RTS teorije, meutim, u mnogim vanim aspektima, revidirana
teorija je razliiti te dovodi do stvaranja novih hipoteza od kojih su neke suprotne od onih
koje su generirane na temelju nerevidirane teorije. Sporost pri usvajanju nove teorije je
nesumnjivo uzorkovana nepoznatou i inertnou pokretanja istraivanja na temelju
revidirane teorije te paljivim razmatranjem zakonitosti obje verzije teorije.
Meutim, postoje i drugi razlozi koji mogu utjecati na takvo stanje u istraivanjima RTS
teorije. Neki istraivai linosti priznaju da RTS obuhvaa neke temeljne elemente emocija i
motivacije, te na nain na koji se temeljni elementi emocija i motivacije odnose na linost.
Pri tome se posebice usmjeravaju na pribliavanje i bjeanje, kao na dvije temeljne dimenzije
ponaanja.
No, oni takoer misle kako odreeni detaljni Grayevog rada nisu u potpunosti prikladni u sferi
analize ljudskog ponaanja. Carver i Scheier su napravili promjene u teoriji o emocijama
povezanim sa sustavom nagrada i kazni. Njihov pogled na navedene sustave se moe oitovati
u irokopojasnim BIS-BAS skalama koje su napravili Carver i White. Navedeno se oituje u
opim motivacijskim tendencijama bjeanja ili pribliavanja , a ne u specifinostima BIS i
BAS sustava kako je navedeno u Grayevom radu. S obzirom na navedeno moe se doi do
zakljuka kako srodne teorije RTSa konstruirane kako bi, ovisno o miljenju istraivaa,
obogatile ili pobrkale dostupnu literaturu. Posebice kada se isti pojam (BIS) koristi za
mjerenje teoretski razliitih konstrukata.
Iz razloga to je revidirana teorija jo specifinija u vezi neuralnih funkcija, a iji su zakljuci
uvelike proizali iz tipinih paradigmi uenja ivotinja, ne postoji dovoljno razloga koji bi
poduprli miljenje da e se prethodno navedeno stajalite promijeniti jednom kada se
revidirana teorija u potpunosti uklopi u miljenje o RTSu.
TEMELJI RTS TEORIJE
Grayev pristup razumijevanju bioloke podloge linosti slijedio je odreeni uzorak:
a) prvo identificirati osnovna svojstva sustava mozak ponaanje koji bi mogli biti
ukljueni u vane izvore varijacija promatranih u ljudskom ponaanju
b) te povezati varijacije u tim sustavima s postojeim mjerama linosti.
Pri tome je nuna bila pretpostavka da su promatrane varijacije u radu sustava mozak
ponaanje obuhvaaju linost; odnosno da je linost njima definirana.
Na Grayevu teoriju uvelike je utjecala Darwinova teorija evolucije prirodnim odabirom. Zbog
toga je pretpostavio da se podaci dobiveni na ivotinjama mogu prenijeti na ljude.
OPA TEORIJA LINOSTI
Iako u dananje vrijeme moe djelovati banalno naglaavati vezu faktora linosti s
emocionalnim i motivacijskim sustavima, miljenje nije bilo zastupljeno 60-tih godina kada je

malo psihologa linosti zagovaralo vanost temeljnih sustava emocija u podlozi linosti.
Stoga je vaan znaaj Grayeve teorije koja je oblikovala pojavljivanje neuroznanosti u
podruju linosti.
Meutim, glavne pretpostavke Grayevog pristupa su ve postojale u opoj psihologiji
(Eysenck, 1957, 1967). Sam Gray je samo spojio postojee pretpostavke kako bi pruio
temelje ope teorije linosti. U to vrijeme navedene pretpostavke ve su bile provjerene te su
se temeljile na vrstim rezultatima istraivanja.
Zbog toga je Gray zagovarao paralelni pristup: konceptualni ivani sustav (cns) i centralni
ivani sustav (CNS). Odnosno, cns sastavnice linosti (primjerice teorija uenja) i sastavnice
modanog sustava koji se nalazi u podlozi sustavnih varijacija u ponaanju. Ove dvije razine
objanjenja moraju biti kompatibilne, no zbog rupa u znanju ne bi bilo mudro napustiti jedno
tumaenje zbog drugog.
Gray se koristio jezikom kibernetike u obliku cns-CNS mosta, kako bi pokazao na koji nain
se postie tijek informacije i kontrola izlaznih rezultata (npr. Uzbuenje-Odluka model). Ta
RTS se usmjerava na relativno mali broj temeljnih pojava koji su u prirodi sastavljanja teorije,
ali se ta injenica ne bi smjela tumaiti, kao to se nekada tumai, kao da implicira da je RTS
ograniena na tumaenje samo tih pojava.
Suprotno od Grayevog opeg pristupa, Eysenck je usvojio razliiti od gore prema dolje
pristup. Njegovo traganje za uzronim sustavima je bilo odreeno strukturom statistiki
dobivenih faktora/dimenzija linosti. Mogunosti da se struktura navedenih dimenzija ne
odgovora strukturi uzronih utjecaja nikada nije ozbiljno posveena panja te stoga jo
postoje razlozi za ispitivanje premisa koje su u podlozi ove pretpostavke. Meutim,
Eysencokom pristup je odriv u pogledu razumijevanja uzronog temelja strukture linosti,
definirane kao jedinstvene cjeline (npr. ekstraverzija i neuroticizam). Stoga nije zauujue da
se ovaj pristup nikada nije razvio iznad postulacije malog broja opih modanih procesa,
prvenstveno silaznog retikularnog aktivacijskog sustava koji je u podlozi introvezije
esktraverzije i kortikalnog uzbuenja.
Uokliko uzmemo zajedno Eysenckovu i Grayebu teoriju, moemo uvidjeti kako su
komplementarne, objanjavaju razliite probleme na razliitim razinama analize. Bez
Eysenckovog rada teko je uvidjeti kako je Gray putem svog neupsiholokog rada doao do
svoje teorije strukture linosti te je on ukazao na vaost linosti u znanstvenoj teoriji i
istraivanju.
Hull-Eysenck i Mowrer-Gray perspektive
Kako bi se primijetila teorijska razlika izmeu Eysenckova i Grayeva pristupa potrebno je
kopati meu neke od znanstvenih problema koji su dominirali psihologijom tijekom sredine
20. stoljea.
Eysenckova teorija se usmjerila na jedan faktor u podlozi individualnih razlika arousal/arousability. Ova teorija je slijedila dobro utrt put Hulla, ija se teorija uenja
usmjerila na faktor smanjenja nagona koji je u podlozi pokrepljenja. Gray navodi kako se

koncept opeg nagona kao takvog ne razlikuje u znaajnim aspektima od arousala. Hull i
Eysenck su zagovarali samo jedan uzroni faktor koji utjee na uenje.
U suprotnosti s navedenim pogledom te reflektirajui promjene u teoriji uenje koje su se
odvijale u opoj psigologiji Grayevo alternativno stajalite zagovaralo je dvoprocesnu
teoriju uenja temeljenu na sustavima nagrade i kazne. To je odraavalo vanost rada
Mowrera koji je zagovarao stajalite da se uenje sastoji od dva procesa:
a) asocijativnog (Pavlovijanskog) kondicioniranja i b) instrumentalnog uenja.
Nadalje, on je smatrao da efekti kazne i nagrade imaju razliite bihevioralne rezultate te
razliite temelje u podlozi. Emocije su takoer ukljuene u ovo uenje s obzirom da je
smatrao da takva stanja (npr. nada) igraju ulogu u internalnim motivatorima ponaanja. Takva
dvoprocesna teorija je potkrijepljena otkriem centra za uitak u mozgu 50-tih godina. Stoga
je njegova teorija tvrdila da su nagrada i kazna razliiti procesi i da emocionalno stanje slii
kao internalni motivatior ponaanja.
STANDARDNA (1982) RST
Eyseckova teproka Ektraverzije je postulirala da se introverti i ekstraverti razlikuju u pogledu
osjetljivosti njihovog korikalnog sustava ija su posljedica razlike u granicama odgovora
uzlaznog retikularnog aktivacijskog sustava (ARAS). U usporedbi s ekstrovertima, introverti
imaju manji prag na odgovor te stoga vee koritkalno pobuenje. Intoverti su vie korikalno
pobueni i mogu se pobuditi vie kada se suoe sa senzornim stimulusom. Meutim, veza
izmeu indukcije uzbuenja i samog uzbuenja je subjekt moderacijskog utjecaja
transmarginalne inhibicije (TMI zatitnog mehanizma koji lomi vezu izmeu rastueg
intenziteta stimulusa i ponaanja velikog inteziteta) : kada je stimuls mal (npr. tiina, placebo)
introverti bi trebali biti vie pobueni/pobuujui od ekstroverata , a kod veeg stimulusa
(kofein, buka) dolazi do preuzbuenja te bi to trebalo pobuditi TMI koji e dovesti do manjeg
poveanja u uzbuenju nego kod ekstroverata.
Druga dimenzija, neuroticizam je povezana s aktivacijom limbikog sustava i emocionalnom
nestabilnotu. RTS je razvijen nasuprot ove pozadine. Gray je ponudio alternativnu teoriju
koja je sugerirala promjene u poloaju ekstraverzije i neuroticizma u faktorskom prostoru (da
se trebaju rotirati za 30 stupnjeva kako bi formirale uinkovitije uzrone osi osjetljivosti na
kaznu koja bi reflektirala anksioznost te osjetljivosti na nakradu koja bi reflektirala
impulzivnost) i neuropsiholokoj bazi E i N.
Teorija je predviala da se impulzivni + pojedinci biti najosjetljiviji na znak nagrade, a
impulzivni na znak kazne. Anksiozni pojedinci e biti najosjetljiviji na znak nagrade, u
odnosu na anksiozne -. In
Ortogonalnost faktora sugerira da:
a) odgovori na nagradu bi trebali biti isti na svim razinama anskioznosti
b) odgovori na kaznu bi trebali biti isti na svim razinama impulzivnosti ( ovo stajalite se
zove odvojiva hipoteza subsustava

Prema RTS teoriji Eysenckova E i N dimenzija su izvedeni, sekundarni faktori od

fundamentalnih sustava osjetljivosti na nagradu i kaznu. E odraava balans osjetljivosti na
nagradu i kaznu, a N njihove zajednike prednosti. Gray je takoer objasnio i Eyseckove

pobuujue efekte, u prosjeku, kazna je vie pobuujua nego nagrada i introverti su

osjetljiviji na kaznu. Stoga oni doivljavaju vie indukcije uzbuenja i tendiraju biti vie
uzbueni. Dok za razliku od njih Eysenck smatra,do stupnja da su efekti potkrjepljenja
posredovani linou, da su oni posljedica razine pobuena, a ne osjetljivosti na nagradu ili
kaznu.
KLINIKA NEUROZA
Prema E introverti su podloni anksioznim poremeajima te lake razvijaju klasine
kondicionirane (emocionalne) odgovore: ova teorija je jo proirena sa dodatkom inkubacije u
efektima kondicioniranja kako bi se objasnio neurotski paradoks (pojavljivanje i kada se
javlja nepokrepljujui kondicionirani stimulus), zajedno s emocionalnom nestabilnou koje
se ogleda u N to onda introverte ini podlonima anskioznim poremeajima.
Od zaetka teorije postojali su problemi. Prvo, introverti pokazuju slabije klasino
kondicioniranju pod uvjetima koji su pogodni za visoko uzbuenje (npr. kondicioniranje
treptanja).
Problemi vezani za kondicioniranje
1. Introverti pokazuju slabije klasino uvjetovanje u uvjetima visoke pobuenosti te
ukrteni uzorak kod E koji je lako potvrditi to potvruje Eysenkovu teoriju o
transmarginalnoj inhibiciji visokog uzbuenja.
2. za impulzivnost, ne drutvenost, je esto povezano s efektima kondicioniranja - to
predstavlja veliku veliku pobuenost i stoga visoku provodnost, u stabilnom kvadrantu
koji je definiran E-N prostorom, a ne u neurointrovertnom kvadrantu koji zahtjeva
teorija klinikih podataka. Stoga E teorija nije u mogunosti objasniti etiologiju
anksioznosti neurotinih introverta, to je jedan od glavnih ciljeva ove teoriju i
njezinim zaecima.
3. Utjecaji doba dana dalje potkopavaju sredinje postulate E teorije klinike neuroze.
UVJETOVANJE I EMOCIJE
Gray je naao jo jedan bolji razlog za odbacivanje teorije o klasinom uvjetovanju neuroze.
U klasinoj teoriji uvjetovanja, kao rezultat sistematinog uparivanja uvjetovanog podraaja
(UP) i neuvjetovanog podraaj (NP), uvjetovani podraaj preuzima mnoga svojstva koja
izaziva neuvjetovani podraaj. Kada se prezentira sam, UP izaziva odgovor koji slii
odgovoru koji izaziva NP. Stoga uroeni strag (NP) moe biti izazvan s UP.
Problem je u tome to UP nije zamjena za NP u nekoliko vanih aspekata UP ne lii na NP.
Primjerice bol UP e izazvati veliku varijaciju odgovora (vokalizacija, bihevioralno
uzbuenje) koji se razlikuju od onih odgovora koji e biti izazvani kada e UP signalizirati
bol (tiina, inhibicija). Stoga klasino uvjetovanje ne moe objasniti patogenezu ili
fenomenologiju neuroza, iako moe objasniti kako poetno neutralan podraaj UP moe
pobuditi motivacijsku snagu kako bi se izazvalo neko stanje.
Gray stoga smatra kako negativno emocionalno stanje koje uzrokuje neurozu generira uroeni
mehanizam BIS.
TRI SUSTAVA EMOCIJA STANDARNOG RTS
1) FFS Bori se ili bjei misli se kako je osjetljiv na averzivne NP (npr. uroene bolne
podraaje), te posreduje izmeu emocija bijesa i panike povezuje se s stanjem
negativnog afekta i Eysenckovom crtom Psihoticizam

2) BAS smatra se da je osjetljiv na apetivne UP, formirajui pozitivnu feedback petlju,

te se aktivira prisutnou podraaja koji je asociran s nagradom ili prekidom kazne
povezuje se s pozitivnim afektima te je povezan s crtom Impulzivnosti
3) BIS smatra se kako je osjetljiv na averzivne UP (signale kazne ili nedobivanja
nagrade), povezuje se s anksioznou i sa novim i visoko intenzivnim podraajima te
podraajima (krv, zmije) koji se veu uz strah
Podaci su dobiveni
1) prouavajui efekte lezija specifinim neuralnih mjesta na ponaanje
2) efekta droge barbiturata i alkohola prvenstveno, a kasnije anksiolitika
Grayeva okosnica je bila detaljan uzorak ponaajnih ishoda kategorija droga koje utjeu na
ljudske emocije: u tom smislu anksioznost se mogla operaciono definirati kao ona ponaanja
koja se mijenjaju pod utjecajem anksiolitkia. Opasnost od cirkularnosti se izbjegla
postulacijom da anksolitice ne smanjuju samo anskioznost, nego se mogu pokazati njigovi
efekti u paradigmama ivotinjskog uenja. Takve droge su utjecale na reakcije na averzivne
UP, tako to nije dolo do oekivanja nagrade i uvjetovane frustracije, to je sve bilo u skladu
s BISom iji je zadatak bio potiskivanje operantnog ponaanja prilikom prijetnje i
poveavanje procesuiranja informacija. Kasnije se dodao BAS kako bi se objasnile reakcije na
nagraujue podraaje koji nisu bili pod utjecajem anskiolitika.
REVIDIRANA RTS (2000)
1) Sustav FightFlightFreeze System (FFFS) je odgovoran za posredujuu reakciju na sve
averzivne podraaje, UP i NO. Hijerarhijski poredak modula obuhvaa FFFS, koji je
odgovora na ponaanja izbjegavanja i bijega. FFS posreduje i makni me s ovog mjesta
emociju straha, ne anksioznost. Primjer je negativnog feedback sustava, stvoren kako bi se
smanjila diskrepancija izmeu neposredne prijetnje te eljenih stanja (sigurnosti). Faktor
linosti koji je povezan obuhvaa sklonost strahu i izbjegavanju, to kliniki se moe smjestiti
u podruje poremeaja fobije i panike. (originalna teorija je FFFS reakcije objanjavala NU
averzivnim podraajem boli).
2) BAS posreduje reakcije svih apetativnih podraaja, NP i UP. To stvara apetitivnu nadajuu
emociju oekivanja uitka. Povezanost s linosti ukazuje na optimizam, orijentaciju prema
nagradi i impulzivnost to kliniki obuhvaa ovisnika ponaanja i veliku raznolikost
viskorizinih, impulzivnih ponaanja te moe biti apetitivna komponenta manije. (ne razlikuje
se toliko od nerevidiranog). On je mehanizam pozitivne povratne sprege koji je stvoren kako
bi se se otmaknulo od trenutnog apetitvnog stanja s ciljem prema bilokom potkrepljenju.
Vano je razlikovati pobuujuu motivacijsku komponentu i consummatory komponentu
reakcija na apetativni NP. Gray je vjerovao da ne postoji niti jedan sustav koji posreduje
consummatory component of such reactions (e.g., reactions to unconditioned stimuli): e.g.,
copulation and eating/drinking involve very different response systems
BAS je odgovorn za smanjenje vremenskoprostorne udaljenosti izmeu trenutnog apetitivnog
cilja i finalnog bilokog potrekrepljivaa.
3)BIS vie nije odgovorana za posredujue odgovore na averzivni UP i specijalnu kategoriju
uroenog podraaja straha, ve je odgovoran za razluivanje cilja konflikta openito. (e.g.,
between BAS-approach and FFFS-avoidance, as in foraging situations, but it is also involved
in BAS-BAS and FFFS-FFFSconflict).
On je negativna povratna sprega
It is a negative feedback system aimed at countering the deviation
from the reference state of no goal conflict. The BIS generates the
watch out for danger emotion of anxiety, which entails the inhibition of

prepotent conflicting behaviours, the engagement of risk assessment

processes, and the scanning of memory and the environment to help
resolve concurrent goal conflict. The BIS resolves conflicts by increasing,
by recursive loops, the negative valence of stimuli (these are adequate
inputs into the FFFS), until behavioural resolution occurs in favour of
approach or avoidance. Subjectively, this state is experienced as worry
and rumination. The associated personality comprises worry-proneness
and anxious rumination, leading to being constantly on the look-out for
possible signs of danger, which clinically maps onto such conditions as
generalized anxiety and obsessional-compulsive disorder (OCD) both
conditions reflect a lack of adequate goal conflict resolution appropriate
to local environmental parameters. There is an optimal level of BIS
activation: too little leads to risk-proneness (e.g., psychopathy) and too
much to risk aversion (generalized anxiety), both with sub-optimal
conflict resolution. It is intriguing to speculate that modern-day angst,
and social malaise, is in part due to the conflict induced by rewardreward
conflicts (e.g., which holiday to go on, which car to purchase and
which career to pursue): choice per se has a negative component. The
way in which the FFFS, BIS and BAS relate to Extraversion and