BONJAKA KNJIEVNOST U 100 KNJIGA

Muhamed

Kondi

v
Urednik
IRFAN HOROZOVI

SUZNJI

Priredio
ENVERKAZAZ

Recenzent
JASMINA MUSABEGOVIC

Likovno oblikovanje
MEHMED ZAIMOVI

Redakeioni odbor
ENANA BUTUROVrC, ENES DURAKOVI, IRFAN

JA~~~Of~~I~A:icieI~~~mE~~~~:~~VI

Preporod Sarajevo

j
H!STORlJA KAO OKVIR ZA PRIU

Muhamed Kondi u bonjaku knjil!evnost ula7i sa

i sedam godina ivota romanOItl No nema
svjedoka. Ovaj kasni knjievni start unekoliko upuuje
na net1pinost njegova knjievnoga djelovanja. Veina
etrdeset

pisaca u godinama sa kojima on ulazi

II

knjievnost

zaokruuje svoj opus, a Kondli ga tek otvara. tjerajui

nas da prije analize semantikih, formativruh j ukupnih
strukturnih karakteristika njegova opusa postavimo pitanje o uvjetima pod kojima ovaj pisac stvara, inspira~

livnim polazitima za njegova eyela. te pretakanju konkretne ivotne munine i tragike II literd1'IlU viziju stvar-

nosti, Ako kao

tanu

prihvatimo postavku da bonjlik:i

pisci, zbog traginih okolnosti kroz koje II historijskom

vrtlogu prolazi njihov narod. II razvljanju univerzalne
knjievne vizije :svijeta polaze od konkretnog, poesto i
vlastitog ivotnog iskustva, onda nas Kondiev sluaj
mora suoiti sa nooovoJjoou ove postavke. Naime, i
tanja Kondieva opusa na principima psihoanalitikog,
biografskog, ili isto pozitivistikog knjtevno-kritikog
metoda pokazuju ne samo da su ovi tipovi knjieVll(}k~
ritikih mjerila nedovoljni za opis vrijednosti ovog opusa
nego i to da je ovom pi'tC1.l konkretna ivotna tragika
samo povod za oblikovanje univerzalne ovjekuve tra~
gcdije u svijetu nestalnih vrijednosti i tolatitarnog dje~
lovanja drutvenih mehanizama,
Potiskivanje linog za raun historijskog, odnosno
pseudohistorijskog u Kondievoj literaturi rezultira
I

lsp. pripovijetku U Jahru l biografsku biljcilku o piscu u

knji:ti SuZnji, S"jet!Qst, Sarajevo, 1991.

osobitim modelom novobistorijske proze u kojem sc,

kako 10 zakljuuje Enes Durakovi "povijesna perspektiva u.kamje kao fon na kqiem se reljcfuo oblik~ie vjeito
ista drama opeg i pojedinanog j egzistencijalna muni
na svijesti zatoene usud.om historijs~e sudbine na ntZ~
meu svjetova, kultura i ~-ivilizacija".
Surove ivotne okolnosti, koje su oito sprijeile
Kondia da se ranije pojavi u bonjakoj litemturi dolaze, dakle, kao svojevrstan inspirativni impuls za priu
koja na historijskoj po74dini uUlverzallzim problem zla,
vlasti, sile, osvete i mrnje. ali i trijumfa Uudski autt:ntinih vrijednostl tl duboko neautentitnom svijt:tu. l
kao to Mea Selimovi li Dervi.Yu i smrti zatomljuje
linu tragediju transponujui je u historijski prostor, stvarajui priu o nasilju totalitarne vlasu nad ovjekQm, isto
tako j Kondi zatomljuje lino iskustvo, da bi tl svoja
etiri romana, No nema svjedoka (1979), Silicijum!ronl
(1982), ive muke (1983) i Limeni JUes 74 Salcburg
(1989), te u dvije knjige pria H(lm~Dagova asve-fa
(1984) i Uvjebavanje boJi (1988) preteno realizirao
model novohistorijske proze, prikljuujui se iako aktuelnom poetikom toku li bonjakoj knjievnosti. Prikazujui modelativni razvoj bonjake proze, Enes Durakovi zapaa da godine II kojima se Kondf.i pojavljuje l
stasava kao pisac karakterizira interes za hi!i<torijsku te~
matiku: "Sedamdesete godine su II bonjakoj prozi donijele ponovnu aklualizaciju historijske tematike j Vffianje korijenima nacionalne i kulturne batine, ali i osvo.ienje irih duhovnib obzora i ono svojevrsno otkrie
Duha biblioteke lIterarnog univerzuma oslobodenog
kulturno-povijesnih zatoenja bia". 3
D~lrakov:i: Predgovor Antologiji bo.fnjake pripavt}etka J:'X vijeka, Alef. Sarajevo, 199:5, SIL 26- 7.7.
fsto. s1r, 26.

1 Enes
,

Detaljnija analiza Kond!fJcvog proznog postupka,

kakO' II priama tako i II romanima, pokazuje da je historijski okvir II koji je smjetena fabularna osnova samo
uvjet za i:r.gradnju teksta koji funkcionira na principima
parabole, Ptitom sc konkretno historijsko vrijeme i prostor ukazuju tek kao nuan ram za reljefno slikanje univerzalne ljudske tragike, a pria razara svoju historijsku
osnovu i iznosi psiboloku. etiku, metafiZiku. i socioloku dramu ovjeka suaenog sa neminovnou zla i
zloina. Otud se u ovom Kondicvom pseudohistorijskom prostoru susreu. da parafraziramo T. S. Eliota, i
prolost, i sadanjost, i budunost II slici hlstorije kao
procesa vjt;nog vraanja istog, Ovu vrstu parabo1inos!l
Kondieva narativnog teksta poicrtavu i Enes Durakovi: "Jer, zadrlilUQ Li sc ovdje tek na opsesivnoj KondiL'"eVOj temi sm.anjstva, onda sc u nizu njegovih pria prije
'istrauju' ponori zasutenja ljudskog u zlu i zloinu,
mrnji i oRveti, nego li su njegovi ~~ji i ,uznici slike
nekog sa."vim odreenog vremena II povlJesH Bosne. Konano, pomnijim itanjem Kondlevih pri~a i romana
lahko je utvrditi onu vrstu suvremenog narattvnog teksta
u kojem se smjcnjuj~ historijsko i pseudobistorijsko,
zbiljno i fantastino".
Razaranje historijskog okvira prie omoguuje njenu
polifonijsku strukturu. Ovaj princip organiziranja prie,
odnosno siejne osnove djela nalazimo ve u .prvO~l
Kond7.i-evoO\ romanu NmF nema svjedoka, II kOJet?u~e
konkretno historijsko vrijeme posluilo Zi! ra7.V\)an}c
svevremene drame ovjeka u fatalnom susretu sa nasiljem koje potire njegovu indtvi~ual?ost. Glav~i .lik
romana s onim to ga karakteriztra 1 u lJudskOj 1 u
duhQvnoj ravni nosi odlike savremene svijesti suo~ene ~a
nasiljem totalitarnih sistema naeg dob.a" ~a taj "!la~lrl
pisae ostvaruje svevremenI) modeliran,le Ilka, pnklju4

]sto, str. 27.

ujui

jetko crpi vie iz iskustva tradicionalne proze nego li iz

mnogostrukih iskustava savremenih proznih tokova. Ali,

se poetici nae modeme proze ko~a na historijskoj

pozadini razvija
objedinjujui II

priu

o savremenom

svojoj na.raciji

svevremenom.

razliite

rokove:. histo-:

na nivou makrostrukture nje~"{Jvi rotrnUli umnogome slijede taj glavni tok nae savremene proze. Na.ime, Silicijum{ront, ive muke, Limeni lijes ta Salcburg, ana speciftaIl nain i njegov prvjenac No nema svjedoka sastavljeni su iz niza manjjh cjelina ije radnje uporedo teku,
meusobno se povtwju i presudno uvjetuju jedna dru~
gu, tako da u njima naracija ne tee pravolinijski u

rijski, politiki, etiki, socioloki. pa i kulturoloki, da bl

promi teksL funkcionro:Q . kao .svoje~ mozaik, ~o

sloena stnt.ktura II kOJOJ se lsprepbcu I nadopunjuju

raznorodni prozni diskursi.

Tenja da se na historijskoj osnovi razvije polifona

prozna struktura obiIjei1.ava znatan dio naih savremenih

prm::aista: Karahasana, ibriimovia, Horozovita, Kulenovia. ali i druge koji II svojim priama i romanima
zapravo vii:: tragaju za onim to moemo odrediti kao
postojanje, kao polje ljud'ikih mogunosti i sposobnosti,
sve ann, dakle. to ovjek jeste; to moe i za ta je
sposoban, nego li to nastoje predoiti sliku konkretnog
historijskog vremena i prostora. Na planu fonnativnih
naela i proznih postupaka ovo nastojanje da se u poje-dinanom j bistorijskom traga za oPim, univerzalnim i
svevremenim rczu1tira ispreplitanjem i ukrtanjem razliitih, ak raznorodnih proznih tehnika u skladnu cjelinu.
otud kod naih prozaista poesto susreemo stapanje
simbolike sa realistikom, pa i dokumentaristikom
proznom tehnikom, tehnike ispovijesti i epistolarnih formi sa dramskim naclima: konstruiranja proznog teksta,
te na poseban nain stapanje filozofsko-esejistikog sa
isto proznim diskursom. Stoga se mQe zakljuiti da je
bonjaka prm,3 na.kg doba obiljeena procesom istraivanja. mogunosti proznog iskaza, procesom koji
rerultira sloenim narativnim strukturama to se razlijevaju II vie naporednih tokova, da bi arabeskna cjelina
djela na koncu funkcionirala prema naelima parabole.

Kondi pripada tom toku nae savremene proze, ali

u procesu istrdivanja mogunosti proznog iskaza on ne
zahvata toliko kao npr. Karahasan, Ibriimovi, Kulenovi, ve ostaje dosljedno na nivou stapanja realistike
i simbolike prozoe tehnike, pa njegova naracija neri-

i,

vremenu, kao u njegovom prozama, ve se razlama stvarajui

pria.

mozaik ruaka na kojima se odrava romaneskna

N(J(: nema s1ijedolm u tom je smislu roman slika,
dakle, po prirodi stvari statian roman II pogledu njegove
fabularne, dogaajne osnove, ali istodobno i roman sa
jakom. gotovo dramskom tenzijom k(~a proizlazi iz sukoba pojedinca i vla."iti. Otud se statinost dogadajne niti
fOtl13Il8. razlae na niz situacija dramskog karaktera i
intenziteta, tako da bi se muglo rei da iz ovog principa
razloenosti romana na itav ni;.'; slika~$jtuacija proizlazi
arabe.'1lma struktura ostalih Kondievih romana. Jer,
dok se prvi Komliev roroan okuplja oko glavnog lika i
funkcionira kao precizna !l.lika ne samo njegova djelovanja vt: i psiholoke, etike, pa i metafIzike drame,
ostali romani nlI:lau se na vie naporcdnih pria u kow
jima je II centnl panje lik kao nosilac romanesknog
zbivanja. U Silicyumfrontuu prvi plan ilbijaju dva naporedna toka naracije, onaj to prati sudbinu porodice njemakog

pekara Alfreda Knabca

iji

sinovi

uestvuju II

Drugom svjetskom ratu kao vojnici njemakog Vennahta, i onaj koji se prikuplja oko sudbine komunistikog
revolucionara Juke Terzia. Oha toka, pak, ispunjena su
nizom digresija, nizom manjih cjelina, pa je SilicUum.front kao roman sastavljen iz niza pria. Princip ruslojavanja romaneskne stl1lkture kao njeno osnovno orga
nizaciooo naelo jo vie dolazi do izraaja tl tivim
mukama i Limenom lijesu za Salcburg.
w

U pokuaju da odredi strukturnu organizaciju Kon~i

romana, knjievna kritika je odustala od termma
roman freska, roman rijeka, i odluila se za termin roman
deltaS koji se razlae na itav niz rukavaca-pria. Meutim ni ovo odreenje ne iscrpljuje sloenu sliku narativnih' tokova u ovim romanima. Polifoninost njihove
strukture teko je svodiva na termin metaforikog karaktera,jer separaleinost planova II toku siejne niti romana
ne odvija u skladu sa hronologijom, ve prije u skladu sa
zakonitostima i prirodom sukoba - idejnim potkama u
romanu. Stoga se ovi romani u pomacima naprijed-nazad
u vremenu, stalnim retardacijama i naporednim priama
ostvaruju na principu arabesknog ulanavanja u cjelinu
viestruke skale nijansi ljudske drame u svijetu koji je
izgubio ne samo svoju etiku vertikalu ve i teleoloku
svrhovitost. Na unutarnjem, sadrajnom planu razbijenost romana odrava se zajednikom sudbinskom niti
koja presudno odreduje djelovanje svih likova i koja
opstojava koliko po mjeri sluaja, baziranog na logici
histOrije i drutva, isto toliko i po mjeri svoje metafizike
determiniranosti. Sukob izmedu onog to je kao sudbinska neminovnost zadano odozgo, iz perspektive metafizike uslovljenosti ovjekove sudbine, i onog isto
ljudskog principa, koji nastoji da prijee granice svoje
historijske i drutvene zadanosti, objedinjuje II sebi svu
raznolikost dramske napetosti to se ispostavlja kao okosnica priama, dakle manjim, gotovo potpuno zaokruenim i time samostalnim cjelinama iz kojih su sastavljeni
Kondievi romani.
Upravo se ovdje najbolje ogleda priroda Kondieva
proznog umijea. On kao romansijer veoma dobro koristi
svoj dar za kratku priu, da bi romaneskni mozaik izgraivao od zaokruenih pria, koje kao cjeline mogu stajati
evih

10

Isp. npr. eljko Ivankovi: Svj Kondievi .sunji u knjizi:

Muhamed Kondi; Sunji, Svjetlost, Sarajevo, 1991.

i samostalno. Ali, u ovakvoj organizacij i romaneskne

strukture i postavljanju sukoba u romanima otkriva se
njihova veoma bitna odlika. Historijske i prostome karakteristike hronotopa u njima time gube svoju konkretnost ~slobaajui simboliki viak narativnog teksta.
Otud Je doba turske vladavine u prvom Kondievom
romanu, te vrijeme Drugog svjetskog rata u Silicijumfrontu i Limenom lijesuza Salcburg, kao i vrijeme neposredno poslije Drugog svjetskog rata u ivim mukama
samo povod piscu da na podlozi njihove iaenosti traga
za univerzalnim konstantama ovjekove tragedije u svijetu koji je izgubio svoje moralno uporite i u kojem
logika ratnih igara dokida metaftziku zalogu bivanja.
Kondi, dakle, ne traga iskljuivo za znaenjima i znaajem datih historijskih zbivanja u povijesnom toku, ve
prije za onim to ta historijska zbivanja znae za ovjeka,
suoavajui ga sa krajnjim pitanjima svoje egzistencije.
Njegovi romani zato i ne slikaju kolektiv, niti se
historijska zbivanja u njima samjeravaju iz ugla ideolokih projekata. U romanu koji sc bavi ratom izostaje
kolektivna polarizacija, bolje rei ona se uruava pred
saznanjem o relativnosti pojmova dobra i zla promoviranih iz ugla ideologije i normiranih mjerilima kolektiva, a
pria se koncentrira oko tragine sudbine pojedinca, koja
koliko godje odreena neminovnou historijskog toka,
isto toliko korijen vue iz svoje moralne imetaftzike
predodredenosti.
Ratni sukob u Silicijumfrontu i Limenom lijesu za
Salcburg nije dat u ravni ideolokog, ve u ravni sukoba
ovjeka i ovjeka, a ba se tu, u samoj ii ljudskog gdje
je ovjek napregnut do krajnjih svojih moi, pokazuje sav
njegov besmisao, kao i sva traginost u svijetu koji je presudno odreen slijepim silama zla. Nestajui sa drutvene pozornice, pakao ratne stvarnosti preseljava se u ov
jeka, postaje paklom pitanja na koja nema odgovora, a
ona tanka nit kolektivne polarizacije na mi i oni uruava

II

se pred vlastitim besmisloIIl U takvom poretku stvari

svaki in i oblik djelovanja, svaka misao postaje prc~
sudno vana, jer se zbivanja ne mjere spoljnim, id(,'Olokim, ve unutamjim, isto ~judslJm mjerilima. Zato i
pitanje koje sc kao svojevrsni refren provlai kroL Si/icijumfront - "Moe li se lancem sauvati sloboda, ivot
metkom, ljubav mrnjom, srea zlom?" ne suoava
ovjeka samo sa odgovornou za konkretan in i nje
gove posljedice ve(; prije sa besmislorn svijeta. Ovo
pitanje povezuje sve Kondicve junake sa obje strane
rata, ba zato to Ile uspijevaju djelovati prema mjerilima
koje ono podrazumijeva. Upravo tu poinju ive muke
njihove II stvarnosti detenninirane silama lJa i nasilja,
kao to na ehu ovog pitanja poinje i uVjebavanje boli II
njihovom ivotnom trajanju. Osnove svoga odnosa prema historijskoj tematici koje je postavio u mmanima
Kondi e odrati i u knjjgama pria. To se prije svega
odnosi na prie iz knjige llam~Dagava osveta koje su
dosljedno vremenski locirane u vrijeme bune protiv tur~
ske vladavine u Bosni pod vodstvom Husein-kapetana
Gradaevia, ali i na vie pria iz knjige Uvjebavanje
boli koje na podlozi historijskih slika grade svoja paraboliDa znaenja. I dok je Ham-Dagova (Jsveta kao knjiga koncipirana na naelima mozaika, pri eemu svaka
pria i po ambijentalnosti, j po konstmkciji narativne niti,
profiliranju likova i njihovih suodnosa, djeluje kaD svojevrstan nastavak prethodne i osobit uvod u narednu,
Uvjeibavanje boli kao knjiga ima vic vr!;}lnenskih izyor}ta i planova. S jedne :Hrane, prie u ovoj knjizi
locJrane su u doba otomanske Turske, s drugel u vrijeme
Drugog svjetskog rata i, s tree strane, pisac pravei
odmak II vrern~u n;ke prie prihl.j~ya sadanjosti. U
tom pogledu poa Usahtu predstavlja Izuzetak u Kondiw
evt;t. pnJ)Ovjedak,om opusu. Ostvarena na principu i5povIJestr, ona nUSl odredene autobiografske crte, ali U
procesu umjetnikog nadrastanja autobiografskog njen
w

12

semantiki luk sc.c do univcu.alne slike ugroenosti

modernog ovjeka unutar totalitarnih sistema.
Kada se imaju u vidu karakteristike hronotcpa tl Kon
dicevim priama i postupaka graenja umjetnike vizije
na veoma labavom historijskom faktu, opravdanje zakljuak da ove prie opstoje na dva kraka koji nose parabolinost njihovih semantikih mrea~ jednom koji je
smjeten u historijski arnbliel'lt, najee turskovaktovske Bosne, i dmgom koji polazi iz iskusiva modernog
ovjeka da njegov svjjet i uije nita drugo do organizirani
lan~c nasilja, svijet legaiiziranih zloina, svijet, dakle,
kOjI se odrava na nasilju i zloinu. Taj svijet pOl'etueenih odnosa i mjerila vrijednosti ukazuje se samo spolja
:1 svojoj historijskoj dimenziji, pa bilo koji njeguv isjeak
l1';vremena i prosrorazadohija simbolike oznake univerzalno!!; i opeg. Opsesivna Kondieva tema suanjstva
time bIva dvostruko zasnovana, S jedne strane pojedinac
u kontekstu tako doivljenog SVijeta tekjc suanj, ovjek,
dakle. osuen bez stvarne krivice da traje u lancu nasiija
postajui njegovom rtvom, a s dnlge strane on kao nosilac ideje, ili ina osvete postaje zarobljen tom idejom i
inom.

"U sluaju Kondievih djela i ivota njegovihjunaka

spominjanje prostom i vremena ima, moda, pomalo
BOlJe perspektive, gledanja odozgo na ovjeka kao nekog II labirintu tko se mui da pronae izlaz; a trebalo bi,
mogue, govoriti lz poloLa:ia ovjeka pred kim se svaki
put j~ova, kao nepremostiva planina isprijei sudbina ... " Ovo IvankovIevo zapaanje o optiCi iz koje je
izveden svijet Kondievih pria l?odrazumijcva i trdi
ira obrazlaganja. Kondi relativu.ira historiju i njenc
vrijednosti, jzdtc se iznad njih upravo II pokuaju da historijskim vrijednostima i postulatima st~rotstavi ljudska
mjerila. Otud u izvoenju tragike vizije svijeta, stalno
6 7,cljko Ivankovi, nav. rad, str 6.

13

ukrta optiku drutva i ideologije, apsolutiziranih naela

i vrijednosti, i optiku pojedinca. ije su vrijednosti i snaga
relativi7.imne. okrnjene ili potpunopotrte II kontekstu zla.
Zato on hvata ovjeka u iaenom vremenu prevrata, da
bi ljudske vrijednosti napregao do maksimuma i iskuao
II sihlacijama njihove potpune ugroenosti. Situacije u
koje su dovedeni Kond.icvijunaci, sudbine koje moraju
ispuniti i istIpjeti obiljeava apsolutizacija naela; oni se,
poput junaka tragedije, kreu u svijetu ncokmjcnih VC~
liina I apsolutizQvanihmjerila. Naspram tog svijeta stoji
ovjek sa relativizmom svojih vrijednosti, ali i svoje sna
ge, ovjek sveden na svoju ljudsku mjeru II vremenu II
kojem, kako ga II prii Jarak preaoavasam pisac: "Sv<lk
se :svakoga ptaio, svakoG svaijoj glavi radio, zlo sc zlim

btisaio, a dobra niodakle".

Trytgina pozicija Kond~ievih likova i proizlazi upravo iZ ovog nesklada. Pred njima stoje apsolutizovana
naela sile i nasilja, ija ?rtva postaju na razliite naine
i kojima mogu suprotstavili satOO relativizam vrijednosti
u: nastojanju da ouvaju ljudsku datost. Taj sv~iet apsolut170vanog zla i nasilja dovodi Kondieve likove ili li
poziciju krivca i rtve, iIi tl poziciju osvetnika, odno~'1l0
nekoga ko o..'iVetom pokuava odgovoriti na zloin svodei se isldjuivo na ideju osvete.
A na ideji osvete uspostavlja se sistem etikog radikallzma koji diktira sve odnose pojedinca prema vlasti,
,to Je opet nova 7JUttka, novu apsolutizacija vrijednosti,
ovoga puta iznutra, iz psiholoke i etike odreenosti. Na
tom I.1}.lCSttl uspostavlja. se i nov oblik ovjekova suanjstva. Covjek sada postaje SulJrnj i vlastite optike. vlastite
ideje, a ne samo suanj II vanjskom svijetu. Onog tre~
nt;tk~ ka~~ se javi, ideja osvete .i ka<!a su uspostavljena
~Jenla ,etlcko~ radikahzma, ovJek b.IVa sveden na samo
Jednu dimenZIJu i zapostavlja opmm i moralni trijumfnad
svijetom koji je izgubio m()ralno uporite. Upravo zato II
prii Sunji i progonjeni i progonitelj trpe isto su.unjstvo,
14

da bi se II brisanju razlike izmedu njih ukazao sav apsurd

odnosa II ~vijetu koji je detcnniniran principima nasilja. Pritom izrasta novi paradoks Konoieve
vizije svijeta. Osjeaj suanjstva kao rezultat intime, unutamjegplana postaje intenzivniji od onog kojije diktiran
vanjskim mjerilima.
Upravo na toj osnovi iz Kondievih pria Iiljava
historijski sadrl.:aj, prctaC"Ui se II etiku i psiholoku dramu lika. Naz-Omcr u spomenutoj prii ne ra7.rijeava
svoju dilemu: "Da ubije psinu, ili da ru'ii ?I' etiki ekspli~
citno, niti u njegovom odustajanju od osvete postoji ideja
oprosta kao presudnog motiva. Prije bi se reklo da njegovo odustajanje od osvete simboliki wai uspostav ljanje distance izmedu ljudskog i zloinakog, izmeu sile
i nasilja, sa jedne, i njihovog besmisla, sa druge strane.
Ova.polar~za~ija i omogoc\ye zavrnu scenu prie ukc;oj
se slmbohkJ, preko Nazovili ruku, uspostavlja veoma
otra razlika izmeu Radovog zloinstva i Naz-Omerove ljudske. ravni: "Redao je komade siTa i pogae,
batake mesa 1 meduprstke soli, usput promatrajlIi krajIkom oiju svoje mke~ inilo mu sc da su modre i
nateene. isto onako bespomone i beivotnc kao to su
bile uvezane ruke psine, Ra silahdara, Jedino Io je.kod
svojih ruku primijetio da jc drugaije, i to ga obradova,
to su bi~ bijeli nokti. kao da su izrezani iz najistijeg
sedefa."
~:itirana poenta pri~ na najbolji nain pokazuje simbohke planove Kondlevc naracije. Slaganje naracije
iz dvije tel:t:nike, realistike i simbolike, razara historijski okvir koji u ovoj prii slui kao potka za imoenje
psiholoke i etike drame lika suoenog sa apsolutizovarum principima zloina i naslija. Na taj nain historijski sadr..'\i pretae sc u isto egzistencijalni, koji na
podanikih

7 Muhamed Kondi: HamwDagova osvettl, Veselin Masle..

!a, SaraJevo, 1984. str. 12.

15

drugoj strani uvjetuje i omoguava ,,;mboJika :maenja

na nivou mikrostrukture, te paraboJinost semantikih
mtea teksta na planu makrostrukture.
U ravni egzistencijalnog sadraja, kao u voritu svih
znaenjskih sl~eva narativne strukture, Koudi-ceve pl'i~
e su knjievno najintenzivnije. Jer, tu sc gubi poJariza~
cija izmedu progonjenog i progonitelja, !mmja i sunjo~
vlu:.nika, rtve i muItelja, da bi se dvije, na prvi pogled
potpuno suprotstavljene sud.bine, postupno izjednaile
postajui sunjima sila zla, koje zadobiju svoje iracionalne i metafizike osnove. Otud Kondieve prie nose
mnogo od dramskog naboja, Dva nepomirljivo suprot~lavljena lika, dvije sudbine koje se moraju ispuniti do
kraja prema naelima vieg, transcendentalnog reda, susreu se, spoznavi besmisao vlastitog poloaja i predodredenosti, II taki koja hrise sve drugo osim onog to oni
nose tl istoj ljudskoj ravni. ak i onda kada j\: osveta
uzdignuta na pijedestal vrhovnog etikog zakona ih na
imperativ krvi koji raelooalizira osvetu, kad je, dakle, u
samom startu prie uspostavljena vrsta granica Izmedu
7.1oinca i rtve, i tada sc po principima dramskog obrata
suoavamo sa njenim besmislonl. Na toj oSflovi izvedene
su prie Ham~Dagava osveta i Musafi1'. U obje prie
osvetu pokrec zloin uinjen sa pozicije vlasti i site, pri
emu intenzitctosvete svjedoi o mjeri primljenog pOl1i~
enja~ uvrede i 7Joina. Ali elja za osvetom na paradok~
salan nain postaje l.eljaza moi, a ne samo izraz nemoi,
oaja, iH imperativa krvi koji se, ustvari, prima kao
imperativ etikog radikalizma. l Ham-Dag i Musa, u 1.clji
da ubistvom uzvrate poinjenom zloinu, identificiraju
ukupnost egzistencijalnog smisla sa inom osvete. I u
Ham-Dagovnj spoznaji: "Kako os.tade sam. bezimen,
prazan i bcz ikog svoga; ni ~cne-osvete ne outi u sebi da
ga osokoli i osnaili, i u Musinom pitanju nakon izvrene
osvete u prii Musafir. UStojei jednako u avliji pitao se
to je ustvari oboriQ olovom i koga je uhio? Svoju podlost
j

16

i mrnju, ili AIi-'Kalimovu ovjenost i hrabrost" - zrcaH

se ista spoznaja besmisla ina osvete. iako je izvrena
osveta izjednaila rtvu j krvnika svodci ih na sunje
nasilju. na ljude koji su poinjenim nasiljem izgubiH
svoju ljudSku mjeru j svoju ljud.<;ku d.atost. Tematski
okviri pria u knjizi HamwDagova osveta ne kreu se
samo II ravni psiholokih lomQva, koji nakon istrpijenog
llasi~il bivaju suoeni kroz ideju ili in osvete sa rasapom
Uudskih vrijednosti u burnom vremenu historijskog prevrata. Slom Gradaevievc bune kao drutvenog preokreta koji upravlja ljudskim sudbinama, ma koliku piscu
bio J>Ovodom za pokuaj da kroz malog, obinQg ovjeka
razvije viziju tmiverzalnog ljudskog stradanja, isto toliko
je i tematiziranje procesa ~amoidentifikacije bonjakog
nacionalnog korpusa u kontekstu traginih historijskih
zbivanja., Na ovom planu svojih pria Kondi nastavlja
najplodotvorniju liniju bonjake pripovijetke koja kroz
malog ovjeka predoava univerzalne vrijednosti bosanske historije. Traginom bodu historije akteri Kondievih pria suprou.1avJjaju stroga moralna naela u nastojanju da ouvaju autentine ljudske vrijednosti u duboko
neautentinom vremenu. Historijsku l'1tdatost svoje sudbine koja sc svodi na pc>zlciju rtve slijepe sije vlasti onaj
mali Kondiev ovjek nadrasta svojom moralnom sna
gorn, U priama Turkua j Dukat, bez obzira na to to
junak prve pripada sistemu vlasti, a junak druge postaje
rtvom licemjernih monika, his1or~jskom usudu Kondic suprotstavlja ideju dobra i djelovanja po njenim
principima. Turkua. junak istoimene prie prekor.at'Uje
granice vlasti i moi, da hi pomogao sredini koja ga ne
razumijeva j ne prihvata. Meho Prikaza., junak prie
Dukat, dolazi II sukob sa sredinom koja ne prihvata
istotu njegovih moralnih naeta, lano ga optuujui za
krau, Meutim,junaci obje prie trijumfuju u sukobu sa
sredinom, iako su II odnosu na nju njihove pozicije bitno
drugaije. Ova razliitost se gubi kao spoljnja, drutveno
w

17

zasnovana odrednica sudbine pred unutarnjom snagom

autentino ljudskih principa djelovanja u oko!n~<;tlm.a
koje ponitavaju etiku zasnovanost drutva. OVIm pnama mogla bi se pridruiti i pria Jatak, iji junak,
ostajui di)!\ljcdan moralnim vrijednostima i inu 7Adate
qjei. UgIDt.ava vlastiti ivot - da bi sakrio pobunjenike.
Ah, koliko god je Jalak pria (I moralnom trijumfu, ona
je isto toliko pria o strahu pred v1au nasilja. No, i ova
pria objedinjavanjem psiholo..4kih i t:tikih tomova lika,
koji se medusobno uvjetuju i omoguavaju, svjedoIo
tome da je Komli pisac koji se otvara za neposrednu
ivotnu stvamost nastojei d..1. ovjeka uhvati 11 3vim
nijansama njegove egzistencijalne zamke, on u tom smi!:>lu podsjeca na ono najbolje u bonjakoj pripovjedakoj
tradiciji. prije svega na Skendera, Humu i Muradbe~
govia. da navedemo samo nae pripovjedae izmedu
dva svjetska rata, koje u pojedinim aspektima narativnog
postupka ovaj pisac ponekad i direktno nastavlja. Kondievo otvaranje 7,8 neposrednu ivotnu stvamos:t i malog ovjeka u njoj, knjievno je najuvjerljivije u trenudma kada se taj ovjek dovede u situaciju suoenja sa
vlastitim etikim normama. Rezultat takvoga suoenja
jeste tragina sudbina, ali poesto i trijumf elementamih
ivotnih vrijednosti, kao u prii Obean.je, koja je po toj
svojoj osobenosti paradigmatina za prozni opus ovog
pisca. Za razliku od ove, pria Dela!ov san, koja takoer
tematizira nadu kao osnovno i votno naelo, donosi pot
pun slom junaka, ije se ludilo na kraju ispostavlja kao
kazna za poinjeni grijeh, ali i ka7.na koja do1azi iz metafizike zasnovanosti egzistencije. U laljizi pria Uvjeba
vIJftje bvliKondi e unekoliko llainjt1 odmak u odnosu
na prie iz Ham-Dagove osvete. Na jeduoj strani to sc
ogleda II otvaranju prie spram realnog svijeta, pri Cll'!u
ona nos) ohilje7Ja fantastike u onoj mJen u kojoj je
neposredna stvarnost iracionalna, paradoksalna i nevjerovatna Na drugoj strani pak, taj postupak ogleda se li
18

naputanju ~ta hisrorijske, odnosno pseudohistorijske prie i pribli7.AVanja vremens.ke osnove ka sadanjosti, Veoma mali broj pria u knjizi Uvjebavanje boli
lociran je u turskovaktovski period, pa sc ona parabo
linost narativnih stmktura iz Ham-Dagove osvete ovdje
lnmsfonnira II neku vrstu magijskog realizma, ili pak u
prie koje crpe II izvjesnoj mjeri iskustva stvarnosne
proze. Promjene na makroplanu proznih struktura uvjetovale su j promjenu narativne optike. Sveznajui pripovjeda iz pria II knjizi Ham-D<Jguva osveta objedinjavao je II svom govoro perspektivu odozgo, svojevrstan
boanski pogled na ovjeka koji se mui, sa perspektivom odozdo, perspektivom ljudskog pogleda na vlastitu
ogranienost i traginost. Ukrtanjem ovih dvaju pogleda
na ovjeka u vremenu drutvenog prevrata i nasilja uka
zivala se sva tragiuos:t njegova poloaja II svijetu obiIjeenom silom, :?:lom i lancem zloina, te S1Jaujstvom
ideji osvetekojaje zavravala uspoznaji egzistencijalnog
besmisla. U priama iz Uvjebavm~ie boli sveznajui
pripovjeda razlQm je u nekoliko pozicija nepou7jla~
nog pripovijedanja, pri emu pripovjeda II prii to je
predoava provjerava i vlastiti etil:ki stav, koliko j sta~
vove svojih likova. Knjievlla kritika je u pokuaju da
definira Kondiev narativni model uvela razlikovanje
izmedu pozicije p~aoca i pozicije biljenika II samom
narativnom tekstu. poredci Kondiev narativni postupak sa postupkom Camila Sijaria. Medutim, ovo oore~
enje biljeinik, kao pomoni knjievnokritik:i termin,
niti pak odreenje prialac, koje prije svega vai 'TJ!
klasinu epsku situaciju, ne zaklapaju orlnQt>e na skali
narativuih postupaka u Kondievim i Sijarievim pro~
zama:. Postoji 7natTia mzlika izmeu Sijarievog 1 Kondievog narativnog modela, ali O1t3 se bazira prije svega
na tome to Sijarie ostaje dosljedan tradicionalnom pri~
w

fl'

lsp. Zeljko Ivankovi, nav. rad. str. 12-13.

19

povjedau.

dok

Kondi tu

vrstu

pripovjedaa

razara

pnollavajui sc savremenom narativnom tekstu tl kojem

se isprepliu realistiki sa motivacionim tokom fantas-

tike, iH se pak osamostaljivanjem junaka i njegove ispovijesti, kao npr. u prii U ahtu, te njegovom identifikacijom sa aktuelnim autorom dostie no samo pria sa
autobiografskim crtama ve onaj tip narativnog teksta
koji lebdi izmedu dokumentarnog i simboliko~, izmeu
prie o pojedinanoj sudbini i opem udesu svtjeta.
Taj princip organiziranja naracije naroito dolazi do
izraaja

li

prii

Covjek sa broja tri.

on je u ovoj prii

prisutan ak i na nivou ek:!.plicitne poetike; "udo sc

dogodilo, zbog ega vam i kazujem ovu priu." Pria sc
od ove poetne reenice nadalje ostvaruje kao doslovno
preuzimanjejunakove ispovijesti, bez bilo kakve pieve
intervencije tl njoj, ne barem intervencije ek."'Plicltnog
karaktera, Postupak potpunog prelaska u optiku lika re~
zultira priom koja je doslovan snnnak same stvamosti,
ali stv'amosti zasnovane na udu, na fantastinim obrdtima. na nizu JXlradoksalllih situacija lzkojih proizlaLi da
na svijet i nije nita drugo do beskrajni nered, Otud i
misao iz prie U Jahtu: "b'",sleda da je u ivutu redovito
sve u punoj suprotnosti", djeluje kao iskustvena konstatacija o neredu svijeta u kojem se zlo nasladuje vl~stitom
~voljD;?u. U La~V?m. kontekstu itanja i naslovna
smtagma knjige mctaronkt pokriva gorko ivotno iskustvu, 7ivot, dakle, kao stalan proces uvje!bal,lanj(~ boli.
Logika s~uaja i pa~~uksa koje vladaj,u II nepol-.'Telinoj
stvarnOSti, zoogrcahsnke zasnovanostI Kondicva narativnog postupka, i omoguavaju da ove prie funkcioniraju kao doslovlli l;nimci svijeta kao prOt:csualnog
nereda.

ivot kao zbir sluajnih i paradoksalnih okolnosti

temeljna je ideja ,ll priama Tajna jevrejske kut'e, tula
angorska maka 1 Hajka, a pogotovo u ve spomenutoj
prii ovjek sa broja tri. Paradoksalnost ovjekova

20

l
f

I,

poloaja u svijetu obiljeenom surovom silom moda se

ponajbolje ogleda II ovoj posljednjoj, Kao podloga njenim sloenim semantikim mreama dolazi sasvim jednostavna fabularna osnova: ovjek p<lveden na strijeljanje jz straha da st' ne prehladi mijenja mjesto u stroju
sa :wojim susjedom, da bi ba~ na tom mjestu u njega upro
pn-tom njemaki oficir i odredio ga za strijeljanje. U
sudanI bizarnog straha: od prehlade i zbog usuda koji
odreduje tragian kraj lika, pIsac razvija efektnu grotesku, na kojoj ce kao jednom od formativnih naela biti
bazirano jo nekoliko pria u ovoj knjizi, Prijt; svega
pria Tajna jevrejske kuce. 1 II njoj se groteskna vizija
svijeta razvua na jednostavnoj i bizarnoj fabuk majka
vodena fiks-idejom da je u staroj jevrejskoj kui sakriveno blago najprije otkupljuje ovu tronu hl'\1 a potom
cijelU porodicu ~era u potragu :ra blagom. Ova ~e fiks-ideja razvija tl karikaturalnu zlatnu groznicu, koja e
majku odvesti u smrt, a cijelu porodicu u lanano ludilo
inata da se "nadmudri Jedan mudri na1'od" pronalaskom
nepostojeeg blaga. Kopanje po kunim zidovima i podovima vodi potpunom ruenju kue, ali time ludilo"
zlatne groznke" ne prestaje. Jer,jednom predena logika
prirodnog poretka stvari proizvodi cijeli ni?: paradoksalnih situacija koje neumitno vode traginom kraju cijele
porodice.
Podloga za grote~nu sliku naeg svijet1 11 prii o
utoj angorskoj maki takoder je veoma jednostavnaMaki,

je naime, ljepe u zatvorskom kru~u medu raz-

bojnicima i ubicama, nego u svijetu izvan njega. Na prii

? ma~ki utc~djuje.se ~rot<.;kni ok spoznaje p~a kojoj
Je sVIJet zlomaca, SVIJet zatvora, zapravo, SV1JCt reda j
humanih odnosa. dok je svijet sa ove strane zatvorske
ograde :t.asnovan na neredu i nasilju.
lJ tom aspektu Kondieve pripovjedake filo7nfije
otkriva se moden1;l sr njegovih pria koje se knjievno
odravaju na tanahnim. gotovo neprimijetnim vezama i
21

Imajui u vidu injenicu da Kondi priu gradi line~

arno od poetka prema kraju, onda se.kao trei meda.<i od
kojeg 011 polazi II profiliranju svoJe poetike nuno name:
e i jsku~tvo klasine, tradicionalne proze, a ne samo ovaj
asocijatlvni priziv Harmsa~ ili pisaca latinoamerikog
magijskog realizma. No, 'upravo sc tu ogleda. jedlUl od
najizrazitijih osobenosti Kondia kao prozaika - prt;danost prii i prianju, pri emu je a1a.:enat na svijetu j
svijesti junaka kao polazitu za izgradnju univcf7A11nc
ovjekove drame u svijetu zahvaenom rasulom vrijednosti, svijetu kojim dominiraju nasilje i zloin te logika
Sluaja i paradoksa kao krajnje odrednkc ovjekove
sudbme. Ba po tom osianjanju na tradiciju, da bi na njt>
nim iskustvima i vrijednostima dosegao maticujecmog
oci kljm.'<nih tokova nae savremene proze, Kondi zauzima znaajno mjesto u kontekstu bonjake knjiev"
nosti.

prelazima realistikog. u fantastino, koje potom dobija

obiljeje sarkazma i ~teske. Taj trenutak naruavanja
prirodnog pore1.kn. ih barem onog poretka za koji smo
uvjereni da jc prirodan, Izdie sluajno i paradoksalno
na nivo zakonitosti prema kojoj funkcionira ovjekov
svijet. Stoga bi kao moto ovim priama mogla doci
reenica iz prie U Jahtu: "Zar nije ivot jedan stalni
nesporazum, ali tako izrnontiran i udeen da funkcionira
upravo savreno'l. Moto, zato to upuuje na svu udo
vinu zasoovanQst naeg svijeta, ali i 7,ato to na nivou
eksplicitne poetike ukazuje na bit Kondieva priVO"ieakog postupka. Naime, prie iz knjige Uvjeba;.'(fflje
boji u ironijskoj i grotesknoj dimenziji svoga znaenja
utemeljuju se na iskoenoj narativnoj optici. na onom
fenomenu koji su ru~;)ci formaJisli definirali kao postupak
oudenja. Kondi postavlja priu tako da rui automatizanl nae percepcije, da bi na ovom iskocnom pogledu
razvio niz grotesknih situacija kruz koje provodi svoje

EnverKAZAZ

Pokuavajui da definira poetike osnove Kon

dicveproze, knjievl:ijI kritika uspostavlja veze izmedu

likove.

naeg pisca i Hann<;a, ali i veze sa nekim aspektima

magijskog realizma. Pri uspostavljaIUu
ovih komparativnih paralela tl Kondievu sJuaju nuno
je imati u vidu i nelto ire obzore. Ironijska j groteskna
dimenzija knjievnosti obiljeavaju gotovo sve moder~
nistike poetike. kao to na drugoj strani ispreplitanje
zhiljnog i fantastinog kao postupak organiziranja ll1otivacionjh tokova dolazi do izraaja u evropskoj prozi od
Dojsa i Kafke na ovamo, Zato se u povodu Kondieva
povezivanja, ~ i onog asocijativnog tipa, sa piscima
magijskog reaJrzma teko moe podrazumijevati odnos
uticaja, ili oponaanja, vet prile ona duhovna srodnost
razvijena na analitiko-ftagrnentarnom doivljaju svijeta
koji karakterizira na vijek
.
latinoamerikog

9 bp. eljko Iv:mlwvi, t1av. rad. s.tr. 16.

I
22

23

SUNJI

SUNJI

UQd elebia kua do tvrave ima oko est

pukometa, a to su dva~oda, i dok ne
stignemo morau smisliti ta da uinim s ovim pasjim sinom!l - slagao je misli u glavi Naz Omer i
usput posmatrao Radov potiljak i one mnogobro.jne
bo~g ma~nt?jj llZ.'g9j~~ ko~J, zulufu ~~O su otro
trljac.li ispod m.lo nakifvTjene ulabije niz oba
obraza,.Pogl!:dlllJ.ljeJMim silazio panie, ukoso niz
RaMova leda uokvirena II jelek od gv.~~~a
zatim niz dvije __z~~~_~nLicom J.ltkane zmije po

mkavima na,.YilenQj apteriji, do _~g:~.mth ~!lDo~

bro sam ga pritegao, krmka" porillII Naz j zas~
tade s

oima

na Radovitn zaleduenim akama i

zgrenim

prstima s l!!@~ noktim~Konop8c se

gotovo samo mogao nazrijeiITNaOmer othuknu:
- Stala krv. psmL..
UkrltellJLRadevdal;;e na ledima bijahu modre,

s bIljedim zapi.otima. i

da nijiqmvJesamattrnWtlr

kovrdfa i nekoliko nabreklih ila i brzog hoda koj im

je i?lao -ispred njega, Nazu bi se inilo da ~~ to ruke
mrtva ovleliiL TakveJivitast~, beskrXDe !!.k"-l:le
dao je itavo ovo vrijeme -dok je trajala pobuna' - i
kod onih to su vjeani po kronjama lipa i kod svih
onih oborenih olovom li trku i meteu, Svi su imali
isto ovako beivotno modrilo u akama;pTave-IlliIk~-

oko _.usana, a' -nokti su--kiid ~_v-iju~_inga -'e- dobro

27

priJtie~J!Dah !mju ~el~_Y~flrka() da imj~_

-SVJl-1<rv-i;<~~
-~-~' "Boije davanje" - pomisli i jstovremeno outje

teinu puke na ramenu i prenje rane na trbuhu

ispod konog pojasa, "Kako bi bilo da ga zavedem
za onaj umarak i ubijem. psinu?"
Gazili BJLuskom prije~!1illD.-kroz nepregledno
polj~-;;~ie r~hoz
davno uzrele 7.ohve i
dogotJe1e-ljetmeiz koje se nisu mogli uti ni popci,

-riimse

a utnarak.)cao.--kak\LO....OgroJlUlQjailo ptice, pribliavao se da ili poklopi. Naz Omer je znao da u umi

ima ,de~l~ hladovine, ima zasigurno i kakav potoi
ili dubolije s hli;dilQ)J1-vodom. i moglo hi se sjesti,
skinuti pukupa zatim razmotati rubac sa strom i
pogaom. Odlomie hatak mesa, r:as:porcditi meduprstke soli, ali sta dn prvo uini? Da ubije psinu,
ili da rua?Ijedno i drugo, znao jeto, moraeuiniti,
ali ta od toga dvoga prije? Jesti, pokupiti mrvice
kruha s boice. napiti se, s Boijom pomou. vode
i podri gnuti jednom, dva puta~ a onda ovom zlotvonJ
rei: Ustaj! Stani uz to drvo! Ne tako, tamo poda)je 1
Okrenider glavu. hajde ... [jj da uradi obrnuto da
im zadu u umarak, oprezno da psinanc t~je, napne
horoz na puci i krehne krvniku u potiljak, u onu
oznojenu gutu koe na vratu, pa da tek .QnQl:l_kao...
ovjek u miru jede?
Dok o tome razmilja idui iza Radt.ovih lea, i
dok im se sjenke pogdjegdje i pokatkad s"stignu i
dotaknu na puteljku kojim hode, Naz se istovremeno, u potaji, na najskriventjem divanu svog bja,

pitao ta e slag-.ti dizdaru D-lanu kad ga ovaj bude

pitao ta je sa suujemJJltE.arnisli..a.!t&Jl".Ilili'IY.!l.~
kao}l!kl.llC.l'Jl!letlja jezikom?Gotovo pogaa ta bi

mu di,,dar mogao rei: .."l:'.'a.Ul~.()ll1ere.J!l'ltanie

tcl?Lpamet 1>9piol Zar nisi m~gao _druga~j~? TaJSuanj je .l!Qle!lla ~e1'irova.. zvjerka,. tahinah, silahdar, i.nali li? I ti ga, Naz Omere, ubi? R"'ta, ako
Bbg~?erlVri!" ... .
.
-S:uru;e.s<I:mz\!liyl\kl
-~--kao ogroman dukat, njih.lo

--

Kizn~~njihovih glava, a zemlja je jeala od '.ege.

umarak c' sve bre primicao na horizontu, j obo-

jica su, inilo se, shvatili-dae se ba tu, u toj zeleni

i hladolijeu punom Boije ljepote i davanja, ili na
.Y~.-.u bujadima, razmrsiti sve to jedan
plete u glavi, a drugi oekuje da se okona.
"Poeo da bjei'! - da tako ponem dizdaru,

vagao je,

~'Trj

puta sam ga odvracao da se ustavi, a

on, Dan-dlzdare, ni bijele nl crne, no zaopanio niz
urvinu, j ta? Uzmem ga na nian. spustim cijev na
pleku~ pa onda mnijem - bolje je rue, u butinu, da

ne padne mrtva glava. ali puka, Dan.dizdare, new

vjeran drug. zanese pod sisu i eto ta hL." Nije mi
loa ta la, jokl Aliako dizdar prijene~~'to e
prijenuti: "Jaz;JJk,. Naz. O_I1lc",L Grd1ln..Jll2uk i jo ~._
grd.jtetaii<>tehe i po .ntene!Kako.. u..saJli prati

obrazprc.d p!!ffiom Fidiijicm kad mu siem rta Drinu

jkllel!ltajehilii,~ati?A II imli.ces ti izacipreif~~

Gazij.uJ!~~eina? Mene-e Naz Omere, u penjge.

h~~~t~_Y:(t\tpa u surgun da tueam kamen u Vranduku zbog toga, .a tf e, Ila moju duu i vjeru, '

29

 . omastiti konop na najvioj grani.

-dinafff ~~----~-"",
,-"

Hoe,
,.'

Iijcpog..mi .

"

'-',

.Pf'q)g~'!Y~~.NazoyojgJ~vi}l~.~1t~y~rJ'11}!1
prij~j. a uma se~mi~mi~~.l.p]J.lQl sve tea:--

'~~IiOfurbensi!ab

S liaburama i fiecima
iuli."'llJ<:oi.,j~siegnima, a isptei! njega: pOgnut i
~~ y~~ g~ lOVrine: !~ m~ j~_ppJ!ip_~~!tu i
majkikSIika je jasna.\c'<t:elIi kao kaika islnllliilll:
oJoy~_ ~ JmJn\Llu:ed oima avlija. slua ponovo

- odnekud, kao s drugoga svijeta. pucanje puaka i

njisku mamenih paripa Radovih pa.lija, fijukanje

kamd:!ija, i n'j2l!d, sve to nadjaava, majina vriska:
"Ne,

sa~Jb!ilb_ako

si brat (ID Bogu! Nemoj mi biti

djecu> kukavici!" Taj strani komar igra Nazu II

oinjem vidu, sjedi u ulm' da ogluhne..Kao da sad
sve to pred njim zapoinje, raspoznaje Rada kako
praznHg1!I!<~lll'k,'Lu !smtvo meso njegove sklupa
ne brae dok mu majku nagone Radovi momd uz
kameni zid i biju tatarkama. R.ad vie: "Nju~ zmiju
kapetansku, zadnju! Da gleda, da sc nagleda!"
Dok se to pali i reda u mozgu, dok nanova
preivljava prologodinji pokuaj pobune i pokolj
koji je odobrio Ali Namik-paa, a ovaj pas Rad:! to
izvravao sa buljucima marnenih i kjvt1th Turaka po
derventskoj i ostalim krajikim kapet.anijama, Naz
odjednom ou~e otrim bolom u trbuhu ranu od
Radova olova kojim ga je onog popodneva sastavio
~a prainom nasred avlije i mislio daje mrtav. "Je li
i to Boije davanje to sam pre1.ivio i lar ne brbilo
ljepe da sam od ove runt: i ja umro n - pomisli i
30

ishuknu iz prsiju vreo. usopljen dah. )tKako bi biJo

da ga ustavim~ da ga okrenem. da se pogledamo i da
ga upitam pozna li mc" - misao mu dode u mozak,
ali odmah zatim uini mu se to jalov posao, jer
ovakvi koljai i ubice nikad sc ne dosjeaju ni
imena, ni izgleda, niti bilo kakva biljega onih koje
ubijaju i mue. "Nemaju ovakvi vremena da 7.agledaju ono to ine" - Naz Omer odmah sastavi misao
kaQ .9pravdanje na prVu pomisao. ilA i to bi mi to?
Da nanovo palimw~renj;u1u.lLovom pogani" - i
zato prevrnu nevidljiv list rustvorene knjige u sjeanju l pred oi mu izade Gazija Husein.kapetan kad
ga je jutros pozvao da izae pred njega,
"Ti si Naz Omer) sin CerimovI to ga posijee
prije tolikog vremena Delalija na prevaru? Rekli su
mi d. su ti lani kuni prag mrtyim.ku<:.!'m priklopili
i da si i sam_i~ glavu na jedvite jade izvukao, Akol
sinko, ako! ZajmTiisu paei vratiti! Nego, imam lAl
tebe vaan l.adatak, boljeg nisam mogao nai.
Odgt1aC u tvrdavu i predali dizdaru sunja, vezirovu desnu ruku. Ja bih ga rado posjekao, ali tee
prete7",. Valja nam spaavati beg. Dwnlagia. Ti
njega otjeraj II Travnik, a neka ga dizdar sutradan
otpremi II Zvornik pai Fidajiu, da na Drini :izvre
razmjenu. Upamti da na dlanu nosi ivu eravicu,
pazi da te ne zaskoi. HQtu da ga iva j zdrttva
preda u tvrd.vu, a sad otii do aua da ti ga
predaju ... "
Ni u snu jutros ne bi mogao usnitj da e lt carskom
ovjeku j vezirovu silahdaru~ zarobljenom negdje
31

pod Sarajevom, raspoznati ovog Rada~ ubojicu koji

muje zatro imc. lO Je li i to Boije davanje1' - ponovno
othuknu, pokttavajui da li prsima stia oganj i
gasei sjeanje kao to se otrim noem sijee konop. Ali se taj~nevidljivi struk. kojim je~ htio to ih
ne, bio dobro uvezan za ovog sunja ispred sebe. ne
pretre, i Nar. Omer se pitao ko sc to tako strano
poigrao s njim i gurnuo ga pred ovajJ~ov""
Ako ubije sada zlotvora i poklekne pred osvetom,
morae pogaziti datu rije Gaziji. Uradi li obrnuto i
ne ubije krvnika,l']11a zemJj~ pod njim proplakati.
Dokle god bude iv ne<: imati obraza da ude u
ljivik gdje su mu zakopalla braa i mati, i kako da
im kae molitvu? Postoji Ji munlja i tea kunja od
ove II kojoj je sav do gule due.j osjea je kako ga
sapinje j davi mnogo vre negoli konop ovog
zlotvora tn ide ispred njega. Neka!foJ>Lmogao .
pregOljeti namijenjenu mu smrt od Radova olova,
koju joo i danas nosi kao modru zmiju preko cijelog
trbuha, i to sc javlja_olcim~im se vrijeme
uzjoguui j zapogani,~M zar _je mogue potrati u
mozgu i dui onu prologodinju klaonicu koju je
zapamtio dok je nedouhljen le71lo u praini i krvi?
Moe li zaboraviti majino zapomaganje i sve one
molbe da joj ne biju !!~akujJledul!l!: djecu? I li ta
se to sada sve spepeli1o, izmetnulo? U ta? ta je
sada moja .mrtva majka, ta su moja braa iskasapljena olovom i nadacima na kunom pragu?
~ J~.akQjhi\! ovaj pasjj }ri!Ull:er.lori~uJm?t:tju koju
nosim) u osvetu koju ~lim.svakim damaroni1~~
~-~~~---

32

---"

"Boe" - pomisli Naz Omer - "je li i to Tvoje

davanje, ilL .. !' Misao se ustavi bez odgovora i on se
nanova okrenu rnalopredanjim pitanjima: "ta su
ona tri me7.ara u ljiVIku, povie kue? ta su ti
grobovi u meru, sada 1 ovdje na pustoj, osunanoj
ravnici bez~'pune polegle rai, na puteljlru
to krivuda prema tvrdavi, na domakn kasabet.ta....
jc Rad uinio od njihovih ivota, ljubavi kojima su
se voljeli i kojima sam ih vulio, od sitnih radosti i
-,.-- - srea, od majine neizmjerne ljubavi i oili:lcanja da
nas trojicu} nakon oeve pogibije u Travniku, ouva
i izvede na pravi put, da budemo ljudi od imena i
asti. isti od svake nepravde i mrnje? U ta je to
ovaj pas spepelio'/"
Konano, kako gO'd okrenuo i sveo rawl pod
jednu nevidljivu crtu u mozgu, Na;>; Omeru se inilo
da su mu braa i mati. ona tri groba kojima vie nee
smjeti ni pristupiti da izmoli oprotaj, niko drugi do
ova mrtnja koju nosi u dui i osveta koju plete u
gl.vi. udno. A kad malo bolje porazmisli - oi
mrnja ni osveta nisu nita drugO' ve ovaj pasji sin
Rad-silahdar, osoba koju nikad ranije nije ni vjdio
ni uo i kojega jc upoznao prole godine !md je s
vojnicima upao u njihovu avliju j poeo da kolje.
"Boe, odakle mi to dolazi u pamet" - pokna da
se oslobodi doticanja svojih najdraih s ovim zlotvorom pred sobom; aH ko moe mislima zapovijedati, ko?
til ta na kraju krajeva im~ Nuz Omere? Ovog
sunja l psinu koja tl ne vrijedi ni aku piljiva boba?

-.

--

33

Njega e i zemlja iz svog trbuha izbaciti da je ne

-pogani. alThko god okrenuo i obmuo, Nu Omere,
morae priznati da Radi ima svoju Ctjenu, golemu
kao...najvie brdo nanizano s dna pa do vrha dukatima. I ti ga, makar to nee rei) vaga na svom
kantaru, Naz Omere, je li tako? Eto~ zbog ega ga
loliko mrzi, Naz Omete, kazujLZbog .~~si mil.
toliko utegao konop oko ruku da su modre kao ivit,
a?~i?stieni tvoga1uvopiju, i di7.dar Dan zna
vrijednosI njegovu, pa i palia Fidaji ga oekuje kao
rijetku zvijerku sa skupim krznom> a ako emo
pravo i caru gospodaru je stalo do njegova ivota,
im za njegovu glavu nudi bega Donlagia, je li
tako, kazuj?"
Ko mu to govori? Nikog nema izmedu njega i
sunja, svud gluha tiina,jedmo uje svoj i Radov
topot nogu, ali neko guvon: "Zalo si dao rije
Gaziji da e ga iva i zdrava predati II tvravu i da
e ga pazhi law dva oka u glavi? Ima 011 svoju
cijenll~ Naz Omere, jmaU?!!~~n~ nc bi ga sutra
otp!aali s pratnjom kao vezira u Zvomik pai Fidajiu,

a on e ga lino, kad iv dopadne na Drinu,

i pod ador uvesti i svakovrsnim jelom i piem
ponuditi, pa i na splav izvesti i kao kakvog pobjednika prevesti na drugu obalu rijeke gdje ga ekaju
Ali Namik~paliini momci ...
!~ koncuko~ Naz Omete, ta si ti,

a ta ovaj
R.d-silabdar'UigJUl'!.!Lrvi pogled dri II aci kao
mia, kao kakvu bubu -vlasnik $otmu i ivota i smrti.
Puk"Ji je ~a l1l!!lJ:llll. pY!l~a kao zdrigao dral, za

34

PQjasom su ti dvije kubure napunjene .~pni~

zrnom. a 1 jatagan ti viri iz hensilaha. Moe gallif[~"
, rb1fismru kakvu izabere, ali to onda. Naz Omere? on je tvoja Hna mrnja i tvoje je pravo da
zadovolji tu osvetu koja te stisla za dunjk i s tim
nema niko nikakva rauna, pa opet e ti morati
polagati raun ako mu se illo dogodi. Pa ako se
nekako i opravd~ pred dizdarom i Ga;rijom, to si
ujnio'] Nisi li sam priznao da tc Ra~ ub~j~iui ti
brau i majku, izmemuo u mr).nju i elju da se svetili,
a ta su te dvije rijei? Kazuj, NazOmere! Maloprije
ti je dolo II pamet da su i mrnja i osveta Qna tri
groba II ljiviku, Radi jc tu pred tobom, gazi
pognute glave~ i ako ga sad ubije, ponovo e ti
ubiti ono to si najvie cijenio i volio. Ubio hi t brau
i majku, a ona te je uila da nikog ne mrzi!, da se ne
sveti. a na koncu konaca, ubio bi i bega Donlagia
koji eka da ga razmijene ... "
~i!iDjm" _ inilo mu se da e ga taj
neiji glas kojt mu sjedi u uima 7AlgUiti. HDobro.
ko jc taj Rad? arobnjak ili dim iz likveLZa<uJuhkoji jednom u hiljadu godina izae na svijet iz
_llajmranijeg k!lt1@..pakla i zapone pretvarati sve
ljubavi II mrnje i osvete? Je li ovaj pas Boije
davanje i da li je bto puki sluaj to je Gazija odabrao
kod tolikih ajana ba mene da ga danas gonim II
tvravu i da ti njemu prepoznam dumanina? Ko me
to tako strano kua i opominjc, ko ... Eto, zbaciH
smo carski paaluk, Bosnaje bonjaka i umjesto da
se radujem.,,"
35

,_,~~~!t~~~~}~rOlijec.1Uroz ~
~.JJ.I.m!Jmmnzak,J11Je nl

zamijetio kako su davno tza

sebe ostavili wnarak i kako je l1levo polje. zeleno

kao jod, ve II prirubu horizonta, a ispred to tek

spazi i to ga najednom istrijeznt -- nizali su se
krovovi Travnika kaoJmleni~li su mu
prod oim., bij.eli dimm<Uznad kua i mahala, bi
jeljeli su se vramvi \lII1kib damija.llIakos!rijei!e~_
kao o~dnogrba deva, primicala se travnjka
-'"tvrava fi tabijama i kulama.
Sunce je i dalje eglo iznad njih i Naz Omer je,
umoran od malopredallnjih .trabota u glavi, od puta
m ga je pmgazio gonei ispred sebe ovu psinu,
Rad-silahdara, od puke na ramenu i teine kubura
j fIeka za konim ~om, istovremeno osjeao 1
neto gorko u ustima..Ne.l9..Q1lQmLnp.no kuc _~llll._
hrdava nol'.. ili zapoganjena bakra; ta mnka u njemu
se irila niz jezik i sve nju do skrivene iznutrice,
kao da mu je neko nazor, krvniki zabadao krezubu
sablju II lIicu.
Taj ukus nije nestajao ni kad su stigli pred g>iDZden'LI;m!aY!!l<!!~ ni kad je kundakom udario
nekoliko puta da im straa oslobodi ulaz, niti kad je,
predavi dizdaru iva i 7.drava RlIda silahdar., sjeo
sav od nekog olova \I tijelu i dui pored.hla<lllog
kameno~zidaJl' tabiji da predahne. ilida ga grizla
po nepcu i jeziku, bola j :Merala sve do iva srca, i
on, ne znajui ta bi sa samim sobom, sjeti se ruka
i poe razvezivati, areni lUbac..,R<:daoje..koro,,<k.,
sira i pogae, batake mesa i mcduprstke soli, usput
36

posmatrajui krajikom oiju svoje ruke; inilo mu

se da su modre i nateene. isto onako bespomone i

heivotDe kao to su bile uvezane ruke psine} Rad-silahdar.

Je.dioo..~IQj;J~Ylliih ~~11!iietio d. je
drugaije, i Io ga obradova, lo su bili bijeli nokti,
kao da su izrezani jz najistijeg sedefa."

37

DER-BABA

"to li je toliko gJanjca j docrujc?l> - nemajui

kud s mislima, ni kud sa samim sobom. mekoljio
se II dokonosti gledajui kako mladi Drljevi pnsrnotkomjambeza umoenog u rastopljen loj obigra~

va poopruellOj, tekojjeziini sablje. "Kud me Bog

kazni da mj ga da za drutvo u nevolji?" - nastavljao

je mukom, neknd duboko II svom mozgu da se

prekorava. jagmei one nejasne slutnje to su nasrtale, gnijezdile se nita ne obeavaJuI, niotkud ne
sokolei II amotinji pritaje i zamctenjatva; ve
treu :ru heftu, bje~.ei od odmazde .a uee II
pobuni protiv turske uprave u Bosni, iza tekih
tavanskih vrata leali na prljavim krpama. puni neizvjesnosti i straha da ih ko ne oda, ne proda. Stariji
Drljevi je leao drven, sklopljenih oiju, a znao je
da ne spava, ve da kao i on misli, prevre kao
lastavica ona sve debela, teka obeanja da e na-

novo, s prvom priHkom, uz austrijsku pomo~ Bosna

pravo

38

ruke

Gradaeviu, Fidajiu,

agama j janjiarskim bezimo, pa zoto onda ne biti strpljiv i ne

ekati? "Mater im poganu, da im mater ugursuskull<
~ cmok:tao je jezikom u usnoj duplji, osjeajui
gorku pljuvaku od dima, od neopranih zuba, od
kiseline to se iz trbuha pela navie, ljuta kao zeher.
"Utekoe preko Save s hanumama i zlatom, a ti sad
lunuze, l ti Naime, Buska - vi prdite u Ahmia
II

ardaku i ekajte da vas pohvataju ulani i povjeaju

nasred Travnikal!! -- okrenu sa teko, ljuto, kao da je
eljo tim pokretom sve zaboraviti, obrisati, poslati
li materinu. ali daba; od misli ni preko mora, ni
preko plavog neba utei ne moe, Pa i da mu sad
veZirovu unuku metnu pod njega. opet bi misli bile
tu, zakofrJjene. neraspletene, pod eonom kou
rom, u kutiji glave. Pa tek ona b1entovina, jaramaz
Huska?! Glanjea sablju kao da e u svatove. Jarabumtobe ekstafirala! Vrati mc, roba svog, Boe, na
pravI put' Vratil Noas e opet, kad sc duboko
l.anoa, izai kao utvare na avliju, protegnue noge
i pokullati da poko~ju Arnaute to su II koljem ograenom brlogu uvaH okovane buljuke ustanika. UMi

idemo, !unuz-efendija, ali ne bjeimo. Mnogi e

ostati kao inat, kao prkos turskom zulumu. Kamo
sree da im mogu pljunuti II brade, pa neka ide glava,

aH postoje, Junuze, vie stvari,

vee

od vjere, pa

moram. Taman kad se uvrste, razrahate, kad budu

mislili da su nas ko muhe podavili, ti sa ljudima,

oei. Pri ih i ognjem i sabljom. Ne dajte im mira
da oko sklope! Neka znaju da Bosna ne miruje i da
ih nee.'! - zvone mu u uima Dcvlct~begove rijei
kad su se rastajali na pounskom putu, "Zato sam
dao besu, zakletvu? Zbog toga to su konjima rastrgali Mustafu? Moe li ~e zaboraviti meso koje,jo
ivo, jo vrelo, drhe u krvavoj pjeni? Pa one Mustafine jauke~ kosti poprskane krvlju i otkinutu
ruku?"
39

Ponovo se okrenu na tankom dueku i daske na

tavanu kripnue, !luska se prenu, prekide podmazIV1lllje sablje, pogleda ga iroko otvorenim oima;
Ne drinja bah?
- Ba te briga - odvrnt. mu ljut to raskide
sjeanje na dvoje. nekako ukoso, pa mu osta onaj
manji dio: samo Mustafina ruka na u1aru oznojenog
konja, a one dvije treine pokri neto crveno kao krv,
- Uj, baksuzc, moe li mi rei, zbog ega toliko
gajdari? Gledao je krvavim, neispavanim oima II
Husk.u.
~ Da lm lake mater kroz mater proeram, eto
zato, bee! -momak se smiju1jio onim nekim samo
njegovim keserenjem, koje mu je liilo na prezir i
na jed, na zehcr i na stvarnu radost; u tom izmijeanom. bukuriastom licu stajali su samo bijeli,
etvrtasti Huskini zubi kao potvrda da je ona grimasa osmijeh, a ne nakupljen ijed, otrov zbog zapaljene koe i povjeilaoe brae,
- Misli da e noaske bolje sjei ako je poloji?
- sad mirnije, upita,
- Lake se vadi. A kad se orda lahko vadi, pola
posla ti je zavreno, b~.e,
I ponovo podie sablju, ispravi je :iznad glave i
gledae jc odozdo poluzatvorenih oiju, Zatim je
polahko, njenu utisnu u kaniju i metnu pored sebo,
Ree : ~ Dina mi i imana, noas u poginuti.
To
ree mimo, jednostavno kao da je ve pokopan, kao
da g. nema, I sad samo valja popriekati da naplati
dug za brau, za ardak, 2'.a Bosnu,
40

- ta kae? - upita kao da je preuo momkove

i 7.ag1eda mu se II lice opcrvaeno kukiavom,
ukastom bradom. - To to uje, bee. Sve mi se
ini da ni mene vie nema, udno.
- Ne bl.ntavi, jo e tl...
- Ne sokoli ti mene. ja znam svoje, I pravo je.
Kud mi braa, neka j mene. Ali samo da namirim,
ne svoju, no njihove glave, Halal im moja krv!
utjeli su, Izmedu njih je stajalo jedino ivo
disanje i 1ahko hrkanje starijeg Drljcvia, - Nee
dati dragi Bog-ree. Samo to, P.ponovo potonu u
rijei

sjeanje.

- ta gledate? - vikao je Drer-Baba, Nosite psa

pa zakopajte. A jo bi bolje bilo da ga psi izjedu!

Pih,
... Pa ta sad eka? ta misU? Da se miri s
njima? Nema s njima pomirbe~ ni nagodbe. Klae
lh ko domuze! Klati!
U glavi mu odjekoje oev glas i vidi ga raspojasana. isko!3Cnih oiju, Stajali su prvo nijemi,
sakati, pobijeni nad Mustafinim iskomadantm ti~
jelom. Pa onaj crveni ben na hcu. Oi otvorene,
prepadoute kao da jo iz njih izbija urlik smrti,
Pod rebrima ga uljaju Kubure, Neka uljaju. Ako
se makne, ponovo e biti vraen na tavan ardaka,
za teka vrata, fluski na oi~ pred proricanje da e
noas izgubiti glavu me KaIi-bunara kad budu
pravili pometnju i gungulu, Zato ide nekud, a kobure, pune pralJa i olova, uljaju rebra.
Neka ih,
41

Da mu jc nekako preruen da i7.ae na ariju pa

da vidi dvolinjake, iafdYjje, pehlivane to sad
ljube skute kajmakamu. muftijid, kadijama i svoj

~noj silesiji erke.koj i anadolskoj to se slegla

nskon provale i pokolja. A kao juer su u svih
dvadeset trdvnikih Marnija iskali od Boga Gospodara da poivi gaziju Huseina-kapetana, da mu dadne sree i zemana to razagna sultan Mahmudove
izjelice i kaure. I to jo? Da vidi... Zadrhta li Junuzu
ila pod grlom. Ona ila to ide lijevom stranom
vrata i uvire iza uha. Zadrhta tl njemu ut mozak,
stresoe se digerice ...
Da vidi Dm-Babu!
Dera' Eh, Dera ... suhe usne obliznu jezikom,
uuti so po skorenoj koi. Obliznu se opn!. ta radi
Dm-Baba? Hoda li opkoljen subarijama? Neka je,
pa ta? Neka ih ima uz njcga i desetorica! Opet bi
ga sjeckao, komadi po kDmadi~ ovako na rezove.
Rezao bi ga 7..3. Mustafu. Za oca. r za sebe, zbog ovih
modrica po ledim.
I tad Junuz poe da vae na nevidljivim tasovima
ono obeanje dato Dev leI-begu da nuu napada i
kolje Kara Mahmud-paine ubojice i oslobodi .urgunlije to .u ekali iz Kali-bunara da ih otjeraju u
Carigrad i ovo iino~ njegovo, to to mu je unutra, u
dui, Mustafinu smrt, osvetu i mrnju. I to pretegnu.
Visoko odskoi obeanje dalO razbj.alim gazijinim bezima. a ovo potonu II njemu teko kao
topovsko dule. Derova glava pretegnu; on je vidi
odsjeenu 8 iskeenim ustima, iskolaenim oima

kOJe mole. Junuza mrnja tte, krv ga uspravi do

indranog krova na tavanu ...
Ustade.
~ uj, Huska, kako bi bilo ... ?
I poe da ga navraa. Huski ponovo zaigra on~j
teak, zagonetan osmijeh na licu. I damar mu Je
igrao na lijevom obrazu. I ruka mu je na mahove.
sama za sebe, bez njegove volje, poskakivala kao
tuda, Samo upita:
~ ta e nam dimije, bee? Zato fcreW"?
- Neemo dimije, samo ferede da nam sklone
lica i o.wJe. Eto.
Huski sad sijevnue oi. Kucnu tri puta u kapak
ispred sebe i za neko vrijeme proviri Zam~lf, ~jihov
j.tsk, - ta je? -- blehnu. - D. niste ogladnjeh, hah?
- Ne. nijesmo gLadni. Nismo ni edni, no nam
donesi dvije feredc. Huskino lice mu sc primae.
- Ama da budu prostrane, zna."
- ta e vam feredc, Bog s vama? snebivao se
Zarnfir, - Jednu nekako, otkud mi dVije? ~- ali on
odmah klimnu g1avom, jer se u Huskinim oima
zapali nekakva crvenkasta vatra, pa bre;oolje spusti kapak i mudrlja niz basamke.

Sad cu Ja~ sad -

vikao je.
Izali su na baanska vrata pa uz mczarlnke. Ili
su polahko, pogureni kao dvije nene, Obidoe medresu u velikom luku. preoe kamenu Ali-painu
upriju, stadoe malo ispod sahat-kule: Ispred. f~re
dia, u konturama, mutno poee naz1ratl vOJmke\
konje, ljude to su urke pored njih prolazili; uli su

arbanaske rijei, turska dozivanja, zveket oruja,

Izriad svih ti zvukova treperile su im tl uima domae rijei, cjenjkanja trgovaca i kupaca isprcd
epenaka !1ll Donjoj lriiji.
I Junuz i Huska su se ISPU<! fereda osjet.1i
sigumi l vrsti, gotovo tljetinje radosni to su ponovo
slobodni~ negonjeni, bez srkleta i straha da e izgu~
biti glavu, Junuz gotovo zaboravi zbog ega je iziao
i upustio se u ovu nciZ\jesnost ispred sebe, ali ga
tJ1.e Huskin glas: - B07,e, mirii mi Derova krv.
tuje Ji kako je vjetar nagoni? Tu je negdje pa.':;ji i
krtnski sin! Te rijei II Junuza strovalie crno brdo~
onu mrnju i onu slatku jezu; outi on taj belaj to
spopadne ovjeka koji eka svoju zgodu, ljut, unakaen. iskrvav(jen, zadojcn svetou osvete, pa kad
napet, u zaletu, kao dule iz wpovs!rog grla, krene,
onda ga nita, niko i niim zaustaviti ne moe, ulma
li to slade od osvete? Je lj ena slada? Da li hunna
moe biti tako slatka? Poljubac? erbe iz velike
ma.~fe?"

Pitao se. Pitao-o Eto, i feredu je navukao da moe

u po bijela dana izai s tavana da ga ne otkriju, Zbog
ega'? Je li w lbog Der.? Zbog Mustafine teke,
emerne smrti na at-mejdanu? Zbog sebe, mQda?
Stvarno, zbog ega to ini? Je li to mrnja uzrok?
Da li Husein-kapetanu data besa, lbog bega Dcvleta? Odakle mu toliki poriv da ubija, kaejava,
nas!e? Koje, !ltoje, kakavjenajedruJm postao? to
je od njega ostalo. Zna Ji se? Je Ji jo u njegovom

44

biu

negdje zaturen onaj mimi, vrijedni mualim,

uitelj vJere."
- Eno ga, bee. ta ja tebi kaem, ta - opriji ga
HusItin glas.
- Koga? upita jo pod dojmom razmiljan,ia o
sebi.
- Der-B.be, eto koga. Nuder ga, nuder kako
Jordami?! Daj ga meni, bee, i meni je duan, domuz! Svi su mi danas duni, svi...
l zaista, pred konakom. naslonjen na ogradu up
rije to je vodila II vezirov ruinjak, zamiljen
nekako, povijenih leda, Der je gledao u vodu ispod
sebe. pred njimje bio jedan od najstranijih ridala
i krvnika koji su ikad poslani ti Bosnu. Prilazili su
mu polahko, nehajno kobajagi. a srca su im u prsima
udarala kao dva mala bubnja, - Uj, Huska. Ka<! mu
pridemo skinueIno ferede do pojasa. I nemoj namah, po lahko! Neka malo smrti pogleda II oi. Ne
odmah, nikako! - aputao je Huski.
I taman kad se Der okrenu prema njil11l!, Junuz
ujagml pIVi da otkrije lice i da potegne koburu.
Serasker se tre, ne prepozna Junuza i to ga prevari,
ustavi, zadvoumi da i on ne krene rukom za pojas,
gdje se sijala drka srmom okovane kubure; gledao
je II to neobino udo pred sobom crvenkastim
zjenicama, a zatim ga grlo kratke puke ukopa, a
odsjev Huskine sablje, ~io ju je upravo izvadio jz
kanije. dokusuri - noge mu postae nejake da zadre

teinu tijela, zato pribjee glasu, onom lsk:uanom

45

drugu i ahbabu od kojega su drhtale ,uharije, taborimami; ulani.

- Kar bihuzur, efendum? - izvali, ali ga Junuz

prekide:
Bihuzur, bihuzur, kar bismilcsw: ejtanl Ne
zna me, ha? A :ma li mi brata to si ga na konjske
repove rastrgao. hah? Zna li me sad?
Der-Baba setanjio kao fitiU, kopnio, gorio; gdje
je sad Muh,in, Arslan, Sab, Mensur? Gdje su psi?
Gdje za imc Svemogueg Boga? Gledao je Ocr
kako puano grlo gleda u njegova prsa adavim
okom.
Tad Junuz ree:
~ Krebni ga tom sabljom malo Huska! Krobni,
ta eka! Neka outi svoju knnskukrv. nekajevidt,

da upamti prije smrt.... hajde, ta eka?

I Huska ga znalaki, kao da udara kladu, ne ba
milo. ne ba malo, sjecnu ispod pojasa, po onom
mjestu gdje rebra dotiu trbuh; od udarca i posjekotine Dem pade karuk s glave, pretrgnut pojas
pod teinom njegove mnom optoene sablje tupo
udari o daske na upriji.
7.audo, D:f.er-Baba ne jeknu, ne dreknu, ne pusti
glasa. Samo se povi za bolom ID ga zadobi, pokupi
rasjeenu iznutricu i kleknu na koljena. S desne
strane, taman dva prsta ispod slabln~ kroz stisnute
prste obiju ruku kljuala ic cm., ljepljiva krv i brLO
bojila pod njim daske na upriji. To ih zaprepasti,
gotovo naljuti, to Ofer-Baba utke podnosi bolove,
to ne jauknu i ne zatrai milost. Odjednom, kao da
46

ih neko rukom zaustavi II namjeri da gamue j ubiju,

svaki na svoj nain osjeti neto neobino - to Ji to
bi, kakvo Ji je 10 udo, ima li ime, javku, ili doziv?
NJiIta.
Da Je bar jeknuo, da pade niIce i da zamoli, da
mu kanu S1J7jJ. Moda bi tek tada ~ osjeao je Junuz
- ona olovna mrnja izazva1a nagon za osvcrom,
klanjcm, muenjem. Sje<:kao bi na komadie dokle
god bi u njemu damari igrali. Ali to je ovo? Ova
utnja to nije ni molba, ni predaja, ni strah prad
srnr~ ni lelek za ivotom?
Samo Derova gotovo crna lov u kljuevima
izlazi iz presjeenih ila pod rebrima.
Ta krv Junuza trl'Jl, z.ovje;, rasplaka II njemu
dijete, i on, ni sam ne shvatajui to se s njim dogaaj
obori grlo kratke PUSKe nanie, zemlji; i ne krenu
rukom da izvadi bandar i prekoIje DerBabu.
Umjesto toga on gotovo radosno osjeti kako iz njega
nekud prhnu, pobjee mrnja. Nieg vie nije bilo
to bj ga moglo potjerati da ubija zbog bratove smrti,
zbog oevih preklinjanja da se osveti. Pred njim je,
previjen, na jedl'lom koljt.>'Du, bio ovjek i on mu
h\jede pomodi, podii ga na leda i ponijeti dorahu
da mu zavije onu t~ku ranu, ali ne stie ...
Ni cn. ni Huska, ne primijetie kako im iza leda,
na prstima, kriomice, prilaze ulani s povadenim
sabljama. Odmah ih poec nemilice udarnti njima
- snano, bez opomena i rijei. tako da ni oni, bez
obzira na iznenaenje i bolove to .su se redali j

47

smjenjivali, sve ei od eeg, ni na bijele munje

u oima, ne ujagmie da. viknu~jeknu,
Pado!e odjednom obojica pod udarcima sabalja,
i Junuz, umirui, i II oekivanju onogzadnjeg udarca
sablje, kojim Anadolci obino odvajaju glavu od
trupa, poeli tome iztnai~ da ga sm~ prije .~ga
odnese nekuda kako ne bi uo hrskanje kostIjU II
vratu, pritisnu u onoj golemoj muci i s ono majo
preostale snage horoz na kuburi koju je jednako
drao u ruci.
U tom pucnju on vidje neije svatove~ u svirku
zurI.la, ugleda mladu na konju II bijeloj bo~ vidje
i jcnge i jengibule.
Ciknu negdje u njegovom mozgu djetinjstvo. !
tako umrije ne ekajui svog sciza Hus-ku ije se
tjjelo drhtei, polahko i oprezno opru.lo ispred
crvenib i~ma carskih ulana.

TURKUA

Ni sam davo nije znao kako se on propenjgl1o

kroz onoliku silu i ordiju, kako ga nisu Kara Muhmud-paine katane i<jelde posjekilicama, ili objesili
na prvu granu prema Travniku i Sarajevu; ier bilo je
to guduo i vrelo doba kad je s podivljalim Anadolcima, Kirgizima i Arnautima poao da miri upeksinjenu Bosnu ovaj naopaki Turin; pa bal za Mila
Boga i kuku do nebesa -. kako Ji se samo mogao
ukrasti onQHkoj vojsci~ a da ga ne oglase za murtata
iGradaevieva akoljicu?
odao.
Ali, to on samo zna, a daj ga sad pitaj kako, rato.
kuda-kadje kroz gungulu i pometnju, lelek i ogunj,
u doba to je za malu dlaku, lli kriv pogled, zlo-

namjerno uperen prst, odnosilo i ifluke i duaneJ a,

Miloga mi Boga, i glave sa ramena - eto, Uf>"pio, pa
neka ga, sa sreom mu bilo! U poetku ga u kasabi
niko ne upjta ni za ime, niti odakle stie, ni ta mu
je zanimacija; svak je svoju emernu borbu vodio
da kuko-tuko izmalrne sablji i osveti carigradske
Porte, pa tuko, nau7J1ak, obezglavljeno, j oni najpodozriviji, prihvatie neobinog hoduljka kao neto
obino, ba kao to nahrupie neobina vremena;
ako pita moglo bi se do oba painih ,ubala i subarija douti, pa eto ti belaja! A laj hodica udne
odjee i jo udnijeg utog saroku oko fesa, kozije,
48

49

uiljene bradice, mogao bi, na vjeru i duu, biti i

neka vezirova golema zvijerka, dojava, 7.akrabu1jen
ridiSal, pa iako ovjek ne bi elio upasti II oi novoj
i ponovnoj upravi Carigrada II Bosni, mogao b~ eto~
zbog radoznalosti i podozrenja n.trap.ti na grdnu
nevolju i ispitivanje. I zamisli da ti Sl\ sauvaj Boe,
il'.bei i iskezi mrk Arbanas pa upita: "A to te, mukte
bio, briga 7J1 hodu? Da te to Gradaevi ne plaa
da zavlai Jabrnju gdje joj nijemjesto !?" E. to u ono
doba niko nije elio.
l tako hoda poe.
A u Travniku tada, Bog i bogme, malo ih je - to
begova, to aga, pa ako neko hoe i serdara i trg0vaca - bilo, koji nisu 71ISluili da im carski gajtan
mgne gnu, jer su odmah, s prvih dana prevrata i
ulaska Husein-kapetanovih pobunjenika ikatila,
kad se rastelati da e porezi biti umanjeni, poeli
naglas hvaliti novu upravu i isturad male puke
habctdarke. I eto zbog ega niko u neobioog ovje
uljka ne pipnu~ ne obazrije se za njim, ne apnu:
neka ga, gluho i wravo bilo, kad je takav zeman!
A hoda je, u meduvrememl, naao sobita}( u
Hatia mahali, ispraznio sanduke s debelirn, II kou
uvijenim k:itabima, zapisima, denjcima udnih tra~
va, obojima, i polahko, kao da je ba II sred travnike
Gornje arije roden, hodao i seirio kako se nova
vlast smjeta i uvruje; sad bi sc nadvirio kroz
oniske prozore u meemu, as bi s kamene uprije
gledao kako Kirgizi vjeaju mule i kadije. One to
su ostali u kasabi i sa strahom to doivljavali, zag~

50

nju"",i U h.lvate ili iza zaklopljenih epenak. na

radnjama, hoda je, kan nalet i ejtan, bez uzbUenja, mimo, kao da tako mora biti. posmatrao.
Prolazei, svako je za njegovim konim pojasom od
nekoliko pregradaka mogao vidjeti dvije nejednake
lule, proturenu duhankesu, tefteri i dva mavi kaletmI, kad bi u Beginoj kahvi zatraio emernicu,
svi su boi li oi II njega, gl~ui kako umjesto s
gnadvom !leera, kahvu ispija sa esnom bijelog
luka!
E, ljudi, za moga vakta i vijeka svata sam na ove
moje buljave oi vidio, a1i ovo~ na moju vjeru i duu,
nikad! - pol.hko, gotovo apatom, dok bi ili
kuama, govorio je Mahmut Pilav, jedan od rijetkih
kasablija koji je bio i ostao vjeran i caru i vezlruJ pa
je, kad Posavci i Krajinici oborie i zasubtjie Ali
Namik-pau prvi ostavio i kuu i duane s magazom. i utekao u muhadirluk preko Bekije, ak
tamo pod Uskopje. Vrati se prije mjesec dana na
bijelom konju. i sad su mnogi prevrtljivci, to su :la
onu godinu paovanja Huseina kapetana u Bosni
izlijetali i diili se prevratom, vrsto drali njegov
binjil da pomogne, ako, ne daj Boe, ustreba ...
- Pravo veli, Mahmut-aga, pravo-. Gdje si~ bolan, vidio da se kahv. pije s lukom? l to bijelim!
Anah hifzejle, hintum bclajetum! Svata na ovom
mahnitom dunjaluku! - gmboi ukorak s kinkatim
Mahmutom Pilavom,jagntio se ~h-Dedija, onaj u
svemu prijeki ovjek to je prvi poljubio Gradlle
vievu

ruku na Musa1i.
51

- J vi ste mi neki - jetko, u hodu, protiskuje

Mahmut. ~ Pitate li vi. mazlumi, oklen on u Travniku? Pimte li se bar ponekad, hah? - najednom, kao
da otkri svih sedam kata nebesa, jeknu Pitav i zastade. Za njim i svi ostali. I na svim licima se najednom uhvati jsti. Mahmutov, izraz; na isti nain lm

se pokupie usta II balije, obrve,_ to onako kao kad

se mjeri maslo i1i med na kantaru, iJi broje suhe
jagnjee koe; kao da su baeni ti zembilju na crnu
zemlju ispred Begine kahve, kasablije su i posramljeni, i izigrani naneki nain, i ljuti, dabome, kopkali
po svojim bunovnim mis1tma kako se 10 moglo
dogoditi da im tako vana stvar izmakne?
- Deder~ ti, Mahmut~aga, ispred nas; brate si moj
lijcpi~ podj do Juz-efendije pa neka on to izvidi: i ko
je, i ok1en je, to je. koje ga vile baksuznice u
Travnik donijee... i tako to ... ispitaj, ti si drag ovoj
vlasti, a i nema oraha u unkau da ti zvekaIje, kao
mnogi od nas.,. - Takoje govorio nekadanji tabor-imam NUI"-efendija, to je ak na Orlovu Polju
blago blagosivIjo dovom bonjake alaje. USP"!
streljnu oima na ejh-Dediju to se isuvie jagmi j
lijepi uz Mabmum.
- Ali, oprezno, zna kakva su vremena. Oprwmo,
brate, jer moglo bi ispasti baksuzli. Ko, redmo. da
se mi mijeamo u carsku upravu, Hi tako nekako"
Hvala Bogu, 7.nO i sam da nas Bonjake zbog onog
hajduka Grndaevi. vie niko iz Carigrada lijepim
okom ne gledn. Pa, ko velim, izdaljeg ti to opipkaj,
52

onako kob.jagi, eto, ko biva radi arije... Z11l! ti to

kako hoda - savjetovao ga je Nur-efendija.
I zaista, sutradan, im otvori magaze i izobara
epenkc na duanima, Mahmut uspravan, ozbiljna
lica, zakuca na muftihazluk. Jedan nizamlija runih,
prljavih zuba, hranei mu d. ude gotovo ga upljuv.
zbog neke falinke u govoru:
- Ne mo unu - nutral Jo~ muslime ! Muftija
kkk1aa-nja be namaz! Odbijaj!
- Zna li~ robe Botjji. ko sam ja ? - i7..micao sc
Mahmut, ali ne da ode, ve da prepadoe, da prude.
_ Da si vahjin tet~ak. ne mot I miHi mi se s
oooiju i ispred kaplje, jer kaa-ko sssam juuutros
naa-grabusio gonei upeksinjene begove u V randok, moggg-Io bi se, Ujepoog mi Booo-ga, dedeesit da te oinem oo-vim kundakom! Mahmut
nemade kud i vrati se, a II bodu mu pade na pamet
misao: kako bi bilo da sam upozna i razvidi kakav
je ovjek mj hoda?
Navrati prvo u duan pa momkn ree da mu fiek
napuni ucerenim smokvama i da ubaci koju rezaiju pa onda krenu uHatia mahalu. Iao je urimice. Pred vratima Nezi" kua, gdje se neobini
hoda smjestio, zatee Arifa; obojica uhvaeni nekim udom gledali su se nekoliko asaka, a onda
Mahmut ree:
_ Nisam do tebe navratio) :nego do musafira, do
onog hode to je uselio kod tebe pod kiriju...
_ E~ mene. A ja mislio da si merti doao pa se
udim: oklen mko dian aga da udari pred moju
53

avliju? E. hoda ti je, dragi moj dostu i manu,

izaao nekud. Ko zna gdje je. Jc li II damiji, iti uz

muselima, ko zna?
- Jazuk! -- samo ree Mahmut) pa ne znajui kud
e s onim fiekom, tuli ga Anfu II ruke pa nazori ce,
ne okreui se vie. side II ariju.
Pred duanom na klupici ?.atee kako ga ekaju j
Nur-efendija i ejh.Dedija. l>rimakao im se i Meho
Prikaza.
- Pa? - to samo roe Mebo. - Ko ie? - ujagmi
Dedija. - Mora da je neko? - pridrui se i NUTefendija.
- Niko - samo huknu Mahmut. Niko, brao. U
muftihazluk mi ne dadoe ... ne dede onaj Arbanas s
voloV1lkim oima, kod kue ga nijo".
-Nije?
- Pa gdje se zadio?
- Bog ( bogme~ on UZ vlast sjedi..
- Misli?
- Mislim i znam. To je opasan ovjek. Kaem ja
vama da je on ridal...
- Ne valj.
- Ne valja, i ja velim.
- Tri pum ne valja .. zakljui Mahmut. Zatim
uutie.

Iznad njih Se gotovo neprimjetno hvatala podnevna izmaghca II istom netm, iznad kqje se kao
usijano svrd1oprobijaJo sunce, prtei amorinom sve
pod sobom; bio je to onaj dopodnev to znoji i ata i
insana i ne da niem ivom da dahne duom;
54

odsvakle :znoj. zaduha i zapara, a vjetru ni traga nj

glasa. A povrh toga i ovaj hoda, sumnja, pitanja hez
odgovora, udesa,
I dok su trgovci i ariijski ljudi razbijali glave ko
je pridolica} kakav mu je zanat, za koga radi i ta
se sve krije iza njegove linosti~ hodica je II Demkinoj avliji lijeio njegova sina DmruJ.nu; taj Dumana, najmlae Demkino dijete i najnesretnije, jer
se zametnuo kad je Demko uveliko poeo lobti
rakiju i maivasiju. ostade falian u govoru, a to je
rastao i stario i pamet mu se tanjl1a, pa ga vie niko

sokaku u kasabi nije nizato ozbiljno zarezivao;

neko bi se s njim naalio, neko razonodio dajuI mu
trubi. jabuke ili ubajaenu lcpinju, ali kao to Bog
uzima jedno, odmah daje drugo. Dumana je bio
lijep, zdrav momak, irokih ramena, jakih miica,
i.sta, rumena lica i plavih oiju kao da su iz mora
izvaene. I ko zna kako je hoda natrapao na Dumanu i njegovu nevolju sa govorom, ali evo ga sad
ti Demkinoj avliji, zasjeo na skemliju i tibo ui
neko sure iz male, cme hamajlije, zatim stavlja na
momkovo tjeme obje ruke. sputa ih niznjegovo lice
kao da JZ. njega izvlai neku dugaku, Jjutu zmiju.
Zatim otvara mali sandui to je leao pored njega
na arenoj bai, otvara ga l.agahnim kretnjama ruku vadi tri vrste razliitih trava, postavlja ih na,
komadu crijepa, raspureduje iznad !Java ukurt l
onda potpaljuje; Dumanu pokriva komadom krpe,
oban.. mu glavu nanie, i onda svi: j Demko, j
njegovih troje djece, i ena Zulka, i dvojica komija

II

55

to su navratili da vide kako hoda lijei Dumanu i

vraa mu govor - svi oni osjeaju nekakav teak, ah
ipak prijatan miris dima
lagahno izlazi ispod
b~e; nije to miris hajduice, niti miris metvice,
njje ni ovnakov korijen, ni kadifica nije. to Ii je? Hoda neprekidno ui molitvu iznad momka,
apue teke, nerazrnrsive rijei, zatim ustaje pa
ponovo sjeda na koljena, i nanova; po ko zna koji
put. s obje ruke, rodro, uvjerljivo, kao da 7.aistaima
pred sobom zlu ud, neku ivu vradhim~ jedru, jo
snanu, on izvlai tu neman, inak:raju i sam umQran,
wojava lica, zaklapa oice, sakriva ih ispod dugih.
objeenih obrva i ostaje tako jedno vrijeme" dok svi
oko njega teko prepadnuto diu. Dumana ispod
boe najednom vikuu:
- Babo! B.buka!
Jasno, razgovijelno. Prvi put!: Babo! Hcj narode,
hiti duI!ialue, ta to bi - rie u Damki oeilto, pili
u ZuIki, cvri u glavama komija. Dtemko sko~
skida ho!u djetetu s glave, gleda ga kao da ne
vjeruje. pa onda upire crvenkaste zjenice u hodu
koji jednako miri, mirka -,- ko zna?
- Der, sine, kai babi jo! Jednom! Hajde, rodila
te vila, hajde. de? - Demko drhti, ne vjeruje, ne zna
je li to stvarnost, ili la, pa se tako i vlada .. bi li
hodu poljubio u ruku i nogu, bi li ga ponUdio
dobrom rakijom, ili bi ga opalio u bubrege? Bi li
zapjevao. molio Boga (odavno nije). a sin mu ve
podobrano razgovara s hodom; jest poteko, kao

.to

56

kad tek progovara prohodene, ah g-ovori, nema

ta ...
Pue glas ko top s tvrdavske !abije.
Jeknu kasaba ko prazno bure; mnogima oi u
glavi stadoe. Niti se moe lijevo, niti desno -udo!
Jedni govorahu da je hoda udotvorac izmolio
Boga da momku prosvijetli razum i vrati govor, a
drugi opet, oru kojima ni vjerovanje ni vjera u
kojekakve udotvorake moi nisu ile u glave, brzo
zakljuie da je hoda noiem ispod Dumanina
jezika presjekao Jednu i1icll~ pustio mu krv i eto ~
kakvo je to udo kad to ve i oni stra:nJski hellni
rade tl .alijinoj bolbani?! Bilo kako bilo, hod",
zadobi ugled i on ga je znalaki umio odrali; i
hodom i eglenom, i mudrom op')menom, i dobrom
dosjetkom, pa i priama o davnim vremenima, to
ih je on umio, po godinama jednu po jednu, kao
kuseve hunna..~ice. slatko l lleereno slagati najed
nu tabiju da je milina bilo sluati.
- im otvori usta, neto pametno i teko izvali,
pa ti sad; dastu i prijatelju~ kontaj i trai odakle mu
to sve stade II onu malu, koravu glavu, zakofrenu
s nekoliko pramenova rijetke kose? - pitao sc ejh-Dedija t upkao bradu umaenu pilavom.
~ Jah, ko bi rekao, moj brate lijepi - vajkao se i
Mahmut u -mislima, i s nekom osobitom 7.ebnjom
oekivao petak i dumu da bar hodu pogJedom
dotakoe. l kud e srea, pa na hodu: II G.libovce
krave najedno~ kao da joj poturie zle kQmije
si hire. nestade mlijeka; pa kud e ena, ve hodi.
w

57

On to brzo i s nekoliko poteza izvede, tako da jo za

akama Galibovca namuze pola kablice mlijeka njje ba puno kao to je ranije bio red i njena mjera,
ali opet o hodj krcnue bvale i udesa kasaoom: te
onakav je, te ovakav je, nikad kraja. Rauo se hoda

na daleko. Lijei uroke, zacjeljuje mehlcmima ive,

zapoganjene mne, e-me priteve. pa rane od puaka
i handara~ izbavljuje pijance od rakije :im im dadne
da popiju nekakvu smrdljivu vodu. Jednog dana
dotjerae u kasabu oo kolima trojicu painih askera
to su ih II begazima prema Visokom doekali razbjeani kapetanski ulani i izranjaVali dugim puka~
ma i odmah muselim posla P<I hodu i on stJ:re sa
onim sanduicem, obojima, flaicama; zapoe da
ree, da sastavlja polomljena rebra, uvaljuje mehleme j povezuje. Ljudi nakon nekoliko dana prizdravie, pa opet hodu ponese glas kao vilu krila.
Mjesecima i danima on je stvarao uda, redao dobro
za dobrim iza sebe, zaradovao mnogog kasabliju i
niko ne otkri, ne dou javkom, ne vide okom kad
hoda nestade!
Ba onako kako je uz carsku vojsku upao naglo
II kasabu, neobino i teko, tako je i sada, II miru kad je izvjeano vjeivo, posjeeno sjeivo, utamnieno tamniivo - najednom. bez odziva i alabameneta nestao. Kud~ kada, kako? Niko Ilije znao.
Niko .
.- E, ljudi i brao ste mi lijepa, ja udna uda! upiljena pogleda aputao je Nur-efendija perei
58

noge na gazijinoj csmi sa tri lule. -,Na moju vjeru

i duu, s tim hodom nijesu ista posla, Jok!

- MOrd daje neki plaho golem sihirbaz?

- Ja li ejtanov brat?
Tako su govorili mjetani,
Neki opet utke: Hm. Hm. to li je to znailo? Da
li su prist~iali uz nepovjer(iivog Nur-efendiju i ejhDediju, ili su imali i neko svoje objanjenje ovom
udu.

Oni trei u ariji, koji su na hodh! gledali drugim oima. dadoe 7.a neko vrijeme njegovom jmenu i onu neobinu. teko dodjeljivu, ali vrijednu i

temeljitu rije: Dobri.

Pa ostade: Dobri hoda Turkua ..

ZEMLJA

Kroz ravnicu, otuda od mime~ debele vode to se

iza njega ljeskala kao zamorena zmijurina zelenim
kr1.iutima~ i preko koje je preao zahvaljujui dukatima. bija!;e mu najtee) najmunije. im je splav
juer udario u desnu obalu i on posrui iskoio na
glib.vu 7.etnlju, zapliui se O korijenje vodolijenih
trava, outio se kao daje baen zembiljom izubJaka;
je ij ovo moja zemJja, Bosna? Jo mu je II uima hitro
?dveslavanje onih smrknutih splavara s lijeve obale,
JO su mu pred oima njihova lica s kojih Je, kao iz

kakve rasklopljene knjige, mogeo proitati da mu

se dobro ne pie) i zato je danju, skriven II vrbacima
i napetih damara oslukivao svaki uanj to bl
dopirao s carskog puta, a nou, im bi za oblak za~
micao mjeseev srpuljak, kretao oprezno zastajkujui u hodu, beio oi u tami, jer su svuklld ispred
njega, i lijevo i desno, ciala 7tnijska gnijezda i

klokotale barutine pune ivog kuma i gliba.

(zai na put nije smio, jer mu niko iv tvrdo nije
mogao obeati da e se nanmdti na ramenima glave
i naivjeti ivota. jer sultanova naredba nakon odlaska Crnog Vezira Mahmuda iz Bosne da se oprata
svim zavedenim Bonjacima koji nisu II krvumoili
ruke, ma kakobilaijasna i kratka, po njcmujeroogla
zastati i zabasati negdje na pola puta izmedu Stambola i Travnika, pa su ga mameni i kivni mrski

60

graniari, edni osvete i svakakva zuluma) roogh i

mimo te carske naredbe, ne polaui rauna nikome,
mime due, podii na prvu granu ili raznijeti na
sabljama.
Sjeao se kako su mu juer skelcdjje govorile
da su strae ua karaulama prema Savi udvostruene
i mnogo su gue zasjede nego ranije kad su granicu
paaluka prema Austriji drali Bonjaci prije prevrata II Bosni, i :zato su mu posavjetovali, ako misli
kriomice II Bosnu, da mu valja otvoriti etvore oi.
lJUtvru.j",;; se po tome, polahko je napredovao i to
nou. Danju je II vrbacima, ili II niskom gnnumoran, kroz polusan~ plaei se da tvrdo ne
oekivao no kaKO bi nastavio put. Uz stalan
i drhtavicu u itavom tijelu, jo juer pri
~ilaslcu sa splava, outio jc~ pored zimogrizlicc i
ItrIma, i jo jednu n.obinu, ati slatku jezu - ponovo
let!"",io bosansku zemlju, udisao zrak s njenih prosoutkivao vjctar kako ga dodiruje kao krilo
,c"idlji,'. ptice, a kroz sve to - i kroz strah i oprez.
~eniu i radost - provlailo se kroz njegovu uznc/niltenu krv i nastojanje da preivi ovaj muan i
PP'SOLl! put do kue, pa da nanova. nakon tolJkog
~:;::. izbjeglitva, zagrli djecu i poljubi enu.
~
strahom, i pored silne elje da neopaen,
od rijetkih prebjeg. u Austriju nakon
~:~:;~~:~'UStanka Bosni, ue u samo srce nizamom
Bosne, sve je vie gubio prisebnost Niti
znao kojim putem da udari, a da ne nabasa na
carski put. niti je li PrisaV'jni bilo sela niti usamljenih

r!

61

kua

da se raspita kod koga kako da se domogne

Derbenta, onda bi i sam lahko, prjeacima doao
kui. Zahvaen panikom - bilo je trenutaka kad je
zastrt neizvjesnou, tiinom koja ga je stiskala i

plaila, htio to razagnati krikom, pjesmom - raunao

je usplahireno, idui pognut, da bi ga vlastiti glas
okuraio, a i onim tamo, skrivenim karau1dijama~
poslao upozorenje daga skinu s cijevi svojih puaka,
koje je u onoj izbezumijenosti ve osjeao uprte li
5vQle tijelo. A odmah zatim, tek to bi mislio da
krikne i pozove nekoga iz: mraka i mrtve tiine,
povraao bi ga strah li pritaju, zatnetao bi trag samom sebi - ponekad uei, ponekad b.ulj.jui kao

kurjak nastavljao je da se lomi i hrva sa 'trahorn i

enjom da se doepa kue, istovremeno. A kroz Ill,
i iza tih samo njemu znanih osjeanja, provirivale
su puke potajnice. izlazila su mu pred oi smrknuta
lica turskih karauldija, onih stranih Laza iz Anadolije, o kojimaje uo mnotvo runih pria: ''Vratio
si se, izdajnie. i misli da e ti puhati ispodsamara?
Znao si, psino, da nam no u leda zabad.! podmukbje i ee od Bugarina i od hajduka! Doider ovamo da te ovim handarom pomilujem gdje Sl naj~
tanjjI"
Kakvj Ii SU, Boe? Da li su doista takvi krvnici
kao to se o njima prialo l prije i pOSlije bjeanja
preko Save?

Iza potiljka, uz samo uho, kao da idu naporetke,

kao da uje hadi Remzijin glas, To je on~j isti
zastraujui glas kojim muje opisivao nevolje II koje

62

upasti ako prede vodu: nEj, muslime, musHme,

bolje da si zmiju u njedra metnuo pa da s njom
spava. no to vjeruje katilima i murtatima! Ne zna
ti njih, sinko! To je bagra nad bagrama; biju nalie
slae no tudina! Pa uzmi samo za zdravo ono to
trgovci kazuju, nc treba ti vi~e. A ta govore o
njihovom pai} karavlahu! Kazuju da sve zatra pred
sobom to je bosansko. Jedva se doepao sultanove
dozvole da udari na Bosnu! Tri roba ga, sinko,
dvore. a II njega~ murtatina, oi ktvave ko u vola.
Jedan mu rob krvavu sablju dri, drogi bardak s

vinom dodaje, a trei mu leruen potura da beiku,

karavlah, pramL pa kad se podnapije i i'pil!a, onda
onim krvavim oima prijene na roba i on mu doda
sablju. Kad se IWori sijekui, onda migne na onoga
drugoga roba pa se napije vina. I sve tako. Takav je
Crni Vezir. crno mu bilo na obadva ~'Vijeta! A kakvi
li su im, sinko. oni anadolski gurbeti i Jenncni? Sve
grdi od grdeg. Iti se "aputio krvniku pod sablju.,,"
Dok mu hadi Remzijin glas cvri II nAooj
koljki, gotovo jasno vidi sebe naopako vezanih
ruku kako pred ozloglalenim Turinom stoji pognute glave, a malo dalje Jermenina s velikim maem
u ruci. Vidi najednom i pa~u kako mu pokazuje
prstom da mu se primakne kojjenu i tad mu paio
klijetei gl.s udara li tjeme: "Ako nisi bio kriv, kao
to veli da nisi, zbog ega si onda utekao preko
Save, aako si kriv~ kao to mislim da jesi~ zbog ega
si se onda vratio pred moje oi? Kazuj, pasji i krmski
63

sine! Ti si uhoda bekog cara! Porie li? Ne potid'! Odsijeci mu glavu!"

Sablja 7.Vidi iznad njegove glave. bjelasa se~ i on
bau~iajui najednom zastaje, hvata se za glavu i pita:
jesam li iv, moj Boe Stvoritelju".
Strah ga hoe smrviti, sagorjeti. Hoe da ga
satrati u zemlju kao kolac na koji c ga karauldije
natai. Zbog ega se vratio kad je kod tudina bio
siguran, a zlata je bilo da se moglo rabat ivjeti i
ekati bolja vremena pa da se vrati sa ostalim bosanskim izbjeglicama. Eto, niko ih nije dirao tamo, niko
biliuzurio, a druga su vjera, drugi narud, druga krv
U njima, pa zbog ega se otisnuo iz te sigurnosti i
gostoprimstva u ovaj dehenem pred sobom i II
sebi?! I ega se sad plai kad nije ktiv ni onoliko
koliko bi muha pod krilom mogla ponijeti? Je li kriv,
nije li?
Ni sam vie nije dovoljno siguran da moe vrsto
stati na carslci put, pa ako ustreba i pred samog cara
gospodara. Da, lahko bi se moglo izai pred sultana,
jo lake bi izaao pred vezira, pa i pred njegova
ehaju, muhurdara, ali kako e izai pred ove koje
niti uje niti vidi. kao to i oni ne znaju za njega, Ili,
ko zna, moda i vide i uju mu korake dok se pognut
unja preko ravnice i samo ekaju da ga bolje uzmu
na nian svojih puaka i smiljaju kakvom li e ga
smru

umoriti?

Tek sad mu, dok o svemu razmilja i iskuava

sama scbe, bi krivo to nije ponio oruje. Noge drhte
pod njim, ah koraa. to ga to -pitao se ~~ pored ,vih
64

opasnosti i muka~ dri: na nogama j vue naprijed?

Zemlja po kojoj hod.? ona njena udnovata mo i
snaga kojom iz svojih monih njedara pretae i II
njega nepresunu snagu? ena i djeca, avlija, ma-

hala i dnani I<> su ostali iza njega? Ej, zemljo! Ej,

Bosno. Ej, kamenu, snago moja! Ej, korijenu, ila
emeri ko!
Ravnica probran. pol.glim bunjem sad se najednom ogoli kao kad sa enskog tijela, II polumraku
halvata, u hamama, spadne najednom anterija i onda
sve bljesne mehkim sjajem - sinu enske sise, sinu
stegna i kukovi. zamirii vratJ zanjiu se enske
ruke; zaigra II ovjeku du>, ,..igra sva krv u d.marima,.,
Tako pred njegovim oima b1jesnu zemlja Bosna, Razgolitila se, skinu sa sebe svih sedam koulja.
I (}ll sam osta go ko prst. Bez ijedne vrbove grane,
bez buna i busena.
Sam s tom bjelinom ene, sa samoom zemlje.
Eto ti, Nadire, ono to si traio i zbog ega si preao
rijeku j zagazio II strah i neizvjesnost! Eto tije sada,

voli je, namiluj sc. ~ta eka?

Pored usamljenosti i strana, sad je u njemu izniklo ijedno novo uvstvo - bjo je nekako siuan,
nepojmljivo beznaajan j za enu i 7..a djecu. za kuu
i imetak, 7A sav svijet koji postoji. ta je jedan
ovjek kao on na ovolikoj irokoj, hijeloj zemlji;
posutoj mjeseevim srehrom, tihoj i bezgl~noj?, Ni
ta zemlja ispod njega ne moe ga raspoznatI. kojiko
mu se ini da je nitavan.
65

Ali ipak na njega je neko ekao. Ko?

!>uka.
Kad u PUCa;l bijae mu kasno da biJo to uini
osim to pade II prhut srebra rasutog od mjeseine
po zemlji. Kroz tamu je,

padajui,

jasno razabrao

plamen puke i on mu se uini daleko, tamo negdje

ispod hrastova prema kojima sc uputio.
Prasak puke se valjao kroz tiinu noi. jeao
negdje iza njegovih leda, ohohokao kao ranjen kutjak, zatim gnulo i onda ga najednom neto pridavi i
pojede; prasak utihnu pod grlom zemlje, u granju
vrbaka, U zmijskim gnijezdima, Istovremeno, s pras~
kom puke. kao nekim nepojmljivim udom. nesta
i straha II njemu. Sad je sasvim odredeno vidio gdje
se i sam nalazi i odakle ga vrebaju, s kakvim su
namjerama. im to pootkriva, bi mu lake i mnogo
jednostavnije; mislj su se sad vraale jednim putem
II njegov m07.ak, zastajate su tako da je uspijevao
polab.ko, ne urei vie nikud, jer nikuda i nije
mogao, sastavljati kraj s krajem. Osloboen svih
muka i svjestan da sada samo moe izgubiti glavu,
ekao je priljubljen uz zemljina prsa na drugu puku.
Ako je jedan - razmiljao je - onda puni nanova) a
ako ihje vie rasutih po zasjedama, onda e ih pr>lSOk
brzo sakupiti po ravnici. Ali, ako je ipak samo jedan
kara.uldija, sigurno e nanova, Ali, ako misli da me
je pogodio, onda e sigurno dOCi da vidi kakva fi jc
to zvijerka izletjela pred njegovu puku? U svakom
sluaju. raunao je, bio je pri kraju svih muka.
66

to misli ovjek na koga pucaju bez pitanja,

opomene, razloga i milosti? to misli onaj koji je
maloas

potegao horoz na svojoj puci iza nekog

l,buna pod hrastovima'!
,.- Ehtti? Ko si i kako siti! - najednom ga prenu
povik odande odakle je sijevnula puka. UinlIo mu
se daje glas nesiguran, drhtav.
Moradasei on plai-pomisli. Sad vie nije urio
ni kui, ni eni. ni djeci! nl imetku, Bio je na7..etnlji,
u Bo&1';, pred pukom, bez ikakvog straha II sebi, ali
s 'Yrstlm saznanjem da onaj tamo nepoznati, skriveni karauldija, takoer lei na zemljI> ah i da
strahuje od ncega. To mu je oigledno izviralo iz
glasa, iz pitanja. Kao da je samo to ekao. i kao da
je ovo to se zbiva pred njim objna igra a nc smrtna
opasnost, on se opusti j jo komotnije prui po svojoj
zemlji, kaodaje nasred avl~je, pod ruinjakom. Ba
ga briga 7.a sultana Mahmuda. za carske naredbe i
srdite vezire a kamoli da se brine za onog valjivog
karauldiju! Ko j~ taj, majin sin! Ko? l da mu sad
odvraa, damu odgovaraj e li iv ilije ranjen'! Neka
misli, pasji sin, da je ubio, neka se raduje, Ili, neka
i strahuje, neka se jei u onom bunju i tiini kao to
sam se i sam jeio i plaio,,,
Slua nekom tajnom dojavom kako u graniaru
pod hr.stovima uurbano bije srce: tak-tak-tak-tak!
Ha-ha, ha-ha! Kucukaj, jata, tako i treba' Da vidi,
gurbete, to je strah i derman! Ja sam na svome. a ti
Sl na mome, pa strahuj! Ovo je moja zemlja, moj
kukaV1luk, moja ilovaa, moj vrbak i moje srebro
67

mjeseevo

u kome leim, a gdje su.. gurbete, tvoje

7.emlje i tvoje vrbe i tVQji korjenovi? Kai, majin
sine... Zaintaen posve nekim novim mislima sladio
se leci na zemlji mukama onoga tamo skrivenog
graniara; i goloruk kakav je bio, oboren niice
itavom teinom na prhut zemlje, s nebom iznad
sebe i mjeseevim srpuljkom nad glavom, nije se
plaio. Kad si Da svom i u svome - ega bi se ovjek
plaio?
To zem~iakurai. to ga ona... zna on zemlju, 7J1U.
Tad nanova, jo nemirnije, dreknu onaj sklonjeni
graniar: - Ej, uje li met robe BoijH Odazovi se,
ehee<ti!
- Ujem, ujem - aputao je. - Lijepa ja tebe
ujem, pasji i krmski sine " mrmoljio je u njedra
zemlje. - Dobro ja tebe ujem, ali ti mene nee uti
- voJio bi mu to naglas dovjknuti, ali bolje jc ovako
- neka pas drhti, neka pia u gae, neka mu ~TCC
stane...

Eh, da ga sad vidi hadi Remzija! Da samo vidi

kako II Turiou mre govno od straha. I kod pu.'ke i
fieka, kod sablje i dobra zaklona, krepaje od straha,
krmak' ta li bi hadi Remzija rekao, ha? Doh na
njegovo pa paje i '..are, Tolike mjesece i godine se
lomatao po tudini i da mu sad ne bude milo to
duIlll11l strahuje? Da samo vidi i uje hadi Remzija,
ch!
Da zna samo hadi Remzij. kako je lijepo biti
priljubljen uz svoju zemlju i mirisati njena njedra
puna jeseni, ljeta, ptiijih gnijezda i busena trave.
68

Nikad ranije, otkako zna za sebe, ni na pamet mu

nije padalo da zemljina njedra mogu imati ovakav
miris, da mu se mogla toliko primai oima da je
vidi izbliza, da uje njeno srce i osjeti njen ogroman,
nesavladiv ivot Eto, sjeao se ivo" mnogo puta je
kosel otavu, ili leei za medom u hladovini, bio
b1iw zemlje. ali ntkada ovako, nikad na ovaj nain,
niice! Ranije bl to bivalo hodajui, sjedei na njoj,
orui je i sijui u njene crne digerice zrna ita, ili
gazei je na mamenom atu, a sad, pritijenjen zlom
pred sobom, baen praskom puke na njena prsa kao
na jedino utoite, shvaajui neto ogromno u tum
znaenju zemlje pod sobom, on je potpuno gubiO iz
svijesti i onog graniara, i blizinu smrti, i potrebu da
se spaava. Jednostavno, smatrao je da sjedinjen
ovako sa zemljom moe odoljeti svim nevoljama. A
tamo, pedesetak o!koraaja ispred njega, sigurno je
vrebala i druga turska puka potajnica. Zbog toga i
onaj lukav glas koji ga pozivao da se odazove i
pomakne. pa da ga i lake i bolje uzme na nian i
douhije. I zbog toga je odluio da sc ne pomie, da
bilo to poduzme.
Le71LO je bezbrian i moan. Vie nije ni gledao
prema ibljakn i hrastovima odakle je sijevnula puka i javljao se glas. MIslio je na svoju djecu i enu,
i mislitna ih doticao - poevl od najstarijeg do
najmlaeg. Slamo se u ivim, mirnim slikama, posmatrajui avliju i ljivik iznad kue l mislima je
dozvoljavao da lzotvaraju sve skrivene kutke nje~
gove due, i da u njih porazmjeta j ka.<;abu, i pozna~
69

ni~

mahale i Go~iu ariju s duanima, izginule

poznanike u pobuni prole godine, nasilje j zlo pred
kojim je utekao preko Save u

tuinu.,.

A odmah

A 7.atim pogleda II mrtvo tijelo Bonjaka ispred

sebe i zapazi kako su mu ruke. rairene kao II nekoj
golemoj enji, grlile zemlju.

iznad toga) vire dvije djeije glave i on ih II naramku

nosi prema rijeci da ih okupa i ispljuska. Sjeao se
i momk:ovanja 1 atka, enidbe i prvih dana nakon
toga ... Sve se pred njegovim oima otvaralo tako
jasno j tako hlistavo kao da se ivot vratio nazad sa
svim arolijama koje minu. I svirka i pjesma. etva
i glasovi momaka kad sc brola ljiva bardak lij. - sve
je raspoznavao, doticao i s nasladom u dui uivao
to moe jo jednom. daleko od svega toga. zaroniti
u mladost i bezbrigu davnih, proteklih dana.
Ni osjetio nije kad mu olovo izbliza, odmah iza
potiljka, uletje u glavu; zasigurno ni sam nije znao

na koji nain se ID najedooIU I1l7Jetje j zato sve

posrnu u mrak ..
Zemlja, j sama skamenjena udom to se dogodi
na njoj~ duboko zadrhta II svom ogromnom srcu.
inilo sc da su se stresla i dvojica turskih karauJdija
to su se polabko prikrati Bonjaku iz. leda j sasuli
mu olovo iz puaka u potiljak.
SIl\i.li su tako utke, a onda stariji, gurav malo u
leima, pokaza prstom prema plavom, istom nebu:
- Vidi, Hureme - pokazivao Je na rasprsnuto zrnce
zvijezde kOJe rog asa preletje iznad njih.
- Kad ovako padne zvijezda, NadJazija je kazivao da neija dua ide pravo pred nebeske kapije...
- Aha .. kimnu s1ariji. - Izgleda da smo ubili
prava ovjeka.
70

71

DUKAT

Meho Prikaza je bio sedmi kalupdija fcsova u

Gornjoj ariji. Dok Su ih bil. trojica - Saro Gaun,

Jevrejin iz Latinske mahale. Dedo Murtatina i onposao je iao kako-tako. Nekad tri, nekad pet,
Boga mi. ponekad i dvanaest oka1ufitanih fesova.
Zveknu groi. Meho zadovoljan, a 1 kako ne bi; sa
dvanaest groila mogao si, dragi moj dostu i prijatelju,
namaknut svu gibin> 7.. ~estoro eljadi i da ti preostane neto u U7li, za obovu na iliirama. Neka
se nae. zlu ne treba1oLAl.i...bko nahrupie muhadiri iz bjeancije pred ustankom u Srbiji i buDama po Sandaku, jo etiri duana zaehatie.

prvo uz Kazazovie, pa oada i u Mehin komiluk,

tako d. se i ono tanke mj.re od posla gotovo raspoluti
J<:!!.l<eJa ~i on niti vie knd ade, niti ko je zbobli
i izje.re. Bilo je, n. moju duu, dana kad je Meho
Prikaza. makar i II pola cijene~ jedva s1ijetao ujagmiti dva-tri fesa - i to ona seljaka. znojava i kisela,
zguvana i ivakan. do zle neVOlje - ispred ostalih
i imunijih i okretnijih kalupdija.
Pored sipljive ene i etvoro djece uz Mehu je
bila i stara, gotovo obnevidje1a mati l tako da je
muno i teko ivio. Pokuavao jc da nadmudri
ostale kalupdije na taj nain to je rano mimo sve
arije, raspretao vatru u rnangalama l iznosio skemlije i polijevao utabanu prainu pred duanom, samo

ne bi li ujagmio kakva zO~laka - namjemIka, zabasalog sarhoa ili zloudna bekriju i tako uhvatio
ono 7Jlaajno, predojako his. to se zvalo sefte. Ali,
dosjetie se i drugi, naroito Jevrejin Saro Gaun~ im
Meho prihvati epenak i makne glavom niz ariju
prema KaLinoj Glavi, namah ga neto trecne ugleda mavia:st pramen dima, Zna se ujagmio
Sam prije njega! To poee i ostali, pa tako, II toj
udnoj, nenajavljenoj utakmici, kalupdije su ko
zapete puke doekivali arijske trgovce i haru.le
ve s prvim sabahom,
Uz Mehin duan jc gadin.ma drao raduju Zeljko Tabakovi. Na njegovom epenku su bile izredane sve vrste trava, za svaku bolest ponaosob,
mehlcori za uboje. stakleni sudovi s pijavicama)
masti udnih, tekih miris., take i udes. Svakom
bi on umio objasnili kako se kOJi lijek koristi, kako
je na svijetu, pa i u kasabi, vazda bilo 1 onih to jh
dovi zaduha, raspinje kostobol]., pekn garavice,
njemu je posao iao taman tako da se ne a1i niti da
razbija glavu kako e nahraniti knnu eljad.
Kako Mehu nadmudrie i nodbilie u ranom ust.janju I otvaranju duana ostali majstori njegove
struke~ on okrenu drugu kartu - im pasvandija
pone da broji kako je vakot noi na pragu I okrene
paliti fenjere niZ ariju i mahale, Meho mugne II
duan, pa eka li eka. Izviri tek d. odrajeri jesu li
ostali pozatvarali i otili, a onda on padjan vatru
pad omur i sjedue na tronoac pred ra.rejom. I
bogme isplatilo mu se to bi sah.t-dva dulje ostajao
j

73

na pustoj, :larorloj ariji; uvijek neki aga, ili karavanbaa, trgovac, menzildija) Tatar, bilo ko, zastane pred Mehinim kalupima, skine vru, uznojen
fes s glave i naredi da mu ga dogera da mu gornja
ica muhi trbuh raspori,
- Bezbeli. jakako! - potvrdivao bi Meho igrajui
oko vrelog kalupa, okreui i pritiskajui drugi metalni kalup koji bi se navlaio na postavljeni fes, I
dok bi ga znoj obJiv30, onjeu sebi rawUto kakoe
ipak sutranji dan biti boiji od prologa, da je Bog
svemogu i sveznajui, milostivatl, i da sve vidi i
sve uje, pa i njega, Mehu Prikazu, kalupdiju iz
Gornje arIlije.
_l ~_veeri, kao i nakon mnogih prije nje~ kalupdija Menone spusti cpenak i ne unese manga!e,
)''''le~l tri teka kalupa. Ult\Lesto da Z.tV]lD radnju kao l ostah, on umde pa iz we&' zagrabi dva
.J!obra pregrta_drve~OR yltmra j podjari mangale,
Bili su to za njega neki ~~nj>-_@dllj i slatki
trenuci; em, oko njega no plava kao d~iJa du~
---em-mtr nahatluk kao da si II ~m l>a;uli"a,
em eka ko lovac u zasjedi da naleti utva zlatokrilai
Nanule mu na nogama, fes malo zabacio na potiljak~
a ljetna no mjesec sav od srme, oi da tc zabole
od ljepote! Pui Meho 1'rika7.a, outkuje korake,
kripu kolskih tokova i cvilenje nepodmil7.anih
osovina neke daleke kolije koja se valja sporednim
sokacima prema kasabi, ili zamie za Kali-bunar i
prti nekud prema Vakufu i Jajcu. A to je ono naj.lae, To je kolut pite, lepinj. dobro namoena

74

saftom ti Ga1ibovoj evabdinici. pa hurma.ica jeto,

dragi moj, kako da nije - zar ima to slade j mcranije od ove tiine, od ove travnike noi u kojoj
si svoj gazda u itavoj> pustoj ariji? eka Meho
nee li ko il: damije, sa mcvluda. ili sa tehvida, a
moe dali Dragi AlIab pa da udari kakav silan beg
od Visokog u karavanu, ili kakav pain ridal. moe
i murtatin -samo neka udari i vikne: "Deder starino.
skalupi ga da bude ko britva!" - Eh, kamo puste
sree! Dae Dragi Bog, dae - apue Meho, gricka
ibuk u u.... tima.l pored sve svoje bIjede l neimatine,
emerna i smjerna posla, Meho se nikad nije alio
kao oni bogati !tJ9_l{C;;! Jro. oa stotine oka masla i na
stotine alilina svije i kadife dnevno prodaju. Naviknut godinama da iz vlastite kore ne moe prijei
II kakvu drugu, niti da se moe to u njegovom
imfu lzmijeniti~ jer tako je, vatjd~ Boija volja,
kalupdija je i II malim radostima znao da uiva kao
_~ mu i mod j mlijeko prcsipaju sve posude u kui.
I njegov otac rahmetJi bijae iste sree - sav ivot je
proveo uzkalupe, a oni su mu, ako emo pravo, doli
i glave - za zimskih dana umio sc dobro oznojiti, i
dok bijae mladi i u snazi, hrvao sc nekako s kaljem
i podrebricum, ali kalupi mu najposlije dodoe ivota. Meho nastavi potenim radom i potenim ivotom da nosi kuu na svojim leima. I sigurno bi
bacio i kalupe i zabravio radnju da u njemu nije
stalno. kao neka nevidljiva vatrica. tinjala nada da
e Dragi Bog providjeti i njemu i njegovim ukua~
j

75

nima, I u toj skrivenoj nadi ivot ga je na sve mogue

naine epao i gtrrkao - ,ad tamo, sad ovamo!
Dok ,jadi pred duanom do njegovih nosnica
dopiru mirisi trava iz ZeJjkinih maga7.a; u noi~
tiini, pod mjeseinom ti_mirisLnive kao da-~
ehit~ ili poklani ljudi, njihove due, ; i';-liko ~u se
uine opipljive da bi s tim povehlim duama travaslaikovinoID, jetrvicom~ bnbnjom, ovnakom.
sljezovinom, duburhanom i svim onim bezbrojnim, bezimenim gorskim truvama, koje su rasle po
tajnovitim, nepristupanim mjestima - sad mogao
divaniti, ili ih dodirnuti, Da li to uje apote mehlema, onih tajnovilih, ivitaslih, hUl1lll<lastih masti
i njihove dozive, kripu uteza od JlInkib dai<:a za
"slomlj!'IllL!!!!!~" cikot malih, ali ljulih pijavica u
taklenim t1aama?..Sva ta udesna. no i mir posrnula, umorna ivota kasabe I arije - sve to
razabire, vae i tim meli svojom milju, sv~jim
eljama,
~ Izvadi teak, velik sat sa bakarnim kapcima i kad ga otvori shvati da je zl!dr\je
vrijeme da i on zamandali <penak, pritegne kalau7Dm bravu i pode kui, Ustade teko sc razdvajajui
od svojih matarija i prvo un""e tri kalupa, zatim
, vrel" cillk.mangalu i onda podie kapak
Vraao se polahko oborena pogleda, Razmiljao
je Q sutranjem danu i o jednolinosti svog ivota.
U pamet mu doe i obaveza da mora vratiti uzajm~
Ijenlleti,rigr9iAbamurdiji Raidu, a to ga podsjeti
76

da je i Bogu ostao duan dva namaza - ikinrliju i

akam, a jaciju e nadoklanjati
Najednom, dok se polahko vukao oiz Latinsku
mahalu. noga mu ndto nag3zi i to to nagazi ~ nit
je kamen, ni truhla krukal ni zmijsko gnijezdo." ali
ta je? Sagnu se, a ono to mu je noga nagazila
jednako dri pod opaakom pa kad pomakuu stopalu
samo to ga grom ne oinu - kona kesalI:l.~u_

ruke, drhti sav. znoji se1 uhvaen. osakaen, nl gore

ni dolje, ve kako se 7.1Itekao sagnut
Koliko je takt) ostao ni sam nije znao; tek kad
rukom dohvati dobro napunjenu konu kesu, osjeti
da e pasti s nogu, umrijce na preac! Srebrol
l'J1<le_M~h!,-d<! !epue neko sure iz Kur'ana, ali
mujezik suh, otvrdnuo 1<:'!!'-J1l!ll!la, Ustade, obazrije
se oko sebe i lijevo i desno - je
vidio? Odahnu
pa napokon krenu kui._Kesa mu u r~t~
olovo, a e-le kao da je najkmpnijLkomad !eraYiQe~
iz njegove mangale. Kad odmae malo, poee mu
se misli sreivati, ohladnjee, shvati kako mu je
Dragi Bog providio emerni ivot.
Ali, ijaje kesa, ko ju je izgubio, ima Ji na njenom
avu pri vrhu upisano ime vlasnika? Da nije muhurdareva, silahdareva, 6ebajina? lli kakvog trgovca
stokom iz G.eka,! Mot.ebit je Adem-begova? on
vazda za pojasom nosi po tri ovakve kese dukata ih

mw

srebrnih groa?

Prvi put otkako zna za sebe i svoje potenje poe

da se dvoumi - vrijedi ti ova naena kesa so novcem

njegova potenja? Je li II njoj zlato?

77

Odlui onako u hodu da je otvori. Pogleda - sve

sami dukat, een i preeen od..sul!ojJ ziat'!clsplati
li se pred samim sobom pretvoriti li lopova i prisvojIti tuu kesu s dukatima? Vrijedi li ta hrpica dukata
njegova potenja kojim se itava ivota diio? Vrijedi Ji ~ razmiljao je sve bre grabei tliz mahalu
prema kui Ko moe u njega uprijeti prst~ ili mu iza
leda govoriti da je hrsuz i nepoten kad samo on zna

za ovo'! [ dalje bi on 7.a svu Gornju ariju bio stari,

poteni Meho Prikll7.a, kalupdijakojinikad i nikom

nije ni pare

uinlo

podvalu. Ali, lagahno

on s

- sa svima onima to ih susree svakoali kako e sa samim sobom? Je li to Boije

davanje, Njegova kulinja da sazna je li Njegov rob,
ovaj Meho kalupdija, pod kraj ivota preokreno list
ivotnom tefteru i pob'tao neko drugi?
A moda je to njegov dar, poklon i nagrada za
arijom

dnevno~

sve to je propatio 7.a ove duge godine'? - javlja mu

se neija misao II glavi~ kurai ga i opravdava da se

ne koleba. LJ tim mis1ima. sav iznakaen u glavi tim
pitanjima i odgovorima, umoran ponajvie - ne od
posla i nestrpljenja da mu ko stane pred duan, ve
zbog ove kese dukata to ju Je gurnuo za pojas.
Sjede. Veera. Jedva kome to da odvrati. Ni s
onim najmanjim sc ne pozabavi. Usta, opra noge, pa
ode u gornju sobu. Svima udno. Nikad ga takvog
nIsu upamtili. ta moe insan, moda je i njemu
muka sjela pod grlo? Tako razmilja Mehina ena.
A gore, uz irak, Meho istresao dukate i broji, a
ruke mu drhte kao u pijana ovjeka kad osvane pod
78

kakvim hambarom ili pod uprijom pa sc napije

vode na vreo trbuh. Ravnih ezdeset i pet dukata, ni
manje ni vie, Toliko ih je, u tri navrata, izhrojao
Meho i ponuvo sasuo li kesu od koe, zatcgao joj
grlo llllakaiem i turio pod jastuk Unoalo se, svi
spavaju - i vile i ejtan~ samo Meho miga, trepe,
ne daju mu misli da utrne m07.ak~ da gazagasi snom.
Ne da ono zlato pod glavom. rri, kuklji, nav"",a
svaku misao - te evo Mehe u mejhani, te eno ga
otvorio novi duan i trguje maslom, smokvom. peksimitom, rezaijom i udesima. A vidi se i li Dubrovniku. Eh, bogo moj, kakva li je to aIija! Kazival1 su mu trgovci i sluao je age i begove iz
prikrajka kako u kahvi govore o 10m neobinom,
bogatom latinskom gradu, i sad l sam ve sjedi na
konju u karavanu i putuje ... Putuje Meho Prikil7.a niz
urvine, kmz bogaze, gleda sviJet, neobian dunj.luk oko sebe, grli i Latinke i pije C'IllO vino ko zoiju
krv! O, Boe Gospodaru! Uzdahne Meho, prevrne
se n. dueku, a san ~o od njega na tri pukometa
pa sjedi i rugamu se.,Vrcojastuk podo~ml vrele
mu noge, kvre mU.crijeva".
_.Svanu a on ne ustaje iz dueka, Samo kadikad
pipne rukom ispod jastuka onu kesu to _~t?ri kao_
eravica i nanovo :zamuri, utone II misli.
Tako est dana. Nit je bolestan, niti je zdrav.
Neto oblll7.ne kad mu ena unese saban 8 jelom, pa
opet okrene glavu i nikom nita ne odgovara.
uti.
j

79

Sedmi dan ustade, urni se, klanja sabah-namal,

nazu opanke~ uze klju od duana pa polahko krenu.
I umjesto uz Latiniuk, on krenu meemL Strui~~
~~PEQ.~da premilja pa upade u pisarnicu~punu
debelih kojiurina i mirisa ltuhlog papira i vehte
koe.
-::1<ciim dobro,!,.>. muslime'? - Upilll ga iza brda
knjiga ncKa.Kav momuljak s kaletnom II ruci.
- Je li ueni kadija u meiemi?
- Jest. Hajde kroz ona vrata...
- Salam alejk, estiti kadija - ree s vrata. Ree
pa onda izvadi onu kesu s dnkatima i baci je prod
kadijn na peknn. Kadija se tre, pomae dozlnke na
elu.

-- ia to plaa, Boij! rohe? Globu, niah, raspu.st, ili muftijinu tevabijn?

- To sam ti, estiti kadi]o, nao, pa vraam da mi
dua ostane isll!, eto ...
- Nao? Kalro: nao? Gdje nao? kadija ga je
zasipao pila!\iima i gledao u udu. as njega, as
onu konu kesu to je leala na pelkonu ispred
njega.
I Meho mu ispria sve o kesi, sve o zlatu, a
najmanje o svojim mukama.
- Ej kad je tako, valjano je to od tebe ~ ree na
kraju kadija, pa uze kesu s dukatima, mjernu je.
zakilji malo, pa dodade: .- A koliko jc u njoj
dukaIll?
- ezdeset i pet - odvrati Meho Prikaza.
- Ba? - kiljio je kadija ne pullljui kesu.

-Ba.

.-lrezdi.iet j~t2.
---=-Nimanje ni vie.
- A iji su, kukave'?
- To i ja tebe doao da pitam - veli Meho.

- Ne pie na 'latu
kadija.

iji

su dukati, Je II de?

veli

--- Ne pie, ueni kadija.

- Pa ta emo) kukavc sinji?
- To i j. tebe doao da pitam. Ako se ko javi da
mu se vrati, eto...

- E, pada ZM, Illj se ijavio .. najednom e kadija.

- Javio?
- Ba. Prijavio pasvandtji, a pa8vandija pisaru,

a pisar mufUjl, a muftija menL. Samo, on velj da je

dukate izgubio prije sedam dana, a ti ih jutros donese. Gdje su bili do sada?
Ka_dililieponovo poeo d~ kilji.lLMeh\l k.i!ll...da .
niani. pukoll1 uz obraz, i kao da e ga sad,..samo
to nee, skresati s crnom 7.emljom i zelenom tra~
vom.
- Gdje su bile? Kod mcnc t moj lijepi kadijo!

- Ba kod tehe? to kod tebe, to dukate nisi

ranije donio II meemu?
.- Mislio sam...
- ta si mislio? - kadija sada spust j onu kesu s
dukatima i dohvati malo zvonce ispred sebe, j sitno~
boleivo

zatandrlja, a vrata se odmah otvorie jza

njegovih lea i ude sejmen Baro Keskin, trldjast ko
najdulji kolac u stoinj sjena.

,
)

80

81

- Na volji ti, estiti kadijo.

- Privedider roi Zaim-agu Kapirliju, i poseJamie! ga lijepo i rei mu da su mu dukati u meemi
kod mene_ Hajde!
-A ti tako-ne srneC. oiju kadija sa Mehe. - Ti
ba tako: htio da utu)i~ tude zlato, a moda si za ovih
sedam dana i pola potroio...
- Nisam amana mi...
- ekni malo dok Zaim-aga doe pa emo i tn
vidjeti.
Kad je Zaim-aga prebrojao dukate podigao je
glavu, odmjeri Mehu, zamislio se, pa gotovo razoar'.mo ree:

-Na moju duu, ini mi sc, da ihjc bilo ezdeset

i est, ali opet ne mogu ret5i sigurno. Ko e svaku

kesu brojati, ali gdje smo, tuj smo...
- Veli ezdeset i est? - podie obrve kadija i
pogleda u Mehu. - Kud si djeo doka!, g.zape?
- Na moju duu i vjeru, estiti efendija, ni noktom.,.
- ta ni noktom dreknu kadija i prekide Mehu
usred rijei. - Ded, nemoj da te dadoem II Keskinov.
ake, bolje tije kazuj kud si s dukatom. Zar ne uje
Zoom-agu da veli da ih je bilo ravno !ezdeset i est
u kesi, a ne kako ti kae da si izbrojao samo e7.deset
i pet dukata?
Dokje kadija dreao n. Mehu, a ovaj sav zblanut
iznenaenjem i naglom mijenom to se dogodJla i
na kadijinom dranju, i na ovom trgovcu Zaim~agi
Kapidiji, pa i II samom sebi. da, eto, najednom, na

82

pravdi Boga i na istom miru, od potena ovjeka

ispade lopov i laovina. Zaim~aga je, drei onu

kesu sa zlatom, najednom, htijui valjda da svemu

dadne peat svoje aginske volje i samilosti~ pravde
i merhameta, pomirljivo izgovorio:
- Ma, nije neka teta, kadiefendija! Pa ako je i
uzeo. nije plaho uiariQ.pomJl,g!\Z<l sil~ uz obraz .
kao 01'()m~Ill!Jlaic PQlenje~n.jvei Boiji blago,:
lov!

Na tome se u meemj sve zavri, a Meho Pnkaza, jo ti udu, jo u nekoj obcndiJ3nosti -niti da
shvati ta se to dogodilo s njim i ovim ljudima, niti
da se pomiri s onim dukatom manjka to mu na vrat
i Zaim-aga i kadija natovar:ie - polahko krenu uz
mahalu, nagazi u Latinluk pa u ariju. Stade ispred
svoje kalupdijskc radoje, okrenu se okUj.ebc kao
da neto trai - dali ljude, ili potenje, ili onaj dukat iz kese, to nl sam nije znao.
Otvori epenak i spusti kapak. ali ne iznese ni
mangaiu, ni kalupe.
Jedino to je ivo oko sebe outkivao to su bili
mirisi planinskih trava to su do njega dopirali iz
Zeljkine travarnice...

83

JATAK

- Sigurno ti je II glavi da: e biti po njihovom, im

ih toliko mazi i nutka, a ovamo si gaj

djecu, i

mene, i sve to smo stekli, gurnuo niz cn)l vilajet!

Okani se, bolan Firduse, jatakovanja! De, kai mi,
kud si s njima nakanio? Dc, kai! Nikud. no II crni
dehenem! I da si s kim, ve s onima to im carski
gajtan odavno visi nad glavom!
Kad bi se lll1oalo i kad bi po razastrtim duecima
~-pala djeca, ne mogavi navesti sa~ na oi od
silnih i naopakib briga, Pirdusova!:ena Camka itavo bi mu kvocala na uho, na rutav obraz, dok bi mu
rukom tipala ljutito kou po prsima,
- Uduni, jezik sebi prigri.zlat Uduni, ue, pa mi
ode glava ko horozu! - i sam napetib damara, li
strnhu1 kao to moe preplaen biti siromaan i
nevian ovjek golemim i pretekim teretima to ih
najednom dokotrlja vrijeme, razapet izmedu date
zakletve i zahvalnosti na jednoj strani, i straha i

vAlije, oa drugoj, Firdus hi ljutito okretao glavu od

enjna lica na drugu stranu vrela, uznojena jastuka
i poiojao oslukivati djeije disanje,
Svako oo njih je kroz tolike dane i mjesece
raspoznavae po uzdahu, kalju, po hodu, pa j po
disanju kad ovako umorni od igara i bezbrige pospu.
Dok nije izbjla buna. a zatim i dok ne navali
sultanov nizam, i kad se ivjelo II miru, Firdus bi u

sobi, kad svi pozaspu,jo zadugo, i sam se otimajui

umoru i slatkom i2'AZOVU sna, oslukivao primiren
ivot svoje eljadi; uivao je u tom golemom, pregolemom imetku, u toj tihoj sirotinjskoj sobi kao u
kakvom carskom saraju, Od tog krupnog saznanja,
j pored tekog ku!uenja, on je iVIO puoom duom,
veseo na sve to donosi Boije davanje, i nita mu
nije bilo teko uiniti i zapeti, samo da bi goludravcima svakog dana pred akam uzmogao donijeti
vrueg somuna, koji usjcak mesa i zeleni.
Ali kad planu Bosna - prvo pod Gradaeviem
i Fidajiem, pa derventskim i krajikim krajc.w, od
Une do Bekije, a ?.atim se razgori Kara Mahmud-painim dolaskom - Pirdus, mada nikad nije okretao glavu ni prema caru ni prema Stambolut a jo
manje prema beztma i agama i njihovim poslovima,
ouge kako sretna i mirna vremena tonu i nestaju,;
svak se svako.lUllllID, SlIakO o sv":ijoj glavi radio,
zk.-Si-ZIlffi" brisalo
- - , a dobra niodakle!
- Dok je bilo
mmd dok su se ljudi medusobno trpjeli i potovali,
Firdus je. radei kao baavao u beglerbegovu ko,

naku. uz dvadeset sag-aki mjeseno~ lijepo sastavljao kraj s krajem. IakQ su se II konaku veziri
mijenjali, odlazili i dolazili si1ahdari i ehaje, mu-

hurdari i izun-aui, Firdus je, okrenut svom ta~

nunom majstorstvu uzgajanjaru7.a i katmera, O1a10azijskih grmova i bugarskih povijaa, vazda, itav
niz dugih godina, ulazio s prvim sabahom pored
strae na kapiji vezirova konaka, II izlazio kad hi
sunce sjclo na Bojnu" U konaka bi mu aija Nurko

davao ruak, tako da bi j na vlastitom gr1u utedio.

Kad .u ga jo! kao momka zapoljavali kao vezirova
baov","" rahmedi Nah-efendija, miran i uevan
ovjek, pozvao ga je na divan i rekao mu ta se od
njega trai, i da li to moe dati, i vrsto obeati da
usta ima, a jezik nema: 1I0 i imaj, to ti niko ne brani,
sinko, ali ave to vidi, im i'.ade iz paina kUDllka,
kao da si crnom ma:hramom obrisao_ Tako e i dulje
ovdje raditi, a bogami. sinko, l pozadugo ivjeti.
uo sam da i dvoje sitne djece ima, pa ako radi
koga, a ono radi njih."
Drei se te opomene, gledajui samo svoj posao
u bai i avliji, ne diui pogled , motike, kose i
grabalja, vidio je u vezirovom konaku i oko njega
svakakvih udesa: i kad je pod Delaludin-paom
potekla krv po .vlijskoj kaldrmi od isjeenih kapetana j begava, pa do one goleme .trke i furtutme
carskih slubenika pod Ali Namik-paom, kad je
valjalo praviti hjeaniju pred Grada<vievim bundijama. Ali, i to bi mu oko uhvatilo, i to bi mu
uho ulo, Firdus to nikom nije kazivao.
Ali u ovjekovom ivotu, ma koliko on sam ntio
da ostane po strani, ma kako nastojao da ide vazda
jednim putem, poguren ili prav II pojasu, irna i nekih
naopakih dana, koji donesu uda nad odesima, i on
im sc, makar se tl to mogao zakleti, nije mogao oteti.
A oo to se na Firdu,a navalilo imalo je svoj peetak
jo dok je kao momak, idui poguute glave, sav II
nekakvu teko strahu, ulazio s Ali-begom Sejfi<m
II vezirov konak Firdusov otac je kodAli.begaitav

ivot proveo radei II magazama, slaui l1t.avljene

koe, i kad je umro~ beg se zauzeo kod vezirova
ehaje da Firdusa uposli u baovanluku, a on e za
njegovu smjernost i radinost dati svoju vrstu~ akransko rije. I tako, zahvaljujui Ali-begu, Firdus je
dobio stalan i vrst posao u konaku. Ali-begu je
poljubio tada ruku i u sebi se zakl"" da mu tu
dobrotu nikad nce zaboraviti ...
U prevratu je taj Alibeg imao golema uea.

Prvi je na konju ujahao II travniku tvrdavu, prvi je

potpalio fitilje na carskim topovima, da se na njihovim pucnjima raznese gla.."t da je Bosna u domaim rukama, a bogami, prialo sc da je taj isti
Ali-bag Sejfit i podobro i ruke ukrvavio ...
Za Kara Mahmud-paina osvetnikog puhoda liO;
Bosnu Aji-beg je utekao preko Save, a njegov imetak - duane, magaze, zemlju i kue. Turci razvukoe i odnijee, a onO to se iz zemlje nije moglo
iupati podijelie svojim pnmenicima. Njemu poruie, sko ga ikad unvate, da e ga objesiti nasred
Donje arije, pod musalom ...
Jedne noi, tek to se ponovna turska uprava
ugnijezdila i uljuljkala, i nakon to su i posljednji
robovi otpremljeni u surgun, na prozor Firdusove
sobe, koji je gledao u mali ~iivik, kucnu neko. Taj
kucuk Firdusa zatee budna - opet je, po ko zna koji
put, oslukujui svileno disanje svoje etvoro djccc~
uivao u blagodeti dunjaJuka kao u ai slatkog vina;
prvo mu se priini~ ali kad se kucanje ponovi. on
87

skoi, mai

se sjekire iza vrata, pa OOkrinuvi kanat,

viknu: - Ko je u dobar as i u bolji sahat u ovo doba!
.- Otvori, ja sam ... Ali-beg - iz mraka, otud iz
onog nevidje)a, udari ga itav glas. Kad se majo
bolje nagnu kroz odkrinut prozor, on zalsta opazi
medu nekoliko stisnutih prilika s dugim p1L<kama i
Ali.bega Sejfia.
Bujrum, bee, ulazite - pourio je da im otvori
kuna vrata, a kad su ulili, on potee da odvrne fitilj
na lampi, ali beg mabeu rukom: - Ne odvri, prvo
zastri prozor, opasno je.
I tek kad je zaulikao prozor debelom baom i
kad lampa veselo cikuu svjetlou po ljudima i
zidovima, Firdus smognu da bolje sagleda svoje
neobine musafire. Beg je bio isto onako rumen u
licu kao to ga je mao i ranije, s nazor izbijeljenim
rulufnna, obut,'Il poluvojniki, kao to je vidio da
se odijevaju Prekosavci kad bi dol."ili da trguju po
ariji; o ~jasu mu je visiJa prava, neobina i srebrnasta sablja s tri kianke, Druga trojica begovih
pratilaca, od kojih je Jedan imao svjee zaraslu ranu
preko lijevog obraza i uba, bijabu u pobobanoj odje.
i, ali svaki s dvije puke za pojasom. l dok ih .lc te
noi utke mjerio, oekujui da sazna razlog ove
neobine. none posjete, Ah-beg ustade sa scije pa
malo pridie oi prema kunom naboju i upita: ~ Je
li ti, domaine, Otla:l hambar u avliji prazan'"
- Hambar? - zatreptao je tad Firdu,. - lest,
prazan je ko Cocin bub"'\i! lo od <>eve smrti II
njemu ti mievi kolo vode...

88

- Znai." prazan - r.stegnu beg i pogleda u onog

to je bio po licu posjeen sabljom.
- ta veli, Rahime?
- Nita - istisnu ranjeni. - Nita, ta da zborimzatim pogleda II Firdusa. Je li vrste rijei, to mene
brine...

- Ko'! Je li Firdus! Nemaj hrige, Rahimel Uzdam

se ja u FIrdusa ko II samog sebe! Je li tako, domaine?

bee. ko da si u svom i na svome". ali,

trae vas... svata se pria, svata...
. Znam, Firduse - mabeu tmurno Alibeg znam, zato sam i doao da poravnam raune, Zna i
sam da su mi svu oevinu na bubanj razdijehli...
U sobiku je neko vrijeme trajala nekakva zlohuda umja, a onda beg izvadi komu kesu, odrijei
je lahkim kretnjama, kan to ini osoba kojoj je to
itavaivota bila navika ijeini posao, prosu dvadesetak utih, ciktavih dukata po minderu i ree:
- firduse. ruko moja, ovo e ti biti za troak.
Znam ja da ti jedva eljad moc prebraoiti s ono
crkavice to ti plate li konaku i neu da ti budem na
teretu. Nismo izjelice i neemo dugo, aJi 7..atO ne
pokazuj nikome da ne ispadne sumnjiv. Danas
svako O svaijoj glavi radL Jednom dnevno nam
donesi Iro za jelo, malo duhana i koji bardak vina.
To nam je najpree. Nah, uzmi! Kupi tc dukate, to
si se uklipio!
- Ali.", kako u." moj lijepi bd.e"" ja sam tebi
du.a14 a ne ti meni. ako si brat po Bogu...
~,Va1a,

- Ne zevzei, uzimaj! negovska se ne porie!

I tako, iste noi kad su u njegovu kuu uh. u
Firdusov miran i hlagodetan ivot ugazi ~iva muka;
svaki korak mu se u strah pretvori, svaka

rije

konopac oko vrata; im neto une iza nje~ kao

d. ga strijela prostrijeli. Dok bi u vezirovom konaku
potkresivao ili rasad1vao hakore ru7.a, 7.alijevao kadificu ili milodnb., svakog je sekunda oekivao da
ga epaju ruke sa1am-auevih Uudi i izvedu pred
vezirova juzbau i ponu biti i muiti da im ka1~
gdje krije bega i njegovu tajanstvenu dru~jnu.
Dani su 711 Firdusa tekli munOj da munije ne
mogu bIti, a nou, kad bi nekako dvostruko umor~
niji dolazio s posla - jer ga je strah vie umarao od
motike i grabalja -lijegao bi olovna tijela, sa ivom
drhtavicom u trbuhu, II krvi i prsima. Niti je estito
jesti mogao, niti se kao ovjek mogao zaradovati i
nasmijati. I rodena mu sc eljad II muku pretvorie.
Nesta one zlatne kune slaliti II njemu, onog osjeanja zadovoljstva i bogatstva u dui. Sad nou vie
nije imao elje da slua djeije disanje, njihove
sl.atke, poluglasom, u snu izgovorene rijei, a j enu
bi, kad bi mu se nou primakla, otiskivao od sebe
kao najcrnjeg dumana: - Nuto ti njc! Okani mc se,
davoluo!
udni, tajni musafirj II hambaru nikad nisu izlazih. malo su govorili, malo jeli, vie bi na sofei iza
njili ostajalo; povazdan su kao klade ili isjeeni
ehjt1 leali na slami i Flrdusu se inijo kad bi ih
obilazio nou da oni ive samo od nekih svojih misli

90

i nakana. Nou, kud bi mjeseina bila najtanja, uo

bi ih kako opre-mo otvaraju vrata nahambaru i izlaze
II sjenu kue; aputali su o neemu, protezali se, i
onda bi se nanovo, kao utvare uvlaili na tavan.
Ono zlato to gajedobiou prvo vrijeme i,;anjega
i za enu bijae mali imetak, pa su poeli i da kontaju
i namiu u mislima ta e, kad se ovo s Alj~begom
i njegovim ljudima okona, kupiti, ali kako jc vrijeme teklo i munina i strah se uvlaili sve dublje u
njihove lvot~ oni dukati to ilije zamotane u bou
tutnuo u rog sanduka omrz.oe mu kao najvei poganluk.
- Hoe1i dati Dragi Bog da nam se skinu s vrata
- odrnabivala je Firdusova ena razvijajui jufke 703
pitu.
- Valjda e ... d.e Dragi Bog - pristajao bi i on
na te njene rijei, ali im bi izaao na sokak da to
kupi, ili svraao u damiju, odmah bi ga neiji glas
dovodio do \lt.a,a: - Ama, Firdu.e, ako sl bral po
Bogu, ta je to s tobom?! Eto si se utanjio ko
obanska motka! Da nijesi, knknvc, kakvu boljku
zaradIO, a?
- Ja." ma jok! Zdrav sam ja ko drijen." Nego,
nakopam se i nagrnaim, a ova ega udaril~ pa niti
mogu estito da prezalogajim, niti da se mubare
vode napijem! Eto~ to je moja boljka od'vraao bi
Firdus. za etiri nedjelje, koliko su do!lj.ci bili u
njegovom hambara, on ih je samo dva puta obiao.
Prvi put kad je donio vijest to ju je uo U konaka
da Kara Mahmud-paa nee odsjesti II Travniku, ve
91

u Sarajevu, i drugi puta kad Je Ali-begu u ubo, da ne

uju ostaJa trojica, iaputao kakva je straa oko
konaka, ko su prokazivai turskoj vojsci, ko je od
Bonjaka utamnien u tvravi. ko u Vranduku, a
koga su okovana otjerali II Carigrad.
Hranu, vodu i duhan nosila im je ~ ali ne
kroz kuna vrata, ve' kroz kiljcr. Kako se hijabu
dogovorili, ako bi se to napreac i posebice zbilo,
ili .ko bi begu i njegovim ljudima to hilno ustrebalo, oni e na hemherskom krovu izdignuti jedan
crijep i kroz otvor isturiti komad tapa.
Te veeri. dok muje ena ponovo i po ko 1.na koji
puta prigovarala to ih je primio i otisnuo se II
opasnu vratolomiju s njima protiv vezira i sultana II
ovakvim naopakim vremenima kad Je bio dovoljan
jedan pogrean korak pa da i najpravijem ovjeku
skinu glavu s ramena, dok je zavravao molitvu i
pripremao se da legne, opazio je kako na hambarskom krovu proviruje iz odkrinutog crijepa onaj
ugtJvoreni znak, ona motka. Toliko se trgao da je
gotovo zaboravio i molitvu i Dragoga Gospodara
Boga pred kojim je na koljenima uao. Bre-bolje
nazu opanke i oprezno uskoi tl daaru.
- Ti li si1-trgoc ga ljutite, piskurnverijei onog
visokog doljaka s JlOsjekotinom na obrazu. Dva
sahata ekamo~ a ti ni mukajct! L~jcpo li se ti brine
o svojim gostima. Penji 5e~ de ...
Kad promoli glavu kroz tavaoska vrata, Ali-beg
mu mahnu: - Sjedi, abb.bu! Smotaj jednu, moda
nam je posljednja ...
92

Dokje drhtavim prstima zamotavao. duhan, out~

kivao je, pored zujanja u glavi i uimll; i tiinu
prozrane ljetne noi bez mjeseine. To su one
predjesenske veeri kad svaka travka, voka Hi zaostala bundeva II bai, uspJahirena ptica pod ku
nim krovom, outi nadolazak mrzlijjh dana", pa II
nekom nesuvisiom bunilu i strahu~ pO<:"IlC da ivi
ivot na duak; II tiini onda ovjek, ovakav kao to
je Firdus baovat1, to je itav svoj ivot proveo s
biljem i koviljem na gredici zemlje ili uz bokorrua,
outi kako i pored prividne none tiine sve vrije od
nekogpritajenog straha. U zraku tad ui kliktaj kao
plaviast dim iz kunog odaka, ha! kao pripet konj
koji bi klisnuo ispod ljutog bia, ali mu ne daju tvrdo
opalleni kolallL
Puih su svi, i vatrice s vrhova cigara. kao mali
svjetlaci, sadnajednoj, sad na drugoj strani prostranog tavana, sijevale su, a dim je razgaljIvao due i
smirivao ustreptalu krv; taj koloplet krvi i misli
vraao je II mozgove zavjerenika poredcrnib nakana
i poneIto od onih lijepih dana kojih vie ni sabljom
ni dovikom nisu mogli dozvati.
- Mi noaske izlazimo, Firduse iz ~ od
one strane gdje sc svjetlucala eravica s AJi~begove
cigare, dopre mu do uiju melanholi3n glas. Noas je nO uoi Lejlctilcadra, to je moj sretan
znak. Zbog Inga znaka sam i doao s momcima da
izmirimo raune, pa ako Dragi Bog dadne, jo koliko sutra, druge bi nam ptice pjevale...
~

93

- S hairdovom i Boijom voljom, Ali-boe. A

kanite li se vraati? -jedva je ek.o da uje odgovor
pa da moe bar jednu no tl miru, bez onog eninog
kvocanja i p"'1'adanja, sklopiti oi.
- Povratka ~ vie nema,. Firduse - ponovo je
melanholino odgovorio beg. - Je li tako, Rahim.?
- vatrica so cigare se pomakla ulijevo prema onom
dugajJiji s posjekotinom preko obraza.. Ovo je,
Firduse, Hl - 1li. Ni prvi pijetli nee 7.akukurijekati.
li od nas e do tebe stii haber, Je li tako, Rahimc,
ba'! - ponovo je primijetio kako se Ali-beg obratio
dugajliji, a ovaj je samo klimnuo glavom.
Izljubie se mjom, bez rijei i bc, 'uze, ollllko;
Firdus da ib se to prije rijei, jer je i on i njegova
djeurlija, i ena, i posao u kollllku
sve je to
njihovim odlaskom iz njegove avlije dobivalo
uobiajenu boju~ a oni, sva etvorica zanesenjaka,
ukrvljenih protivnika plIine tiranije, da to prije
krenu II svoju dugo oekivanu pustolovinu.
U" ih je kad su kroz kan.t iza kue izali, uo
je kako trava pod njihovim izmama cvili, pratio im
je korake prema Potur-mabali~ s koje su, zasigurno,
skrenuli prema Gornjoj ariji i konaku...
J da mu ne bi enjni.h natucanja i opomena moda
bi lIlIkon tohkih noi uspio tvrdo zaspati, ah ne dade
amka; te ovo, te ono. - A ta, kukave, ako ih saleti
carski nizam pa ih pohvata makar i upola ive?
Turie ih na muke i engele i oni e. kukave. rei
gdje su bili i ta su radiJi, i ta e biti, crnakukavico,
ta? Eto ti carske vojske, i ode ti ta blentava glava

94

sa ramena! Hajde de to e tvoja, ali odoe i glave

ove djece, Boijih maksuma, ode i moja, cm. kukavice! A ko zna, bak.uze, moda ih je ko i vidio
kad su izlazili iz avlije" pa kad sutra nastane strka i
potraga, svako e za piljiv gro uprijeti na nau
kuu, ha? I opet odosmo pod led!
Firdus jo bre i dublje okree glavu od enina
glasa) a najradije bi ustao pa. sjeo na mamena konja
i utekao i od A1i~bega, i od vezirskog konaka, a
ponajprije od ove 5vQje cnturae to mu pije m07..ak
na w.evu slamku!
Najednom II daljini zagrohtae puke. Firdusa
kao da neko ubode noem u najtanje meso; tre se i
ustade s du.~eka. Hodao je po sobi II gaama. a onda
poe samog sebe prekoravati: - uh, brao moja
lijepa! Pa kud vam ne kazah da ne idete preko
musale, grom mi oi izbio do sabaha! Kud vam ne
rekoh da je tamo juzbaa iskopao hendeke i tl njih
postavio busije koje im omrkne pucaju u sve ivo
to naide! 0, majko moja, ja emerna dana! Kud
smetnub iz glave da im kaem, zmija me ujela!
Puke, medutim. ponovo grunue, Jo sloenije i
bezbrojnije, gotovo veselo, I onda se sve najednom
utta i smiri. Nad kasahom ponovo zavlada duboka
no} a Firdus je. hodajui po sobi, uhvaen i okamcnjenog izraza na licu, sa Rtranim slutnjama i
krivicom u mozgu, sluao kako se travke na avliji,
stabla kestenova i gml0v:i vrijeska uzbunjuju j otvaraju svoje tajne, bezglasne razgovore, U tom nemotom kolopletu on doeka jutro i kad izmoli
95

jutarnju molitvu krenu PO~ .u struku i s ?t0tikom u ruci prema konaku. mdo mu se da nikad
u ivotu nije bio vie prepadnut nego tog jutra. Pred
sejmen,kom damijom ugleda hrpu ljudi i kad se
malo bolje primakao raspoznad. prvo onog vIsokog
s posjakotinom na obrazu kako lei na bijeloj boi,
a onda vidje i drugu dvojicu. Treeg nije mogao
vidjeti s liea, jer je leao potibulien, glave uronjene
u ,a,mljen binji.
Ipak ga prepozna.
- E, moj Ali-bee, muko moja - aputao je okrenuvi glavu kao da BC necga postidio. Tek li konaku
je od painih sluga i strae doznao kako su izginuli
posljednji Gradaevievi zavjerenici.

Te noi je ponovo budan sluao svilenu predu

disat1ia svoje djece i gledao kmz polumrak sobe
njihove snom povaljane glave, r~~ene ruice, i
noge po jastucima i dueku. I Im bl majo tanje
stisnuo one kapke i mislima potonuo u jucranje
dogadaje~ a zatim nanovo bacio oi na p~~pal~
djecu. odmah bi, kao utvaru., ugledao medu ll:llma l
Ali-begovo oprueno tijelo...

96

IlRAA

Posmatra ga ruku vezanih konom uputarom i

vidi mu b~jclu pjenu iml~ieanu sa sukrvicom ~
krajicima usana; i govor mu je ljut kao emer pa Je
sam sebe posjekao zubom i uiva II tom malo,
skrpIjenom bolno rakav je Pir-baa i kad ne bije, a
kamoli tek kad bije. Thlao ispred itave vojske dao
hoda prije da posVl'ava sve one goleme mune
poslove, i kud god proao - od Prizrena, preko
Sandaka pa do Sarajeva i Travnika - svukud su Iza
njega ostajali belaji; mnoge ,.skui, dosta ih ulamnii, a najvie podavi. Davio je lju~e kao mic;ve., a
dok ne zadavi, moj Boe, valjalo Je to doekatt ~
mnogi su, dok im konop nisu navukli na vrat, klell
svoju rodenu majku to ih rodi.
Takav je bio or-Ilnlj.
Znao je da e ga sresti i da e, jednom za svakad.
izmiriti raune, onaj golemi hespap to mujeu rabo
urezan dok je sluio pobunjenoj Bosni. Uj me
dobro kopilane - kazao je Cor-Bulj a motajui cigaru. - Vidi li onaj sanduk? Vidi, je li de? E, ako
vidi sad u ti rei ta je II njemu. U njemu su haIke.
no~, tanka ica, dever-vode, jad i sav ejtanluk
ovog s~jeta. j pomau tni ta uda da otvorim s:aija
usta i da ujem sve to uti elim i moram. A Imam
IZUll, taman toliki. kopilane. da mogu pola ove sm:dlJive Bosne u vatri saei! (:uje li to zbonm,
97

kopilane? smolavi cigaru or.Bulj. je gledao

nekud iznad njega u ie ohojene zelenom bojom

kao da mu nije vaan, ali znao je da to nije tako; ko

nije znao Pir-bau skupo bi ga platio, ali on ga zna
jo iz ilitkonjice kad je bio alaj-ba. i kad su
z.jedno oo Bi1anaj-biljegu uili janjiare da sijeku
lijevom rukom, Zna on, zna Pirwbau. Zna ga kao

kmjavu paru, a zna l on njega. Elem, lijepo. Zato on

hilo !to im bi opravdao ovjeka - stavljao bi na

ta."0ve srca i due. sve izmjerio) pa i kad bi grijeh
protegao, on bi ponovo nabacio na onaj drugi tas
neto murei, svojski - hajd s Milim Bogom Gos-

podinom! to to ne ini or-Bulja - pitao se. Hej,

Bulj, sjea li se ratovanja, karaula, dobrih ata i
Jcoge1i-mahala?
Nita. Bulj pui i prsi mujedu.ko na sanduku II

ruSI sam kome valja lomiti rebra. puna ilije arija,

kome su kuke i engele, no~jj i ice. avli-podbijai

za nokte; pile i ljuta so za otvorene rane, .. "Ko e to
izdura6?1t - mislio je Mem pratei Bu~jov ut, duhanom izjeden vrh prsta na onoj gvozdenoj rezi na

deder...

kutiii.

ovako - prijeti, Prvo Ildari pa onda prijeti.

- Pa, da ponemo? pubao je dim iznad gl.ve.
- Ded, kazuj gdje su tijarnrri. Bra. nemam vremena,
j

Zar ba tako, Bulja'l

- Tako.ja kako, Mem? - rekao je mirno,jednak.o
gledajui u ie iznad glave za maviastim oblaiern dima iz cigare. - lli misli da je bolje da
otvorim ovu kutiju - prst je stajao na rezi od sanduia

i Mem nikako nije mogao razumjeti svog ne-

kadanjeg prijatelja da bi mogao ba OTI, s kojim ga

veu mnoge i lijepe i rune uspomene~ posegnuti za

njegovim ivotom; prije da bi mu morao odrijeiti

ruke, inilo mu se, i kazati - hajd s MIlim Bogom!
On bi tako, alL. Bulja jc drugaiji i nisu mu zato
daba dali odrijeen.ruk.da bije i kanjava izazrno
kakva grijeha. I pored onih rauna, zakletve koju je
Bulja dao veziru da nee imati milosti ni prema
roenom ocu ako se doka1.e, bar trunica, da je bilo
ko igrao u istom kolu s kapctanima i janjiarskim
bczima uprevratu, Memu se inilo da bi ipak naao
98

" Jes, ue mogu rei, bio si mi jaran, desna ruka,

pa i glavu si mi zaklonio na Je1eu. Sjeam se ja, ne
misli da mi je to iz giave utcklo, ali ba zato u te j
7,ee i ljue klat( i muiti. Moram, Mem, jer si mi
otvorio mnu. Ovoliku, evo ovdje pod sisom. Zgazio
si II meni sve to smo nas dva zajedno podigli u
priiateljstvu. Razumije li?
Buljove rijei su jeale, zveale: .. Ne bijem te
znog vezira, cara, za pobunu; ve najvie zbog sehe.
M(,,'!Il! Zbog sebe. i tebe! Drugima sam brzo, napreac, dolazio glavi. Ti si drugo. I sebe u danas

ubijati, ne beri brigu, Jer kad ovjek :izgubi vjeru II

prijatelja~ to e mu ivot. Razumije li me to
govorim, Mem?
Da hi ga ustavio. prizlvnuo, rec: - Ja bih tebe
puslio da ide i opel bih potvrdio dosluk. Smru se,
Bulj, nila ne dobiva...

99

- Pa ta ja k!lZlljem? Zborim li to drugim jezikom?

- Sta ima od mog ivota? Hrpu kostiju i mrtvo
meso, Bulj?

- To je njta~ ali bolje ni~ta nego ita, Neu ita,

u ti
odsjei jezik, pa iskopati oi, prebiu tj obje noge,
izvadiu ti i srce i duu...
- Ba tako, Bulj?
- Tako, ne moe drugaije, a evo j :rA-to. Mem,
jezik u ti odsjei da mc ne podsjefu govorom, ruke
jer si me njima doticao, oi to si me gledao, noge
to si lila mnom njima iao, a srce e mi biti meza,
Mem! Srce u ti n~zadnje. Voljo si me srano. je li
tako, Mem, pa opet si priao pobuni, krenuo na
vezira, na cara, na mene. ponajvie na mene, Mem!
- Na tebe'?
.-. Na mene, ponajvie. Kazao sam - briga me sad
za cara, za vezira, 7A mene mi je D.uveta muka.
- Pa ta ne zap<lne, Bulj?
da mi kae za brau Tatarevie, Ko ih
krije, eto to ekam.
- Uz moju, hoe i druge dvije glave, Bulj?
- Ne jagmim se za glave, hou kraj s krajem da
sastavim, Golem je moj raun, kraja tuu nije. A ako
e pravo, i krvi su nam razliitc - II meni turska. II
vall1ll bonjaka, pa i tu valja nai kraja,
- lb1a nam je krv, Bulj. Ista joj je boja i obje su
slane kao ~io su nam i suze slane. I li tebe i u menc",
Mem. Bolje neka bude ovdje prazno, Prvo

- e.krun

100

- I hajdoka je po tebi iste boje i jedaako slana,

pa nas opet biju, I bugarska, i karavlaka, i madarska
- sve njihove su krvi slane i crvene, Mem. Pa ta je
bivalo? Stotinama smo se godina s njima krvili i
davili, Vidi kako ti je mozak opli'o i otanjo ko
otrica noa. Nego, hoe II mi rei gdje su Tatarevii?

- Trai sam, neu ti rei ni kad bih znao a ti ini

svoJe .. ,
-Ba tako?
-- Tako. Izravnavaj raune, a i lahko e ti biti, jer
su me tvoje ivtelije dobro pritcgle uzicama. Ba~ e
od tebe, Bulj, ispasti golema junaina - odnekud
mu, pored sve nevolje u kojoj je bio, pade na pamet
jedna od bezbroj misli to su '"' kovitlacim. rOjile
po glavi - kako bi bilo izazvati Pirbau, is~erati ga
iz koe da pogrijei :I na1juti se pa da ga napreac,
bez muenja, posijee, jer akO' ostane s njim u golom
natezanju, sigurno e mu, pomahnitao od upeksinjene krvi. skinuti ivom kou s tijela. Zato odmah
nadoveza: - Nee ti bitl teko da mi iupa duu, I
dijete bi me ovako upenjgana moglo britvicom
posjei,

Ispod oka, kob.j.gi nehajno, posmatrao je or

njegovo lice ponajvie: da vidi ~ta moe
ovakvom k.tilu uiniti rije. I vidje MemkakoBulj.
neto strese; oi mu planue kao dvije puke, gare
mu prelt'ltje preko lica, a donja mu usna zadrhta kao
u padaviUfa, Shvativi da vie nema ta izgubiti
osim glave na ramenu, Memjoeeuskoi u oganj
Blilju~

101

zapaljen II Buljovoj krvi: - Izvuci taj no. ta eka?

Hajde, izvadi mi digericu. I da zna, Bulj. dua e
ti pravo u denet! Zaklati prijatelja golema je ast
Deder, majin sine, sini sabljom!
Umjesto toga, Bulj je jedno vrijeme kao zateen
i te~ko prevaren gledao u Mcma., a onda mu se koa
na licu opusti, razvue i na ustima mu zaigra zamjetan i7.raZ vedrine, a zatjm se nasmija iroko, jetko.
ludo: - Nu, psine, misli mene na tanahan led!
Mene, kopilane! Ko devu na Kara-kum pustinju,
hall? E, tnoj bHmeze, jataino i mazlume! Ol"
Bulju, hah? Da te sjecnem, ba? Dobro si to, lopove,
zamislio, ali j ja imam svoje knjige iz kojih uim. I
gori su mene htjeli edna preko vode prevesti, pa ltl1
dadoh ipak! Ovako: Nah! - Bulja n.ini dobro
poznat pokret rukom, ispruivi aku prema Memovu licu, zadra je neko vrijeme, a onda, prekreui i ton u glasu i sadraj govora, nastavi: -Hoe li tei za onu dvojicu? Ne traim ih to mi se
kolje radi klanja, no jer su pod kapetanom dosta zla
poinili. Kazuj, nema kud, Mem!Vidjevi da mu izazov ne pomae, Mem je u~
rimicc~ usplahireno kucao na sva vrata svog razuma~
od kapije do kaPlje, nevidljivim sokaiima, prcacima, niz rafe l bogaze, trafio je neku mudroliju
kojom bi se odbranio od ovog stranog ukoljke.
Znao je Pir-bau jo iz malih dana i jo tada su mu
njegovi postuJ)<->} bili nerazumljivi i surovi. a bijes
kojim se isticao II jht-konjici sad je jo vie potvrdivao da se radi o nezapameno zlom ovjeku. Zato
102

su ga l okrenuli na Bosnu pod Kara Mahmud-paom.

Glasovi o njegovoj 8Ufovosti i.H su tri dana ispred
njega, a da jc bio kakav junak i delija, pa bi ovjek
mogao rei: poginuhodjunaka l Ali,j(}k! Buljje bio
njska rasta, vie grbav no prav u leima, kratkih,
zatubljenih ruku, krivonog kao da je itava ivota na
buretu jaio. Ali kad se doepao vl""ti i odrijeenih
ruku, govorilo sc da mu je najslae bilo biti i muiti
svoju vjeru. pogotovo ako bi nekog od tih nesretnika
1lino znao-takvimaje krv s noZa pio, l,eto, kojom
je davo1skom dojavom douo za Mema i njegovu
slubu za Husein-kapetanove bune, kako li je i od
koga sve to douo, ni sam Bog ne bi mogao znati.
Naao ga je II avliji i naredio svojim ljudima da ga
veu koom s bia za konjski stremen i takvog ga
nakon pesnienja, ve trei dan J bez kapi vode i
mrve kruha, dri u jednoj izdvojenOj odaji u nekadanjoj mceml. Za tri dana kad bi kojem
krajikom serdaru, ili begu, sjekli glavu u .vliji
meeme, Bulj bi otvarao prozor ii dva kanata j
nutkao ga da gleda kako Sijeva ..dak, a glave
nesretnika odskau ko stambolke.
Daba su bile i molbe i preklinjanja Memovih
roaka iz kasabe j uvjeravanja da je njegova sluba
Husein-kapetanu bila samo mimohod i privid. da je
kao uen i pismen ovjek koristan svakoj vlasti sve bijae uzalud; car daleko, Kara Mahmud-paa i
gluh i nijem, a or-Bulja soli orbu! Stislo, krv da
ispiul
lOJ

I evo ih ohojice jednog naspram

drugog~

Mem

Jepa kosu, iH otkuje klinac za direke, Cuco bi taj

upcnjgan ko:t.l1im remenjem~ a Cor-Bulja mota drugu cigaru otkako je jutros uao do ga ispituje i kinji.
Dok u sohi prijalno mirii dobar duhan, ispod niskog
prozora u metomi odjekuju zvuci ekia Cuee ko-

posli': obavljao utke, pokorno predan onome to bi

radio i nikad ne bi dizao glavu i zagledao muteriju.

vaa.

bi, okreui glavu nekud ustranu kao da se stidI i

svog posla i tog seljaka, jetko i krto odvraao: Koliko je pravo.
Kasablije su, im bi pao prvi akam, zabranjivali
nejai da se motaju oko eueine kovaije j ali ne zato
to su se plaili njegova neobina. usamljenikog
ivota i izgleda, ve 71>og onih ehitskih stijena pod
kojima se nalazila njegova kovanica, i o kojima su
postojale udnovate prie - te da ustaju mrtvi, povampireni vojnici i preklane karavanbae. te da

To on okiva one to

za koji dan krenuti

pjeke i bosonogi u Carigrad do surgunaju. Mem se

sjeti Cuci ne

kovanice

koja se nalazila na samom

izlazu iz ka.sabe, t'dlllO gdje sc svode prirepci ehitskih stijena. Odvajkada, otkako i najs1llriji pamte u
k.sabi, stajala je tamo naberena, adava Cucina
kovaija; oo !rkljast s objeenim brcima, zarastao
u bradurinu, sitnih, zakrvavljenib oica, garav kao
da su ga iz debenema ejtar" izvadili -Iakvom Cuci
kovau nikad niko! nijemogao vidjeti lica; niti kako
izgleda izbrijan i umiven, ni kako kad se nasmije iH
podvikne. Cumurska praina l gare Io bi sc otkidala s raskovanih potkovica. opruenih sabalja, ili
dugih, povijcnib kosa koje su brani za Jefun gro!
ili sag-akru kupovali za ljutu vlaikn !ravu, skri
vala je, inilo se, pon.-rl lica, i narav ovog neobinog
ovjeka. Naviknul na samotinju j amovanja. bez
evlado i jarana, vazda okrenul mijehu i nakovanju,
s bripom digeric. i lupom IcIlkog ekia, euco niti
je imao prijarelja, niri dumana; nikad ga niko nije
vidio ni II d7.amijj, ni il kahvi~ ni II eglenu~ ni u nekoj
besposlici, a kamoti da je taj

udni kova

kome

otvorio srce pa bilo to ka7AO o svom neobinom,

zakljuanom ivotu? l kad bi neko od narujernikll
za!raio da mu potkuje paripa, ili okrpi kazan, pok104

- Koliko ti je to, majstorino? - pitao bi seljak

razvezujui platnenu kesu objeenu na vratu,

a Cuco

tamo pod tim stijenjem Hazeeti Hrzul broji golemo

blago i ko ga pomete u raunu odmah ga rastrgaju

vile. Lsve tako.
Sam Cuco se nije mnogo obazirao na tc prie i
izmiljancije i vezivao je no s jutrom, fazgrtaO
'.eravicu. ra.."Ipirivao ugljevlje mjeinom, kamio i
nikad mu se nita nije dogodilo. Njegov ivot je bio
pust i jednolian, siv, prekriven najfinijom eljeznom prainom to bi se u tankim Listiima otkidala
sa srpova i potkovica, Nikom on nije dozvolio da
mu se isuvie primakne, da onaj neprobojni veo, to
se spolja ogledao u gardi i praini, a iznutra u tekoj
i dubokoj mandalini, raskine i dopre do iva mesa,

do

ovjeka

Cuee. Ali kad provali Kara Mabmud-

-paa s nizamom u Bosnu da dokusuri raune koje

105

njje umio dovdlti Ali Namik-paa, kova Cuco

najednom, kao da ga zembiljom tutnue II mee:
mat, postade jedna od llnosti o kojoj se svukuda sa
strahom govorilo; i po okovima, j po epencima
apatom, i po kahvama, a bogami i u travnikoj
tvravi. Njegov golemi eki je ve drugi mjesec
ve."eJo poskakivao na uglavljenom nakovnju uz na
br,lu ruku sklepano ognjite, II poploanom dvoritu
meeme. I tog jutra, dok je Mem sjedio pred or
Buljom, uo je Cucin eki. Udarao je 'tedTa, veselo, s odmorima izmeu dva udarca i onim cikta~
vim odzivom nakovnja kad bi eki II kovaevaj
ruci, u predasima od udarca do udarca, odgovarao
khktei: cang-cang.dng! To je Cuco kao i mnogih
dana ranije za nasilja Kara Mahmud-p~e okivao
ejhove~ kadije, age i begove kojima je nova turska
uprava izrekla teke kazne SUfgl.ma u Vranduku ili
Carigradu.
Mnogi su se u kasabi pitali zbog ega je pajna
uprava odabrala ba eueu kod tolikih i mlaih i
sposobnijih kovaa u gradu, aJi to je tu je- posta u
tom baksuzli~ runom vremenu bijae toliko za ko~
vaa, jer su nizamlije svaki as dogonili ponekog da
mu Cuco okuje lijevu ruku i desnu nogu i da kroz
ljut, teak okov provue i spoji dug, svjetlucav
lanac. Bilo je medu tim nesretnicima ugJednika iz
Livna, otuda iz Krajjne~ ili pak iz Travnika i Herce~
govine. Pranjave, u dronjcima, izundije hi prvo
izlazile pred vezirova kadiju, a onda bi ih, pu izricanju kazne, gurali pred kovaa da ih opremi
106

l na ~1arom kovau su se dogodile promjene, ba

kao to je i vrijeme bilo izmijenjeno; bradu je Cuco
skresao. one objeene brine raelHjao, a lice mu
umiveno,

oi

bez knnelja, ive kao dvije lk:e. 1

odjcea na njemu dmgaija, a akire nizamske. Hm,

ta li je to, bogo moj~ pitahu se u ariji...
o,d1\o.
Kad okiva, radi to paljivo, mjerka i niani, pa
kad zakarii lanac s ruke na nogu, mjerne oicama,
drmusne i na gornjoj i na donjoj straui, pogleda
zatim uznika, one njegove odnjegovane ruke, izbijeljene, nenavikle na motiku i muku pa mu na licu
7.atgra nekakva svjetlost.
I kad su Mema proVodili kroz me.~emsku avlJju,
Cuco je pridigao glavu, eki mu '" naglo, u izrnahu,
gotovo ustavio. Ali nUc to potrajalo dugo, aii i to je
Metnu bilo dovoljno da brzimice. onoliko koliko je
!loljov. straa dozvoljavala, uhvati taj kova~ev pogled, da ga slOI u svojim oima j da kasnije po-razmisli zbog ega je u njegovom pogledu vidio
neku iskru~ a na licu gr? Da li ga je prepoznao?
Otkad? NiJe li to jo otprije~ dokje Mem bio momi
i dok bi, i pored zabrane roditelja, ipak ponekad
odlazio i satima sjedio pred njegovom kovaijom;
biJo mu je udno to koatOj neobino tijelo kako
pognuto nad nakovnjem jednom rukom izmahuje
teagijom mijeha, a drugom hitro majicama podgurkuje ugljevIje pod jezike plamenova na ognjitu.
Merou se tad kovanica inila najudnijim kutkom
pod nebeskom kapom, a on, taj neobini, utljivi
j

107

o~ek.

najtunijim Boijim robom kojega je ikada

vidio. U tom okviru unutranjosti kovanice -O(islikavale su se tad II djeakovim razgorenim oima
objeene kuke, polomljeni naciaci, tcstcre i budaci,
seljake vile i raspukle motike, Stlre, krezube sabljetine j klinci raznib oblika i veliina. A kroz svu tu
aroliju - sjea se Mem - kretala se Cuein.dugaka
prilika - od ognjita i mijeha do nakovuja - itavo
vrijeme dok bi on s meraje, ispred kovanice. to
posmatrao~ osjeao je kako je nepl"dYU sve ono prianje o ovom udnom ovjeku. On gaje vie saali~
jevao,jer je otkrio, svakudoevno dolazei pred njegovu radnju, kako je kova obian, miran ovjek..
okrenut svom tekom, garavom poslu i da nije nj~
kakva nakaza kako se svukud o njemu govorilo.
Mem je - sjeajUI se sada dok je sluao kako
kovaev eki bije po nakovnju
ponovo vraao
slike iz djetinjstva pred svoje oi i najradije se
zadravao na onima kad bi pred kovajju zastao
kakav konjanik i zatraio da Cueo potkuje njegova
konja. Utim rijetkim trenucima- i sad muje to bilo
II ivom sjcanju, i pored svih nevolja ti kojima se
nalazio .. zapaao je kako bi ga kova ispod oka
mjemu(), ba kao i dan-dva prije kad su im se oi
srele dok su ga pregonili kroz avlijumeeme. U tim
susretima jz djetinjstva susretanjem oiju - Mem
bi II kovaeVQffi pogledu razabirao neku teku, bol
nu bionu. Jedoom, kad jc izgleda i Cuci bilo udno
to on gotovo svakodnevno sjedi pred otvorenim
vratima njegove kovanice, on je izaao; sagnuo se
108

i otrgnuo nekoliko strukova repuike, obrisao njom

ruke, pa upitao: - Ciji si tj, mome'! - glas muje bio
dubok, tajanstven kao to je bilo neobino sve kod
tog kovaa. - Tehvidov, hamurdijin - jedva je iz
sebe istisnuo Mt-'tn. - A taaako! Ideilli u mekteb, ha?
- pitao je tad Cnco. - Idem - rekao je Mem. Na
godinu U i hatrnu dodao je. Aferim, tako valja,
veseo ti bio - kimnuo je kova.
Nakon nekoliko dana, dok je kao i obiuo prodavao zjale pred (""'udnom kovanicom. on mu mahnu rukom da pride. Sjeao se sa kuliko je straha
prilaziO rastoenom pragu na ulazu II kovanicu i so
koliko rddoznalosti upijao pogled u sve to se pokazivalo u tajanstvenoj tami unutranjosti; prvo ga je
dodirnuo miris garci~ zatim su mu pred oima
poeli igrati tinjajui odbljesci vatre na ognjitu,
potkovice to su se uarene zlatite oko malog jaza
iz mijeha, a zatim su mu se pribliili kosiri i noevi.
I sad, u mcemi. dok se to sve nekud skrivalo II
daljini iza ovog trenutka dok je sluao eucin eki
kojim je okivao surgunlije u dvoritu, kao da ponovo
u njegov glas dok je bojal-ljivo stajao na pragu
njegove kovanice pod ehitskim stijenama:
- Bi li ti mome! volio da izui kovaiju, hah?
- smjekalo se tad Cucino lice, a on je, prepadnut i
zateen tim neobinim pitanjem! brle-bolje odvratio: - Bih, volio bih kovati sablje... E, kad bi, deder
onda dohvati onu ruku pa potegH, evo, ovako Cuco je pomakao onu ugaravljenu ruku na mijehu,
uzeo njegovu drhtavu, ukoenu ruku i tutnuo mu da
J09

pomie mjeinu. U poetku, sjetao

se Mem,

ruka

mu je izmicala iz znojnog dlana, a kasnije kad se

malo navikao i na kovaa i na njegovu garavu rupu,

ne osjeajui umora, pomjerao je s Iahkoom drvenu

sohu, a iz ustiju mjjeha je izlazio zlatan, piskutav
dah. Cuco je tad, oslobodivi drugu ruku, bl'2'.o prinosio klijetima noeve, zapretao ih nakratko u
ugljevlje, pa ih, jednog po jednog, ozl.ene, raskivao na nakovnju i zatIm bacao u kantu sa vodom,
Noevi su cvrali, a Mem je izmahivao sohom< ..
itava t. niska dalekih dogadaja proletjela je kao
najbri konj vranac kroz Memovu glavu. I ko zna
koliko bi jo ugodnih doivljaja vidio i izredao tl
svom sjeanju da nije bilo or-Bulja,
Znai, nee viile da mi odgovara kad te pitam.
E, pa kad je tako, onda u ti razvezati jeziinu zatim je otvorio prozor povi sebe, gurnuo glavu u
reetku i viknuo: - Ej, kovaino! Ugrijder mi jednu
ipkU - a ondaje vratio glavu l kazao: - Hoe kova
da te malo odsciri, hajdel
Onako uvezanih ruku or-Bulja ga gurnu pred
eueu: - Kad se usija. prilijepi muje 72. debelo meso
nekcvrkoe!
Tad Mem prvi put ugleda razrogaene kovaeve
7Jenice, napeto lice i luku to jepodjadvala ugljevlje
na onom ognjitu; ta ruka okiena bjeliastim eki
njama osta na gvoz.denom rnandalu ije se tijelo do
polovine gnjuri lo ti eravici, a onda se, kao da je
opee vatra~ trc.

110

- Ti si onaj djearac. a? Tebvida hamurdije, je

li? - pitao je kova i gledao ga prd.vo II oti s nekim
udnim grem na

licu.

- Jesam - kazao je Mem.

- Odakle ga zna'! - Buljova glava se primae
kovaevoj i Mem najednom, u nekom i?:nenau~
juem komaru prepO-lM kako su ta dva lica Buljova i eUclna - iz jedne krvi iznikla.
- PuS1.ie ga, brate - dahnu kova i proguta
pljuvaku, pomae se od ognjita i sad je stajao
naporetke naspram Buija. Ispravljen II svoj svojoj
trkljatosti i pored dobrih. teretnih godIna to su mu
bile na grbai, kova je stajao kao kobac.- Pustie!
ovog kasabljju - II njegovim rijeima je stajala neka
vrstoa, a II pogledu nepokolebljiva odluka da drugaije ne bude i da iza ovih rijei i ovog pogleda
moe hiti samo on ili smrt Bulj se odmae od njega,
zamiri malo na oba oka~ porazmisli, pa buknu: - Ja
s ovakvim ni kravlju baljegu ne bih ubrisao ... ta ti
je stalo do njega. Zna li ko je on? Izdajica da ga
eeg

itaVOj

Bosni nema - sad su

Buljove oi bite duboko pogledom zarivene II Curu.
- Stalo, ne stalo, pusti ovjeka, ne gari due. Ako ti
je do krvi i belaja, evo ti menc. Udri mc, brate, tom
sabljurinom gdje sam najtanji, halal ti krv!
Bulj postaja njiui se u tijelu kao da e sad pasti
mrtav na kaldrmu u meemskoj avliji, Memu se
inio raskopnjen, a onda s~ umiri i krenu mu ruka
za pojas i kad naini tu kretnju i Mem i stari kova
Cuco zadrhtae istim damarima, Obojica pomiSlie
ni grdeg u

III

da e pasu mrtva glava. alj ija - ni jedan. ni drugi

to nisu znali. Bulj pride Memu l jednim otrim
pokretom. otrijim moda DO to je bio otar njegov
jatagan koji sijevnu, presijee na Memovim ntkama
konu konopinu. Zatim se okrenu l od brata i od
Mema. I ne u kad ovaj izae ne obzirui se jz avlije
j

ne vidje kako na Cucinom licu zaigra jedan damar.

Da li je to bio osmijeh?
Ko bi to mogao znati.

HAM-DAGOVA OSVFTA

Nepovratno i bezglasno dogOljevaJa je godina;

njena smrt se oitavala na s.v.eenoj traviI na skore~
pljenom liu hrastove ume, u liien<\Wlr~oj
igri zadnjih leptirova, Hila je to najtunija smrt
ljetine koji.iJe ikad upamtio Ham-Dag,
Sjedio je pod tekim zamrlim hrastom na rubu
emsi-begova gaja odi.kle jc mogao vidjeti sve: i
nekadanju svoju kuu u velikom .!!!~om ljiviku
kako sc bjelasa,kao vitak dral, iderviku tekiju koju
je podjgao za Mensevije njegov otac, i carski put to
se svjetlucao II utom mom kukun;zitakao izgull.L
jatagan iz kanije.
" U njegovu pogledu nije bilo sj.jakao to &ll
imaju oi zdrava ovjeka, niti je II njima bilo elje,
niti straha, niti O:unje ~ sve to su one mogle tog
asa upiti oko scbe i pokazati nekome bijae neka
teka, olovna tuga, Taj o'Cjck to jc bezvoljno gledao U neku taku ispred sebe mogao je imati lArrle
set godina, crnu put koe) kratak vrat i jroka leda.
Bio je slian svim ljudima II svim kasabama vilajeta
i niko ga niim ne bi mogao izdvojitI od ostalih da
nije u lljegovjm oima bilo onog pogJeda - a taj
pogled je mogao biti izraz zadovolj.tva, alost z.

nek.m golemlm.gubi!k9!!L!llZOaranje II neku dragu

pusto'iovmu, zamiljaj daje svemoglo biti drugaije
nego to je sada, boj zadat od najmilije osobe, krah
112

lB

svih nnova u koje je vjerovao. Bijae ..:agonetan

Ham-Dagov pogled. Ham-Dag je, uz sav prezir koji

se najsnanije oitovao u njegovim oima, uz sav
emer to se provlaio i::r.a tog odsjeva prezira, bolovao na neki svoj osebujan nain 1 ovo ljeto, nje-

govu tihu, bczglasnu smrt, Pod teretom tog olovnog

osjeanja, izmijeanog sa beznadnou svoga ivota
s kojim se ~rva?", odavno j koji ?~U se, im!eda, oteo
. ~aq.gpf!~I~~1Ulmazan zCJtmom, H~o-
nano priznao i razUmio da nema vie kud; smrt je
nakon svega bila jedini jzlaz iz te goleme duevne
patnje, iz bezumlja u kome je ivio. Smrt ljeta ga je
stoga \Oliko opinila i podsjetila na vlastito umiranje
da je istinski II odlasku godine vidio i svoj nestanak;
valjalo mu je poi nekuda - ostaviti ove proplanke
po kojima se lomatao tolike godine II odmetnitvu,
rastati mu se valj.lo od puteljaka, planinskih baiti i
. _~enjb mahala po kojima bi tajom, najvie nou,
oprezno hodao. Valjalo se rastati od stabala, od
trave, planinskih potoka i od puke to mu je u krilu
dok sjedj na rubu :Semsi-begQva gaja, Pa i od osvete
mu se valjalo rastati, jer i ona je znaila neto u
njegovom dvadesetogodinjem odmetnjtvu; kad je
bio od svih odbaen i zahoravljen, ta udna, nevidljiva ena - osveta u njemu grijala mu je duu,
sokolila ga da izdura sve one~dyg~! ~~e z~~,sva
on~ arena,Jww>vll proljeCa od kojih dua boli, da
preboli; sve. .J,eke, tnn.e misli da rasprede i da ih
navede jednom cilju - l1lldi da c kadlitadli sresti
Garia. A bilo je muogo nevolja kad je htio da

skrasi svoj ivot. Bilo je dana kad je gotovo vrsto

odluivao da sc preda kadiji ili sejmenskom bai.
Ah, vazda bi se iz njega, po nekom neznanom putu,
iz njegova bia javila osveta; da ruje rano za tu
odluku, llam Dag'! Kud si se namjerio, Ham'? Kud
misli? Zar si sve 7',aboravio. oprostio. Ham-Dag?
Oprata ti to komad svog ivota nekome? D. Ii si
razmisho Ham? Oni tebi nisu nita oprostih ... I tad
bi mijenjao veC donijetu odluku. l'UnD'iO. bi. jo
du~lje,jo otrije, gazio kroz ljut snijl'l1 kroz gu~,
~b!mje, u vie stijenje iznad-sebc. I joS ljue bi mrzio
i u sebi stiskao tu ~e7nanu enu-osvetu.
Kad se ona u njemu okotila, kad se javila, kako
sc II njegovu duu uselila - to ne zna HamDag; hoe
li to biti onog dana kad se vratio IZ vidinsk:e bitke i
kad je saznao d. muje Garil silovao sestru, ubio
brata koji ju je titio od njegovog pijanog zuluma'?
ni se u njeg u....-ukla osveta moda onog dana bdje
kadija presudio dmgaije nego to je trebalo, i zbog
ega je bacio carsku zastavu pod noge i morao onda
llicati da ga ne popljuju pa ohjese? Kad se to
dogodilo? Ili se moda nikad i nije desilo, ve je ona
u njemu bila s roenim danom?
Danima. mjesecima i godinama bi, kad god bi za
to imao mirna trenutk.a. razmiljao o toj utvari II sebj,
ali nikada je nije mogao dovoljno snano uhvatiti za
kose, za stegno, za ruku i rei joj: uj, betijo, ko si
1 odakle u meni, i ta hoe~, i emu mc to vodi? r
kad je ubio jednog sejmena to ga je prepoznao i

potegao za kuburu, i kad je isjekao Gar-iova brata

namirio ujam u krvi za svog mlaeg brata, i kad je

kadiju i oborio ga olovom u prainu
pa mu poslije zapalio kuu ...
Ta udna kurvetina II njemu. ta osveta, s kojom
je bio prinuen da ivi to god je ljue svetio nepravde uinjene prema njcnru, sve vie je fallJa po
njegovom biu, sve jedrije je cvjetala; mila je kose
njegovom krvlju. mirisala svoje~!lj!yidljivo; vit.!co.
besmrtnQ.J~o njegovim dahom, protezala sc neu~
.-morena niim, nevina ali tvrda u njemu, odluna da
nikud i nikad iz njega ne utekne. Ham-Dagje silazio
II tekiju kod dervikog ejh. i moho g. da iz njega
molitvom iS~lera tu nakazu, aji nije uspjelo. Iao je
i II Teanj preko planine Rastu!e i Borija kod hode
udotvorca. ali ni to nije pomoglo. Kupao se u
obljevima planinskih trava; salijeva1e su mu nene
olovnu stravu, molio se Dragom~ Svemoguem Bogu, ali ni to nije pomagalo .. ,
"Hajde, idi iz mene, nesreo!! - kazao je II tami
planine uoi najudnijeg d.na Lejletul-kadra. Tad
se ona javila zmijskim glasom: lOOtii U, Ham!
Otii u iz tebe kad ubije Gar-ia. Tad e! i ti
umrijeti. Bez mene ti nema ivota. Kad ja odem i
tvoj odlazak je suen, Ham."
"Jz tebe e je jedino isljcrati djeija dua, sinko"
- kazala mu je jedne veeri stara nena kod koie se
svratio da zanoi II planini "Samo djeU::I dua,
razumi me, djeija" -- sluao je sparuen, vehal glas
iz stariinih usta.
j

nou saekao

,--

116

- Ali gdje u nai djCljU duu, majko" pitao je

dalje Ham.
- U rebi je, zametenjo. Nigdje je ne trai, u tebi
je. S.mo kai: Kulhuvelahu ehad, allahhusamed.
Hajde z. mnom, ponovi zorn.tenj.e... Iliam-Dag
je ponavljao itavu no tc teke, nerazumljive rijei
to mu ih je rekla starica. Ponavljao ih je i sutradan
i uz lo stalno traio u sebi djeiju duu, kopkao po
razumu, po krvi, po kostima ne bi h odnekud, iz tog
neizmjernog neznanstva u sebi. iskopkao djeiju
duu.
Lutao Je mislima po svom" dalek.offi, ljupkom ..
djetinjstvu, trkarao po3arenQ1l1.~!limuJlSllillllellll.
hV'lllo se z'l'irage, t.o.Ele tijoiJ.flladosti i za golern-,,_
_~ U tim rijetkim,..hljdlllv !Ill_!!fisjel!lliima, 0'veta~'.ena bi II njemu nestajala, prhutila se i nebt se
javljala sve do asa kad bi se nevidljivo klupko
prediva uspomena razmotalo do povratka iz Vidina,
s onog strai:nog vidimIkog polja gdje je sabljom
sjekao pobunjenu vojsku Adami-bega RustL"II1a;
tad bi. kao .tonoga ;V9J;i!lja_ runa hka iz njega
'iskljjala osveta;grohotnjena zlog smijeha za as bi
poruio sve njene uspomene i tad je Ham.nemgt<'no
6unava.g kako muje.dllleka djeija dua u njemu i
da je sve rut u provaJiju_CrIlQg emera. Ostajao bi
sam ba. kao to je i danas. sam pred~Qm.
U oima - umirala jeJiho ljetinu on nemoan da
bilo ta poduzme ili sprijei da se to neminovno ne
dogodi, da se bar odloi za kasnijelsamo da ne bude
sad. ne nikako sad.
117

Nije mogao.
Cekao je da se i to zadnje dogodi. Jo jednom mu
je valjalo kleknuti pred osvetom u sebi, Morao je toj
neIllsitoj zvijeri, to mu godinama gospodari biem.
razumom najvie, dati jo jednom demirh tepsiju sa
glavom, sa mrtvom, odsjeenom glavom Gar-Sj~a,
A onda <:e mirno ubiti i sebe i nju; vjerovao je dakad ne moe dotlli II sebi91~iju duu - moe
,:>:lastitom smru konano odagnati i tu sll:;!n~neznanu enu-osvetu iz sebe. Jo se II jednom kulklC
svojeg razuma nadao da e kao maksum, kao tek
rodeno dijete, krenuti put Boijih perivoja gdje za
njega postoji odvojen divan da pred Boijim licem
ispria lIVe kako je bilo,
Juer je ekao Ded-Molim.da, Ded-Mehmed je
bio njegov vojnik kad su ili na Vidin da gase vatru
pobune u Bugarskoj. Ded-Mcluned je bio tad njegov
!:ieiz, a sad dojavljiva svega to se zbiva u kasabi
ispod njega. Ded-Mehmed je juer sav zadihan,
i7.deranih akira doao II planinu s torbom fieka za
puku, s olovom i prahom. s dUhanom i agetom i
kazao. Nije ni sjeo, a kazao je kro-L; pljuvakuJ kroz
.tisnute vilice:- Begerendi, kod kue .ie! Samjc! l
doao je iz Carigrada!' ..
- Ko je stigao iz Carigrada? -' pitao jc Ham. Smiri se, pa polahko kazuj, Ded-Melimede. Hajde
sjedi pa kazuj odreda i polahko, Ded.
I Ded-Mehmed je poeo da kazuje kako je uvrebao u karavanu koji se nije ustavbao II ariji Gar-_
-ia. Vidio je kako je hez pratnje, zavijen beduin~

skim bumusom uao u svoju kuu., u kuu svog oca,

i njegova, oeva mu oca kuu. l zaum je Doo-Mehmed skriven iza pojata zapazio da e ostati te
noi, a ujutru gaje ponovo vidio u vnloyima, i kazao
je zatim Ded-Melimed:
- Eto, begefendija. i tvojim arslanskim oima
ivotne rado..'tti! Ubie zasigurno Gar-i~a i namirie krv tvoje krvi i obraz tvog obraza, obraza ti
oina, i obraza njegova oca, amin Boe, jedini
Gospodaru Zemlje i nebesa.
- Amin - ka7JlO je Ham-Dag. - Vrijedan si glas
donio Ded-Melim.de. im da te nagradim? Hoe
li onaj mlin to je ostao, ili ardak II Sokovici. ih
ljivike uz Jaliju? Slobodno reci i biraj, Ded-Mehmede. I hodi da te poljubim i da sc hal.limo kao brat
s bratom. I dau ti tJlpiju da ti moji odsijeku sve to
poeli za ovaj glas. '(:lapisau im da ti dadnu onaj
komad zemlje koji poeli, Ded-Mehmede.
I lad je poljubio svog nekadanjeg seiza. l sadje
sam dok popodne gori u utoj. istoj vatri i doktiho>
bez ikakva glasa i znaka,,_umire ljetma,,- Dolje, ispod
njega je kasaba i vidi Gar-iovu kuu. Vidi i dim
iz odaka, kapiju i basarnkc do gornjih soba.
,Ham je ekao svoju zadnju no pa da krene na
svoj zadnji put, II 7.adnjU pustolovinu ~metenjatva,
a onda e, uz Boiju pomo, krenuti na jo jedan,
dalji, neznan put, II plavo DCbQ.. izmedu zvijezda do
Boijih vrtova. Sta~e i zakucae na..ogr~
Jupnue_2;Ja~i~~naz1atnim..\!ratima.i melekj e mu otvoriti denctska vrata i On e ui i stae

pred Njegovo lice i rei: ".P~t&Lje Tvoj rob Hmn~

~daJ<aeJ;Y~i-grijch",drugih ida Te
_pitil".o Neunitivi~ ima li mjesta llIDj.Oj. dui. fl
Kao u nekom bunilu. ukoen, zakovan ~ii~dom
u prazninu umirue godine ispred sebe, kao da uj~
nevidljivog sugovornika: !ljesi li pronaao djeiju

duu u sebi, robe moj, Ham? Dodaj mi djeiju duu

i mjesto ti je osigurano, robe moj, Ham."
l kao da se vidi kako pretrauje po sebi, kako
prazni dio po dio svog bia, aJj niotkud, ma kako se
naprezao da nae, ne nalazi, ne javlja mu se djeija
dua
"Imam samo djetinjstvo, 0, moj Stvoriteijuot
uje

i svoj glas, a zatim mu se vraa odgovor:

"Traio sam djeiju duu~ robe moj Ham. Bez nje ti
nije mjesto u vrtovima. Bez nje e lutati ispod
nebeskih kspija do kijarnetskog dana, tada u ti
presuditi, robe mQj Ham. Idi sad i trai svoju izgubljenu djeiju duu ... "
Ni lpazio nije kad ga hlad akama dotaknu po
licu i on se tre, Iagahno se vrati samom sebi i prvo
to uini u tom povratku. bijae pu.~ka; dohvati .Ic i
pregleda da li joj jc grlo puno fiekom, zatim to isl:<J
uini s objema kuburama za pojasom pa ustade
polagahnim korakom, pognut malo li leima, krenu
s ruba emsi-begova gaja prema ka.liabi ispod sebe.
Bez potekoa je doao do Gar.iove kue, jo
lake joj zaobi~ao ulazna vrata i preskoio jza kue
pJot na avliji, a zatim sc, izuvl izme i s kuburom
u ruci, lagahno ispoo drvenim basamcima u gom.ie
120

odaje. Otvorio je vrata i ugledao Gar-ia kako stoji

pred Boijim licem i klanja akam. Kako mu je bio
okrenut ledima. htio je da saeka dok Gar izmoli
zadnju dovu i dok ne preda selam i okrene mu lice.
Sjedei na soiji iZl! njegovih lea, gledao je llam
Gar-ia kako pada na serdu, kako apue molItvu,
kako s.e ponovo teko previja u struku j nanova pada
elom na postekl)u i zatim kako podvijenih nogu,
Mlei ruke na prsima. oekujui da u njih Svemogui spusti nevidljivim putem nagradu 7.a ono to
Gar ini.

Dok se molitva iz Garovih usta mrmorei irila

tiinom odaje, Harnjeu vilinskoj brzini motao ivot
ispred sebe - sad je nanova bio pred kuom i uo
lelek gorak kan ''Peena krv od ljute rane u grlu. U
oi mu se vrati bratov tek zatrpan kabur - uta
ilovaa ga gru!mu tl prsa i on bi posrnuo da nije
sjedio u Gar-iovoj sobi. Zatim mu II oi ude sestra
Namka l njen izluden pogled, uhvaena donja vilica,
pa onda kadija., pa onda zastava, pa onda sve to se
oduljilo ravnih dvadeset godina~ svako brdo, UfVlna l klanac, svaka no puna cvokota zuba, na hladnoj
vjetrometini, pa vrela Cijev pu.'!ike. pa hladan jezik
sablje, pa smrt 2a smru, jaz za jazom, most za
mostom bespovratno srueni i nikad vie, nikad

prema drugoj obali ...

- Esselatu vesselamu, alejhe ...
Gar-i predade selam na lijevu, pa zatim na
desnu ~1ranu i ugleda iza sebe sjenku na duvaru Sto
ju je irak mutno iscrtao na suprotnoj strani. Zatim
!21

se po-lahko okrenu i oi mu se ukoie kad ugleda

Ham-Dagovo lice.
.- Ako si brat, nem~j - istisnuo je Gar-i gle~
dajui u kratku puku. ~ Budi ovjek ~ hvatao sc
Gar-l za nevidljivu uzicu prema Hamovom srcu,
- Budi ovjek, llam~ ne ini to ...
~ ov;ek sam, Gar ~ rekao Je tvrdo Ham. Pipni

mc> Gar-Siu, pa e se uvjeriti snanije i od samoga

Boga.
- Ubi-e me. zar nije sve zaboravljeno, Ham? jagmio se Gar da podsjeti Hama kako prolost nema
duga korijena II ovjeku.
~ Jakako, ubiu te, Gar, Moram te 'Ubiti i tj zna.~
zbog ega te moram ubIL Ti to najbolje zna. Zbog
sesU. k<\ja j< peludjela i sad je mazIum, naivka i
vuca Se sa trhnoanla po kasabi. I zbog brata te
moram ubiti, Gar. Zna da si ml uzeo krv i kuu
zavio II crno'! A n(\jvje te moram ubiti zbog oye
kurve u meni koja stalno vle: Jo, Ham! Jo, i stalno
jo! Zbog tebe se ona naseJiJa tl mojoj krvi, ula mi
u kost, sjela ped grlo, sledil. srce, Gar-iu!
- Nasvetio si se, Ham. Dosta si pustio krvi, dosta
kua II crno zavio za sve ove duge godine, pusti me,
Ham.
U Gar-iovim oima je bilo jednoJilleln....ue...
opruena i 7,ategnutoJgia-kad vjeaJu o~... j on
sc po njemu primicao Hamu, plazio potrbuke, protiskivao se s oitim strahom da ne omakne u bezdan
ispod sebe. To je hilo sve to je Ham vidio u GarovIm oima.
122

~ Uzalud ti je, sve ti je uzalud, Gar ~ kazao je

mimo Ham. Samo mcjo vie ljuti~ Ga.r. Ncpoz1vaj
me na ovjeka. na Boga, na ljubav. na merhamet Tl
si od mene nainio ovo to sam sada- ubojica, kati),
umnjak i bezumoik. Ne dotii me se ovjekom kad
si ti to davno ubio u meni Jesi li ti, Gar, bio insanske
sorte kad si mi silovao petnaestogodinju sestru i
ubio brata!? ta si ti bio tada, Gar-iu'! Kazuj!
-- Bio sam pijan, Ham. l;na da sam bio izvan
sebe. Nita nisam znao. nita. ejtan me je zaveo,

znaj..,

- Pa ko je kriv za sve. Gar? Reci, ko je krivac?Ham je osjeao kako mu je kratka puka oteola u
mei, kako mu se tijelo, do maloas nategnuto kao
luk strijele, polallko oputa, gubi snagu. Umjesto
dugogudinje elje s kojomje vrebao as da uhvati
Gar~ia i da ga,~~_ ima u ruci pred
sobom ud.vi,l\!o f i
l kao ~ sad je osjeao
neku ravnodu~nost i elju da s njim razgovara, da ga
kori, umjesto da ga bUe. da ga~ ako bi se ikako
moglo, izvue od smrti pred kojom je sjediQ na
kOljenima, ih da mu bar dopusti da se isplae, da ga
,vidi majuna,-kag-Zm Q jema,....da s~im mogu
nostima opere svoju duu .. ,
Samo da nije rekao: "Budi ovjek, Ham". Samo
aje preutio tu rije, mof.da bi se i pokupio. pljuno
mu u bradu~ savio puku u bensilah i izaao u no,
u nedo. II nepovrat, tl ludilo...
- Dragom Allahu sam molio milost za sve to si
uinio. Ham. I za kadijinu runu smrt, i za."
123

- Kuaj, Gar! - viknuo je Ham~Dag. - Kuaj,

k~jn si~e, i,ne moh za ~~, za sebe moli! ~a s1be
molt; pusku Je ponovo ocut1o teku. hladnu l on je
snano stisnuo za tankovijrui vratbo da day} Garia,
~
Dizao je kuburu polahko prema Garovom licu i
kro~e4unjavo svjetlucllJ1je pepeljastog gy.Q..da i
z~~tne n:ake nade koji su se odbijali od dva naPeta'
fioroz., lI.m je ugledao ogromnu, utu p.laniJ:!!l....
Garova lica, pa dvije krilate ptice obrva. pa ravfto
polje ela, pa gustu umu sijede brude, pa klanac
njegovih stisnutih, ukoenih usana, .Cijey' Iqatk~, ~
puke sepolahko i prijetei pndizal. prem. toiumj,_
masnoj. znojem oroenoj poljanii Ham, prlje nego
to sastavi horoze kubure s kremenom i prahom
fieka, kroz kratak i glasan pucatY-lIukc i jeziac
plamena koji"sunu iz"obiju cijevj kroz bljuvotinu
,llubi~to.l! povjesma di!1la, ugleda kako se na O.rovom elu~ taman pn samom karuku, ukaza~a ~
-1llega koja se II tren rascvjeta i otvori, Vidio je jo
kako se Garovo tijefo presavi udesno i kako mu
jedna ruka, da li lijeva~ il' desna, krenu prema tom
udnom, rumc:nom cvijetu1Jmji i bijae neto na
Jljepo to mu ostade u'JeCanju .1' ne stie da ga
dodime~ ubere, pomirii; ruka se slomi negdje na
pola pull! i pade na serdadu nekako talasno.
Gledajui smrt ispred sebe, Ham napreae shvati
kako ostade sam, bezimc~ prazan i bez ikog svoga;
n1 ene-osvete ne outi II sebl da ga osokoli i osnai
"J(a'L!tQj~ _tp.......!iillUr;Linila j niti da mu ko aferim
124

izrekne to je dokrajio bratova krvnika i sestrina

unesreitelja. Ni prasak puke nikog ne domami da
ga napadoe i da se brani do zadnjeg fieka u preostaloj ]aalkoj puki, Nita, Samo tiina, ta je ui
nio? Moe li ovom smru oivjeti brata, vratiti
obeaenoj sestri obraz i zdrav razum? ledino to
ivo outkuje to je.ptar miris b~ta.
Nikad u ivotu nije bio tako usamljcnkao lenoi,
ni preplaeo tom samoom kao sad.
Kao da je bjeao od nekog stranog, opasnog
neprijatelja, Ham, preskaui po Iri stepeoika, spade
II avliju, a zatim upade u busiju tamnog sokaka; iao
je urno. bezobzjrice, napamet i bez ikakva cilja, i
kad shvati da vie nema kud, zastade kod Alajh-damije i udiuj.l;ratklm dahom hlad!!nzIllknoi
kasnog ljeta, napipa dmgu kuburu u pojasu i hitro je
izvadi; dok ju je prislanjao na vrelo elo, sjeti se
onog rumenog cv1i~~ ~to ga je spazio maloas n<l
Garovom licu pa podcavajui djevi puke nasJino
mjesto meu oima, pritisnu, ..
U truniu sekundc~ u onom njenom neizmjerIjivom dijelu, dohvati mu razum tens,ku anteriju i
jedou bijelu, pa zlatnu ruku, koja ga pnvuc nekud
u lvitastu maglu.
Ujutru j njega i Gar-i<ia pokopae izvan mezarluka~ jer niko nije mogao dokazati da S~ nisu sami
odmetnuli od ivota.
- udo nad udima - govorili su ljudi.
Dva zakleta dumana II jednoj noi sami sebi
(!okundisae, udo, pravo udo,
125

OBEANJE

Majci

Snijeg je toliko napadao, toliki dubok da je na

zasut do taraba, do polovine svih kaplja i
kapIdika, gotovo du kunih vratiju i prozori Bilo
je to jodnog tihog jutra kakvo zna nastupiti nakon
gOlemog nevremena. Uini se tad kao da tu tiinu
nije niko umio izmisllti ve meava i tmasto, sru~
ene nebo iz kojega danima l noil113) kao kroz
prodrtu ponjavu, padaju guste pabuljiee snijega,
Nevrijeme je tad, inilo mi se, sjedjelo, ekalo se
po bijeloj, ogromnoj bradi, izmiljajui ti~inu do
najveih razmjera kako bi se ljudi, oni odrasli i
najstariji, i djeca, plaili kako da izau iz kua, jer
valjalo je nekom ii na posao, nekom se urilo
otvo~t~ duan na ariji, a svima je valja10 prvo
otvonti kuna vrata, progaziti dubok cjeiac snijeg
do avlijskih vratnica.
Ja. sam tog jutra, vrela obraza prislonjena uz
prozorsko staklo, ekao brata.
M'\ika nam je vc nekoliko dana kroz neku zgusnutu brigu na licu govorila da e se Mustafa vratiti.
I dok i sad, nakon toliko godin. sluam kao edzvon
n~ene ~jei ~to su liile na vrstu, nepokolebljivu
Vjeru, IStu onakvu kakvom je vjerovala II Boga, ja
se ponovo vraam u to jutro; na obrazu osjeam
so~ ~no

126.

hladuou prnzorskog stakla, ispred oiju mije ogroman smet snijega iz koga proviruju vrci mladih
danarika i oilici vinove loze uz ogradu_ Mi tlismo
imali tada razloga da ne vjerujemo njenim rijeima,
ali kad je poeo da pada snijeg i kad je sve snanije
poeo da pue vjet.ar zavijajui oko kue kao bijesan
vuk, nanosei i redajui nano~ j smetovima zasipajui avliju i sokak, mati nije vi!Se biJa tako sigurna
u glasu kad namje govorila: "Kad se vrati MustafaU.
Nije zavravala zapoetu reenicu, i b~ taj ne~
doreeni dio njenih misli to su se kidale na ovom
najvalinijem mjestu koje je obeavalo i dosta suduka. i peksintite, i pune bisage robeJ kese srebra i
darove od teke, ute svile, fesave i izme - sve to
to smo danima i daoima oekivali i .Iuali iz maji
nih ustiju otkako se Mustafa s karavanom trgovaca
otisnuo u svijet sada je ostalo na neodreenom obeanju "kad sc Mu~iafa vrati", a ml smo, siguran sam.
svi mi tada u kui, svako za sebe, duboko U tajnim
rafovima mozgova pomiljali: "ta e nam sam
Mustafa ako nee doi s konjima i bisagarna~ re7.aijama j smokvamat cerlemama j sjajnim ogledalima? to bismo sa samim Mustafom dok pada
snijeg i zvi1,di meava oko kue?"
U sobi je i danju i nou loena vatra te zime i
najstariji brat Abrno morao je predveer sprenuti
jednu golemu kladu koja bi svu no cviljela II peici
hrvei se s tankim plamicima, Sjeam se, kad bi sc:
lampa gasila i mi polijegali po duecima, sigurni i
zatieni kunim vratima i toplinom sobe koju su

127

grijah plamenovi iz pei i posebnom toplinom .to

namjuje ulijevao majin glas, tad bib kroz polum-

rak sobe mogao vidjeti najneobinije are to ih je

stvarala vatra odsjevima po serdadama na podu, po
zidovima sobe, na tavamei obojenoj zelenom bojom. Uz to bl, jedui nevidljivim zubllUa kladu,
vatra aputala najneobinijim jezikom neku svoju
uspavljujuu priu od koje sc i sirova. vornovata
klada II penici raspadala od miline, pretvarala II
drago kamenje i ute komade zlata, Pria se kroz
cviljenje mokrog drveta irila svukud po sobi, Iznad
naih djeijlh glava, plazila je mirno po naim tldma
uljuljkujui nas svojim slatkim arolijama.
Zadugo sam takve jedne zimske noi, dok sam
.Iuao kako majka teko i zabriDum uzdie, dok se
tiho moma 7.2- sretan ishod Mustafina puta. ostao
budan. Otvorenih oiju prestraen pomilju kako je
sada uasno ne imati ovakvu sohu, brau j majku,
vatru i duek, l stajati negdje II pustoi u snijeguok
sve mrzne i puca od hladnoe u deblima ivo meso.
'Uz to sam osjeao neku slatku, prijatnu jezu to
nisam tl karavanu na nekom sumom putu dok snijeg
zasipa oi i zastire tragove.
"Noas e zec traiti svoju mater" - sjeam se da
je predveer, dok je izlazila iz nae kue, rekla'
amilovca.
"Takav tije H.rusin, draga, i da $" nJje stid starije
sestre Zehmerije. 7lUlUZO bi, moja Cami1ovce,lonac
za vatrom i drijebe ti kobili" - odvraala je majka
ispraajui nau konu.
128

Te nerazumljive, strahom optoene rijei~ imale

su tada II sebi. za mene neku svoju duboku poruku.
zbog ega sam, gonjenradoZl1alou da je razmt1!'m,
da shvatim njen pravi smisao, ronio po uobrazi1ji i
najmatovitijJm dnima svog bia, traei tog siromanog, malog zeia koji sad, dok sc nevrijeme
primie svom stranom vrhu, trai svoju izgubljenu
majku da ga zatiti i spasi sigurne smrti u nekoj
dubokoj. mranoj umi. I tad bih, sluajui cviljenje
klade II pei, jae stiskao jastuk i primicao svoju
glavu majinoj.
I kad je svanulo jutro odmah sam prislonio lice
uz prozorsku sru i sledio se od jeze videti pred
sobom smetove snijega, poleglo granje sa stabala u
Zaim-aginom vrtu, polomljene plotove i pred tiinom to je sjedjela u praznom, bijelom prostoru
njiva, avlija, sokaka. Tad sam, iako nejasno i iz
daljine, shvatio zato Je majka ostavljala nedoreenu
svoju misao o Mustafinom povratku. [zgleda da ni
ona. inae puna nepokolebljive vjere i nade u njegov
povratak i sretno zavren put~ sada vie nije vjerovala da e biti onako kako oekuje. Od dana kad
je brat otiao majka je svakodnevno, poluglasno
zavravajui mo1itve~ pominjala Mustafu j traila
svim svojim srcem od Boga da je uje. da ga zatiti
l sauva,

Mene kao najmlaeg li kui nije vie kao ranijih

dao" dok je bezbrinost ivjela u naoj kui, dovodila pred prozor okrenut istonoj strani da se
nasmijem na sunevu kuglu to je s ranih jutarnjih

129

dogoditi ako nam glad obori s nogu nau jedinu

kravu? Zato je ona nakon premIljanja skinula svoj
prsten iji je gornji dio imao oblik kotice ljive J
bio sav opervaen b~jelim. isknavirn kameniima
i dala ga bratu da ga odnese i zaloi kod Sulje
Tabora.
Svi smo tad znali da se neto stra.~IlO dogodilo,
jer majk.jc taj prsten neizmjerno voljela i uvijek bi
se sjetila da ga skine dok bi pripremala Ijjeslo za
pogau, ili kad bi izlazila li bau da donese krumpjr.
ili mahune. Prsten je za sve nas bio i neki tajni,
nedostini znak moi i snage na~e kue; dok je bio
na majinoj ruci i blistao se u stotinama najrazliiti
jih varnica, mi smo u tome vidjeH njen ugled, hrabrost i odlunost da !lama svima zapovijeda, da nama
vlada. da nas vodi i uva, bori se i pati,
S prstenom, za veliko. nepojmljivo udo. krenu
i zima; sunce je izlazilo tano iznad kunih vrata~
veliko i sjajno, i pred njim bi, imje ono zapoinjalo
svoj zlatni hod nebom, nestajalo smetova snijega) a
pomaljali su se glogovi grmovi. plotovi, zelene kape
granja, rebra stare dunje II bai, izlomljeni vrci
Zaim-aginih ljivaj poeli su u jatima i uz snanu
ciku prhulati vrapci i Klin-dede oko tek pomoljenih
nagOljetin. lernlje.
"Kad se Mustafa vrati dobi~ nove opanke!! luto da se i u majku vratilo odlaskom zime i pojavom
sjajne suneve kugle neko zapreteno l"db'j}Olo.1.enje.
Ponovo je njen govor o Mustafinom povratku bio
odredeniji~ ptm nade i obeanja i mi smo, svi odreda.,

sati prila lice, i bilo mi je zbog toga poma1o i drago

to vie ne sudjelujem II tom besmislenom cerekanju
kad od ~'UIlca sada nije bilo ni traga ni glasa, Samo
je u1jela tiina II sivom, be',dinom prostoru dok je
S vrhova snjenih nanosa kao sitan eer, ili dobro
smrvljenu so, vjetar otpuhivao smrznute pahuljice
snijega.
I to su dani odmicali II kui je bilo sve manje
brana, masla, drva i novaca, a kako je zima bila sve
nemilosrdnija i hladnija, li nau kuu se poela
neprimjetno uvlaiti neimatina. Uz to, od Mustafe
nije bilo vijesti j braa bi kroz prtinu. modrih obra:m
i ruku, svakodn<."V1lo
.
satima ekali pred menzilhanom glas. gdje je zastao bratov karavan. Vraali
su se tul,nih lica i oborenih glava i majci nije bilo
potrebno da oni bilo to kalu, jcr je i pogled na njih
bio dovoljno jasan odgovor da ni danas, kao ni
ranijih dana, nema nikakvog ohrabrenja za nau
kuu.

Na sofrit dok bismo jeli, bivalo je sve manje

pi1ava. bamnjc, evapa j sutlije, a sve ee bi majka
poslavIjala pite od krumpira i bundeve i bilo je tuno
pogledati majku kako pronalazi na stotine razloga
da ustane od jela kako bi nama ostajalo vie,
Jednogjutra, treeg po redu otkako je pao duboki
snijeg i dvadeset i sedmog otkako je s karavanom
trgovaca otiao Mustafa sa ovijim koama da trgu-

je l uao je Ahmo i rekao majci vlanih oiju kako

sijena na tavanu~ta1e ima jo samo za nekoliko dana.
Majku je to snawo po1reslo, jer to e se s nama
130

131

Mustafu, ve veselog, zdravog, u novoj, begovskoj

s urkom preko ramena. crvenim gajtanom,
u dubokim izmam.a. s tri debela ata, ti bisagama
prepunim poklonima za:nas i kesama maded~ja i
dukata koje emo brojati i reati ih u male, svjetlucave kuie do vrba kunog boja." u
l>Dobro, dobro dijete moje, ne mora, ne siH tebe
tvoja majka, ali kad se Mustafa vrati neu ti kupiti
tahan-halve kod Dodi-Imira" - sa nekom sto-postotnom sigurnou, nedvosmisleno, kao da je brat
ve pred avlijskim vratima, tek to Dije uao u
ganj~ iH sjeo na seiju j pored sebe spustio golemo
blago, majk. bi opominjala nekoga od nas, ako bi
mu na licu zamijetila i najmanju mrzovolju. lli ako
bi durei sc, utke odbijao da ob.vi dio svog svakodnevnog zadatka.
"Vidjoe.!, Tulo", govorila je ...tra zaikujuj
brata i pravei poluvreli.m msicama ike na elu
"kad se vrati Mustafa, kako u se satno dotjerati i
biti jedna po jedna, a ti - crkni-pukni!"
Obeanja o Mustafmu dolasku bjla su i II naim
snovima j dok bisrn<J zajedno molili Boga, dok smo
jeli ili sjedjeli, pa i kad bi nam misli bile uperene
prema neemu drugom - Mustafa je stalno bio tu,
izravno iznad oiju. pod eonom kosti. u novom,
sjajnom odijelu, okruen slugama, na razigranom
konju. Majka, i sama u oblacima, opsjednuta vr
stom vjerom da e brat dO4 sIgurna da je prodao
pet stotina. ovijih koa, maslo l konje, poela je da
pozajmljuje od komija brano, drva, sjeme za sjet-

vjerovali da e on ipak doi s dalekog puta. Zamiljao sam tad. kako je za prodane koe kupio
svima nama obuu i nove jeenne za bajramske
praznike, majci svilu za dimIje, a sestri boaluk kad
se jednom bude odluila udati za efku Berberina.
"Hajde, Namko, du!lo, odnesi napoj kravi, pa kad
se Mustara vrati, majka e ti kod Fadil-bega u duanu kupiti papue\!- kao neku nagradu za to to e
sestra po jutarnjem mrazu i pok1izici ii do taJe da

odjei.

nahrani kravu, poticala ju je majka, a mi smo svi II

kui, bez obzira to majka vie nije na ruci imala
prstena s jskriavim kameniima, ponovo na njoj

vidjeli onu staru, dobru, junako majku; bez obzira

na neimatinu, beznade koje donosi 0d137..ak iz kue
najstarije mu!lke glave- mi Smo UIlJOJ vidjeli neko
svoje skriveno bogatstvo i tvrdo smo joj vjerovali
da e sve biti ponovo bogato i puno II naoj kui,
srcima i oima, I zato smo, svako II svojim mogunostima. slomo, ohrabreni majinom samou'\jereno~ obavljab sitne kune poslie: donosili vodu
s Dervi~ina bunanl; cijepaU drva i unosili ih u kuu,
hranili naliu kravu Vinju~ istili avliju l bau. Svi
smo kroz to vrijeme kao nikad ranije sigurno zbog
toga to nas je majka kuraila nadom da e Mustafa
doi s pula - poeli sve vie i predanije misliti na
njega. 1 to ne zbog njega, Mu."ltafe, crnoputog. kvrgavih prstiju. i orlovskog nosa i tekih, svedenih
obrva, najstarijeg medo nama, grubog ponekad i
zamiljenog esto vjerovatno zato to je teinu
ivota shvaao ozbibnlje od nas - ne takvog brata
132

t33

vu, novac, i svakome bi. kao objanjenje za pozajmicu, govorila da e sve biti vraeno i jo dodato
poneto kao zahvalnost im se Mustafa vrati,
Tako se naa velika nada poela prenositi i na
druge ljude II sokaku~ 1 oni su zasigurno o Mustafinom povratku priali. mjerili II mislima s kolikim li
e se on bogatstvom vratiti. to e od toga i njima
pokloniti. pa kad bismo izlazili II rijetkim prilikama
da se poigramo na Mula-begovoj meraji, djeca najh
komija bi nas pitala; "Kada e se vratiti Mustafa?"
Sigurno su od roditelja uli prie o njegovom
zagonetnom putovanju, pa su i ti mamanj, nai
vrnjaci, nesvjesno, kao da je tnQl brat neki izmiljenjak, dobrotvor kao Hazreti Hrzul, oekivali njegov
dolazak s nadom da e i njima moda donijeti n.
poklon igraku ili slatki iz dalekog svijeta,
I jednog predvcC1ja, pred sam Bajram, po sumraku, da ga niko ne vidi i ne prepozna. vrati se
Mustafa. Bio je u dronjcima, nateklih nogu i izmnnutih prstiju, tako da smo mu jedva skinuh inIle.
Neob~jan, ut, mrava tijela, poguren u leima i
stariji II licu nego to je ranije bio, sjeo je pored
prozora i stavio stenjui noge II legjen s toplom
vodom i mi smo vidjeli kako mu je meso na nogama
modro, kako se razdvaja.
Zaudo, niko ga od nas ne upita, niko se i ne sjeti
poklona, novaca od prodanih ko:7..a. svih onih udesa
o kojima smo toliko sanjariIi~ Jer kao da nam je
svima bilo pree da majino obeanje o sretnom
hratovljevo povratku; dalje traje",

MUSAFIR

I njihovu kuu obiljeie.

Muhtar Salih, koji je nekad, prije; nakon prevrata, bio glasnik njihova oca! ozbiljan! mrka lica l
stranog dranja, predade Alibegovici kukiavirn
slovima ispisan nalog nizamskog zapovjednik.a da
e u njihovoj kui. u gornjim sobama i na neodreeno vrijeme, biti musafir Ali Kalim-efendija,
serhatbau postavljen ispred seraskera Omer-pae
Latasa u pobunjenoj, pa zatim p<)korenoj i nizamom
pritisnutoj kapetaniji.
Predveer istog dana dva romka vojnika II kratkim modrikastim dolamicama, preko kojih su bili
puteni izukrtani kaii, dodoe pred kuu i na kolima dovukoe nekakve svenjeve i sanduke, j kad
to unijee na gornji sprat, jeda.n od njih, brkajlija
orlovskog nosa, izlazei ree nekim unjkavim glasom da ga jedva razumjee kako . se begefendija
hraniti u ainici i da ga niko ne nudi ni erbetom,
ni lokumom, ni aom vode.
Kako su olnagii pripadali pobunjenikim kuama. Turci su, nemajui povjerenja u takve domaine - da ne bi otrovali vojnog zapovjednika l
na taj nain postavljali nevidljivu ogradu izmeu
sebe i njih. Ahmed-bega olnagia kao j mnoge
kapetanijske prvake Turci ubie jo prole godine
kad su se zadnji Kara Muhamed.paini os-vehlicl

134

135

povlaili

s. granica palaluka, a sada su, pod Latasom, kao odmazdu koja se nikad nee ugasiti. II
svaku kuu koja je bila prokazana i pod krvavim
zakonom smj~tali svoje vojnike, ranjene i bolesne
komordije~ bae i suba~, juzbac i miralaje. Nije
bilo dana da se u kapetattiji zbog toga nisu deavali
sukobi~

izricale teke kazne. surgana, pretraivali

umarci i ardacj~ Hi da nije bilo pripucavanja sa

7A{)Stalim razbijenim kapetanskim pristalicama.
Sve je to inilo da, i pored vojne nadmoi i
svladanog bosanskog ustanka kojeg je zapoeo u
krvi guiti Crni Mahmud-paa a nastavio Latas~ rat
i daJje tinja i da se miris netrpeljivosti osjea na
svakom koraku; Turke su najcrnje gledali oni iju

su brau, oeve l roake pobiti pri ponovnoj provali

nizama ili otjerali II progonstva. Takvi su ih ljuto
mrzjeli i psovali im sve na svijetu, a kad bi ih

II

pro!azu ponekad moraH sresti kako na konjima po

trojica ili hrpama jau niz sokalec, obarali su oi
7.emlji kao da su l1JIgazili na davolsko sortu. l petkom, kad je valjaln zajedniki !noliti u damiji,

mjetani su pobaka klanjali <!urnu, i u nekom

dinom prkosu dokazivali da im ni pred Bogom ni
pred ljudima, nije mjesro zaiedno. U svakom Turi
nu gledali su ubojicu i zlikovca. a tome je~ pored
ostalih nevolja, doprinosila i njihova neobina odjea, govort prez.ir kojim su svi odreda bili okieni,

smrknuta lica i bezobzirna surovost, tako da je svaki

od njih, bez obzira da li je koga od mjetana otetio
ili nekom nekoga ubio~ liio na ubojiCU ikalila
136

krvavih ruku; reci mi der, zar onaj tamo grbavko, iH

onaj utih, maijjh oiju, ili onaj brkonja s dugim
rukama j fesom nakrivljenim na lijevo uho, nije

mogao ubiti Mehina srna, Redepova brata, Nuhanova amidu? Kapetanijska zla volja svakim danom
je rasla kao tijesto u hamuriuko, pretvarajui se, to
bi dulje stajalo II ljudima, li otvorene izljeve mt1.nje
i clje za osvetom,
Turci su to znali i plai1i su se da podignu Jogor
adorova pod vedrim nebom za svoje vojnike,jer Su
predviali, i pored snage dobra oruja i brojnosti
svojih alaja, da ih mjelllni kapotanije mogu napasti,
pa su u svom lukavstvu pronali da je najpametnije
izmijeat! se ba sa onima kojima duguju krv; rasporedi<o se po kuama i domaini SU, ni krivi ni
duni, na taj POdaJ nain, i pored prirodue slobode,
II svom i na svome postaH njihove sluge i sunjevi.
Oficir to je dodijeljen olnagiima II kuu bijae domai ovjek od majke Turkinje iz Burse i oca
Hercegovca. Visoka rasta, otra boda i prava dranja, okretan l nadasve mima, dubokog glasa, j];hje~
gavao je ukuane krijui oi, a kad bi se ipak ponekad morao sresti s nekim od njih, samo bi kao
najvei krivac, koji vrlo dobro zna teinu svog grijeha. obarao glavu zemlji i jedva 7.amjetno izgovarao: Selam aleikjum!
Jednog popndueva dovedue ga dvojica vojnika
mrtva-pijana. Predveer, kadje izgledaJu da se ras~
trijeznio. ali ne toliko dovoljno da moJ.e upravljati
svojom glavom onako kako je to inio trije7;tn. siao
137

je u

arapama, raskopane

dolamice i rasputenih
gajtana, bez onog krutog vojnikog dr~anja na koje
SU ukuani bili navjkli. Uao je u sobu gdje su
nlnagievi, stijenjeni njegovim useljenjem, pmvodili vrijeme i prvi put ih sve odreda pogledao
irokim, pomalo iZaz1vakim pogledom. Izgleda da
ga jc vino obrdbrilo na takav postupak Stojei osJonjen na dovratak poeo Je da govori nekim drugaijim glasom; ne onako dubokim, rihim, podrhtavajuim, vc

jasnim. Ipak, nije se mogla prikriti u

tom glasu gottina kojom jc bio preliven kao d. je

izlazio iz nekog staklenog vr. n.punjenog ijedom

taloemm dugo vremena.

- Evo, istrijeljajte me oima, izvjetajte mislima,
isijecite jezicima, otrujte emerom. Evol nauivajte
se to me vidite pijana. raspojasana, neobina!

Ljuljao se u strnko kao da e svaltirn asom pasti

s nogu, a zatim je nastaVLO: - Dugo sam pripremao
ovo poznanstvo i na ovakav nain j II ovo vrijeme.
Zatim se ispravio, ukoio itav svoj stas, l dok
mu je donja vilica, opervaena t.'l1l0m, kukavjas~

tom dlakom, drhtal. isturena ispred itavog lica kao

neka vojna predstraa, nastavio je da govori unim
istim, zvonkim, pametnim glasom, istim rijeima:
Lelek se, domaini, uje bilo da daje ili prima
degenek. Lelek se stalno uje. ao mj je to sam pod
vaim krovom, to sam II Bosnu s vojskom doao,
to sam dao zakletvu veziru j to Salt1 uope rodeo.
ao mi je i to nas mrzite. Zbog svega mi je ao.
Gledate me kao krvnika jer su varn drogi ubili
138

roditelja i hranitelja, a uo sam

glas mu se sniziO,
postao onaj bojaljivi,jedvaujni grgot kriva ovje
ka - a uo sam da je bio jedan po jedan ... Tu prekide
kao da se sjeti neega. lli da je pretjer.o, ili da je
zaao preduboko u neko vrelu vodu od koje mu znoj
izbi na elo. Pokrenu svoje visoko, koato tijelo,
pokloni se i vojnikim korakom ode.
- Pasiji sin .- apnu Ahmedbegovic.a milujui
dvogod~njeg sina na koljenu.
- KrnJak nad kimeima - ree Adil.
- Kati1 - kao da prosu srebrn gro iz kese, bojaljivo izusti Ilak.
- ta li mu znai ono o leleko i degeneku - z.
sebe, poluglasno ree Musa~ najstariji sin Abme~a
onl.gi. koji je z.vrliio VIsoku medresu II CarIgrado,
- I ao mu, kob.Jagi, psu? - istesa Ahmedbegaviea i polj lIbi utu kiku maliana na krilu.
--Odakle mu samo obraz da ulazi II nau sobu?-

razmiljao je glasno Adi!.

- Vrijcmejeda osvetimo oca-najednom kao da
pue kamdij. i udati ih sviju po golom tijelu, trgoe
ih Musine rijoi. - to utite, to me tako gledate?
"'Da niste ve zaboravili oev kruh i majino mlijeko.
ili ste gujaviari'! to ste od tog dvoga. brao?~ ti
njegovim oima pojavi se sukrvica, zatim su sc
vidjele kande, pa noevi.
- Danima razmiljam kako da ubijem jeduog od
tih pasa, dok vi tu - tu je pogledao po brai kao da
je traio neto - dok vi. svi vij gJedate krvnike kako
139

gaze babin meru! Ponovo je po njima preao onim

neobinim pogledom kojeg oni nikad ranije nisu
zapaziH u njegovim oima.
- Hoe d. nas izvjeaju na engele'! - ree teko
Ahmedbegovica.
- Da nam kuu Z2paJe~ to bi htio? --javi se Hak.
I ovako nam je puna kapa belaj. -- othuknu

mati
- Ako je mIm, onda u se ja, Dolu'gii, pokrstiti.
- Musa je ustao i krenuo duinom seije po kojoj
su sjedjeJa njegova braa i poeo ponovo da im
svima zagleda u lica. - Vjeru u promijeniti7 ujete
li me. Ako ne osvetIm oca nisam niko! Neu da
nosim sramotu na obrnzut a vi ljubite skute ovom
psu! Ja neu!
Smjao je na kraju soije i gledao n.knd kro.
prozor, nekud daleko, kao da njih, njegove brae i
majke vie nema, kao da ni zidova nerna~ ni kue da
nije, ve samo da u nckoj magli plete svoju osvetu.
- zar su te tome u medresi uili? Zna li ta je
Pejgamberrekao, sinko? Ko ubije blinjeg svoga, ili
mu zlo smjsH~ o glavi r.idi, ili zlu pritekne, duu e
svoju tl ejtanove ruke staviti".
I '" njih t.j zakon vrijedi, pa la ine? - nije se
okretao od prozora, aH su mu u napetim teti vama
vrata i na koi Hca~ ruku, II raskre6nim nogama,
ukrivljenom tijelu, bil. pitanja to su traila odgovor. Odgovor ne dobi. i zato, naslaujui se kao da
jede masnu pitu, radostan glaliorn to izlazi iz nje~
140

govog grla, nastavljao je

izazivaki,

nepobrtnom

tanou;

- za nas! majko, vrijedi Poslanikova zapovijed,

a za njih ne? - zatim se okrenu i s rafe dohvati svetu
knjigu, pa je izdie i, pokazujui je kuko bi se io
botje mogla vidjeti i zapamtiti, nastavi: - Zbog toga
nas i kolju kao jagnjad, jer su nas na svom jeziku
uili da budemo pokorne sluge, ludi Bonjaci, koji
se lijepe kao muhe na med na sve to oni otuda iz
Stambola narede i to smisle! A zatim su narn, kad
smo prvi put htjeli rei i mi svoju rije d. se uje,
poslali puke i topove da nas biju ...
Kao da nekom udara uku, njegova ruka snano
udari po svetoj knjizi a zvuk udarca muklo odjeknu
u sobi
- Pravo kue Musa -!re se prvi Hak.
- Niko nije kazao da ne govori pravo ~ kimnu
glavom Adil, ali odmah dodade .li, kako emo
kasnije, jer ako uzmemo njegovu, oni e uzeti nae
glave? ..

--Djeco, budi Bog s vama! - umijea se Ahmed-begovica. - Sta namje kriv on? On nije ubio vaeg
1"" ...
- Samo ti njih ui ropstvu I Podui ih dobro da
valjano oprue vratove kad im budu sjekli glave ko
horozima! Ja neu j, evo, kunem vam se BOljun
imenom: ubju AH Kalimal
Zatim izade iz sobe. I"" njeg. osm teki, gvozd<>ni okov utnje. Svi su znali da

odrati

rije,

i,

stavljeni pred to strano saznanje, svaki od njih je

141

posebice sebe vidio pred oputenom omom ili pred

alajem vojnika sa isturenim pukama. Najednom,
kao da im neto u krv, mozgove i srca uhuknu neku
otuenost prema bratu, a malo zatim, dok se to novo,
neznano raspoloenje pribra po njihovim mozgovima i razgrana jasno i duboko po svim osjetilima,
olnagii u pravoj liniji, u visini oiju odakle sve
poinje u ivotu, po nevidljivoj uzici to ih je kao
nikad do tada vrsto spojila, ou~ee zajedniki
osjeaj mrnje prema bratu, a na donjoj strani, odmah pokraj onog odziva, primijetie kako im Ali
Kalim postade i blizak i drag ...
Svaki od njihje u dubokoj utnji i u umi vlastite
krvi pronalazio hiljadu opravdanja zbog tog nepoznatog Turina: i da je dobar, i da je estit, da je
poten, da nikad nikom zla nije mogao napraviti, pa
da ga valja paziti kao rod najroeniji.
- Bogami je poblentavio - podie iz krila oi Adil
i pogleda po ukuanima. - Hoe da ubije ni kriva ni
duna ovjeka; - zabode tu glasnu misao u njihove
razume ...
- Vidjeste li vi kakve su II Muse oi? Kao da nije
s nae loze - javi se Hak. - Za mene je Ali Kalim-efendija estit ovjek, a to to je ispred turske
vojske, ne mora biti razlog da mu se skida glava ...
- to trai belaja bez ikakve nnde, moj Boe
Stvoritelju - jecala je Ahmedbegovica, drei jednako na koljenima dvogodinjeg maliana. - Jo e
mi i ovom maksumu doi glave zbog svoje pasje
naravi!
142

- Da je pravi brat, dnnnuo bi glavom pa razmislio

ta ini! - vikao je Adil!
Od tog dana u njima se najednom ugasi bratska i
majinska ljubav prema Musi; niti su eljeli da ga
vide oima, niti su rije mogli s njim izmijeniti, ali
su zato, voeni neobjanjivim i bezimenim u sebi,
svakim ulom svojih bia, udruenih kao nikad do
tada, pazili na serhatbau Ali-Kalima. I dok bi prolazio avlijom sa dugakom sabljom o pojasu, i dok
se uspinjao do svoje musafirske odaje na spratu
kue, ili dok bi iao prema tali da obie svog konja
- stalno je bio praen brinim pogledom ukuana.
Bio im je pod trepavicama, u krvi, po kostima, u jezi,
u snu, u kaiki orbe. Oslukivali su sa hajata i ispred
kunih vrata njegov hod i kaalj, pazili da im ne bi
neopaeno promakao i nabasao na Musu, kome je
mati izmiljala tih dana sto poslova samo da bi ga
odmakla to dalje od kue; as bi ga slala u ifluk,
sad opet do vodenice, ili u gajeve i vonjake da obie
kmete. Samo to dalje od musafira!
Ta iznenadna panja, za koju nije znao serhatbaa, svakim danomje bivala sve uoljivija. Ujutro,
dok bi se ulo pljuskanje vode u legjenu i zatim
njegovi koraci na basamcima, olnagii bi za as,
kao po nekom ve zacrtanom putu, redoslijedom u
koji su se uivljavali, izlazili iz sobe, nazivali mu
selam, otvarali vrata zaklanjajui istovremeno Musi
pogled, i dok bi Ali Kalim prolazio avlijom i sam
pomalo zauen takvim postupcima i razmiljajui
sigurno to je razlog toj napadnoj panji domaina,
143

Adil bi ga s lea 7.aklanjao svojim tijelom sve dok

ne bi u2jahao konja i uspravna dr1.anja odjahao pod
barutanu gdje su bili carski topovi.
- Hvala Dragom Bogu, ode zdrav i itav - othuknula bi Ahmedbegoviea.
- A. gdje je onaj? . okretalj su se, i ta rije, to S~
odnostla na Musu, na njihova brata, na njenog sina~
bij~ hladnija od oslllhh rijei, rruska. olovna.
- U tali je - odgovarao hi najmlai <>lnagi.
Petlja neto oko koeva".
- euj, sine - aputala bi majka gledaj da si
stalno uz njega, da ne bi, ne daj Boe, nasrnuo na
musafInt...
Tu bi se Ahmedbegovicine rijei pretr7..a1e, mrzle, sjekle, ali se znalo ta one znae, na koga se
OdnOSL.

II

ta zna, kakav je mazIum, mogao bi ...

I Musa se odstranio od majke i brae. Izlazio je
ade, satima, kao izgubljen vrludao uz rijeku l

mlinove, sjedio sa seijacima, i kad bi se vraao kui,

osjeajui da ta kua vie nije njegova. da II njoj vie
nema nikoga svoga i da nema nikakva mosta izmedu
njega i njih, najvolio bi svratiti u tor ih tl ko i II
samoi sluati kako vjetar perja vrke kukuru7.0vih
stabljika II hai. Stalno muje u glavi bio Ali Kalim
i o~o njega je pleo svaku misao traei pogodna
nama da ga makne kao neku crnu sjenku ispred
oiju. Svako !jelenje - bilo da ga zadavi na sp.
vanJu, lb saeka prc:d kuom j probode noem, ili
ubije pukom - imalo je mnogo nedostataka i kosilo
144

se S njegovim ponosom. Ubiti jednog od oevih

krvnika u potaji, podmuklo i iza leda, vie bi u oima
kasabe liilo na kukaviluk, nego na muko, ju
nako djelo, A i injenica da bi to uinio u svojoj
kui, av Jiji, ili u tali, prijeila se ispred njega starom
bonjakom porukom da se gostu mora sve oprostiti,
Noen' mrnjom i praen osvetom, jednog tre~u~ se prisjeti povIjesti islama l jedne zgode koju
le lOS kao dak medrese proitao u kujizi Kita-hul
hazna, napisanoj rukom po7.n.tog persijakog mudraca Ibn Sine. On je~ piui O Tirnur1anu i njegov1m
nasJjednicima~ pomenuo i meusobnu borbu za
vlast, pa i on.j dogaaj kad su se mlada braa htjela
osloboditi najstarijeg, ijem su konju II ui utisnuli

vosak pa je on pomahnitao i toko ubio svog gQSPodara. "Tako bi i vuk mogao biti sit i sve ovcc ostati
na broju" - razmiljao je Musa.
Jednog dana popodne, dok je serhatbaa bio u
svojoj sobi, ispod kue, otuda od tale, zau se
n~bino snana njjska njegova konja. Lupa i larma
d'goe <>lnagie n. noge, i oni, kako ko, popadale
J'o prozorima, po vratima.
Dok su uznemireni sluali njisku i lupu konja po
tali, Ahmedbegovica ugleda svog dvogodinjeg
sma pod dunjom na avhjL l dokje 1z1az.ilana kuna
vrata" konj je pretrgnuo vezivo najaslama, izbezumljen, iskolaCI1ih oiju i s bijelom pjenom na va~
lama, izletio kao oblak na avl~lu,
~ Sejfo! - vrisnula je AhmedbegoVtc3 i pola niz
bas.mke prema djetetu koje se, ugledavi bijesna
145

paripa. s uspravljenim repom i nakostrijeenom grivom kako se propinje po ogradi bae, ukoilo od
straha. Niti je imalo snage da se pomakne prema
majinom glasu, niti da ostane pred !udim konjem.
Njena pojava jo jae ga rasrdi i izazva i on se
okrenu, ustrijemi prema malianu. U punom trku,
kao da ga bodu otrim motkama, uvrui gJavom i
izbacujui komade kaldrme ispod zadnjih nogu,
iao je pravo da nagazi i ubije. I kad su SVI ve vidjeli
malog Scjfu pod kopitarn. pomahnitalog konja,
odozgo. s prozora, kao da je baen iz oblaka, ili
sputen II 7.ombilju od saJnog'Buga Gospodara, klisnu Ali Kalimova duga prilika pred konja; sra~Jrenim
rukama, visok. prav, vrsto ukopan u kamen na
avliji, on uspije da vikne na turskom jeziku neku
poznatu rije koju je konj inae f'dZUmjev8o, a odmah zatim, svi ue straan, tup udarac konjskih prsa
o serhatbaino t~jelo.
Konj ga slomi po sredini i odbaci nekoliko koraka unazad, i II tmnutku, dok bi neko udario dlanom
o dlanom, Ahmedbegovica se prv'<l snade i ujagmi,
dok se konj u trku ustavljao na drugom kraju avlije,
da uzme dijete i unese ga u kuu. Konj to uhvati
krvavim oima i kao da ga to joo jae rasrdi, ponovo
krenu prema opnJl.enom Aji Kahmovom tijelu. Prope se gotovo do prozora kue na zadnje {lOge i. kao
da rozgazuje zmijsko guijemo ili vuiji brlog, jo
jednom. svom snagom, udari prednjim nogama u
prsa svog gospodara.
146

Avlija se brzo ptmila vojnicima i kofl1ijama.

Oko mrtvog serhatbaina t.ijela pravio sc ivi,
utljivi krug, a on, rairenih ruku, kao da i mrtav
ustavlja nekakvu veliku nevolju, odozdo s kaldrme,
gledao ih je iroko otvorenIh oiju s duboko
UfC'"~ izrazom uenja na licu.
- Lijepa i ista smrt - prekinu neiji glas opnu
utnje.
- Kakav ovJek, kakav ovjek, Murteze kimao
jc jedan vojnik glavom<
Serhatb3.in seiz donese bou u koju povalie
mrtvog Ali-Kalima, a zatim ga ponijelie da ga okupaju j pripreme za ukop.
Jo se svijet estito ne snae u toj nevolji i ne
razie iz avlije, II iz olnagia tale, u koju su vojnid
utjerali bijesnog paripa, odjeknu pucanj puke. Musa zatim izae urna koraka, pa kad ugleda ukuane
i emsi-begove sinove pred vratima, zastade. baci
vrelu puku pod noge i ree:
- Morao sam. Taj konj je pravo kurvansko kopile ...
Niko mu nita ne odgovori i on tu utnju shvati
kao \eilku osudIL
Stojei jednako na avliji pitao se to je, ustvari,
oborio olovom i koga je ubio'! Svoju podlost i
mrnju, ili Ati-Kalimovu ovjenost i hrabrost?
Odgovora nije bilo.
Ah, ku zna. modaje i ubIO neto? Neto sasvim
golemo to nije mogao dokuiti ...

on

141

ENA

ljivik bardaklija, stoka i ova vitka aginska arda

i agiM djeca uivali.
Od posla i muke ni na um mu nije nikad palo da
se oeni j zakui kuu kako-tako; a govorio mu je
aga, nemoj bolan, Dan, da samuje, oeni se pa
emo tl i kuerka neto sklepati Govorio je, aga,
nema fajde duu gariti, ali on - kakogod okrene,
najvolio je kako je nauio - samovati. Kad se vrijeme okrenu naopako, pa oni to su u buni kolo
ina gdje su ljeti hanume

U nekQ doba noi na Danova vrata neko snano

zalupa~ onako bunovnom uini mu se da sva kua

kao da su udarili hajduci, ili odmetnuti bogovski

i aginsk:i sinovi, utvare, ko li; pa i ne bi bilo nikakvo
udo da i sam Husein~kapetan lino izroni iz noi II
ovim nemirnim vremenima kad niko ne zna ta nosi
no, a ta dan,
". uje! li? -javi se Danova ena. Ko je u ovo
doba?
- ujem - odvraa Dan i po mraku pipa rukama

jei

akire,

.. Uzmi sjekiru -- apnu mu CDa.

Otkako su age i begovi, bundije Husein-kapetana Gradaevia, izbjegli pred carskom vojs-

kom j konopcem, Dan vie nikom ne vjeruje; vazda

mu je nadaina na dugakoj drali iza vrata, a
kubura pod jastukom; ta ovjek zna, kome da vjeruje? A pogotovo sad kad mu je pODovna carska

uprava gotovo dab-dabile, na kulu!< i otplatu, pre.

dala nekadanje aginsko imanje u Pafaliu. I on,
nekadanji, aginski sluga, kobajagi inikogovi,
7.umza1o i baljega&, nakon poja "fjjeka jadne i e
merne sJube. nadziranja beskrajnih imanja, vodenica i vonjaka, to ~teglja~...mji-~as
eto najednom. Bog se
njega smilovao - dopade
mu gotovo treina zemlje, dvije vodenice uz rijeku,

na

148

vodili izbjegoe pred vezirom j sultanom, Dan se

z,aimade, porazmisH, dobro i duboko, odahnu nakon

tolikog vakta, podrigJ1U.e kao sit, prejeden kuluar,

pa odlui da se oeni. Iako ve u godinama, pogrbljen. ivakan tekim radom i munim ivotom, lAl
mjesec nae curu, privede je i okrenu enluk.
, Kad se sve smiri - i ona go!ema, nepre.dvidh~<! _
radost od dobivena imetka, i kad se nauiva enina
tijela i dobrih jela, i kad oi nasiti dobrom zemljQm.
stablima ljiva, koevima i stadima stoke, Dan poe
da razmilja, da sve vie i ozbiljnije tone u neku
izmaglicu straha. Osjeao se kao krivac to sjedi u
tuem i na tudeut. Dok je bio sluga i bezimenjak.,
bar je bio slobodan da mimo zaspi, da gleda oblake"
hvata krupnu pastrriiku koem pod lm.acima jza
vodenice, da pria II kmetima. Sad, nakon ovog
naglog pre\'rata u ivotu, niti da mirno ?.aspi, niti da
slobodno hoda. Odsvakle mu se priinjavalo da
vreba neija puka, odzvanja neIji glas: "Zar tako
Dan!'! Jedva si oekao da izgubimo i odmah si
poljubio vezlru papuu, i on ti - ko e kome ko svoj
149

svome ~ odmah pola mog imanja i zajimeta! Deder,

Dan, poloi raun u rabol"
Ni kao novi gazda l domain Dan se nije najbolje snalazio niti zna narediti, niti podviknuti, ni
izmjeriti. Uen i nauen da samo slua, da se itava
ivota samo sklanja s puta agi i njegovoj brai i
sinovima, oborena pogleda~ zatvoren u sama sebe s
devet brava i ka1au7.a~ Dan je sve prepustio svojoj
!eni, 3 ona niti se plaila. niti se krila od sluga i
kmetova. niti se kome uklanjala s puta. Jedra. zdrava
seljanka, i samadonedavnakulaaIka i najmua, ona
jeJ'rlo-!m<lU!I:mal'!) zemljom, i ljudim., i kuom i
njim samim. Danom!
I te veeri dok je neko nezvan i neman tukao po
vratima ardaka, dok sc Dan nespretno i bojaljivo
oblaio da spadne II dO"ji hajat da priupita ko je i ta
trai u ovako kasne sate noi, cna mu je govorila:
~ Prvo dobro odmjeri pa onda digni mandal s
vrata!
Silazio je s irakom u ruci, I ruka i on sav, i irak
u ruci i noge pod njim, pa i dubokl. stnni basamci
to vode iz gornjih odaja II hajat ardaka sve se
treslo, drhtalo, otimalo u njemu i iz njega: Ko li je,
Boe moj Stvoritelju? Aga? &oid-aga! On je, on.
Bezbeli, Hi on ili mu braa! Vratili sc... ko e im sad
devap uiniti, ko u oi pogledati, Boe moj~ moj
Mi1osnie...
Tako stie pred teka hrastova vrata. Plamiak s
iraka liznu glatko, o~tro sjeivo sjekire jza vrata i
on se sage~ dohvati dr',alicu, pa upita:
150

-Ko je u dobar as i bolji sahat?!

Glas mu se ujni tui, hripav, neodluan. Nije
njegov, to iz njega viri strah,
Zato jo jednom, jae, dnblje, vikuu:
- Ko si, Bouji robe, u ovo doba no6i i ta hoe!?
- Ne baljezgaj, Don, ve otvaraj vrata! - glas ga
oine ispod same sise, pa ukoso ode u ile, prorovi
malo po digerici~ zamuti mu mozak u glavi, jeknu
ti njemu i odazva se prijekim, stranim glasom straha. Prepoznade: Demir, agin najstariji sin. Onaj to
se pod Graddeviem bio na Sarajevskom polju i
nasjekao Anadolaca kn pljeve, Onaj goropadni Demir, snana
hitra i oka i koraka. svilene kou
- ljudina,
, --i zelenih oiju,
- Jesi li ti 'Demir-aga? - grobnu II njemu to ime
kao d.a ga ubLpuka, kao da sam sebi _sasu vrelo
olovo u elo.
-- Ja sam - sad je glas bio ttL povjcrljiviji,
oprezniji, glas spreman na pogodbu i nagodbu, glas
koji vie ne strai.
- Sad u ja, sad, Demir-aglll batrgao je Dan
oko mandaja, pomicao ga nespretno, ustreptalo; kad
otvori, ta e prvo vidjeti; puku ili sablju? Smrt ili
ivot? Mora da zna da je prisvojio njihovo, mora. I
kako mu pogledau tl lice pa makar i ne bile puane
cijevi) niti otrice sablje? Kako sjesti na sciju s
aginim sinom naporetke i priati?
Mnndal se pomicao teko i onda vrata odskoie,
svjeina noi i gluho doba uoe prvj, Zlltim irak
151

zaigra na bradatom licu, pa na gunju, na oima, na

oruju.
- Akamhajrulah, Dan! - ree Demir. Pusti me
da proem ...
- Hajiralah, bujrum i maalah! -,odahnu Dan i
pomae se s vrata, a Demir u prolazu spazi u njegovoj ruci sjekiru pa zastade, pogleda ga prodorno
zelenim, vodnjikavim pogledom:
- ta e ti nadaina? Koga to eka i koga se to
boji, Dan?
- Runa vremena, aga. Niko nikom ne vjeruje,
niko nikog ne poznaje. Pa mi ena veli: "Metni
sikiru iza vrata, zlu ~ trebala.~' I tako ...
- Olden ti ena? - Demir ga je ekao dok je on
nanova, neto spretnije, zamandaljivao vrata. - Kad
si se oenio, Dan?
- E, moj, lijepi Demir-aga, kad? I sam se pitam,
kad? Obenijalo me, pa smo ko govedo na so, Eto,
ko velim ...
- ta: ko veli? Dopalo ti aginsko, pa zasjeo ...
Eto, poelo je. To je najmunije za njega. Poeo je
da daje devap, da polae crn raun za crnu rabotu.
A sve do skora je njegov ivotni raun biQ ist ~
suza. blistav kao sunevo s~etlo, sve do ovoga ...
- Gore emo, aga, gore - pokazivao je Demiru
rukom basamke kao da je Demir u svojoj kui
stranac, kao da je tu prvi put, a on, Dan, gazda,
domain ...
- Ti e ispred mene, Dan - ree Demir. - Ne
vjerujem ti vie. Dan, promijeni~ s~ se kao to se}
152

vakat promijenio. Da sam znao da e se u to izmetnuti, to si sad. svojom bih te rukom, Dan...
Demir ne dovri misao, uuti, ali su mu oi
nastavljale da govore i on krenu ispred njega s
irakom u ruci, bosonog, s lahkom drhtavicom u
prsima, i dok su basamci kripali pod teinom njihovih tijela, Dan je svaki as oekivao da mu aga
zabode no u pleku i u tom stranom, maglovitom
stanju, ispee se u gomj.L~prat-ardaka, zastadae
obojica kao da ih neko ustavi - aga se sjeti s nekom
bolnom ranom pod srcem svoje mladosti, sile i
meraka, ovog istog hajala, soba prekrivenih ili
mima, -seija zastrtih kadifom,. zarova na penderima. dolafa, rafa po kojima su slukinje redale one
najkrupnije dunje od ijeg se mirisa topila ova prostrana kua okruena vonjacima inepreglednim
panjacima. Zaboli Demira djetinjstvo, zabolje ga i
onaJcratk.otrl!i..!!a slasfpobjede u Travniku i sjeti se
zastava i cike kad su ulazili u Sarajevo a on, jedan
po jedan, prvak na bijelu konju, u treem redu alaj a,
iza Gazije Huseina, begova i aga, ustanikih prvaka.
Pa se sjeti munjom i poraza, raspada svog to se
kovalo toliko vremena, bjekstva se sjeti ponajdublje
i ponajee. A sad ga kua, oevina predata na
dobo, oteta i data drugima - ovom nekadanjem
slugi, hizmearu Danu i drugima kao to je on -jo
jae zasijee i on samo puhnu iza sebe nekakav dert
i jed. Ree:
- Od veeras sam ja ponovo aga, a ti sluga, Dan.
I tako e ostati dok sam ja II ovoj kui. A ako Bog
153

dadne pa sve krene kako mislimo, j kad odem iz ove

kue opet i nanova e voditi raun da samja ovdje
gospodar. Razumi.ic li to govorim, Df.an'!
- Sve kako kae, aga. Sve ...
Na tome se zavrilo ~ niti je Demi! kasnije spominjao njegovu pohlepu, a niti je Dan vie ra7.miljao u strahu za svoj ivot. Ponovo je on bio
sluga, i ta ga promjena nije nimalo zaooLjeia, jer kad
.. ~-I<a<>..onJ.dnoin~d lui, da kului
poLovinu svog ~ivota drugome, onda ga nIta ne
moc zauditi; vie ga je udilo otkud da on najednom, gotovo preko noi, postane vlasnik toLikih
dobara. Ali, Danova '.ena nije sve lahko i jednostavno podnosila. Njoj je sve smetalo niti Je
imala hrabrosti da podvikne na sluge i kmetDve u
avliji. niti dase izdirena slukinje, niti dazapovijeda
Danu. Svud u kui, u avliji i ti talama i koevima,
odsvakle ih je vie nju nego Dana, vrebale agino
prisustvo, mada on nijednom., II ve je kod njih
skriven i tajan gotovo mjesec dana, nije izaao iz
sobe. uli su ga kako kasno nou hoda po sobi,
kako kripe podnice, kak.. vadi sahlju IZ kanije,
kljoca puanim horozom. !{ranu mu je donosio
Dan na velikoj, bakamoj d~mirljjj, II nekoliko sa"" hana i asa od q:istog srebrn, a razgovarali su njih'
dvojica rijetko i to samo kad je Demir to elio.
l svaki razgovor bi poinjao:
- ta ima novo, Dan? Ima Li to sumnjivo?
Pripazi na onu svoju enturinu da se pred kim nc
izlane."
j

154

;:- Sve j e mirno kao ~at. Niko ne pita, nikoga

nema. A za nju, ne brini, moj lijepi Demir-aga! ona
usta ima, a jezik nema! Nita ti ne beri brigu ... nego,
ako dadne Bog da se vrati sve na staro, neto mislim,
kako bi se ti, moj aga, sretan osjetio, ..
T" je Dan izgovarao iskreno, bez ikakve zadnje
mislir zlih namjera, odreen, ist kao sunce~ onakav
~~ se znao odranije, bez mrlje, Potpuno se uivto
u.\mtt-odnosc sluge i gospodara, alije sad. u ovom
susretu nakratko, dok bl postavljao demirJ~ju s jeli*
ma ispred age) u sebi osjeao, pored poniznosti. jo
jednu brigu - hoe li dati Bog da se age vrate? Da
bude kao nekad i veselo i sito i on u svemu rome
ponovo Dbn na koga viu, 7.apovijedaju mu, ponekad g. pohvale, progovore poneku rije s njim, od
ega je on danima znao ivjeti kao da se najeo, i
prejeo_slatke, preslatke pite,
Ali, Demir-agaje bioncpovjerljiv, to je vrijeme
prolazilo ou se sve vi!;e ~tio, zatvarao i utio.
Jedino kad bi Dan za koji tren s njim razgovarao,
a ulo se utanje dimija i priguen hod njegove ene
po hajatu ili sobi nasuprot aginoj, Demi! bi ivnuo;
s lica bi mu bjeale mrane zosjekotine bora, obrve
hi mu se na elu izvijaJe u nekom jasnom oeki
vanju, a Hce rumenllo. i tada bi Dan oprezno.
7nalaki hvfttao tc kratke asove agina raspoloenja
kao neobj~a leptira i, unoset1 .se i elei da agu
malo razgal1, govorio:
155

-I pi~ me, moj lijepi aga, to se Dan u zamakHm godinama ot.enio? Eh, to? Pustaje i dua i kua
bez ~"'nske ruke, moj aga, Jab!
- Pa kako 17..durava s onako.ml~~~
bockao bi ga Demiri ~llavao oi. kiljio u njega kao
da mu se ruga. i to je Dana II poetku samo razga1jivalo, davalo mu povoda da se slobodnije ponaa
pred agam. da osjeti kako je meu njima sve zaboravljeno, ali kad se svaki njihov razgovor poe

okretati na njegovu enu, na Hankiju, Dan outi II

sebi neto; da objasni nije umio, da pregori ni to nije
i.~lo, ali tl!jeto? Zna li mu lijeka, odakle to u njemu
i ije je?
NeznaDan,
Ali vue tu boljku i otima se da ne zamrzi agu,
da se ne porui ona nevidljiva uprija kOju je tokom
ovug proteklog mjeseca izgradio prema njemu.
Dani teku i ve stigla ljetina, viu kmetovi, istovaraju tre-inu. obaraju s kola bundeve. vree je
ma i penice, sepete jabuka i kmke jeribasme. Dan
nadgleda i ena se \'r7Jna po avliji - ne da joj ejtan.
nauila da zabada sV6j nosi, pa i sad ... Ion, kad
ujagmi, bad oi na pendere i ugleda agino lice uz
d.am. iza sputena zara, kako prati Hank.iju. Ponovo
u Danu ona boljka, Raste, bokori se, pali.
Uveer kad legnu, ena mu kae:
- Mora da pati aga u zatvont. Teko njemu. ..
- Jab odvl'llta zamiljeno Dan,
>
_- Sl<>g.drl.i-pa<l!dlu~"",l.::_opet uje-'!i.eJ1 gl!'."
__ kaQ.da_ga.J'-,ek~ra~a,
156

- Sam sebe zatvorio. Zna kakvo je vrijeme, ..

- Bar da s nama jede, da popije kallV1I",
- JaIl - mnn<l\i' Dan,
Samo toliko, A",na ponovo:
- Reci mu neka se ne ustee zbog mene. Ne
krijem se ja od aginskQg pogleda, Kad me mogu
gledati sluge, moe i oo ...
- Jah - ponovo pristaje Dan, a ona boljka sad
jo vie prlji, muti mozak~ nagoni ga da svata
pomilja,
I tako, aga poe s n;jima jesti, s :njima utroje
pozadugo u no sjedjeti, pa i alio se Demir) ali ne
s njim, ve sa Rankijom. I jt.'tinom ju je~J$lL
_ dugo ~1lLPa i rukom jc dotakao, a ona,
ootij" rospija, nita.. Sm.!ic-sc,.jnrdami,-<>kn:e !.,_
,.J!-YfC kao nikad do tada... ta je to? Je li to ta boljka?
Pita se Dan i zatie se s..cmiln.rncQPr:~nim mislima.
Ali poe da motri na agu, poe da p;!i(;:;a-.;'u,
l poe d. rauna; pa, tako ti jc to, Dil/l, .l:LstaJ;:,
zahasao II godine, a ona mlada, ejtan u dueku,
ejtan u halvatu, a aga u najboljem dobu ... Eto, neka
ide ardak, neka ide zemlja, vodenica, krave, kocvi
l VOCflJ3C1 - - neka ide. i nije moje nikad ni bilo, ali
sad da ti i ena ode ...
Dan sad tatno ,,",,--Zna kao svoidian. Ali uti,
opre7~~>_ mim9 _~y~~ neki svoj t;\jm:rrit, m:o~
raun.

Jesen stie u eravinu i PofaH urke; slisti vo

ke, obrsti ume i gajeve, skresa trave do pod koljena,
zamirisa Sfl1fevin3 po furullama buhnjanuna, De-

157

mir-aga iYnuo kao dnlgi; ne uti ne hoda 7.amiljen

po sobi i hajatjma~ ne izviruje oprezno iza darnova
na avliju, nema mu na licu nijedne bore, a oi mu
gore nekom tihom, ali jasnom vatricom. Sve to
oprezno, naoko SJpireno. zapaa Dan, Hankija nije
-vise tuna zbog istine-a<ice- sve nanova postati agino,
ne pdjea ga oima, ne kori u dueku to ne ode i ne
prijavi Demira suMnjama, pa da nanova ive slobodno, ga:z.dinski. A i ako ga nelro vidi i dojavi
riaHma iH museHmu u Sarajevu, eto bel~a! Sad oni
ni mukajet. Gotovo joj drago agino prisustvo u kui.
Sve ee ih z.tie kako se gled.ju, kako apuu.
Ona mu kuha jela ponaizbor. pite i rahatluke, unosi
matrafe s dulsijom, doliva vino malvasiju, dvori
ga kao svog llvj~a njega, D:I'.arul, tek pusti da joj
se u dueku primakne. a onda gotovo vikne:
.. Jopet nisi opr'o noge, d7ulupe!
Boluje to Dbm, smanjuje ga boljk. j u strahu i u
razumu, II neto neznano nie II njemu kao da .uije.stigla jesen. Uguie ga.
.. Kako bi bilo, aga, da poe! malo u lov. Dolje
u gaju srna do sme~ pa ko velim, da iskua sreu j
oproba! oko!? Hah, ta veli?
_. Opasno je, Dan. Misli da me SfCe ne zaboli
kad ujem kako dralovi kevu iznad wne, a rikne
jelen u pri stranku? Eh, zeman-aman]
- Kad Sl sa mnom, ne beri brigu. Krenuemo pred
akam, zna hvala Bogu da jeleni u to doba izlaze_
Da krehnei jedoog, hah? -- potp.ljivao je Dan
j

Demjra.

158

- Pa kad misli da bi bilo ponajbolje?

~ Moe i sutra. aga - veselo se natrk:uje Dan.
- U dobar a....
Dan eni nb(ee nita. Samo je opomenu da ne
izlazi j dodade n~eno: - Aga e malo izaL.
Idueg popodneva Danje napunio puke i kubure, osedlao i sebi i Demm, konje, pripremio bisage
i kriomice pod unka svog vranca pritegao kratku
lo~u..J(renuli su im se odozgo s brda~ iz njedara
Treskavice) sasula prva modrina. Jahali su napo~
retke, utke. Obojica su bm zaokupljeni svojim mis~
lima - aga brigom da ga neko ne prepozna, a Dan
da Jov uspije."

Stigoe pred gaj, odjahae konje i uzee puke.

Demir je dugo rrtierkao dugu ianu~ vagao je II ruci,
zagledao da li je valjano potpraena i jesu li jo
kapaluci ukremenjeni Zadoe u umu. Svud je jo
ivim sjajem titrala trava~ a utanj~ li~!L.bijac
jedini glas II mrtvoj, sumrakom zaogmutoj:~w.nL
- ta tije, Dan? - gledao gaje Demir prodorno.
- ta bi bilo l aga? - trgao se. - Nita, mislim
neto...
- Ja u lijevo, :a ti desno, Tri puta zvizni ako to
spazi ree aga i krenu.
l tek to je okrenuo leda, Dan prinese obrazu
kundak puke, nakratko naniani i opali. Pucanj
snano presijee tiinu~ raspori je od grla do trbuha
i ona .kleknu gro",oyiJ!),!)hohoknu..kao. j!l1llijavm~o.=_._~
.....
. Kad se vratIO. ena ga upita:
159

- Gdje je aga?
- Otiao sa sreom odvrati nekakvim tudjm
gLasom i otvori oba pendera na njegovoj sohi.
Hvala Dragom Bogu kad ga sc kuta1'isasmo ~ prenerazi ga njen odgovor i on nita ne odvrati. r ne
poali to joj ne odgovorit prvi put se is~nski outi
vlasnikom svega to je mogao zamisliti, a ponajvje

vlasnikom sama sebe.

Te noi njti.je dotaknu, niti je poeli. Nakon svih
muka sad je morao razmiljati o njoj j pitati se ko je
ona...

PLUbN

Uoi etrnaestog petka otkako se otvorila hajka,

odozgo s vrleti Gue Gore prema Travniku, II tro-

moj, umornoj hIpi mrkih konj~ika> sV:de.n II sr~

dinu i S konopom o vratu, Kahriman-basa Je vodio

svoj golem, neprocjenjiv plijen. Eto, nakon gerove
puna tri mjeseca, uz ivu muku i strahovanja: neprospavane noi po bujadima i urvinama, uspjo JC uhvatiti iva Mada O,trofia!
l dok su se ispred konjanika kroz maglu prvog
sVItanja ukazivala stremena ladovnicc i emerkue
pred Travnikom, Kahriman-baaje tri-etiti konjske
duine isprcdostalih suharija gotovo mrmoljei razmiljao:
~ E. Markane, kako emo naske dvojica, hah?
Kako. sinja kukavice?! Da je do mene kao to nije.
pasji i krmski sine, lagahno bih ja tcbc preko due
prevalio. Svu bih ti krv iz poganog tijela na pipu
pustio. Bih, Marlcelj~ na moju vjeru 1 duul Zna li
tl, za Boga ne znao, koliko si samo trgov~a'p?
hario

karavana u crno zavio, hah? Znade h. s1nJa

kukavice? Koliko si meni j ovijem bedehma jada

zadao. a1 uje ti ti mene, Marko ~stroju? ~~
uje, zna to i ovaj moj parip, ne UJe~ a kako bl 1
uo, crna tico nesretnicol
Dok se s tim hrve II glavi l dok mnnolji sebi 1.1
bradu, Kahriman-ba..~a krajikom oka sijevne u stra160

161

nu i mjerne zaregnut konop na jabuci ~'Vog sedla za

iji je kraj privezao hajduka. Iza sebe istovremeno
oslu.~k:uje njegovo usopljeno disanje, kroz mehki
hod konja iza svojih leda do u~ju mu dopire klepet
opW'lIle i oruja, malo zatim ga trgne cik tek razbuene ptice; svi ti zvuci u polumraku tek najavljenog
svitanja drhte u nckoj lagahnoj, vlanoj z1omorini.
j sam osjea tu plijesan iz kiselog daha to izlazi IZ
njegove jeerme, iz kostrijetne kabanice) pa i iz
spr~jene, neprane koe na rukama. [ konju se 1t~i
nekako pokunjen 1 prljav. Slijepljene grive, pun
iaka i trnja nakupljenih u toku munih vucaranja
kroz umu, kao da je i sam jedva ekao prvu zgodnu
priliku p. da i njega, Kahrirnana, i onaj denjak
smotane adorovine. strese II prvi jarugu.
Nije mu trebalo okretati glavu da pogleda iza
sebe oroovjela, uta i mrava lica svojih hajkaa,
Nije ak trebalo ni da ih pita kako im je - sve je
izviralo iz njihovih krrneljivih i nateenih oiju, iz
mlitavih pokreta 1 zle volje.
A zbog ega, de?
Zbog ovog rusuza Marka Omoi':a! Em zbog
koga! A ko mlje on- pitao se Kahriman-baa. Ko?
Em, kad ga insan malo bolje mjerne i zagleda, nema
se rallta ni okrenuti a kamoli zbog njega toliko
vrijeme vrat lomiti po planini. Vidider ga, nu!?
Krivonog, umav, nateenih nogu od muna puta po
glogu i kamenu. zaratitao II bradurinu ko Moskov.
sipljiv ko ovaj moj dutururn Vehbija - eto ko ti jc,
162

dragi moJ. taj uveni Marko Ostroi. Mrka Nedelja,

p ih .
'
Dok
o tome ramlilja, Kahrirnan~bai se odmah
pred oima otvara slJka zgun..'11Og Vehbije i istog
Lrenutka mu se vilice stegnu kad se malo bolje
PQprisjeti koliko mu je Vehbijino sipljivo kaljanje
pokvarilo zasjeda l zadalo muka. AJi, nije rnogao
bez tog suiavog varoanina i ihriktarage i na daleko uvenog kalauza u svim ranijim i skoranjim
hajkama.
Kahriman-b3' se poduzeo ove naporne hajke i
nadmetanja po Guoj Gori j Ravnom Rostovu s
lukavim hajdukom na izriitu zapovijest travnikog
diz.dara i livanjskog kadije_ kojemu je ovaj isti Marko Ostroi prole godine, na golemo ruglo, obrijao
i bradu 1 perin.
- emerna ti i alosna majka poluglasno mu se
ote prijekor~ a odmah zatim zapoe rasplitati pretrgnutu svau u mislima s hajdukom. e jaono 7.llpeh,
Markane'! Oli e rei, a'! Pa de bi, kukala ti nana,
no kod menzildija ro ih lani podjesen saeka kod
ehitskih stijena i poobara iz busije! Tu smo naske
dvojica :?.apeli, sunce te nebesko sprJji1o! Tuj i nikud
dalje! Pa kad se neto samo dosjetim onc tvoje dreke
kad sa zlobrda vikne: "Ehcecj, Turci mrki vuci!
Ujete li. Turkesmce-ee!? Ovo vam je zla nedelja
osvanula!!' Jest, Markanc, sve tija pamtim, sve ti sad
na prste mogu izbrojati. sve. A ja te, Marko, sluam.
Poao ja u Poiimac, u Strukovder, da pokupim Tahir-aginu treinu. Zna li dc? od tvog zuluma ni
163

kmet ne smije II kasabu da caru dadne carevo, agi

aginsko. E, j tamokarce je, Marko, iza tebe gare
ostajala, pa si ti tako, kukave, i nabasao na one
razularene konje i livanjskog kadiju. Beli si mu zort
utjerao ko niko na ovom svijetu, a zna li ko je on,
a? Niko drugi do Selim Firdus. E~ ema kape, lijepo
si ga sklepetao i obriio ko stambolski berber! Jesi,
Marko zI. nevoljo, jeSi. A on, kukavac, pomodrio,
sav II vatri, usta ne umije rastvoriti ... Ima sreu,
Marko, da e ti ba Ftrdus sjediti II meemL. jab.
Kahriman-baa tu svoju neizgovorenu polusva~
du, koja nepristrasnu uhu vie lii na kafanski eglen
i mehak prijekor bez mrnje i otrov~ njie u mozgu,
mijea je s radou i onim nemjerljivim zadovoljstvom to ga moe samo outjeti o'\jek njegova
poloaja i iskustva; povjereno mu je da goni i progoni hajduka, a d. ne tedi ni snagu, ni suharija, ni
dukata. Da jednom zauvijek priepi i dokusuri Mrku
Nedelju, Marka Ostroia!
I upravo zbog linog uitka to je posao obavio
s uspjehom, bt.'Z rane i mrtve glave, ali uz dosta
nevolja u skoro tromjeSCtlom vuearanju po planini,
Kahriman-bainamrnja prema ovom hajduku i nije
vie tako srud.na. ni lina kao to je imala intenzitet
s poetka hajke dok je postavljao zasjede, lomatao
se j drhturio s napetim kuburama pred oima, po
uvicima Gue Gore, oekujui kroz strah i oprez
da i njemu) starom i iskuanom predvodniku svih
ranijih i sadanjih hajki, zaigra damar nad lijevom
164

obrvom - on je, dr'se sad, Kahrimane, i nek ti je

Bog jedini na pomoi!
Zaudo, K.hriman sad drugaije gleda, drugaije
razmilja, posve na drugi natn osjea slast ovog
valjano izvrenog zadatka.
Eto, dok sa Markom nije sastavio oi i pogledao
ga izbliza II lice, on je o tom neobinom, odvallom
i lukavom hajduku imao sasvim drugu sliku. Po
kasabi se o Marku Ostroiu prialo uz kahvo I
erbe. uz mangalu i ognjite, po vezirovom konaku
medu paalijoma i ajanima, a, Boga mi, ako bi se
pravo llzclo~ i on sam, K.ahriman, po ko zna koliko
puta je u ma.~tru~ima o ovom hajduinl vidao strana
protivnika i ukletog krvopiju. Pa i kad su ga opremali u hajku - sjeao se on toga do tanina - dizdar
mu je stisnutih obrva nad elom pripominjao na ta
mu valja sve ohratiti panju - te daje Marko lukav,
vjet i dobar na puci i nianu, otet od Boga i od
vlasti. :1.edan krvi i ko znojan rob vode. ITaj ti se
svukud nade, odsvakle vreba, a ti sad~ Kahrimane,
kako zna i umije ... Otvon etvore oi, da iza tebe
kuu mrtvim kocem ne pflklope... !!
Ali, ta.ie sad ovo ~ pitao se u nekakvom nerazgovjetnom, smrcnom udo: Dok je u hajku kretao prepun zle slutnje, straha i nadasve mrnje, sad.
nakon to je lukavstvom j potplaivanjcm uspio na
lahak nain uhvatiti hajduka, II njemu su sad i
mrnja, i strah, i oprez, pa i slllst pobjede sve se to
odjednom pretvorilo, rekao bih, u odapotu strijelu iz
luka, koja je fijuknuvfli, nestala u daljini!
165


l s.d kad pogleda ovog selj.ka zdepasta tijela i
krivih nogu~ kad mjerne njegovu izderanu koulju,
kratke, hijele gae~ natek10 [ice od uboja i pesnica i
onaj konop to mu ga je ovio oko vrata, Kahrimanu
najednom doe da pljune j na hajku i na sama s~be!
Rai;1a li je tolike noi i dane strahovao, noi ne
prospavao 1 muka se namuio? Rata, mili bogo pitao se II sebi.
I kad bi ko nepoznat na njega bacio pogled kako
se umorno klima na jo umomijem kljusetu ispod
sebe. kako su mu ertena licu izgubilc i mog, naopak
izgled 1 kako mu oi vie nemaju one prvobitne
otrovne estine i vatre i bilo kakve relje da se sveti
i kinji~ zasigurno je da II tom uvenom vodi hajkaa
i sada!njem predvodniku ratrl<ane grupe suh;mja i
domaih bedela, niko nc bi mogao prepoznati ljutu
zmiju Kahrimana!
Eto, na ta je spao,
Njemu se vie nikud i ne uri. Sve je zavreno j
otilo u nepovrat: i slatka jeza zasjeda, njuh tragaa
i raspoznavca svake staze u umI koji bi ga mogli
odvesti do Markovih jataka i konaita. oni slatki i
zorli srsi kad bi mu do uha i samog modanog ivca
doprll samo njemu ujni umovi i apati ume; on
se Marka doimao na Istovjetan uain kao to je lovac
utio nevienu l nikad uhvaenu umsku zvijer.
All, udno je to - Kahriman je u tim asovima
pritajenosti i vrebanjana poseban, skoro neobjanjiv
nain, volio Marka Ostroia, Mrku Nedelju!? Da,
upravo tako; Sto puta volio ga je! Tako i nikako
166

drugaije,

Taman ga je toliko volio koliko je njemu

7.nano da ovjek njegova poloaja moe voljeti priznanje i nagradu, Onoliko koliko se o Marko po
kasabi prialo, toliko je Kahrimanba. t.elio da se
pria o njemu. Ijo vie: l'Ene ti ga, onaj s brcima.. ,
Vidi U. torav bio, onaj prvi to su mu oi ko u
paina hrta, E. on ti je dobakao Marku Ostroiu!
Jedan po jedan! Da mu je mjesto do vezira, ne bi se
prevario u raunu!"
Kao u nekom polusnu) slatkom i punom zora i
metaka. Kahriman-baa se sad najednom, kao da su
ga hitouli iz zcmbilj. ispod samih oblaka, pitao kod
to sve ispred njega nestade i prhtnl u nepovrat? Niti
se radovao. niti diio, pa ta mu ostaje? Ovaj seljak
to iza njegova konja t~ povodi se l po-tRto

padne'! Hrpa zlovoljnih suharija, izmodeni Vehbija, livanjski kadija ili dizdar? Carija ~ia e danima
razglabati i blatiti sve to je propatio gonei Os-!roia i kuditi mu rod i porod jer je, eto, umjesto
onog goropadnog hajduk. zboblio usput prema ar
iji nekakva grbavog kmeta!?
Jo sino, dok su se sputali s planine, zapazio je
kako sc i kod njegovih pratilaca neto promijenilo u
dranju: oni vie ne grde hajduka Ostroia, ne biju
ga, niti na njega natjcluju konje kako su to s poetka
inili. I njima se, izgleda, inilo da to nije onaj
prokazani i IzvIkani zulumar. ukoijica to robi i
pali, vd obian seljak ispodno Rostava koji pa:t.ar~
nim danom, ko i stotine drugih, silazi u Donju ar~
iju, pod Musalu da proda sepet kruaka oskofUa!
167

[ tek to je ta nova zapaanja sloio u glavo, u

Kahrimanovom mozgu ivnu nova slika, i to ona
kad se hajduk spotakao u 1l1nlku II hitnji i pao kao
protac na kamenu stazu. Konop kojim je bio 2aomen oko vrata zategao se j konj je, ko zna zbog
ega i zato - da ti zbog umora .li zato to je, i on po
svom hajvanskom ulu osjetiQ Ostroievu nevolju
konj je stao kao da su mu sve etiri noge ulegle u
crnu zemlju i ljut kamen, Nekoliko momaka iz
njegove pratnje bre-bolje su poskakali s konja i
urke pridigli bajduka, olabavili mu omu oko vrata
i poeli ga nutkati uturama s vodom I tepati mu kao
kakvom znancu kad se pijan spotakne i ljuljne u
Jarugu.
Udo - zvonilo je u Kahriman-bainim uima.
udo nad udima.
Pa i on sam, dabome, u tom zgromuJjanom seljaku izderane odjee i iskrvavljenih nogu, kukavcu
nad svim kukavcima koje je ikad II ivotu sreo i na
slian nain vidio ~ eto, ni on u njemu ne moe
raspoznati ovjeka kqjijc i njemu i druini iz hajke
zadao toliko grdnih muka!
- Boije udo -- ote mu se polugJasna rije i
prhnu .
. ta ree, baoo -javi se iza njega Vehbija.
- Nita, ta bi bilo - trznu ramenom kao da od
sebe odgoni i Vebbiju i sve ovo to mu sc najednom
lllIkupilo u glavi
Jah, ta bi bilo? ta'! Da mu obja.\lljava sada i
kome to da objanjava? Tom suiaru, ibriktaragi iz
168

mel!eme IO noge lomi ud !Tke kad uje kadijino

zvonce danru prinesematrafu ili dezvu skahvom?
Da mu otpovre i rasplie kad ni samom njemu nije
jasno rata se lomatao po planini, strahovao i vrebao.
Da Vehbjji kae kako mu jc svega dosta - i bajduije, i ume, i onili obeanih dukata? Hm, 7.ar bi
on to i razumio? Da mu izbroji kako mu je do grla
svega dosta i da bi od muke sad, da mu je kakve
zgode. pLjunuo i na diz.rlarevu volju i kadijinu zlovolju. Obojici bi smrsio sve to ima razmrcno ti
glavi i pud jezikom jer oni su ga, niko drugi, u ovo
uvalili, napojdali ga kao hrta da lomi noge i gine po
urvinil 7.ar Vehbiji o tome da kaznje kad je tup ko
tokmak!? Zar da shvati da su poslani ko psi ti umu
l da oni to su to sttljslili sjede na duecima i piju
kahvu, a ovamo, kobajagi: HNiko to, Kahrimanc, ne
moe bolje od tebe, nije ti prva hajka i prvi lov ... "
Fuj l - h~ede da pljune preko konjske grive...
Htjede da ispljune gorku pljuvaku s jezika, ali
usta su mu bila suha j on samo vaknu vilicama i
trznu U7Aama.
Konj pod njim stade i obori glavu.
Sluao je dahtanje konja koji su naglo iza njega
zastali. Okrenuo se i prvo to mu oi kroz polumrak
dotakoe bilo je Vehbijino uvehla lice, a onda mu
se oi ustavie na hajdukovoj pogrbljenoj prilici.
Suharije su pristizale i ustavljale konje, pravei
oko Marka OstToia utljiv, emeran vijenac. Kroz
stisnute vjee Kahriman je pol anka mjerkao njihove
glave oborene u konjske grive i vratove. Jesu II se i

169

oni stidjeli. ili mu se to samo priinjalo'! to se konji

trzaju i zato UVfU vratove od zaomenog hajduka?
ta ekaju - pitao sc. Sta ja ekam. Misle li i oni kao
i ja i znaju li da su psi-tragai a tle nekakvi lovci na
hajduku glavu?
On to nije mogao znati,
jedni su iz njegove pratnje posjgumo imali II
pameti mogunost da e Kabriman-baa posjei
iznurenog i neuglednog uznika to je s poetka i sam
zamiljao da je ponajbolje uiniti i ne voditi plijen
kroz ariju kad ne vrijedi ni piljiva boba, ali Ile bi
tako.
- Jesam li ja lovac ili brt to njui trag i Z\jerku
vue pred noge dizdara?! - izgovori glasno i poe
da ih prol1latra. za!ro sam ja pas? Zbog ooe kese
dukata koju u dijeliti s vama, a ta je dukaf! Dukat
je izma, sedlo. prah i olovo puke za mojim i vaim
pojasom, dobro ispeen jagnjci but l matrafa

Vlna. ..
Svi su utjeli i Kahriman shvati daje uzaiud tr~tio
rijei.

Kao da oslobaa samog sebe neeg sumornog II

dui. on se nagnu nad sedlo j poe privlaiti konop
i zaomenog hajduka i kad mu ruke stigoe do
Markova vrata, on razveza omu i sklupa konop 7..3.
jabuku na sed1u, utke je okrenuo konja i ne obzirui
se vie na Vehbiju. ni na svoju pratnju, a ponajmanje
na hajduka Marka Ostroi3, estoko je matnll2'.nuo
konja pa, kao da ga neko isgeruje iz vlasttte koe.
pobjee prema kasabl...
170

POSVEENIK

U tamnici je mogao mirno, gotovo be7brino~

razmiljati, jer je shvatio da vi~e nema kud; niti ga
je to brinulo, niti je to elio, niti se emu nadao.
Osta.~e mu misli. opori gladnih struja po dubini
mozga, tako da je kao na dlanu ugledao - ivot se
pred njim opruao koliko je dug i irok.
Vraao se li polumraku tamnice unazad i poeo
traiti pravu oit, onaj nevidljivi, tanani traak svjetla
kojim ~e ide da sve postane jasno .. ,
Iz crnog nebo izleIje ptica. Krui, lomata krilima
imad zapaljenih vatri pored kojih je sjedila pobunjena vojska Ad~.ami-bega Lala. Iz kazano, kao da
- ih sad gleda ispred sebe, lagahuo titraju oblaii
pare. osjea miris ovijeg mesa, uje klokotanje
vode po bijelim kostima i ciku sokova jz prebijenog
granja nabacnog na vatre,
Vojnici pjevaju pjesmu Vazmi, o Budimu, stare
ratnike pjesme k~je su njihovi pomrli i davno
izginuli preihodnici,jo za Sulejmana Velianstve
nog, kad su smirivali bune i pobune, ispjevali pod
zelenim carskim zastavama fl mjesecom i zlatnom

zvijezdom.

Vojnici pjevaju tiho, bolno, i on l sad, tolike

godine una7.lld, raspoznaje re glasove, oslukuje ih
kao daje ponovo tamo, tridesetak otkoraajaodnJih,
dok je leao priljubljen uz kiselu vidinsku 7.emlju. I
J71

sad vidi kako sjenke PQb1mjene vojske igraju odsjevima ognjeva, kako sc zastrnirujue diu kupe s
poredanim pukama na kamen, Nije vidio tijela

vojnika povaljena pored vatri, ali su svi iz opko)a

zrntli da su tu. Pored njega je bilo sedamdeset momaka iz konjikog alaja i svi su imali osamnaest
godina i~ sigurno to zna. isto osjeanje straha i
neizvjesnosti od koje sc usta sue i jezik odrveni,
otekne kao papu .

Koliko li e biti posjeenih glava - razmilja"'je.

To je bila njegova prva sjea II koju su ga poslali
kad je zavrio medresu i nakon to je upisan II
vojniki tefter Jatagan-konjice.
Brojao je vatre te noi, upijao oosjeve to su se
sablasno iskrili i plazali po MtIoj, speenoj zemlji i
gledan neobine utvare io ih je stvarao svaki plamen okn sebe. I nririse ljudskih tijela je osjeao.
Mirise olaba, kapa, gunjeva, konjske piake, duhana i rakije.
Ponekad bi samo kroz tu aroliju ispred sebe uo
ra~omjemo hodanje uvara, njegovo ti~o pjevuenje.
Znali su, izgleda. da dolazimo, ali nisu vjerovali
da smo doli tako blizu te noi njihovom logonL
Ponovo se pitao: koHko e noas hiti poklanih,
raereenih ljudi i s njihove i s ove, tUegove strane?
I pjesma, to se kao dim s upaljenih vatri die i
preplavljuje ravnice, za koji deklk, 7.1$ pola sata
moda, rastrgana bonjakim sabljama iskovanim u
Sarajevu, po Bjel.vama, po gatIkIm kov3nicama,
172

u Kljuu i Iravnikom serdarluku, gdje kovai bolje

poznaju gvode i od same udi svojih sinova. A
pjesma je, prisjeao se te noj, zaista jmala u sebi
neku toplinu - bijae mekahna plana, previjala se
kao ena i od nje se ta prokleta no ispred Vidiua
bogatila, plavila se kao barun. a i zemlja se Ult:i
pod njegovim tijelom pretvarala u enu, raajui
novi ivot kad bude uniten ovaj ispred njega.
Znao je d. su pred njim isti ovakvi mladii kao i
ovi s kojima je doao. da su iste vjere, da su braa
od krvi i mesa. Te noi su ih morali pobili. J'reklali
i ovu njihovu pjesmu o BUdimu, o Vjazmi~ o .1unaci~
ma Mehmed-pae Sokolovia to su ih nauih od
starih, a ovi opet od jo starijt~ to vojevahu ispred
njih. Ostae samo no j jutro, koje e neki od njegovih, ako preive, pokloniti molitvi krvavih ruku.
Odakle su, gdje su roeni, iji su sinovi, braa?
Sutra e ih gledati mrtve na Vidinskorn polju, iza
koga su barutine a zemlja ljepljiva, mrtva, puna
magle i bolesti kroz koju su juer progazili konjima.
Vidio je grobove iskopane plitkOj jer vojnici nikad
nemaju vremena da estito ukopaju pobijeene, pa
ni tri dana ne proda a zemlja ih izbw;;uje te im aplje
i zmije piju oi, a gavrani u jatima, uz krijetanje,
nadlijeu razbojite i kidaju. njih plavo, poduadulo
meso. I sutra e jesti vojniko meso koje e trn
ostaVIti njihove sablje. PO glasovima 'to jh je te noi
sJuao~ znao je da su njegovih godina, kad sc n~ivie
voli j najmanje misli. Zar ova njihova pjesma to nij~
potvrivala? Eto, znali su d" dolazimo i opet im je
j

J 7J

bilo svejedno - nisu se krili iza grmlja, ve sjede uz

vatre i pjevaju.
"Kad slomim ljeskov prut i kad ujete, povadite
sablje i navalite" -prisjeao se te strane presude to
ju je izrekao alajbaa amil. "Sve i jednog pod
sablju, da niko ne izmakne!"
Pored njega su leali Muzafer, Mem, Orhan i
bubnjar Pedo. Pedo je bio dugaak, krakat momak,
odnekud od Mostara, i teko je disao im bi se
uhvatila magla. Muzafer je bio begovski sin iz Bijeljine, pirgav, tih i nikad nije mnogo priao, a
Orhan je s njim zavrio medresu i volio je da ita
Saadija, prevodio je Hajama i zanosio se vjerom.
Guravi Mem bio je nizak, kratkog vrata i jakih
miica, najbri na sablji i vjet na konju. Majstorski
je bacao koplje, a u njegovoj ruci je sablja postajala
zmiJom.
Evo ih, svi su u jednoj crti, pritajeni. Lee i ute,
lica su im pripijena uz zemlju koja mirie kiselkastim dahom, truhlim korijenjem, tek pokrenutim
sokovima. Lijevo od njega, povijenije malo, lei
prva grupa Jatagan-konjice. Konje su ostavili podalje da hrzanjem ne bi pokvarili alajbain plan.
"Uje li?" - apnuo je Mem. "ta?" rekao je
okreui glavu. "Pjevaju". "Nije pjesma, ue jaciju.
Mole se, zar ne uje?" ponovo se javlja. "Pjesma.
Ratnika pjesma, jesi li gluh?" izgovorio je teko
diui. "Ue sure naglas. Eno, klanjaju: Ehedu
enlailahe ilelah. Lijepo ujem" - tvrdoglavo se brani

Mem i stvarno tadje i on ugledao kako vojnici ustaju

sa zemlje, savijaju ruke na prsima i mole se Bogu.
"Moraemo saekati dok zavre" - rekao je apatom Memu, a on se pomakao k njemu toliko blizu
da mu je uo lupanje srca u prsima. UNe budali,
alajbaa i eka molitvu. Sad e slomiti granu!" ''To
je nemogue - pobunilo se neto u njemu. "Ne
moemo ubijati ljude dok mole i dok im vjera zapovijeda da se ne brane." "Vidjee, sad e dati znak
za napadU - siktao je Mem. "Ba njega briga ta
nalae vjera. On hoe pobjedu!" Memovo lice se
ponovo odmaklo od njegova i potonulo u mrak.
Medu njima je bilo samo disanje. Nije mogao vjerovati da e ubijati ljude u trenutku kad ne budu
pruali otpor, ali ba tada je do njegovih uiju resko
dopro zvuk slomljene grane, prasnula je u tiini noi,
iakikotala se kao razuzdana ena, i tad su odrvenjela
tijela, kao da su odbaena nekom silom poletjela sa
zemlje. Zaorio se urlik to su gajo za vojnikovanja
morali nauiti. Vidio je svjetlucanje sabalja i sjenke
svojih drugova kako uskau u podruje to ga je
zahvatio odsjev vatri, pa je i sam, iako zadnji, zbunjen, s nedovrenim mislima, ustao ne vadei sablju.
Iao je, sjeao se, polahko kao omaijan kletvom,
jo drven, jo pod dojmom urlika i srebrnastih sjeiva koja su se te noi pred njegovim oima izvijala,
padaJa negdje i ruila neto ... Jasno se sjeao kako
je znak napada trgnuo njegove drugove to su bili
pored njega. Mem je meu prvima potrao sa isukanom sabljom, a bubnjar Pedo za njim. Muzafer se
u

probijao prema najblioj vatri u skokovima. Ugledao je mo probadaju ljude to su .tajali pred BogOIn,

predani molitvi i sudbini.

Eno, l sad

mll

je

II oinjem

vidu lik Zarifa, to je

onaj siuni Gaanin to e moda sutra postati

hoda ili imam u jednoj od damija. I on znalaki
vrti sabljom, die je iznad sebe i nejako sputa,
ponavlja udarac i on je II tom prokletstvu ubojstva
ugledao kako obori mladia uz sam oganj na prostrtoj kabanici na kojoj se mollo.
Prilazio je zaprepaen~ goloruk, Pred njim je
bila klaonica koju i sadpamti. Zato su mu ta sjeanja
otra, niim se ne mogu potrati; ni tamnicom li kojoj
je sada. ni nadom, ni tugom, I kad bi poludiot inilo
mu se, to ne bi moglo ostati prekriveno tamom jer
mu se j sad kroz sjeanje javlja sl(ajbain glas kojj
nagoni i upravlja tim zloinom.
S njihove straue nije uo molbi, jauka, psovke,
niti jedne jedine rijei. Samo su sablje zavravale II
nekom svetakom miru OVU strahota, a one to bi se
pridizali od udaraca. alaj baa bi dovravao noem.
Iz poizvrtanih kot1ova cvri prolivena .orba, prijatno mirie ovebna. Razmirisala se nagOljeJa gra~
na, evili pepeo poliven masnoom, iskre napola
pogaeni ognjevj, a preostali, tanki pLamici prave
jezive slike povaljanib i isjeenih tijela, a gorej iznad
njih, obigravaju kao kakvl ejtani njegovi drugovi.,"

Ni dan danas ne zna ta muje bilo dab.ci pogled

na svoju ruku. Bila je krvava j pitao se tad. kao to
e se itava ivota pilati: odakle? kako? kada? A krv
176

je ljepljiva, brzo sc sui, hladi mu nadlaktiCUl srneurava ko',u i zaVf{.te dlake. Urucije S\'ojoj tad vidio
i sablju. lona je bila crvena. masna. gadna. Kad ju
je potegao na koga, ta se desilo s njegovim razumom, voljom? Koga je posjekao?
Ruko, ija je ovo krv? Ruko, kurva, koga si
ubila'! Sabljo, prokJetniee ... Pitao se i pitao, sto puta,
i udarao drugom rukom po onoj krvavoj i nita nije
uo, niko ne pisnu, niko mu ne odgovori
Tu mu sjeanje sahne~ gasI se i sve se ispunjava
neprozirnou od koje ne moe dalje, ZnaI, klao
sam molitvu, mladost, Boga i pjesmu? SabJjaje stala
izmeu toga dvoga, poprijeila se izmedu molitve i

Boga, mladosti i pjesrne.

- Allah rahmeteulahi! Bore moj, GOSPlldaru,

uzmi njjhove due pod nebeske kapije i podari im
mira i spokoja.
Prouio je Fatihu i zarnrzio svoju desnu ruku.
to su misHIi mladii dok su se klanjajui predavali nebu? Svaki je, posigumo. imao svoje snove,
svo.iu ljubav, sanjao neku daleku sreu) molio Boga
da mu ta elja postane stvarnost Jer u molitvi se
najslade sanja kao na javi, sve se ispunjava. tu je
nadomak roke jer moli i znali. Vjeruje u tl> dn te
neko strano moan slua, smjeka se i dobroudno
kima glavom. Tu su trenuci kad se vojnik vraa li
mislima kU4 toplom dueku i seiji, tepsiji, vrue j
majine pire, zdjeli mlijeka, muepku i curi. duanu

jargatluku.
177

Svi su oni nekud putovali u molitvi. Molitvom su

milovati ene, gladili im prsa j butove svojim eljama i kidisali na njih gubei se II slatkom polusnu.
Koliko je izginulo vojnika te noi II slatkim mO~
lilvama, pred licem svojih dragih bogova'!
Stajao je podboen sabljom, svjestan svog uea

II tom 7Joinu II prvoj svojoj bici. Razbaruen, bez

fesa, zavrnutih rukava na anteriji i modra lica sluaQ
je kako njegovi drugovi govore: "Ja sedam, koliko
ih ti slisti, Adule?" "Ko e brojati, znam da mi ne
mogu stati na jednu ruku. tl 'IOnaj dugaki me napati.

Udatim jednom, drugi put i nit. Ne upada. Stoji

ovako ko to ti stoji, a sav krvav. Strano! Udarim

ti ga ja onda ovako, sjeimice iza vrata. Tad upade,",lI "Mislio sam da e biti tee. Nagrabusi li ko od
naih?" Prepoznao je Tahirov glas. To je onaj ivi,
okretni brico. serhatlija to su mu ruke prekrivene
tnujasilom. I po licu mu se modre pjege od tekih,
tek zaraslih rana, "Jesi li vidio, Zarife?i Hah, Vlah!
Sve tako, po erijatu. Naklasmo se Vidin3na ko
pljeve! Sedmoricu i jednog nedoklana, evo ovijem
..
>I
mOJIm ...
I~Hajde. momci. da pohrojimoP' ~ udara ga alajbain glas pravo tl elo, rui ga, ravnj sa zemljom.
Da nije bio podboen sablj011'l, ini mu se, pao bi.
Kroz odsjeve tinjajuih vatri promatra te momke i
primjeuje na svakom ponaosob neku promjenu.
Kod sviju jc doskora zajedniki bio strah. Dok su
leali ekajuj znak 7.ll napad. linije straha bile su im
urezane ti lica, iz.virdo im je iz njihovih oiju, a sad
178

su to bm drugi mladii, nekakve utvare, krivci koje

nikada do sada nije vidio. J sam se traio~ pipao po
scbi, ra7.grtao pepeo ,voje dme luJnj_ rojio se
.mislima po tamnom vilajetu nedozova i pitao se
tada, kao to se jo uvijek i sada pita. li tamnici, ta
je to uinilo da !'ie ovi mladii i on sam najednom i
tako strano izmijene? inilo mu se da bi j sad, ako
bi im alajbaa naredio, ponovo sjekli i ubijali,
"Eto, vidi li, Muderize, kako se pravi teferi?
Tako s njima treba, paliijim i kunskim sinovima!
Digli se, pMadija, na cara... !!
Ugledao je pred sobom alnjb.ino lice sa sitnim,
ukastim zjenicama. Sijao se od zadovoljstva a po
obrvama su mu visile kapljice zgruane krvi kao
bobice crnog gro~...a. "
"KoJiko si ih ti, mommo, posjekao, hah?U
''Ne znam", rekao je. 'fNe znam, ali znam da smo
prevarili Boga. Pobili smo ljude na molitvi. " "Njihova se molitva ne priznaje! Onl su izdali i Boga i
vjeru! Pravu je to ih nema!"
"Tj si, '~mHe. obian. prljavi pasl" - rekao je
alajba.!i lagahno, jer tog trenu~ obuzet strahotom
i prepadnut sabljom to ju je dl7.ao u ruci, nije mogao
da mrzi niti dase s.rdi. Zatitnjepomjeriotcinu tijela
sa sablje na koju se hio oslonio i podigao je do lica.
Drugom rukom je uhvatio za vrh, za onaj krvavi dio
j tako poao u nekQm bunilu prema njemu. Ni sad
ne zna da li ga je htio prekl.ti, da li prepasti, ali je u
svemu tome, u toj izmaglici pred oima~ samo uo
prasak kubure i uto sunce mu se najednom sruilo
17Q

na glavu i bilo je toplo. I tonuo je u toplo. I onda je

sve mirisalo na sumpor, na gare i gorku krv, na
digericu. Paje zaspao."
Bilo je~ sjeao SC! strano buenje. U ustima je
biJa gorka pjena, a inilo mu se tada da su mu oba
oka iziIla na vrh glave. Prvo to je ugledao bili su
leevi pobijenih vojnika pobunjenog vidinskog jabeg. Ugledao Je, razbacane ruke, otvo-

njIarskog

rene oj~ bjeloonjac, krv~ poderanu odjeu, ispre-

turana tijela.
Jedan se na njega smijeio i gledao mu II lice
pravo kao da trai neto. Neki svoj dug, ono to su
mu uskratili sino? Sto su raznijele sablje? Momak

je imao plavu koulju skrojeuu uz tijelo. Bila je

razdrljena. Na prsima nije imao malja. Lice mu uto,
nateeno, a kosa kao ~,eva slama razbacana po
elu, Sve na njemu mrtvo, samo oi sijevaju eljom.
iv ic! Da li se tad varao?
Pokua se pridii dAseu\jcli "Hej!" viknu. "Hej,
ti! Javi se, brate, aIro si iv! javi se.,," Nita, Vojnik
ga je i dalje gledao ivo, mehko. Kao da trai.
tIHoe li vode'!" - ponovI. lj glavI mu se zavTtje,
zaumi. Kurum mu je al~jbaa ispalio iznad desnog
oka, oeao je kost, sprio kosu, ali niJe ubio.
Sunce se pojahko radaJo iza barutIna i mekahno
peklo lice, Stenjui je okrenuo glavu i ugledao struakjetrvice, vidio jejednu bubu kako isti noicama
glavu. Mrav mu stao na krvavoj ruci i kao da se pita
gdje je, kud ide, trna li smisla nasrtati na tu crvenu,
speenu kou ili se vrabti'! Buba s-e strese, poletje j
180

on je prati dok je

oi

mogu Sti7.at1, zatim ponovo

gleda prema vojniku. Prepade se, tre, oivje, nestade onog bola u glavi i pljuvaka sc gorka ispari.
. Vojnik sa. sabljom se pomaknu, krenu pTh'fl1a
njemu porebarke i on tek tad vidj~ ispod, njcgoy-e
desne strane baneu zgruane km. Sablja ga Je,
izgleda, sino udari Ja po ramenu i raznijela desnu

ruku i sva rebra do pojasa. Bila je to str.lna, otvorena rana, ali on se ipak primicao utei, s tekim
grem na licu.
to hoe? eli da me ubije'! Da se osveti za onaj
sinonji pokolj? I pravo je. Pravo. Momak se, meu
tim, i dalje primicaQ na lijevoj, zdravoj strani tijela
ne putajui sablju iz ruke. Ubie, vidio je. To se
vidjelo na vojnikovom licUj u oima s nekim metalnim odsjevom, s bionom to se kupila po krajevima.
Bio je goloruk. Traio je zato pogledom neto pored
,ebe, .li la'! Sablju, bilo to. Ugleda sluajno za
svojim pojasom kuburu. Je li puna'! D.lijojje prah
suh? Mu.e li se POU7,c!ati'!
A vojnik se i dalje primicao stenjui, Sad ih je
samo korak dijelio.
"Hoe da me ubije'?>! ree suhih usta. "Je li,
glavu mi hoe?"
Ranjenik nije Djta odgovorio i iao je svom cilju.
Uporno j S jasnim odredenjem; ide da posijee, Zato
je hitro napipao kuburu i polabko nategao oba horo7.,. Bila je tn kratka puku to ju JC pomo od Kue
kad su ga pozvaH u vojsku j nije znao da li je
napunjena ih mje, AH je zato bio slguron da e za
181

koju minutu jedan od njjh dvojice umrijeti. Razmiljao je brzo upinjui se da pronae neki izlaz iz
ovog iskuenja. Ako ne ubUe, bje ubijen. S ovim
to je bio pred njim i to je svakog asa mogao
izrnahnuti sabljom nije bilo razgovora. Zar ponovo
mora bez nude nekome uzimati ivot kao to je to,
moda. inio? - pitao se li sebi dok mu je biem
vladala neka neobjanjiva sila, jaa od ra::mma i
volje.
"Ne primii se dalje, ubiu!" krkljao je pokuavajui bilo to rei, jer vie nije imao kud; sablja ga
je vet mogla dohvatiti po licu."
"I elim da me ubija. itavu no se borim ~
duom j molim Boga da me ostavi na ivotu do jutra
kako bi me vai doubih, ali otili su", otili, nj mrtve
ne pokopae. Zato me mora ubiti, ti! Hou da odem
pred Boij,:..!;.e kao ehit. Pucaj, ta ekal!" mladievo lice se grilo, jedva je istiskivao iz sebe
rijei, Glas mu se gasio kao i pogled i inilo mu se
d. e svakog asa pasu, umrijeti pred njegovim
oima.

"Tako ti Stvoritelja... pucaj" ~ moUo je ranjenik

posljednjim snagama ivot od oigledne
smrti.
"J){)bro" - ree. "Ako ba hoe, posluau",
podigao je kuburu prema vojnikovoj glavi i preko
dvije naporedo sastavljene cijevi male puke vidio
je pramen ute kose na njegovom licu, izmedu dva
nategnuta horm2 stajale su mu oi; gotovo zgas1e,
plave, prekrivene bijelim krilima bione.
otimajui

182

U momentu kad je mladieva glava klonula na

prsa, a ruka kojom je prjdravao slomila pod tei~
nom njegova tijeJa t povukao je oba obaraa i kroz
plamen je posve jasno vidio kako zrna pogodie
vrhove grmlja i7,a vojnikovih le. Zapazio je, toga
se dobro prisjeao, njegovo lice preliveno nekim
rumenilom. I osmijeh mu je, inilo mu se, stajao na
usnama.
Bio je sretan jer jevjerovao daje umro vojnikom
smru i da e postati posveen.
"Ruko~ jesam li te rastemo sablje i one sinonje
krvi" -- aputao je gledajui zgrene prste Ila kundaka kratke puke. Zatim ju je odhacio daleko ispred
sebe i poeo razmiljati kako da se izvue iz ovog

belaja.
I sad, mnogo godina unazad, strese ga to strano
on pogleda svoju desnicu, koja je kratkim
lancem bila spojena sa lijevom rokom.
"Eto, uvijek zajedno, ajednajc kriva", proaputa
i poe da hoda uz kameni zid tamnice.
sjeanje i

DELA TOV SAN

Za lje1nih ega, kad rijcka Bosna oplia i utanji

na nekim mjestima kao topovski fililj, vranduka
tvrava nekako udno poraste u visinu i :l8.dobije jo

nakostrijeeniji j crnji izgled. Ispod njenih l.idtna, na

mjestu gdje se vodeni tok zanosi ulijevo i kao u

kakvom bunilu i strahu st:rmaka pjenuavu ispod

kamene obalc~ II te dane iz korita iznikne mrka i otra
stijena koju danas stariji ljudi nazivaju delatskim

kamenom. Zagleda li se namjernik ma10 paljivije.

uini mu

se da II ljetnoj jari II zelenoj vodi rijeke lei

crno obuen ovjek razbaenih ruku i

ogroman~

povaljen nauznak,
Pria o tom neobii5nom kamenu nastala je ravno
prije stopedeset godina, u doba kad je salam-au
Abdurahman, adutant Kar. Mahmud-pae, zavravao svoj krvav i nezahvalan posao II pobunjenoj
Bosni. Pohvatane posavske j kntjjke kapetane i
vienije ljude to nisu uspjeli prebjei preko Save,

nakon kratkih i prijekih osuda II Travnik--u i bosnabrodskom kadiluku, nizarnhje su sproveJe u vranduku tvrdaV\! da tamo saekaju dolazak Tatara s
potvrenim smrtnim osudama i:t: Carigrada, a svaki
as je u Vranduk trebalo da dojae i carski delat.
Posada utvrde, sastavljena mahom od domaih
ljudi iz Vrace, Buljije i Temaua, koji su se najednom nali II sredi~tu neobinih i stranih zbivanja
IB4

poslije bogovske pobune, doivljavali Sll dolazak

okovanih velikaa kao smak svijeta; iekivanje
Tatara s kalil-fcmanom i dolazak carskog delata
preraslalo je domaaje njihoVlh razmiljanja, p. su
i prie, to su se saaptavale po tabiji i kraj pu~
karnica, dobijale nesluene i ne'\jerovatne razmjere.
Svima je pred oima igrala stralina slika - jednima
je carski delat liio na dina s tekom, blistavom
sabljom, brcima i hradom do pojasa, drugima se
utvarao obuen u crn kaftan, krvavog Jica i izbu~
Jj enilI oiju, a veina njih je, ko zna zbog ega,
osjeala njegov umaen konop obvijen oko vlasti~
tog vrata, Jer, ako bi se pravo potegla i razvidaio, na
ovom bijelom svijetu i ne bi bilo Boijeg roba koji
nije neto skrivio ili mravu, ili caru gospodaru,
Deset dana pred veliki Hadijski bajram II veandulru kulu stigao Je i delat Dafer; ujahao je kasno
nou kroz istonu kapiju pognut i nekako uinut u
struku ispred dvojice svojih pratilaca i tovarnog
paripa, koji je s obIju strarut samar. tegljaio duguljaste sandukeutegnute konopom. Moglo se satno
nagadati ta je II tim drvenim tabutima - jesu li teki
nad74lCi otrih sjeiva, sablje kojima se odsijecaju
glave i ruke, ili su daske za davljenje, a m07m je "
njima bilo sijaset drugih, jo stran~jih naprava ~'to
ih pri ruci vazda ima pouzdan i nemilosrdan carski
d'l;clat? Ko bi to umio rei?
Dolje, u dubini kamene kamule, u nekadanjem
pdak-tersanu, koju su Turci na brzinu pretvorili u
oveu zajedniku ehju. nalazili su se nekadanjI
185

derY'entski kapetani Naim Donlagi, zapt~iZlllldija

Saret-beg Mul.begovi, cazinski eh-haa Aladin,
zvorniki i gradaaki ajani, Salih Zlatarevi i emsi~beg Grada.~evi. Ovaj zadnji je bio II nekom
daljem srodstvu s voom bosanske bune, Husei-

nom-kapetanom

Gradaeviem,

Pored njih,

II

ne-

kadanjem spremitu baruta i ostale debhanc, bili

su unski k~etani i njihovj istomiljenici - dva rodena brata Cohadia, zatim zet uskopjanskog kapetana Firdusa, Ali Jusuf i najstariji medu njima, ug
ledni posav,ki serdar i daleko poznati pobornik
Gradaevievih prigovora sultanovim refonnama,
Malik-beg Topagi iz Pow,iee.
Sutradan, nakon dolaska u vranduka tvravu,
delat Oafer sc budio iz nekakV'. memljiva, tekog
polusna; soba II koju su ga smjestili da otkonai bila
polumrana i s one jedne uske maz.gale II zjdu
iznad njega II odaju je ulaziu, kao kakav isplaen
jezik od suhog zlata, trak sunca, Leei je sluao

je

promukao glas mujezina s tvrdavske damije, neko

daleko, nerazgovjetno dovikivanje ljudi izvan be
dem", um rijeke i gukanje grlica. U toku noi, prije
nego tc je smoden napornim jahanjem od T ravnika zaspao, priinilo mu sc da uje romor ljudskih
glasova iz susjedne odaje i pokuavao je, hrvuj se
sa snom, da razabere bar kakvu rije IZ tog grgorenja
to je izviralo u tiini noi iza kamenog zjda.
Ne miui se~ jo tekih ruku i nogu, s kiselom
pljuvakom li u.o;;tima~ gledao je kroz polustisnute
metlice trepavica zlatno talasanje svjetlosti na
186

suprotnom zidu, koje se skladno, kao po nekom

dogovoru. mijealo sa umljenjem rijeke i gukanjem
grlica na indranom krow tvrave. r u svom, l u
probudenom ivotu oko sebe, Dlafer je otkrivao
razliku izmeu prethodne noi i ovog jutra to se
oglaavalo probuenim ivotom, i nehotino mu se
zavuklo u glavu pitanje: Je li no smrt, ajutro ivot?
utei kao u nekoj tajnovitoj busiji, prisjeao se
svog ivota i svih onih potucanja s vojskama i
izun-auirna, u noima sHnim ovoj to ju je ispratio j ugazio II novo jutro u zindanu tvrave, i onih
kinih i usamljenikih. pod dmnjavim krovovima
adora, uz dreku komordija i uznika, ciku ena to
su ih vojnici razgoljavali gladnih oiju; u sjeanje
nUl se vraahu kaljavi putevi, tanki vojniki rukovi,
to ih je jeo uz konjske sapi i slojei, veere to su
preostajale u dnu kazana iza redovne voske i batbozuka: u njegovoj glavi mJsLi su se motale kao
usplahirene guje sikui kao da su ga pitale da II je
razumio da ga je B~Ji dar stvorio da bude svemu
Ivom na teret 1 da samo ponekad, kad vojske 1:1:\'0juju po'Qjede ili doive poraze. kad se vlasti uvrste
ili raspuste - da li je razumijevao da bi ga tek tada
izvlaili iz one duboke odbaenosti kao l7. kakve
mrane i bezdane kace i postavljali na svjetlo dana
uz kvrgav panj da dovri ono w ni vojska ni car nisu
stigli, niti mogli da urade? Pa, i tada, u tim rijetkim
trenucima line spoznaje da je nekom potreban i da
ga zovu po imenu, to nije za Dafcra bila prava
radost, niti vezirska milost i nagrada,. ve bi se prije
IR7

moglo rei jedna nova kazna i ponienje; im bi

popadale mrtve ljudske glave i razila se svjetina,
17.oharah adori pobjednika i u srmu nagizdanih
paa i juzb3a, Dafer je ponovo padao u anonimnost. II onu nevidljivu kacu iz koje su ga vadili.
Za tolike godine slubovanja nagledao se i nasjekau bezbr<ijnih glava - i onih to su varali i izda
vali, i onih to su biH monici i zanesenjaci, a
ponajvie onih to su stajali na elu svakoj vojsci iza
koje se i sam vukao i koje je iz daljine sluao i na
kratak mig potezao uma~en konop iza pojasa usmr
ujui bezbroj nesretnika od kojih je pola carske
vojske strepilo. Ali ne bi prolo mnogo vremena l ti
lbi). na iji je pokret prstom uzimao serdarima i
paama ivote, i sami su obarani na koljena pred
"jegove noge d. im sabljom odsijee glave. U svemu tome dela! Daier Je otkrivao jednu te istu
pojavu - i pobjednici i monici tO su doskora
vladali svim ivotima oko sebe. i oni to su bivali
uadbijeJri - svi oni su nakon pobjeda podizali <t
dore, nagonili i narod i vojsku na meraje i mejdane,
izvodili kadije i mule, sudili u imc Boga i sultana, i
nakon svega traili od "jega da bude carska ruka
koja davi i odsijeca glave i da gleda zatim krvave
panjeve i slua dreku pomahnitalog svijeta oko
sebe."
Mnogo puta je htio napustiti i vojske i pae,
meeme i kadije, i zalomatati se bestraga u iroki
bijeli svijet} daleko od svih nadl.aka i panjeva, sa
balja i dasaka za davljenje. Ah uvijek bi ga, II tim
188

riJetkim trenucima lomova i odvanosti, opomil1Jue trzao oev promukao apat: "'Neko mora initi
i to. to :m~ ja za ivota inio i to e, s Boijom
voljom l ml1ou~ initi ti, jer Svemogui je, Du
fere, pravei ovaj vascijeli iroki .svijet, nainio
jednu malu pogreku koju vie nije htio da popravlja, i ~o. je stv01io deJata. On ov~j svijet nije
mogao uredIh bez delatske ruke. Uvijek e, Sinko,
biti onih to drugaije misle i ,ade ito Dragi Bog
zapovijeda, i to je ona Njegova, svemogua po~
greka, i zato dobro upamti da c ti pred oinjim
vidom jtava vijeka stajati hrastov panj j ljudski
razgolien vrat. Odrekni se svoje ruke i nikad ne
priznaj. da je tvoja vet carska. Kad glava padne ili
kad ivot zamre pod konopom na tas-taht.i podi~i
oi nebu i reci: tevekeeltum Allah - u tv~jc ruke,
Svemogui! I ou1;jee,} sinko, kako ti svemona i
nevidljiva ruka spira iz mozga i iz due strahotu
smrti to ti bude uala pod nogama ... Il
. Je ~i .to zai:rta sve tako? Da li samja Bo1Jja volja
l da lt le mOla ruka sultanova? Aku je tako, zbog
ega sam ja onda svu svoju mladost proveo u onoj
dubokoj kaci, zalo mi jc odredio da se vuem kao
posljednji pas iza svilI vojski i pobjeda, zbog ega
me svi mrze i preziru kao da bolujem od sakag~je?
J fou li polagati raun kOlne za svu silesiju smrti to
su iza mene ostajale. jer tt 1judl, makar su bjli krivi
ja li caru. ja li Bogu, meni nisu rekli nl crno ti ~
noktom, pa opet sam ihja pobio? Ako je tako ko to
je otac kazivao, onda je greka Svemogueg na
189

drugoj strani - zatoje ba moga oca, a zatim imene

okrenuo da uzimamo ivote ljudima koje nikad ti
ivotu niti smo vidjelI, niti su nam to naao uinili?
Sto 10 nije Dragi Bog svojom emerli rukom, odozgo,
sa sedmog kata nebesa, posvravao. hah?
Potcdu~en! s glavom na svojoj smotanoj kabanici
od samurovjne~ jednako ,je, razmiljajui o svom
ivotu, posmatrao onu igru bljetave, ustalasane
suneve svjetlosti po naboju kamena II zidu ispred
sebe; kao kakva eena sablja od najistijJ:g zlata, ta
svjetlost je, inilo mu se, s: kamena skiilala memlu i
kao jed zelenu mahovinu i otkrivala mu neobine
slike pred oima i stvarala udoe zakljuke u glavi.
Da Ii bi mu nakon smaknua, dok bi u sebi
apatom izgovarao rijei "u Tvoje ruke, Svemogui", bivalo Jake, i da li je samim tim sa sebe
skidao krivnju za smrt onoga kome bi ll200 ivot''?
Zapisuje li to Bog II Svoje knjige, i da li e, kad i
njegova dua bude stigla pred Boije lice, On rei:
aferim. Dafere! Valjano si radio za ivota, gledao
sam Ja, misli da nisam, ali, ne misli kao to misli
da ja ne znam da si ti, robe mnj. mnogo puta mene
iz mojih misli trzao. Pitao si se, je ii de~ vidim li ja
to to ti ini. a1 Vidim, sve ja i vidim i ujem!
Ali, ali ta ako je Bog prespavao laj njegov
siuni i kratki ivot? Zar kod tolikih golemih i
vanih zbivanja na ovom neizmjernom svijetu Bog
ima vremena za njega, i da li moe uopte uti one
tajnovite rijei koje izgovori nakon svakog pogubljenja? ta. uistinu. ako Svemogui i Sveznajui to
190

ipak nije uo? le Ll nog svemogu, da li on sve vidi

i uje...
Zna li Bog kakvi su delatovi sni, ta sanja i da
li uope ima tvrd san? Javljaju li mu se u dugim,
besanim noima unakaena lica podav~jenih osu~
enlka, prikazuju li mu se obcz.g:lavJjene utvare i da
li uje s onog drugog, neznanog svijeta, njihove
glasove i optube'? Je li bilo dana, dok je jahao iza
vezirskih seb..a i vojski. sam i odbaen i od onih
ko.iima je sluio, s pogledom u sapi konja upovocu
to je teg~jajo sanduke sa nadacima i sabUama da li mu se kad prikradala kakva sjenka, lik ili
uspomena na be7hroj onih to su svuda ,- od Vidina
i Trakije, Basre i BHole-ostajali iza njega pod utim
humkarna zemlje? ta e biti kad ~mre i ako se
dogodi da ga i Bog odgurne nogom II dehenem, kao
to su ga za ivota otiskjvah II onu Tnranu kacu?
Zna li d1--eIat za strah, ima li duu. srce? to mIsli
M,elat dok se no nadvija nad ravnicu i dok gore
vojnike vatre, vriju ka7.ani naput\ieni komadima
mesa, ili dok ispod nekog od raz.polih adora sjetno
kuca saz? Sanja Ji o jednom jutru slinom ovome,
dok u zraku trepti gukanje zaljubljenih grlica i igra
zlatni vez sunca - moe li d.t.elat sanjati svoj san u
kome po poploanoj stazi kroz avliju ulazi II kuu
kao i ostali sv~jet i izuva izme, umiva ruke i sjeda
sa enom i djecom za kunu sofru?
Pitao sc, kao da to o emu razmilja stisnutih
trepavica i oaranjutrom i dod1rirna spoljnjeg ivota
j nije njegova tegoba i ivotno breme, niti da je on
191

delat kojega su po ko zna koji put, poslali da obavi

ono to je preostaJo od pobjede i vojnikjh zuluma.
od ljutih i nemilosrdnih Ennena i LaZJl. ve neko
sasvim drugi. njemu nepoznat i stran ovjek, o
kakvom je kao i svi njegov] vrnjacI iz djetinjstva
matao l gradio kule po zraku."
Sjeao se kako mu je Kebir, prvi pomonik kod
panja, iji se posao sastojao samo da osueniku
savije g1avu i drlei nesretnika za perin omogui
njegovom oku i ruci ispravno izvrenje smrtne kazne i koji je za tako sitan posao dobivao isto toliko
dukata kao i on sam -- e, taj isti Kebir mu je ponekad
tunio rei: "Hoe Ji biti kakve sree, DodDafere,
da se okui i oeni s haimm. a? Pust je tvoj ivot
ko Kara-kum pustara, a ,-ve Je prolazno ko rosa do
sunca. Oeni se, Dod Dafere, skui kuu ko lasta
grujezdo pa ivi ko ostah mHet i Boill rob, de ... "
tiKu-, tamo! Tebi tvoje a meni moje hise od
ivota" - odgovarao hi II tim rijetkim ~godama i
stiskao ohrve nad duboko ukopanim oima pod
etom j Kebir je obarao nosinu zemlji i na.-;tavljao
da otri nadak ili da podmazuje lojem dugu jeziinu
sablje, ali ta pitaoja, sjeao se jutros dok je leao
poleduen II odaji ispod tvrdavske tabije, ostavljala
su u njegovom samotnom i stranom ivotu, kao to
iskra, ini. zapaljenu vatricu; bilo je bezbroj noi u
kojima se, spoznavi sve muke j ponj;tenja., nadnosio itavom duom nad taj plameni 1grijao kao
smetovima zameten, prutnrLao jabandija.

I 7'.ato je prekjuer, prije no to je primio izun j

dever-dovu od bosnabrod'!kog kadije, uniao II prizenmu odaju vranduke tvrave gdje se nalazio
ba-dcfterdar Hatun-efcndija i zatraio da mu una~
prijed isplati dva dukata po glavi osudenik . Hatun-efendija se zaudio i Dafer mu je tad zapazio
nekakav udan osmijeh na licu dok je odvezivao
kesu sa zlatolTI. - ~to, m,or Dafere? .. pitao je
!kiljeci Ilatun-efendija a onda poeo prevrtati tankim prstima tefter ispred sebe na pekunu. - Je li
prijeka nuda~ Dor Dafere? ~ ponovo je kiljio II
njega, - Prijeka je, ba-Barune... Prijeka da ne moe
biti prea. Kaparisao bih kuera!<, a zgoda vern
takva, a kasabhji se uri, a ment se uri, a ja ko
rekoh, eto! - mucajui je izgovarao, a onda sc
Hatun-efendija nasmijao i rekao: - Maalah, nekje
kieno i vieno, Dor Dafere! - i onda zapoeo da
broji med~.edije sve jednu po jednu dok nije ~eknu
la etrnaesta, zadnja zlatica s turom i jazijom sultana
Medida. .. I kad je prekjuer osjetio umilnu teinu
zlata u aci. znao je posigumo da e onaj kuerak u
Podbrijeju bjti njegov i da e nakon povratka iz
Vranduka predati izun vezirovom ehaji Naz-Maliku j otvoreno mu rei svoju namisao da je ostario
i da muje ruka onejaala a oinji vid utanjio: "Naz-efendija, dosta je bHo. evo sam ti piman, aKebira
sam izuio taman toliko koliko mu je nude. Muhu
sabljom rasijeca i mnijem da e mi biti valjana
odmjena, a carskoj VOlji potaman. Halalosum mu
bilo na obadva svijeta!l!

Putem od Travnikaje stalno sebi ponavljao tu to

pamom slubeniku i nije se osvrtao na
seoske rnuhtare to su ga usput, od mjesta do mj.esta,
doekivali glasnom drekom: . Sklanjaj sc s ceste ide
carski d:'.elat! .. Izaite na doksate da vidite carsku
ruku, tti. ljuuudi! ~juljajui se u sedlu mislio je to
e initi dalje. Kua to juje unaprijed platio nalazila
se na osami uz rcbrajednc uzbrdice na Bojni, i to
onom zapadnom grohotu kamenitog brda to se
okomito otiskuje prema Kali-bunaru i odakle zarnje put prema Karau1i i Vakufu. Sviala mu se
avlija i raspored soba II toj niskoj lo.Jicj, Mali ljivik
iza nje i loza ardakHja to se uspinjala pored ulaznih vrata podsjeali su ga na oinsku kuu u Prizrenu
i zato se nije mnogo dVOU1Uio kad jc vlasnik zamjenio sve uture na etmaest mededija,
Jaui za Vr.mduk oborene glave i polu stisnutih
oiju, ba.~kao to su mu poluzalvorene i sad dok lei
u soblku pod tvrdavskom tabljom, pitao se u glavi
kakav posao da okrene; mogaoje otvoriti kasapnicu,
a zatim da obrne trgovat ovijim koama, a Ilije mu
bila daleka ni pomisao da se javi RadTahu. to je
odnedavna poduavao beskunike i baibozuk baratanju sabljom i da mu se ponudi lAl lhtiju? Hm y sve
se moe kad ovjek hoe, sve.,"
Sjeao se Dafer prhutavim sjeanjem daidk
oIlog njegovog cpenka s bezbrojnim kamarama
arenih -eerki i rezajja, okruglih kolaia, lokuma
llosutih sitnom, eerastom prainom. izredanih hrpica gurabija i kupica tahan-halve, Dobro je pamtio
e rei

194

tog visokog, mravog Leventinca i roaka po maji~

noj Jozi, kl~i se umio hvaliti njegovom .ocu kad bi
ga za ruku. II rijetkim zgodama, izvodio u ariju i
kad bl navraali u miriljavi duan na prizrenskoj
Jaz-ja1iji. IrDOOor Mea" - kao da sad uje daidin
glas - "ja malo radim ali dobro ivim. Ti radi carski
posao, a bogami ti tanko ide je Ji tako? Jer vazda e,
rode, ene raati djec~ a oevi ih izvoditi na Jazariju, i do smaka svijeta e djeca lizati ovaj aretli
~eer~ a to je ono to sam nauio od mog oca, on od
svog, a ovaj, opt.>t, od svog i sve tako. I svi smo mi
znali tu slabost djece, Dod!or Mea, II preko njih
jo vie smo upoznaH mekahna srca njihovih oeva,
jo li tako. hah? l deder mi, Dodor Mea. upli
prstom U oca koji e odbiti da razvee kesu i odbiti
da kupi djetetu aku reza<iija, ili dva lok,mla! Upri,
de! E, ne moe, dabogme! U tome i jeste tajna ovog
posla, ba kao to je carstvo kojemu ti slui zasnovano na slabostima bezbrojnih carskih sluga i slu~
benika, naroda i fukare,., ,~
Da, sjeao se D~Afer tih daidinih rijei, sjeao
se svog uznojenog dlana li gQlemoj oevoj ruerdi:
kojom gajcvooio na ariju, j sjeao se kao sad onog
ueerenog kokota kojega je nosio u drugoj ruci.
inilo mu se da su ga razmiljanja na te daleke
doivljaje vie umorila dokje jahao, vie l od samog
krivudavog puta od Travnika prema vrandukoj
kuli, aH pomisao na trenutak kad e Jednom zauvijek
bata1iti delatovanje nakon to pogubi ovu sedmoricu osuenika, i dae zadomiti svoj dom i uknraiti
j

]95

u posve nov ivot - ::ove te razgovijetne nade inile

su da mu ovo jutro, to se uvuklo kroz mazgaJu i
pruilo svoju zlatnu ruku, razgaljuje duu i iscjeljuje
umor i vue nekud kao mamen, omoran konj vranac. A onda. Boga hvalei, mogao bi sc oeniti i
okusiti slast enskih njedara j mehkotu njenihruk:u ...
Pa. ako bi bilo Boije milosti j volje, ue se i djejjl
plau kui, a tojcono na tajeodavnoekao, .. Nije
Dafer Boija pogreka" iv sam ja stvor, nita na
meni niJe naopako postavljeno i niim se ne razliku~
jem od drugih ... Ako sam bio delat. ako ... i dobro
je to u ~.ivjetj gdje me niko ne poznaje... Pa ta?
Ako neko j sazna, pa ta? Carsku sam volju inio,
Bogu se Gospodaru klanjao, a carska i vezirska ruka
nikad no odgurkuje svoje hizrnc.ro, je li de? Ako
mi ko ivot bude mrio i gorlo, vjere mi hjepe, zna
Dafer gdje je poin konak... M. ko bi mene i
poznao! ko? Kad obrijem ove brine l skrcem bradu, pottreem perin s fesom u jednu crtu, nazujem
venecijske ah,re II ute izme, ko to ih nose
a!tjski ljudi, Bog me UbiO ako me i Kebir i Azil
uzmognu poznati, a kamoli tamo neki .. Ni sam sebe
vie neu znati. Nisam ja vie Boija pogreka. a ako
j jesam bio, vie nisam, pa makar i orilo i gorilo!
Neka Dragi Bog trai s.ebi novu pogreku i I1Dvog
delam i neka mu taj dalje popravlJa onu Njegovu
zabunu kad je stvarao ovaj vascijeli dunjaluk od
mord do mora! Eto Njemu Kebira, eto Azila, neka
oni popravljaju tu fa1inku! Dosta je meni mrtvijeh
glava i krvavih panjeva! Dosta, povrh glave! Jah!
196

Ko ma koliko bi Dafermatario i u glavi razmravao itava klupka neobinih misli da ga nije ll3
jednom trgla buka konjskih kopita i vika straara 5
tvrdavskih bedema: - Hnir~doV1l carskom glasniku
- vikao je neko. - Otvarajte kapije, ide carski Tatar!
Eeeeebej. uli ste vi mene!? Otklapajte kapiju i
napravite mjesta carskom glasniku!
- Znai, to jc to ... Boijom pomoi da i te prode
~. aputao je, a onda se hitro pridigao, zasukao
rukave i nad abrom s vodom uzeo abdest. Iz bisaga
jc izvadio prostirku i zapoeo dever~rnohtvu zadue
sedmorice osuenika kojima ce pred ikindiju na
tabijl uzeti ivote.
Nj sam nije znao da li se moHo za te nepoznate
ljude ili je razmiljao o ODom kuerku na Bojni
kojeg jejuer kapari,ao, ali tekkadgajeneija ruka
trgla iz tog dvostrukog polusna, shvatio je da je pred
njim stajao Kebir. - uj - kazan je - Hej, Dor
Dafere, uje li to zborim'! Nee biti sjee, prekini
dovu! Hej, rasani sc, ta ti jc - drmusao ga je Kebir.
- Sultan im oprostio ivote...
iji je to bio glas? Da lije to doista hio Kebir. ili
Azil? Je li moguno da je Tatar umjesto katil-fcrmana donio oprost bosanskim hund7.ijama? Ne, to
se nikad nije dogodilo za ovih tridesetak godina
otkako zna dclatsk1 zanat... Prestao je da trepe
oima, da se pita, da se udi; polahko se okrenuo i
u vratima ugledao Kebirovo jzmodeno lice i ili
barske bjeloonkc, a onda promuklo upitao: - Je li
istina to wort?
w

197

- Istina je, sultan im se smilovao ... Sad e ih

otkovati ... Odoh osedlati konje pa da krenemo ... Ma, je li to ... ozbiljno? - jo nije mogao da shvati i
govor mu se kidao kao trubo konac. - Nije valjda,
nee biti - mucao je. - Nije valjda jo jedna greka ...
- Da opremim konje - njihalo se pred njegovim
oima Kebirovo tijelo u vratima odaje.
- Konje? - pitao je. - Kakve konje?
- Konje ... takve, nae konje ...
- Mog ne opremaj ... ni iv ni mrtav! uje li to
ti zborim?! - vikao je iskolaenih oiju.
Kleei smoden tom neoekivanom i stranom
vijeu koja je najednom u njemu ruila i onu kuu,
i avliju i sve srmom protkane slike, Dafer nije uo
kad je Kebir pritvorio vrata, niti da li je to na kraju
rekao, a zasigurno nije zamjeivao ni kako vrijeme
lagahno i nezamjetno prolazi i da se kroz mazgalu u
odaju uvlai prvi suton. inilo mu se da se sav ivi
svijet sunovratio u onu duboku kacu punu mraka iz
koje su ga jutros izvadili i da vie nieg pouzdanog
i tvrdog nema oko njega za ta bi se pridravao da i
sam zauvijek ne potone. A gore, na tvravskoj tabiji,
upravo na panju gdje je trebalo pogubiti osuene
kapetane i begove, kova je oprezno raskivao Daferove nesuene rtve.
- Sultan im oprostio - aputao je u nekakvom
bunilu, posmatrajui izbuljenih oiju kameni naboj
koji ga je dijelio od odak-tersane. - A rata im je
oprostio, rata? - pitao se. - Da ne lae onaj pasji
sin? Ili on, ili Tatar? Jedan od njih dvojice lae. Zna
198

li Kebir da sam unaprijed uzeo kati l-paru? Krivo

mu, knnku, to sam kaparisao kuu... Hoe da ostanem do kraja ivota Boija pogreka, to je! Svi hoe
da me vrate u kacu, pa da me vade kad im se prknu
htjedne ...
utio je teko diui, a onda se u njegovu upaljenu svijest kao otar no zabode nova, neobina
misao. "Vidi, kako se toga nisam sjetio? To su oru
potplatili Tatara! Ta bosanska gadija... vidi, vidi,
kako to nisam znao, kako? To su oni potplatili i cara
i Tatara, a ko zna, zlatom su kupili i aua i vezira i
onog matraka Kebira? Sviju su ih zlatom kupili i svi
bi mene u kacu... II
U posve smraenom mozgu jedino je jasno vidio
sebe kako ga bezbrojne ruke dave i guraju u nekakav
itak i hladan mrak, i zato je naglo skoio kao da ga
neko goni, poao prema sanduku s nadacima i
sabljama, i u urbi i usplahirenosti ni opazio nije
kako je rasjekao podlakticu, niti da mu krv lije niz
ruku. S tekom blistavom sabljom krenuo je prema
vratima. "Ako je pogrijeio Bog, i ako su zlatom
kupili sultana i Tatara, nisu mene" - itala je iz
njega mrnja, i jedino to je tog asa htio to su bili
oni nepoznati uznici; uzak hodnik je bio mraan i
pust, ali on razabra vrata od elije i otisnu ih nogom.
Svud po sobi uinilo mu se da vidi mnotvo blijedih,
raspameenih lica, i on poe da izmahuje sabljom, i
to je vie udarao i sjekao ljudska tijela, njih je
bivalo sve vie; hrpe odsjeenih ruku i ljudskih
glava punile su eliju. Sav li znoju od neprestanog
199

izmahivanja sabljom, sve ee se branio od bezb~

r~inih utvara, i samo bi na as, dok bi si.jev sa
O<h;jevom sablje rastavljao tamu elije. uspijevao
ugledati svoju krvavu ruku, i to ga je po opnama
preosta1ograzuma uvjeravalo daje odaja zaista pW1a
n.opakih duman.
Izmiui se natrake oprezno je uzlazio uz ste~
penice, a onda sve dalje preko puste tvrd:avske tabije. U mraku se spotakao na oboren panj s raskovanim lancima, a zatim, raspameen, okreui se u
krug i maui sabljom, zapeo o nizAk 7Jd. Ko zna ta
je outio padajui prema koritu rijeke, ali kad su ga
sutradan nah mrtva na otroj litici u vodi, niko nc
htjede da ga pokopa, jer niko nije znao da li su ga
dolje otIsnule ulvare ili se sluajno stnnaknuo niz
bedeme. Voda ga je ve iduih daoa, kad udarie
ljetni p1juskovi, otplavila maticom,. ali i danas onu
otru i neobinu stijenu ispod vranduke tvrave i
putnici i amdije s oprezom i strahom obilaze.
Daferova elja da se otme od svoJe prolosti i ne
ostane BOIJa pogreka i danas se vidi ispod vranduke kule kao skamenjcni san carskog detam...

KAZNA

Dok je ispred sebe posmatrao pogurena i umorna

giasnikova lea jz Carigrada, sultan Medid je tek
to~, .treDl~~a s~vatio ~ znai ostaviti prijestolje i
OhCI umtnvati malOa2IJske pobune; trebalo je da
produ samo dvije godine pa da se dogodi ovo to mu
je po tajnom glasniku poruio Topal-paa!
A sadraj te ru'.ne vijesti bio je kratak i jasan kao
dan: ba-defterdar. nekadanji selam-au vaJjje iz
Jedrena Makbul-h<!j potkradao je carsku riznicu! U
poduem pismu to g. je zguvanog drl'"o II ad
Topal-paa je potanko opisao razvratno ponaanje i
rasipniki ivot carskog ministra fmancija .- kupovao je naJskuplje konje od Laza, p<ldiza~ banove
i. zadu1.bine, priredivao gozbe i dobavljao ponajlJepe Jermenke. Na kraju te poruke paa ga je
ponizno moHo da sc hitno vrati u Stambol kako bi
kradljivcu dravne bolhane odmjerio pravinu i
strogu kamu...

Sedmog dana) nakon to je vojevanje predao II

ruke najodlurujeg pal';e. sultan se kriomice otisnu
prema Carigradu i prvo to je uinio kad je ujahao
kroz gradske kapije bilo je da svrati u janjiarsku
kolu Adami og)an II Galata saraju i da iz redova
muderi7..a i ,ejhova odabere sedam najmudrijih staraca. On im je naredio da se zatvore u damiju i
smisle dostojnu) ali stravinu kaznu 7.a rizniara
200

201

Makbulbeja. Istog danaje naredio da se otvori tajIla

istrag'd i7~ leda ministra financija i kad je sve uraeno) sultan se povukao u svoje odaje da saeka
odluku ejhova 1 mudcrisa.
Mudraci su VIjeali puna 1ri dana. Njihovi uvehli
pogledi od napornog razmi.ljanja bili su tupi i gotovo ugaseni.
-- S Boijom pomoi, pronaao sam kako da
kaznim prc:stupnjka - iz ugla tiinu razdrma jedan
glas i svi podigoe glave.
- Kako, ejh-Aslane? upita njemu najblii.
- Tn se ne kazuje. To u rei samo sultanu, i to
na njegovo uho - odgovori starac.
- Zal;to nama ne kae - uglas upitaju uitelji iz
janjiarske kole Adami oglan.
~ To nije za vae ui. To mora uti samo estiti
car. To nije dostojno za vac ui,,,
- Ti eli da se istakne pred carem i da nas
ponizi - rekne ljutito ejh Daut, a ostali kirnnuc
gJavama II znak potvrde i sumnje.
., Mislite ta vam volja - odvrati ljutito ejh
Asian, ali znajte da krivo mislite o m{''TI.i! Ko se moe
diiti pred carem rugobom koju nosim u glavi? Ko?
- Ali >:bog ega smo tu. Zato smo tri dana i tri
noi lupnU glavama o zid - ponovo sc javi ejh Daut
i upre pogled u njega.
- Razmiljao sam i o tome i vi ete biti zadovoljni
ovom kaznom -- smireno izgovori starac smirujui
u njima sumnju da sc eli jstai pred sultanom l
istovremeno njih poniziti U njegovim oima.. I nje~

202

gova carska svjetlost e biti zadovoljna ovim to mi

je kao nekim udom dolo ti pamet i zbog ega to
ne bi bila Ilaa zajednika mjS3O? Neka to bude naa
zajednika

pamet!
-- Da, ali mi nismo sigurni da e sultanu re1 da
smo ro to ima II glavi zajedniki l:Imisliii - muklo
se javi starac Lajtan,

- Dosta! Prekimmo ovo natezanje! Car eka nau

odluku, a ml sunmjiimo jedan drugog - odsijee
ejh Daut i ustade. Ti, ejhAslane, ti to ima tu
stranu 7..amisao O naillu kazne za podlog i gram~
zivog rizniara carske bolhaznc otii smjesta pred
cara J kai mu svoju tajnu kao da je izmiljena u
svnkoj ud naih glava ...
Savjet mudraca se raziao, a ejh Aslan je uzeo
abdest, obukao sveanu latu i navukao ute, mekahne meslve na noge i zaputio se prema carskom
konaku.
Proao je Topkali-kapiju i uao u carski saraj, ali
je sultan tog dana imao preih poslova i zato je ejh
morao ekati tri duga dana j tek pred vee treeg
dana selam-au mu je dao znak da e biti primljen.
Vrata na kapijama sultanovog dvorca, sa ijih se
visokih, uskih prozora gledalo pravo na more, otvarali su mu cvnusL Ispred njega je i~o selam-au s
fenjerom i mahao njim lijevo i desno, to je bio znak
da carskom gostu niko ne pravi smetnje.
ejh Aslan je dostojanstveno koraao uz stepenice prema gravnom ulazu u carski dvorac. Na
svakoj od trideset i osam kamenih stepenica stajao
20)

je s ohiju strana po jedan amski ili alepski Arapin

s dugim kopljem II ruci. Nijemi, ukipljeni, pogleda
uprtih nekud ispred sehe, oni SU se ejhu uinili kao
nestvama bia, Penjui se uz s!epenjk on nije primijetio kako je najednom jza njegovih leda nestalo
selam-aua. Vrata pred kojim se naao najednom
su se sama od sebe raskrilila i on je kao kroz izmaglicu punu blje!tavog svjetla ugledao beskrajno dugaku prostorijU j, koje je dopirala svirka. U toj
iznenadnoj tiepoti starac je gotovo izgubio svaku
stvarnu vezu sa svijetom jz kojeg se zaputlo u ovo
nepojmljivo bljetavilo -7eabomvlo je ak 1kako se
zove l zbog ega je doao u ovu kuu ljepote i sjaja.
Ali! hvala Svemoguem, i to udo se rasprilo j on
je, jo uvijek ne shvaajui do kraja da na ovom
svijetu postl\Ji takva ljepota, ugledao sultana, koji je
mato pokrenute glave u stranu sluao dostojanstvenika sa svoje desne strane kako mu neto tiho govori
u uho.
Sultan Medid je imao okruglo, svjetlorumeno
lice~ vedre i :f.ive oi i crnu, potkresanu bradu, koja
je oko usnica bila proarana sijedim dlakama. Bio Je
odjeven II zlatom iskienu dojamu. Naslonjen o
prijesto, car se igrao sa majunom, 7latnom pti1com
II krletki koja mu je bila s lijeve strane postavljena
na visokom stolcu,
ejh Aslan se primicao polahko, pognut II tijelu,
odan, ali dostojanstvena izraz.a na Hcu, upravo onako kako i prilii muderizima i uiteljima carske
janjiarske !kole Galata-saraj iz Jedrena. Starac je
204

vrlo dobro znao da su vijenici kakav je on oduvijek

bili od koristi svim hivim i skora~njim, pa i ovom
sadanjem sultanu, i svi su odreda cijenili njihovu
mudrost i zato se ejh osjeao sigurnim pred carskim
licem 1njegovim brojnim dvorjanima.
- Ti, mudri stare, sigurno ima.~ vanu poruku za
estitog cara? - trgnuo ga je gJas onog dostojanstvenika s kojim se sultan maloas, dok je starac
prilazio prijestolju, tiho saaptavao.
- Da, ja donosim ono to mi je dolo II pamet dok
SOlO razmiljali o rizniaru i njegovom grijehu i to
elim saoptiti samo svijetlom sultanu - tvrdo je
odvratio cjh. a sultan se zaudio. Trepnuo je onim
malim oicama prema svom veziru kOj] je takoder
biO jznenaen onim to je uo. f ostali dVOIjanl su
se mjerno, u udu zgledali, jer niko do tada nije bio
toliko slobod~ pa i drzak:> da trai bez okoJienja
takav ustupak - razgovor II etld oka sa sultanom
Mcdidom. Ali. stari cjh Aslan je uporno piljio II
carevo lice j svi iz njegove okoline mogli su zakljuiti da je to neki prkosan, neobian stari. Zato
sultan prekide neprijatnu tijnu u carskom saraju:
- Tvoje neobino dranje je izazovno, all ja sarn
milostiv kao to je milostiv Svemosui i upitau te
zbog ega nam ovdje, javno i glasno, ne rekne svoje
ulisli?
- estiti care, misao je ptica i ja ne bih htio da
pobjegne. Ova odaja je toliko prostrana, a mIsao je
opasno i strano udovite i sumnjam ita vim mojim
iskustvom i knjigama to sam ih proitao i iz njih
205

mnotvo toga nauto da bismo je mogli zadrati.

Ova mjsao je samo za tvoje sveznajue ui - od'vTati
starac i ponovo upre svoj svehli pogled u sultana.
Dobro, rekne sultan. Dobro~ prei u preko
tvoje drskosti i zaobii u pravila mog divana i
razgovarau s tobom nasamo, ali ako tvoja misao ne
bude dostojna moje panje i moje milosti, budi
~preman da ti evnusi odsijeku jezik?!
- Neka mi Bog bude na pomoi i neka se izvri
tvoja volja t estiti care, tvrdo pristane ejh Aslan.
Tad sultan dade znak da je divan zavren i pozove
starca da ga slijedi.
to su jedan drogom rckH. niko nije saznao, a1i
tek kad je mudrac izaao zdrav i itav iz sultanovih
odaja i kad je jasno i glasno izgovorio pozdrav na
rastanku sultanovom selarn-tauu, bilo je jasno da
je sultan bio zadovoljan onim to mu je saoptio ejh
Aslan. Jo iste no1 sultan Medid je dozvao zapovjednika dvorske sfT'a2l~ i naredio mu je da utamnienog nzniam preda najpovjerljiv1jem straT.aIU, ali
prethodno da se rizniaru obrije perin do ~jemena i
da se UVe7Zt1 II konope odvede u movaru iza carskih
vrtova, a zatim damu se tjeme i lice namau tenim
medom.
- Tako uvezanog - da ni jedllimjedinim dijelom
ne moe ni mrdnuti - zagnjurite kradlj ivea II barsku
vou, j to tamo gdje ima najvie komaraca - naglasio je sultan zapovjednJku dvorske strae. Asker
to ga odabrae neka bude uz osuenika dok ne
umre. a tj e, aubao, pred akam svakog dana
206

mene lino izvjetavati o ponaanju i mukama pasjeg sina! Jesi Ji me dobro razumio to ti zborim?
- Jesam, estiti care - dahne aubaa, pokloni
se i krene,
Uinio je sve kako mu je nareeno: naao je
Amauta, jednog od najvrih vojnika i naredio mu
ono to je njemu saopio sultan.
.- ibrile, dobro pazi kad ga bude vezivao uz
kolac poboden u movaru da ga potopi taman
toliko da mu iz vode proviruje samo glava. Lice i
tijelo mu namai medom i dobro pazi da upam1i sve
to e se u toku dana deavati s osuenikom. Svaki
jaukJ rijej biJo to da izgovori - sve popamti i ftli
e mi uveer kad sunce zae. Je li tvrdo? - zakleo
je vojnika zapovjednik dvorske strae.
- Ko kremen, ba-efendija! Ko kremen - potvtdiojeibril Arnaut i nakon toga izvrio je upravo
ono to mu je aubaa naredio. Kad je rizniar bio
uvezan remenjem od nogu do ramena, doao je
berberin i obrijao mu tjem(,':~ a zatim mu je tjeme
premazano medom. Odveli su ga u najgJibaviju
movaru - tamo gdje su bila najgua legla krvoednili komaraca, Kad je potopljen i privezan uz kolac,
Arnaut je sjeo na obalu, na dva-tri koraka daljine od
osuenog rizniara j poeo da eka kad e pasji sin
ispustiti svoju poganu duu ...
S prvim jutarnjtm zracima movara je oivjela.
Kliktale su divlje patke. cia1e su zmije, klokotao
je mulj i ivi gJib Se mijestio oko potopljenog rizniara kao da ga neije mO\.'1le ruke gnjee i izdiu,
207

Jata gladnih komaraca su odmah, povuena mjri~

som tcnog meda s tjemena j lica osuenika, u
nebrojenim rojevima pohrlila i poela pokrivati glavu nesretnog sultanovog blagajnika. Svaki i najmanji djeh njegove glave bio je prekriven tamnim
velom bezbrojnih tijela malih krvopija.
Asker ibri1 paljivo je posmatrao kako se ua~
reni sunevi zraci cakle na ri:wlarevu \jemenu,
kako mu se lice gri od silnih ujeda koje mu zadaju
riJice gladnih komaraca. Zagrijana barutina je laudarala na truhlef, a Sllnce se nemilosrdno penjalo
ka zenitu.
Osuenik bi se s vremena na vrijeme trl1luo~
otpuhIvao kroz nosnice one najnasrtljiv~le komarce
to Su mu pili krv i pokuavao da lagahnim mahanjem glave tamo-amo har malo ublai muke to ih
je trpio, Da ne bi gledao strane muke osuenog;
Dihril Arnaut, koji inae nije imao ni srca ni milosti
prema dumanu u otvorenoj i asnoj borbi, suoen
sa stranom i polagahnom SlllrU ovjeka koji mu
nikad u ivotu nije nita naao uinio, outio je u
dui samHost. Okrenuo je glavu da ne gleda ispred
sebe jednu od najstranijih smrti koju je uope mogao i zamisliti Pred podne. kad je estina suneve
jare bila najea, ibril odlui da nckada>njem
viSOkom carskom slubeniku o)aka bar na asak
muke i da s njegova Hca maramom rastjera popadale
komarce.
- Prckriu naredbu -izgovori glasno. Vidim da
se mui ko ejtan u tamjanu. Otjerau ti komarce s
208

lica da bar moe jo jednom do noi vidjeti sunevo

svjedo - i kad se spremao da izmahne rupcem,
ri7niar mu dadne znak pokretanje-m glave tamoamo da to ne ini i da on to Ile eH.
- Ne dIraj ih. sad su siti i spavaju iz bare se uo
tek ujan apat biveg rizniara,
Asker lhril uveer sve po pravdi Boga ispria
au~bai. Potanko muje opisao sve to se deavalo
u toku dana, pa i ono kad mu je htio maramicom s
lica otjerati rojeve komaraca.
- l ta je kazao? - mrka liea i oito rozoanln
Arnautovim priznanjem, pitao je aubaa.
Kazao je da ih nc gonim, da su siti i da spavaju ...
-Dobro, to u rei sultanu, ali znaj da e za ovo
to St uradio pojesti vruu poparu! Boijeg mi imena, ibrile, pamtie dan kad si prckIio moju za~
povijestl
au. baa je sve prenio sultanu i car ga je pa1ji~
vo, ;t.amiljeno sasluao a onda se okrenuo prema
zidu j dugo utio. Nakon toga se okrenuo OZarena
lica i naredio mu da osudenika odmah oslobodi
konopa, da ga izvedu iz: barutine, umiju i obuku i
na kraju da mu odmah vrate kljueve od riznice t Sve
poasti koje: iz toga proizla7,e imaju mu se od veeras
ukazivati, To je moja carska volja - vrsto izgovori
sultan i otpusti zabezeknutog aubau,.,
SuitaoDva udna odluka je zaprepastila sviju,
aputalo se po dvom o toj neobinoj odluci kao o
nerazumno1, traei razloge zbog kojih je sultan
Medid pljunuo samom sebi u bradu. Ali, naravno ,
209

to niko javno nije smio izrei. Sta je utlcalo da mu

potedi ivot? Zbog ega mu je ponovo ukazao
povjerenje i dao riznicu s nebrojenim blagom?
Sultan je aputalo se po saraju - sigurno donio
tu odluku pri kratkoj pameti. Moda je pio bllniku,
ko zna?
Makbul~bej je, meutim, nastavio vriti svoju
staru dunost: isplaivao je dub.vljeno drvo za gradnju lada, mjerio kantarom dukate za dobavJjeni katran i olovo, zapisivao tl rabo prispjele dabine iz
rumenlijskog paaluka i isplaivao tain i debhanu
za vojsku kao u najstarija vremena! I da~ic jeod1azlo
u dvor j sjedao na svoje staro mjesto treeg vijenika
tl Velikoj porti, j~io ponajbolje arapske konje i
zabavljao se s lijepim enama onako kako je to i
ranijih godina inio, a1i na svaijem licu od tog dana
naglog preokreta u carevom dranju, na svaijem
licu je bilo zapisano pitanje: zbog ega je zasluio
takvu sultanovu milost kad se znalo za njegova
podla nedjela.
za tu udnu sultanovu odluku doznaJi su i mudraci i ponovo su tri dana i tri duge noj proveli u
lupanju glavama i u traenju odgovora na pitanje:
zato se car predomislio? No. odgovora niko nije
umio nai,
~ Ja moram otii sultanu da traim ra~anjenje
ljutito rekne ejh Aslan. Toje biJa moja misao j moja
kazna i zato elim da znam pravi razlog zbog cga
je car ponitio svoju odluku!
210

Sutradan ga sultan Mcdid primi kao da jc i

da e doi pred carske odaje. imje uao
sultanu, on ga s osmijehom na hcu uzme pod ruku i
povede na minder. Kad su sjet., ejh Aslan roe:
- Sultan-care, sveevo koljeno, zbog ega? dalje nije imao snage i zauti.
Ti si mudrac, odgonetaj!
~ Razmiljao sam, 10 je duboka !ajna kao to je
duboko nebo iznad nas i nisam kadar da je odgonetnem - odgovori s mukom ejh.
~ Svakako ~ osmjehne se sultan Medid. No,
kako smo nas dvojica ovdje sami i kako samo nas
dvojica znamo za tvoju prvobitnu zamisao o nainu
kazne za mog rizniara, tako e i ti sad saznati
razloge zbog kojih sam postupio onako kako sam
postupio. Sluaj.
Starac je pristupio jo blie i car mu je ispriao
razlog zbog kojega je oslobodio rizniara i ponovo
mu vratio kljueve od carske kase.
- Velianstvena misao! - ushieno izgovori cjh.
- I ja mislim tako - potvrdi sultan. Da je straar
otjerao one. ve site, komarce s: njegova lica i tjemena, posve je sigurno da bi doli novi rojevi gladnih komaraca i ta bi se desilo. mudrae? Dogodilo
bi se to da bi ti novi komarci gladni krvi, brzo
popadali na mjesta onih sitih. koji su se ve nasisaIi
rizniareve krvi i drijema1i bezopasno na njegovoj
glavi. Zbog toga mi je dola misao u glavu daje i .Il
ljudima slino. Slino je i sa mojom riznicom. Da
sam ostavio novog blagajnika u riznici. on je po
oekivao

211

strastima prema novcu potpuno slian komarcu.

Gladnom komarcu, stare! Nije se nasisao krvi i
poeo bi iz petnih ila da sisa dravnu blagajnu.
Krao bi i bre i ee nego doskoranji rizniar kojeg
sam bio osudio na smrt u ivom blatu. Stari rizniar
se ve dovoljno zasitio dravnog zlata, nauivao se
svih ivotnih slasti i zato sam ga vratio na njegovo
staro mjesto ...
- Ba sam budala nad budalama - kiselo se
osmjehne ejh Aslan i krene prema izlazu iz carskih
odaja.
Iao je niz iroko stepenite teka, olovna koraka
kao da je na leima nosio itav nebeski svod...

212

TAJNA JEVREJSKE KUE

Dodorevi prodadoe kuu takorei preko noi.

Bio je to visoki, osmosobni ardak, kojeg je jo
za ivota Ma Dodor u svom odabiru dao ozidati
po ugledu na stare turske kue, ali u unutranjostije
nastojao zadrati tlala franko tl udobnost i stil; vrata
na sobama su nabavljana ak u Osijeku, kvake od
utog, sjajnog mesinga izlivene su u Poegi, ajedan
plafon, i to onaj u njegovoj sobi pravljenje s mukom
i mnogom psovkom majstora nevi nih takvom poslu, ba kao to su u svim modernim kuama koje je
podizala austrijska ruka.
Po Dodorovoj smrti brojna porodica od pet
lanova ivjela je od njegove mirovine i ni u emu
nije oskudijevala. Potar Nikola Skoko svakog prvog u mjesecu, jo s vrha sokaka, vikao je: tiSto
srebrnih banki, bie ljiva ranki!" To je Dodorevima bio dobro prepoznatljiv glas i svi su poimenice
znali da e novci skoro u kuu i da e - na toj maloj
sveanosti upriliavanoj svakog mjeseca na poetku
- stari, brkati potar Skoko popiti pravu crnu kahvu,
nadimie se soba od nekoliko svijenih cigara duhana
i onda bi se ta sveanost to je dolazila s potarom
prenosila na planiranje to e se nabaviti II Potroakoj zadruzi - ko e dobiti nove cipele, torbak za
kolu, koulju, ili neku drugu potreptinu.
213

Prije svoje smrti, koju je stari Ma Do<lit.or vrlo

dobro predvidio, kao i uvijek, strogim gJasom je
naredio iskupljenoj porodici da izvre njegove posLjednje zadatke- ko e od djece kakvu srednju koJu
zavritlj kakav e mu pokop biti, koje dugove i kada
vratiti vjerovnicima. Tako on sve svede pod konac
j zavjeta i za koji dan umnje. Ali kako rat uskoro
izbi) mnoga Maova nareenja ostat:" ncizvfena.
L1enzija je jedno vrijeme zastala u novoj dravnoj
upravi, sve poskupje i utana pa se siromatvo nagnu nad visoki ardak nekadanjeg sudskog pristava
Maa DodonL Najstariji sin mu na jedvite jade
zavri Graansku kolu i ujagmi da se zaposli kao
pisar II Zempru, nekoj 7.emljoradnik:oj nabavno~

-prodajnoj .zadruzi, a srednji,; tu onaj muki to mu

je otac na samrti bio namijenio da zavri Geodetsku
kolu i postane geometar !Ikoji e se itava ivota
voziti II fijakero kao gospodin" ~ taj momuljak
okrene verc .krunim branom iz Slavonije, Najmlai ne stie zavriti gimnaziju ali je zato vrlo
spretno pomagao II piljamici prvog komije eka
Biluma. Kerka Maova ne posta krojaica, makar
.lc pred sami rat II Kolu srpskih sestara bila jedna od
najhistrijih uenica.
Ali kako i rat irna svoj kraj, tako l nevolje odoe
dalje - daleko im lijepa kua! Penzija uskoro pue
kapati kao j prije rata, sve sc smiri i izmiri, ali ko da
vrati vrijeme, ko? No, nije samo to; kako je kua
Dodorevih bila i visoka i prostrana i u samom
centru grada, odmah je pala u oi novim vlastima j
214

godinama su

II

njoj po odluci Povjerenitva za

smjetaj prvo boravili poluizlijeeni ranjenici, zatim

kojekakvl opinski slubenici dovedeni pitaj boga
odakle, tako da kua poe propadati jer stanari nisu
vodili rauna ni o podovima, ni o zidovima sve je
beznadno propadaLo. Nekadanji ardak, visok i
vitak kao bijel drnJ, poe skapavali II emertini. l
ograda to je bila nainjena od ravnih, paljivo
sastavljenih amov;h daaaka, grobnu kao kad s.
raskreveLje """,ka usta. Osta samo pokoji direk, a
kapiju razvukooe nooici i badavadije. Avlija je
vie liila na razbojite nego na nekada urednu,
okienu cvjetnu oazu. Videi kako sve n,\:j~igled
propada i da su bez mogunosti da neto poprave i
dovedu II nekadanji, makar i pnbli7.an red, D7AldWrev) tajno, preutno, na majin prijedlog, dunijclie
odLuku da, im zadnji stanar iseli, bez ikakvo e
kanja i zvaninog odobrenja opiu.~kih vlasti, obore
kuu i rasprodaju gradu - kamen, (.,"fljep i ciglu, a za
veliku bau sa svakovrsnim voem nadoe muteriju u svom prvom susjedu ek:u Bilunu.
Zgodno to smjslie; u sebi se ponajvie smijuljila
stara Dodorevica - kako li e izgledati lice Dama
Kokota, slubenika Povjerenitva :za smjetaj kad
ugLeda za koji dao, stigne li pred avlijska IT.ta s
novim nalogom za useljeJye nekih novih stanara u
gornji sprat, da ardaka vie nema! E, ba.~ e to biti
i lijepo l zgodno - vidjeti Damovo pirgavo hee!
ek Bilun nou izbroja novce staroj Doo7.orevid na d)an~ muio je prst kod svakih deset izbro215

janih novanIca, puhao je u njihove rubove da se ne

prevari i ne dadne vie nego to je bija pogodba. I
tako se to svri, tako rei~ preko noi. ardak pade,
klQnu kao bijel, vitak dral kud ga obore pukom
S3.marom. Dodorevi II meduvremenu II avliji PO~
digoe neto nalik na baraku i tu su itavo ljeto
kukumili, jer se vlast dosjetila njihovoj majmuniji
pa, makar to bilo j protivno zakonu, stavie im
zabranu da kupe ve kaparisanu jevr.jsku kuu i gle
ti sad goleme muke?! Ide jesen, valjaju se kini, teki
oblaci, a Dodorevi pod daanim krovom. Hm.
kako da se izvuku, kako? Mati je ve isplatila i
kaparu i sav novac za kuu u koju su namjeravali da
se usele, ali vlast stala 1 zapela iz petnih ila pa ne
da! alili se Dodorcvi i Predsjednitvu najvie
dravne vlasti, opi.ali sve kako je i ta je - kuko
propadaju pod vedrim nebom! Izae komisija, razgledae baraku u kojoj su IY,rodorevi ivjeli, mrJni
tamo, mrdnl arno - stie crno na bijelo i s golemim
otiskom peata: Dod',orevi moraju kupiti jevrejsku
,-uu ud jedine preivjele - Hane Rihter!
"Kaem lija vama" -mahalaje stara J)7,()dorevica onim rjeenjem ispred oiju ukuana. "Pravda
je spora, ali dostina kao Bog!\! '~Dobro. majko. ako
emo pravo i po zdravoj pameti, ta jevrejska kua je
veatUevina nego to je bila naa? Zbog ega si ba
kupila tu bijedu?" - zamjerao je majci najstariji sin,
ali i ostala njena djeca - svako na svoj nain - udiJa
su se doista majinoj odluci. jer ta stara, ohrdana
kuetina, s dva duana ispod stana na gornjem spru
2]6

tu, vie je liila na mrtvakJ lijes nego na stamheni

objekat. Ali, mati je samo odntahivala tajan:rrvcl'lo

glavom,

smirujui eljad

nekom neprikosnovenorn

mimoom. tako da za koji dan, kadsc iselio tamonji

stanar, oni predveer preselie u jevrejsku kuu.

Umjesto prostranih, svijetlIh sobaJ velikog dvo~

rita i bae s vokama, II novoj sredini zatekli su

dvlje mrane~ nepravilnog oblika~ istesane sobe s

jednim pro7.orom, dvoritem kojim se jedva moglo
proi, kojim je dominirao dud i naheren da.~ani
zAhud, Ispod kue bijahu dva "'Putena duana u
kojima su Rihterovi prije rata i pogroma drali trgo~
vinu kolonijalnom robom.
U poetku su se teko snalazili pod krovom kue
koja im je bila tuda i strma i pomalo mrska, Svaki

iz obitelji Dodt.orevih, kada bi se VraaO s posla, ili

iz kole, nehotino, po navici, upravljao bi sc sokakom koji jc vodio njihovoj nekadanjoj kui i tek
kad bi nagazili na razvaljene temelje svog kuita i
nakazno izmijenjen Izgled dvorita i bae - dakle
svega za to su bHi duboko vezani i to je znailo
tophnu i radost ivljenja - oni bi fie trzali S gorinom
u srcu i vraali kao izbchueni nazad, prema kui
koju su kupili ud Rihterovih, Zaudo, staru Dodorevicu nije progonila nostalgija za bivim ardakOtl1,
a trebalo je - ona je tamo dovedena kao nevjesta, tu
je izrodila etvoro djece, nauivala se prostranih
odaja, izoekivala gostiju, Ona je. pored mnogih
prednosti stare kue, dobila preseljenjem jedino to
to je s pro7.ora mogla posmatrati ivot grada na
2I?

glavnoj ulici 1 da tako, na svoj osebujan nain,

uestvuje II njemu. AH, stara Dodorevica je u
glavi, tajno, nikom nita ne kazujui, imala i neto
drugo,jo jednu, veliku prednost to je nala tl staroj
jevrejskoj kui. Bilajeto njena tajnovitamisao zbog
kojeje j snlilasvojukuu i kupila ba ovu. Tamisao
u njenoj glavi bijae zlatna. golicava, zvonila je II
njenim uima i ona jedina je \jerovaJa koJiko ta
zamisao ima svoju teinu. Ona je s tom milju
7.atva.rala oi i s njom ujutru zagledala u svijet pred
sobom. Kad bi ostala samu u kui, ila je od zida do
zida, paljivo razgledala moierajl podove, izboenja
dvaju dimnjaka, pragove; oima je pipkala po
dovracima, avltma u podnicama, razmacima pod-

nica. PQnekad bi lahko lupnula prstom pu izboini

u zidu, oslu.kivala, stiskala one kapke i pueslo bi
zakanjavala da pristavi ruak: zanosei sc tim svojim neobinim ispItivanjem soba i podova u ujima.
Za nju, im bi osta1a sama, nikad nije bilo dosadno
da. kao obendijana,. vrJja po sobama ~, od zida do
zida, od podnice do podnice, od ugla do ugla, Ah.
inilo se, da stara najvie panje II tom svom zanesenjakom i~'1raivanju unutranjosti kue poklanja
jednom dijelu poda II trudom hodniiu i7.medu

dvije sobe. Ustvari, bila jc to jedna daska II pudu uz

sam dimnjak izboen II uglu. Ta podnica je bila
ravno presjeena i zatim naknadno sastavljena. Ko
je to i zbog ega uinio? - razmiJjalaje Dodorevica. Rihterovi, ili stanari to su tu stanovali? Hm.
ko bi to znao rei. Ma ko biol ta podnica je nepl'i21R

rodno bila presjeena, a zatim ponovo sastavljena, i

i avh II daski bili tano vraenI

to tako da su ak

gdje su bili Da nisu moda njemaki vojnici tu

ostavih kakvu minu? Hm, ko to zna, ko? Tu, kod te
daske II podu Dod7.orevica je satima uala neodluna to da ini - ako Je radoznalost jako povue,
mogia bi ispasti smijena u oima djece, a na taj bi
nain otkrila i svoju tajnovjtu zamisao vezanu za
kupovinu kue, a ako tu zagonetku II podu ostavi
nerijeenu, moglo bi ba tu pud pudnicom u uglu,
uz sam diumjak, biti ba ono to joj nije dalo mira
ni daI~ju ni nou. to da uini?
Alata nije imala. a ni dovoljno snage da to sama
uradi. Ako bi to uinila sjekirom - daj sjekirom bi
doista mogla - ali ako to to zamilja da je pod
podom uz ditnn,jak ne hude tamo, ta e rei djeci,
kako da ih uv:ieri, :ili kako da im o~jasni to ruenje

poda'! Kazae. sasvim je sigurno, daje poludjela. Pa

ta da se ini, ta? Kako da se oslobodI misli koje su
je progonile da se ba na tom mjestu, tu i nigdje na
drugom mjestu, da, svakako, samo tu i nigdje - tu
pred njom, pod tom nakazno j nasilno presjeenom
daskom, nalazi 7.akopano blago starog Ernesta Rihteral No, ako i ne bude tu, onda je na nekom
drugom mjestu. Tu je II kui, to zlato mora biti tu
negdje, nisu ga va\ida sa sobom ponijeli II logor, u
grob! Mora da je na tavanu. u jednom od ovih
zidova, pod nekom gredom, II dimnjaku... Znala je
ona koliko su Rihtcrov:i bili bogati - ak su godinama davah novce na pozajmicu i uzimali kao zalog

219

od mnogih zlatno prstenje. narukvice, dukate, teke,

draguljima optoene. minue, sve... i gdje su to
sakrili prije nego su ih otjerali, gdje? Osim toga stara Dod1orevica se izvrsno sjeala - pred sam rat,
kad se poelo ukati fl ulasko Nijemaca, kod tih
istih Rihterovih i danju i nou su dolazili i drugi
Jevreji iz grada: Gaunovi, Hajtnovi, Pesahovi, trausovi.,. j svi su bogati i imali su to da sakriju. I ko
je moe razuvjeriti da to nije tu? Godinama je razmiljala o toj kui, o blagu koje se u njoj krije i
sasvim je sigurna da to niko nije pronaao 1 sad kad
je kupila tu kuu, kad je ta tajna pred samim razrjcenjem, ona ne eli da to propusti, ona to mora
nai. uzetI... Dobro. ako taj sanduk sa prstenjem,
narukvicama, grivnama i napoleondorima l nije tl1
pod ovom podnicom u hodniiu, ondaje taj sanduk
zazidan u jedan od ovih zidova, ili uznesen tajom
nou, opkovan i pri svijei. tajno, zazidan II dimnjak
na tavanu? Hm, moda je pod kunim pragom, ili II
dvoritu pod dudom, moda su taj sanduk bacili u
zahodsku jamu da se niko ne dosjeti? Dakle, ti
Jevrttii su dostaneobian soj ljudi! ta njima sve n~le
moglo pasti na pamet! No, doi cemo mi, Dodorevi. vama ukraj! Ganjaemo se pa kud pukne, aU
pui mora! Nije ona luda, nUe nerealna, zna ona to
ini Blago je II njenoj kui i samo joj je smetala
jedna razarajua misao pa da povjeruje do krajadobro, ako je zlato u kui skriveno~ zbog ega bi
Hana Rihter, jedina prWj"icla, kerka starog Ernesta Rihtera, prodala tako glatko tu kuu, ako Je
220

znala da je zlato skriveno u njoj?! Tu je nastajao

tajac II glavi stare Dodorevice, tu se stvarala praz~
nina, pucalo je neto i ruilo se sve U neki nepovrat
u kojj ona n*ie vjerovala, aH mogunost je tu, ona
postoji objektivno i ta onda? Zbog toga ona i nije
hljela djcci rei zbog ega je bai! kupila tu staru,
runu kuerinu, Da je znala odgovor na to pitanje,
ona bi im ve prvog dana ka7.a)a, ovako .. , Ali mora
tu ipak biti nekog izlaza, mora. Da, dabome' Ta
flana nikad nije dolazila u grad~ niti je, koliko se ona
sj<..>a, ulazila u sVQju nekadanju kuu. Da. to ona
takoder zna, ali nije sasvim sigurna, jer ti Jevreji su
dosjetljiv narod -- mo&rue je, i to vrlo mogue) da je
ta Hana ipak jednom dolazila nou~ tajno i pokupila
zlato i sad, naravnOt ivi u Zagrebu kao bubreg II
loju ... Da li je to mogue'! Ne! Nikako! Hana je,
koliko se mogla sjetiti stara Dodorevica, bjla vrlo
mala i nikako nije mogla znati UI su radili odrasli,
Zar bi stari Ernest. promuurni tajanstveni ovjek,
ili Saro Gaun ili Aleksandar traus ili Moa Hajam,
ili Juta Kopehnan, ili bilo koji od njih to su te
veeri slono zakopali sanduk sa nakitom -- zar bi ti
iskusni ljudi to inili pred djeurlijom? Ne, apsolutno ne! Zlato je ipak tu, Hana nita o tome nije
mogla znati. Nema nikakve dvojbe, tu je to, tu... Ona
mora djeci osigurati Udoban., sretan ivot, a sebi
priutiti rado~i da to sve posmatra. Na. taj nain bi se
oduila za propmteno to je obeala muu na samrtnikoj postelji. Konano. to bogatstvo ionako neko
mora nai i zato da to ne bude ona?

22!

Ali, ako ipak ne bude ispod ove daske pred kojom

i raztujlja taj sandui sa ljatom, njeni sinovi
te biti :lauvijek siromrutci, tude sluge, a njen ivot
besmislen, monoton, proet bijedom na kOJu nije
navikla dokje mu bio iv. ta onda? ta, ta onda?
Ako n~je tu, mora se traiti na dmgim mjestima,
mora d. je II kui skrivcn !'Ii nakit, to malo bogatui

stvo! Ona ga

outkuje

kako zvecka

II

nekoj maloj

krinji ... ne ba II tako maloj, U jednoj dosta pozamanoj kutiji od gvoa, kao II nekoj maJoj kasici~

tako nekako ... Kao da vidi svjetlucanje prstenja,

ona

mirulua, ogrlica, narukvica... pa kako da ne!

ak prepoznaje u toj krinji svoj prnten to ga je
morala davno zaloiti kud Kopcimana kako bi platila sudske trokove kad se parniila posJye muevljew :;meti S jednim od vjerovnika svog mua.
Da, vidi ona taj prsten II obliku ko>~ice ljive. ak

joj pred oima svjetlucaju silni kamenii kojima je

bio optoen", Pa i zbog tog prstena, za koji je vezana
njena mladost, mora traiti kovei s jevrejskim
zlatom. Pa i kad bi Joj djeca kazala kako je to sve
skupa besmislen postupak~ ona bi trada, I sav svijet
kad bi to rekao, ona bi vjerovala, jer ona 10 zna.
vrsto, nepokolebljivo...
Nije to prvi put kako stara Dodorevlca pada u
trans kojj je obuzme im malo dublje porazmjsli o
tom ogromnom bogatstvu to ga krije jevrejska kua. .Koliko je puta pomiljala na trenutak kad e pred
sobom imati to 7Jat01 Kako bl to izgledalo? Svjma
bi u mati kupovala bogate poklone, pa ak i onim

222

svojim nekadanjim susjedima to su je za vrijeme

rata ogovarali da je kriom sJuala Radio London.

Naravno - razmiljala je godinama o tome, jo dok

je bila u starom ardaku, dok nisu preselili ovamosve se to moralo inltl oprezno, pametno. jer svijei
je zloban, ljudi samo misle da jedni drugima uine
neko zlo, Preselili bi II neko drugo mjesto, kupih bi
kuu u nekoj zabitnj, maloj uliici, ne bi stvarala
poznanstva. djecI bi izriito naredila da budu op~
rezni, da se u svoje sjenke pretvore) a mirovina bi
bUa pokrie njihovom lagodnom ivotu. Pa, dobro,
ako bi neko dublje poeo da vodi rauna o njima razmiljala je nekad - ona bi uvijek imala alibi: to
je njen miraz, njena djevojaka muka - svi znaju da
je njen otac biO imuan ovjek. Da, naravno. ko bi
tad mogao Ito d. kae? Djeci bi otvorila malu trgovinicu - ni veliki, ni maH obrt tek da se neim
zanimaJu, a kerku bi poslala II Zagreb da zavri
zapoetu krojaku kolu, a kasnije bi se ve naao
pristojan momak da joj usrei ivot Or kako bi to
bilo divno! Pa i sama ona - razmiljala je-nije bila
osoba koja je otpisana, Oblaila bi se pristojno,
ljetovala bi, putovala. Moda bi negdje srela i nekoga - nekog pristojnog ovjeka finihmanjra. paljivu
ofiobu s kojom bi stvorila prijateljstvo... 7,atO ne?
Djeca tu ne bi pravila '<unjerke,jer kad imjepruila
sve, zbog ega blje mjerili poprijeko? Iona, makar
u godlnama, i ne bogzna kako lijepa, ima pravo na
ivot. Dabome!

223

l zato, dok je tog dana uala pored naete podjo vre je bila uvjerena da je krinja li
jevrejskim blagom tu. i,.qprelt nje, a ako nije tn, onda
je skrivena na nekom drugom mjestu. J zato, kad se
njce~

djeca vrate S posla i iz kole, kazae im sve. Ne, vie

ne moe to tako! Ve su tu gotovo mje-sec dana. a

ona nita ne poduzima. Djeca e razumjeti ... nema

vie skrivanja ...
Ttako je majina tajna objelodanjen. U prvi mah
su Dodorevi tu majinu nOvost primili s dubokim
rezervama,

ak

su se i osmjehivali krto, preko

usana i iza majinih ieaje! nisu imali hrabrosti, niti

je bilo pristojno otvoreno

rei

kako je taj

majin

zakljuak o nebrojenom zlatu i bogat';tvu sulud! Ali,

kako je vrijeme odmicalo, pojmovi o nesluenom

bogatstvu poce II njihovim zamiljaI\jima dobijati

sve jasnije dimenzIje. pa su se i najskept1niji jz
obitelji Dodorevm punekad s razlogom, ponekad
hez ikakva povoda, poeli zaticati II matanju kako
otvaraju opre?no onu krinju s nakitom. udno,
doista udno ~ mrmljali su oni. Hm, do vraga, tu
ipak ima nek. logike ~ aputllO j. najstariji od Do~.orevih, onaj to je bio zaposlen u Zempru. Onom
najmladem se ak, kad bi legao, prividalo svjetlucanje dragog kamenja II stropu iznad glave i on je
ve u nekoliko navrata ustajao i oprezno, da ostalu
brau ne izbudi, primicao tok:rlu i penjao se kako
bi izbliza osmotrio strop iznad sebe. Polahko je
krinja s blagom izvrila svoje osvajanje svih nji~
hovih osjetil~ ugnijezdila im sc u krv,'u kosti, sjela

224

II mozak j oni su, makar krinju i nisu vidjeli, niti

podrobno znali gdje s. nalazi u kui, potpuno bili
svjesni njenog posjedovanja. "1 ~1.a misli 7.3 onaj
automobil'!" - znao bi neko od starijih Dodorevih
upitati. "Pa te 'kode' to ih sad svukud ima i nisu
bogzna kakva vozila. Na Velesajmu e biti izloena
i bolja kola, to tr.ba pogledati."
Oni su svakodnevno j sami poeli da obilaze
prostorije, da njukaju po tavanu kue. razgledaju
dvorite, kune pragove, pa i onaj prag preko kojega
se ulazilo u staru jevrejsku kuu. U polumraku
tavana najdublje se 7.a.dravao najmlai jz porodice
Dodo.revih; II polumraku tavana i objeene pauine on je etveronoke bau1jao l ispjtivao ozidani
dimnjak koji se zavravao iznad krova kue. Zavirivao je oprezno pod sastavke kunih rogova, zavlaiO
ruku pod natisnute koruge. I to je kod svega bilo
najudnije. najmlai Dodor je sebi uvrtio u glavu
da e on biti ba taj koji e prvi donijeti vijest da je
. krinja s bogatstvom najzad otkrivena. O, kakva bi
to bila divota! Svi bi ga konano shvatili kao sebi
ravnoga i vie ne bi morao drati jezik za zubima
kad bi ostali razgovarali,
1 dvorite je, razumljivo, biJo pod budnim, zamiljenim pogledima ukuana. Sad bi lo bila danarika u samoj medi, malo zatim dud, maio kasnije
kamene stepenice kojim se jz dvorita ui3.:l.ilo u
kuu. Jer, ko bi mugao ustvrditi da zlato nije ba
tamo, pod onim prvim stcpenikom, ili pod iljem

225

duda, u bIlo kom kutku dvorita? Ko to sa sigurnou

moe rei?
U toj napregnutoj atmosferi~ kad niko nije htio
biti prvi s: nekim p~jcdlogom odakle da sc krene u
traenju koveia s nakitom, po nekom preutnom
dogovonl pretraga jevrejske kue ipak. zapoe od
one podnice u uglu hodnika. Ioni jednog dana. s
nekim snanim nemirom na licima, s tremom u
svakom djeliu tijela, odluie da razvale naetu
dasku uz dimnjak. Donijee sjekiru. tu je bila i
lopatica za izgrtanjepepe1a iz pei, a u bakarni lavor
e stavljati lzbaenu zemlju Ispod daske. Oprezno,
kao da e svakog asa naii na minu ili na stra.~nu
otrovnicu, Hi pak kao da e im sad neko zaurlao iza
potiljka. Dod~.orevi su II strahu poeli razmicanje
podnice, jzvaljivanje ebera i sjeivom sjekire izdizati onaj komad sumnjive daske. I kad se ispred njih
ukazala pravougaona povrina s vlanom zemljom,
svi su sc kao po nekom naredenju ispravi1i~ pred
qjihovim oima stajala je najvea i naJbJistav~ia
tajna. Niko nlje imao hrabrosti da prvi zapone
razgrtanje nasute zem\te ispod odva1jene podnice,
jer kao da je svako od njih ponaosob u sebi osjeao
golemu odgovornost i straan poraz ako pod na-

sipom zemlje, hezobzira koliko bude otkopavil<J, ne

bude one krinje. AH, opet, svako od njih htio je biti
taj koji e prljavih ruku, rijui prstima po tom pravougaoniku crne, vlane zemlje, osjetiti metalni
dodir kutije i prvi je izvaditi. Raz.apeti tim dvostrukim uvstvom, prikovan i nekim posebnim stra226

honl- jer to blago ipak nije bilo njihovo, a kako su

biii odgojeni da nita ne diraju to pripada drugome
i to nisu vlastitim rukama zaradili - ukuani su
teku dilli, kao prikovani, ekajui da se neko
izdvoji medu njima l7..agrebe zemlju, sluali lupanje
svojih srca II prsima.
"Hajde, Fern. zakopaj tu motiicu, to eka" -.
javila se prva mati.
!lAll, zato ba Ja? Neka to uradi Dema, NOt kreni
ve jednom) Dem!" - branio se najstariji D7Aldo(.
"Ipak uini ti" ~ brisao je Dema znoj sa ela. "Ti
SI prvi i zapoeo taj posao ... "
"Ne. ja sam se dosta umorio lzvaJjujui dasku.
7M ne vidi koliko sam znojan? Valjda bl to mogao
uiniti Hasla. Majko, neka to obaVI Hast../'
"Dobro, kad sie svi tako klimavi. ja CUli - rekla
je mati j poela da razgre lopaticom zemlju.
"Naravno. i mislio sam da to treba da uini ti.
Tn je tvoja ideja!! - iznad njena poti1jka, o:lbiljna lica
i napetih ila po vratu, govorio je Fema.
Ispod lopate zemlja se otvorila kao velika, crna
rana. Onaj bakarni lavor se brzo punio izbaenom
zentljom. Stara Doo7.orevica je lopaticom 1':U em~
vicu hrZ(), nestrpljivo razgrtala zemlju. [la je njom
i po dubini i lijevo i desno. ali nita se ne pokaza,
Istina, lopatica bi ponekad udarila u neki avao u
gredi 7..a koju su bile vezane ustale podnice i tad bi
svi outjeli lahak trzaj u iznutricama a pred oima
bi im se pokazala ona skrivena krinja. Medutim,
kako se bakami lavor plmin zemljom, a ona rupa
227

ispred njih otvarala II svoj svojoj dubini, Dodorevi

shvatie s nekom dubokom tugom i vidnim

raz0-

aranjem

da na tom mjestu zlata nema.

"No, ta mislj, Fern, kako bi bito da podignemo
i ovu podnicu" pokazivala je stara na drugu.
susjednu dasku.
"Ne bih rekao. nikako ne bih rekao da to uradimo.
jer Jevreji su mudar narod, Neto sam razmiljao o
toj daski i doao do zakljuka da su to oni narujemo
uinili

kako bi skrenuli panju s nekog drugog

mjesta. Koliko ja mogu znati, ta krinja bi mogla bili

na sasvim drugom. beznaajnom mjestu, To valja
znati,. Jevreji su vrlo mudar narod zar ti mudraci ne
bj mogli tu krinju da zakopaju u dvoritu, ili da je
jednostavno bace II ld07.etsku jamu? Ti su mogli
krinju uviti u nepromoitu tkaninu, ili II gumenu
vreu j potopiti je u jamu bez bojaznj da nekom
padne na um da zlato trai na tom prokletom mjestu"
- posve mimo, s nekom totalnom samouvjerenou
u glasu izdeklamovao je Fern svoj stav.
!IBogamu. kakav je to narod!'1 ,~ ljutito ree De~
ma. ~ IfZlato bacati II bogamu, pa to je da ovjeku
stane pamet! Ali ja ipak mislim da moramo prvo
"0

pretraiti kuu od tavana do temelja! Jedni neka

trae u potkrovlju, drugi dolje u zaputenim dua

nima pod kuom,,,"

"Da, ija tako misHm" -sl07j se stara DOOoreVIca pomislivi s gaenjem na :lahodskujamu.
Pretraga je nastavljena pojahko, predano, samouvjereno. Svaki slobodan trenutak, kad hi se ukua-

228

ni nali na okupu, iskoritavan je za izmjenu milJenja, nagadanje odakle da zaponu, koji pravac II
potrazi 17.abrati? 'l'raili su po zidovima kad bi se pod
njihovim prstima, kojim su kuckali po izboinama
multera" zauo sumnjiv, mukao odziv. ili bi dizali i
izmjetali pragove pod vratima soba, iti su svako za
sebe. noeni neldm neobinim Instinktima, lunjali
po dvoritu. zabadajuci duge ipke U svako sumnjivo mjesto, I to su bivali uporniji a samim tim i
uvjereniji da je majka u pravu i da se ne vara u
svojim zakljucima, da blago stvarno postoji. nisu
nijednog trenutka posustajaJi. Stalno su, makar svakim danom bi.va!i sve r3.7,oaraniji novim neuspjesima~ iznalazili neki novi, neobiniji nagovjetaj
kojemu bi se odmah svi. 7.d'uno i bez pogovora
opredjeljivali i nastavljali neobinu potjeru za skrivenim zlatom.
Stalnim kopanjem, razmicanjem i premjeta~
njem. Dodorevi su i zidove i podove kuce teko
otciv.J~ pa kad bi im ko od rijetkih komija b.hnuo II kuu i ugledao oteene sobe, stara Dodorevica bi im objanjavala kako se sprema da kuu
iznutra preuredi i zidove mo)uje.
"To e nas zlato poslati u grob!" - umjela je
ponekad II iskrenoj srdbi rei jerju je tajna dovodila
do oaja. "Pa, gdje Sll~ za ime Boga, sklonm taj
nakit? Gdje?"
"1'qjih je lukavstvo i odralo da ne propadnu" na tc majine upite odgovarao je Fern i zabrinuto

kimao g1avom.

229

UTo jc najlake kazati!" - otro bi se obrecnula

stara. flPitamja tebe ta ima II toj svojoj glavurdi'!"
U Dodorevima se poeo javljati jedan no\-"
posehan nagon, ravan po snazI onome to je prvobitno u njima proizvela krinja sa skriv("-nim blagom.
Bio je to, ustvari dodorevslci kapric da pobijede i
nadmudre tajnovite Jevreje koji su tu nekad stanovali. Stalno razmiljajui o njima i vodei duge,
lscrpne razgovore o nekadanjim stanarima i njihovom nainu ivota jo od Sinaja i prapoetka svijeta
pa do vjerskih progona, o njihovoj i1avQ:j upornosti
da sc odre II tom stranom haosu u koji su baeni
zahvaljujui religiji - sve je to kod I1fJ)dorevih
budilo neld poseban inat da istraju u svojoj nakani i
otkriju tajnu sa 7Jatom. Zato su s jo Jjuom upornou grizU svojim mozgovima onu predratnu no
o kojoj je majka priala o noi kad su se u Rihterovoj kui, a sada u ovoJ u kOjDj oni jjve, sastali svi
imuniji Jevreji kako bi nadmudrili i pedantne Nijemce i lakome susjede i sve crne vragove ovog
svijeta. Ali Dodorevi Su u ivotu sve radili mozgom, pogotovo sada kad je utroeno toliko truda i
muke - nanjuje oni j zametak tc jevrejske tajne.
kako da nef
Kapric da se razmrsi vor to je iza njih ostao
uinio je od porodice da budu jo beskompromisniji
i - besrnisleniji: kopali su i gdje je bilo logino i
tamo gdje je zapoinjao besmisao. Ruili su, prem~
jetah pragove, kopali po dimnjacima 1tavanu, boli
dugim ipkama po dvoritu, zavlaili se tajom u
230

duane ispod kue i dizali itave blokove kamena jz

temelja, gatima razbacivali prainu i podnice po

tavanu ..,
Jednog dana oborie i ulazne stepenice pa su ti
kuu ulazili preko koso postavljene daske.
1'])0 vraga, majko, pa mi emo na kraju krajeva;
snliti ovu prokletu kuu!H - ljut.io se najstariji
D7,odoL
"Pa, ta? Na~a je! Ako je i sruimo do temelja!
Zlato koje budemo nali bie dovoljno za pet ovakvih barabatijal" - namrgoena. ali posve odredena
bila je majka.
"Jo namje preostao zahod. majko'! --jednog od
narodnih dana rekao je Dem,
"Ne, zahodska jama ostaje zadnja, U toj kuerini
imajo toliko tih neistraenih kutaka i kulja.,. s)1tra
u sama pokuati da vidim ta lei u onom poprenom zidu" -" odvratila mu je mati
"Ali, majko, taj zid samo to nije pao. Ve smo
ga toliko .. ,"
"Dobro, de ... valjda :r.nam ta inim. Jo bi se
moglo desiti kad se sutra vratite iz kole i sa posla
da 7.:ateknete punu bOl1 napoleondora... Osjeam
ja zlato. Tuje, kucuka mj u modall(~i i1L."
Ujutro, kao i inae svakog dana, Dodorevi su
se razili svako za svojjm poslom, ali nijedno od
njene ~tvoro djece nije iz glave isputalo i dragu i
mrsku tajnu o skrivenom zlatu, I na poslu, i u koli
-. kako ko - svi su oni tJvjeli dvostruk ivot; ovaj na
poslu lli li kolskoj klupi, na ulici, u dvoritu s
23t

vrnjacima i onaj drugi, snaniji i intenzivniji kod

kue, u strastvenoj hajci za nakitom i bogatstvom. I
zato su svi odreda jedva ekali da se to prije nadu
u kui, u onom intenzivnijem i sladem dijelu njihova
ivota.
Tog dana se prvi vratio Dem i kad je uao u
predsoblje, odmah je zapazio da je popreni zid
oboren, a zatim, kad su mu se oi navikle na polumrak i haos od maltera i opeke, spazio je jednu maji
nu papuu, zatim njenu nogu...
Drugi dan nakon to su ukopali majku, Dodorevi odluie da obustave dalju potragu za zlatom, ali ih kapric nije naputao; bilo je dana nakon
majina ukopa kad su sjedei za stolom, iskupljeni
oko veere, kao po nekoj tajnovitoj zapovijesti najednom svi, istovremeno prekidali s jelom, podizali
glave sa zdjela i ispravljali se, paljivo oslukujui
nepostojee umove po kui.
to ihjenajednom udruene zaustavljalo i privlailo njihovu panju?
Je li to bio majin duh, njen glas da ne. odustaju,
ilije to moda bio zveket onog nebrojenog blaga iz
metalne krinje to suje davno nekad sakrili Jevreji?
"Po meni, momci" - prekidao je tiinu Fem - "po
meni preostaje jo samo zahodska jama i ja mislim
da to uinimo ovih dana" ...
HU svakom sluaju, to srno jo ranije odluiliH pristajao je Dem i onda bi nastavljali da bulje u
prazne tanjire ispred sebe ...

232

OVJEK SA BROJA TRI

"Nisam im rekao sve" - aputao je. "Samo ja

znam kako je bilo dvanaestog oktobra hiljadu devetsto etrdeset prve. Samo ja znam i niko drugi. Ni
oficir to je lagahno, nevoljko koraao u visokim
izmama ispred stroja iz kojeg su virila zapanjena,
zblanuta lica ljudi. Ni oni ispred, ni oni iza mene
nisu nita znali. Ja jedini to imam u mozgu, u
kostima i krvi, II oima i zraku to ga i sad, nakon
toliko godina, udiem. Izgleda da sam prevario smrt
i onog ispred sebe, i to samo za jedan iskoraaj,
jedan izgovoren broj. Onje otiao, aja sam_ostao i
esto kazujem kako je bilo i ljudi se potom ude i
redovito kau sluajnost, sudbina, nevjerovatno!
I dok sam im priao, ljudi bi me paljivo sluali,
jeiti su se neki od njih, a ja bih onda namjerno
prekidao priu. Stanem - kao odmaram se, hvatam
predah, a nije mi bilo do odmora,ja sam samo pratio
pomno promjene na njihovim licima i viao sam:
gre se, jee, zgraavaju i pate. A zatim sam oslukivao kako diu. Da, zato me tako gledate? Ja sam
prekidao svoje kazivanje najee na onom mjestu
kad je njemaki oficir odbrojavao: ajns, cvaj, draj!
Jedan, dva, tri! Kad izgovori ta tri broja, on bi
pokazivao prstom i resko zapovijedio: raus! napolje,
van! Znate vi valjda vabe, zar ne? Pedantni do zlog
boga. U njih vam je sve po redu, nita izvan toga.
233

Sto se tu moe, takvi su valjda od rodenja, pa neka

im jc! Ali, da nastavim,
Dakle, svakog treeg iz stroja izbacivao jc nje
maki oficir i ja sam vidio kako ljudi i prije smrti
umm, odrvene. udite se, a? Doista je rako bilo pre:l$,lvJjavah su metak u potiljak: i prije nego to bi
ih pogodio. To je susret metala i bcringovog mosta,
onog kraljenika to spaja Jobanju i kimeni stuh.
uo sam da su to mjesto na ljudskom tijelu Nijemci
detaljno izuili, a znate li ;.o:ato? eudno je i mali
ciozna, ali poto sam UO. po to i prodajem: da ne
troe za1ud municiju. Moglo bi se rei da je to
ubijanje u potiljak po rljihovoj logici bilo racionalno. Po nekima, Nijemci znaju na kom dijelu
ljudskog tij~la S!lU1 najlak\' mogu probuditi. Ko
zna, Ja sam na svoje oi vidio taj posao vaba
dvanaestog oktobra devetsto ctrdeset i prve godine.
Jednostavno, ljudi su tog dana umirali dvostruko,
Prvi put kad je Nijemac izgovarao onaj famozni broj
"tri" i drugi put kad bi ga lzvlaili iz ~tr{)ja. Od tih
ljudi nije ostajalo nita. Zguvana odjea umazana
blatom, gromade tekog~ beivotnog mesa koje se
dri na nogama,.,
A on, kurvin sin - taj njemaki oficir to je
nonalantno, lagahno iao i&'Proo nas II stroju~ 101ao
je kone rukavice od smee koe i dug, opasaeJl1
utegnuti injeL Odmah uz nalu kaia to sam vrlo
jruono zapazio - s desne strane, stajao mu je maj ulian
revolver u utoj futroli. Da nije bilo to jest, da on
nije bio Nijemac, vjerujte mi, rekao bih da je to bio

posve dopadljiv momak. Dranje, struk, kapa, kretanje, izgled lica, mirnoa to mu je izviraia iz
pogleda .,., sve je odavalo dojam koji se dugo pamti.
Polahko je koraao ispred stroja kao da ide kroz
aleju stabala, a pri tome je pazio da ne ispr\ja izme.
Iza njega na nekoliko koraka ila su dvojica podnarednika u gumjranim kahanicama s automatima j
kad god bi on jzgovorio "raus" i pokazao prstom na
jednog od nas II stroju, oni bi dohvaali onog s broja
"tri" i gurali ga kao ivine desetak koraka i:-:pred
nas to smo ostajali postrojeni.
Eh) da, taj njemaki oficir o kome sam vam
zapoeo govoriti, ali i svi oni te daleke godine. bm
su vlasnici naih ivota, a ivot nije samo ovjek od

dvadeset, trideset ili pedeset godina. ovjek, <ti-baJ,

to su milioni mislil uspomena, radosti j tuga,. ljubavi
i botova, patnji i nadanja... Pametujem, mudrijaim?
Lahko je meni sada da rezoniram, pi,~em i briem,
analiziram, Tog dana meje muki bilo strah, jer sam
shvatio da mi ele uzeti sve to sam imao li ivotu.
Moje snove, moje nade, ljubav, iskustvo, pa me
danas i nije sramota priznati da sam istrahovao tog
oktobarskog dana sve strahove - od djetinjstva pa
do tog kinog oktobarskog dana. Zato ne volim ljude
koji kau da ih nije strah i da se nikad li ivotu nisu
uplaili. Zbog toga ponekad krupno opsujem ili
jednostavno okrenem glavu jer znam da lau. Zato
i ima puno lanih pria. To je i razlog to vam priam
ovu priu punu straha, Istina je".
235

ao mi jc itwog aji ta mogu; sudbina ~e ndabla

i ja za njega vie nita ne mogu uiniti, izuzev da
kaem kaloo je bilo, pa kome se to svidjejo, kome
ne. MisHm da starcu vie nije potrebna satisfakcija.
Vie bi se reklo da je {)vo kazivanje molitva, neko
tiho priznanje da sudbina ipak postoji. Meni nije
teko da se svega prisjetimjcr sve je tu, Vidite -1u.

u mojoj glavi nalazi se jedan kalendar sa .likama,

slian onim kalendarima to ih moete nai li svakoj
kui ijoj eljadi jc stalo do nekog prnznovanja,
svetog Jurja, ili korizme, duhova... E~ tako jei s ovim
ovdje. Zadnjih godina ja vrlo esto prelistavam taj
nevidljivi kalendar, sjeam se, oivljujem, jeim se
i stresem~ jer ono to mi il.ade pred oi njje ba za
praznovanjc. Redovito ugledam starca u iznoenom
kinom mantilu. Vidim ga jasno kako dri zembilj
tl ruci iz koga vjre jabuke i jedna 7.amotana cipela u
novinski papir. Sve mi se ini da je to bila naslovna
stranica polunjemakog asopisa "Signal!', Ide tako
stari po mom sjeanju, gazi po blatu ugalonama
koje ljapu i govori: ja u vas. gospodine, pod
ruku." ako se dogooi da se pokliznem. Vi ete mi
pomoi. zar ne? Znate kako je godine su tu~ moj
gospodine. Skoro e sedamdeseta. Bio sam na trnici kad sc ovo dogodilo. Ali, molim vas, ta je ovo?
Znate li mi, lijepo vas molim. rei ta namjeravaju
tj vojnici? Ja mishm daje u pitanju neka zabuna, 7N
ne? l vojska pogrijei. ali ispravIe se to ... jer, na
koncu konaca, gospodine, ta smo mi krivi? Neka
trae na drugoj strani one koji im pale kamione i
236

provijant Uvjeren sam da e to biti ponajprije djeca.

jer kome bi, mo1imja vas, palo na pamet da ispumpava gume na autima, iH da pali cerade na njima'! A
danas su vam djeca - da Dragi Bog sauva! Moj sin,
ako bi pravio usporedbu, dosta se kasno oemo i
Imam unuka i da znate, to vam moram naglasiti,
meni je zaista krivo to se on uope 07.enio. Nije ovo
neka staraka bolest, niti sam ja opak, muiav
ovjek - o, ne nikako ne! Meni je krivo samo zato
to taj moj unui nije na moju narav. Nita tom
svraiu nUe dovoljno dobro da ne bi na ~voju ruku
to prevrnuo ili pametovao ...
Vidim iicu jasno. Dri onaj cekcr lijevom rukom, a istovremeno utim kako mi prstima desne
ruke stie miicu. Oslukujem kako ljapkaju njegove galo". po blatu ispod nogu, vidim jabuke to
ibJe imao u zembilju, onu poluzav*jenu cipelu koju
je digao od postolara s opravkc ... Tu mi je, odmah
ispred oiju, i trenutak kad je zapoela racija. Vojnici su ga tiskaJi u kamion poprijeko drei puke i
on je jedini od nas, a bilo nas je poprilino - onje
protestirao, traei pogLedom po naim hcima onoga
koji bi trebalo da se sloi s njegovim otporom Nijemcima i njihovom brutalnom pOb1upku. Htio je
prona6j b110 koga medu nama koji na isti nain misli
kao on da ovo to se: ini - to bezrazlono hapenje
bez ikakvog pardona i objanjenja, dernjava kao da
nije rije o ljudima, ve o stoci ili razbojnicima da
su ti postupci neljudski i protiv svih pravila pravnog
ponaanja. On je, to sam duboko u sebi zapreo, bio
237

sudija Apelacionog suda, kojije tolike godine obavIjao svoj astan posao tite6i pravdu i sad ... najed~
nom ovakav rusvaj iz islog mira. To je ...
Medutim, niko nije imao vremena ni sluha za
njegove proteste od prvog izbczum1jenja. Niko ne
lzdvoji ni jednu jedinu rije sauestvovanja. pristanka na stareve rijei. Niko ne izusti nit:a~ niko ut:
otvori usta, niko ak nije poku~ao da umiri starca.
Svi mi to smo ve bili ugurani u kamion prvo
smo biH pod dojmom Zbunjenosti, pa zatim neizvjesnosti, a tek kad se sve II nama sleglo kao talog,
doa.o je pravi osjeaj straha. Drali smo SVJ odreda
vrsto stisnute vilice, II glavama nam je biia samo
jedna misao, i tu smo misao svi odreda uvali kao
golemu tajnu. kao neku skupocjenu, rijetku pticu.
U toj tiinl. muku i strahu, pred nama su iskrsa.vale najdrae stvari, najmiliji likovi~ najmiastije
uspomene i svi smo - da, ba bi sc moglo tako rei
- svi smo tlm naim unutranjim svetinjama h-ycli
zakleti vojnike da mi. kao ni iica, nemamo nikakve veze s tim paljenjem kamiona, S tim mangu
parijama, s porazbijanim izlogom u kome je bila
mapa. s naznakama njemakib pobjeda na istoku, aji
nije nita pomoglo. Naa usta su ostala zatvorena,
nismo imali glasa i svi smo se odreda pitali u polum~
raku kamiona: zato srno tu, zbog ega su nas sa
ulice potrpali u te vrajje kamione kad nismo ni za
to krivi?
Sjeam se da je iica jedini imao pctlje i snage
da glasno vie, pobuni se, ali kad sam mu kaZaD da
238

nema nikakve koristi od toga, jer je ova situacija

jonako privremena, smrde sc naglo smirio, istopio,
ohamro i klonuo. uurio sc na podu kamiona i
samo UlUahnUO: stvamo, vi imate pravo, gospodine ... sigurno e se sve razjasniti Hoete li jednu
jahuku?
Otvorio je onaj stari cekl,,'T kupljen, najvjerovatnije, jo dok je bio u prvim godinama branog
ivota, od svoje sudijske plae i pruio mi utu,
krupnu jabuku_ DeJies, jako su ukusne_ Neki ih
zovu kra1j Aleksandar. Uzmite samo, no?
li meduvremenu su vojnid ba tog trenutka poeli sputati zadnji dio cerade na naem kamionu,
batrgali su oko konopa i hatkica kroz koje su pro~
vlaili ue i onda je kamion krenuo, Nijemci su
estoko pokrenuli maine i mi smo, noeni inerci~
jom, poeli padati, hvatali smo se Jedni 7-3 druge) a
starac je bio vrsto pripijen Uz mene l grevito mijo
stiskao miicu prstima, dok je IzmedU koljena imao
svoj zembiIj. Neko je tad iz dubine kamiona povikao: Pohie nas, pogledajte l Voze nas izvan grada,
(l kad nekog voze izvan grada. onda e uiniti neto
runo! T ~jetos su tamo strijeljam Hei, ~judi, neto
bismo jpak morali uinitil ujete li?! Zar ne vidite
da nas voze pravo na klaonicu!
Nakon tog povika ljudi su sc uznemirili. Usta to
Smo doskoradrl.ali VIsto zapuena, najednom su se
rastvorila. Glasovi su klokotali, mijeali sc i postah
jedan nerazum1jiv, ali snaan grohot, ali, za veliko
udo, stari je ovaj put utIO. Bio je zgren uz mene
239

kao da ga vie nita ne zanima - nl ta e biti, niti

ta bi se moglo poduzeti da OVQ to sc maloas
lsprorokova1o sprijei. Ni na mene vie nije obraao
panju. Bio je~ izgleda, i {fi vezan za neku svoju
nadu i u njoj .lc tog trenutka nalazio neki poseban
dosluh sa svojim spokoj~ivom. Mene je lino bilo
,trah.
Neko tad ree razgovijetno. nadjaa onaj mnugozna3n, ali i bezlianmrmor, da bi hi1oponajbo1je
i'kakati iz kamiona i bjeati! Hej ti - vikao je jedan
i711 mojih 1eda - evo ti no pa sijeci te konope i dii
ceradu! Drder. uzmi, u pohunraku se zaista zasvjetlucalo dugako sjeivo no"a, all ja nisam mogao
vidjeti ni jednu ruku da je krenula prema nou.
Uzmi, crko dabogdal - jednako je urlao onaj iza
mojih leda. Tek kadje ponovo nastala utnja}javlo
se onaj kojemu je vjerovatno bio upuen poziv da
prihvati no i sijee ceradu. Ima ruke. stjeci sam!
Hoe mene da uvali u nevolju~jc li! Vrag te odnio
i s tim noem - dodao .Ic na kraju. Dabome. taj bl
htio da nas uvali u jo veu nevolju od ove: ~ krenuo
.lc podmukao komentar nckoga kome nisam mogao
vidjeti pod ceradom lice, aji sam zapazio da glas
dolazi s one strane gdje je bio hrbat vojnikog
kamiona. Pravo veli - pristajao je uz taj glas odmah
jedan novi~ trezven, pomirljiv. On l ne vidi da iza
naeg kamiona idu dva motocikla sa strojnicama, ..
budala! Eno i bornih kola' - viknuo jc jedan dngajlija na ulazu kamiona. Bogtcmazo, ovo je ipak:

240

ozbiljno! Gdje nas ovako lijepo (skupie, da nn

majinu, ..

Psovka je biJa prekinuta jer je kamion naglo

usporio brzinu i masa sc zaljuljala, ta emo, ljudi

_ tek to se malo primirilo tresuckanje. upitao je novi
glas, BIO mi je nov i zbog toga to je u tom pitanju
bilo uenje I to iz njega nije izvirao strah. ve
neto posve be7llZJeno - kao da se naao na nekom
proplanku pa sam scbe pita: ta emo. ljudi? Odmah
se javio i onaj S noem; ta ste se ukipiH ko drvene
Marije? Gdjevamje petlja iz pameti, mora postojati
neki izlaz uzrujavao sc ovjek s noem, Zar ne
vidite da e nas pobiti? Briga vas to ja imam djecu.,
briga vas...
Glas sc smirivao, nestajao, nekako istog trena
kadje ustanovio daje nama na kraj pameti to to on
ima obitelj i to e ... Tad je starj 1vnuo iz svog
mrtvila. Neto ga je trgnulo i on je sav zadihan
zapoeo govoriti: (~ujte - drmusao mi je miicu recite tom malodunom ovjeku danas nee pobiti!
Dajte, molim vas, kaite onome to proklinje! Recite
mu da e sve biti dobro i da ti vojnici nisu divljaci
da bi to mogli sebi dozvoliti. ta to on bulazni,
uutite ga, molim vas! Zato unosi nemir meu nas?
- stari je sada gledao prema mjestu odakle je
maloas svjetlucao no. Zato bi nas, na koncu;
pobili? Ne ubijaju se tek tako ljudi pokupljeni s
ulice, bez sudenja, krivice, svjL>doka .. , Nijemci su
civiliziran narod. Hajde, kaite mu...

241

Stari je vrsto upiljio svoj pogled u moje lice i

ja sam mu kroz polumrak 7~pazio crte lica, suhe _
usne i OI pune straha, a dolje, ispod 2jenice, u

njihovoj dubini, titrala je neugacna, snana nada.

Strah sc potom kao poskok, spreman da II oaju
ugrize, nadnio i nad mene. Mrlja straha razlijevala -

se vrlo brzo ija sam II njoj vidlO kako pliva starev lVOt, mladost i zrelost. .. inilo mi se daje pod njom
nes!'\iala i jedn. dobroduna .tarica, koja ga je jutros
ispratila na kuna vrata i pripomenula mu da na
trnici probere kiseie jabuke za trudlu, da sc priuva prehlade i da od obuam podigoe cipele s
opravke. Strah se zatim prenio II dubinu njegovih
zjenica i poput dima zamagljivao onaj snani poriv
nade to je do maloas bio II njima,
Analizirajui starevo lice izbliza i kroz poJumrak, i samog sebe sam vagao na teraz.ijama hrabrosti i osjetio- sam da je tdJna straha II meni imala
prevagu - nisam se mogao pomaknuti s poda kamiona ispod kojeg su brundale osovine i tutnjali
kotai bacajui kamenje i blato. Nisam bio sposoban
da se pokrenem i nije mi hito ni na kraj pameti da
prenosim starieve savjete onome to je zahtijevao
da se noem preTeu konopi na zadnjem dijelu cerade. Moda bih neto i poduzeo, aji jezik mi je bio
nateen. Utroba mi se grila.
Kamioni su brektali, mi smo na ude..;;an nacln
postali tibi. izmireni s neminovnou. Nae glave su
se njihale, iz pogleda je izvirala predaja, Osjeao
sam u tom mnotvu, ija je sudbina odjednom
242

postala zajednika, kako pojedinac postaje dIO ope

cjeline~ a mnotvo dio svakog od MS. lmao sam
utisak da ljudi II tom trenutku imaju iste misli i da je
ba to stanje uslovilo da nas obuzme obamrlost i
opaka ravnodunost. Pitao sam se gdje je moja
hrabrost i da li sam je ikad imao? Jadno, la.r ne?
Jadno~ ponavljam, jer mnogi to izgovore kad im
priam, Illi ta se tu moe.
Dok sam lutao lavkintima kOJnara, kamioni su
usporili i stali. Nije vie bilo inercije. ulj smo
otvaranje vrata na voziJima, do naih uiju dopirale
su kratke, isprekidane reenice vojnika.
Raus! nel, ne!'
Pod kruvom cerade u naem karuionu vladala je
tiIna. Bm smo sloni i neka ko ta hoe kae, ali ja
mislim da je i to hio remltat straha. Svi smo se
pretvorili u uho i to uho je bilo jedan ogroman
lijevak kroz koji je do naih nutrina dopiralo i ono
to se stvarno ulo izvan ove polumrane pameti
grobnice prekrivene gumiranom eeradom i to je
bilo izvan svake logike i razuma. Ja sam, naprimjer,
uo kapanje ulja iz osovine kamiona koja je bila
upravo ispod mene, vidio sam zatim zupanik i
bt!zbrojlle zavrmje, iroke glave eksera, ute, umrljane podnice, vojnike coku1e... l to je najudnije,
ja sam posve jasno vidio jednog leptiral Znao sam
da je kasna jesen l da vani sipi kia, ali doivljaj
leptira je bio sndan, istinit, da mi nije bilo ni na kraj
pameti da se ra.zuvjeravam. Leptir je prhutao tekim,
arenim krilima ispod platnenog krova kamiona i ja
243

sam ga pratio pogledom, tako da nisam ni bio svjes-

tan ta se oko mene zbiva. Nisam vie na desnoj

miici osjeao stareve prste, nisam raspoznavao
lica oko sebe, nisam ak bio ni svjestan kakva nam
strahota predstoji. No, to je bio moj krupan dobitak
- taj leptir. Moja panja je bila skoncentrisana na
njegovo tijelo jer sam ga vidio kako se noicama
opervaenim peludom prihvaa za limenu ipku po

kojoj je bila razapeta cerada. Njegova krilca su

drhtala i tek tada sam se vratio II stvarnost: zar je i
tu ivotinjicu bilo strah?
Kad su vojnici spolja raspetljali uad i poeli
dizati prijeklop cerade, viui da izlazimo van, i
ica

je teko

diui

pokuao da ustane, ali nije

mogao. Podigao sam ga i zbauljali smo se napolje.

Zemlja je bila blatna, iarana lokvama, a ispred nas
su bile puke i mnogo vojnika pod kacigama. Iznad
naih glava dizali su se oblaii pare od naih izdisaja. Disali smo otro i oblaii pare su se brzo
gubili. Ali, disali su i njemaki vojnici. Njihovi
izdisaji bili su dulji, sporiji, zavisno od toga da li su
stajali ili koraali, saginjah se ili micali ruke. Tad je
iica rekao: Nee valjda to uiniti...
U meuvremenu, vojnici nas poee stjerivati II
zajedniku grupu ispred vozila i zapoe postrojavanje u jednu dugaku vrstu - ovjek do ovjeka,
rame uz rame. Dug, beskrajan red od stotinu ljudi.
Bili smo raznih uzrasta, godita, li kaputima, mantilima, golobradi, stari, mravi i krupni, svakakvi.
Svi smo gledali ispred sebe II ravnicu bez ijednog
244

stabla. Oko nas su, i sprijeda i otraga, vojnici napravili utljiv vijenac. Zapazio sam da su ti ljudi u
kacigama i gumiranim kabanicama radili sve utke,
kao da su se unaprijed dogovorili, a mi smo - da, to
moram pomenuti - kao da smo postieni, svi gledali
ispred sebe.
ega smo se stidjeli? Straha, ovih dobro uvjebanih vojnika, njihovaoIUja, ili svoje bespomonosti,
iako smo bili i brojniji i jai od njih? Nisu li ti
pogledi uprti u zemlju bili neka vrsta pobune, molitve nekom svom boanstvu, nekom general-bogu,
svecu ... Ne, nije to pravi svetac, ni pravi bog koji
sve stvara i rastvara, uje i vidi, onaj to mu ljudi
pale tanke ili deblje svijee i trae ... Bio je to neki
na lini bog to ga svi nosimo u sebi kao zavjet, ili
strah, kao ljubav ili nadu ... Moda je to bio bog-nade? Starac je stajao desno od mene, ali sad mi
nije drao prstima miicu. Njegove galone bile su
do mojih cipela, ali on je, svrstavajui se, stao II
lokvu vode. Oktobar se bio duboko strovalio na
zemlju, u nebu su poivali mrki teki oblaci, a iz njih
je u kosim slapovima prskala hladna kia. Oktobar
nam je, pored straha, bio u kostima. Tad je iz oklopnih kola izaao onaj oficir koga sam pomenuo s
poetka ova moje prie. Utegnut u struku opasaem,
s onim majunim revolverom, on je poeo polahko,
gospodstveno da prilazi naem jednovrsnom stroju.
Ne diui glavu, iskosa, ispod trepavica pratio sam
pokretanje njegovih nogu. Vrag me odnio ako to nije
bio hod oprezne srne, ili koketne uspaljue - tako
245

nam je prilazio} birajui. nogama tvru zemlju i

izbjegavajui one bare s nakupJjenom vodom. zapazio sam kako jedan njemaki vojnik ubrisa dlaw
nom lice j kako sc zagleda u nebo iznad glave. Vidio
sam kako se nervoza uvue u dotad mima, ukipijeoa
tijela vojnika II kacigama. Jedni su popravljali oruje II rukama, drugi micali ramenjma, jedan od tri
podnarednika jc ak kaljlK'ao i oborio pogled n.
svoje izme.
I tlId sc dogodilo. Udo se dogodilo, zbog ega
vam i kazujem ovu priu, ako bi se uope ona mogla
nazvati tim imenom. iica je apnuo: - Mogu ii da
predem na vae mjesto iz ove lokve? PrehIadiu se '
na ovom nevremenu) a II vas je obua bolja - pokuao je da sc osmjehne. aii to nije bio smijeak, to
je bila grim..", i ja sam starcu ustupio svoje mjesto
u stroju i on je sad bio na onom pariu suhe zemlje
na kome sam ja do tada sticajem okolnosti stajao.
Oficir je ve nailazio ispred nac vrste i mi smo
osjeali, kako ko, miris njegove odjee, miris gumirane kabanice, vonj njegova tijela - 10 je ona mjeavina znoja, parfema. karbolneurna i duhana. Na
lijevoj strani lica, odmah ispod donje usne, imao je
mlade, na ramenima srebrnu pletenicu s dvije zatubijene zvijezde. Ja sam bio siguran da je to in
mlaeg porunika. Odakle mi u tim trenucima zi~
mogrizlice i jada pomisao: koliko ima godina?
Starac je stajao sad s moje lijeve strane i mladi
porunik Vcrmabta je idui ispred naih tijela malo
zastao pred stariem, zagledao se na trenutak II
246

njega i onda nastavio da defilira, Kad je obiao

itavu vrstu s poetka do kraja~ kad se nagledao
naih lica. pa ak i mjerkanja onoga to je imao na
glavi kariranI kaket i to se II kamionu alio na
raun Nijemaca !Ikako su nas ovako hjcpo sakupili",
oficir je neto tiho rekao jednom od podllarednika
to su ga na udaljenosti pratili. Sadje poao s "repa"
vrste i zapoelo je brojanje. im bi njegov prst
7.astao na onome koji je II vrsti bio trei. podnarednlk
bi ga izvlaio iz stroja l predavao vojnicima,. oni su
ga prikljuivali jednom novom stroju, desetak koraka udaljenom od nas. Tad se porunikov prst u
konoj rukavici zaustavi tik U? mene, na stariu u
kiIlom mantilu.
TRI!
Htjo sam da protestiram. da viknem daje to moje
mjt.'Sto. ali podnarednik ga je ve gurao ispred sebe
i prikljuio onoj manjoj grupi. Starac je jednako u
ruci drao svoj zembilj s jabukama za trudlu i
cipelom uvijenom u stranicu polunjemakog aso
pisa !lSignal".
Koga e poubijati - njih to su odbrojani ili nas
tO' smo ostali?
Dok sam se pitao, ugledao sam vjetar. Cudi vas?
MOle se ponekad ugledati vjetar, vidjeti u kasnu
jesen leptir. Vjetar, kazao sam, idi odavde~ Idi. ta
eka!? Idi, vjetre, nekud u granje, pod leptirova
krila, u boju mater, ali kidaj! Nije tl ovdje mjesto,
skloni se da te ne ubiju ...

247

Vojnici

7.1ipOee

RAKA

slomu. brzu pucnjavu. Pucali

su izbliza i mirno. Starac je pao meu prvima.

Njegov ceker mi je pokazivao u gomili tjelesa njegov le.
Kad se pu~ana i automatska vatra stiala i kratki
dimovi raziH~ ugledao sam tri otkotrljane, ute
jabuke iz stareva zembilja.
Prilazei, vjerovatno da do kraja ubije one to su
eventualno davali ?nake ivota, jedan vojnik se
sueli sjabukamai onjednu Qdona tri krupna pLoda
mehko uttm - kao malo zlatasto sunce, jabuka se
otkotrlja i nestade u Lokvici prljave vode. Pitao sam
se usnjje da li je to sudbina, kama ili puka slu~
ajnost to je starac sa mnom jzrnijenio mjesto II
stroju. Jesam li sretnik to sam preivjo rdciju j
strijeljanje dvarurestog oktobra? to vie starim, sve
vie outkujem teInu onih olovnih kugli kO.lC su
pokosile starca II kinom manti1u. Ponekad mi se
ini da je i u menj, kao grumeni leda, duboko
sakrivena i ivi svoj nesmiljen ivot olovna kugla s
proivljenog strijeljanj.".

Mirisala je robika.
DYa brata Garabina, Rao i Vukoja, kopali su
vojnikim aovima rupu u ~oju e ~koro biti zatrpan Raduin Ilo. Malo dalje, vczlInlb ruku na leima, uznik je povraao u tekim, greV1t1m ~jlma
iznutrice jueranji ruak koji~ su ~~ru;!~l sve
pohapene Lupljanane i VrhovJjake; n~aJ~:11 trajui gornjim dijelom tijela, pokuavajuI lsto~e
meno da otpne zavezane ruke s lea ne da bt se
oslobodio i utekao, jer 7..3 to on niti je imao snage,
nIt bilo kakva jzgleda - ve da bi mu iz eluca lake
isticala teka, ljepljiva pjena.
BraCa Uarabin, Rao i Vukoja, naas bi sigurno
ujui muklo riganje i ~tegnuto 0th.u~ivanje svog
komije, zastali u knpanJu, pogledah Jedan drugog
ispod tekih obrva i krljak. nabijenih nad elo pa
nanovo kao da se utrkuju ko e pnJe I v;e Izbaciti
zemlje rupe, zariH aove II rahlu, kreom i bje!utkom naetu crnicu. Kako kopajU, tako sve manje
mogu oima iz rupe uhvatiti Hinu pogrb~jenu priliku
kraj brvana II lageritu Tvomice tapova. Izbaena
zem1jurina raste ba na onoj s~~l s. k,oje su". u
poetku argatluka mogli posmatrati sta llli Radusm
Ile. to brza~ apue mladi Garabin Rao. Polahk~
- de, crn bio, svaki ti izbaaj aova cmu smrt kUIDl
onom RadiinoID. on to kazuje mtmOrom da ga ne

iz

248

249

uje

Markica to iznad njih na otkoraaj-dva stoji

oslonjen na puku trometku, ali i sam zna da to to
govori bratu nee zaustaviti smrt to stoji na rubu
rake.
Ne svravaju misli. ni rijei, a i emu bi ~ oni
govore oima, pokretima ruku kao u mohi kad svak.o
tano zna ta mu je initi. Padne otkos, klisne li
zlatna pregrt klasa, ruka im je il titu, pa izmah.
noga u korak, iz bijele digerice kripi: hab-hohhah-hoh i sve tako po korak, ukorak, noga za
nogom sve do odmorita i med~ pa hajd' za bdegijom, a znoj .- curak za curkom ~ do pojasa!
Mirie ljetina, dre sunce na listu kruke, II
bunu, na sprIjenoj lopatic~ a polje puklo, bogma t~
oo pod brijeg, do Jusufuvc. i akama, Nikad doi!
Vukoje pljuje II oba dlana kao kad hi se dohvaao
kose i vreba okom ispod krljaka ustau Markicu s
krivom nogom i prebljenim stopalom u prelomljenoj i po mjeri njegova sakatia skrojen~j cipeli.
Vidi: cravi Markica oslonjen o grlo puke stoji, ft
druga trojica iz zbira za strijeljaqje lee - kako koji
- pova1jeni po !rupcima l pue. pomiu katkad kape
na uznojenim busenima kose, gledaju u praznQ,
plaviasto nebo iznad njih i pokatkad tnrkuu. pomaknu nogu iJi ruku, ali ne obraaju nmogo panju
prema b.lv.nu pored kojeg je skrl,.n Raduin Ilo,
On, kukavac, gleda ispred sebe i eka da mu braa
Garabini izdube zadnju kuu i narede zemljan tabut;
i gdje, kumim ja tebe Bogom, ve u taciju, uz
prugu, pod fabrikim zidom gdje su do juer, reko

250

bi ovjek, rintale maine i pravile gospodske kiohrane, tule i potpiraljke, bastune za sudije i gazdurine i za one to usred srijede seljakog kola,
etvrtkom kad je pazarni dan, uskoe ko mahniti i
izazovne hitnu tapinui viknu: Ko je~ deder, momak
da ga pomakne!? Deder! A za pasom mu~ ukoso
gurnuta II kaniju, klima noina ko djeija ruka ...
Ej, bogo bogovetni! e mu je zadnja kua korak
ujagmila - braa Garahini, stariji i mladi, oba juer
uhvacena na prevaru kod kua i SO jo tridesetoricom
i nekim vie -- evo ti ih dc rodaku duberaku. Ilo nee
u zbjra1ite, nee u voz pa u logor, nee prema
Gospiu kao to e oni, tu e: kreh jednom, kreh dva
puta. oli jedno, oJi dva olova j zanoie tu de stoje,
li cm mrak, Bog ga zaman proklo."
Ponekad aov; krellllu, a kamen bjelutak ispod
njih cikne i obojici se najee dlake na leima i niz
kime strckne bijel hi jeze, pa potom aovi nanova
gri:mu podatnu rahlu zem\ju. podatnu 7.3. sjeme bundeve, za mahunu. za ranu ljetinu. Zemlja je ubijena
od duge vlage i hlada kraj fabrikog zida i proarana
.ie pepelom i ugljenom prainom kojom sc godinama
ioe kotlovi za kuhanje drveta. Desno od njih je dugaka hala s mnotvom prozora u limenim ramovima iza kojih vire pokupljeni domaini sve komija
uz komiju. kum do kwna - to su oni to su ih zajedno knez Mihovil l logomilc. jebli matere svoje. na
la jz kua domamiti prvo pred mlin~ a onda pred
puane djevi u magazu. I tu ih zabraviH do svitanja
251

] sad su m, pored stanice, pored pruge kojom e ih

voz odvesti II nedo~!
e ti je pamet, Vllk:oje? to ti pamet ne prosinu
juer, a? to ne vagnn Mibovilovu tada je zbor, da
je stigla vlast da s nama prozbori? A stalno si sediJu
da ti je pamet ko u popa Nove> je Ji? Jest, evo, na!
A umio sit kad andari nahrupe, da ih uzapri ko
mamene drijepce. ObJizne ih lagarijom~ mekahnom rakijom i kaiom slanine, je li. Vukoje? Umio
si svakoj kravI urok nai kad im vimena presue j
pop te htiQ iz parohije na glog turit. Dobro ti zna
ta je govorio: I, avole nakazni, ne uzimaj mi
kruv! Pa i komandir iz Biinje kad navrne II selo, ti
mu prvi pod brk stane pa razvue o Solunu, o
majici Boijaj, a dc si juer, Vukoje? Nadmudri te
trblavi Jogormk i knez Mihovil, deveto mu koljeno ...
Oba Garahina mishma se kunu. poprijee, ali
vrijedno rade od ljutnje. Misli su im ponao:mb, no,
opet, llzme li se uz neku podgradu i razlije~ iste su
ko dvije sestre: hoe ubit Raduina Ilu, a ta e fi
nama, ej ...
Jo uvijek iznad rake> II kojoj ont pogrhIjeni
kopaju i dube, paljivo teku stranicu rupe ako se
zemlja odaspe. stoji Markica. Kapa mu na strani,
limeno U sijeva s nje kao potkova~ a zrak vreo,
mirie odnekud zobika. Seljaci, i oni pozatvanmi u
fabrik:oj radionici za doradu tapova i bastuna, to
kriomice vire kroz uzane prozorie i prate to- se
zbiva, 10\'11 dvojica to izbacuju zemlju iz rake svog
komije Ile, i ona etvorka ustaa to lijeno arouju
252

pored trupaca i ekaju svoju redu da ustrijele uznika

i tako svre svoj vojniki posao - svima njima II
nosnicama burgija teak l omar miris avgustovske
zobike.
Poetak

avgusta i kraj etve su dani 7",bike.

Kad ona umje, onda itav mjesec, sve do zadnjeg
kptira, mirie itava ulica, svaka ograda. Iz kitnjas~
tih cvjetova u obliku okrugl.stih bobica, kree po
uaremm talasima zraka teak. opotan miris zalu ~
datih sabalja, miris starih sanduka i oonara, dotapa
i koparana; dobro sloenih enskih anterija. Miriu
srebrna dugmad po seljakim jeermama, pucalucima i bjnjiima, Zuta, reska cvjetka zobike pretvara
se li tepeluk nanizan dukatima nad enskim elom j
fino svijenim obrvama, u pojasu od suhe snuc s
dvije kope nad djevojakim pupkom, II zao'talu
halku na avJijskim vratima,
I sunce je mirisalo na zobikti.
Tog dana, dok su

braa

Garabini

vojnikim te~

saeima k:resali bridovt.'t take. nena Maku.l';;a je u

mutvaku salijevala olovo l istresala ga li asll s
vodom iznad Pindine glave - da mu js~era strahove
to su mu se smi tl tijelo kad su ga bili II ustakom
logoru.
I nena Makua umrkuje miris avgustovske zobike.
I uznici II tvomikoj radionici mrkutaju miris
ljetine i zabe i ko zna ta misle dok ue uz zidove,
pod limenim prozoriima i dok ponelci od njih,
kuranjji i eljnijih oiju ~poneki od onih to bi sve
253

htjeli znati unaprijed. To su oni rijetki providuri koji

raznose prve vijesti o ratu ili mJI14 o rodenju ili
smrti, o pljaki iH ubistvu. Oni prvi zapaze na pukomet s~etlucanjc andarske bajonete na puIti, vide
vampira i gdje ga nema. Ti viruekaju oprezno ti
tvornika lagerite i prate brau Garabine kako iz
bacuju crnicu; i njih zobin miris prlji i vraa nado~
mak gradu, etvrtom ili petom kilometru odakle su
ih juer pod f!1ukctama usta~e poveli --- vraaju se
teaci u svoje ljivike, ko vilenjaci obilaze panjake,
sjede po vodenicama j sluaju kako kamenje melje
mlivo, unjaju se oprezno utim. ilovaastim pU
teJjcima i zaviruju za plotove jer i tamo danas mirie
avgustovska zobika, ili zadu II po\ja sa itom
razmeu kukuI1lZIli obljub i zubom
- mHjeas, je Ji mu vrijeme, napreduje IL ..
I trojica ustaa to dokoni sjede na balvanima
zasigurno ute miris zobike; Mato Ba1maz je ri.
bljedolik momak u bluzi od prostog: sukna i u crnim
pantalonama. Puku kao siguranciju dri meu no*
gama i uope Ile slua Ramu Gnlia ni Iliju Grebu.
Dok ova dvojica. poluglasno avr~iaju, on samuje i
ponekad krajikom oka hitne pogled na liu Raduina, svog kolskog parnjaka, komiju s kojim je
godinama prtio vree kukuruza bjeli. prema S!akovoj vodenici. momkovo S njim i u kolu igrao.
Mato Balmaz p1jcnc okom i na elnika Marldeu to
se ne mie iznad rupe j zapaa kako mu curak znoja
silazi niz obraz ispod kape i ponekad mu do uiju
dopre njegov unjkav glas: "Morete li vi hitrije, aja
M

254

ne uzimam motku"! Tad Mato primjeuje kako iz

rupe zapone uestali.je i u nejasnim mlazevima da
Mjae. zemlja.
Matu Balmaza prolazi jeza, on skuplja ramena i
rnre, kupi tekc cokulc na nogama pod trupac na
kome sjedi. Ion, kao i elnik Markica, udie ljut
miris zabe. Markica istovremeno osjea i potrebu da
Ulokri i on otkoraujc ka zidu. namjeta onu sakatu
nogu i otkopava aluminijsku dugmad na licu i
mokri; posmatra mokrau kako ustro, u utom
mlazu vlai zid i s njega ljuti nabubrelu koru krea;
posmatra svoje sp<>JovHo j prisjca se kad su ga
pregledali lijenici da jj e biti sposoban da slui u
Ustakoj vojsci, kako je jedan od njih poluglasno,
preko stola, kazao svom kOlegi, nekom domobran~
skom satniku: HOvaj je zasigurno bio medu magar~
cima kad je Bog dijelio pendreke, vidite li vi to
udo".,. Markicin udje abnonnalan. najvei koji je
ikad iko imao II PrekOljcju i 7bog te obdarenosti,
valjda je tako sudbina htjela, Markica nije nikad
mogao uspostaviti polnu vezu ni sa orum izvikanjm
enturaama iz kupleraja pored kasarne, ali su mu
mnogi 7.avidjeli to oni to udo nemaju meu
nogama...
7Alk.opavajui ile Markica se pitao da li bi valjalo saekati logornika ili da i bez njega obavi
strijeUanje - nehajno makne glavu prema uzniku i
zapazi kako su mu laktovi mku vezanjh na leima
oslonjcni na trupac. Dok ga je mjerio 1 dva puta je
proma..~io prstima proreze 7.a dugmad i usput se pitao
255

ta ako je izmigoljia ruke iz konopa i iza lea dri

skriven oblutak ko grumen sira? ta ako najednom
sune i zatekne ga tu pored zida i izmahne kamenom
pa posred ela?
Markica uzdahnu i teko dokorai do jame. Prignu se da na oku moe drati i ovu dvojicu u rupi i
onog s laktima na trupcu hrastova balvana, ali kad
se prignu, outje u kuku onaj dobro znani, mukli bol
s kojim se upoznao jo u djetinjstvu kad muje fijaker
tokovima unakazio nogu. ig mu sinu u mozgu, oi
mu se rastvorie - oko njega se roje djeca iz komiluka i uglas viu: epa-klepo! I ba kao da se to sad
zbiva, on u jari popodneva, u mirisu zobike to
oblijee oko njega kao arobnjak, jasno vidi kako
padaju kamenice, klipovi i komadi starih potkova iz
lehtina dvorita. "epo-klepooo! epicaaa-Marki- ,
caaa!" Jei mu u unim koljkama poruga i on
pokriva rukama glavu da ga kamenje ne pogodi,
izmie se ispred suhe balage to po njemu frca i on
stiska zube ba kao nekad u djetinjstvu i ponovo
doivljava trenutak kad su mu ruke grozniavo dohvaale prve, kliske grane lehtinog duda i kako se
desnom nogom odupire i pomae onoj lijevoj, kljastoj nozi i ide u visinu; dreka ispod njega nestaje, ali
on jednako, stisnutih vilica, gonjen kapricom i bijesom, granu po granu, ravite po ravite, ide
prema vrhu ogromne murve s koje se vidi itav
svijet i fabriki dimnjak, i ravnica, rijeka, stanica,
itav grad ... Zastaje jednonog, sam, visok i najvii.
uti kako mu srce lupa u prsima, ali vilice stie ...
256

- Kopiladijooo! -najednom drekne da se sve ori.

Uivao je u pobjedi i nije se tada uope pitao da
li e moi ponovo sii na zemlju, na utrinu, medu
vrnjake, ili e pasti i prebiti i onu zdravu nogu. Bili
su to trenuci koje on ni u snu nije mogao dosanjati
- da bude najvii i najmoniji. Ti to su ga svakodnevno poniava1i i vrijeali sada su ispod njega,
ute, oi im izbeene i pune straha; zar je mogue
da se kljasti Markica mogao ispeti na vriku murve,
epavko to ni loptu krparu nije mogao utnuti, ni
piriza estito poigrati, ni preko plota preskoiti ...
Eto, i sad se prisjeao ivo toga - naoigled te
kopiladije popeo se na sam vrh duda i ba ga briga
da li e moi sii s te tek dosanjane visine ili e na
njoj zauvijek, kao ptica, kao jastreb to jagmi pilad
ostati.
Markica iz tih dalekih dana, iz svih mnogobrojnih jutara i popodneva, kao iz pila karata, vadi samo
taj asak, to jutro kad se iz prkosa i nekog snanog
gnjeva, za ogromno udo, uspeo na vrh lehtine
murve. Pred oima mu ponovo jarka zelena boja
lia murve s plodovima modrim kao galica. I tad
je, u tom dalekom djetinjstvu, kao i sad, mirisala
zobika iza plota Rogine avlije i on je stisnutih kapaka nad oima utio i uivao u svojoj jedinoj,
najveoj pobjedi. Otada ga djeca vie nisu zaobilazila u igri kole, piriza, niti su odmahivala rukama
kad su se rasporedivala za igru loptom krpenjaom.
lova uniforma na njemu sada, kapa, opasa od
ute koe i revolver bubnjar, puka belgijanka,

257

srebrnaste oznake na reverima bluze i na kapi, ispravljen hod i posve drugaije ophoenje mjetana
- dojueranjih vrnjaka iz susjedstva - sve se to,
takorei, zbilo preko noi, ba kao to se i u njegovom djetinjstvu naglo, ni sam nikad nije rnogao
otkriti kako, dogodilo da se odlui popeti na vriku
lehtine murve. Za njega je ova uniforma i nastojanje da ga pod svaku cijenu, i pored kljastosti,
prime u ustaku vojnicu, takoer bila nova, jo vea
pobjeda.
Bol to ga je maloas sjeknuo jz kuka i podsjetio
ga na runo djetinjstvo, na onaj fijaker koji mu je
stalno bio pred oima, na kota sa eljeznim okovom to mu je zgnjeio nogu, uvrede koje je zbog
nakaznosti svoje noge preivljavao - taj bol kupljen
mjesecima i godinama sad se suoio s pogrbljenim
leima brae Garabina koji su kopali zadnje kuite
Ili Raduinom.
Bez ikakva povoda je podigao puku i iz sve
snage spustio njeno kundaite na leda onom bliem
sebi i rubu jame, Rai Garabinu.
- Oca ti 'ajdukog, govorih li ti da pohiti! viknuo je. - A vi tamo, jebena seljaka kopiladijo!
- sad se derao na trojicu ustaa iz streljakog zbira.
to ne motrite na tog tamo, a ...
Ustae se trgnu, Mato Balmaz pride svezanom Ili
i apne: "Ne boj se, svima e crni petak nad glavu.
Nee te, Ile, bolit. Nee. Isusa mi Boga! Ko da te
'ela ujede, i manje. Ti samo zamiri i okreni glavu
kad budu eli. Nu, vidi, ovako!"

258

Mato toboe zaviruje Ili za leda i kao da pregleda

jesu li mu ruke vrsto sapete u zglobu, a usput
apue i pokazuje i rijeima i glavom i pokretom
oiju kako bi on, ako bude nevolje i ako bi umjesto
njega bio ubijan on, Mate Balmaz; okree glavu,
stiska ukaste pervaze trepavica i stiska zube ... U
tom trenutanom, neobjanjivom polumraku pod
onim kapcima Mati prolijeu godine, mjeseci - ona
tri razreda puke kole to ih je s Ilom proveo sjedei
u istoj skamiji, sva ona kola to su igrali pazamim
danom na pijanom trgu, vaari i cure, argije i
pjevanja, vree kukuruza to su ih prtili zajedno
prema Stakovoj vodenici... A sad: hoe lIu da
ubiju ...
- Mate, reci im ... uje, Mate ... N e daj da me
ubiju, a i rata bi, ti si mi svjedok, je li, Mato ... Zar
zbog podreska to sam ga u muci ispalio zar.. .
Mato otvori oi i u njih mu ulazi mrko, beskorisno Ilino lice, kahvene zjenice, udubljenja na
bradi, pa crna dva podlivka od udaraca... Glas iti,
zjenice se ire - ovjeka da popiju. Mato ne zna ta
e sa sobom - da li da se vrati Rami Goliu i Iliji
Grebi na one balvane, ili da pobjegne elniku Markici i kae: Ja ne mogu, pa ubij, eto ...
Sputa se uz uznika na balvan i outkuje gorinu
na korijenu jezika. Gorinu kakvu je i juer po
podne osjetio kad su lIu ispitivali u Ustakom logoru, a on bio u dvoritu. Tad se otvori prozor i
logomik ga je vabnuo: "Balmaze, ej, dojdider gore,
tebe trebam"! Kadje uao, opazio je lIu, alogomik

259

je rekao: "Ovaj ovdi zbori da si mu kolski

i da ste puku tri razreda ili skupa i u istu M"VU.
sjedil~je li'! Dodider kumpanijo, sjedi tuka uz njega,
taaakooo" - razvlaio je logomik kao d. barata
uskrnjim tijestom.
Balmaz se prisjea da je u logomlkovom uredu
ugledao Iste ovakve Ihne zjenice: "Reci Mato, kai
ko Boga te moJim~ ovom gospodinu da nisam nita
kriv! Ako sam i puko iz puke na Postaju, puko sam
Dd muke. ali ne na orunike, no II nebo! puko sam,
gosn logornie!t - Mato se prisjea kako je Ilo
okrenuo glavu prema logorniku i njegovih zjenica
je nestalo - "Puko sam to mi je 1~u vatao 7)1 sise
onaj narednik - vodnik Raid, mate vi njega, onaj
to propusnice pregleda kad seljaci idu u ariju,.,1I
~. Pipo ti enu, ha? - Balrnazu zuje logornikove
njei II uima.

-. Jest, pipo i u njedra joj ruku gum kad je ila na

pijacu i nosila dvi kokoi da proda) so i gas da kupi
-- 110 je brzao kao da sustie samog scbe.
-- Iii - ponovo Matu bije rastegnut logomikov
glas. - ta bi spipanjem? - TI1irucka ovaj i to mu
miruckanje lii ovom njegovom mirkanju dok,
sjedi u tvornikom dvoritu na balvanu uz lIu Raduina. I ta je bilo dalje - ponovo se javlja logomikov glas.
- Pa~ bilo je, gosn logomik, to da mu je ona
pokazala propusnicu i otkrila maramu s koare da
vidi ta nosi kui, a on nju za njedra. Veli: "Deder, '
da vidim da nema ta u njedrima". "Nejmam'~ 260

kae njemu moja ena Anu!a,. on '\ioj; "Partizanska

sU vremena; snao, puna uma umnjaka, daj da
vidim ta njcdarca... 11 i tako...
- Iii - ponovo e logomlk., sjeta se Mato i gJedi

ispred sebe II cakule.

- Pobudalijo ja od neke muke, eto ta je' Nadem
puurinu i s ruba mne opalim. ko biva da uju
moji ukuani da imam petlju, a ovamo me strah, de
u ja na ~.ndare, na domobrane, ajd, Boga ti! Neka
Mato kae daja nisam od togposia}jc li, Mato) kai,
kumim te Bogom, reci .. ,
... Streljall tc - Matu nanova strese eho logomikova gLasa koji mu se zadrao u sjeanju i sad
ponovo cvri iz lijevog uha. Logornik to izgQvori
lahko, kao da otpi iz ae gutljaj vode. Streljau te,
makar ti to sa eninim sisama vjerujem. Znam ja
Raida} huljaje to j t~nskaro, ali streljatu te i zbog
same nakane da se puke mai, eto ... Vodite ga...
Mirie zobika
Sjede njib dvojica kao nekada u klupi do prozom
seoske kole - on i Ilo. Diu kao to Su nakad disali,
grije ih sunce kao kad su se iz kole vraah utim,
ilovaastim putem.
Markica izgoni iz rake brau Garabine i gonj jh
u vetet gdje su i ostaH seljani, zakljuava vrata i
vie na Ramu Golia da privede Hu Radu.<;tna. Zaudo, ovaj se ne opire, ne moljaka, kroi mimo kao
karl brava povedu pod klallini zid. Survavaju ga u
mpu, a Mato jeduako gleda u svoje cokule.
261

_ Mato vie dnik Markica i tura ruku niz kai

i vadi revolver doboar u kojeg staju puani meci i
nanova drei: ta je, ta bleji kojeg boga!? Fataj se
posla, na - gura Mati revolverinu u ruku.
ta e ubiti? Svoj ivot, djetinjstvo, ta ...

beni. a? ao ti ga, je li. Pa i njje.uda, parnjaci

s.te...

Mirisala je avgustovska zobika...

Ilo, uje li to tl zborim, Ilo...

Iz rake se ne uje ni glas, ni pokret se ne javlja,

samo mirie zobika.

Ruka s revolverom trai Hinu glavu,zjenice, t.:rdi
one vree s kukuruzom, one plsa1jke i tablice, spu-

ve, dvadeset prutia kad se raunalo na prste, prut

od ljeske za nemirnu i nevaljalu kolsku djeurliju.. ,
Ilo) nee boJiti, samo glavu makni, ne gledaj 'varno.
ej, Ito. Isusa mi nee boHt, ko da te ela ujela, vidi.
na ...
Odjekue jedan pa drugi pucanj, izbije plaviast
dim kao kod bi ovjek puhnuo cigaru. Odjekue i
drugi, ope! plav, m.viast dimuljak i nita. Tek da
bi ga oko sletjela uj.gmili da vidi, ali zato mirie
robika, ali jei pusto popodne. Seljaci se krste po
svom takonu i utci zgledaju, zasigurno II tim
pucnjevima trae svoje sudbine to ili ekaju. Iznad
njih tvorniki tavan I svuda okoJo bezbrojna okna u
limenim ramovima. Odnekud pisnu voz, zatutnjae

vagoni, pa nadvlada miris zobIke.

elnik Markica prilazi rubu rake i posmatra ve
smireno Hiuo tijelo,
- Daj to 'vamo - istrgne iz Matine ruke revolver

i zadjene ga u konu futroJu za pojasom. ta je, ta

262

263

DAN KADA JE NESTAO HODAM

pitaje: ko mu je mogao garantirati da ball sad, dok

lei tek razbudeo u krevetu kraj primnuta prozora,
nee kakav umnjak iJi internacionalac na njega
hitnuti bombu krukaru s poteztcom? I dc si bio -

Posljednjih dana sve ee, kada hi se budio,

)ogorniku se redovito smrkavalo pred ojma - u
glavi mu je ostajao onaj ogromni pacov sa iljastom
njukom od kojeg se tako naglo i sad 22. avgusta
1941, godine, trznuo iz sna, Da~ iz sna se moglo utei
preko merdevina straha u stvarnost, stresti se 1pribrati. othuknuti l opsovati kakav vaan iH nevaan
sakrament, ali gdje da skloni ro ro mu preostane II
mozgu i ta da uini sa slikom tavana od prije
pet-est godina? Onom nepromiljenom pijaom
kad jc saznao da je atentat na kralj. uspio'? Zbog
ega se morao te noi prcderati svinjskih kotleta i
zato se prelokao i zaboravio ubrisati brkove od
masnoe? Da nije bio mrtav pijan. mogao je osjetiti
takora i njegove zube kako mu grizu hrskavicu
izmedu nosnica l zasigurno bi ga epao rukom i
zadavio. I sad - svaki dan. makm trajao dnk bi sitan
horoz sklopio krila na pJHkit hakorova glava! Pa i
kad malo prozebe, kad se jz nosnjca otisne slap sline
na brkove i kad pokua rupcem da ro ustavi, opet ga .
1:0 podsjeti na onu nepromiljenu deraneiju i pijanku. Kad govori - unjka, nije to kao kad ostali ljudi
7bore, ve kao da reve liki ukop, 'il magarac.
U glavi muje umjelo kao da kroz nju puevjetar;
sto i jedna misao, sve bra od bre i neobinija od
neobinije naklapale su se i sudarale, vr.cmale i
264

uide' ta si radio - nita! Ode Jere pod ledinu op!

Ili. moe j ovako - ide II red ko i ostali narod i flJta
ne sluti, a ako koga sretne, otpovrne pozdrav, ide

kao sretnik, kad najednom snaa iz koliare istegli

livor ko opanak pa njemu II toku !lli kai i - kreb! I
ode ti. Jere, krvcu ti svetih muenika!
U tim sve eim nasrtajima opakih misli to-

gomiku ni na kraj pameti nije stajala Margitina gola

stranjica, l~ene ovalne, pune sise, pupak kao zrno
graha, niti njene noge sjakim listovima. Nije bilo ni
Luce, ene mu, ni njenih angriavih gtupacija kako
joj smeta miris ljekarija u jevrejskoj kui, ncstajala
su strasna iekivanja II polumranoj ve-kuhinji i

pajzu, gdje je postavljao miolovke od pletene ice,

nije mu li glavi bilo mjesta ni za one osvetnike
aske kad bi ulovljene mieve potapao u kafu s

vodom ...
Popodne je, i to jedno od onih popodneva kad ::Iti
ega mijea li mirisom koe, a znoj se uope ne moe
razlikovati od konjske mokrae. Jere Trtica se prevre po krevetu i noge izvlai ispod plahte koju je na
njega nabacila Luca. to god takne oko sebe, vrelo
je kao ika od njegova tijela - on ivo osjea kako
II njemu dogorjeva polutka peene patke S re prIenom koom po stegnu i krilu i pita se koji gaje vrag
siHo da onoliko dere bez ikakve potrebe',
265

Dok trepe i bulji prema poluotvorenom prozoru

i slua svirca u busenu trave uz kuni 7,ld, Jogomik
sc pokuava oteti strahu od paklenih misli i utel u

Klis, lei pod hrijee, u jaru kamenja i vrebati

andare _. onog t:unjogu Ercegovca, materinu mu
sisu~ ili onog narednika - vodnika Simuiju iz Krajine, 'ljeb mu se u trbuhu opoganio!
e li su sad, akrapi? Pod zemljicom, dakako, tu
im je mjesto! Bi dao, ini mu se~ dva prsta s mkehjeve ili desne - d. mu je kojom 7.godancijom bilo
sad, ispred sebe, imati Simuiju vodnika. Pa, kako
smo, Silnulja, hah? Jebeno, je li, de? lzuhijala te
druina kundainom i ilom, porode moj! Ajme,
ajme! Nu, to ti je to pod okom, kukave sinji?!
Podlilo, je li? E, Simulja, da vili, kako to biva kad
druina bije ko ti mene u gr.biku, pa II zindanu,
doljena pod kasarnom, pa II cugu i putem, i tl ko~
!indt.am.? B~o si me, Simulja, a sad doo redak n.
mene da bijem...
Logornik Trtlca sa stolice dohvaa revolver to
ga nose njema~k:i tenkisti !il velikim sklopom i dd,aem i niani izbliza li neija usta: prst izjeden du~
hanom, znojav, s kalcifidranim noktom i roavom
koom miluje otponicu. Ujedno se pila s koliko bi
brzine, ako bi neko II sobu ubacio bombu~ uspio da
je otpovrne niUrag kroz prozor'! Jen, dva - n.gib,
drhat.. ona piti i dimi i ja bez prilega - hop! Jo je
Jere stllli kurjak, ako trbuine, ako zaduhe i naJeena
onog kapka... Ako i godinica, ako, neka ih je.
266

Nezadovoljan to pred sobom nema narednika

vodnika Simu1ju, on sputa ruku s revolverom na
stolicu pokraj kreveta, a zatim j7.A stakla upire oi
prema Oranievom dvoritu i zapaa kako lie po
okrajcima kronjijabukovlh stabala uti, ali se '.hunjosti vrijesak dri dobro. Pogled mu ide krul'.no,
onoliko kojiko to dozvoljava ram stakla na prozoru

_ prema nastrenici j vellkom, granatom dudu iznad

dvorinog zahoda za advokato\ll poslugu.
Kad se nagledao pojedinosti preko ulice, zapone
buljiti u dvoja razjapljena lavovska usta shalkama
izmeu zubi na jastucima plianog otomana.
Pitao se ima Ji II tom komadu jevrejskog namjetaja stjenica, buha ih ruseva - onih .uckastih,
likoj kui po
itavo reeto? Ne bi se moglo ret:' - 7.akljui po-

hitronogih baja kojih im. u svakoj

luglasno pa se obazrije po sobi da ga ko ne slua.

Okle u gosposkim kuama i stvarima s~cnicc i buhe,
okle? E, da mije kako istjerat taj doktor!;ki smrade
iz zidova, bogo? Svenu Luca, pojede je miruh tZ

zidova.,.
Logomik se jo jednom upno itavom svojom
voljom ne bi li nadovezao prekinuti san~ aJi nije ijo;
odnekud iza une koljke i onog tvrdog zadebljanja,
kljucala su miija usta. PO podne, II pet~ tma taj
sastanak stabomikom - kucnu ga dunost po elu.
Pazi. sunca ti, kojaje ura- zrikne na taman, pilotski
siferblat i skoi. Nakon to se umio, kao j objno
pred ogledalom je isplazio je:dk i lijevim kaiprstom
svojski otpoe s njega strugati bjeJiastu skramu,

267

Kad ispljunu, opazi kvriak zgruane krvi i outje

slanka~1: okus na dnu jezika. Kad pomisli, kruva ti,
ovjek i nije nita drugo no krv i voda...
Tek
kopao

rezbariji zaje dugmad i sa stolice je uzeo kapu s tri

II

sobi, ispred velike psihe

II

pletena svrtnja na desnoj strani. Opasa skine s

vratnice ormara i II fu1rolu k1jukne revoiver. I ne
mislei

vie na umor, stresucka se niz stepenik na

dvorite. Opazio je enu kako sa susjetkom razgovara preko niske ograde.

- Ide - reo kad ga ugleda.
- Pos~{) je pos ~ o. je li tako, susjedo? -- 7.llavrlja
na advokatovu enu j uskoi ti vL'-lruhinju. Margite
nije bilo i on se prisegnu pod paret i II kafetu
ugleda majunog, sivkastog mia koji se zasigurno
II znatielji ukoprcao u vra1llca kaveza. Logomik
dohvati ivotinjicu za vrh rep. i oprezno je izvue
kroz otvor mreaste kupe, a zatim izae na ulicu.
~kafje bio na dvoritu, ali zbog susjetke nije mogao
da se zabavIja s potapanjem mia. Iao je uz ulicu
trotoarom~

po kome je ve bila pala mirna, iroka

sjenka i kad je stigao do potanske zgrade, iz brpe
djeaka jedan se izdvQji i stanc ispred njega i viknu:

Ruke uvis! Predaj se! -- mrkavac je II rukama drao

drvenu muketu j logomik iznenadeno zastane. Nije
znao ta da uim. Odlui se na predaju i kad podie
ruke, primijeti mia, Na, rekne i baci SIvkaslog
miia prema djeurliji.
268

Kad je uao II Logor, tabornik je ve bio tamo

taan kao sat. Stajao je nz Fakijev sto i avrljao o
zapan.
- Spremni vikne logomik ilo.
- Vlast ne bi smjela da kasni - tabomik pokrene
glavu na tankom, koravom vratu.
- Tono! Jesam ponekad &por~ ali sam dostiall
ko onaj gore - logomik skide kapu j upre prst u
plafon mislei na Boga. - Vrue je ko u paklu - doda
i trudne glavom prema svojoj kancelariji. Hoemo
li? obrati se tabomiku.
Ovaj je i dalje nastavljao zapoeti razgovor o
oblacima) strujanjima zraka, vakuumu koji stvara i
Trtica je to sve sluao iz svog ureda kroz nepritvorena vrata i pitao se odakle tolika snaga u tako
mrlj.vom ovjeku? ta li mu ena daje jesti kad je
tako suh ko motka? Ima takvih ena, uo je on te
prie, koje svoje ljude more na taj nain to im II
sanuu ili filovaou papriku s riom umuljaju sitno
sjeeanu konjsku dlaku i kad oni to pojedu, onda im
se dlake pozabadaju u crijeva i zato, ta god izjedu,
ne prima im se." Majke ti Boije, zar ima taki'
korpija na svijetu - pitao se, a onda ga trgnu tabomikovo objanjavanje Fakiju kako bi valjalo to
prije jz pria-rnlja gimnazije iseliti domobrane: "Domohrane) su domobranei. a daci su dad, kola je
kQlu) je li tako'! aci na odmorima vie naue od
njih bezohf1!Zllih rijei i kojekakvih drugih svinjarija nego na svim satima pjevanja kro? itavu
godinu ... "
269

Tabomie~

nismo se dogovorili da rakiju drite

pridiku iz nadzorrutva - vikne logornik prema vratima, a zatim uje:

"Nu, ga, djelatnie, bi mu boiji!"
T.bornlk Hado Bibegovi, naslje<inikjake i u'
vene loze veleposjednika i jedin] kolovan i7.danak
nekadanjeg bosanskog begovata iz ovog kraja, vaio je za osobu odanu hrvat.'itvu~ ali samo zato to je
kao uitelj dugo godina slubovao po sehma sa '
ivljem hrvatske narodnosti. Prepanmdiju jejo prije rata zavrio u Zagrebu i otuda je donio pune
bisage manira ukopljenm Evropejaca, govot' pur~
gerskih etvrti i pedanteriju u odijevanju l k1tnjastu '
retorinost Izasvega toga nije se moglo skriti pravo,
tr.diciollalm vaspitanje ovog ovjeka mcr.kluk i
bonovanstvo iz turskih vremena, silovitost u ra~
dovanju l bolu, ncspokQj i nemirenje sa injenicama
da vie nijeonako kao nekada i da ona pusta uzreica
da Olje at crko, ali njisak ostao" nije nita drugo no
popiana uycha. Zbog upeicovane f..elje i!.:a vlau i
bilo kakvom premoi nad svijdom oko njega, Hado
je odmah, im se uljuljala ustaka vlast, prihvatio
dunost ustakog tabomika. Vaio je ekspertom II
odgonetanju rebusa i davanju prognoza koje su PO~
nekad. ko zna kako 1na koji nain. tano odslikavale
dolazee dogaaje, Onje na godinu ranije prorekao
"evropsku ka.~u" i sve to se zatim dogodilo. Nakon
uspostavljanja nove vlasti, Hado Bibegovi je PO~
red politike funkcije vodio i nadzorniku slubu
svih pukih kola oa podmju Kotarske oblasti.
270

Kad su sjeli naporetke, logornik je iz stola iz

vadio svenji fotografija i razastro ih ispred njega.
.- Ovo nikako nisu mogla navrljati djeca - rekao
je zamiljeno. Ovo je tekst intelektualca - nanirao
je mrekastu zavjesu koe po jagodicama i vrhu
gOnlie usne kao da ga neko ubada iglom u debelo
meso; taj bojan izraz tabomlk je stekao i ka1inije taj
manir pretvorio II navadu jo II pukoj koli, i to
nakon svakog izvlae~ia uiju. I sam je uiteljujui
i upajui vrele djeije une koljke kad II neemu
zgrijee pravio slinu grimasu. On bj u svakom
fizikom W.njavanju prepoznavao sopstveno kanjavanje iz onih dalekih godina kad su ga as za ovo,
as za ono, natezali za klempave uj uitelji ili ljute
uspaljene uiteljice. Dok je istezanje Uiju trajalo,
on je od boju stiskao zube, grio lice 1 skupljao
gOTIljU usnu u majunu, naboranu surlu, ba kao to
je to uinio i sada posmatrajui fotografije to mu ih
je pred nos turio Jere Trticu.
Gledajui tri vagona na njima, a zatIm i ostale, na
kojima je svaki vagon putnlkog voza bio posebno
i uveano snimljen, tabornik je as izraenije, as
tanje nabirao ukastu, masnu kou lica. Ne i ne!
Da Bog kae, nije! Ovo nikako nisu pisala djeca niti
polupismeni dripci! - udarao je dlanom po razastrthn fotografijama nu stolu.
- Dobro, kako to misli. nadzornie'?
Logornik je s oprezom na licu pratio afektivnost
bbomikova izlaganja.
271

- Kako mislim, bi ti boijH? Kako mislim?

Lijepo! Evo. vidi li ovu crtu - prstom je pokazivao
na sredinji dio teksta napisan kredom du vagona
prve klase. Dakle, vidi Ji tu crtu to se nazire izmedu
prve i ostale dvije rijei? Zapaa Ji ovu crtu
njei "Poglavnik"? E, tu smo: Jere! Tuj smo! -ldik~
ne pobjedonosno t.bornik.
- Da, i ta dalje?
Jere kolutne oima ne shvaajui ni tn1\lika od
onoga na to je svoju odgonetaku panju skoncentrisao tabomjk.
Da Ih je neko promatrao II tom poloaju nagnute
preko stola jedan prema drugom, zasigurno bi pomislio kako njih dvojica igraju tablanct.

- Sta dalje, ta dalje? zabrzavao jc tabomilr.

To je stanka, eto to dalje!

H.dn Bibegovi izmakne malo unaza<l glavu

jer se iz logomikova daha osjeao kiseo vonj nesvarene hrane.
-- Ta crta govori i vie nego to mi mislimo, ona
objanjava svc - sad je s priswjne udaljenosti objanjavao logomiku znaaj one linJje u tek:sru to je
oznaavala stanku. odmorite za itaa. Tim pravopisom se slue samo kolovani Jjudi i obrazovani
tipovi. ..
- Jebe ti tol Meni ta tvoja crta ne kazuje nitabuboe logomik i otpuhne ne<adovoljan tako alos
nim otkriem, a zatim uzme jednu od fotografija sa
stola i upiljI pogled II kredom ispisana slova dui
272

nom itavog vagona prve ldase: HPoglavnik" ku

kin sin!"
- Dabome da ne govori, Crta nema usta, ali valja
imati pameti pa je razumjeti - staloeno uzvrati
nad7.omik Hado. Ti SIJ Jerino, vian drugom i~
tanju~ ovo je neto drugo. Kod ovoga ti pljuska ne
pomae,jok! Ovo je iznad razuma, kapira, a1 S ove
fotografije se vidi sve kao na dlanu. Ova crtica,
vidi. naoko beznaajna kao jarevo mudo, ali nije!
Nije, Jere) nijel Ta crta, za sebe kazuje sve! Tabornik
se oprezno, da nc bi bilo isuvie upadno, na ~'tolici
izmae OO Jogomikova lica i podigne proroanski
prst iznad svog tjemena.
To znai da imate stvar u svojim rukama
dahne logomik persirajui svog sagovornika. on se
samo II rijetkim trenucima ljudima obraao na taj
nain, i ro samo onda kad je bio u ojg~ednom
intelektualnom kripcu.
- Sad je prerano govoriti o tome ta imamo a ta
ne u rukama, mH tano pokazati prstom u onoga koji
je napisao ovu svinjariju, ali ako bi se malo bolje
promukao mozaik. sve je vrlo moguno...
- Mozaik? Koji m07.ajk? Upri samo prstom i nee
taj kujin sin ni omrknut, nl osvanut!
Zagrijan time to mu je nadzornik nagovijestio
mogueg delinkventa koji je ispisao uvredu za po~
glavnika, logomjk gorovo odskoi sa stolca, ali kad
je majo paljivije osmotrio nadzomikovo ravnoduno lice i dranje, shvati da je ispao budala.
273

.- Jere} ustavi se malo, de! Stani, takvog te volim!

Ova crta nam omoguuje da zamislimo kojoj sorti
pripada na protivnik i da fi tim II vezi raistimo
dvije stvari. Prvo, ovo nisu pisali polupismeni ljudi,
niti kakvi jebivjetri, ve naitane osobe, potkovane
od glave do pete."
- Jebi se! - prasne Trtica jo ee prevaren.
Jebi, ne jebi, ali ja ti otvaram oi - jedna varnIca
kresne u zjenicama Hade Hibegovia. Smiri igru,
danas ivci odluuju o mnogim stvarima, a ne taj
lvoj samokres na kaiu. U crti
sva tajna - ne
obzirui se na logornikovo
izvadio cjgaretu jz kutije,
i stavio na donju usnu. Kamo sree da su to
b.t. djeca, ni po muke I Lako bi se to
je tu uvredu napisao kakav besposlen,
skretnjar ili onaj to obigrava oko vagona sa
em i kuvka po tokOvlmll.., E, nije, brajko! To
djelo promiJjenet obraz~vane osobe koja tano zna
ta ini - gotovo presretan ~to moe dr1ati intelektualne pridike ovom bukvanu II uniformi, tat){)rnik
j~ s uitkom ispuIitao plaviast dim kroz obje noSmce,

- Ti samo o crti, daj ti meni ime i prezime, aru:e"l,

a ne tu crtu. ta imam od te tvoje crte?
- Crta govori vapijuim jezikom. a ti trai
prezime. Nisam ja Bog da ti sad na sat,.Illl p(}tm1m
ilegalu I
T.bornik estoko otpuhnu dim i zapazi kako
na logomjkovom licu uhvati nevoljka grimasa.
274

- Pisac tih slova tano i odmjereno upotrebljava

pravopis, jer ako se zadubimo U parolu "Poglavnlk
"kukin sjn". onda ga valja traiti medu vrlo pis~
menim ljudima, a i to ve znai neto. Imamo prvi
orijentir kamo da upravimo nae noseve j na mozak. Druga je stvar to mi ne znamo odakle potie j
na kojoj je stanici, oprosti, na kojoj je postajj naP1Slll10 to to pik ..
Logoonik je nekoliko trenutaka gledao ispred
sebe, a onda pokupi fotose i otpuhnu:
- ta e biti ako fl ovom uje doglavnik?
- Bi< to bude! To mu se mera priopiti ~~stegnu
ramenima tabomik Ali, ja imam rjeenje za to piskaranje ilegale. Svc ima svoju protivreu u poHtici,
Jere. Samo valja malo ovako: nru, mu ...
- oti e opet o toj crti na vagonu? Ta crta je
veprov prde za mene l eto ti to je!
- Polako, Jerkane, potako - pritiskao je dlanom
neto u vazduhu tabomik. to bi ti rekao ako bih ti
ja sad ponudio ~eenjc za to piskaranje i ko bi to
mogao uiniti? Sta ve1i~ a?
Logomiku se zatcgoe vratne ile: da Ji je dobro
uo? on zna ko je napisao uvredu na raun poglavnika?
- Je li ko iz gimnazije? Kazuj, krvi ti svetih
muenika!

- Postoji osoba koja bi to mogla napisati ti ovom

gradu.

T.bornik je ",d posve hladnukrvno vladao i Jerom Trticom, i logorom, i ustakom vojnicoUl, i ko<>
275

tarom i pljuckao s visoka i na doglavnika od kojeg .

je strepila itava Kotarska oblast i Popunidbeno '

zapovjednitvo.
~- Je jj ti to mene podjebljuje?
- Postoji osoba koja bi to mogla navrljati. To '
tvrdim, ne podjcbavam - u glasu Harle Bibcgovi.
sad je bilo neto nalik na tvrdou gvoa.

- A ko je~ dc reci!
- Lu.k, eto ko je' Ludi Hud.m! On je kredom
ispisao na vagonu dok je voz stajao II stanici "Poglavnik - kukin sintl, Shvaa li me to zborim?
Hado Bibegovi pritisnu ostatak dogorjele cigarete u pepelnici
- Ti, Jere, trai krivca, je li? Dabome. ti Sl
izvr!na politika vlast i ti mora nai krivca, inae
stagnira, je li? Po gradu se ve ire prie kako nam
vlakovi prolaze okieni komunistikom propagandom, je Ji tako, ili nije? E, vidi, tu smo! Imae!
kriVca, pokazate! svoju revnost i spretnou, je li
tako? Jest, dabome da jest! Izbie onima to potaj~
no. tebi iza lea, kezc valje zbog te krabancije o
naem poglavniku. Ima ih, na pet ruku ne bi stali. Ti
e uhvatiti krivca ... zapravo. on e dobrovoljno
priznati da je na vagonu ispisao ono to je napisao i
ti e to objelodaniti da svi uju i vide, Moe se j u
tisak dati. E, sad da vidimo ko je tu osoba to se
drznuia da napie takvu uvredu izvan svakog ra~
zuma? Ko? Budalal Obina budala, a budaletina je
niko drugi ve Hudam i on e se keziti i kimati
glavom i upirati prst u sama sebe. (~itav grad pozna
276

ludog Hudama, ti si ovdje odskora, ti to ne zna, je

li'? Kapito, Jere? D07.ovi se, ta trepe ko stidljiva:
nevjesta! Kapito!
Logomik se sav zaprep$en osovi na Doge.
~ Al~ kako to ... ovaj, pa taj !ludom nije kolacjedva protisnu,
.- Nije kolae?! I te kakav je on pametnjakovi)
Jere!
je od silne pameti i pobudalio! Taj ti
Hudarn bolje zna astronomiju nego direktor gimnazije doktor Rauinberger. on zna na emu zemlja
stoji, ali to nas ne zanima. Hudamje od silne pameti
pobenavio, to je fakat. i to upamtit Budale ne mogu
poludjeti, pamelni polude!
-I onda, ta da inim kad uhapslm tog Hudama'!
- TrtiC{l se sve vje zagrijavao za taboIDlkov'U ideju
svaljivanja krivnje na osobenjaka Hudama.
Kako dalje?
- Fino! Prvo emo ga obradit da dobrovoljno
prizna, a ti onda razglasi da je uhien ispisiva
pogrde na raun poglavnika. Slua li ti mene to ti
lborim, Jere? E, kad to sprovedemo. onda e ga
nekoliko puta vezana i /oi plakatom objeenim na
prsima provoditi ulicama da ga svi vide, Kapira?
Suditi mu ne moemo, lud je, to svi znaju l ako ga
pusti nakon dan-dva, obiemo na ugledu i po.~te

on

nju. Jasno?
,- Jasno je meni - ree Jogomik - ali, ta e biti
ako se prokljuje? Prolajae~ to je fakat!
Ima i tome IlJeka ti naoj apoteci, Jere - pribrano ree tabomik. Neka ga ooda pojede no, ili
277

neka ga neko sutradan nae II rijeci? Zar to nije'

mogue? Mogueje, Jere, kako dane. Svata sc, iVu
i neopreznu ovjeku moe dogoditi. No ti, moj
Jere, nema svjedoka, je li?
II

Ko je ludi Hudam?
Nikao je u sreskom mjestu jo davno, odJnal~ J
nakon povratka srpskih trupa sa zapadnih granica
U gunguli prevrata i slave, jo dok su vojnici
vajui na otvorenim vagonima mahali a1ren;m
rupiima, i dok je voz nakratko stajao II stanici,
su mjetani darivali cvijeem oslobodioce, i on
ko zna odakle izmigoljio iz putnikog voza i kr<Dio
u varo.
Dok se nova vlast smjetala u jo vrue [ot:elje
bive austrougarske uprave, na Hudama niko
obraao panju, a pogotovo nikome ne bi palo na
pamet da otkriva neobinosti njegova karaktera.
Zato se niko iv ne sjea kad je zakupio nal,uiit"'Dti.
radnju pored eljeznike stanice u kojoj se
prevrata nalazila otkupna stanica vune i ovijih
a, niti kadje doljak unutra ubacio S~:io~::}j;~;~!
pak kad je doveo majstore da okree zidove
prozore. Tu je on namjeravao otvoriti brijanicu
onim rijetkim mjetanima to su ivjeli u blizi !
nekadanje otkupne stanice objanjavao je da e
biti neto to oni nikad nisu vidjeli jer e se
iivanje i brijanje, umjesto makaza i britve,
ljati pomou tekuine. Taj izum je posve nov i
278

ga je izuio i kao najveu tajnu donio iz ehoslo

vake

kao poklon nekog mudrog Jevrejina iz Praga.

Nekima je ak otvarao sanduke i pokazivao duguljaste galone s ruiastom vodicom, koja e, izmijeana s drugom, zelene boje, jednom iz onih mnogobrojnih staklenki to su takoer bile II sanducima,
kao rukom skidati ekinje s bradurina i zaputenih
frizura.
I upravo kad je radnja bila okreena a prozori s
dva iroka krila utisnuti izvana II zidove i kad su
majstori zavrili unutranja pregraivanja, li gradje,
kao da ga je davo bacio li zembilju, stigao mai
oniar i Hudam je nekoliko dana s njim provodio
itavo vrijeme II hotelskoj sobi, tako da se najavljeni
brijaki salon poeo pretvarati u vjebaonicu crne
magije. Zagrijan za nove, neobine vjetine i uhvaen na slatkorjeivost putujueg maioniara, Hudam je od njega otkupio sijaset rekvizita, poevi od
crnog sakoa i prugastih hlaa, pa do arobnog prutia i visokog, svilenog eira iz kojeg ga je bivi
vlasnik poduio kako e vaditi zeeve i bijele golubove.
Hudam je danima i danima sjedio na sanduku u
radnji itajui debelu knjiurinu Crne magije koju
mu je ostavio putujui maioniar. Kad bi mu dodijalo sjedenje u salonu, izlazio bi s knjigom pod
pazuhom i satima etao pored rijeke, sve dok jednom, zanesen itanjem, nije strmaknuo s ohale u
vodu.

279

Rezultat tog napornog

prouavanja

crne magije

iskazivao se kasnije na Eludamovom ponaanju;

razgovarao je sam sa sobom, zastajao bi II hodu i
okretao glavu kao da oslukuje neke glasove. U toku
dao. po nekoliko puta je u uti potanski sanduk
mnnoljio neke neobine rijei i tek tada su ljudi
podozrivou poeli ,,,gledati tog udoog, neznanog ovjeka. Ispod irokjh prozora njegova salona '
stalno su se prikradala i vrzmala djeca, prenosei
starijima sve to su vidjeh ih izmislili. Njima je taj
neobini OVJek bivao JO ndoijim o1kako su ga
vidjeH kako stoji na sanduku na jednoj nozi pok..

riven baom s koje su treperile bezbrojne, zlatne

zvijezde.
Za Hudam. se tvrdilo po gradu da nikad ne spava
i d. se nou pretvara II sovu. Jedni su se kleli d. on
nita l ne jede jer iz njegovog dimnjaka Diko ni .

za

jednom nije zapazio ni najtanji pramen dima.

prvu tvrdnju nije bilo vrstih dokaza, izuzev to je
cijele noel 01jrkalo svjetlo ispod zavjesa na prozorima njegovog salona. ta se tie druge opaske, tu

se doista moglo naklapati svata Navodno g'd je

pekarski egrt Cal.menta vidio kako jede suhu krav- ,
lju ba.1egu. ali kako to nije bilo dovoljno uvjerljivo
ni blisko normalnoj pameti, jer niko ni u bunilu
nikad nije vidio bilo koga da jede kravlju balegu - ,
radozna1ci su radije prihvatili vijest kao posve mo-- ,
gunu da Hudamu vile donose hranu i sputaju je
direktno kroz dimnjak na krovu.
280

Hudam je svakog dao. postajao osoba na koju

sve vie motre i uhode svaki njegov korak, pa je sve
uestalije bio tema razgovora. Prie o njemu su ile
dotle daleko da su mu pripisivane natprirodne moi
l 7"tO su odoekud ieprkali prologodinju suu l
njegov susret sa upnikom DupiIom kojemu je
Z\jezdo711anac u prolazu rekao: "Veleasni, ne za~
mjerite to ne dolazim na va.~e lUise:, ali sutra emo
imati kiu. I doista, kad niko ni naslutiti nije mogao,
kia je iste noi poela padati, i to tako tcdro kao
nikad do tad. Zbog poplave te godine od ljetine nije
ostalo nita, aH Hudamovo proroanstvo nije zaboravljeno.
Ogrnut svojim kinim m3ntilom, da II je bila zima
ili ljeto, s leptir manom pod bradom i crnom knjiUflnom ispod pazuha, on je esto obilazio okolna
prigradska naselja i ljudi su ga rado primali, naroito
oni to su II njemu zamiljalil zbog svih onih pria,
ovjeka to zna na emu nebeski svod stoji. Ti
priprosti ljudi, mueni svakojakim :tlvotnjm nedaama i gladne due za sreom i bilo im to bi im
bar ti podsvijest unijelo nadu da j za njih negdje na
ovom svijetu postoji komadi radosna ivota, postavljati su mu svakakva pitanja i on im je strpljivo
objanjavao kako oko njih svukud lce novd, nakit
i hogatstvo samo im se valja priviknuti vjetini da
to to tei nadohvat ruke poberu i uivaju, Za svoje
savjete nikad nije uzimao nita i tu jc i nesvjesno
podizaO svoj ugled kod pripmsta svijeta, Jer i kad bi
umanuo II ponekom predvianju iH savjetu, ljudi su
tt

281

preko toga prelazili, smatrajui da sve to nije planije zlonamjerno ni propalo.

Pred rat je Hudam postao sumnjiv sreskom nael
niku Boaniu. Policajci su nekoliko puta upadali u
njegov salon i vIiH pretrese, ali nikada nisu nali
nita opasnog i surmliivog po poredak i dravu.
Svaka premetaina Hudamove radnje i nastambe II
gradu je propraena aputanjima i lnirkavim nepovjerljivim pogledima; govorkalo se kako je Hudam njemaki pijun i da svake noi, kad itav grad
usni i pijetlovi ne kukurijeu.javlja kroz icu iznad
oluka kojiko dnevno vozova prolazi kroz eljeznIku stanicu, da Ji II njima Ima ili nema vojske i
provijanta~ ta se deava u kasarni pored kupleraja i
gdje se nalazi barutana i vojno skladite opreme. Da
je to tano, zar bi badava svu no tl salonu gOIjelo
svjetlo?
Hudam, meutim~ nita (} tome nije znao pa zato
nije ni pokazivao hjlo kakvu uznemireno~t niti promjenu u nainu svog ponaanja. Upade PQlicije je
uzimao kao drage, neobine posjete zvanine vlasti
i jednom kad su policajci jzJazili~ on je njihovom
predvoclniku, vodniku Bari Kesniku poklonio b0icu s onom ruiastom vodicom da njom trlja tjeme
tri puta dnevno uvjerivi ga da e mu kosa biti i
gua i talasa<tija. Kad bi ga neko od radoznalih
mjetana presreo i upitao ta su policajci ponovo
traih u njegovom salonu, on bi se osmjehnuo i
kazao: uTrm nekog vraga kojeg su izgubili."
eno

282

Tek kad se raulo da je Hudam odluio skoiti

s minareta ako mu muje-,dn jusuf-efendija Tabakovi to dozvoh. ljudi se zapitae je li s njim sve
isto, ali objanjenje je ubrzo dolo Hudam namjerava isprobati neobinu napravu sa krilima kako bi
dokazao svakome da i ovjek i bez aviona moe
letjeti kao ptica!
Iznova je njegov salon postdO mjesto odakle su
se irile najneobinije prie. Mnogi su ulazili i 05vjedoava!i se da on zaista posjeduje krila i da je
itav jedan zid iscrtan krivim i pravim crtama, ali
kad je sve bilo spremno, mujezin se predomislio i
paljivo, da ga ne povrijedi, rekao mu kako minare
nije ba !lllj7.goclnije za te akrobacije i da se ako ba
elI letjeti kao orao~ obrati upniku i skoi s crkvenog tornja ili pak s dimnjaka tvornice tekstila,
Novo~t oko akrobacije sa damije dola je i ti
sresko naelstvo, pa je vlast jo jednom poslala
civilne agente da izvre dtltaljnu premetainu i ustanove ta jest, a ta nije oko tog Hudamovog proJekta. Agenti su marljivo pretraili oba krila od
da1ca 1 masnog papira kojim domaclce uvezuju
gajone sa turijom, Ustali su od prve do zadnje
stranice onu crnu knjiurinu l sve to je bilo ispisano
rukom ili od~tampano. ali ponovo nisu nali ni TOrvika sumnjivog po dravu. Zatim su zasukali rukave t otvorili limena vrata na dimnjaku jer su
vjerovali priama da bi tu moda mogla biti
smjetena kakva naprava kojom se vlasnik slui u
nedozvoljenim,. opasnim rabotama, Gurali su ruke u
283

gare i prainu i opet imje rezultat bio ravan nitici!

Jednom od agenata je sinula ideja da zaviri pod
daske poda pa su sve do kasnih popodnevnih sati
porili podnice i boli ipkama zemlju ispod njih.
Idue zime Hudarn je vien ispod mosta kako
sjekirom razbija led i kupa se u rijeci. Neto kasnije
prialo se da hrani golubove riom i da je bez udice
uhvatio najveu ribu koju je ikad ijedan ribolovac
uhvatio na udicu. Ribu je poklonio pekaru Hajmu
jer je bio petak - dan kad Jevreji smiju jesti riblje
meso.
S proljea se odigrao najneobiniji sluaj o kojem je kockar Samija Pipi priao jo dugo vremena
nakon to je Hudama nestalo iz grada. Kockar se
kleo u oba oka da mu je Hudam pokazao iskrzan,
etvrtast papir, onakav na kakvom se obino izrauju fotografije kod mjesnog fotografa Steve Sva
ka i upitao ga: "Vidi li?" "tali - upitao je kockar
Samija jer je pred oima gledao prazan i iskrzan
karton. "Zagledaj se, stisni malo oi, tako! Eto, sad
sigurno vidi? To je moja ljubav i moj ivot. Jesi li
ikad ita ljepe vidio u ivotu? Priznaj da nisi!"
Hudam je drao posve izbrisan fotografski papir
koji je vjerovatno nekad, pitaj Boga kad, i predstavljao neiju fotografiju po ijim se krajicima tek
zamjetno za otro oko nazirala kontura nejasne boje.
"Umrla je" - priao je kockar Samija da mu je to
rekao Hudam. "Vidi li ovaj osmijeh, ove oi, lice i
kosu? Umrla je prije trideset i jednu godinu u Pragu
284

i ja svake noi samo u ovu sliku gledam, milujem

Je ... "
Hudamje tad pred kockarem Samijom zaplakao,
a ovaj je - taj najuveniji kockar od Pete do Bea,
ovjek koji je znao dok bi trepnuo neko okom
izraunati bez ikakva biljeenja koliko kota trista
deset hiljada komada jaja ako imje cijena dvadeset
i pet para - dakle, takav logiar i vjetak je ponovo
zirnuo u onaj papir to gaje udak drao uroci i, za
strano udo, on je doista ugledao kako se sa istog
papira najednom pojavljuje lik prekrasne, punake
djevojke s nujnim osmijehom na licu ...
Tog proljea u grad su uli Nijemci i svi su se
sjetili Hudamovog proroanstva da e ispred zgrade
Hrvatskog doma svirati beka kapela limene glazbe.
Nakon rasporeda trupa po podne je ba pred tom
zgradom svirala limena glazba njemake borbene
mareve.
Isti policajci, to su nedavno po nalogu sreskog
naelnika vrijali po njegovom salonu i traili kompromitujui materijal i sad su, izmijenivi samo
oznake na kapama, ponovo kuckali po zidovima i
sluali naperenih uiju nee li se iz kakve skrivene
upljine pod malterom odazvati kakva jeka da su
konano pronali ono to dugo trae - skrivenu
radiostanicu preko koje Hudam alje podatke Englezima u daleki London!
Njega su meu prvima ustae privele u nadzornu
slubu kad su izmeu novinskih stranica "Hrvatskog
lista" pronaeni komunistiki leci, ali sve se zavrilo
285

sasluanjem s nekoliko krti h biljeki koje je <ljeJovoa Taki kasnije bacio II korpu 7-3 otpatke. Takvom ovlanom sasluanju doprinijelo je da se rag..
predu nova nagaanja kako je Hudam ujutro osmog
aprila p=luhitrio inenjerijski vod bive jugoslovenske vojske l presjekao kablove na kuitima
mina ispod betonskog mosta. No tu verziju Huam
nikad nije prihvatio kao tanu i odbijao je bilo kakov
fll7govor o toj temi. To jc, naravno, podgrijavalo
u\-jerenje II gradu daje on ba ta tajnovita osoba koju'
su vidjeli Cigani onog kobnosjutra kad je baterijska
sklopka li napravi za paUenje mina krenula uprazno,
a most ostao na svom mjestu gdje jest
Hudamovo privoenje II nadzornu slubu
nje na slobodu stvaralo je nova nagaanja i
sanja. Navodno je taj putez uSIake vlasti ..
trik kako bi Hudanl bez ,,,,,,iranj'ljudi mogao okolo
njukati za opjnsko redarstvo. Bilo je ovakvih ra~
uruca: Ludi Uuam nije lud ve se pretvara
prvog dana i da je on njemaki agent i dala,~SU~~~::
istog asa j nakon to su saznali da je r:
sasluanje u Usta.~kj logor. intervenisali izatoje
brzo putenl Navodno, Hudam je uoi bombar~
davanja varoi Njjemcimajavio gdje se nalazi hote)
tl kome su bili smjeteni OfICiri, a kako je hotel
II hlizini njegovog salona, oni su s n;;!:r;:'~:,~:~:
preciznou pogodili upravo gornji sprat te
jednom jedinom bombom! Toj verziji pridodao
neko i injenicu da Hudam teno~ kao pravi vabo,

286

govori n.icmaki j da se je prije rata druIO s Rudol

fom Rilom, kojije sada voda domacg Kultuthunda!
Zhog svega toga sad pred njegovim kuerkom
vie nije bilo djeurlije, niti mu je ko na ulici prilazio
da s njim proavrlja. Ljudi su se plaili ludog Hudama. Umjesto dobrohotnosti. krenue nove prie,
ali sada s prizvukom opaine.
- Je U, Boga ti, pade li nam kad na pamet da sc
zapitamo od ega ta budala ivi kad ga niko nije
vidio da bilo ta radi izuzev to iz dana II dan izvodi
majmunarije?
- E, ta ti je na mjestul - kimali su 7.abrinuto
glavama i svako je na svoj osoben nain zamiljao
ludug Hudama kako broji dukate i napuleoodore,
preJistava kad se duboko unoa njemake marke i
ustake kune. Poneki od njih, razigranije mate i s
manje rezona zamiljali su ga kako 1Z jednog od onih
sanduka li salonu to ih Je dotegljaio jo prije
trid(""Setak godina vadi tajne pretince od kovanog
gVOa pune nakita i dragog kamenja, odvaja ih i
prodaje Boga pitaj kome i gdje...
Tano jet bilo je dana kad bi Hudama najednom
nestalo i niko ga sa svijeom njje mogao pronai, ali
to se u prijeratnim vremenima nije uzimalo zdravom
razmiljanju, ali sadje i to bio ra7Jog vie tvrdnji da
Hudam nije lud ve i tc kako pametan, promlljen i
opasan ovjek!
Kad su ga ustae uhapsile, nakon to je II stanici
otkriven vagon po ijOj cijeloj duini su bila ispisana
slova "Poglavnik - kukin sin'\ u gradu je to bila
w

287

prvorazredna sen7.acija. Ujutro su ga dvojica ustaa

s pukama o ramenu provela kroz sve ulice i svako
je na njegovim prsima mogao vidjeti komad kartona
'na kome je pisalo: "Ja sam vrijeao poglavnika!"
Ljudi su bili zbunjeni i posramljeni, naroito oni
to su,aputanjem irih prie kako je Hudam opasan
ovjek

i dounik. Opovrgnuta su miljenja da je on

njemaki agent, ali ko je Hudam? Sad ~.e p~stavIio

pravo aJi zagonetno pitanje, na koga nIJe hdo m.'?""
gue nai

odgovora, ali kad je Hudama, dan pnJe

doglavnikova dolaska na politiki miting, nestalo,

ruko nije mogaopretpostaviti da su ga ustae nonim
transportom s jo tridesetoricom Ljup~ina~ i ~:
bovljaka otpremih u Gospi. u logor IZ kOjeg nlJe

bilo povratka.
Nekako potkraj rata kockar nad kockarima S.mija Pipi je priao da je. v~ajul se kui za. prvog
svitanja. vidio na svoje OI kako Hudam Ide po
ogradi betonskog mosta.
veliko udo - svi su mu vjerovali. ..

za

MANUET! GOLUBOVI

Kasno tt je. sve, starkelja! Okasnio si sa. za-

dunicom. - dobacivao je redovito kapo dok bIon

s mrvicama kruha pokupljenim s klimavih b!agovaonikih stoinva, epuskajui i pogrbljen u lei
ma, izlazio na oljunen pn:'stor za PT?zivku da
nahrani golubove to su ekali po krovoV1ma logorskih barak.
Starac Malmet jc svakodoevno trpio podrugljiva
bo<kanja tog surovog ovjeka koji je nadzirao barake j blisko saraivao s upravom logora. Njemu Je
estoko smetalo to stari s toliko panje brine o
pticama pa je podgovarao i svoje privren~ke j cin
karoe da i oni ismijavaju iicinu panjU prema
v

pticama.
Manuetje ve navikao na te svakodnevne zako~
ljke. on hrani ptice ve dvije godine, od prvog dana
kada je u beskrajnom dugom transportu za stoku
dotjeran II logorske 7.ice. On nije stvaraopoznanst~a

niti se uputao s logoraima u razgo:,.~re. on Je

neprestano bio zabrinut i povuen s~.rclc. l. ka~ S11
ga upisivali u rrrntinu logo~ku knpgu. ~~ah ?O
tjemena ili odvodili na kupanJc- onje odbtJao bllo
kakav kontakt i zbog toga su se mnogi pitali: kakav
je taj iica~ ima li jezik. umije ll, gov~~ti. uje li?
Slino se pitao i Luii Basera, ofic1rkollJ1Ckog puka,
starjev prvl susjed to je spavao na drvenom kre-

288

289

vetu iznad leaja starca Manueta. Zbog ega taj

vraiji starkelja ne odgovara na njegova pitanja? Taj
italijanski oficir, ivahan i priijiv, koji je u afektu
ustrijelio iz revolvera svoju ljubavnicu Zinu, sestru
visokog civilnog funkcionera u okupiranoj Dalmaciji, udio se to Manueta ne zanima njegova ljubavna drama. On je svoj sluaj na stotine puta
ispriao s kim god je stupio u razgovor i zato muje
indolentnost tog vraijeg starca ile na nerve. On
jednostavno nije mogao razumjeti svog prvog komiju u baraci broj sedam, nekadanjeg sudiju Kotarskog suda II mirovini, da ga, ako ni zbog ega, onda
bar profesionalno, ni trunicu ne zanima njegov
ljubavno-kriminalni sluaj ubojstva.
Naravno, Talijan nije mogao dokuiti razloge te
utnje, ali da je bio upoznat da je Manuet nasilno i
bez ikakvih vrijednih razloga jednostavno pokupljen sa ulice u raciji nakon paljevine italijanskih '
kamiona i da je otada u njemu pukla i ona zadnja,
nevidljiva nit kojom je inae bio vezan za ljude,
zasigurno konjiki kapetan Basera ne bi imao takvo
miljenje o njemu.
Za Manueta su, nakon hapenja i sprovoenja II
logor, svi ljudi - i oni to su mu napreac sudili, i,'
oni to su ga sproveli u ovaj vraiji logor, pa i ovi s
kojima je bio prinuen ivjeti i trpjeti tekoe suro-'
vog kanjenikog ivota - bili samo blijede siluete
onog svijeta iz kojega su ga nasilno otrgli i doveli
ovamo. Eto, da je bar malo o tome znao konjiki '
kapetan Luii Basera, on nikada ni jednim ulom
290

svog bia ne bi osuivao ponaanje penzioniranog

sudije Manueta Savantelija.
U nedostatku tog nasilno prekinutog dodira sa
svijetom oko sebe, stariu je bila nuna makar
kakva-takva zamjena i on ju je naao u pticama. S
njima je do mile volje mogao aputati bacajui im
krune mrvice, tepati im i radovati se. U poetku je
ptice mogao posmatrati samo iz daljine, a onda, kad
su se golubovi na njega navikli, kad su dobro uoili
kakav je, to eli - i to sve nekim svojim steenim
instinktom - poee da mu se primiu i da bez
zaziranja zoblju krune mrvice s njegovih dlanova. To osvajanje ptica i njihove naklonosti za djedicu
Manueta predstavljalo je teinu neke posebne, intimne pobjede. Bili su to, ustvari, udni inepojmljivi
momenti II kojima je on, inae izgubljen II hrpama
jednako odjevenih logoraa, istih izgleda i ponaanja, bio svojevrstan izuzetak, lian, onakav kakvim je bio prije ove nesree u koju su ga uvalili. Pa
I injenica to svakodnevno za njim viu i podsmjehuju se njegovoj brizi za golubove uz zlurade primjedbe damu "je kasno da svom sudijskom poslu trai
oprost zbog izreenih presuda" - on je to sve podnosio, a ponekad muje ta pozornost okoline moda
i godila. Takav stav je bio neki njegov lini obraun
i izazov logoraima koji su bili i mlai i snaniji od
njega, a to je opet po njemu bio siguran znak da on
ne pripada ovim surovim uslovima.
Razraunavanja izmeu njega i okoline deavala
su se prve godine rata kadje u logorima i kaznioni291

cama biJo koliko-toliko hrane, ah kad se rdt uW"",

obroci se poee umanjivati, tako da je starac
nuet s tekom mukom, borei sc s gladnim oima
logoraa i njihovim prijetnjama. jedva prona1azio :
mrvice za svoje golllbove. Sve to bi prikupio moglo :
je stati samo ujednu starevu aku, a i to malo kruha
plaao je poniavanjem j psovkama, aH sve bi to on
brzo zaboravljao im bi se naao napolju, u drutvu '
svojih ptic. Pa:r.ei kao da razbacuje biserje, starac
je hranei ptice vodio rauna da svaka mrvica dospije do gJadoih ptica.
- Matori, kad si ve tako duevan, zato onda tim
posranim pticama ne dadne svoje sljedovanje kruha? Zato nam sc mota ispod n<>gu i skuplja nae '
mrvice? - vrlo o1hiJjnog lica i otrim glasom mu je
priprijetio deurni kapo II trepezariji, tako da mu je
Manuet mogao izbliza vidjeti ZlIkrvavljcnc bjel...
onjae. Nemoj da te vie vidim kako semota ispod
stolova, inae u te poslati do stotinu vraijih vra- .
gova!
Zapanlen nekIm unutr~njim nemirom za sud~
binu ptica kojima se obavezao po nekom preutnom
dogovoru osigurati bar desetinu od one nekadanje
koliine mrvica kako bi preivjeli, djedica Manuel
je odluio da od svog doevnog obroka kruha odvoji
jedan dio za golubove. Konano~ i sam je osjetio da
mu pola pareta kukuruznog kruha moe biti do- '
vo~jno da preivi. npa, ako u pravo, ja ne radim
mnogo, smanjiu svaku kretnju na najracionalniju
mjeru i zbog ega da strahujem" A i s tim nitkovIma

292

to mi prijete nedu imati vie nikakvih nevolja. Da,

tako e biti najbolje!! - sam se saaptavao leci
otvoremh oiju pod daskama iznad sebe na kojima
se neprestano vrtio u snu konjiki oficir Basera.
Danima bi sjedei na klupi~ dok su golubovi oko
njega, II talasima, i sami pogoeni smanjivanjem
logorskih obroka hrane, padali i usp.nieno pretralvali svaki busen trave, Manuet je preivljavao
neto to nije biJo shvatljivo ni Talijanu Baseri, ni
ostalim logora.<iima. Ve1.a.ne za tavan logorskih baraka i upravnu zgradu nainjenu od betona. price su
jedino bile upuene na logorsko dvorite, za prozivni trg i za mali, improvizovani park s nekoliko
ibkrivljenih klupa. Za golubove to su se izlegli na
tavanima i oiucima baraka i koji su upravo na ovom
stranom prostoru napraviH svoje prve probne le~
tove - za te ptice drugog ivotnog prostora i nije
bilo. One nisu umjele poJe1jeti u polja preko visokih
zidova, zaleprati prema rijeci ili prema nekom dotgom jzvoritu na kome bi i lake i bre mogle doi
do hrane. Zbog svega toga se i na njihovim tijelima
poeo ogledati muan, paeniki ivot logora. S
dmge strane, zbog upadno smanjenih dnevnih obro~
ka jela, logorai su kao ostrvljcni kurjaci, zaagrenih
oiju i ispijenih lica tumaraH za vrijeme obavezne
etnje ne bi II nali krumpirove ljuske ili davno
zaturenu koru slanine jo iz onih, boljih dana. U tom
hezizlazu mnogi od njjh, naroito oni to su radili
na teitn fizikim poslovima, okrenue svoju panju
prema golubovima. Po zabitim kutkovima logora
293

kuhali su ih u starim limenkama Ionako s kostima,

samo povrno oicene od perja, gutali kao izvan~
rednu zaStru i nasladu.
Starac Manuet je s uasom utvrdio da je u njegovom jatu svakim danom sve manje goLubova. Nije
vie medu njima biJo onog krupnog, bjelovratnog .
goluba, ni onog s proaranim krmma, niti potpuno
bijclog ljepotana to se najupornije jagmio za mrvi~
cama kad jhje hranio. Manuetje, mjescclmahl'anei
ptice, tano upoznao svakog posebno
njihuve
odlike, broj u jatu, koliko je bilo starih, pa ak i one
to bi ko zna odakle 7",lutali na krovove logorake
upravne 7.grade ili na barake II kojima su logorai

spavali
I sad, nakon tog

otkria i napasti, kad su ptice

postale meta svaijih oiju i gladi. jato sc svak1m
danom smanjivalo. S tekom gorjnom II dui, mo.da jednakom gorini to ju je osjecao zbog svoje
sudbine i logoroval1j~ iica je bio nemoan da bilo
ta poduzme i odbrani golubove -- svoje jato koje
mu je biJo neto najvrednije na svijetu, neto kao
neka daleka~ spasonosna nada ili svjet10st to mu je
grijala duu, Bio jeto njegov golemi ivotni gnbitak.
i on se tome morao suprotstaviti, ali ime? Kako?
Kad hi nekom od logoraa pokuao gowvo mole"
ivlm glasom iznuditi bar malo suuti za ptice - da
je to to se ini s jadnim pticama pravi zloin ovaj
iH onaj od mnogih kojim bi upravljao svoje molbe,

odmjerio bl ga krvavim pogledom: "Pazi, pazi. pa

ti; stari vrae, ima jezik? Cuj iica, ako ne zatvori
294

taj svoj prokleti jezik, mogao bih i tebi zavrnuti tu

svraiju iju!"

I ta se tu moglo uiniti - pitao se. Da se obrati

Baseri, jer je znao da on irna
upliva na upravu logora? Da, mogao bi, ali on
upravo prednjai u tamanjenju ptica!? Ustvari, onje
konjikom oficiru

prvi zapoeo taj odvratni lov, Makonja, fuj! Ne,

nikako njemu...
lj jatu ptica starac je imao i svog goluba-miljenika i ni sam nije znao 7.hOg ega je izdvojio tu
pticu od ostalih jer je nastojao da sve voli istom
ljubaviju i da se II svakoj brine s podjednakom
panjom. Nije li njega i7.dvojio zbog kadifllStib oi"
ea ili zbog sjajnog, pepeljastog pelja, ili moda zato
to mu se taj golub prvi stnnaknuo s krova na
ispruenu ruku? Zato je on toj ptici kriomice od
ostalih, pa i od samoga sebe i vlastite savjesti. i?d~
vajao mrvicu-dvije vie pa je i ptica izgleda to uoila
jer je prva pele~ela im bi se njegova pogrbljena
prilika pojavila na prozlvnom trgu izmedu baraka.
Stari je dugo promatrao njegove oice, kljun,
oslukivao i primjeivao kako taj grumen perja drhturi u njegQvoj rucL PrijateJj!ttvo ovjeka i ptice,
provjereno na najvitalnijem dijelu njihova zajednik~g trajanja - na onim mrvicama kruha to bi ih
golub dobijao od Manueta i obratno - na pitomosti
j

dubokom, iskrenom i nCl.amjenjivom povjerenju

sto ga je on kao najdrau nagradu dobijao od ptica,

To je u danima totalne gladi u logoru doseglo najvee i najtraginije razmjere. Kao da su i starac 1

295

njegov golub-miljenik shvatili da vie ne mogu

jedan bez drugQga i da im je dodir preko ispru'=
drhtave ruke s nekoliko mrvica kruha sve to i
jednom i drugom preostaje. Oni su se te udne,
prisne ve?.e grevito drali.
lJmjestopolovicekruhastaracje sada, u najteim '
trenucima izgladnjelosti. pticama. a posebno svom
golubu, davao gotovo dvije treine, tako da je od
posljedica slabe l nedovoljne ishrane jednog jutra
ostao u baraci iznemoao i odrvenjeJih udova. Idu~
&lg dana t kad je s naporom izaao. u prorijedenom '
jatu nije bUo njegovog mj benika. Uspanieu, s nekim iZU7.etnl~ nadljudskim naporom, obilazio je
okolo kao lud j pitao svakog za svqju pticu. J..o...
gora~ posebno konjilti oficir Basera, mislili su da
je s njim gotovo. Ipak, na sreu, on je svoju pticu
ugledao -bilaje iza dimnjaka glavne zgrade i teko
se kretal. po krovu. Oilo je bilo - kanjenici su
golubu slomili nogn. Starac jc pedigao raka i ~.lh_,
nuo njome nekoliko puta, onoliko koliko mu je
snaga dozvoljavala. Mah"" je kao utopljenik, kao
osoba koja na horizontu vidi neto sasvim drago i
blisko. Ptica je na udan nain prepeznala tu peraka .
i nainila je nespretan, teak luk imad njega, a 7.atim
se hramljui spustila na travu, tano tamo gdje su se
inae susretali,
"to je bilo u - - aputao je. "ta su tl uinili, duo,
ta? Slomili ti zlikovci nogu'i - nastavljao je i usput
vadio iz rupia sauvane mrvice kruha. Ptica je
prodrljivo, kao nikad do tada, kljucala kao da je po
296

nekom tajnovitom ulu upoznata da mora jesti to

vie ako misli preivjeti teku ranu na n01i I starac
je shvatio da je u tome spas njegovom golubu pa je
odustao da hrani preostale, rijetke golubove iz svog
jata. Teka srca odluio se: sada niko nije vanijj od
ranjene ptice i da za nju mora sauvati sve mrvice
kruha. "To je sad na:lva11ijc) tako moram i nikako
dmgaije" - aputao jc dok je leei na daskama
sluao snano hrkanje kapetana Basere.
Narednih dana starac je kod goluba zamijetio jo
jednu osobinu koju do tada golub nije ispoljavao;
ptica je postala agresivna 1 estoka, Uuta i ubilaki
raspoloena, Tukla je sve oko sebe, zaskak:ala se nad
preostalim golubovima., borei se za svaki komadi
kruha. Pri lome je gubila iz vida da su te ptice njen
rod, isto jato. Rana je. za divno udo, brzo zacjeljivaja, ali golub je ipak ostao na lijevu nogu hrom j
otada ga je starac prozvao epavkom. Na tu ilgovorenu rije ptica se navikla j im bi je njen skrbnik
izgovorio, golub bi zapotnjao kruiti iznad njega,
Jednog dana SC Manuet zbog prikraenog mini
muma ishrane, razbolje. Oficir Basera izvijesti kapa,
ovaj upravu logora i na tome se sve zavri. jer oni
ni!iu mnogo marili za jednog starkelju, kojemu su
lonako izbrojani dani i 7.ato nisu ni prstom mrdnuli.
Kao da su SVJ eljeli da se rijee nemogueg, ludog
starca, ali on je stiskao zube. Znao je da su preostali
golubovi potpuno preputeni svojoj sudbini i gladnim oima logoraa. Nemo l izgjad.!\ielost, a zasigurno i godine u koje je zabasao sve je to
w

297

prikivalo starevo tijelo za onih nekoliko dasaka na

le~,.aju. Jedne veeri kad su ve mislili da je starcu
stopostotno odzvonilo, Basera mu donese u limenki
malo tople juhe i starac je posrka zatvorenih oiju.
Osjeao je s maha na mah kako mu se na udan nain
snaga vraa i kako mu kroz tijelo struji 1juria. krv.
Ukus te supe je bio blag i snaan i ta topla vodica

bez ikakvog

zaina

i sadraja podsjetila ga je na

"Srce" - doe mu li pamet pomisao, a1i je on

odmah izbrisa. "Ne, nije to srce. a1i ta je? To bi
mogao biti moj golub'l - dosjeao se radosno, spa
sunOSOf) hvatajui tu mogunost kao neto od ega
e moi

ivjeti stotinu dugih godina. "Dabome, to

samo moe biti on i niko drugi, nisu ga ubili ... "

aputao je dok je iznad njega u talasima dopiralo
hrkanje kapetana Luiija Basere.

domau, kunu juhu koju mu je ena sluila ljeti u

malom. natktonjenom hladnjaku ispred kue.
Sutradan, za golemo iznenadenje, Manuet je polahko i oprezno tzaao na oJjuneni prostor za

prozivku i poeo da trai pogledom svog epavim,

ali njeganij. bilo. Nije bilo ni drugih ptica. Krovovi
su bili goli. pusti j beivotni. Izgledali su jo strani~

je nego ranije. Dugo je ekao da spazi malu pepeljastu grudvu na jednom od krovova, osvrtao se kao
Izgubljen, ali sve je bilo uzalud.

Prije prozivke i spavanja konjiki oficir Luidi :

Ba..I)era potapa ga po ramenu i poradova se iskreno
tn je pri:rD.ravio. a onda mu Objasni da je to od one '
juhe koju je juer posrkao. "T asupiea je, djedice, od
vaeg goluba. Onoga s kojim ste dijeliti zadnji za~

Jogaj. On vas je podigao iz mrtvih ... Il

Starac Manuet je leao skamenjeno Tnmo je s
nogu, prvo u nekom uasnom beznadu oeklljui

ga osjeanja ubiju, ali kad se tuga po njemu razie

kao talas mr,lIe vode, kad svaka elija njegova

pravedno bi zasiena nesreom, on najednom u
prsima outje neko nemirno, drhtavo pomicanje.
298

299

UTA ANGORSKA MAKA

Ne, to vie nije bila Ollll maka koia je do neki

dan bila vesela i umiljata, S dugom. ukastom
dlakom. Sad je to bio pravi begalj.
Potar se prisjeao svega to je bilo vezano za tu
angorsku maku dok ju je njeno milovao. Prizivao
je onaj dan kada su kopajui duboke rovove za
kanalizaciju budueg televizijskog centra pod daskama, kojih je bilo svakud po gradilitu, prona.'li
ukasto angorsko mae. Robusni Bokser, to je
zbog nekc tue osuen na nekoliko mjesed zatvora,
prvi je, po maetovom mijaakanju, krenue u potragu
razbacujui grede i nabaene daske. Izgreben, uma~
zan ilovaom po koljenima i laktovima kroz lavirinte grae, Bokser je sav sretan UZVIknUO:
- Hej. rajo, kuite li to sam naao!
Visoko iznad glave, s nekim oduevljenjem koje
njemu uope Djje bilo svojstveno, pokazivao je tu
siunu. ukastu grudvicu male i vlane njukice.
Zaas se oko njega ok.upilo pol. radilita i svaki od
zatvorenika-slobodnjaka, koji su polagali ogromoe
betonske cijevi za kanalizaciju, eHo je da s Boherom podijeli radost; svi su h~lCli da je pipnu, pomiluju ili da je bar malice, tek da dlan outi mehkou
njene dlake, dotaknu rukom.
- Ujte vi - vikao je brigadir. Dosta tih gluposti
s makom, prihvaajte se ljake - nastavljao je
300

mjrkajui, fi

na licu mu sc vidjelo kao u zrcalu da

bi i on vrlo rado dotaknuo makicu. Njegov zadatak
jc bio da pazi na ispunjavao)e akorda poslodavcu i
zasigurno se plaio da ovaj neobian stvonak ne
zarazi osuenike i tog dana ne urade predviene

zadatke.
- Daj, vjere ti, da je malke pomilujem - gurao se
onizak gortak s Treskavice kroz hrpu znatieljnika,
koji je zbog neke sjee, a i zato to je umaru dao
estok degenek, morao Notprditi" nekoliko mjeseci.
Vidi, vidi, to jc kOS!llllto, pas joj repi odgrizo'
Nuto, nuto - tepao je gor:tak

makici,

koju mu je

Bokser poturio pod nos.

Svaki od njih je imao to da kae, da maetu
protepa neku njenu tepavicu, da je pomiluje ruljevitim dlanom. oprezno kao da dohvaa ekspJo71v.

Bokser joj je odmab iz tetrapaka nasuo mjericu

mlijeka u praznu limenka od mesnog doruka, a
mnogi su, kao svoj doprinos

maetovom o~jcdu)

prilazili sa slaninom, ostacima gulaa, sirom,

- Daj, mii tu slaninu! Gdje si vidio da ovoliki
Boiji stvori jede slaninu - Bokser je odgurkivao
one nasrtljive od svog siutlog, ljupkog posjeda.
- Dobro, de, ta e joj biti ako malo proba. De,
ti, maco probaj malke salijetali su Boksera, nutkaJi
mae svim i svaim i kad je posao zavren, brigadir
sjede pored floksera pa i on konano spusti njeno
dlan na makicu, Ne gJedajui u Boksera, Opre7J10,
neodreeno izgovori:
- Mora se kretati, sad e Ilmarka" ,..
301

- Pa, ta? - Bokser ga je gledao iskosa.

- Pa, to: ta e s tom makicom? Vrati je pod
daske pa kad se sutra vratimo ...
- ta ree? - buljio je u njega Bokser kao da je
pao s neba. Zar ovo Boije maence da ostavim pod
gredama? A kia, studen? Brigadiru, ima li ti due,
boiju ti matereinu?!
- Pa, ta misli - osvrtao se brigadir.
- ta mislim? - udio se Bokser, kao da je tek
sad shvatio da se moraju vratiti II zatvor.
Oko njih su se ve polahko iskupljali umorni
osuenici. Pravei oko brigadira i Boksera utljiv
vijenac, svima je na licima bila sjenka zabrinutosti.
- uj, brigadiru, moe li ti bar jednom biti
kaj ada, a? Ja u je provercati u muriju. Dajte vi nju
meni, kad sam pronosio politrenjake konjaka, mogu
vala i to mae - javi se Stevo, neko vraije mome
s Didikovca kome nita nije bilo nemogue.
- A ta e, kukave, biti ako ti mae mijaukne
kad budemo ulazili, a? - kimao je nepovjerljivo
glavom onaj gortak sTreskavice.
- Ti, stari, ne beri brigu! Znam ja svoj pos'o. Vai
Ji, rajo?! - Stevica je usijana lica promatrao hrpu
osuenika. Izazivao je, vidjelo se, ali i traio kolektivno odobrenje. Ako me ufate, ja u u samicu!
- Eto ti brigadira, ako on kae ...
- uj, brigadiru, matere ti tvoje, zaklopi oi.
Ovako, vidi, a? mime, a Stevica e to dok trepne... Valjae nam ova maka, vidjee. A i mieva
ima, hajde, zamiri, ba te boli ...
302

- Kako ti to meni: ba me boli? Misli ti da je

meni pravo da ona tu pod gredama propadne ili da
je kakav pas rastrgne, je li?! - ljuti se uvrijeeni
brigadir roavog lica. Uzimaj je, Stevice, i strpaj u
njedra pa neka bude to e biti! Furaj!
I tako je mala makica pod neobinim okolnostima ula u zatvor i postala najneobiniji zatvorenik. Jedno vrijeme su je skrivali u kutijama od
cipela u kojima im je rodbina donosila u dane posjete kolae, kolute krompirske pite ili voe, a onda
- kad je maena i dobro hranjena maka porasla,
sklonie je u veu kartonsku kutiju od konzervi. S
vremenom i straari naviknue na maku, a kako je
u prizemlju bilo mieva, niko nita ne poduze da je
izbaci iz njenog prebivalita.
Mae je raslo brzo i napredovalo je svakim danom, bivala sve ljepa i umiljatija. Naviknuta na
zatvorenike, bez bojazni se motala izmeu njihovih
nogu dok su za zajednikim stolovima u blagovaonici ruavali i veeravali, a oni su joj, otkidajui
od svojih usta, kako ko i koliko, davali najbolje
komade mesa, kobasice, pa je s vremenom potpuno
izgubila interes za mieve i bilo joj je sasvim svejedno da li ih u njenoj blizini ima ili nema. Slobodno
je etala iz sobe u sobu tokom dana i meu zatvorenicima-slobodnjacima provodila vrijeme u igranju i maenju.
Potaru je bilo zanimljivo gledati te brojne ljude
raznih dobi starosti, socijalnog porijekla, inteligencije i obrazovanja, kako pod istim okolnostima pri303

kraene

slobode, svi imaju ista osjeeanja prema toj

ivotinji Prvo emu su obraaJi svoju panju kad bi
se s radilita vraali bilajeta bjepa angorskamaka.
Jo znojni, umornih tijela i naeti spoljanjim ivo-tom i dotaknuti u dno svojih dua to moraju taj ivot
po vioj sili provoditi IZmedu zatvorskih zidova, oni
su svu svoju njet10st i neku duboku enju, s manjim izuzecima. poklanja1i tom ljupkom stvoru; mi-'
lovaH su je i podizali do Jica i II tim trenudma nekog
neobinog, toplog sjedinjenja njihova bia, naruena iznutra munim preivljavanjem sopstvenih
sudbina. najednom bi se raskravJjivala i oovjc~
avala njenou i toplinom. I pored e~iih i grubih
ophoenja u meusobnim kontaktima, za ogromno
udo, prema angorki svi odreda su bili uviavni j
ljubazni,
Sve to je u njima ostavila prikraena sloboda, U
doticaju s makom nestajalo je i<;tog asa i iz njjbje
izbijao onaj pravi, zapreteni dio ljudskih bia. Sve
je poinjalo i zavrava10 se s tom umiljatom i istom
ivotinjom.
Ona je preko nekog svog, posebnog osjetila shvatila znaenje l dubinu te njihove pa711je pa im je
pruala umiljatost i povjerenje. I kad bj II zatvor
priSti7.JlO kakav novi kanjenik, ih pak ako je neki
od starih, to su kaznu izdrali ili bili pomilovani,
od1azlo -- maka je bila prvi ivi stvor s kojim su se
s punim povjerenjem upoznavali ili s iskrenom tu~
gom opratali.
304

Potar je mnogo puta posmatrao njihova lica,

pokrete, sluao im rijei dok su milov.li utu maku
i 7"'PaaO kako tvrde bore i natuten" obrve n.jednom nestaju S njihovih lica, a umjestu zabrinutosti i
tuge, oi im oive, rijei omekaju kao da su od vate,
pokreti ruku i sve to se II njima krilo najednom bi
provaljiva!o kao da u krilu, iti pod dlanom, dre
nekog izvadenog iz sopstvene duk
Nije bilo nikakve sumnje - ta promjena je bila
neto najee ID bi Potaru ;oabljesnuJo pred oima
otkako je sudbinu dijelio s tim ljudima, Bio je siguran da oni, dodirujui utu angorku, mHujui joj
dlaku i osjeajui kako im ona trlja glavom lica ili
nujno poiva li naramkul ostvaruju susrete s nekim
od svojih ukuana, S trogodinjim siniem ili ker
kom to imaju istu ovakvu kasicu kao to je angorkina uta dlaka, eninu maznu rije ili .pat na
jt1stuku? On 10 nije mogao dokuiti, ali je te trenutke
duboko urezane nosio u sebi. Preobrat jednog gtu~
btjan. kakav je bio Bokser, ili neki od mnogih koji
S\1 i za bezazlenu rije stiskali pesnice, oitovao se
do tih granica da ih on nije mogao prepoznati, I
dugo, nakon to bi im se angorka izvukla iz zagrljaja
ill skoila iz krila, njihova lica su zadravala blagost;
pod snanim unutranjim dojmovima Potaru se
inilo du tonu u san i bude se iz njega,
Angorka je rasla, dl.ka joj je bivala sve dua, a
glava jo Ulniljatija i ljepa, Potkraj zime ona se
uznemiri. Nije jela niti se umiljavala i svi su to
7.apazili,
305

Ona vie nije imala strpljenja za milovanja i

tetoenja, a ni jeia vie nije kao ranije. Prvi se
dosjetio Bokser:
"-Sofiji stvor, valjda joj treba malo etnje? Znai,
tako, goluhice?
Dobroudno, kiljei na jedno oko lopovski, jz~
nalazio je rjcenje Bokser:
- Nema veze, curo, udcsiemo nit to nekako.
Skoknue ti malke na kOr7,o, medu svoj svijet...
r~ tako, jednog jutra, neopazice, dok su iznosili
smet.1je, uta angork:a je mugnula na ulicu.
Oni kojj nisu bili upoznati s Bokserovim planom
da se maka zakratko pusti napolje, kad su se vratil~
7ahrinUto su,. pitali ta je s angorkom. Krijui jedni
od drugih ono to lm je bHo na srcu, bezvoljno su
lutali bodnkima ih S prozora posmatrali zatvorske)
dvorite mislei da je odlutala napolje. Make nije
bilo ni sutradan. Tek treeg dana je zalekoe kad su
se vratili s rad1Uita. ali to vie nije hiJa ona maka.
Sada je to bIO bogalj. Neko JU je, im je istrala na
ulicu i poela da se umiljava prola:micima, !estoko
udario nogom u kuk j slomio joj nogu. Ona sirota
nije razumjela da Uudi napolju nemaju smisla za
njenost prema utim makama l tako je njen prvi
susret sa spoljnim svij(..1om imao tragine posljedice.
- Boga mu materina posranog - zgrenih vilica i
jo zgrenijih pesnica siktao je Bokser drei je na
krilu, dok ga je ona ti nekom maijem udu tUnO
posmatrala.

- Vidite lt, ljudi, ta utadl krvnik? podboen II

struku i srdita Uca zgraao sc onaj ia sTreskavice,
T ostali su s bolom na licima prilazili Bokseru i
7..agJcdali ranjenu angorku, Sve je bilo srueno II
njima. Jedino je Bokser, nakon to je preivio prvi
ok kad ju jc ugledao kako hramlje, poluglasno
govono:
~ Neka, curo, proi e to, proi e ... Kazao sam
ja tebi kakvi su oni tamo ...
l pri tome je neodredeno pomicao glavu nekud
izvan zidova zatvora, nekud daleko ... Ni sam zasJ~
gumo nije znao na koga je mislio...

307

HRAST

kravu ibu!ju to su joj zadnjih mjeseci poeli ispadati zdravi zubj od boUke kqju ni veterinar nije

Hladolije sc vukao niz prisoje, pravo kui Mitraina Ovine; pod nastrenicom uz kuna vrata dvije
skemlije l grubo sklepan sto od amovib dasaka. Tek

mnio odgonetnuti ~ o svemu bi on lahko mogao

misliti i svesti raun~ ali ovo sudsko pismo ne d::L.
Kroz stisnute vjee pred njim se otvara prvo
modra. pa zatim l.agasita slika noi, estoka kao ovaj
koverat to mu je na stolu ispred oiju, Otuda s
juina j prjeaca gruhnule su puke slono kao da
idu svatovI, a zatim se od onih nekoliko niih kua
ispod njegove prolomila cika i strka bjealllje. gao

to je ispratio oima pismQnou koji svakog treeg

dana doprdeka na motoriu II planinu. l to samo ako
za nekoga II torbuljaku ima novine ih skupu i vanu

dravnu potu, Mitrain vrati pogled na

plaviastu

kovertu..tQ je II lijevom uglu imala onaj opasan ig

za svaIJe oko- zove ga sud da on. Mitrain, i sudija

raspredu davno spletenu priu o hrastu, o umarima

j argatima, O lovakoj puci j roguijama.,.
Dok posmatra omotnicu, Mitrain uti II trbuhu
gorku, jektiavu vodu, a misao kuca kao vorak II
objema sljepoonicama. Goni ga misao da nanovo,
~on tolikih godina uranja II ranu jesen ]941, godme kad su Nijemci kao mahniti opkoljavali Prlsoj
gonei i bijui sve zjvo jer su dan ranije partizani iz
zasjede napali njihovu motorizaciju i nanijeli im
golemu nevQlju.
"
Zna Mitrain ta za njega znai ponovno rasplitanje te jesenske noi. Zna koliko lo moe zaboljeti
u iznutrid. negdje u nekakvu neznanu pregratku
due koji se nikad i niim ne moe dotaI nhi bilo
kome ispriati. Da mu potar nije donio to sudsko
pismo, 7Jisigumo bl misHo o penziji, o onom kaiu
zimtne zemlje pod krompirom. misli bl mu doticale

308

je vabo da uzme ujam zbog svojih gubitaka u

ljudstvu i motorizaciji koje su im nanijeli partizani

no prije ove to ju je proivio i o kojoj sad konta i
razmilja,
Pucnjavu i lelek ena Mitrain Ovina nikad nete
moi zaboraviti, niim izbrisati a i daje htio i mogao,
nisu dali argati, sjekire i providuri. umari icapineri.
Pa j ovo pismo, pozivi i prizivi, potari i opinari
sve jc kao noktom rovalo i kopkalo po dubokoj, tek
zarasloj rani

Mitrainovoj dui. Zato mu je slika

kao da se sve to zbiva upravo tu
ispred njega - razgleda lica i prepoznaje th, uje
komjnske glasove, oslukuje pla nejai i pucnjavu

pred

II

oima ista

puaka, lave pasa, vidi i svoju pokojnu enu Anuu,

Mikana to ga ona dri za ruku".
Da je ko imao zgodu odakle posmatrati zgllrenog
Mitraina kako oslonjen o aku sjedi za stolom ispod
nastrenice, nema dvojbe da bi pomislio da starac
kunja savladan ljepotom zdravog planinskog zraka,
Pa i moglo bi se rei da on sanja, sanjari jedan dalek
309

I neobian dogaaj,

Usnil. mu se mndm no kad je

sa enom, pokojnom Anukom i Veselkom

ruju

II na~

i Mikanom iza sebe, zaprtio bjeati ispred

puaka i vatre popaljenih

prisoj.kih kua,

"Bre,

Ano,

potegli Mikana, pobie nas, kruv im njihov,

Pohiti ... "

I dok su bez igdje Ita li rukama urili kroz umu

j bauljajui usplahireni za djeije

i svoje ivote,

Mitra3iin je najednom, taman pri izlazu iz umskog

gustia, osjetio udarac olova II visini svog pojasa
gdje muje u povojima bio djeak Veselko, Outio

je i kako se malianovo tijelo trglo iz sna... a zatim

kako mu je niz ruke krenuo topal mlaz djeije !crvce - mililo je kao kad bi dotakao smjet pelinjeg
peluda",
HAndo. ubie nam Veselka! Ano" - glas mu se
oteo i nadjaao puke, lave psina, ciku Izbezum-

Ijenog zbijega. Lelek mu je ostao II prsima sve do

dana dananjeg i budio bi ga i nou; drekne II njemu
neki skriveni Mitar, zdnnusa ga i pridigne: Zar ti je
do snaj grom te sagorio r Zar Sl smetnuo iz glave, je
lj?! Niko nije znao njegove sllOvidice, niti noi kad
bi ga iz najvreg sna i umora trlaO taj jauk pun
olovnog bola,
Zbog toga i sada, sjedei ispred kunih vrata1
ukoen ad jeze dri toplo djeije tijelo i jasno vidi
enu sklupanu n. kuljenima kako ad metaka tijelom titi pod sobom trogodinjeg Mikana, Puke
su se pucnjima bHile. primicali su se i arJauci
ugojenih psina to su ih gonii vodili na dugim
310

kai~in\a ispred muketa

i ostale

v~jske. Znao je

vabo da oni to su izmakli njihovim pukama nisu

daleko, I<> puka nije stigla, dostii e psei zubi i
pronai e njihov njuh.
Mitrain sc strese od neke lahke jeze i prebaci
nogu preko noge ispod stola za kojim je sjedio pod
nastrenicom U? kuna vrata, ali one kapke ne
razmaknu - viruckao je kroz metlice trepavica u onu
no, na sama sebe. uvao u sjeanju sliku pokOjne
ene i trogodinjeg Mikana, Stitio ih je svjetlou
to mu se probijala kroz one navlake do zjenica
kako bi to due ostao na izlazu iz umarka s mrtvim
djetetom na rukama. Zna on cijenu te svjetlosti, ma
cijenu sna; ali hoe -- mora da ispati. Patio bi on ko
zna koliko dugo da ga nije Anda povukla za rukav:
f'Eto nam ib za leima" Bog s tobom Mitre~ ajmo.,,"
Nanovo su potrali preko kra do Debine ume.
on nije prestajao da pritie uz prsa onaj zamotuljak
s djetetom. nije prestajao da tepa: "Rode ain,
Veso, pritrpi se, izvidaemo mi to, rano moja ... " Iz
povoja se nije rubia micalo, a krv se ve na njegovIm
dlanovima sasuIla. iza njih je i dalje prrpucavalo
oruje - sve dok ih na izrunku ume n~je saekala
jutro s povjesmima polegle magle. Tu se ustoboio
predjcdnim izdvojenim brastlem. Tu se i prekrstio
po zakonu i izgovorio: Tu emo ga sahraniti. bude
li zgode da prcduramo da mll biljeg upamtimo .. .'!
"ta" ~ govorile su Andine oi. I>Tu u zakopati
VeseJka, eto ta... "

311

I zaista, pomou suhe grane, vie prstima. izdu~

bio je tog ranog jutra ispod hrastove mladice grobi
i poloio Veselkovo tije1o, nabacio zemlju i poravnao je dlanovima, a zatim jo jednom dobro
odmjerio mjesto i stisnutih zuba izgovorio: "Ajde
nema se vie rata stojat... I~
Prole su etiri zadnje ratne godine, vratila se
sloboda, zapoeli oni, to su nad!ivjeli rat i preboljeli rane, gf11diti kue na zgaritima ispod Prisoja.
Vratio se i Mitrain sam samcijan, ko okresan borCDJI AmIa naprijeko ZJll11eteoa od tifusa trbunjaka
a Mikan se nek1ld zagubio nakon to su scmzdvoji1i
- sin u zbjeg kakvoj tuoj IDa:ici, on, Mitrain, II
brigadu da ratuje za slobodu. ZacljeijeJe su rane, bol
nadbijen pjesmom i mrsnim rukom. Dobrom. vrs
tom obuom i haljjnkom) dravnim poslom i svakodnevnim brigama na zadrunjlTI planditima stoke,
ali ono jznutra. ono to se niim i nikad ne moe
dotai - to je progovorilo i Mitrain nazuo cokulc,
obuo novo, mitinga!ko odijelo, uzeo aov l trnokop
pa u umu i~juu. Otisnuo se da iskopa Vese)kove kosti i da ih u kartonskoj kutiji prenese povi
kue i ugrobi gdje mu i otac i mati miruju, gdje mu
sestra. Ranka, najstarija od Ovjna, lei toliki vijek.
Tu sn i svi znani i neznani Mitrainovi - djed i
strievi

to ih je prvi rat s kolerom

II

zemljicu

poJegao.
Dok je iao kroz umu onim istim tragom kojim

je pr\jc sedam-osam godina bjeao ispred vabe !

njegove sile i ordije. utio je u grlu istu ovakvu
312

gorinu kao to je osjea dok sjedei za stolom

razmilja i otpovre zapletaj II koji se sav zaroni kao

hladnu. nabujalu vodu. Lahko je raspoznao mjesto

gdje je zakopao dijete; hrasti je ve bio trsit, razgra~
nat. pun cvrkuta ptica.. Otbuknuo je i kriomice se
prekrstio na isti nain kao i one noi kad je djeiji
le polagao pod mladicu stabla, skinuo je kaput i

li

zasukao rukave.
Neto ga je sjeknulo pod rebrima - je li sc to
javilo srce, ili dua progovorila II ~jemu - nije znao.
Moda je to bio strah jer kad je aovom razgrnuo

zemJju, ugledao je ilje mladog hrasta kako se preplelo s Veselkovimkostima. Stablo je branilo kori~

jenjem svoj ujam j Mitrain je stao~ podboio se o

dtalicu aova. Pitao se da li da iSIjee i~je l uhije
drvo i pokupi Veselkove kosti, ilL. Nema tu nikakva "iH" - neto mu je zvrkoljilo iza uha i on se
ponovo maio aova, ali se jz: kronje javie ptiii
une, ega li, ni dan-danas, dok misli o torne, ne
moe se tano sjetiti od kojih ptica je bilo gnije7.Ao
li kronji drveta. Poelo mu se vrtjeti u glavi i zujati
II uujrn koljkama - uma je plesala oko njega kao
vrtlog pljeve na smetitu kad je vjetar razgonjQ II
virovc. Hitnuu je aov i sjeo, Sluao je avrljanje
ptica iznad sebe II kronji drveta. sluao svoje srce
kako kucka 'll prsi1l1R, pod kouljom, i odluio da
Veseika ostavi tu gdje mu je sudbina odluila da
bude grob - pod korijenjem monog, zdt11vog stabla. Ustao je i vratio naetu x.emljll. pokrio ilje stabla
313

i utabao je bakandama. Zametnuo se

trnokopom pa nazad.
tl

a.~ovom

Ako nemam Veselina iva, imam to drvo, imam

hrasti. Neka raste, neka se grana, neka se 't1ii

legu. Kud e vie, eto mi djeteta ... It
I tako je mrtvi Veselin postao hrasti, drugo bie,
~jegov sin - gorostas) momina kakvog se poeljeti
moe. Svakog proljea kad olist.ju ume i kada se
behar raspe polj,vicimakao snijeg, Mitra.'innazuje
bakandc~ otvori sanduk ispod kreveta i obue novo
konfekcijsko odijelo, ali nikad ne zaboravi pticama
ponijeti g:romuljak mrvica krulinng bljeba i zapuca
pravo II Ullll!l:ak, Veselinu. Sjedne perl drvo i slua
ivot ume. Mjerne mu isped t"'kih, plabovitih obrva grane, ponekad ustane pa obujmI stablo i konta
koliko je prstenja oko setike izraslo ,,, godinu dana
i apue: "Rasti, junae. guraj! Aferim ti bilo. neka

tebe.,,"

Pticama pod hrastom ostavi one rnrve to ih je

ponio u maramici.
Kad se vrati, pree voIove Jli unajmljuje traktor
pa ore njivu j sije krumpir, ponekarl7Me u kafanu.
Komije ga nutkaju da se eni, da ne flamuje, a on
samo odmahuje glavom: "Ajd s milim bogom, nije
to

mene ... Il
Potkraj ezdesetih godina

7.3

rau se da drava
probija put. Izali geometri, izale kornis~je sa spisima, okupile se rabadijc i incgjcri i kud e ve
pravo na prosjeHnu, kroz umu Zivinjiu, na onaj
Iira<t, na majulana VeseU,".

314

Kad je Mitrain to
opinu,

umariju~

uo

i uvjerio

SC1

krene u

ali svi slijeu ramenima: Tako

su iodiliri ,kootlli i i,crtali. Vi,a sila, drue Mitre,

ta se tu moe, de? Mitrain nema kud: OrLava je
njegova, za nju je vojevao, aU i hrast je njegov, vie
no drt.voi! Da im objanjava - ne umije. A i da
umije, da li bi oni umjeli da gli razumiju? ta bi rekli,
a'! Pobenavio Mitar pod sijede kOf:e i pria prie ko
stara baka Jandulj.! A ako i jesi kako zbori, onda
emo, drue Mitre, iskopati dijete o dravnom troku, skovati mu sanduk s lakiranim pokrovcem, okititi ga vijencima i sa kolskom djecom II povorci Iza
sanduka dovesti ga gdje mu je mjesto i prilika. A
hrast'?! 'Ajd s milim bogom, drue Mitre! Hrast ko
i ostali hrastovi u umi! Puna ti je uma hraa, sve
baUi od boljeg, biraj!
Znl!O je Mitram da bi oni njemu tako odpovmuli.
Argumentovano, kao k.d se otkup skupljao za radniku klasu i zato je urio stisnutih vilica i ekao
~jeu. irgate i majne, komisije i inenjere.
Nije dugo ekao- sjea se on dobro tog vremena.
Brzo je do njega stigao haber da su 1l13ine stale pred
umarkom. Skinuo je s duva:ra lovaku puku: jednu
cijev je napunio za prvog ko sjekirom izmahne na
brastl. drugu je namijenio sebi, pod lijevu sisu pa
!leka onda sijeku l kre do ravnoga mota ... Komisija
stala, stali radnici sa svIjetlim 8jeivin1ftsjekira, stalj
bageri to upaju korijenje, stala bome j vlast... Stao
i Mitrain ispred stabla) ispred Veselka j zaklonio ga
tijelom a obje cijevi pravo II onoga najkrupnijeg
315

momka sa sjekirom:

deder~

ako si majin Sin} oini

meni vie ni bog-otac ni U~

marija. nj vabo sjei i ni!ititi dijete! Taj hrast muje
sve to.odpo.roda_i~a. Nema :ie o~je nikakvog
umiranja! CuJete h VI to vam Ja zborim?
Ne, Mitrain nije ni tad nita rekao. Kome da
kae, njima? ta oni znaju () onoj noCl dok je upravo
tom

lJVJEBAVANJE BOLI

sjekirom~'! Nee

na tom mjestu drao II rukama mrtvog Veselka? Ali

zbog

cga

su radnici spustili sjekire kao da im je

svega dosta? Zato su umari oborili krJjake i cijev!

puaka nanje, to. je ~jima tog dana bilo? Nak~n
toga, deseti dan, stiglo je ovo sudsko pismo, Tu Je
na stolu. Ono ga je navelo da jo jednom razmilja

o hrastu, umi i dravnom putu i da sc pita da li bi

valjalo otvoriti du~u kao kutiju bisera i ispriati sve
po redu sudlji kao bratu roenom? O djetetu. o ratu.
o hrastiu, o noi II koju kad god ima vremena - i
nou i danju- proviri rairenih zjenica.
utio je zurei nekud daleko prema magliastoj
plavIjeti iznad puta kojim mu je valjalu II grad, pred
sudiju.
"Majke ti Boije, valjda i II njemu ima due ko i
li meni samome", protisnuo Je SlUnom sebi u njedra
i ustajui iza stola U7&o onu omotnicu, Krenuo je ka
umarku, Da djetetu kae ta jc odluio."

Prije nego to je kroz lagahne dodire spoljnjeg

ivota oko sebe mogao shvatiti odreenije svoju
situaciju, II glavi mu se kao kroz finu, o~n~stu
mreicu poelo gubiti zujanje osinjaka; nes~J~h su
ljuti i otri ubodi aoka osa. Prva. organlZl~ana

misao uobliila se u pitanje: je li to povratak u ivot

ili poetak novog nestajanja u nitavilu?
Odlui otvoriti oi iako je znao da ga eka strah
ogroman kao brdo, Ustvari, strah moda l ~ije b~o
izvan njega ve II njemu samome. aj' t,o ~nzn~~e
znailo bi novo odlaganjt: susreta s nelZVJcsnoscu
koja gaje stresla iz kome; po~~e )agalmo~ kao ,da S~
kao tat uvlai u neiju kuu Jh kao da zavlal cun
ruku u njedra, plaei se od oka da ne bi ponovo
razbudio onaj osinjak u glavi, pomicao je kou na
eonoj kosti, borio se njeno s mchkoom miia na
jagodicama lica ispod oiju i na objema sljepoonjaama, T. ljupka panja kOJU mkada do tada
nije primijetio kod sebe mti Je pnmjefiJJvao bdo kad
prema nekome u ivotu, nagradi. ga ~ bez nap~ra,
bez ijednog trnca u glavi, rastvon methce trepavica.

Vrio oprezno jezario pogled II iroko lice prozora

Ispred sebe.
Kao da je oekivao zelenu svjetlost spolja. Ona
je dopirala Iza gustog li~ pro:n0l)e~e granc: Trepnuo je nekoliko puta kajx.'1ma l uVJeno se da JC d~
316

317

da on postoji, da se svukud oko njega ivot namee

i da bi uveao tc doivljaje~ morao je nainiti nov
napor~~ da bi saznao ta se nalazi pored i iznad njega,
valjalo je pokrenuti glavu, Stisnuo je zuhe i gnjurei
je II mehkou jastuka, istovremeno je dao na volju
koi n. eonoj kosti da se ra.tee. Uspio je vidjeti
iznad sebe na neodreenoj visini bijel luster i kad je
pokrenuo zjenice navie i i7balansirao sliku ispred
sebe. raspoznao je nekoliko nemirnih. vinskih muiea kako mahnito, II vrtlozima besmisla igraju oko
staklene kugle.
Obrabren tim poetnim uspjesima io je ipak tako
lahko i jednostavno uspostavio kontakt sa svijetom
izvan mraka s kojim je drugovao pod onim kapcIma, II njemu se rodi jedna nova elja kako bi bilo
upoznati prostor sa )ueve i desne strane? Obradova
se kad mu pode za rukom da pokrene glavu. od
lijevog ramena, kosimice~ prema njemu pojuri mali
kredeni na kome je stajala aa jf,l'unjena do polovine nekakvom svijct1outom tekuinom, Neto
zbog radosti to je OO1lao svijesti, vie zbog Qnemoalosti, Sanjar pomi,lt kako mu se a,a naglo pribliava i izrasta II kupu; staklo se iskrilo bezbrojnim
krlst:allima i on - da bi sc odbranio od njihova
praskavog pribliavanja. brzo zatvori oi, ali glavu
ne vrati u prvobiroi poloaj. Neka je za svaki sluaj
tamo - kad iznova smogne hrabrosti i otvori oi. .
Nastavie da istrauje uzroke zbog ega su se oDi
kristalii rasprskavali. Da to nisu one ose utih,
318

ljeskavih tijela koje su mu doskora, pred sam povratak II stvamos~ estoko bockalo mozak?
Smatrao je rog trenutka da je mnogo bolje za
njega ispred sebe imati nOIli stoi ili tu neobjnu
au nego bijelu kuglu na stropu s vrtlogom I1lZigranih vinskih muica. Dok je murio u prijatnoj hladovini j uti1u Of.,<tnih duplji, niz koloteine ilica
kojim se sporo vuk1a tanka, izmuena krv ugledao
je kao na nekom panou treu smjenu u energam.
Likovi su, istina, presvueni utilom kao i sve to
mu se u poetku predstavljalo nakon nesvijesti. Ta
okerasta boja poticala je od boje koe njegovIh
onih kapaka i dodirivala je njegove znatieljne
zjenice, pa je tako Arifuvo lice bIlo obasjano votanIm bljeskom. S trake davno snimljenog razgovora
s koje se upravo sad emitira Arifov glas. on posve
jasno ra7.abire priu o Bloku e, u kome na svakom
spratu on irna po jednu "maku".
Mehka svjetlost pod Sanjarovim vjedima se po~
mie, ide, sklapa se u sasvim odredene slike i on bez
napora raspo2.naje i ostale kamarate iz smjene, dvojicu loaa, Stevicu i Nikolu, zatim vidi Joka, uje
i zaglunu buku elevatora. Sva ta lica i umovi koji
su mu bili itekako poznati izlazili su iz svijesti iz
onih nevidljivih i dubokih pretinaca u glavi; imao je
dojam da sU to votani ramovi iz strievih konica.
pelud to ostane iza pela kad ih stric najur1 za
paljenom krpom kako bi lake i bre doao do meda,
Na tim Jicimakao da zamjeujezabrinutosl PHao
se nije li to zbog onog fatalnog trenutka kad su ga
319

7Atekli pored beskrajne trake. ili kad su u nedoumici

pitali jedan drugog je II iv i da li mu ima spasa?
Po nevidljivim merdevinama izdizao je prispjelo
sjeanje na razinu dostupnosti logici, all negdje u
tom transportiranju neto nije ilo, ruje timalo;
jedan Zllpanikje oigledno manjkao ...
Zar je i udo? Pa tek sad je doao svijestI. t to II
asu kad nije znao koliko ga je preostalo, ta ga dije1i
od smrti i kojim mostom mu se valja pl'Opentrati do
ivota. Ta spona izmedu neznanosti i mraka i shvaanja da je ipak iv, bijae ona ruka deurne sestre
to ju je osjetio na svom vrelom elu. Izmeu tog
blagog, neopisivo istog doticaja koj! ga je trgao iz
kome i bio neka vrsta paperjastog krila to ga je
izdiglo u bjelinu ivota, stajala je misao: ta dolazi
sad? On je uspio na ali, samo na jedan munjeviti
asak, nakratko kao kad prasne puka, ugledati mlijenu ruku ene. Kroz te tanke oinje proreze shvaao je da se nanovo rodio, ali to nije trajalo dugo kao
to je prvotno poelio da potraje, jer sve je uteklo u
iroki, neomeeni prostor tame, nosei iz njega osjeaj sigumosti - tu ruku" njen dodir, zanos da pije
toplo mljjeko iz velikog suda...
Nije ni sad bio do kraja siguran da je stvarno
proao kroz grozniavu fazu umiranja do ivljenja,
da li ga je bolniarkina ruka podsjetila na njegovu
ruku? U svakom sluaju, inilo mu se sad, i da je
umro i da mu vie nije bilo mogue dosei onu otru
liticu ivota za koju se uhvatio, posve je siguran,
stopostotno j neopozivo, da bi sa sobom i II smrt
320

ponlo bolniarIdnu ruku i ono pitanje u najdubljem

dijelu svijesti: da li su mi odsjekli ruku mne?
Na raskru jave i bunila, s kisellm ukusom u
nateenoj usnoj duplji od posljedicaanestetika i tude
krvi koju su mu, vjerovatno, ulili u izmueno tijelo,
jasno je oslukivao po najfinijoj sluzokoi kako se
njegova preosta1a i ova tuda krv susreu i mijeaju,
ispituju i obje zasigurno ude tenim udum odakle
potjeu i lill rade tu, u njegovim obamrlim ilama. ..
Nemajui hrabrosti da iznova pomjeri vjee, niti
da pokrene glavu s jastuka udesno prema svom
ramenu, utio je skriven i jedino siguran od ra;t.Da
ranja II utoj skrami sklopljenih oiju, pod ko.stim
prevlakama preko zjenica i bjeloonjaa. To je za
njega bilo trenutno jedino i7.bavljenje pred uasom
to se, uz pretpostavku da vie nema desne ruke,
ptimicoo hladnokrvan kao smrt
No, postojala je i utjeha - umozgu mu se otvarala
magtiasta uzdanica kao proplanak koga se mora
domOI - slika tree smjene~ i to ba one veeri ...
koje veeri, kojeg dana, datuma, kada .. Ne, tu je
pramo, tu nt.'IIla nita. Tu je nula. tu prestaje ... 0,
da! To je hila no pred sutranjj praznik, aH koje je
10 sutra? Nije vano. Uope nije vano. Vano je da
su se te veeri svi radovaH to im je srea bila
naklo1\jena da ujutru budu slobodni, kod svojih kua. Sjeanje se izduuje 1 ona ga dotie sa svih
strana: i glasom, i likom. It'Iiriso~ bojom ...
Kao i svakog treeg daoa, godinama, jo od
osamnaeste - one najljepe godine kad se svake
321

sedmice zaviruje pod pazuh i broje ukaste dlake.

ili sputaju gae najveim kradom i oprezom da bi
se ispod malog 1l:buba kiljilo II buseni kovrtl. Sanjar sc uspinjao sedam metara visoko na platfonnu eljeznim ljestvama ispod kojih su bili og-

romni kotlovi energane. Primao bi smjenske rezerve

ugljena od svog prethodnika i nakon to bi zatvarao
vrata l bar koHko~toliko umanjivao nesnosnu buku
dinovskih turbina, zapoinjao bi njegov radni dan
lli no. zavisno od parnih i nepam:ih dana usedmici.
kripa valjaka koji su vakli beskrajnu tnlku s pripremljenim granu1acijama uglja prema nezajalji~
vim ustima penice bila je njegova jedina glazba za
sedam narednih salj.
ta je to - pitao se. Je li to kucanje sata i da li je
to sat tree smjene to zapoinje ljaku tano u 23
sata? Da~ to je sat~ nema dvojbe! Velikje i s okruglim
brojanikom i srcem... Kako je lijepo bIti jedan
korai ispred sadanjosti'! Samo jedan dan, mjesec,
li o godini da i ne pomi~ljam! Da to nije udesno
lijepo, zar bi otac neprestano, makar priao i o
najobinijim stvarima, hvalio prola vremena i s
tugom u glasu govorio kako su vodenice mljele
finije kukuruzovo brano nego to ga sad melju, da
su njive bile rahlIje i plodnije i da mu je ova kua
bila mnogo i ira i ljepa nego to je sadu... Eto, umu
sama sebe - kao da sjedi u kui svake druge subote
kad bi dotazioda obideukuane~ eto. uzmidersamo

sebe, na! Otkako se mu1ja po toj eljezari, ko da

kruv ne jed~} e? Utanjio si, utanjio i nonju ko da
322

sukna nema za panta1c! De samo nade tc s:ulunare u

kojim ko iosan ni iskorait ne more, de?
Nema dvojbe - to je aa, to on brunda, broji,
kilji i okree glavu u stranu, upravo ovako kao to
on ovog trenutka dok se prisjea dr2i svoju na
jastuku u bolnikom krevetu.
Iskorak od sadanjosti prema onome t() je bilo
neklUia velika jc nagrada Sanjaru da se spasi od
straha ~ ta ~"U uinili s njegovom desnom rukom?
Bre-bolje on nazor upriliuje sliku. napinje ui j
slua: "Koliko popije vode. toliko iz tebe izade
znoja" -je li to Arif? On redovito u pauzama mudrijai i izmilja. Ko zna, moda i nije izmiljao, jer
vazda mu je u radnim pantalonama otraga II depu
virila sad utih, sad p1avih korica iskrzana knjiica.
A II knjigama. ako im se ovjek preda, vazda ima
poneto ime se ovjek naorua, pa i to sa znojem i
vodom... I sad je znao da ti vrelini energane ni tri
litre mineralne vode nlsu dovoljne da ubiju ed, a o

znoju ej~hajl
UA krv da ne ra1.lllam. Koliko li sam samo krvi
ispiao za ovih dvadesetak godina? Brajko moj, ako
bi samo sve sabrao, plus kurlus mojih bubrega,
ona ti je to pogo lema potoina... liTo je glas loaa
Stevice, najstarijeg radnika li pogonu energanc. "Za~
to si ozidao kuu ko hotelI! - to se Sanjaru doimlje
kao Arifovo podbadanje, a ono to uje iz daljine?
Je P to kikot itave smjene. Cere se, vragovi) a kroz
to. ponovo Arif: "Ni djeurliju ne mo.e iznaprav323

ljati bez krvi. a gdje da o2ida kuurinu ko to je

tvoja... "
U neravno zabodenoj. plaviastoj slici to se
uramila pod njegovim elom njie se Arifovo lice.
Njie se ba u sredini, u samom sazvijedu mozga,
i to II onom najmekem dijelu gdje je ranije osjeao
nakupljenu najteu tugu, onu recimo, kao kad mu
je smjenovoda lani dao zguvan i pranjavim rukama i znojem umrljan relegram da je umro otac. Na
tom mjestu II mozgu odzvonie rijei !1boga mu
blesavog, taj je zaspo ko Io 'u dva i dva, a pogledaj
manometre -pritlsakje pao a znate II da oni avoli
svaki ali vadeno!:eje i rezuckaju pi;u i kad ti na
blagl\jnu osnaesrog bub! Otfikare ti dvadeset
hodnv. na nebudnosti To je Nikolin glas, i to vrlo
Uutit glas, Lice mu ne moe dokuiti ispod stisnutih
onih kupaka, niti ga zacrtati u mati, ali posve zna
da to on broji, Umjesto roga. iz plaviaste mase
izranjakonrura elektronskog sata. Limena kutija kao
snano udovite s ukoenim kaza1jkama koraa
prema njemu, osvjetljava unutranjost njegove 10ban,ie i domnmljuje mnotvo uporcdnih poimanja
tek isteklog vremena s ovim sadanjIm trenucima II
kojim ivi; to je onaj sat s jednom jedinom 1elujavom kazaljkom to ga je osmatrao preko obrva imad
svoje glave u operacijskoj dvorani. Zvuci metala i
kripa utog, naboranog crijeva od gume, hrskavi
umovi gumenih rukavica koje su premetale po
staklenoj ploi svjetlucave noie dugih drki i price - to ga nasilno zadra da kao za kaznu istrpi s
j

324

onim dijelom svog sjeanja u kome su svi utjeli i

kretali se oko i iznad njega kao da su duhovi.
Je li to bio razlog da se iznova sjeti svoje ruke?
Hi se ona sama namee j trdi ga i pronalazi u busiji
u koju se ,.avukuo prije nekoliko trenutaka? Vodi li
g. ruka negdje, pita li ga. Neto ga u prsima stie
- iz glave se otkida ovalan, bczbridan komad leda i
pada, pada. ta su uiniH s mojom rukom - pitao se
Sanjar.
Da li su je zakopali na bolnikom groblju kuo ro
se zakopavaju nedonoad ili bezimene posteljice s
bebama sprijcl;enim daive prinudnim ili zakonitim
poba'jima? Da li i l\iegov dio tijel., odvojen testericom i birutik:irn noem, lei moda baen u zemlju, iH su mu moda desnu ruku; kojom je godinama pomazivao zupanike strojeva, oovrtao tekim
francuskim kljuem matice zavrtanja - nisu li mu ID
ruku pomilovati i stavili je u veliki galon s formaldehidnm kako bi jc mogli posm.trati studenti?
Odakle mu ta mjsao'! Nije li ona u vezi s galonima
koje je gledao u ,.fovlma du cijelog hodniku kud
su neke godine iiii uz sindikalni popust na Velesalam i razgledali izlobo s posve ouvanom djei
com, mozgom, rukama ili drugim dijelovima ljudskog tijela u staklenim posudama ""ponjenim tim,
kako se kae - formaldehidnm! Jest, ba je taku!
Arif je to sebi zacvrljao u notes i kasnije se hvalio
da e, umre li ili mu se ta desi. dati svoje tijelo
doktorima da ga stave II iste onakve galone...
325

Da, moda je to pomisao upravo odatle. Lijepa

misao - vrsto se Sanjar drao i nastavljao da sanjari
murei Studenh bi, a j profesori bl tapiem mogh
pokazivati ekskurzijama kroz staklo galona mi~je
njegove ruke? Vraga, a ta ako su izlomljene kosri~
a dlan i prsti jo U!llazani uljem i gare! od ugljena?
Pa j nokti., za noktima je vazda bilo one crne
skrame... Nema veze, imaju doktori kojekakvih vodica da to srede., ali sa uljevima... Sanjar se jvo
dosjea da je na svakom prstu, po onim jastuijma
od pregloba, imao i po dvije, pa i vie ro!avih kvrga
koje su ga posramljiva1e kad bi izvodlO Jelenu II
Rudarski dom n. igranko ... Nem. veze, nck. tih
uljeva! Boe, bi li iko ikad pomislio ija je to ruka?
Onako; na prvi pogled, mogla je biti s tamt.'Jla otfikarena od kakvog skitnice to je napreac umro u
parku ili uz kakav plo~ pod mostom od muke i
rakije, ili da je na njega naletio automobil? Nema
veze~ uope nema veze, vano je da:ruka ~jvl II onoj
tekuini i da se ne ~~a kao kad bi je zakopali II
zemlju. No, zasad valja murit1. muriti mora, i to
vrlo tvrdo i do bola. Valja izmiljati kojellta u ovim
trenucima...
Naravski. na njegovoj ruerdi e se uiti budui
hjenici i zaratvae svoje ocjene iz anatomije da bi
kasnije, kad stupe u ambulante ili bolnice, s labkoom odsijeeali iste ovakve ruke. Jer kako svijet
uri i juri, va?.da e biti onih koji e unepanji
dolaziti u nevolju i gubiti noge ili ruke - to je fakat
1 on tu nema ta da zaobiJazt. I pored munine to
326

ga je vrebala i,prikrsjka dok se zadravao II mislima

na tim mogunostima, II saplitanju sa stvarnou j
matom, u Sanjarevoj glavi bHo je. kako da ne, on
je to istanano utio i razvrstavao, 1 neeg ohrahrujucg; osjeao se ponosnim na mogunost da su
lijec'niei od mnogih odabrali ba njegovu desnicu
koja e biti kao kakav spomenik, trajan, ali ne od
kamena. ne od bmn7.e kakvi se izlijevaju u livnici i
usade na ozidan postament u parku ili za neke
svetkovine. ve topal, stvaran, tako rei iv-ivcijat!
Taj bi spomenik ostao i kad njega vie ne bi hiJo,
kad bi umro danas, sutra, za dan ili dva: Ljudi bi od
te ruke iz galona imali dvostruku korist - i oni to
bi se na njoj osposobJjavaH i oni koji bi pali u slinu
nevolju kao to je 'Ova njegova, jer taj gubitak svog
tijela bi mogli kamije. ako im se prohtje, vidjeti i
onda namignuti: Dr' se, ruerdo! Aktivna sj ti,
dabome ...
Patnja s kojom se sve do maloprije hrvao II
bobtikom krevetu izgledala mu je mnogo manja i
snoljivija ako bi mu lijenici rekli, ma koliko to bilo
teko, da kad god zaeli moe vidjeti svoju ruku~ bez

javljanja portiru, slobodno ti, momino, navrni ko II

svoje i kod svoga. Vidi onu rafu i onu vinjetu na
galonu - e~ tamo ti je desnica .Ajd, II zdravlju!
Dobro, ta se tu moe. ta? Ruka mi vie nee
zavrtati rafovc, niti lopa-tati ugljen na beskrajnu
traku, niti e otvarat] vrata, niti se zajebavati s onom
ruicom - sad dolje~ sad gore~ II vratiju mater! Neka
321

i ona malo odahne, neka sc progospodi i nek slui

onim silnim momiima da ta fino i korisno naue!
Zadravajui tc vizuelne mogunosti u voritu
zancsenosri~ misU mu se najednom usplahirie kao
jato toskanskih vrapia kad ih poplalii kobac bijalie to um zupanika. Odmah iza toga stie do
njegovih uiju jeka turbina, ventilatora, orljava parovoda lijigava cika umaenih valjaka Ispod gumirane trake za transport uglja, To je bila mv'prijatna
glazba koju je ovog asa najmanje poelio, ali ko ga
je pitao ta to on eli. ta hoe iIi ta nee - sve se
samo od sebe naturalo i on je kao kakav osudenik
morao da uti i trpi. Morao je, na primjer, stati oi u
oi fi tom trakom i tim ugljenom to se odskora
poeo svjetlucavo njihati u njegovoj mati j ie
zavati u eJevatoru ... a odatle se kroz Ujevak sasipao
direktno u nezajaljiva usta pemce energane, u
pakleni oganj pod kotlovima iz kojih huui odalazi

para...

Ma kako to elio izbjei, j~manevrirati nekom

ljepom slikom, kao to je to, recimo, sjeanje na
kuu, onaj uti puteljak kojim bi subotom iao d.
obie starkeljc, ili ak nekim novim bolom - ne
onim kojt boJi, ne tim bolom, ve onakvim od
kakvog se drhti i od kog trepti sva dua - Sanjar to
ne uspijeva dohvatiti, jer to to tmle ti njegovoj
svijesti je sasvim oporo i jadno titra u ukastoj
svijesti ispod stisnutih vjea. Kao opomena da nikud
ne uri i da i to to mu se natura polahko i do kraja
istrpi ~~ sjeanje planu kao da je neko namjerno po
328

mHionima i mIlionima nervnib elija u mozgu po;r.ap.ljivao kristalie svjetiljki. U toj raskoi kao na
pozornici ili na nogometnoj utakmici uveer. Sanjar
je ugledao svoju nesreu, ali ne u detaIjima,.jer to bi
ve bilo isuvie ru;:l;no za njega. On se upit~ao do
granica gdje prestaju sjeanja a nadvladava fiziki
bol. Prcpoznav81ye nevolje izbliza. njeno opipava~
nje, traenje za nju naziva i bilo kakvu mogunost
da je kasnije, upita il ga neko za sve to to je preturio
preko glave. raspozna, liilo mu je na gladak sapun,
Moe li razum objasniti j predvidjeti, ili dosluhnuti
nevolju, maler? Onako kao to to oute mievi II
rudarskim oknima i ponu mmut prije odrona da
bjee glavom bezobzirice? Kao golubovi kad se
primakne zemljotres? Ili kao IO make oute poplavu, iii na nain kako to i inae ivotinje instinktom
predvide poar, usov ili neto slino? Zbog cega je
ovjeku dato mnogo toga to ga i7.dvaja od ivotinja,
a zaboravljeno mu je dati namjerno iii sluajno
to ulo predvianja'! Zbog tog nedostatka ovjek
mora biti hrabar, mora .tiskati zuba kao klijeta kad
stisnu ekser i trpjeti dok se smrt preko udesa pribliava spokojno i samouvjereno po svoj krvav
ujam.",
Kao siuan elektrini udar bez ikakvih posljedica, Sanjar kroz itavo tijelo osjeti opru1l1lje drhtavice i on ju je pratio sve dok nije dola do desnog
remena gdje se nalazila njegova ruka. lako je vet pri
dolasku svijesti, nakon sminv~ja osinjaka u glavi,
odluio da pokrene glavu na tu, desnu stranu. kako
329

bi

konano

bio naisto da ruke vie nema, on ipak

tog trenutka nije imao dovoljno hrabrosti za takvo

nakazno suoavanje. On to nije naprosto elio, on je

i dalje morao vjerovati du je sve san, da je s lukom
sve II najboljem redu, ruka je tamo gdje mora biti, u
ramen~

onje osjea,,"

Da, jedno je neto eljeli, a po<ve drugo io on

uti desnu stranu svog tijela, itavo rame, moglo bi

se rei - da je tu nekako sve ispunjeno prazninom.

prikraeno i kako b~ na tom mjestu ivi itav
njegov jvot~ sve to ga je moglo zaraOOvati i zaboljeti odjednom.l'raznina <e litil.kao to ju je osjetio
kako ga obuzima i onda dok je prvi put u ivotu

proveo no kod Anuc u baraci. Da. upravo tako.

Noe je bila ludo puna svega - i blage rakije, i peenih
batakll, i dima od cigareta, i Anuinih nO~ sisa,
bijelih bedara i pupka, a onda se sve iz njegovih
o<jetila ISpraznilo i on se ujutro vraao kroz bagremar kao dim, bez srca, due, bez krvi, be'~ samog
sebe.
Uz bol to je sada samo mo~.e naslutiti na tom
mjestu, u ustima - kao kakvu pn,datrau najtragini
jeg, to. ustvari, i jeste .. SIl11jar osjea ukus badema,
gui ga nateeni jezik i gorka sluzokoa drijela,
nateene

usne. Nemo sc utrkivala niz itavo tijelo,

silazei do nonih prstiju. Za ta da se pridri, ko mu

sada moe

pomoi?

Je li se to desilo

juer?

Ali,

kojeg juer, ima li ijedno juer kojeg bi se mogao

sjetiti na slian nain kao to se sjetio da je II toj
veernjoj

330

smjeni,

im je

iza sebe zatvorio eljezna

vrata s gumenim zaptivaem, zamijetio da pod valjcima kripi uglavljen gmmen uglja. Toga se tvrdo
sjea i tu uspomenu uva pod sklopljenim vjedima,
II razbuenom razumu, ali tog "juerl! nikako da se
sjeti. Da li su javili staroj, bratu? Morali su javiti...
Ali, ko zna sve su to politiari: i onaj Stevica~ i
Ariicina, i Joko, pa i onaj Drcman Poslovoa...
Politiari su to, ne ?:alijeu se, no misle i kontaju:
prvo ekni, pa potekni! E, to je njihova parola!
Nema II njih urke i nizbrdice, jok! Vele i kontaju:
ko zna, moe da i preivi, pa bi uprskali motku ... a
ako okine, jedan je troak... Koji je to dan bio, koji
je danas- to buni Sanjara. ali sve to moe u svijesti
ispisivati (} samom sebi - to je onaj grumen svijetlomrkog uglja. To je prvo slovo od kojeg sastavlja
Il1Q?.aik pun zubaca, masnih fleka, jeke elektromo~
tora to vue itav transportni sto za dotur uglja u
penice energane.
Sagnuo se, sjea se - polahko se podvukao pod
~.eljezne preage i prvo to je pokuliao konsno uraditi kad je primio smjenu bilo je to prokleto iaka
v""jeuglja ispod valjka. Ali ... V,di prste svoje desne
ruke i rafctgcr sa ijim je tijelom podupirao zaglavljenu granulaciju, ah nc vidi zupanik, ne osjea
ljjegovo prikradaje Ispod tamnog postolja. Zlokohan, zubat kao eljust najljueg kurjaka, on je polahko prvo uhvatio rukav od radruke bluze, okusio
ga kao kad lisica '\iccne ouJ.eima kokoki grlo i
pijucne krvcu, a zatim ga je uvrtao i onda..
331

Sanjar se tre i dreknu pluima, kimom, svak.im

nervom ti sebi.
To je trenutak kad je ti mozgu osjetio estok,
nepodnoljiv bol od kOg'd mu se itavo tijelo trglo
kao da su ga bacili II jaru visoke pei: Eeee!.'!j} oeej.
Koliko je trajalo zaprepatenje, razumijevanje
podmuklosti elinog ujeda u prsUl'/ Sekund, pola
sekunda, Boiji tren? Da, moe biti Boiji tren, ali
to je bilo i,uviedovoljno da zupanik7"grize u dlan
i da na njega pljusne novi talas bola; uo je u svakom
damaru kako mu prte koice kao ljeskovo prue,
kako je na rubu ludila, ..
Oj - Sanjar se sjeti oiju i 1agahno ih pomilova
kapcIma, ali ih ne rastvori Imao je dojam da su to
glatke kugle, one biljurne loptiee , kojim se djeca,
kad izau na odmore u kolua dvorita, igraju,
ganjajui ih 7~tubastim prstiima da upadnu u na
br.linu iskopane rupc.
Oi su htjele da pobjegnu ispod njegova ela,
Jezik ga je ve bio izdao. Bio je suh, drven j guio
mu je onaj prorez kojim jc jo mogao da uzme zrak.
Noge? Ruke? Kako je mogue da u jednom takvom

st:ranom momentu sve to si volio i pouzdavao se

u to - kako to odjednom ovjeku okrene leda!?
Izdajice! Kurvine i2'.dajice - stiskao je zube kao to
ih je stiskao one veeri otimajui od monstruoznog
zupanika svoju pedlanicu, Kolikojetrajala ta spoznaja beznadnosti i ko ga je najednom pokrenuo,
oamario iza leda i viknuo mu: "~"avo tc odnio, ima
no II depu! Vadi taj posrani no i sijeci ruku, dok
332

ti nije zupanik smrskao kimu i rame! Mrdni se j

ne pizdi! Ajde! Bre, majku ti Isusovu."
Mrdni se - lijevom mkom, pognut, lJ ponia
vajuem poloaju pred strojem, Sanjar je munjevito
krenuo prema unutranjem depu pantalona i brzo
napipao tijelO noia ..
Eh, noi, Koliko je pUll! njim rezao slaninu i luk
desnom rukom, vadio kratkim, irokim sjeivom
komade mesnog nareska iz konzerve~ sjekao renjeve lubenice i jeo pod topolom za ljetnih pauza s
Arifom mirisne dinje?
- Jebem ti sjeanje - misao opsova i presIjee
jaom utoom onaj reanj dinje- piam ti na dinju,
a de mije ruka! Ajmo dalje, ko na ispovijedi~ ajde ...
Opirui se nogama i koHko-toliko usporavajui
zupaniku krvavu veeru, Saujar je i.kobeljao svoj
no na preklop i lijevom rukom ga uz grdne muke
prinio ustima. Ajde zubi, ajte rodeni1 otvorJte mi
no~ vidite li ta biva, ta e biti... Kruv vam va,
zubiiH!
No mu je od boja ispao ispred samih usta i on je
ve vidio kako zupanik lomi nadlakom kos~ onu
najtvrdu muku kost u tijelu koju ni dobra momina
- kad izmahne II svai tapinom ,~. ne moe da
pr.bije,
Sanjar 7.afuluri od bola, N. elu mu izbie krupne
gmke znoja i on se koliko je dug istegnu ; tabanima
dotaknu hladne krevetske ipke. Odupirao se o njih
upravo S onakvom eslinom kao kad je krenuo na
sve iH nita .~ zupaniku je jedino mogao suprotsta333

Viti ivot. smrt je ve bila tu. Ruka je nestajala j sad

je bHo na redu desno rame, pa vratni kraljenici i kurlus! Daci l predstava je zavrena, gasirno. svjetla.
'ajde', ajde...
Povukao je snano raskomadanu. krvavu ruku
sebi odupirui se svom snagom o elini potporanj
transportnog stoJa, Valjci su ciah, traka Je drhtaJa,
a Sanjar je snano, kao mkad u ivotu~ vukao, VU~
kao",
Kroz zasjenjen pogled kao kroz. kakvu usijanu
zavjesu zapa:r.io je prije nego je sve potonulo u tamu
kako je traka zastenjala i onda riui kao ranjena
~ivot1nja naglo stala. Elektromotorna sklopka je
izbacil. uredaj i zupanik je izgubio bitku ...
Je li to bila podvala - da i u smrt ode s iluzijom
kako je zajebao mainu snanu ko pet volova?
Nee, majicu ti tek zamjetno su mu se pomi~
caJe usnice, Pa l ako su je odsjekli, imaH su ta da i
sijeku, je li tako, a? Jo kad bije... u onaj galon~ pa
da ko ovjekodseirim." nee! De bi oni iskasapljenu
ruku u gaJon pa da pokazuju studentima, jok'lmaju
oni ruku od potara, od one fine gospode to s vrtj~
repkama pogube glave kad se pjani ko mila majka
vraaju S kakvih izleta i tako to."
I upravo kad je sve sveo pod pravi konac, Sanjara
tre neiji glas u vratima bojnike sobe:
- Drugovi, tie ... molim vas polahko, na prsti~
rna ... i to na as i bez prie."
Kroz metlice trepavica prepoznao je svoju smjenu - Arifa. Nikolu, JosKu i Stevicu. Nije rastvarao

334

oi,

!
i

aji je kroz onaj majuni prostor izmedu vjea

ugledao kako oni na stOi pored njegova kreveta

ostavljaju nekakve pak:etie, a zatim polahko, nafrdke izlaze. Kad su se vrata zatvorila. u njemu se
poe stVllIllti jedan udan, mekahan gr i razli se
najednom ravnomjerno po Itavoj iznutrici j kad
dotaknu duu. ono .to se nikad J niim materijalnim
ne mOe dotal, Sanjar pod stisnutim onim kap~
cima outi suze,
Onaj vrlo siuni prostor izrezuckan metlicama
trepavica kroz koji je zrikao u ivot,. najednom
bljesnu kao raznobojna prskalica.
Brant:i sc od sopstvene due. Sa.l1jar poe da
pipa lijevom rukom po pokrivau ispred sebe, Prsti
su mu prelazili preko onih zamotuljaka i paketia,
po kosmatoj povrini ebeta, oprezno se uUaH kao
d. r.skopavaju prvo dugme na djevojakoj bluzi,
ali nije bilo niega im bi mogao ubrisati SU7...e. Tek
kad je dlanom krenuo navJe - prL'"l1la ushitu Hi
grdnom razoarenju - prsti mu dotakoe neto vrlo
mekahno i njeno i on tim ubrisa oi, a zatim ih
irom otvori
Pred licem je drao prazan rukav pidame od
plavog satena.
Usplahiren i gotovo bez zraka u pluima, on ga
bre-bolje vrati onamo odakle ga je pobrao, prema
desnoj strani postelje gdje su leali poklonii njegovih kamarata iz Energane,
335

Umrknuo se jednom, dva puta i pokll~ao stisnuti

UAHTU

oekujui

jedan novi, nepoznat bol to mu se

prikradao iz dubine duk ..

zube

U gradu su se rano zatvarale kafane i restorani, a

s posljednjim vozom prema ravnici i ekaoniea na
eljeznikoj stanici. Novembarski mrazevi nisu
dozvoljavali sjedenje na klupi u parku, hau.<tori
zgrada i podrumi su II tim vremenima bm pod
strogIm nadzorom kuepazitelja. Istina, II gradu je
jedino radio hotelski bar, ali za konzumativnu ulaznicu trebalo je imati novca bar za jedno oujsko
pivo. Nije mi preostajalo nita drugo ve da hodam,
Jo ranijih veeri tano sam sebi zadao krunu mar~
rutu pjeaenja oko centra grada. Polazna stanicaje
bil. gradski park, a onda sam iao Sarajevskom
ulicom, Obalom i Kidrievom. Kontrolni punkt Je
bUa mjesna crkva sa osvijetljenim zvonikom na
kojemu je bio veliki sat. Tu sam kontrolisao vrijeme,
Obino bjh se otiskivao u svoj noni maraton im bi
se ispraznile ulice i pozatvaraje kafane, II kojima
sam se prislonjen leima uz radijator grijao. Tako
sam svake noi do ranih jutarnjih sati - do onog
prvog ranog voza i otvaranja ekaonice -- propjellio trideset i sedam krugova, put dug oko pedeset
j dva kilometra. Maraton se 7.avravao na c1jeznikoj stanici, gdje sam i upoznao jedeog hladoog
jutra Dimija.
Nije mi liio na osobu koja nema svoj dom jer je
imao pristojan krombi kaput, ulatene cipele i areni
336

337

al oko vrata, Istina, za sve ono dugo vrijeme izlaenja po parku za sunanih dana. njegova masivna
figura mi se sama po sebi nametala da o njemu
razmiljam. U prvo vrijeme sam mislio da je penzioner. pa rekonvalescent jer je hramao na jednu nogu,
a zatim sam otkrio da se vrlo esto drui S grupicama
gradskih hipika i momaka sklonih deparenju i alkoholu.
Kao i obino, kad hih zavrio svoju nouu ophodnju, mrtav umoran, podvijao bih ruke pod glavu i
ispru:i.en na klupi ekao osmu uru da ekaonica oivi
od vreve mladia i djevojaka kojt su vozom stizali
iz okolnih naselja u grad. Pripremajui se d. odmorim noge, uo sam kako se Dtmi prepire s
deurnim eljezniarem bez d""l1e nike. [danas mi
je zagonetka z!!to je taj ovjek s crvenom IIakom
oko one zdrave ruke bio tako rigorozan prema meni?
Uveer, dok je vani stezao estok mraz, od njegove
dobrohotnosti je zavisilo da li e koga ostaviti do
ujutro II toploj ekaonici, Mene je~ k.o zna zbog ega,
im bi otk:ueala dvadeset i etvrta ura, izgonio u
hladnu no. Neki su imali sreu da tu provedu II
spavanju itavo vrijeme do jutra. Jc li mene izgonio
zbog toga!to kraj mene nikad nije vidiopumu torbu,
dijete ili zato to sam mu liio na "finog gospadina<l
s kravatom~ ili iz jednostavnog razloga to mu se
moja nju~ka nije dopala? Moja razmiljanja o tom
deumom slubeniku, od ije dobre volje zavisi moj
spas za tu, jedau od bezbrojnih noi, illa su dotle da
sam sebi utuvio u glavu darne on mM.da ne trpi zbog
338

toga to mu je neko slian meni pt) izgledu kriv za

njegovu invalidnost?
D.kle, taj deurni ekaonice to jutro se otro
prepirao sa Dimijem.
- Ti si! -- vikao je deurni. - Pi.ao si u o~ak!
Nemoj ti meni svojih folova, sve RU meni rekli, sram
te bilo!
Dimi je govorio tiho. Pravdao se neim, mahao
rukama. Ja nisam mogao uti ti kakvim se argumentima pokubvao odbrdl1:iti od optube da je sino,
dok je ekaonica s vanjske strane bila zakljuana,
mokrio u uglu, ali oigledaD je bilo d. to nije bilo
dovoljno za deurnog. S treskom je zatvorio vrata
ekaonice i zasigurno je poao do svog efu da mu
raportira o ovom incidentu.
- Mokrio si - okrenuo sam se prema njemu i on
me pogleda mirkavo. Lice mu je bilo nateeno~
bjeloonjae zakrvavljene. Izgledalo je da mu se
jetra pretvorila u utipsk od alkohola.
- Jesam~ pa ta - progundao je i priao na moju
klUpu. _. A gdje da piam kad zakljuava vrata?
- Tamo gdje Sl morao - pnstanem.
- O tebi znam sve. Ti SJ propali novinar?
Gledao me je ravnodunim pogledmn, a onda iz
unutranjeg depa zimskog kaputa izvadio smeuranu kutiju s cigarama.
- Na - kazao je, - Slini smo mj, Mene zajehavaju za penziju~ a tebe pitaj Boga zbog ega Mora
da si im se podobro zamjerio, je li?
339

Dok smo otpuhivali dimove, preutno smo se

sponv,umjeU da zajedniki dijelimo sudbinu ljudi
koji vie nemaju gdje Qtputovati, niti da im ko drag
i zabrinut za njihove sudhine stigne neklm od vo~
zova kad pristignu u st.anicu.
Sa Dimijem sam poeo uiti jednu veliku kolu
kako se bez zaziranja mo'.e presresti posve neznan
ovjek i zatraiti od njega dvoballku za porciju graha
bez priloga, ili krenuti pred veer II potranju kartonskih kutija koje se rastrgane po duini mogu
poredati preko klupe II parku i tako sauvati bubrege
da ne izmrznu kad me savlada umor i nesanica. On
mi je demonstrirao kako se rano izjutra, u prolazu,
sa sigurnQu i posve hladnokrvno, iz rastvorenih
krinja pred prodavnicama moe uzeti plastina vreica s mlijekom, ili jo topli kruh dok ga II urbi i
nepanji istovaraju iz velikih limenih automobila.
Dimije kao na dlanu znao svaku zgradu koja nema
zakljuan ulaz! podrum nad kojjm nije 17:graena
eljezna prenica. On me je upoznao i sa haustorom
Djeijeg obdanita, pod ijim krovom smo ak proveli i jednu novogodinju no, Preko njega sam
doao u kontakt sa sjtnim kradljivcitna, majunim
obijaima trafika, drogerima i hipidma bogatih 1
uglednih roditelja s kojima su izgobili svaki kontakt.
Mnogi od njjh su bili neprestano u sukobu sa 7..akonom i prekrajnim normativima opinskog sudije.
Park je hio mjesto gdje se konzumirao alkohol,
prlila slanina na *taplima iznad improvizovanih i
kratkotrajnih vatrica loenih kartonskim kutijama.
34!J

Na osamljenost, s kojom sam se hrvao i koja me

tohke sedmice i mjesece pritiskala, u dru.~tvuDimi
jevih poznanika, najednom sam 7.aboravio. hnao
sam osjcaj da, ipak. pripadam nekome, da moj
ivot ima svoj smisao i da dani prolaze bre. Zimzeleno grmlje iza svake klupe krilo je boice konjaka, staklenke ljutih feferona. zamotuljke slanine
ili preostaju mezu od prole noi, tako da smo ja i
Dimi tano znali gdje lei na doruak.
Ali, im bi se pribliila no, svi nai poznanici su
odlazili svojim kuama, mi nismo imali kud. Prema
ekaonici je bio put zatvoren, kafane su sputale
plehnate roletne, a iz mraka, odozgo iznad naih
glava. sipalaje hladna rosa, a noge su nam mrzle do
kostiju. LJ poetku smo :)paljivali kartonske kutije i
tako sc spasavali od hladnoe, naroito onda kad
nismo mogli prikupiti dovoljno novca da steknemo
privilegiju i uemo II bar mjesnog hotela.
To su bili dani kad smo i ja i on padaH u neku
teku, bolnu nostalgtnost j kao da smo tano mali
ta koji od nas dvojice misli i za im udi, naa su
bia, vrio je vjerovatno. lvjela jedan ivot; on je
oborene glave snatrio o svojoj eni, o stanu II kome
ona ivi i prima valere, o sv~loj ravlloj Slavoniji iz
koje jc~ ko zna zbog ega, poao da dirini po
Njemakoj. a zatim - sigurno ne mogavi pobJei
od svog bola j od samog sebe--ponovo doao nazad.
Nagrizen unutranjom boljkorn za koju nije bilo
nikakva lijeka, ve II godinama i predat alkohOlu, ta
341

ljudina je,

sjedei

pored mene,

avolski

umjela da

trpi

Bezizl3:4 razoaranje i strah od onoga to tek

valju preivJeti, inili su da Dimi svakim danom
sve tee izlazi na kraj s paenikim ivotom u kome
se naao. Ja sam, medutim, svaki svoj unutranji bol
prebrodavao, ne :.rato to sam bio vreg kova j
fiziki snaniji od njega, vc izjednostavnog razloga to sam znao vjetije otrpjeti svoju prolost j to
sam, moda, vie vjerovao da e jednom ipak biti
bolje. Alkohol sam uzimao samo onda kad sam
morao i kad se nisam htio izuzeti od Dimijevog
drutva, koji su me s poetka vrlo sumnjiavo posmatrali, pia~ei se, va1jda~ da nisam potkaziva,
Jednom su me ak stavili na kunju. Primicao se
Boi i oni su U neijem kokoinjcu zapa.zili dobro
utovljene kokoke i prvi put su j preda mnom pravili
plan da ih pokradu. Mene i Dimija nisu ukljuili u
tuj noni poduhvat, aU su njega obavijestHi da na
mene pripazi. Ja ne znam kako je to s kokoinjcem
prolo, ali sam primijetio da je njihova sumnjiavost
otpala. Tako moan kolegij me je nakon izvjesnog
vremena promovisao zu svog poasnog lana pa
sam svaki dan imao osiguran ruak u ekspres-resto~
ranu~ cigarete i redovitu nadoknadu tl novcu za
boravak II baru mjesnog hotela.
Jednog januarskog predveelja neki od momaka
nam je donio vijest: tamo i tamo, stotinjak: metara
od parlt", otkrio je odlino konai!te 7"" oboljelog
Dimija i mene. RadiJo se O ahtu za kontrolu paro-

342

voda koji nije niije vlasnitvo, na njivi je, u blizini

nema ni paSl\ ni ljudi, unutra je toplo kao II raju, aht
je izbctoniran i ist, a kao najvaniju pogodnost. taj
etverokut od betona ima i eljezni poklopac!
Kupili smo dvije svijee i Itminobaca" ruma i
krenuli s momkom u n~e sklonite. Momak nam je
putem priao kako je lani u ahtu itavu bogovetnu
zimu bogovski proveo AI Kapone, jedan starkelja
kojeg je Centar za socijalni rad zbrinuo u Staraki
dom. Dakle, noite je bilo slobodno.
- Nije loe - kv.ao je Oim kad smo se upentrali
il aht niz ~tepenice i navukli iznad sebe limeni
poklopac.
Unutra je zaista bilo toplo. Zidovj su bm vreli kao
ugakna penica ukojoj se peku blagdanski kruhovi.

Kad smo zapalili svijeeu, mogli smo ovla osmotritl

nae konaitc. S desne strane su bije tri velike djevi
sa zavrtnjitna kroz koje je huala para, a na lijevoj,
suelice nama, bila je prislonjena debela. vomata
tapina koju je najvjerovatnije iza sebe ostavio Al
Kaponc.
Blago njemu - dahne Dimi, kao da je pogodio
moju misao. Taj bogovski ivi. Sve mu donose na
noge, tri obroka, televizija, novine, papue j pidama, krevet i kupanje..,
Hoe gutljaj'! - nudim mu mali "baca mma"
s crncem kovrdave kose na etiketi.
iznad nas je ivio jedan grad svoje veernje sate~
ujemo buku automobila, glasove ljudi to prolaze
ulicom, ak uje",o kako se prazne s podmuklom
343

tutnjavom eljezne are na jednoj od visokih pei

u eljezari Imao sam dojam kao da smo ivi zakopani U betonskoj grobnici j dok je Dimi omli~
tavljenim usnama otpuhivao j hvatao svoj daleki,
polusvisli !'lan, ja sam se prisjeao jedne prie kojom
su nas plaili stariji dok sam bio 4jcak. Prialo se
kako je jedan ovjek umro i kako su ga polumrtva
zakopali i kako je upra. . o te veeri jedan pijanac, to
je imao obiaj sa svjeih humki uzimati ostavljene
boce s rakijom za duu pokojniku, uo promuklo
dozivanje iz groba i lupu po lijesu. Pijanac je. naravno~ utekao glavom bezob;drice od straha i tek
sutradan, kad je onaj u grobu ve zasigurno umro,
on je ispriao to je uo na groblju. Njemu, meutim, niko Ilije vjeroV1ID i daje to to je stvarno Uo
ili nije. ispriao j odmah, iste noi; svi su znali da je
pijanac, a takvima niko ne poklanja panju kad
blebeu. Tako je ta pria onoga polumrtvog kotala
~.ivota, a pijaneva istina je ostala kao jo jedan
dokaz da je alkohol zlo nad svim nevoliarna! Da je,
recimo, te veeri pijanac imao pri ruci lopatu i da
nije imao priiven glas hallldnanta, da se nije uplaio lupe i priguenih povika iz groba, sve bi imalo
drugaiji zavretak. Izgleda da je II ivotu redovito
sve u punoj suprotnosti ...
1 dok sam se toga pnsjeao, u pamet mi dolari
mogunost da nad naim glavama neki revnosni
kontrolor parnih cjevovoda zatvori potpuno metalni
poklopac to smo gadnneklen.vukli i da kroz lijeb
provue kakav komad ice'! Dojstal razmiljam. to
344

bi bilo s nama dvojicom? Dimi ve uveliko hre,

u snu i brblja kojetarije pune hezveznosti.
trza sc s vremena na vrijeme kao umirua ivotinja.
a no sve dublje 7.avlai svoje pramenje II betonski
kvadrat u kome smo nali konak, Ja, makar sam
umoran kao najil'erpljenije ivine, nisam mogao da
sc domognem sna jer sam bio posve uvjeren da na
nar;; motri opasnost grozomomim oima. Iako sam
bio naisto: da smo deumom II ekaonici konano
reldi zauvijek dovidenja i da smo namrgoenim
konobarima to su nas izbacivaJi u mrznu no iz
kafana pokazaii :ipak, ponovo se naao neko zbog
koga je valjalo strahovati!
Dabome, to je posve sigurno kao to su dva i dva,
kmei

ak i vie nego sigurno, stopostotno e veeras -

kad

mi zaspimo tvrdim snom, a zaspaemo obojica i

rano i brzo - naii e taj avolski revnosnik, taj
kontrolor ahtuva za regulaciju parnog grijanja i
vidjee, naravno da e odmah zapa7.iti, nije orav,
kako je limeni poklopa< ponovo pomakout (majku
im djeiju, opet 'u nekog boga tu traili) j on e ga
do kraja navui na metalni okvir, izvadic iz depa
komad ice I 7JlVmUe je klijetima (deurni ima
klijeta, Ima icu i za takve priLike, jer zato bl bio
deurni kontrolor, dodavola!) i otii e. a mi?
Stresao sam se od jeze iako je u ahtu bHo vraki
toplo.
- Hej, Dimi ~ guram ga laktom i pokuavam da
ga upozorim na mogunost da nas deurni zaklopi
metalnom ploom, ali on se saUlo promckolji i
345

pokua opru.iti noge, ali ga suprotni lid betonskog

tlpomenu da ne mo1,e dalje, da se kroz
zid ne moe ni glavom ni nogama i Dimi se u snu
zaustavi u protezanju. Na licu sam mu pri Qdsjevu
svijee zapazio pitanje: moe li se daJje, ima li
ovjek pravo da se oprui i ko mu to branL-.
- Ra:lmrdaj se, uje li? Moram ti neto rei
ponovo ga dnnusam uspanieno. ali Dimi je ve
mrtav. Dimi se ne pomie, ne reagira. Pitaj Boga
koliko nas dvojica nismo spavaH kao iva bia i
shvatio sam da ne vrijedi ni pokuavati da ga razbudim. Ponekad smo u parku, pokriveni papirnatim
vreama ili kartonskim kutijama. dok se iznad nas
rasprskavala ledena izmaglica, raunali na pm", koliko smo sati II Jednoj sedmici odspavali kao ljudi i
ispadalo je - malo sati, niti jedan dan u nedjelji. a
valjalo je hodati, presretan i poznanike i one to ih
nikad nismo ranije vidjeli 1 traiti dvadeseticu 7..<1
grah i dvije krike kruha. Ponekad smo lagali da smo
gladni, a bili smo zaista gladni, ali nismo kupovah
kruh i prene girice u kartonskoj tacni - kupovali
smo II samoposluzi rum. one male boice od de~
ciUtra j pijui ga grijali smo se iznutra., Ioih smo u
parku vatrice, a plamen bi privukao panju miJicio-nera i oni bi nas upozordvali da park nije nikakav
kamp i da se vatra mue loiti uz rijeku, iroko nam
Kamberovia polje. Milicioneri su odlazili za svojim poslom, nisu nas zapisivali, niti gonili II zatvor,
jer ko smo bili nas dvojica? Kaznu ni::;mo imali im
platiti, a za zatvor je valjalo nainiti neto vei
etvorougla

346

delikt. Recimo, razbiti izlog. ili ui u samoposlugu

pa natrpati d7.epove konzervama, ih, na oigled
prodavaa, II mesnici zbobliti s vjealice objeenu
salamu. Oni bi malko i prtmirili na tu vatricu jer su
znati da karton hrLO izgori, da nema mnogo dima i
tako se to zavravalo. Rum je imao svoje spasonosno djejstvo upravo u takvim situacijama, ali
Dimiju je pie sluilo i 7.a neto unutranje~ neko
njegovo lino razraunavanje j sa svijetom oko :njega, ali i sa svijetom kojeg vie nema, i za patnju to
on taj, zasjgurno drag svljt.11. ne moe dotai. vratiti
mu sc.. "
Svega sam se prisje30 te nae prve veeri II
ahwl pod zemljom tri metra i s metalnom ploom
iznad naih glava, Misli su mi se vnmale~ tukle su
mc ubitanim umorom i nadvladavale me. O, Boe,
kako je sretan ovaj Dimi to hre kao ratimanl
traktor! Njega uope nita sad ne progoni, on ivi
kao jedim malj, kao jedan dobroduni maLj koji
nikad nikog nce udariti po glavurdi. 0, kako spava.
Zavidim mu; on e sutra lake podnositi neprestano
kretanje ulicama a ja u se vui kao prebijen pas jer

od spavanja nema nita, Jednostavno, morao sam

deurati zbog mogunosti da nas onaj klipan, onaj
revnosni kontrolor ahtova ne zabravi zauvijek!
Ko bi uo na.~a dozivanja na pustoj utrini ispod
zemlje?
Ponovo mc spopade grozomorna misao. DOZIvam Zolu i uivijavam se u ulogu njegovih zatoenika II rudnikom oknu. Boe, kako je to sllno!
347

Bar da je umjesto drndavog Dimija pored mene ona

cura, hajdede, izdrao bi ovjek i tu poptanu smrt,
ali ovako?
Buka grada iznad nas jenjava, glasovi su sve
ljedj, grad po)ahko kree ka tIini, a nama okree
svoju ogromnu, sivu guzicu. prozori viespratnica
su sigurno jo osvijetljeni, jo.~ nisu svi poveeraH,
jo su upaljeni ekrani televizora i :ispijaju se negdje
kokteli, tuca se i podriguje. pijanci se teturajui
vraaju kuama. za nas niko ne zna, nik.o 7.3. nas
veeras ne pita, ne misli ... ili ipak, moda ipak nek.o
na nas misii.. moda jedino... ali ko? Moe li sc
naslutiti ko na nas dvojicu misli... Ne, bolje se ne
pitati i zato sam podigao oi prema metalnom oklopu i kroz prikrinuti dio imad ivinjaka ahta
osmatram emu, moda za nijansu manje crnu tamu
nego to je ova naa u betonskom kvadratu i zato
sam,. 10 tvrdim samom sebi, umjesto da

rmusam

bezuSj:ljeno Dimija, odluio gledati itavu bogovetnu no u onaj crni prorez ocrtane tame iznad nas
i neu, zakleo sam se strahom, sutranjim danom
punim neizvjesnosti i bijede, kleo sam se svim l
svaim te noi .- san me nee nadmudriti l nadjaati
i neu dozvoliti tamo nekom revnosnom majmunu
da nas ive sahrani tl ahtu...
No.

Toplota seu ahtu osjetno smanji, valjda su privrnuli ventile u termoelektrani. Ljudima sad nije potrebna tolika toplina, ratrnaju dispeeri, sad ljudi ve
poodmaklo hru pokriveni jorgaruma, a.ngorskom
348

ebadi,

kako ko, pa zbog ega ne bi malo pritegli

topiovodc? Za nas oni ne znaju. Na nas ne raunaju,
takav je izgleda ivot" takva je, moe biti. i smrt.
Ljudi imaju jednu prekrasnu osobinu da brzo zaboravljaju ako nisu II pitanju njihovi Unl intereSI, to
bi na svijet rekao: po tuoj guzici ni stotinu batina
ne boH! Fino, posve fino. Zar nije ivot jedan stalni
nesporazumI aH tako izmontiran 1 udeen da funkdonira upravo savreno. Eto~ dok moj drugar hre,
ja bdim, Da li sam paljiv prema njemu, ili zato to
me je strah? Zavidim li mu, ili otrpJjujem svoj strah?
Nije li i ovo parenee mog ivota uvjebavanje
smrti? Da, razmiljam, moglo bi biti. esto sam i
sam to doivio, i sluao sam od drugih ljudi da, kad
podu zubaru, premru od straha i d. im treba i po
nekoliko dana dok se odvale sjesti na stolicu i
suoiti se s Idijctima t pricom za anestetik, dodirom
gvoa i hrskavim uvstvom kad klijeta zahvale
zub i ponu da ga upaju iz vilice, Nije li taj redoslijed neka vrsta uvjebavanj. boli i nije li itav ljudski
vijek uvjebavanje za prihvatanje smrti? Je li to ona
nada kad prvi put ovjek s upaljenim zubom utekne
ispred zubarske ordinacije, vjerujui da je bol prestao i da e se upala korijena i ivca zuba sama od
sebe smiriti? Nije li i sa nama dvojicom veeras
slina stvar~ jer ludaki vjerujemo da e sutra biti
bolje; neki mogunik e nas presresti na ulici i
ponuditi nam posao, dodijeliti nam po garsonijeru.
nova odijela i tople, vrste cipele? Vjerujem li II
takvo udo, u sluaj. II ljudski razum~ njihova 05349

jetil~ ednost i dobrotu?

Kasnije e sc ispostaviti da
je Diwlja. to ubilo, a mene koliko-toliko odralo za
neka nova, potmula iskuenja koja su dl)la.
Imao sam utisak da sam na mrtvoj strai, da
uvam magacin s municijom, ili pukovsku zastavu
dok sam bio na granici Rumunjske. Da, preda mnom
je granina ljnija i ja buljim tamo, tl drugu stranu,
oekujui nezvana. gosta, a prst mi se ledi na otponcu
maingevere s doboem. I pored umor.:!, II meni je
neko neobino, sladunjavo osjCat.yc da sam ipak
nekom potreban. Nuf.an sam ovom Dimiju. koji
boluje od jetre i slabog srca kako bi on mogao da se
odmori i da ne strahuje od uvara ahtova. Spoznajem koliko sam bio egoistian !ito sam ga pokuavao
probuditi,jer ta bib imao od toga? Umjesto jednog,
imao bih dva umora i dva straha, moj i njegov, a k
tome i dvije neprospavane noi, zar ne? Pitam se i
psujem samog sebe. Pitam sc kakav sam to ja tat i
pokvarenjak, kolika je teina ljudakog egoizma?
Vadim cIgaretu j pripaljujem ju dok grad iznad nas
poiva. U ahtu je jo toplo, t.man toliko da ruke ne
stavljam u depove. l beton je oko mene topal, cijevi
- ona tri svijena lakta to uviru li desni blok betona
- cvite~ apuu j dau kao usopljeni konji. 7.3Cvre
miijim cijukom i to je sve to sam uo tri metra pod
zemljom. Grad vie ne dokuujem niim, izuzev to
negdje daleko, prema stanici, zajei klopot tokova
teretnog voza,
Trepem prisjeajui sc lanjske zime, sijenja.
Dimi ija smo koliko~toUko imali sigurno sklonite
350

do jutra u jednoj zgradi na Odmutu, u podmmu to

nam ga je dobrovoljno ustupio jedan hiplk. ak nam
je dovukao i jednu rasklimatanu stranicu starog
kaua pa smo, im bi se uhvat10 sumrak. odvano
ili puni sigurnosti prema svom konsitu. Ah to Je
trajalo samo mjesec dana jer nas je neko otcinkario
predsjedniku Kunog savjeta i ovaj je na ulaznu
reetku podruma postavio nov novcat katanac marke "Verthajrn"! Tako smo nas dvojica ponovo noi
provodili po zavjetrinama, tako nam je II susret
dolo lanjsko proljee s prvim pticama, maslakom,
sa suknjama od plia na zategnutim guzicama mladih ena, Stigao nas je i razvigor. Mogli smo prati
carape i suiti ih u parku preko nasloua klupa. Prsti
su nanl bHi II raspadanju, a nokti izrasli i deformirani
kao u dinosaulUsa. Pranje koulja je o!poinjalo n.
rijeci, ali kad zajazi maj. i to su bili fantastini dani
kad se moglo opru!iti na vrelu zemlju, sluati cvrkut
tek ispiljenih ptica, pmm.tr.ti iznad sebe oblake,
razapete koulje kako ib lahor landara po vrbovDm
grmlju. Tih dana sam sreo svog prijatelja iz mladosti. Doao je kao trgovaki putnik da posluje s
ovdanjIm trgovcima j on mije na rastanku - nakon
pristojnog ruka ostavio poprilinu sumu novca,
tako da sam mogao bar jednu no prespavati u
hotelskoj sobi. Ali, od spavanja nije bilo nilIta kao
to odmora nije hilo nl te noi u ahtu. Naviknut na
tvrdu klupu i odmor II sjedeem staw, kad sam
legao u mekabnu postelju, sna nije bHo. Vrtio sam
se itavu no i pitao se uzgred koji je to davo pa ne
35!

mogu u ovakoj ljepoti ni trunice primiriti kad sam

umoran kao pas? Tek kasnije sam otkrio tajnu kad
sam naredne godine ponovo imao priliku da spavam
u postelji; a tajna je bila u tome to je valjalo ebe
razastrti po podu i lei na tvrd patos.
Tog proljea II parku se nije nita deavalo osobito, izuzev to je oko Grk ukrao nekom pijanom
gh.uncu sat s ruke) to se Cupa vratio fi izdravanja
prekrbjne kazne 7Jltvora. Cicko je pod uticajem
konjaka nou razbio Jzlog Bistroa, pokupio sve to
je moglo stati II kafanski stoljnjak i onda otiao pred
Lamelu, saekivao i znane i neznane prolaznike i

svakom od njih~ kao uzdatje~jer je navodno na lotoli

dobio glavni zgoditak. davao po bocu viskija, konjaka l pelinkovca. U osam sati strpali su ga u orku.
Cicko je bio poten lopovi i sve je s nokta priznao
pa je puten~ all je itavo ljeto bio tuan oekujui
poziv za Opinski sud ...
Pred oima mi se redaju uspomene u jarkjm
slikama, prepoznatljive do tanina. No polahko
zamire. jer, konano, ta je jedna ovakva no za

jedno proljete, za debelu knjiurinu to sam je prelistao od prve do zadnje stranice?

Na onom nenavuenom dijelu ahta viri jutarnja
svjetlost i ja razbudujem Dimija na nedostojan
nain:

_. Busovaa, karte molim!

on se istog asa prenu, zatrepta oima u udu ne
raspoznavajul gdje je i ko mu to trai voznu kartu.

352

- Nemam kartu - ree i pokua nanova poklopiti

od umora.

oi nateene

- Matori, di:1.emo sidrO', svanulo je! viknem

izbliza.
On me namrgoeno prostrijeli oima kao najveeg krvnika i promrmlja:
- Jebi se!

- S kim? - kesim se. ,- S kim, prdonja?

- S kim hoe, s Bogom ocem! Pusti me da
spavam, tek se smrklo- D"intine shvaa daje vani
VI..," jutro,

d.asu autobusi ve krenuli po isplaniranim

linijama i da moramo van, u ivot iznad nas, medu
ljude, automobile, pod fasade kua, u kafanu da
s3ekujemo taksiste kako bi nam platili topal aj i
da se lsprjsianjamo uz radijatorska rehra...On nita
ne dom3uje tek mzmrdanom svijeu, pa ja nanova
viem da kupi prnje, da je vani ve dan i on se
konano

pridie.
Izvlaili srno se i7. ahta polahko, oprezno tapkajui stopalima po ubetoniranim eljeznim ljestvama. Odgurnuli smo plou i gle predivnog uda: nebo
je bilo isto, bez ijednug oblaka!
Dimi Od07.dO. iz one kvadratne rupetine od cementa takoder zapaa ljepotu neba i veli:
- Uj, stari, danas bismo izgleda mogli imati
slmce?
- Da - odvraam mu proteui se napolju.
Moglo bi biti sunca ako s Vlaja ne krene nevri~

jeme. Tamo ti je prava tvornica oblaka .. ,

353

Zguvani smo, kiseli i spolja i iznutra, ali ta to

mari? Kreemo, moramo jo jednom pokuati, a
onda mi Dimi teko diui ree:
- Zar si zaboravio da nam je Cupa obeao po
kolut pite?
- Stvarno, kaem. Stvarno sam na to zaboravio.
- onda pourimo u park - sope m.irni. - Ako
zakasnimo samo trun1, popiaj me, ako taj ne

pojede sve...
S crkvenog tornja biju zvona, Jutarnja misa l
poziv na obeanu pitu.
U parku, na treoj klupi lijevo ugledali smo Cu
pu. Kad smo razmotali novinski papir, primjeu
jemo da je pitl. jo topla i mi jc dijelimo na dvije
ravne polovine.
Tako je to kod nas, drugaije ne moe.
Kad smo zavrili s jelom, ,apalili smo cigarete i
Dimi se odnekud sjetIo da me upita kuko sam
spavao u ahtu.
- Bogovski - slagao sam.
Jduog proljea, nekako sredinom marta, Dimi
je iznenada umro~ mjesec ili dva nakon to mu je
regulirano pravo na mirovinu, Otada se i u mom
ivotu mnogo tota izmijenilo, tako da danas imam
na to lei i im se utop1iti kad zastude dani, nH i
dan-danas uvjebavam vrst san na udobnom leaju.
Spavajui po tvrdim parkovskim klupama i betonu.
moje tijelo sc jo uvijek buni na ovu naglu promjenu
i ja pokatkad obad razastrem po patosu i odmah
,.aspim kao najvei sretnile
354

Rado odem i na groblje d. obiem humke mog

sina, ene i brata i redovito navratim na grob mog
prijatelja Dimija. Ukupan jc u pristranlm, u veli

kom drutvu onih bez ikog svoga, koji umru, naglo

i bez ikakve najave. Tu raste jedan samoniklijalJlan
i j. Dimijevu humku brzo pronaem, gdje ostajem
najdue, ne zato to mi je bio u "ivotu znaajnijI i
drai od olOjih najrodenijih, ve zato to II blizini
im.jedan kamen na koji redovito sjednem i pripalim
cigaretu. Dok puim, pred oima mi iznikne ona
naa zajednika no .to smo je proveli u ahtu. tri
metra ispod nivoa zemlje i ja se zapitam r.hog ega
mu, dokje bio iv, njkadnisarn pomenuo preivljeni
strah koji sam istrpio dokje on hrkao kao ra.~timani
traktor?
Deuram li j danas nad njegovim snom i da li
oslus1<ujem prikradanje neke nove slutnje? Nisu li i
ove moje sve ee posjete groblju, Dimi, stari moj,
najprostije uvjef.bavanje smrti?
Sutio je, vrsto se drao sna star) Usne ili je san
drao njega?
Tako je to s nama, drugaije ne moe biti...

355

BIOGRAFIJA
BIBLIOGRAFIJA
LITERATURA

BIOGRAFIJA

Muhamed Kondi je roden 28, 9, 1932, godine u

Derventi, gdje je zavrio osnovnu i srednju kolu, Fiiozofski fakultet, odsjekjugoslavenskih knjievnosti i matcmjegjezika, zavrio je u Sarajevu. Po zavretku studija
slubuje kao prosvjetni radn~ a potom novinar u Derventi, Prnjavoru, Slavonskom Brodu, Tuzli i Travniku.
Potkraj ezdesetih ~odina nakon teksta o pronevjeri u

viteAkoj zemljoradnIkoj zadruzi i osvrta pod naslovom

"Koga kriju knjige dugQvanja ll ostaje bez poslu, a 1972.

zbog verbalnog delikta osuen je na tri i pol godine

:zatvora. Nakon izdrane kazne pet godina je bez zaposlenja i stana, na rubu egzistencije. To je, medutim,

vrijeme njegove pune stvaralake afirmacije. Nakon

hrojnih nagrada na anonimnim natjeajima za novelu i
kratku priu objavljuje niz romana i pripovijetki za koje
dobija brojne knjievne nagrade: nagradu Zeljezare Sisak", nagradu lP "Svjetlost", nagradu Udruenja pisaca
BiH.
Umroje 1. oktobra 1996. godme u Zenici.

359

LITERATURA

BIBLIOGRAFIJA

L NO NEMA SVJEDOKA. Svjetlost, Slltajevo,

2.

3.
4.

5.

1979.
SII..lCIJUMFRONT. Svjetlos!, Sarajevo, 1981;2.
izd. Svjetlost, Sarajevo, 1985 (Savremena knjiev~
nost naroda i narodnosti u Bosni i Hercegovini).
TVE MUKE. Svjetlost, Sarajevo, 1983.
HAM~DAGOVA OSVETA. Veselin Maslea. Sara
jeva, 1984.
UVJEBAVANJE BOLI. Svjetlost, Samj.vo, 1988.

6. LIMENII..lJES ZA SALCBURG. SvjetIosI - Nalia

rije, Sarajevo: Zenica, 1989.
7. SUNJI. Izabrane pripovijetke. Svjetlost. Sarajevo,
1991. (Muslimanska knjievnost XX vijeka).

Ali, nemaludin: Muhamed Krmdi: ''Ham-Dagova osveta". Sarajevo 1984. Putevi, Banja Luka,

XXXIl1985, 3, 8381.
2. Deli, Jovan: I nepn]atelj je ovjek, Muhamed Kondijd: "Silicijumfront". Sarajevo 1982, (1981).

Poli~

i;ka, LXXXl1983, 25097 (20.VIll).

3.

Durakovi, Enes: Muhamed Klindi,' "Silicijum

front". Sarajevo, 1981. :ivoi, XXX111982, 1112,

480-581.
4. Dafer, Rizo: MuhamedKandiil: "Ham-Dagova (Niveta". Sarajevo, 1984. Most, Mostar, XH!l985, 60,

124.
S. Handi, I7..et: Muhamed Kondi: "Uvjebavanje

boli". Sarajevo 1988. 04;ek, XLIl1988, 24, 2425.

6. Hrva, Boban: Bie to trilOgija. Muhamed KQfldi.
Naa rije, Zenica, 26. IX 19lB.

1. lvankovi~ Zeljko: Snaga i usporetyfJ. Muhamed

KondiiJ, Odjek, XXXlll!1980, 1,24.
8. - Svijet romana Muhameda Kondia. Izraz.
XXVllltl984, j 112, 587594; :ivot, XXXV!1986,
7-8, 69-&8; Dogledi. Knjievno-kritiki tekstovi.
Univer7.al,Tuzla, 1987, ,tr. 92108.
9. - "Silil.ijumji"oor" ~ govor izmedu prolog i budueg.
,""vijet romana Muhameda Kondjda, II : Muhamed
Komii: Devad Karahasan: Izabrana djela. Svjetlost, Sarajevo, 1984f1985ysir. 5-14, Savremena knjievnost naroda i narodnosti Bosne 1Hercegovine II
50 knjiga, knj. 47.
360

361

10. Jovanovi, Branko: liubav prema Rosni. Muhamed

Knnd1i: "Ham-Dagova osveta" i dn.tge pn'(,~. Veselin Maslea, Sarajevo, 1985 (1984!). Glas komuna,

21. Stojanovi, Branko: Antiratni roman. Muhamed

Doboj, XXXIXlI985, 1411,6.

Ka:tela~ Jure: Evropsko proza. Muht111Ul Kondii,
Vjesnik L.eljezareu Sisku, 9. oujka 1983.
Kljuanin, Zilhad: Muhamed Kondi: "Ham-Dagova osveta ". Sarajevo, 1984. Knjievna re,
XIV11985, 268 (!O. I).
Krsti, Nikola: Epski zamah. Muhamed Kondti.
Sartyevske novine, l]. VIII t 982.
Lovrenovi, Ivan: Muhamed Kondii: "No nema
svjeolw". Sarajevo, 1979. !Jesn;k, XU1979, 11600

22. Suboti, Mladen: Bol je bog. Muhamed Kondi:

"No nema svjedoka". ivot, XXlXll980, 9, 52552723. Tri(kovi, Rist(J: Od Muhameda Kondii do Meh.
meda Selimovica. tillot, XXXl198J, 9, 255.
24. - Muhamed Kondi; "Ham~Dag()va osveta". Sara-

lL

12.

13.

14.

(l L XII).
15. Mahmutefendi, Kemal: "Sjeanje na iVO/ff. Mu-

hamed Kondiic: "No nema sVjedoka ff, tivo1,

XXXl1981, 5, 645-647.
16. Popovi, Radmila: Muhamed

Kondi.

t;vot, XXXlJlI1984, 1-2, BI-lJ3; Duh;

kantar. Os/obodenje, Sarajevo, j 988, str. 199-20L

jevu, 1984. OS/Qbrxknje, XLlll11986, 13494.

25. Vranje ore: SaJ1Wunitcnje zla. Muhamed

mei

Kond:n, Osloboenje,

XU!1984, 1. februar;

Problemi. piSci, dela, KrYiga V.

KOlldii:

"Si!icijum-

KOIl-

dM. Naa rije, Zenica, 6.Vl1984, br. 1818.

26. Vui, Savo: Muhamed Kon.di(:: "SiUciju.m front".
Sarajevo, 1982. Odjek, XXXV119R2, 15-16, 19.
27, VukQvi~ Radovan: Osjeaj ivota i prirode. Muha~
Vc~elin

Maslea,

SO!lljevo, 1988, sir. 345-349.

frant", Sarajevo, Osloboenje. XU1983. 12612.8;

Radio Sarajevo Trei progrl1Jt1;. XlIII 983, 40, 40941L

17, Stanii, Boidar: Muhamed Kandiii: "ive muke",
Sarajevo, 1983.

ln.

Znaenja,

Mustafa EMAN

Doboj, lV1l985, 9, 169-

18, - Muhamed Komifi: "Ham-Dagova osveta I' i druge

prie. Veselin Masleila, Sarajevo, 1984 ... Znaenja,
Doboj, IV/1985, 10, 17()'172.
19. -MuhamedKondii: "(fvjebavanjeboli". Sarajevo,

1988, !Jesnik, XLVIWI988, 14618 (14. IV),

20. -- Muhamed Kondiid: "limeni lijes za Salcburg".
Svjetlost, Sarajevo, 1989, Oko, Zagreb, XVlll1989,
458,21; O.ijek, XLl111989, 17,23.

362

363

SADRAJ

,
\

Enver Knzaz: HISTORiJA KAO OKVIR ZA PRIU.

Muhamed Kondi: SUNJI

~~~j~~b~':::""

::-:{~

...... .:::::: ::::

Turklla .................. , . , ................ 49

ZemJja ....................... .....

60
Dukat.........................
. ........ (7i~
Jatak " . " . .
. ....... _. ....
. ..... " " lS4

:=Da~o~~~':::::::::::."". oo::::::::::: "i7i)

Obeanje .. "' ____ '_

Musafir .. . . . . . . . . . .
ena. . . . . . . . .

.. , ........ , ...

. .... " . . . . . . . . . .. 135

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. Q'41l'

Plijen .................... ".......

161

... " ......... ___ , .. """

171

Posveenik

J)elalovSlUl ............ _........

K:azna ............ , .. . .. ..

"0

'

184
.. .... ..2l!.b

'

Tajnajevrejske kue ........ ................

ovjek sa broja tri . __ .'
.. , .. '" __ ..... _. __ "

Raka........................

213
i~3

. .........

249
Dan kada je nestao Hudam . . . . . . . .
. . . . . . . .. 2(,.1
Manuet i golubovi. ______ .
..,,. ,. .
2g9

uta angorska maka .... , ... "...

. . . . . . . .. 300
Hrast .. ,',..............................
308
Uvjebavanje boli." ............................ 317
tj ahtu ... _ ... _..... " .... , ...... , . . .

337,

BIOGRAFIJA, BIBLIOGRAFIJA, LITERATURA" .. 357

Muhamed Kondii

sutNJ]

izdava

Doonjaka

zajednica kulture
"Preporod"

Izdavako predt1zee

Sarajevo
Br.milaca Sarajeva 30

Zaizdm'tla

ALIJA PlRrt

Lektor i korektor
BERNrSA PURr~

RaUJwrska

priprema

BZK "Preporod" - "Bonjaka bR~a podataka"

JASMINKO MULAOMEROVl
tampa

Tiskama OPTIMA, Ljubljana

Za tampanju

IGOR V[l)MAR

tampano II 3.000 primjeraka

1999.

CIP _ Katalogi7.acija ti pub1ikileljl

NacioollIna i lmivet7.itetska biblioteka Bosne i Hercegovine,

Sarajevo

UDK ,~l,t !?)K497,6 32

UDK821.163A(497-6).09
UDK Ol2Kond:f.it M,

Kond~ic

M,

KOND1,Muhamed
Kondit, - Sarajevo' BZK lP PtefXl!od,
21 Cln, (Bonjaka knjIevnost II 100 knjiga)
His.torija~okvir za priu! F.nvcr Kaznz' str. 5-23, ~ Biogmfija~ str.
359, ~ Bibliografija rMustafa eman: str. 3{iQ-363

Su1nJi i Mu.itan:wd

1999 - 363

lltr. :

ISBN 9958-82i}-05~6
COBI.SS-LD 6420230
Na Qli.UQ1'U mllj~:tI MlOt,l1m;tva obra:t(lvllnja, kullllW i s\X"!1.3, Bo!ma i
Hercegovina, FOOl'1aclja Bc!Ine l Hw.:egovi!le, broj: 02-413~1S3196, od
21.1.1996 godine, a pt"\mU l.nu 19, \aka ll, mv 2. zakooa (I PUI'tVIli\1
.. rorrwtp!'OiM'(l(\a i usluga ("S.lubellj liSi RBiH", broj ~5 i 9195). djela-edicije
HoJnjOlJk.a knji~! u !OOkil.jiga su proill1od na ijisepromet r.cplaa pt>fez
na promet proiZ\!odlll us1uga,