InternationalInterdisciplinaryJournalofYoungScientistsfromtheFacultyofTextile

Technology

Ekotoksikologija arsena
Valentina Petrak*, prof. dr. sc. Gordana Pavlovi** (mentor)
*Studentica na Tekstilno tehnolokom fakultetu
** Zavod za primijenjenu kemiju, Tekstilno tehnoloki fakultet, Sveuilite u Zagrebu,
Prilaz baruna Filipovia 28a, Zagreb 10000.
e-mail: gordana.pavlovic@ttf.hr

Saetak:
Ovaj zavrni rad govori o arsenu. Moemo ga podijeliti na tri dijela. Prvi dio govori o arsenu kao
elementu, njegovim nalazitima, dobivanju, upotrebi i povijesti. Drugi dio govori o problematici industrije
i tekih metala, s naglaskom na tekstilnu industriju. Trei dio rada govori o arsenovim spojevima, njegovoj
prisutnosti u okoliu, hrani i vodi za pie te njegovim tetnim uincima za ljudsko zdravlje.
Kljune rijei: ekotoksikologija; arsen; teki metali; toksinost

1. UVOD
Problem oneienja prirode i okolia je izrazito pojaan posljednjih nekoliko desetljea. Zbog poveanja broja stanovnika, sve
je vea industrijska i poljoprivredna proizvodnja. Proizvodnju prati poveano koritenje prirodnih ruda i sporednih produkata
proizvodnje kao to su otpadne i otrovne tvari. Oneiuju su zrak, voda, tlo i hrana te se naruavaju uravnoteeni odnosi u
ivotnim zajednicama. tetni imbenici djeluju na ovjeka i njegovo zdravlje. Stoga je u dananje vrijeme od izuzetne vanosti
posvetiti se problemima ouvanja prirode, okolia, biotike raznolikosti i zdravlja ovjeka.
Ovaj rad se bavi problematikom industrije i tekih metala, a posebice arsenom i njegovim spojevima koji su zbog este i
dugotrajne primjene u industriji i poljoprivredi znaajni imbenici oneienja prirode i okolia.
2. ARSEN I EKOTOKSIKOLOGIJA
Elementarni arsen je polumetal koji se u periodnom sustavu elemenata nalazi u V.(duikovoj) skupini zajedno sa duikom,
fosforom, antimonom i bizmutom. Atomski broj mu je 33, a relativna atomska masa 74,922. Elektronska konfiguracija arsena
je [Ar] 3d10 4s2 4p3. Arsen se javlja u dvije alotropske modifikacije: nestabilnoj utoj heksagonske strukture i stabilnoj sivoj sa
slojevitom strukturom. uti arsen ili -arsen gustoe 2,0 g/cm nastaje naglim hlaenjem arsenovih para. On je mekan poput
voska i ne vodi elektrinu struju. Zbog svoje nestabilnosti on ve pri sobnoj temperaturi, a osobito utjecajem svjetlosti brzo i
lako prelazi u sivu modifikaciju [2]. Sivi ili -arsen gustoe 5,8 g/cm je krt i bez sjaja (slika 1). Pri atmosferskom tlaku
sublimira pri temperaturi 613 C, a pri tlaku od 36,4 kPa to je tlak vlastitih para se tali pri 817 C. Parama arsena do 800 C
odgovara formula As4, a iznad 1700 C formula As2. S vlanim zrakom reagira ve pri sobnoj temperaturi, a zagrijan na
zraku gori modrim plamenom stvarajui gusti dim As2O3 koji ima miris po enjaku.
Pri sobnoj temperaturi izravno se spaja s fluorom i klorom, a zagrijan i s bromom, jodom te sumporom. Ne spaja se s duikom,
borom, silicijem i ugljikom. Jake oksidativne kiseline, kao to je koncentrirana duina (zlatotopka), oksidiraju ga u arsenovu
kiselinu dok ga razrijeena duina kiselina oksidira u arsenastu kiselinu [1]. Amorfni crni arsen dobiva se sublimacijom
arsena bez prisutnosti zraka. Nastaje i razgradnjom arsenovodika zagrijavanjem pri emu se izluuje u obliku pare stvarajui
zrcalni nanos (tzv. "arsensko zrcalo"). Ova se reakcija koristi za dokazivanje malih koliina arsena u sluaju sumnje na
trovanje (Marshova proba). Zagrijavanjem na 360C prelazi u stabilni sivi arsen uz razvijanje topline. Arsen ima jedan izotop,
arsen-75, koji nije radioaktivan [4].

TEDI Vol 5 (2015) page 86

InternationalInterdisciplinaryJournalofYoungScientistsfromtheFacultyofTextile
Technology

Sl. 1: Elementarni sivi arsen [3]

Tab. 1: Neka fizikalna svojstva arsena [4]
Kemijski simbol
As
Atomski broj
33
Atomska teina
74,92160
Talite
Arsen se ne tali sublimira na 616 C
Oksidi
As2O3 i As2O5
Arsen je 53. element po rasprostranjenosti u zemljinoj kori sa udjelom 1,5 ppm. Neto samorodnog arsena nalazi se u prirodi u
mikrokristalnim strukturama koje se nalaze u Sibiru, Njemakoj, Francuskoj, Rumunjskoj i SAD-u [4]. Najvei dio arsena
nalazi se sa sumporom u rudama kao to su arsenopirit (FeAsS) (slika 3), realgar ili crveni arsenov blistavac (As4S4),
auripigment ili uti arsenov blistavac (As2S3) te enargit (Cu3AsS4). Arsen se pojavljuje i kao leukopirt ili arsensko eljezo
(FeAs2). esto se nalazi u rudama srebra, kositra, olova, kobalta, bakra i nikla, to je od posebne vanosti u metalurgiji tih
metala. To su poznate rude kobalit (CoAsS) (slika 6), smaltit (CoAs2), nikelin (NiAs), kloantit (NiAs2) i druge [5]. Ove rude se
ne kopaju zbog arsena, ve se on dobiva kao pratei proizvod kod izoliranja ruda drugih metala kao to su bakar, olovo, kabalt
i zlato. Oksidne rude od kojih je najvaniji arsenolit (As4O6) su znatno rjee.
Elementarni arsen moe se dobiti termikim razlaganjem arsenopirita (FeAsS) bez prisutnosti zraka pri emu sublimira prema
jednadbi:
4 FeAsS (s) 4 FeS (s) + As4 (g) (1)
Iz sulfidnih ruda arsen se dobiva i prenjem sulfida, pri emu oni prelaze u oksid koji se zatim reducira s ugljikom:
2 As2S3 (s) + 9 O2 As4O6 (g) + 6 SO2 (g) (2)
As4O6 (s) + 6 C(s) As4 (g) + 6 CO (g) (3)
Tako nastali As4O6 je plinovit, ali hlaenjem ovrsne i tako se odvaja od SO2. Isto je i sa smjesom plinovitih As4 i CO.
Hlaenjem se As4 prevodi u vrsto stanje. Kako se sulfidi arsena nalaze u rudama bakra, tako moemo arsen dobiti od plinova
koji nastaju prenjem tih ruda. Arsen se tu nalazi kao As4O6 i odvaja se hlaenjem.
Svjetska je proizvodnja arsena u obliku njegovog oksida je oko 50 000 tona godinje, to je i vie nego je industriji potrebno.
Glavna izvozna zemlja je Kina. Druge zemlje znaajne po proizvodnji arsena su ile i Meksiko. Svjetske rezerve arsena u
bakrenim i olovnim rudama doseu 10 milijuna tona [4].
Elementarni arsen nema posebne primjene. U malim koliinama koristi se kao dodatak bakru i olovu i nekim legurama da im
se povea otpornost, tvrdoa ili sjaj. Olovu se dodaje u maloj koliini pri izradbi same. Legure olova s dodatkom 0,3 - 0,5%
arsena koriste se za izradu meke same, a s dodatkom 2 % arsena za tvrdu samu. Mala koncentracija arsena poboljava
termika svojstva bakra i njegovu otpornost na koroziju. Legura arsen bakar (99,65 % Cu; 0,025 % P; 0,30 % As) se
upotrebljava za izradu bojlera, radijatora, izmjenjivae topline i cijevi za kondenzaciju. Arsen se takoer koristi u bronanju i
pirotehnici [6]. Visoko proieni arsen ima primjenu u poluvodikoj tehnologiji gdje se koristi sa sicilijem i germanijem, a
najvie kao galijev arsenid (GaAs) koji ima sposobnost pretvaranja elektrine struje u lasersku svjetlost te se kao takav koristi
za proizvodnju lasera, dioda i tranzistora. Galijev arsenid dobiva se reakcijom vodika i arsenovih para s galijevim oksidom
(Ga2O3) pri temperaturi 600 C [1].

TEDI Vol 5 (2015) page 87

InternationalInterdisciplinaryJournalofYoungScientistsfromtheFacultyofTextile
Technology

Sl. 3: Arsenopirit [3]

Sl. 4: Realgar [3]

Sl. 5: Auripigment [3]

Sl. 6: Kobalit [3]

Daleko su vaniji spojevi arsena. Oni se upotrebljavaju u industriji koe i krzna, industriji bojila, u drvnoj, staklarskoj i
farmaceutskoj industriji, a najvie u poljoprivredi za zatitu bilja od tetoina kao herbicidi i defolijanti [5].
Arsen kroz povijest
Ime arsen najvjerojatnije potjee od arsenikon, grke rijei za uti mineral auripigment (As2S3). Korijen rijei se moe nai i u
arapskom nazivu za auripigment - az-zernikh [7].
Otkrie elementarnog arsena pripisuje se Albertusu Magnusu, njemakom filozofu, teologu i crkvenom nauitelju roenom
oko 1200.-te godine. Osim opsenog znanja o teologiji i filozofiji, bavio se i matematikom, astrologijom, fizikom, biologijom
te alkemijom i magijom [8]. Neke rasprave vezane uz otkrie arsena spominjale su kamen, vjerojatno realgar (As4S4) koji se
mijeao s biljnim uljem ili sapunom i zagrijavao, a tvar koja je sublimirala bio je isti arsen kojim se obraivao bakar da bi se
dobila srebrna boja. Vjeruje se da ga je Magnus dobio na taj nain. S druge pak strane, nije sigurno da je ta tvar koja je
sublimirala bio isti arsen. Prvi autentini podatak govori da je isti arsen 1649. godine izolirao Johann Schroeder, njemaki
farmaceut zagrijavajui oksid arsena sa ugljenom. Kasnije je Nicolas Lmery, francuski kemiar i fiziar promatrao nastanak
arsena zagrijavajui mjeavinu arsenovog oksida, sapuna i sode [6].
Arsen se primjenjivao u antikoj metalurgiji. Rabili su ga Egipani tri tisue godina prije Krista, a takoer se primjenjivao i u
antikoj Kini za proizvodnju srebrnih povrina na zrcalima i ogledalima. Arsen je u jednoj od prvih rasprava o staklu naveden
kao jedan od tekuih sastojaka koji se dobiva kristalizacijom tijekom grijanja stakla [9]. Pare arsena bile su opasne za ljude
koji su izraivali takve predmete. Proizvoai bronce zajedno sa svojim obiteljima bili su dugotrajno izloeni djelovanju
arsena jer su mnoge rude bakra, zlata i olova sadravale znaajne koliine arsena koji je isparavao. Dolazilo je do masovnih
otrovanja.
Auripigment (As2S3) i reaglar (As4S4) su se rabili u konoj industriji gdje su radnici najvjerojatnije takoer bili izloeni arsenu.

TEDI Vol 5 (2015) page 88

InternationalInterdisciplinaryJournalofYoungScientistsfromtheFacultyofTextile
Technology

U antikim vremenima vjerovalo se da je auripigment sadravao zlato pa je tako dobio i ime. Arsenopirit je bio poznat kao
lano zlato. Mappae Clavicula, zbirka antikih alkemijskih metoda sadravala je velik broj recepata kako iz auripigmenta
dobiti zlato.
Auripigment i reglar su se koristili kao uta i crvena boja, ali i u kozmetike svrhe. Mnogi antiki lijenici poput Aristotela i
Hipokrata, koristili su arsen za lijeenje niza bolesti poput ireva, gljivica i kalja. Rimljani i Grci takoer su poznavali
terapijska svojstva arsena. Stoljeima su ga prepisivali za lijeenje bolesti poput reumatizma, tuberkuloze, malarije i eerne
bolesti [10].
Lijenici starih vremena, Hipokrat i Plinije su prepisivali upotrebu arsenovog sulfida u lijekovima, ali on je zaista postao
poznat u osamnaestom stoljeu uvoenjem otopine dr. Fowera. Smijeao ju je 1780. godine doktor po kojem je otopina i
dobila ime, otkrivi da je korisna u lijeenju pacijenata s groznicom. To je otopina kalijevog arsenita uz dodatak mirisne vodice
od lavande. U au vode dodavalo se nekoliko kapljica lijeka ili se uzimao s vinom. U 19. Stoljeu cijenio se kao lijek za sve
bolesti, sredstvo za jaanje i afrodizijak. Koristio ga je ak i Charles Dickens [4].
Arsen je tijekom srednjeg vijeka postao sinonim za otrov. Tada je trovanje postalo dio drutvenog i politikog ivota. Bijeli
arsen ili arsenov trioksid se upotrebljavao za samoubojstva, ali i kao najei kriminalni otrov za ubijanje u borbi za vlast. To
je bio bijeli prah bez mirisa i okusa koji nije umanjivao apetit, bio je smrtonosan u malim dozama i vrlo lako se mogao
pomijeati sa eerom. Njegovo djelovanje bilo je kumulativno to je trovau omoguavalo da oslabi rtvu malim dozama
tijekom duljeg vremena. Simptomi akutnog i kroninog trovanja bili su slini prirodnim bolestima i prikrivali su pravi uzrok
smrti. Najvie otrovanja arsenom krajem 19. i u prvoj polovici 20. stoljea vee se uz preparat Miomor raen na bazi arsena.
Zato ne udi to su krajem 19. stoljea razvijene dobre analitike metode za dokazivanje arsena u biolokom materijalu, a
posebno u kostima mrtvih. Miomor je bio omiljen i u hrvatskim krajevima, posebno u 20. stoljeu, kada je i dokazan u nekim
sluajevima. Potpuno je potisnut s trita pedesetih godina 20. stoljea i od tada nema poznatih sluajeva otrovanja u naoj
zemlji [11].
Nizozemski slikari sedamnaestog stoljea su cijenili svjetlo utu boju auripigmenta koju su nazvali kraljevsko uto.
Meutim nisu znali da e ona tokom vremena oksidirati u arsenov oksid te da e izblijedjeti i na koncu se poeti odvajati od
platna.
Osim namjernog trovanja arsenom, prisutno je bilo i sluajno trovanje arsenom. Tragovi arsena bili su prisutni u mnogim
proizvodima, kao to su npr: djeje knjige, kartonske kutije, razne naljepnice, omoti slatkia, igrae karte, umjetno cvijee,
ukrasi od voska, djeje igrake, kona odjea, tepisi, zidne tapete, boja za zidove, kozmetiki preparati, staklo. U principu,
svatko je mogao doi u doticaj s arsenom. U Parizu je 1828. godine 4 000 ljudi patilo od probavnih smetnji, konih bolesti i
upale ivaca to je povezano sa trovanjem arsenom. Prvi sluajevi trovanja arsenom opisani su 1729. godine pod nazivom
talionika uga [5].
2. 4. 1. Arsenska bronca
Susret s arsenom dogodio se prije vie od 5000 godina. Naime, u kosi ledenog ovjeka koji je naen ouvan u ledenjaku u
talijanskim Alpama, odreena je visoka koncentracija arsena. Vjeruje se da je on izraivao bakrene kotlove te je na taj nain
bio izloen djelovanju arsena, jer se bakar esto talio iz ruda bogatih arsenom [4]. Zapravo, bronano doba je poelo sa
slitinom bakra s arsenom koju su talioniari nainili sluajno kad su istaljivali bakar iz rude koja je sadravala arsen. Takav
bakar se bolje lijevao, a kovanjem je zadobio veliku tvrdou. To je zapravo bila arsenska bronca, prethodnica prave, kositrene
bronce. Bakrena ruda sadravala je arsen od primjeanog minerala enargita, Cu3AsS4, a u nekim ruditima i mineral domejkit,
Cu3As. U niim slojevima ruda je sadravala i samorodan arsen. Dakle, bilo je prilike za nehotinu pripravu arsenske bronce, a
zatim i za njezinu namjernu proizvodnju i to irom Europe i Male Azije, osim na Cipru, gdje je bakrena ruda bila bez arsena.
Sadraj arsena od oko pet ili vie postotaka u nou i sjekiri od bakra iz 4. ili 3. tisuljea pr. Kr. u Maloj Aziji i u Europi
dokazuje da je talioniar bakarnoj rudi dodavao arsenom bogatu rudu i time namjerno proizvodio arsensku broncu. Bilo je to
zato da pobolja kvalitetu bakra. Iako se opravdala upotrebom, arsenska je bronca bila naputena ve nakon nekoliko stoljea.
Pri prenju rude, koja je dala bakar takve kvalitete, taloio se posvuda bijeli talog arsenova trioksida. Od udisanja arsenovih
para, talioniari su obolijevali i umirali te su naputali proizvodnju takve bronce. ini se da drugog rjeenja nije bilo, jer su
pristupaan arsen zamijenili kositrom iz rijetkih i dalekih rudita. Talioniari su napustili arsensku broncu, ali postupak
poboljanja bakra je ostao. Trebalo je samo arsen zamijeniti nekom drugom primjesom. To je bio kositar, a slitina je bila
bronca.[10]
2. 4. 2. Pariko zelenilo
Pariko zelenilo ili parika zelena boja (od engl. Paris green) je zapravo bakrov(II) acetoarsenit (Cu(C2H3O2)2 x 3Cu(AsO2)2,
ili bakrov(II) acetat triarsenit. To je anorganski spoj, koji kristalizira u jako otrovnom esmeraldno-zelenom kristalinom prahu
TEDI Vol 5 (2015) page 89

InternationalInterdisciplinaryJournalofYoungScientistsfromtheFacultyofTextile
Technology

[12]. Efikasnost arsena kao insekticida otkrivena je sluajno kada je ogoreni farmer bacio neto parikog zelenila na sadnice
krumpira i vrativi se nakon nekoliko sati otkrio da su svi kukci mrtvi. Nakon toga, 1867. godine zapoela je njegova iroka
primjena. Pariko zelenilo takoer djeluje kao otrov za ivotinje (rodenticid).

Sl. 8: Pariko zelenilo [3]

Brojni umjetnici i majstori nisu imali pojma koliko je otrovna boja kojom su se koristili za svoje slike ili ukraavanje prozora,
zidova i odjee. Parika zelena je bila posebno popularna meu impresionistima i postimpresionistima, a posebno ju je volio
uveni slikar Paul Czanne (smatra se da je upravo ona kriva za dijabetes od kojega je kasnije obolio). Takoer se smatra da su
upravo Van Gogh i Monet, koristei ovu boju, dobili neuroloke smetnje, a Monet i sljepilo. Postoje povjesniari koji smatraju
da su Napoleona ubile zelene tapete u njegovoj kui na Sv. Heleni [12]. Naime, u vlanim prostorijama tapete su se ovlaile.
Zatim je dolo do pojave plijesni, posebice s unutarnje strane. Rastu plijesni pogodovala je hranjiva podloga od ivotinjskog
ljepila koje se tada koristilo. Plijesan je pak inicirala kemijske procese kojim se bakrov arsenit pretvarao u otrovne pare arsena
koje su udisanjem uzrokovale trovanje [13].
2. 4. 3. Arsen u ratu
Arsenov spoj imena levisit ( dikloro(2-klorovinil)arsin ) koriten je kao kemijsko oruje u Prvom svjetskom ratu. On je na koi
stvarao neugodne plikove, a udisanje njegovih para vodilo je do oteenja plua. Levisit je tekuina sa vrelitem na 170 C, ali
je dovoljno hlapiva da stvara smrtonosnu paru. Ovaj spoj ime je dobio po amerikom kemiaru Lewisu koji ga je razvio.
Protuotrov za levisit je Britanski antilevisit (BAL). Njegovim ubrizgavanjem u tijelo rtve stvara se spoj koji se izluuje iz
tijela. BAL (takoer poznat kao 2,3 dimerkaptopropanol) jo se uvijek koristi u lijeenju osoba otrovanih arsenom, ivom ili
drugim tekim metalima [4]. Dvije sulfohidrilne (SH) skupine iz te molekule vrsto se veu za arsen i otrgnu ga od proteina i
enzima za koje se vezao te ga uklanjaju iz tijela.
Ubijanje arsenom uvelike se proirilo nakon to se on poeo dodavati otopljenom olovu da bi poveao otpornost metka.
Doktor Thomas Holmes je zasluan za izum i popularizaciju balzamiranja arsenom kao sanitarne prakse tijekom Amerikog
Graanskog Rata. Na taj nain tijela vojnika su ostala ouvana do pokopa. Koritenje arsena za balzamiranje diljem
Sjedinjenih Drava trajalo je sve do 1910. [9].
2. 5. Ekotoksikologija arsena
Ekotoksikologija ili toksikologija okolia mlada je multidisciplinarna znanost koja se pojavila krajem ezdesetih godina
prolog stoljea nakon intenzivnog koritenja pesticida, poglavito DDT-ja, u poljoprivrednoj proizvodnji u SAD-u nakon
Drugoga svjetskog rata [14].
Termin ekotoksikologija prvi je put uporabio R. Truhaut 1969. godine u svom radu Ecotoxicology: objectives, principles and
perspectives. On je ekotoksikologiju definirao kao znanost koja izuava irenje toksinosti u prirodi, uinke otrova na pojedine
organizme i ivotne zajednice, odnosno ekosustav. U novije vrijeme i drugi znanstvenici donose razliite definicije za ovo
mlado znanstveno podruje:
Ekotosikologija je znanost koja pruava direktni ili indirektni uinak ksenobiotika na ekosustav, na sve ivue
organizme i njihovu organizaciju te na odnos ksenobiotika prema neivoj tvari, na njihove meusobne odnose i odnos
prema ovjeku.(J.M.Juany, 1979.)

TEDI Vol 5 (2015) page 90

InternationalInterdisciplinaryJournalofYoungScientistsfromtheFacultyofTextile
Technology

Ekotoksikologija je znanost koja prouava svaku kvantitetnu i kvalitetnu promjenu fizikih, kemijskih i biolokih
karakteristika osnovnih sastavnica okolia (zraka, vode, tla, hrane), i to razliitim kemijskim, biolokim i fizikalnim
imbenicima, to dovodi do naruavanja zakonitosti u ekosustavu, koja se temelji na mehanizmima samoregulacije.
Te promjene djeluju danas, ali djelovat e i ubudue, na pogoranju zdravstvenih, gospodarskih i drugih uvjeta ivota.
(O. P. Springer, 1981.).
Ekotoksikologija je znanstvena disciplina iji je zadatak istraivanje dolaska, uinka, zadravanja i dinamike
(kretanja, razgradnje, pregradnje) tetnih otrovnih tvari, polutanata, agrokemikalija, ksenobiotika i dr. (D. iki,
2001.) [14].
Ekotoksikologija je dakle multidisciplinarna znanost vezana uz fiziologiju, ekologiju, toksikologiju, patofiziologiju i
ekofiziologiju. Kod otrovnosti kemikalija za razliite dijelove okolia, ne smijemo zaboraviti ovjeka, koji je dio okolia. Voda
je kljuni medij preko kojeg se ire neistoe i o kojem ovise praktiki sva iva bia. Isto se odnosi i na zrak, ali najvee tete
su do sada biljeene upravo na vodenim organizmima. Europska Zajednica je propisala brojne testove ispitivanja toksinosti za
vodene organizme. Danas se rutinski na brojnim mjestima ukljuujui hrvatske laboratorije obavljaju pokusi na vodenbuhi, a
kao modeli jo slue pastrve, kamenice, razliite alge pa i bakterije. Zbog sve veih teta u okoliu danas takva istraivanja
postaju nezaobilazna u postupcima registracije kemikalija. Unitavanje okolia i s njime ivih vrsta zapravo su najvie
posljedica primjene kemikalija za zatitu bilja, unitavanje prijenosnika zaraznih bolesti, nepaljivog isputanja tvornikih
otpadnih voda itd. Trend preporuivanja uporabe kemikalija koje nisu ekotoksine ili su tek slabo ekotoksine je jedini nain
umanjivanja teta u naem okoliu [11].
2. 5. 1. Utjecaj tekstilne industrije i tekih metala
Mnoge grane industrije intenzivno isputaju oneienje u okoli. Najintenzivnije emisije oneienja su u kemijskoj i
tekstilnoj industriji, preradi nafte, eljezarama i elianama, preradi kamena, papirnoj industriji i industriji celuloze,
elektranama na ugljen i mazut, industriji koksa, cementa [15]. Industrija stvara oneienje u redovitom pogonu, a i zabiljeeni
su i mnogi sluajevi sluajnog isputanja oneienja s lokalno tekim posljedicama. U razliitim procesima industrijske
prizvodnje nastaje i opasni otpad koji moe sadravati radioaktivne, eksplozivne, tetne, toksine, kancerogene, mutagene i
ekotoksine tvari. Takvi postojani organski polutanti (POP) poput pesticida ili postojane toksine kemikalije (PTC) poput
arsena i ive se dugo zadravaju i optereuju biosferu.
Kod proizvodnje u tekstilnoj industriji problematika zatite okolia je sloena, jer je sam proces zahtjevan u pogledu energije,
vode i kemikalija. Stoga su mnoga istraivanja usmjerena na pronalaenje ekoloki pogodnih rjeenja u proizvodnji tekstila.
Tekstilna industrija nalazi se na prvom mjestu u svijetu prema koliini otpadnih voda. Tekstilno oplemenjivanje troi najvee
koliine vode i smatra se jednim od najveih zagaivaa [16]. Kineska tekstilna industrija proizvodi blizu 2,5 milijarde tona
otpadnih voda i ostalih oneiujuih tvari svake godine, zagaujui tako zrak, rijeke, jezera, oceane, tla i podzemne vode [17].

Sl. 9. Oneienje vode nastalo zbog izlijevanja otpadnih vode tekstilne industrije u vodotokove [17]
Otpadne vode tekstilne industrije vrlo je teko okarakterizirati zbog razliitih vrsta i porijekla sirovina, kao i zbog razliitih
procesa obrade. Takve otpadne vode imaju irok raspon pH vrijednosti, poviene su temperature, obojene su i zamuene,
velikog su organskog optereenja i sadre razliite vrste zagaivala od kojih su najea bojila, povrinski aktivne tvari,
otapala, anorganske soli i teki metali.
Smanjenje potronje vode u oplemenjivanju tekstila nastoji se postii smanjenjem omjera kupelji i regeneracijom otpadne
vode. Da bi se zadovoljili ekonomski i ekoloki zahtjevi, razvoj strojeva za oplemenjivanje tekstila usmjeren je na primjenu
automatizacije, odnosno raunalno voenih procesa. Zagaenje vode u tekstilnoj industriji prvenstveno je uzrokovano
neistoama koje se kod oplemenjivanja izdvajaju iz tekstila i kemijskim sredstvima koja se upotrebljavaju u tehnolokim
TEDI Vol 5 (2015) page 91

InternationalInterdisciplinaryJournalofYoungScientistsfromtheFacultyofTextile
Technology

postupcima nakon oplemenjivanja i ispiranja. Do najznaajnijih oneienja vode dolazi u fazama procesa oplemenjivanja
pamuka kao to su pranje, iskuhavanje, bijeljenje, optiko bijeljenje, mercerizacija, bojanje, tisak i ispiranje.
Karakterizacija otpadnih voda provodi se kemijskom analizom na temelju koje se moe zakljuiti da li je voda pogodna za
tehniku upotrebu te je mogue odrediti optimalan postupak proiavanja.
2. 5. 1. 1. Teki metali
Pojam teki metali podrazumijeva kemijske elemente ija je relativna gustoa vea od 5 g/cm. Neki teki metali (Cu, Fe, Mn,
Zn, Mo, Ni) su u obliku elemenata u tragovima esencijalni za mnogobrojne funkcije u ljudskom organizmu, a njihov manjak
dovodi do pojave ozbiljnih simptoma bolesti i nedostatka u metabolizmu. Poveana koncentracija u organizmu je nepoeljna i
opasna. Najee je pitanje toksinosti zapravo samo pitanje koliine, a ovaj raspon varira kod svakog pojedinog elementa.
Akumulacija ovih elemenata u masnom tkivu, kostima, lijezdama s unutranjim izluivanjem ili centralnom ivanom sustavu
rezultira tetnim zdravstvenim posljedicama, a nerijetko tekim bolestima [18].
U neesencijalne ili potencijalno toksine elemente se ubrajaju kadmij, krom, olovo, iva i arsen. Oni su znaajani zagaivai
ivotne sredine. Podrijetlo tekih metala u tlu moe biti prirodno kada oni u tlo dospijevaju troenjem stijena ili antropogeno
kada u tlo dospijevaju putem kiselih kia, praine i ae. Najznaajniji antropogeni izvori zagaivanja zemljita tekim
metalima su intenzivan promet, industrija, rudnici, talionice metala, organska i mineralna gnojiva te gradski otpad.
Izvori metalnih iona u tekstilnoj industriji su razliiti. Metali koji se najee susreu na tekstilnom materijalu, a neizbjean su
pratilac svakog tekstilnog oplemenjivanja, su: eljezo, bakar, mangan, kobalt, cink, olovo, kadmij, arsen, nikal i krom. Oni
mogu dospjeti na materijal pomou tehnikih kemikalija, sirovina, bojila, vode, oteenih ureaja i sl. Tragovi tekih metala
su prisutni u samoj biljci (pamuk, lan, juta, konoplja) zbog njihove sposobnosti da se akumuliraju. Oni dospijevaju na
prirodno vlakno i tijekom uzgoja biljke ili pak ivotinje (npr. ovca). Teki metali koji se mogu nai tekstilnom materijalu su
potencijalna opasnost za ljusko zdravlje zbog svojeg toksinog uinka., pa je potrebno kontrolirati njihovu prisutnost tijekom
proizvodnje i prerade tekstilnih materijala. Ako ih ima vie od maksimalne doputene koliine na tekstilnim materijalima
(MDK), mogu se tijekom uporabe ekstrahirati znojenjem i tako tetno utjecati na zdravlje ljudi. Njihovo tetno djelovanje
uglavnom se oituje u lokalnom nadraaju, a najee se zapaa na koi, sluznici nosa, ustima, drijelu te na dinim i
probavnim organima. Duljim izlaganjem dolazi do oteenja unutarnjih organa i ivanog sustava [19]. S obzirom da je ovjek
u neprekidnom kontaktu s tekstilom, doneseni su posebni propisi o doputenim koncentracijama metalnih iona na odjei, koji
odreuju maksimalnu doputenu koliinu pojedinih metala (ali i ostalih tetnih tvari) na tekstilnim materijalima (ko Tex
Standard 100).
Tab. 2: Vrijednosti maksimalnih dozvoljenih koncentracija (MDK) iona nekih tekih metala za djeju i ostalu odjeu prema
ko Tex standardu [20]
MDK za djeju
MDK u direktnom
MDK u indirektnom
MDK za
Metal
odjeu (ppm)
kontaktu s koom
kontaktu s koom (ppm)
dekorativni
(ppm)
materijal (ppm)
Cu
25,0
50,0
50,0
50,0
Co
1,0
4,0
4,0
4,0
Ni
1,0
4,0
4,0
4,0
Cr
1,0
2,0
2,0
2,0
Cd
0,1
0,1
0,1
0,1
Pb
0,2
0,1
0,1
0,1
As
0,2
0,1
0,1
0,1
Metalni ioni se posebice upotrebljavaju u postupcima bojadisanja s ciljem poboljanja mokrih postojanosti (obrada Cu solima
ili K-bikromatom) te oplemenjivanja i njege tekstila, ime se znatno poboljavaju svojstva vlakana ili gotovog tekstilnog
proizvoda. Izvori toksinih metalnih iona su prije svega metalokomplesna bojila. Teki metali sastavni su dio kromofora, djela
molekule bojila koji je odgovoran za obojenje. Teki metali takoer imaju negativne uinke na procese obrade i dorade
tekstila. Metalni ion eljeza i bakra kataliziraju raspad vodikovog peroksida u procesima bijeljenja to dovodi do oteenja
vlakana ili tekstilnog materijala, a time i do velikih gubitaka u tekstilnoj industriji. U veim koncentracijama uzrokuju
pouenje proizvoda od denima i nejednolina obojenja, gase fluorescenciju optikih bijelila to za posljedicu ima smanjen
stupanj bjeline tekstilnih materijala obraenih optikim bjelilima [21]. Teki metali prilikom procesa obrade i oplemenjivanja
tekstilnih materijala optereuju otpadne vode i ine golem problem za okoli. U otpadnim vodama teki metali se mogu
detektirati razliitim analitikim metodama kao to su kromatografija, spektrofotometrija i elektrokemija [16]. Upravo zbog
TEDI Vol 5 (2015) page 92

InternationalInterdisciplinaryJournalofYoungScientistsfromtheFacultyofTextile
Technology

relativno velike koliine upotrijebljenih metalnih iona u tekstilnoj i industriji te zbog njihovog negativnog utjecaja na okoli,
neophodno je otpadne vode optereene metalima adekvatno proistiti.
2. 5. 2. Arsenovi spojevi
Arsenovi se spojevi obino klasificiraju prema njihovoj kemijskoj grai na trovalentne i peterovalentne (As3+ i As5+), na
anorganske i organske. Arsen s kisikom, klorom i sumporom stvara vrlo toksine anorganske spojeve, a s ugljikom i vodikom
organske koji su manje toksini. U oksidiranom stanju adsorpcija arsena uvjetovana je reakcijama s oksidima minerala,
najee eljeza, a u reduciranom stanju s mineralnim sulfidima.. Zbog svoje iroke primjene u industriji i poljodjelstvu, arsen
i njegovi spojevi predstavljaju veliku toksikoloku opasnost za ekosustav. Spojevi arsena u pravilu su zabranjeni za upotrebu.
Brojni arsenovi organski spojevi u pravilu su perzistentni, a u tlu se anorganski dio molekule (As) taloi, dok se organski dio
razgradi [14].
2. 5. 2. 1. Arsenovodik
Arsenovodik, arsin (AsH3) dobiva se redukcijom topljivih spojeva arsena s jakim redukcijskim sredstvom (npr. cink u kiselom
mediju) [2]:
H3AsO3 + 3 Zn (s) + 6H+ AsH3 (g) + 3 Zn2+ + 3 H2O (4)
Arsin je jako otrovan plin, jedan od najjaih organskih otrova. Ima miris po enjaku. Pri sobnoj temperaturi se raspada sporo
dok je zagrijavanjem do 200 C raspad trenutaan:
4 AsH3 (g) As4(g) + 6H2 (g) (5)
Ove dvije reakcije su osnova za osjetljive metode dokazivanja arsena (Marshova proba). Naime, ako arsin dobiven redukcijom
topljivih arsenovih spojeva provodimo kroz staklenu cijev koja je uarena na jednom mjestu, tada se arsin raspada i sivi arsen
se izluuje na hladnim mjestima cijevi u obliku arsenova ogledala.
Ako arsin izgara s dovoljnim koliinama zraka, nastaje arsen(III)-oksid i voda:
4 AsH3 (g) + 6 O2 (g) As4O6 (g) + 6 H2O (g) (6)
Arsin se koristi u proizvodnji solarnih elija i mikroipova. Takoer je vaan u industrijskoj toksikologiji jer moe nastati pri
obradi legura (koje sadre arsen) kiselinama i izazvati trovanja organizama. Zamjenom atoma vodika u arsinu alkilnom
skupinom nastaju organski derivati arsini koji mogu sluiti i kao bojni otrovi. Maksimalna koncentracija arsenovodika u zraku
ne bi smjela prijei 50 ppm. Opasne se koliine ovog spoja mogu stvoriti i u atmosferskoj vlagi te djelovati na metalne sulfide
oneiene arsenom. Zbog toga je nastao velik broj otrovanja u kemijskim laboratorijima, industrijama djejih igraaka,
zrakoplovstvu, metalurgiji, pri ekstrakciji zlata, u proizvodnji arsenskih pesticida. Mnogobrojna su se otrovanja arsinom
dogodila meu metalurkim radnicima zbog djelovanja zraka ili kiseline na metale koji sadravaju arsen [5]. Arsin danas
predstavlja teak problem zbrinjavanja i dri se na skladitima u oekivanju rjeenja. Ne moe ga se ispustiti u okoli, a
njegovim izgaranjem nastaju izrazito opasni arsenovi oksidi s kojima nitko ne zna to poeti. Mogu se jedino odloiti u rudnike
soli u oekivanju da e opasna kemikalija do vijeka vjekova ostati pod punim nadzorom [11] .
2. 5. 2. 2. Arsenov(III)-oksid
Arsenov(III)-oksid, (As4O6) dobiva se izgaranjem arsena na zraku ili, ee prenjem arsenovih sulfidnih ruda:
4 FeAsS (s) + 10 O2 (g) As4O6 (g) + Fe2O3 (s) + 4 SO2 (g) (7)
Ovako dobiven As4O6 obino je potrebno proiavati sublimacijom. Arsenov(III)-oksid se naziva jo i bijeli arsenik. Ubraja
se meu najvanije krute arsenove spojeve. To je bijela kristalinina tvar, bez mirisa, slatkasta okusa, slabo topljiva u vodi.
Slui kao izlazna tvar za izradbu gotovo svih drugih arsenovih spojeva. Rijetko uzrokuje profesionalna otrovanja, a rabi se u
industriji pesticida, konzervans je za kou, krzno i drvo, slui za ienje stakla od zelenkaste boje zelenog oksida, za sivo
bojenje mjedi (mesing), pri izradi nekih vrsta emajla [5]. Zbog svoje otrovnosti koristi se za unitavanje mieva i takora
(nekad poznati miomor). U medicini se koristi kao kemoterapeutik. Smrtonosna doza za ovjeka je 0,1-0,15 grama [4].
2. 5. 2. 3. Arsenov(III)-sulfid
Arsenov(III)-sulfid (As2S3) u prirodi se nalazi kao mineral realgar u obliku zlatnoutih listia (slika 3). Dobiva se kao uti
talog uvoenjem H2S u zakiseljene otopine arsenitne kiseline:
2 As(OH)2+ + 3 H2S (g) As2S3 (s) + 4H+ + 2H2O (8)
To je uta amorfna masa sedefasta sjaja. Tali se na 300 C dajui crvenu talinu koja hlaenjem ovrsne u crvenu masu.
Upotrebljava se za skidanje dlaka u koarstvu, kao insekticid, za modru vatru u pirotehnici i kao uta boja.
2. 5. 2. 4. Arsenov(III)-klorid
Arsenov(III)-klorid (AsCl3) dobiva se izravnom sintezom klora i arsena. S vodom hidrolizira poput fosfor-triklorida, ali ne
tako lako:
TEDI Vol 5 (2015) page 93

InternationalInterdisciplinaryJournalofYoungScientistsfromtheFacultyofTextile
Technology

AsCl3 (g) + 3 H2O H3AsO3 + 3H+ + 3Cl- (9)

To je bezbojna, uljasta i vrlo otrovna tekuina koja se na zraku dimi zbog raspada na HCl i As2O3. Upotrebljava se za
halogeniranje u organskim sintezama i za proizvodnju bojnih otrova.
2. 5. 2. 5. Arsenitna kiselina
Arsenitna kiselina (H3AsO3) nije poznata u istom stanju, nego samo u vodenim otopinama. To je vrlo slaba kiselina s
konstantom disocijacije K1 = 2,4 10-10 mol dm-3. Dobiva se otapanjem arsenovog(III)-oksida u vodi:
As4O6 (s) + 6 H2O 4 H3AsO3 (10)
Slui u proizvodnji boja i za pravljenje organskih arsenskih preparata; njene soli, arsenati, slue u bojadisarstvu, za
konzerviranje drva i tamanjenje tetoina.
2. 5. 2. 6. Arsenov(V)-sulfid
Arsenov(V)-sulfid (AS4S4, realgar, sandarak, arsenski rubin, crveno arsensko staklo) u prirodi se nalazi kao mineral realgar u
obliku crvenih kristala u kojem etiri atoma arsena zauzimaju tetraedarski poloaj ili kao crvena staklasta masa (slika 4).
Koristi se za odstranjivanje dlaka u koarstvu, a u pirotehnici za dobivanje bijele bengalske vatre.
2. 5. 2. 7. Ostali arsenovi spojevi
Od anorganskih spojeva arsena upotrebljavaju se natrijev i kalijev arsenit, oni su ekotoantiparazitici za goveda i ovce (u obliku
kupke), te bakreni arsenit i acetonarsenit (pariko zelenilo). To su ujedno i najopasniji spojevi za ivotinje. U zatiti bilja kao
herbicidi, posebno kao defolijanti i u zatiti drva se primjenju natrijev i kalijev arsenit te olovni i kalcijev arsenat. Bakreni
arsenit i acetoarsenit upotrebljavaju se ako insekticidi za tretiranje mrava te kao rodenticidi. Od organskih spojeva
upotrebljavaju se metilarsenska i dimetilarsenska kiselina kao defolijanti na plantaama voa i pamuka [5].
2. 5. 3. Arsen u okoliu
Arsen se nalazi u atmosferi, tlu, stijenama, vodama i organizmima. Izvori arsena u okoliu mogu biti prirodnog ili
antropogenog porijekla, pri emu oni antropogeni imaju daleko vei udio u ukupnom optereenju okolia arsenom [22]. Neki
ekoloki problemi vezani uz arsen posljedica su prirodnih procesa kao to su otapanje, bioloke i vulkanske aktivnosti. Vulkani
izbacuju oko 3 000 tona arsena na godinu, a mikroorganizmi isputaju plinovite metilarsine do koliine od 20 000 tona
godinje. [4]
Tab. 3: Arsen u okoliu [4]
1,5 ppm
Zemljina kora
Arsen je 53. elemet po rasprostranjenosti
1-10 ppm
Tlo
1,6 ppb
Morska voda
u tragovima, ali vie u blizini tvornica koje koriste
Atmosfera
ugljen i elektrana na ugljen
Najznaajniji antropogeni izvori arsena u okoliu su antifungalna sredstava za zatitu drveta, proizvodi na bazi arsena u
farmaceutskoj industriji i industriji stakla, u proizvodnji legura, sredstava protiv nametnika na ovcama, za obradu koe,
pigmenti i boje na bazi arsena, otrovi za nametnike na bazi arsena te u manjoj mjeri agrokemikalije na bazi arsena. Visoke
razine arsena u zraku mogu se nai u radnoj sredini i okoliu u blizini talionica obojenih metala te elektrana na ugljen
(pogotovo onih koje koriste nekvalitetan smei ugljen) te spalionica otpada. Izgaranjem fosilnih goriva isputa se 80 000 tona
arsena na godinu. Prirodna razina arsena u tlu obino se kree u rasponu od 1 do 40 miligrama po kilogramu, dok se znaajno
vie koncentracije mogu pojaviti u rudarskim podrujima, neposredno uz odlagalita otpada, u blizini rudnih leita arsena ili u
tlima optereenim pesticidima na bazi arsena.
Arsen se u tlu nalazi u stabilnom stanju inei netopljive komplekse sa oksidima eljeza, aluminija i mangana. Meutim, u
reduktivnim uvjetima dolazi do otputanja arsena te njegovog izluivanja u podzemne i povrinske vode gdje se nalazi u
organskom i anorganskom obliku. U vodenim sustavima, anorganski arsen se pojavljuje prvenstveno u dva oksidacijska stanja,
kao As(V) i As(III). Oba oblika mogu koegzistirati, iako As(V) prevladava u oksidativnim, a As(III) u reduktivnim uvjetima
[23]. Organski spojevi arsena, npr. metilarsenska i dimetilarsenska kiselina nalaze se u znatno manjoj koliini u odnosu na
anorganske spojeve kao to su arsenit i arsenat [4].
Arsen u prirodnim vodama moe sudjelovati u oksidacijsko- redukcijskijskim procesima, vezati se za razliite anorganske i
organske ligande, taloiti i biotransformirati. Te reakcije znaajno ovise o pH uvjetima, koncentraciji metalnih sulfida i
sulfidnih iona, koncentraciji eljeza, temperaturi, salinitetu te mikrobiolokim imbenicima. Najvei dio arsena se u konanici
TEDI Vol 5 (2015) page 94

InternationalInterdisciplinaryJournalofYoungScientistsfromtheFacultyofTextile
Technology

adsorbira na estice sedimenta. Arsen isputen u zrak iz procesa izgaranja u pravilu se javlja u formi vrlo topljivih oksida. Te
estice se ovisno o jaini i smjeru vjetra prenose na odreene udaljenosti od izvora, a suhim i mokrim taloenjem dospijevaju u
tlo i povrinske vode.

Sl. 10: Ispuni plinovi industrije [24]

Arsenovi spojevi isputeni u atmosferu kao posljedica mikrobioloke aktivnosti se oksidiraju u nehlapljive oblike koji takoer
u konanici zavravaju u tlu i povrinskim vodama.. Atmosferske razine arsena u podrujima neoptereenim ljudskom
aktivnou se
najee kreu u rasponu od 1 do 3 nanograma po m3 , dok su koncentracije u urbanim podrujima najee u rasponu od 20
do 100 nanograma po m3. Morska voda sadrava arsen u koliini od 15 g As/l, dok razina arsena u rijekama i jezerima ne
prelazi vrijednost od 10 g As/l. Posebnu opasnost za ovjeka i ivotinje predstavlja voda iz artekih bunara, koja zbog
prolaska kroz podzemlje koje je bogato arsenom, sadrava arsen u velikim koliinama.
2. 5. 3. 1. Arsen u vodi za pie
Od svih izvora, arsen u vodi za pie ima najvei utjecaj na iru populaciju i ljudsko zdravlje. Voda za pie uzima se iz raznih
izvora, ovisno o lokalitetu; atmosferska ili oborinska
voda, povrinska voda (rijeke, jezera, mora) te podzemna voda (izvori, bunari). Koncentracije arsena pronaene u podzemnim
vodama u nekim dijelovima svijeta uvelike prelaze maksimalno doputene koncentracije. Amerika Agencija za Zatitu
Okolia isto kao i Svjetska Zdravstvena Organizacija su MDK arsena u vodi za pie smanjile sa 50 g/L na 10 g/L (tablica 4).
Tab. 4: Maksimalne dozvoljene koncentracje nekih metala u vodi za pie [25]
Metal
MDK g/L
Cu
2000
Cr
50,0
Ni
20,0
Cd
5,0
Pb
10,0
As
10,0
Najvie koncentracije arsena u vodi zabiljeene su u zemljama jugoistone Azije (Indija, Kina, Banglade, Filipini,Tajvan) s
400 do 3400 g L1, zatim u zemljama jugoistone Amerike (ile, Meksiko, Argentina) od 140 do 300 g L1 te u nekim
dijelovima SAD-a i Japana. Vie od 50 milijuna ljudi na podruju Bangladea zatrovano je konzumiranjem vode s masenom
koncentracijom arsena od 1 mg L1. Visoke koncentracije arsena u vodi zabiljeene su na podrujima s termalnom aktivnou.
Tako je zabiljeena najvia koncentracija od 8,5 mg L1 u termalnim vodana Novog Zelanda [23].
Poetkom 2000. godine analizirani su uzorci vode za pie u gradovima Istone Slavonije. Rezultati ispitivanja su pokazali su
da vodoopskrbni sustavi istone Hrvatske sadre poveane koncentracije organskih tvari, a neki imaju i arsen iznad
maksimalno doputene koncentracije. Meutim koncentracije arsena u naoj vodi su barem desetak puta nie nego one u
Bangladeu i nema pokazatelja da bi se kod nas pojavljivali tetni uinci poput tamonjih.
Kako bi se izbjegli izvori bolesti u zemljama kao to su Indija, Banglade i Tajland, gdje se voda esto uzima iz oneienih
vodotoka, UN su 1960-ih godina stimulirali seosko stanovnitvo da kopaju izvore i uzimaju vodu iz podzemnih rezervi.
TEDI Vol 5 (2015) page 95

InternationalInterdisciplinaryJournalofYoungScientistsfromtheFacultyofTextile
Technology

Iskopano je na desetke tisua takvih izvora, a voda je koritena za pie i navodnjavanje riinih polja. Meutim, nije bilo
poznato da ona sadri visoku razinu arsena koji se otapao iz podzemnih stijena. Na nekim mjestima u indijskoj dravi Zapadni
Bengal zabiljeeno je 4 mg arsena na litru vode (prema preporuci Svjetske zdravstvene organizacije, najvea razina arsena u
vodi za pie je 0,01 mg na litru). Posljedica je bilo izlaganje oko 70 milijuna ljudi kroninom trovanju arsenom tijekom vie
godina. Javila se bolest arsenikoza, u kojoj su se javljale ozljede na koi koje su se nakon vie godina pretvarale u karcinogene
izrasline (slika 11). Kako bi se problem rijeio, indijska vlada je proizvela pilule s klorom koje oksidiraju arsen iz AsO33- u
AsO43- koji sa eljezom iz vode stvara netopive soli.

Sl 11: Karcinom ploastih stanica koe [26]

2. 5. 3. 2. Arsen u hrani
Koncentracija arsena u hrani ovisi o vrsti hrane. Najee se nalazi u koliinama manjim od 1 mg/kg. U podrujima koja nisu
znaajnije ugroena arsenom, veina itarica, voa i povra sadrava od 0,1 - 1,0 mg As/kg suhe tvari. Znatne koliine arsena
mogu se nai kod nekih morskih ivotinja (ribe, rakovi i koljke) u kojima je uoeno da se anorganski arsen transformira u
organske komplekse, npr. u arenobetain, aresenokolin i arsenofosfolipide. Koliine arsena u morskim ribama i rakovima mogu
biti vee od 5 mg/kg [6]. Tako riba, list i kamenice imaju 4 ppm, dagnje 120 ppm, a rakovi ak i 175 ppm [4]. Oito je da im
arsen ne teti, a ne djeluje ni na one koji ih konzumiraju. Arsen se u njima nalazi u obliku arsenobetena koji se odmah
apsorbira iz crijeva, ali se isto tako i brzo izdvaja u urinu.
Posljedica primjene pesticida koji sadre arsen mogu biti i do nekoliko stotina mikrograma arsena u vinu i mineralnim
vodama. Biljke primaju arsen pasivno s vodom , a neke alge i aktivno. Izmeu sadraja arsena u tlu i arsena u biljnom tkivu
postoji pozitivna korelacija razmjerno koliini arsena u tlu. Premda je rast korijena biljke bolji u prisutnosti malih koliina
arsena u otopini, esencijalnost ovog elementa za rast biljke jo nije potvrena. Toksinost arsena primijeena je u biljkama
koje rastu na odlagalitima rudnog otpada, ali i na tlima tretiranim nekim pesticidima i muljem otpadnih voda. Poput veine
toksinih metala arsen sa svojim spojevima ima svojstvo bioakumuliranja u niestaninim slatkovodnim organizmima, ali ne u
tolikoj mjeri kao drugi metali [5].
Na Mediteranu ima puno arsena u rudama. Zbog toga se u Jadranskom moru nalaze koncentracije arsena vee nego u drugim
morima, a neki organizmi kao to su kampi, rado ga bioakumuliraju. Tako hrvatski kampi sadre vee koliine arsena nego
uvozni, ali to ne treba zabrinjavati budui da kampe jedemo prilino rijetko [11].
2. 5. 4. Toksinost arsena i klinika slika trovanja
Budui da je arsen primjesa mnogih ruda najea se otrovanja u industriji pojavljuju u talionicama metala kojih je arsen
sastavni dio. Veina otrovanja u industrijskim uvjetima nastaju inhalacijskim putem, a maksimalno doputena koliina (MDK)
arsenova trioksida u atmosferi iznosi 200 mikrograma/m3. Kod ljudi koji nisu profesionalno izloeni, arsen se unosi u
organizam najvie putem oneiene vode, a manje putem hrane (najee ribe), te zrakom. Iz tih izvora dnevno se u
organizam unese od 40 do 50 g arsena.
Tab. 5: Arsen u ljudskom tijelu [4]
Krv
2-9 mikrograma na litru krvi
Kosti
0,1-1,6 ppm
Tkivo
0,1-1,6 ppm
Kosa
1 ppm
Ukupna koliina u tijelu
u prosjeku 7 miligrama, ali varira izmeu 0,5 i 15 miligrama

TEDI Vol 5 (2015) page 96

InternationalInterdisciplinaryJournalofYoungScientistsfromtheFacultyofTextile
Technology

Velika epidemija otrovanja zabiljeena je jo poetkom stoljea u dvjema engleskim pokrajinama. Uzronik otrovanja bilo je
pivo kontaminirano arsenom. Tom prigodom djelovanju arsena bilo je izloeno 6 000 stanovnika od kojih je umrlo 70. U
Japanu 1955. god. zabiljeeno je otrovanje 12 131 djeteta od koji je 130 umrlo konzumirajui mlijeko u prahu sluajno
kontaminirano arsenom.
Otrovnost arsena i njegovih spojeva ovisi i mijenja se s brojem valencija. Na osnovu istraivanja smatra se da trovalentni oblici
arsena reagiraju sa SH skupinama u vitalnim staninim enzimima ime dolazi do koenja reakcija u Krepsovom ciklusu i tako
se onemoguava razgradnja ugljikohidrata, masti i bjelanevina. To dovodi do smanjenja oksidacije stanica i zato arsen djeluje
paralitiki na glatku muskulaturu krvnih ila ime se svrstava u vaskularne otrove. Ovaj mehanizam djelovanja osnova je
pojaanja propusnosti malih krvnih ila probavnog trakta i teke slike akutnog trovanja. Paraliza glatkog miija ila takoer
uzrokuje vazodilataciju, pa je posljedica oteenje srca i krvnih ila. Arsen djeluje na DNK zbog ega mu se pripisuje
mutageno i karcinogeno djelovanje [5].
Nakon resorpcije iz probavnog trakta, plua i putem koe, arsen se kratkotrajno (do 24 h), zadrava u krvnom optoku vezan uz
globulinsku frakciju hemoglobina, a toksiniji trovalentni spojevi prevode se u manje toksine peterovalentne, te na kraju u
organske spojeve arsena [5]. Prosjeno bioloko poluvrijeme izluivanja iznosi 10 h za anorganske i 30 h za organske spojeve.
Bubreg je najvaniji put izluivanja iz organizma. Koncentracija arsena u urinu odraz je izloenosti unutar 1-3 dana. Kod ope
populacije iznosi do 50 mikrograma/L, u profesionalno izloenih osoba ne smije prijei 70 mikrograma/L (to je bioloka
granina vrijednost), dok je koliina od 200 mikrograma/L znak akutnog trovanja. Arsen je kumulativni otrov i pohranjuje se
najvie u koi, kosi i noktima to se moe otkriti ve nakon 2 tjedna izloenosti arsenu u zdravstvenom nadzoru profesionalno
izloenih osoba.
U opoj populaciji nae se oko 1 ppm arsena u uzorku kose. Koliina od 0,1 - 0,5 mg upuuje na kronino, a koliina od 1-3
mg na akutno trovanje.
Akutno otrovanje najee se pojavljuje nakon unoenja kontaminirane vode ili hrane, a u profesionalnoj je izloenosti
rijetkost. Ono se oituje probavnim smetnjama, primjerice grevima u trbuhu, povraanjem, mirisom po enjaku. Srane
smetnje se oituju aritmijom, hipotonijom, ventikularnom tahikardijom i fibrilacijom, sve do kardijalnog oka. Od cerebralnih
simptoma prisutna je glavobolja, vrtoglavica, konvulzije, a nerijetko nastaje koma. utica, oligurija, proteinurija i hematurija
simptomi u soteenja jetre i bubrega. Zbog djelovanja arsena na dini sustav dolazi do peenja, crvenila sluznice oiju, nosa i
drijela, kalja i bolova u prsnom kou. Subakutno trovanje oituje se konim promjenama kao to su znojenje, dermatitis i
ulkusi.
Kronini tip trovanja obuhvaa srano-ilni, koni, dini, periferno-ivani sustav i jetru. Posljedica kronine izloenosti je
pojava kromosomskih aberacija ime se oituje mutageno djelovanje, dok se karcinogeno djelovanje oituje karcinomom koe
i plua, angiosarkomom jetre, i leukemijom. Kronino trovanje oituje se i pojavom melanoza (slika 12 a) i bolesti crne
koe za koju su karakteristine keratoze i kvrice na dlanovima i tabanima (slika 12 b). Otrovanje arsinom uzrokuje hemolizu
ve unutar 2-24 h nakon udisanja, a otrovanje moe zavriti akutnim zatajenjem bubrega i uremijom [5].

a)
Sl. 12: a) melanoze b) bolest crne koe [26]

b)

3. ZAKLJUAK
Arsen, kralj meu otrovima, imao je utjecaj na ljudsku povijest vie nego bilo koji drugi element ili otrov. Njegova primjena
zapoela je jo u antikim vremenima kada se koristio u metalurgiji, medicini i konoj industriji. U srednjem vijeku kada je
trovanje postalo dio drutvenog i politikog ivota, koriten je za ubijanje ljudi u borbi za vlast. ak se smatralo da se na arsen
moe naviknuti, pa su uglednici nerijetko preventivno uzimali male doze arsena kako bi bili manje osjetljivi u sluaju da ih
netko pokua otrovati.

TEDI Vol 5 (2015) page 97

InternationalInterdisciplinaryJournalofYoungScientistsfromtheFacultyofTextile
Technology

Arsen je normalan sastojak zemljine kore i neki su ekoloki problemi vezani uz vulkanske aktivnosti i bioloke procese.
Meutim, najvei udio optereenja okolia arsenom uzrokovao je upravo ovjek. Tako je razvojem industrije i poljoprivrede te
koritenjem pesticida, arsen postao sve vie prisutan u hranidbenom lancu ljudi i ivotinja.
Posljednjih desetljea raste svijest o problemu prisutnosti arsena u hrani, vodi i zraku. Velik broj ljudi irom svijeta konstantno
je izloen djelovanju arsena koje sa sobom nosi niz zdravstvenih problema. Najvei je problem predstavlja voda za pie koja je
kontaminirana arsenom. U nekim dijelovima svijeta koncentracije arsena u vodi za pie daleko prelaze maksimalne doputene
koncentracije preporuene od Svjetske zdravstvene organizacije. Mnoga istraivanja povezuju poviene koncentracije arsena u
vodi za pie s pojavom raznih karcinoma. Iz navedenih razloga u nas, kao i u svijetu, sve se vie usredotouje na metode
uklanjanja, odnosno smanjenja koncentracije arsena u vodi.
4. LITERATURA
[1] Arsen, As. Dostupno na http://www.pse.pbf.hr/hrvatski/elementi/as/, od 29.4.2013
[2] Filipovi, I. Lipanovi, S.: Opa i anorganska kemija, kolska knjiga, Zagreb, 1995.
[3] Dostupno na http://www.periodictable.com/Elements/033/index.html, od 29.4.2013
[4] Emsley, J.: Vodi kroz elemente, Izvori, Zagreb, 2005
[5] Bonir, J., ulig, J.: Metali i polumetali u okoliu, Zdravstveno Veleuilite, Zagreb, 2005.
[6] Dostupno na http://www.britannica.com/EBchecked/topic/36266/arsenic-As, od 29.4.2013.
[7] Arsen. Dostupno na http://www.periodni.com/hr/as.html, od 29.4.2013.
[8] Albert Magnus. Dostupno na http://en.wikipedia.org/wiki/Albertus_Magnus
[9] Frankenberger, Jr., William T.: Environmental Chemistry of Arsenic, Taylor and Francis,
2002.
[10] Grdeni, D.: Povijest kemije, kolska knjiga, Zagreb, 2001.
[11] Plavii, F.: Bojite li se otrova?, Hrvatski zavod za toksikologiju, 2009.
[12] Dostupno na http://hr.wikipedia.org/wiki/Bakrov(II)_acetoarsenit, od 12.7.2013
[13] Tajna Napoleonovih tapeta. Dostupno na http://mimi.imi.hr/~franic/napoleon.html, od 15.7.2013.
[14] Springer, D. Springer, P.: Otrovani modrozeleni planet, Meridijani 2005.
[15] iki, D. i sur.: Ekoloki leksikon, Ministarstvo zatite okolia i prostornog ureenja, Zagreb, 2001.
[16] Jurac, Z., Feli, E., Jurac, V.: Otpadne vode u pamunoj industriji Duga Resa, Sigurnost 50 (2)
[17] Dostupno na http://matrixworldhr.wordpress.com, od 22.7.2013.
[18] Teki metali. Dostupno na http://www.poliklinika-harni.hr/Teski-metali.aspx, od 22.7.2013.
[19] Stefanovi, B., Soljai, I., Boki, Lj.: Teki metali u bojilima za tekstil, njihovo odreivanje i toksinost, Tekstil 48
(1999) 615-623
[20] Dostupno na https://www.oeko-tex.com/en/manufacturers/concept/oeko_tex_standard_100/oeko_tex_standard_100.xhtml,
od 22.7.2013.
[21] Bonjak, M., Kuzmek, B.: Utjecaj iona tekih metala na efekte optikog bijeljenja pamunih i polesterskih tkanina, Tektil
39 (1990) 1, 17-21
[22] Oreanin, V.: Arsen u vodama- porijeklo, toksini uinak i metode uklanjanja, Hrvatske vode, 21 (2013) 83, 7-16
[23] Habuda-Stani, M., Kule M.: Arsen u vodi za pie, Kem.ind., 51 (2002) 7-8
[24] Dostupno na http://www.index.hr/tag/29746/oneciscenje-zraka.aspx, od 27.7.2013.
[25] Pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti vode za pie. Dostupno na http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/313787.html,
od 27.7.2013.
[26] Dostupno na http://arsenic.tamu.edu/about/course/mod2/notes/intro.htm, od 27.7.2013.

TEDI Vol 5 (2015) page 98