Univerzitet u Tuzli

Filozofski fakultet
Odsjek: Pedagogija Psihologija
Predmet: Etika
Profesor: prof.dr. Enver Halilovi

Seminarski rad
Platonova etika

Tuzla, maj 2009.

Studentica:
Bei Anja

Postoji samo jedno dobro, a to je znanje,

i jedno zlo, a to je neznanje. (Platon)1

Platon (427.-347. pr. n.e.)

Historijsko drutvena pozadina
Porijeklo, mladost, obrazovanje

Platon se rodio u prvoj polovini 427. godine. Kao dan njegova roenja slavljen je docnije u
Akademiji sedmi dan mjeseca targelioma (maja) a taj dan praznovao se na ostvrvu Delu
roenje Apolonovo. Njegov otac Ariston vukao je lozu od Korida , posljednjeg Atinskog
kralja.
Pripadao je jednoj od socijalno i politiki uglednijoj porodici .Platon je bio briljivo vaspitan.
Poetne nauke uio je kod uitelja Dionisija , gimnastiku kod Aristona iz Agra koji mu je dao
ime Platon (iroki), zato to je bio irokih prsa, opirno govorio a ranije se zvao Aristokle po
djedu.
Ranije se i bavio slikarstvom ali ga je odbacilo jer ono podrava neto to je sjenka sjenke ,
slika slike, ima samo jedan pravi odar , pojam odra kao bie.
Naroito je volio geometriju i aritmetiku jer se one bave optim pojmovima. Najpresudnije ,
najdublji i najpotpuniji utjecaj na Platonovo izvrno je Sokrat, s kojim se on upoznao u
dvadesetoj godini. Zato je Platon pred svoju smrt kao najveu milost sudbine zahvaljivao
tome to se rodio kao ovjek, drugo to se rodio kao Helen i tee to je njegovo roenje palo u
doba Sokratovo.
Sokrat je bio Platonov uitelj, meutim njih dvojica su bili veoma razliiti. Poslije smrti
Sokratove, Platon je otiaao iz Atine , koja ga je posjeala na tolike razgovore i otputovao u
Megaru svome saueniku Euklidu. Vrativi se u Atini pisao je Sokratovu odbranu u kojoj je
uveo sav svoj maldaklaki gnjev. Iz Megara otiao je u Egipat gdje e da ui astronomiju i
matematiku . Iz Egipta je poao u Kerenu gdje e ostati due vremena kod glasovitog
matematiara Teodora. Iz Kerene doao je Platon u Veliku Heladu ,kako se onda zvala juna
Italija zbog velikog broja Helenskih naselja.
U Ateni je ostao do 367., kada je na poziv svog prijatelja i tovatelja Diona, otputovao na
Siciliju, kako bi pokuao neke svoje politike ideje provesti u praksu. Dion je bio roak novog
kralja Sirakuze, Dionizija II., koji nije imao nikakvog politikog iskustva, pa je Dion sebi
prigrabio stvarnu vlast nad dravom. Platonova zadaa bila je obrazovati Dionizija kako bi
postao dobar vladar.
No mladi nije imao volje za duljim kolovanjem, pa je nakon nekog vremena protjerao i
Platona i Diona. 361. Platon se opet vratio na Siciliju, no napori mu opet nisu urodili plodom,
te se slijedee godine konano vratio u Atenu. Dion je kasnije nasilno preuzeo vlast u
1

Platon / Wikipedija.mht, 21.05.2009.

Sirakuzi, no zbog samovolje je ubijen, a slaba grka kolonija je ubrzo pala pod vlast Kartage.
Platon se od tada posvetio pisanju i pouavanju u Akademiji.
387., po povratku u Atenu, Platon je osnovao vlastitu filozofsku kolu u Akademovu vrtu,
gaju masline nedaleko od grada. Porijeklo njegovog imena nije potpuno sigurno: po nekima je
Akadem bio prijanji vlasnik zemljita, dok drugi smatraju da je to ime legendarnog grkog
junaka.
Za Atenjane i druge Grke to je zemljite bilo sveto; Spartanci su ga takoer potedjeli za
vrijeme invazije i pustoenja Atike.
Akademija je bila jedna od prvih organiziranih kola u povijesti Zapadne civilizacije a radila
je sve do 529., kada ju je bizantski car Justinijan I. dao zatvoriti kao prijetnju kranskoj
misli.
Detalji oko ustrojstva Akademije nisu poznati, no u nekim stvarima je nalikovala na
pitagorejske kole koje je Platon upoznao za boravka u Italiji. Pouavalo se aritmetici,
planimetriji, trigonometriji, astronomiji i muzici. Velika vanost se pridavala matematici;
navodno je na ulazu stajao natpis: "Vi koji ne volite geometriju, ne ulazite!". Glavni cilj
kolovanja u Akademiji bilo je udaljavanje uenika od promjenjivosti pojavnog svijeta i
usmjeravanje na bitak, na shvaanje opih podataka i zakonitosti, osposobljavanje za kritiko
i razumsko miljenje.
Za razliku od sofistikih kola, Akademija nije teila pouavanju u praktinim stvarima.
kolovanje u Akademiji je trajalo deset godina, a uenici su sami morali snositi neke trokove
odravanja. Pohaali su predavanja, seminare i diskusijske grupe, a na raspolaganju im je bila
knjinica i znanstveni pribor.
U Akademiji su se kolovali mnogi ugledni intelektualci, od kojih je najpoznatiji bio
Aristotel.Tradicija Akademije je donekle prisutna i u dananjem kolstvu; razumijevanje
opih zakonitosti i razvijanje sposobnosti kritikog miljenja u uenika, cilj je veine
obrazovnih ustanova. Osim toga, naziv akademija se i danas koristi u imenima najviih
znanstvenih ustanova nekih drava.
Platonovih etrnaest dijaloga i pisama moemo podijeliti ovako:
1.
2.
3.
4.
5.

Drava, Timej, Kritija

Sofisti, Dravnik, Kratil
Zakoni, Minoj, Dodatak Zakonima
Tetet, Eutoifron, Odbrana Sokratova
Kriton, Fedon, Pisma

Samo su mrtvi vidjeli kraj rata.

(Platon)

Uvod

Po Platonu etiki ideal je postii vrlinu, koja se zasniva na znanju.

To je tenja ideji dobrog kao vrhunskoj vrijednosti.
Ideja dobra se ne moe ostvariti samo u pojedincu nego istovremeno u zajednici, odnosno u
dravi.
Njegovo etiko uenje je povezano s uenjem o idealnoj dravi, koje je iznio u dijalogu
Drava.
Idealna drava se zasniva na ostvarenju ideje pravednosti: u njoj svaki pripadnik stalea radi
posao za koji je sposoban.
Stalei u dravi su:
Stale proizvoaa (zanatlije i zemljoradnici)
Vojnici koji brane dravu - vrlina hrabrosti
Filozofi - vladari koji svojom mudrou vode dravu.
Glavni cilj drave je dobrobit i srea svih graana, a glavna funkcija je njihov odgoj.
Upitno je koliko je Platon bio ozbiljan u svojim idejama o savrenoj dravi.
Platonov idealno kolovani ovjek bio bi rezultat dugogodinjeg studiranja matematike i
mnogo godina vjebanja dobrih navika. Idealan ovjek bio bi ujednaeni starac, osloboen
svakodnevnih briga, utemeljen u ljepoti i ispravnom ureenju, usavren u intelektu kako bi
lagano i savreno uvidio principe dobrog ivljenja. Platonov idealni primjer takve osobe je
njegov uitelj Sokrat.

Razborit ovjek mora dizati svoj glas

ako mu se ini da dravom loe upravlja,
ali samo onda ako mu ne prijeti smrt
(Platon)

Perfekcionistika etika
Sokratova etika misao utjecala je na novu - Platonsku. Platon je prvi grki filozof koji je u
svojim djelima nastojao obuhvatiti gotovo sve filozofske probleme, a tu se moe ubrojati i
etika.
Historijski je izuzetan utjecaj Platonovog predavanja O dobru kojeg je zabiljeio Aristotel
dok je bio Platonov uenik. Predavanje u zavrnim crtama nastoji izrei kako su Dobro i
Jedno istoznani. (Pojam Dobra se moe razumjeti i kao Boanstvo.)
Platon izjednaava puninu bivanja (jedinstvenosti) s moralnim savrenstvom (dobrim)
utemeljujui time perfekcionistiku etiku.
Vrlo je vjerojatno da je esta knjiga Platonove Drave bila bliska ovoj nauci. Platon je bio
uvjeren kako je mogue imati ogranieno znanje o onome to ispunjava ljudska bia, i imao je
odgovarajue teorije o tome kako bi ljudi trebali ivjeti. Stjecanjem znanja ljudska bia mogla
bi upoznati svoju pravu prirodu, spoznati to je dobro i u skladnu s time postupati.
Moralnost je mnogo vie od zajednikog zakonodavstva. Dobrota je vrsta znanja koje je
nekako upisano u strukturu samoga svemira - postoje prirodne moralne injenice. Kada bi se
one mogle spoznati, nitko ne bi mogao initi zlo. To znai da je lo ovjek samo onaj koji ne
zna.
Platon dijeli ljude po prirodnim sposobnostima:
U sastavu vladara je zlato.
U pomonicima (vojnicima) nalazi se srebro, a seljaci i radnici su od eljeza i bronce.
Utopijska Platonova drava ureena je hijerarhijski u obliku piramide. Nekoliko zlatnih ljudi
(ili "odbjeglih zatvorenika" onih koji su izbjegli iz pilje) bit e nepogrjeivi uvari-vladari.
Srebrni e ljudi biti vojnici i dravni slubenici. Veina je eljezni i bronani puk proizvoai bogatstva.
Ta skladna konica veselo bruji, jer svatko zna svoje pravo mjesto i bespogovorno obavlja
dodijeljene mu poslove.
Svi se graani drave moraju od malena navikavati na to da takvo stanje stvari prihvate kao
prirodno. Takvima nas je Bog nainio...
Skupina Platonovih dijaloga (Apologija, Kritija, Fedon) opisuje posljednje dane Sokratovog
ivota i biljei njegove misli prije smrti. Iako se opisuje Sokrata, rije je o Platonovim etikim
promiljanjima.
U Protagori Platon razlae problem pouavanja moralnih vrjednota. Sokrat (a zapravo Platon)
tvrdi da ni jedan ovjek dobrovoljno ne izabire zlo: izabrati zlo a ne dobro nije u ljudskoj
prirodi. To je naznaka kako e netko initi uvijek ono to smatra za dobro, a da uenje

pomae u donoenju pravilne prosudbe onoga to je dobro. Platon ne odbacuje moralni

intelektualizam Sokrata, ali ga proiruje i smjeta u kontekst stvarnosti i ljudske due.

Platonove etike teorije o dijelovima ljudske due

U Fedru dua se usporeuje s parom konja u zaprezi kojima upravlja koija. Jedan konj je
neobuzdan i podloan strastima. On predstavlja strastvenu i poudnu stranu due.
Drugi konj je obuzdan i plemenit, usmjeren na postizanje asti i slave, a predstavlja duhovni
dio due.
Ovi dijelovi due predstavljaju dvije ljudske strasti: elju za zadovoljenjem tjelesnih pouda i
tenju za postizanjem uspjeha i slave. Upravlja tih konja mora znati kamo ide i mora
uspostaviti kontrolu u najviem dijelu due. Filozofija je stvorena kako bi sva tri dijela ljudske
due teila istom cilju a to je srea.
U Dravi se razlikuju dvije razine duevnih aktivnosti; razumska i nerazumska.
Razumska je onaj dio kojim se razmilja i stjee znanje. U nerazumskom dijelu razlikujemo
dva dijela: dio koji osjea bijes, potrebu za uzdignuem kao duhovni element; i pouda, strast
i uici kao poudni ili strastveni dio.
Svaki od ovih dijelova due posjeduje zasebno savrenstvo ili vrlinu: (stoerne krjeposti)
Razumskom dijelu je svojstvena savrenost praktine mudrosti
Duhovnom dijelu svojstvena je hrabrost ili muevnost.
Umjerenost je krjepost koja ujednaava ili ublauje poudu
Pravda kao vrlina svakog pojedinanog ovjeka je openito stanje due u kojem svaki dio
ispravno izvrava svoju funkciju. Pravedan ovjek ini samo ono to je pravedno u njegovim
vanjskim inima kao graanin drave odnosno ini dobro jer je njegova dua u potpunom
skladu.

Zagrobni ivot
Platon je smatrao da je ljudska dua besmrtna, psyche ne umire s fizikim opstojanjem.
Moda je najdojmljivija pripovijest o Eru, koji se spominje u posljednjoj knjizi Drave. Er je
prikazan kako nakon smrti odlazi na mjesto suenja s kojeg se na kraju vraa na zemlju kako
bi prenio svoju poruku.
Er je vidio mnogo dua kojima se nude razliiti oblici postojanja, dakle slobodni su birati onaj
oblik koji smatraju najboljim.
Taj izbor ovisio je o tome kako je tko razumijevao smisao dobroga ivota.
Oigledno, Platon je smatrao kako je najvanije napraviti taj izbor:
Svaki od nas treba staviti na stranu sva druga uenja i posvetiti se prouavanju kako stei
znanje
kojim
e
moi
razlikovati
dobar
ivot
od
loeg.

Metafizika etika
Platon nije oduvijek bio metafiziar, on je to postao tokom razvitka njegove vlastite misli. On
je potekao od Sokrata, iz njegove metode strogog pojmovnog rada na problemima praktinog
ivota, iz ozbiljnosti njegovog moralnog shvatanja.
Da je sva moralna valjanost, u krajnjoj osnovi, jednaka i istovjetna sa saznanjem toga ta
ima da se smatra kao dobro ili kao zlo; da po prirodnoj nunosti svaki ovjek stremi ka
dobru, a zlo izbjegava i da ga samo nedostatno saznanje dovodi do toga da pri tom grijei; ali
da upravo zato niko dobrovoljno ne grijei to su, u biti, misli koje dolaze do izraaja u
etikim spisima iz Platonovog sokratovskog perioda2
Navjeuje Platon u dijalogu Protagora, mogunost da se sva moralna valjanost svede na
pravo saznanje, tj. na mudrost i da se, upravo time, dokae kao neto emu nekoga
bezuslovno moemo nauiti.
Ali, dakako, upravo ono to bi kod razvijanja ove sokratovske misli ponajvie trebalo
istraivanja i dokaza, jednostavno je pretpostavljeno kao injenica: naime, da dobro u
moralnom smislu u krajnjoj liniji znai ono to najvie donosi uivanja za jedinku koja
djeluje.
Platon se, ovdje, naao naspram potpuno suprotnog raspoloenja svojih savremenika, koje
dolazi do izraaja na vie mjesta njegovih dijaloga i koje je, po njegovom vlastitom
svjedoenju, bilo opte moralno shvatanje grkog svijeta
ovjek koji zna, bez obzira kakvim sredstvom da postigne jedan tako veliki uspjeh i sjedini u
svojoj ruci toliko moi da ga niko ne moe za poinjenu krivicu da pozove na odgovornost, da
se on prirodne osvete drugoga ne treba da boji i da u vlastitom sjaju moe da sja takav
ovjek je sretan. Jer samo strah od posljedica ini nesretnim ovjeka koji se ne brine za
druge i za zakon: zato onaj ko im ne zna umai trai radije na trnovitoj stazi ispravnog djela
bar skromno uivanje na osnovu asti i ugleda. 3
Platon nije navodio pravi protivrazlog za ovo shvatanje, ali mu, svakako, sa svijeu
usamljenika i paradoksom otro suprotstavlja jedno drugo: uvjerenje da je nepravian ovjek
u svakom sluaju nesretan nesretniji, ako ostaje nekanjen; nepravdu initi gore je zlo
nego trpjeti nepravdu, jer je nepravednou dua poremeena, a da se ivi sa pokvarenom
duom tako je malo poeljno kao i sa pokvarenim tijelom.
To je velianstvena misao, etika intuicija od svjetsko-istorijskog znaaja, koja se dalje
profinjuje time to je svako oteenje, pa i neprijatelja, svaka odmazda, pa i nepravde,
strogo zabranjena.
Probuena sumnja u identinost korisnog, onog to sreu donosi, u individualistikom smislu, i
dobrog, u moralnom smislu, naroito pravde, bila je svakako, kao to je ve ranije primijeeno,
vjerovatno prava pokretaka snaga u ovom razvitku platonovskog miljenja.

2
3

Jodl, Fridrih, Istorija etike , Prva knjiga , Veselin Maslea, Sarajevo , 1963., str.40
Isto

Svako injenje nepravde znai remeenje due, naruvanje njenog" unutarnjeg sklada.,
trpljenje nepravde bolje je nego injenje nepravde, jer onaj koji trpi nepravdu moe i u
najteoj nevolji odrati, bar, ljepotu svoje vlastite due.
Uopte uzevi, motive platonovskog uenja o idejama moemo ovdje pretpostaviti kao
poznate. Platon je od Sokrata preuzeo vjeru u pojam, briljivo promiljen, oien od tuih i
sluajnih obiljeja i u sebi neprotivrjean, kao veliko saznajno sredstvo.
Ni pojedinano, to sluajno saznanje i raspoloenje subjekta nalazi u stvarima kao dobro; ni
osjeanja, uivanja, koja dolaze i prolaze, koja su u stalnoj promjeni; a ni moralna djela i
ustanove, koje se istiu u privatnom i javnom ivotu, ne mogu da budu pravi supstrat pojma
dobro. I dobro mora da ima, ako njegov pojam treba da bude stvarnost a ne iluzija, bitno
bie ispred i iznad pojedinih dobara, pojedinih uivanja, i sva se ova mogu nazvati samo
utoliko dobro, ukoliko su ogledala Ideje dobra, ukoliko na bilo koji nain sudjeluju u
njoj.
ak je Ideja dobra, na vrhuncu njegove misli, u velikom izlaganju njegovog tadanjeg
cjelokupnog sistema, koji nosi naslov Uenje o dravi (Politeia), izriito postavljena na vrh
sveg carstva ideja. Ona nije samo najvii predmet saznanja, uslov za mogunost istinskog
razumijevanja svijeta ideja uopte, nego i najvia metafizika sutina; ona se uporeuje
sa suncem i to sa suncem kao zaetkom ne samo svjetlosti i vienja nego i stvaranja i rasta
vidljivih stvari; tavie, moi emo je, uprkos nekih spreavajuih tekoa i nejasnosti
Platonovskog uenja, oznaiti svakako identinom sa boanstvom.4
Ovom Platonovom teorijom prvi put je u historiju filozofije zasnovana metafizika moralnog,
koja poiva na spoznajno-teoretskim motivima, a ne na religioznoj spekulaciji.
Ideja dobra je ta koja svijet okuplja u najdubljoj unutranjosti pomou reda, mjere i
sklada. 5
Pomou svoga uenja o besmrtnosti Platon razvija cijeli sistem transcendentnih sankcija za
svoj etiki ideal. Sto je to on izloio u obliku mita, samo je po sebi razumljivo jer, u
kakvom bi drugom obliku trebalo zaodjenuti takve ideje, koje se nalaze s one strane
svakog psiholokog iskustva? Pojmovno nezamislivo, prirodno, poprima oblik slike.
Vrijedno panje da se u Platonovim eshatolokim mitovima, pored predstava o sveznajuem
sudiji za mrtve i procesima oienja i kanjavanja, koji su preneseni na odreena
kosmika mjesta, nalaze i sjeanja na staroistonjaka uenja o putovanju due i da se,
naroito, reinkarnacija ljudske due u ivotinjske tijelo pojavljuje kao kazneno sredstvo i kao
sastavni dio sudbine, uslovljene njenim etikim ivotnim stavom.
Pojedinosti svih ovih uenja utoliko su nevana , zbog toga to se nalaze na razliitim mjestima
razliito objanjena.
Jedna misao podjednako se provlai kroz sve: zemaljski ivot je samo isjeak vjenog i
neprolaznog ivota; smrt nije kraj, nego novi poetak; a upotreba snaga i sposobnosti, koju
je dua u toku ovog ivota inila, odluujua je za njenu buduu sudbinu, u kojoj ima da
se rauna sa sasvim drugim vremenskim razdobljima, nego to ovom ivotu stoje na
raspolaganju. Strah od smrti i neizvjesnost pa ta onda? postaju etika odgojna sredstva. 6
4

Jodl, Fridrih, Istorija etike , Prva knjiga , Veselin Maslea, Sarajevo , 1963., str.43

Jodl, Fridrih, Istorija etike , Prva knjiga , Veselin Maslea, Sarajevo , 1963., str.44

Isto

Uenje o vrlini
Dvostruk je zadatak ovjekove etike kulture
U Platonovom smislu moe se, on, moda, najkrae da oznai pojmovima: pravda i svetost.
U pojmu pravde sadrano je kako ispravno ponaanje prema drugima tako i ispravno
ponaanje prema samome sebi; on izraava potpuno jasno i raieno raspoloenje subjekta
u odnosu na praktini ivot.
Svetost znai ispravno ivotno raspoloenje s obzirom na ovjekov odnos prema onom svijetu, prema boanstvu.
Za Platona je pravda ne pojedinani oblik moralne valjanosti, nego zbirno ime za etiki
ispravno; upravo u ovom pojmu naroito se snano ispoljava estetska crta platonovske etike.
Platon je za moralna svojstva izgradio sistem u kome ih je vezivao za razne dijelove ili
osnovne snage due, koje on razlikuje: mudrost je valjanost uma, hrabrou on naziva
estitu duu, a umjerenost ispravno ponaanje u odnosu na ulne zahtjeve.
Ali pravedan nije samo onaj ko zna da nae i odri pravi sklad izmeu ulnih potreba, afekata
i misli, nego i onaj koji se u drutvenom ivotu postavi na pravo mjesto, na kome je on,
prema svojoj vlastitoj nadarenosti, u stanju da najbolje slui zajednici, a, opet, pravedna je
takva zajednica, koja se ne klanja apstraktnoj strasti izjednaivanja, nego svakog ovjeka
postavlja na mjesto gdje on prema svojoj nastrojenosti moe biti najkorisniji.
U javom smislu, s jedne strane, sama drava ima etiku misiju prema jedinki
prava .
Drava je boja drava; ona znai mir, red, mjeru i, time, sreu.
Jer ljudi po prirodi nisu jednaki nego nejednaki.
Od tri osnovna sastavna dijela due, koja, dakako, ne nedostaju ovjeku, kod jednog preovlauje ovaj, kod drugog onaj; nita ne koristi ljude podvrgavati nasilju i htjeti od njih
napraviti neto, za to po prirodi nisu obdareni.
Tri stalea platonske idealne drave, duhovni radnici, ratnic i proizvoai (seljaci i
trgovci su uraunati) odgovaraju, stoga trima osnovnim ovjekovim snagama; oni imaju
korijen u antropolokoj osnovi drutva.
ovjek se raa za svoj stale; ne postoji vei ivotni cilj nego valjano ivjeti u onome za to
smo po prirodi stvoreni, uklopiti se kao 'koristan dio u veliku cjelinu.
U nekim Platonovim spisima najvii ivotni cilj, povratak due u carstvo ideja, u svijet
nadulnog, povezan je ne sa pravdom, nego sa askezom, a ova istinska vrlina suprotstavljena
kao oienje, kao osloboenje od tijela, kao svladavanje ludosti tijela obinim vrlinama.
Obina hrabrost samo je jedna vrsta kukaviluka.
Obina umjerenost samo je skrivena udnja za uivanjem. ovjek je uzdrljiv da bi,
drugdje, bolje mogao da uiva. Ova vrsta vrline samo je trgovaki posao, sjena vrline,
vrlina robova.
Za istinski etikog ovjeka postoji samo jedan cilj : dalje od tijela blie isto duhovnom.
9

Tijelo je grob due.

Filozofirati, je htjeti umrijeti, a pravi ivot stalna priprema za smrt.A sama smrt moe da
znai potpuno osloboenje due od tijela i stoga potpuno saznanje.
U kakvom se odnosu nalaze oba etika ideala , jedan prema drugome?
Dolazi se u iskuenje da se misli na ezoteriki i egzoteriki , na vii i nii moral te da se
dopusti da nas povue sjanje na razliku koji je hriansko- srednjovjekovni sviejt napravio
izmeu savrenog ivota, predstavljenog u religijama i nesavrenog ivota predstavljenog u
svjetovnim stvarima. U Uenju o dravi istiu se obje strane etikog idela.
S druge strane, upravo Uenje o dravi jedva, dakako, doputa sumnju u to da potpuni ideal
platonovske vrline, pravda i svetost, moe zapasti samo onom izabranom krugu ljudi i ena
koji je svojom nadarenou i prirodnim sklonostima pozvan za vii duhovni ivot.
Ostali stalei moraju se zadovoljavati pravdom, tj. ispunjavanjem svoga zadatka u zajednici i
za to potrebnim kolovanjem svoje linosti.
Da li e se, pretpostavivi i postizanje ovog cilja, njihova sudbina na ovom svijetu drugaije,
tj. nepovoljnije razvijati nego sudbina duhovne elite, mora ostati nerijeeno, ali je ipak
vjerovatno s obzirom na cijelu aristokratsku tendenciju platonovske etike i vanredni znaaj
koji ona polae na teoretsko saznanje dobra, na filozofsku intuiciju, kao predstupanj za
blaenstvo.
Time da je platonovska staleka drava, kao to je naprijed ve bilo nagovijeteno,
racionalizovani izraz sveopte antropoloke raznovrsnosti, naime uroenih ovjekovih
sposobnosti, i pitanje etikog vaspitanja dobija kod Platona, u njegovim kasnijim spisima,
potpuno drugaiji oblik.
Ranije je on zastupao, svakako jo iskljuivije nego Sokrat, da se vrlina moe nauavati, tj.
ipak sveoptu dostupnost moralnosti.
Ona to mora biti ako se sastoji u pravom saznanju onoga to donosi najvie uivanja naem
praktinom ponaanju.
Ali im je ovo utilitarno, za svakog shvatljivo gledite naputeno, im se pojavi misao da
se moralno, moda, moglo najsnanije suprot staviti naim prirodnim osjeanjima i ista
potpuno izokrenuti; im, u ovoj vezi, metafiziko zasnivanje moralnog na Ideji dobra stupi
U prvi plan, raskida se veza koja je, dotle, meusobno povezivala moralnost i optu ljudsku
prirodu. Ukoliko je vie uzvien ideal moralnosti, utoliko bezizglednije veina ljudi ostaje
iza njegovih zahtjeva.
Ve ovdje provejava opora rije Evanelja: mnogo je zvanih, malo izabranih.

Etika pedagogija
10

Ovdje se ukrtaju dva toka Platonove misli, od kojih svaki sadri znaajnu istinu, a oba su
imala posljedica na ljudsku misao sve do danas: s jedne strane, misao o odgajanju karaktera
smiljeno ureenim raanjem i vaspitanjem; s druge strane, svijest o nepromjenjivosti
empirijskog karaktera.
Platonova idealna drava je vaspitni zavod, ona je to naroito za klasu najobdarenijih, za roene vladarske i mislilake prirode.
Pojam narodnog obrazovanja Platonu je potpuno stran. Cijeli trei stale ne dolazi u obzir za
viu duhovnu kulturu. Njegovom valjanou bezuslovno vlada princip podjele rada. Neka
svaki ovjek radi svoje u proizvodnji na mjestu
kome on pripada! To je njegova vrlina. Za vie, optije nema mjesta u ovom staleu.
Platon je bio, nema sumnje, ispred Aristotela, koji je u ovom pitanju izvanredno odluan.
Ali ako se i uzme ovaj znaajan inilac, jo nije nipoto rijeeno pitanje: da li etika
pedagogija, ak ako se obavlja na najispravniji, najcjelishodniji nain, mora postii svoj cilj.
tavie, jedinka stupa u svijet ne kao neodreena, nego sa uroenim karakterom.
Ima mjesta, na kojima je on, ak, izveden iz predvremenskog slobodnog izbora jedinike
misao za koju su se, kasnije, grevito drali svi sistemi teodiceje: otkloniti ovu prakrivnju
od boanstva i prenijeti je od nedokuive boje odluke na nedokuivu ovjekovu slobodnu
volju.
Nee vas demon otkupiti, nego ete vi demona izabrati, koji e vas kroz ivot voditi.
Krivnja je onog koji je izabrao. Bog je neduan tako pie na znaajnom mjestu Uenja o
dravi, koje mitskim slikama opisuje stupanje dua u ivot.

Drag mi je Platon ali,

mi je draa istina
11

(Aristotel)

Zakljuak
Problematini dio Platonove etike
1) Moe li nepravda ukoliko nije otkrivena biti odobrena odnosno opravdana? Ova
mogunost je razmatrana u glasovitoj pripovijesti o Gigu koja se iznosi u drugoj knjizi
Drave:
Lidijski je pastir po imenu Gig pronaao zlatni prsten i metnuo ga na svoj prst. Na mjesenom
okupljanju kraljevskih pastira Gig je otkrio kako bi svaki puta kada bi pomaknuo prsten na
ruci postao nevidljiv ostalim pastirima. S ovom arobnom napravom Gig se uputio na kraljev
dvor, ubio kralja, zaveo kraljicu i preoteo kraljevstvo.
Platon se zapitao da li bi i pravedan ovjek, kada bi takvim prstenom mogao izbjei kaznu,
poeo initi zlo. On ak smatra kako bi ga ljudi smatrali budalom kada bi otkrili kako ne eli
napakostiti svojim susjedima.
Ovaj primjer uvodi vanu pojavu u povijest etike - da li moralna kvaliteta ljudskog ponaanja
ovisi samo o posljedicama ina. Vraajui se na tu temu u devetoj knjizi, Platon iznosi kako se
pravednost isplati, jer ivjeti pravedno znai ivjeti profitabilno.
2) Kretanje svakog ovjeka prema ostvarenju idealne osobe originalan je primjer samousavravajue etike. Stoga, razvitak osobnih kvaliteta (vrlina) predstavlja osobni
proces, i razliit je od ovjeka do ovjeka.
Platon je, kao i veina Grka, bio svjestan drutvene dimenzije ivota jednako kao i sree.
Dobar ivot zahtijeva udruenje s drugim ljudima. Etika je stoga dio politike koja se bavi
pitanjima kako dobro ivjeti u dravi (polisu).
Osobne kvalitete svakog ovjeka usporeene su sa funkcijama triju klasa drutva:
Najnia klasa je proizvoaka i sakupljaka; drutvena vrlina joj je strpljivost.
Druga klasa je natjecateljska, srana i ratoborna; drutvena vrlina joj je hrabrost.
Trea i najvia klasa (uvara i vladara) je racionalna; drutvena vrlina joj je praktina
mudrost.
Kada sve tri klase djeluju zajedno, drava je obiljeena vrlinom pravednosti. Platon istie
prednost opeg politikog dobra nad individualnim. Kako se moralnost drave identificirana s
boanskim Dobrom, Zakoni nas navode na totalitarni poredak.
U Dravi Platon jednako navodi da vladari smiju lagati ako time tite dobro drave u cijelosti.
Ovo je jedan od diskutabilnijih dijelova Platonove drutvene etike.

Literatura:

12

1.
2.
3.

Jodl, F. (1963) Istorija etike , Sarajevo: Veselin Maslea

N. uri, M.(1961)Istorija helenske etike, Beograd: Beogradski grafiki
zavod
Platon, (1959) Posljednji dani Sokratovi (Odbrana Sokratova, Kriton,
Fedon), Beograd: Kultura
Platon, (1960) Drava, Beograd: Kultura

4.
5. http://www.gimnazija-sedma-zg.skole.hr/Etika/Etika4/4.%20Platonova%20etika.doc., 25. 05.
2009.
6. www.wikipedia.com , 25. 05. 2009.

13