UDK: 2:316

Izvorni znanstveni rad

Primljeno 10/07

TO JE RELIGIJA I EMU RELIGIJA:

SOCIOLOKI PRISTUP
Sinia ZRINAK, Zagreb

Saetak
U radu se prikazuju najosnovni elementi sociolokog pristupa fenomenu relige i to ponajpre prednostima i nedostatcima dvu osnovnih definica relige,
supstantivne i funkcionalne, koje nastoje odgovoriti na pitanje to je religa i emu
religa. Ogranienja pojedinih pristupa prevladavaju se u istraivanju mjerenjem razliitih dimenza relige (vjerovanje, alternativno vjerovanje, religioznost u uem
smislu, crkvenost, javna uloga Crkve, posljedine dimenze relige). Dominantni
teorski pristupi sa svoje strane pokazuju izazov razumevanja menjajuih drutvenih odnosa te uloge relige unutar tih procesa. Osnovna je dilema dugo bila jesu
li na djelu sekularizacski ili revitalizacski trendovi, no danas postoji niz teora
koje prihvaaju sekularizacu kao dominantan strukturalan trend, ali ne misle da
ta teora moe objasniti niz drugih dimenza religske uloge u svetu. Drugi, ovdje osobito zanimljivi teorski pravci, ukazuju na kontinuiranu (re)(de)konstrukcu
znaenja i uloge relige od strane razliitih drutvenih skupina, odnosno da religa
ostaje bitnim izvorom smisla i identiteta. Na kraju se rada prikazuju najosnovni
empirski podatci o religioznosti u nizu europskih zemalja, koji ponovno ukazuju na
veliku razliitost uloge relige, kako u pojedinim drutvima tako i unutar pojedinih
drutvenih skupina.
Kljune rei: religa, sociologa, drutvo, dimenze religioznosti, teorski pristupi,
empirska raznolikost.

Uvod
Pitanje to je religa i emu religa, nesumnjivo zadire u najintimne probleme sociolokog pristupa fenomenu relige. Naime, drutvena perspektiva
religu vidi, prouava ili razumeva u obzorju drutvenih procesa i drutvenih
skupina pri emu bit samih procesa ostaje predmetom nerazrjeivih sporova.

25

S. ZRINAK
TO JE RELIGIJA I EMU RELIGIJA: SOCIOLOKI PRISTUP

Potekoa proizlazi iz injenice da se drutvo ubrzano i neprestano menja to

uobiajeno statikom ljudskom umu, onom koji u kratkoi svoga bivanja na
ovom svetu eli podariti ureeni i nepromenjeni smisao, priinjava dodatnu
potekou. Usprkos tome, sociologa uspeva pruiti niz nezaobilaznih elemenata razumevanja drutvene uloge relige, pokazati na koje se sve naine
religa ispreplie s ovjekom i njegovim drutvom. Uvjeren u takvu analitiku
socioloku mogunost, ovaj prilog ima dvostruku nakanu. Njegov je primarni
cilj saeto prikazati neke najosnovne teme i dileme sociolokog pristupa fenomenu relige, i to osnovnim istraivakim strategama te osnovnim teorskim dilemama suvremene sociologe relige. Na takvoj e se podlozi razvati
druga nakana, ona koja namjerava tvrditi da razliitost drutvenih procesa i
drutvenih odnosa u suvremenom svetu nuno implicira veliku i menjajuu
razliitost ozbiljenja relige, a koja se moda samo djelomino moe zahvatiti
teorom komunikativne akce.

1. Definica relige, istraivake stratege

Pitanje u naslovu rada to je religa i emu religa neodoljivo podsjea na dva osnovna socioloka pristupa definici relige. Prvi se pristup
uobiajeno naziva supstantivnim, jer nastoji pronai zajedniki i distinktivan
element svih religa. Gotovo pitski, kae se da je religa ono to ona jest,
ono to je bit relige, ono to nikakva druga drutvena pojava ne moe sadravati. Naravno, odgovor je pojedinih istraivaa razliit, ali najoigledni je
primjer supstantivne definice vjerovanje u nadnaravno bie te osjeaj moi
i snage koji je povezan s nadnaravnim biem.1 Osjeaj moi i snage povezan
je s konceptom svetoga, onime to je suprotno profanome, pa je vjerovanje
u sveto ili poseban odnos spram svetih stvari kljuan element supstantivne
definice. S obzirom da ova definica nastoji biti vrlo preciznom, ona u svoju
definicu, pa shodno tome i u svoja istraivanja, ukljuuje instituce, praksu,
vjerovanje, jezik, simbole. Ona, ini se, dobro pogaa bit religskog, posebice
konceptom svetoga koji religsko jasno odvaja od svakodnevnoga, odnosno
unutar svakodnevnoga jasno razlikuje ono to ne od ovoga sveta. Ipak, postoje i brojne kritike upuene supstantivnoj definici relige. Prvi je prigovor
da je ona zapadnocentrina, tj. da bitne elemente relige tumai i istrauje iz
dominantno kranske perspektive te da teko konceptualizira nezapadnjake relige (npr. budizam ili konfucanizam), kao i nove vrste spiritualnosti
u suvremenom svetu (npr. New Age). Druga primjedba proizlazi iz upravo
1

26

Usp. M. McGUIRE, Religion. The Social Context, Wadsworth Publishing Company, Belmont, 1992.; I. FURSETH P. REPSTAD, An Introduction to the Sociology of Religion, Classical and Contemporary Perspectives, Ashgate, Abigdon, 2006.

BOGOSLOVSKA SMOTRA EPHEMERIDES THEOLOGICAE ZAGRABIENSES

GOD. LXXVIII (2008.), BR. 1, STR. 25-37

spomenute potekoe razumevanja religske prezentnosti u sadanjosti, koja

se esto odva i izvan institucionaliziranih religa. Dakle, supstantivna definica teko zahvaa religske promjene jer se ovjek i njegova religa menjaju
pa je bitno pitanje moemo li tradicionalnim konceptima shvatiti nove naine
religske involviranosti.
Drugi pristup zapoinje pitanjem to religa ini za pojedinca ili drutvenu skupinu, koju funkcu ona obavlja, pa se ovakve definice uobiajeno
nazivaju funkcionalistikima.2 Ponovno, u literaturi je mogue pronai mnogo razliitih funkcionalistikih definica, no one uglavnom ukljuuju kreacu
smisla ili identiteta. Manje je vaan sadraj vjerovanja ili prakse od posljedica
koje religa stvara za ovjeka i drutvo: razumevanje ili opravdanje prirodnih ili drutvenih dogaaja, stvaranje smisla ili cjeline ivota, transcendiranje
bioloke datosti i sl. Premda funkcionalistike definice mogu dobro zahvatiti
znaenje relige za ovjeka, posebice u vremenski promjenjivoj perspektivi,
one su takoer podvrgnute brojnim kritikama. Glavni je prigovor da je takva definica vrlo iroka, da teko moe razlikovati to jest, a to ne religa
jer mnoge druge drutvene pojave mogu rezultirati istim ili slinim posljedicama: politike, ideologe, ivotni pogledi, meuljudski odnosi itd. Zaista,
unutar neke ideologe moemo pronai mnoge religske elemente, ali je li to
religa?
Oito je da obje definice imaju svoje prednosti i nedostatke. Ponekad je
ak teko povui granicu izmeu obje definice, jer postoje razliite varante
koje nastoje izbjei njihove slabosti. Tako se uobiajeno smatra da je supstantivna definica precizna i ua, a funkcionalistika neodreena i ira. Meutim, neke funkcionalistike definice ukljuuju vrlo uzak spektar religskih
funkca, dok neke supstantivne ukljuuju irok spektar pogleda na svet ili
interpretaca ivota.3 Jedan od najveih izazova za obje definice jest razlikovanje relige i religioznosti/spiritualnosti u suvremenosti, odnosno u uvjetima
postmodernog drutva. Stoga neki autori zagovaraju uporabu obje definice,
njihovu kreativnu primjenu ovisno o konkretnom predmetu istraivanja. S
druge strane, ne zanemarujui vanost definice, suvremena sociologa istraivanju relige najee prilazi putem razliitih dimenza religskog fenomena, naglaavajui time njezinu kompleksnost, nesvodljivost na jednu dimenziju ili jedan indikator.
Europsko istraivanje vrjednota, kao dominantan sveeuropski komparativni istraivaki projekt, religu definira i istrauje u pet kljunih dimenza.4
2
3
4

Usp. M. McGUIRE, nav. dj.; I. FURSETH P. REPSTAD, nav. dj.

Usp. I. FURSETH P. REPSTAD, nav. dj., str. 22.
Usp. G. RPI S. ZRINAK, Izmeu identiteta i svakodnevnog ivota. Religioznost
u hrvatskom drutvu iz europske komparativne perspektive, u: J. BALOBAN (ur.), U

27

S. ZRINAK
TO JE RELIGIJA I EMU RELIGIJA: SOCIOLOKI PRISTUP

Prva je dimenza religsko vjerovanje koja istrauje vjerovanje u osnovne vjerske istine, kao to su vjerovanje u Boga, ivot posle smrti, pakao, raj ili greh.
Naravno, ovdje govorimo o dominantnom kranskom konceptu vjerovanja.
Rezultati za Hrvatsku pokazuju da je vjerovanje u Boga iroko prihvaeno (91%),
ali da vjerovanje u ostale vjerske istine biljei daleko nie postotke prihvaenosti
(od 69% do 49%). Slinu nekonzistentnost vjerovanja nalazimo i u svim drugim zemljama, s tim da je u mnogima od njih vjerovanje u neku vrstu duha ili
ivotne sile gotovo jednako rasprostranjeno kao i vjerovanje u osobnoga Boga.
Kako bismo zahvatili i religioznost izvan tradicionalnih institucionalnih
okvira, ili religske elemente nekranskih religa, istraivanje fokusira i alternativnu religioznost, konceptualiziranu kao vjerovanje u telepatu ili reinkarnacu. Usprkos dominantnoj tradicionalnoj religioznosti u Hrvatskoj su
takoer prisutna ova vjerovanja, s tim da u telepatu vjeruje ak 33% hrvatskih
ispitanika. Takav vid religioznosti nalazimo takoer i u drugim zemljama, zanimljivo u viem postotku u onima u kojima je religioznost na nioj razini
(primjer eke i Litve), ali u manjem postotku od Hrvatske u nekim drugim
tradicionalnim katolikih zemljama (npr. Portugal, panjolska, Poljska). Jedno
drugo istraivanje, a koncipirajui izvancrkvenu religioznost na irokom spektru pitanja (vjerovanje u astrologu, leenje vjerom, prakticiranje meditace,
joge, vjerovanje u razliite poruke New Agea), najvei stupanj takve religioznosti pronalazi u Rusi.5 Ovo istraivanje podvlai kljuno pitanje suvremene
sociologe, tj. identifikacu slinosti i razlika izmeu koncepta religioznosti
i koncepta spiritualnosti. Valja pronai elemente osobne religioznosti unutar
razliitih alternativnih, fluidnih, teko definirajuih pojava.6
Sljedea je dimenza religioznost, religioznost u uem znaenju rei, onaj
vid ovjekova odnosa spram relige koji naglaava osobnu, dublju vezanost uz
religu, nadnaravno, sveto. Ta dimenza sledi osobnu samodefinicu kao religiozne osobe, stupanj vanosti Boga u svakodnevnom ivotu, priznanje da vjera moe utjeiti ili ohrabriti, uestalost molitve Bogu izvan vjerskih obreda i sl.
Ona, dakle, pokuava prepoznati osobni doivljaj relige, neovisno o vjerovanju
ili identifikaci s odreenom konfesionalnom zajednicom. Stupanj religioznosti uobiajeno je vii od stupnja vjerovanja, premda meu europskim zemljama
ima nekih iznimaka. Hrvatska se, primjerice, s ak 73% onih koji tvrde da ih

28

potrazi za identitetom. Komparativna studa vrednota: Hrvatska i Europa, Golden marketing

Tehnika knjiga, Zagreb, 2005.
Usp. D. POLLACK, Institutionalised and Subjective Religiosity in Former Communist
Countries of Central and Eastern Europe, u: D. MARINOVI JEROLIMOV S.
ZRINAK I. BOROWIK (ur.), Religion and Patterns of Social Transformation, Institute
for Social Research, Zagreb, 2004.
Usp. E. BARKER, The Church Without and the God Within: Religiosity and/or Spirituality?, u: D. MARINOVI JEROLIMOV S. ZRINAK I. BOROWIK (ur.), nav. dj.

BOGOSLOVSKA SMOTRA EPHEMERIDES THEOLOGICAE ZAGRABIENSES

GOD. LXXVIII (2008.), BR. 1, STR. 25-37

vjera tjei i ohrabruje, ili 37% onih koji se Bogu mole svakodnevno, moe ubrojiti
u visokoreligiozne, ali ne i najreligiozne europske zemlje.
Crkvenost ili ritualna dimenza relige jest ona dimenza koja se najee identificira sa sociologskim pristupom religi i temeljem koje se, zaista,
esto iznose predvianja o zalazu religskoga u suvremenom svetu. Empirski su podatci, barem za veinu europskih zemalja, neumoljivi i oni svjedoe o
kontinuiranom padu vjerske prakse u drugoj polovini 20. stoljea i poetkom
21. stoljea. Ipak, ima iznimaka i u Europi, ne samo u celom svetu (gdje je
mogue vidjeti i vrlo jasne druke trendove), ali valja naglasiti da je ritualna dimenza samo jedna, premda vrlo vana, unutar cjelovitog sagledavanja
religskog fenomena. Ona govori o konkretnoj konfesionalnoj identifikaci s
odreenom vjerskom zajednicom (neovisno o stupnju religioznosti ili nainu manifestace takve religioznosti), o pohaanju vjerskih obreda te o elji/
potrebi da se kljuni dogaaji ivota (roenje, sklapanje braka, smrt) obiljee
vjerskim obredima. U Hrvatskoj oko 30% graana redovito pohaa vjerske
obrede, a jo oko 20% najmanje jednom mjeseno. Iako je re o postotcima
znatno niim u odnosu na indikatore vjerovanja ili religioznosti, valja istaknuti da je u mnogim europskim zemljama vjerska praksa na vrlo niskoj razini te
da se i dalje kontinuirano smanjuje.
Dimenza javne uloge Crkve govori o tome u kojoj mjeri graani imaju
povjerenje u Crkvu kao institucu, moe li Crkva dati adekvatne odgovore na
niz kljunih ivotnih pitanja (moralni problemi, problemi obiteljskog ivota,
duhovni ili socalni problemi) te u kojoj je mjeri dopustiva, a u kojoj ne drutvena, politika uloga Crkve.
Premda ju je teko razluiti kao jednoznanu dimenzu, posljedini utjecaj relige takoer je vrlo vana stavka sociolokih istraivanja, iako izlazi iz
okvira pet spomenutih dimenza. No, postoji niz elemenata stavova i ponaanja koje je u sklopu posljedinih utjecaja mogue analizirati i koji ne pruaju
jednoznanu sliku utjecaja relige. Jedan od moguih pristupa jest ponovno
onaj primenjen unutar Europskoga istraivanja vrjednota, koji nudi razlikovanje socalnog i individualnog morala.7 Socalni moral ukljuuje elemente
javnog ponaanja (vonja pod utjecajem alkohola, utaja poreza, laganje za
svoje interese ...), a individualni odnos spram nekih osobno uvjetovanih moralnih ponaanja (razvod, pobaaj, homoseksualnost, eutanaza ...). Rezultati
pokazuju da religa ima bitno manji utjecaj na socalni nego na individualni
moral, odnosno da su mnogi moralni stavovi uvjetovani iroko prihvaenim
kulturolokim obrascima, na koje religa posredno moe utjecati u veoj ili
manjoj mjeri. Re je o tome da su mnogi drugi drutveni imbenici u igri pa e
7

Usp. S. BALOBAN G. RPI, Moral u tranzicskoj Hrvatskoj, u: J. BALOBAN (ur.),

U potrazi za identitetom.

29

S. ZRINAK
TO JE RELIGIJA I EMU RELIGIJA: SOCIOLOKI PRISTUP

tako katolike zemlje openito iskazivati niu razinu permisivnosti, posebno

u pitanjima individualnog morala, ali to je jo uvek daleko od naivno oekivane moralne konzistentnosti. Stoga, primjerice, iroko prihvaanje pobaaja
koegzistira s visokom razinom religioznosti, kao to je i prihvaanje homoseksualnosti daleko manje u istonim nego u zapadnim europskim zemljama,
neovisno o stupnju religioznosti ili dominantnoj konfesionalnoj tradici.8
Ako nita drugo, kompleksnost i raznolikost jesu na djelu. To definice
relige i socioloke istraivake stratege moraju neprestano imati na umu.
Otuda i potekoa jednoznanog odgovora na pitanje kako se religa manifestira u ovjekovu svakodnevnom ivotu, na koji nain ona ivi i na koji nain
doivljava svoju drutvenu preobrazbu. Sljedei opis najoitih teorskih dilema suvremene sociologe relige to nesumnjivo potvruje.

2. Teorski pristupi
Usprkos posvemanje prihvaenom metodologskom naputku o mnogoznanosti religskih vidova, teorsko nagnue najee ukljuuje pridavanje
vee vanosti pojedinim elementima, za koje se smatra da u sebi nose klicu
vanih buduih tendenca. Premda ovaj prilog ne moe detaljno prikazati takve teorske pristupe, mogue je saeto, vrlo reducirano, ocrtati njihove najvane vidove, koji pokazuju potekou razumevanja razliitosti drutvene
uloge relige u razliitim europskim zemljama.
Star i ve naveliko eksploatiran te u literaturi prikazan spor jest onaj
izmeu pobornika sekularizacske i pobornika revitalizacske teore. Sekularizaca, najopenite reeno, govori o smanjenoj religioznosti i smanjenoj
drutvenoj ulozi relige. Kao to to opisuje K. Dobbelaere9 , ona se odva na tri
razine, individualnoj, skupnoj i socetalnoj, a izmeu njih, premda postoji vrlo
uska veza, ne mora postojati kauzalan, jednoznaan odnos. Empirski su podatci najvei podupiratelj sekularizacske teore, a i svakodnevna opservaca
jasno govori o sekularnom ivotu koji se odva bez bitne religske involviranosti. Valja i naglasiti da je sekularizacska teora vrstim nitima povezana
s utemeljenjem sociologe kao znanosti jer su prvi veliki sociolozi predviali
smanjenje drutvenog utjecaja relige, bilo zato to je u modernom drutvu na
djelu funkcionalna diferencaca (Durkheim), bilo zato to je osnovni obrazac
8

30

Usp. S. ZRINAK, Why, at All, Do We Need Religion? Religion and Morality in PostCommunist Europe. Paper presented at the annual meeting of the Association for the
Sociology of Religion, San Francisco, 14. kolovoza 2004.; http://hirr.hartsem.edu/sociology/
articles/zrinscak.pdf.
Usp. K. DOBBELAERE, Secularization: A Multi-Dimensional Concept, u: Current Sociology, 29 (1981.), 2; ISTI, Secularization: An Analysis at Three Levels, P.I.E.-Peter Lang,
Bruxelles, 2003.

BOGOSLOVSKA SMOTRA EPHEMERIDES THEOLOGICAE ZAGRABIENSES

GOD. LXXVIII (2008.), BR. 1, STR. 25-37

razvoja zapadnog sveta racionalizaca (Weber), bilo zato to je religa iskrivljena svest koja e nestati s njegovom posvemanjom preobrazbom (Marx).
Sekularizaca je usko povezana sa supstantivnom definicom relige jer se u
suvremenom svetu zapaa pad upravo tradicionalnih vjerovanja i pad tradicionalnih praksi.
Nasuprot tome, dio je funkcionalistikih pristupa (a osobito fenomenologskih o kojima se ovdje ne raspravlja) naglaavajui funkcionalnu vanost
relige za ovjeka (izgradnja smisla, identiteta) inklinirao stavu da religa ne
nestaje ve ona, moda i na druke naine, ispunjava svoju temeljnu funkcu
te je, eventualno, potrebno potraiti njezinu funkcionalnu alternativu. Kasne
su i supstantivne definice krenule u potragu za drukim vidovima ozbiljenja svetoga u suvremenom svetu. Dakle, kako se menja ovjek, menja se i
njegova religioznost, samo je pitanje koliko mi to razumevamo i zahvaamo
putem standardnih istraivakih tehnika. Otuda pogled na kontinuiranu vanost religskog fenomena koji je, u meuvremenu, moda delom pogrjeno,
dobio opi naziv revitalizacske (desekularizacske) teore. Premda je najvei
i najotri napad sekularizacska teora doivjela od predstavnika teore racionalnog izbora, koja iz amerike perspektive objanjava visoku religioznost
sjevernoamerikog kontinenta,10 pa je i vrlo upitna njezina primjena u drugim podrujima, revitalizacska je teora najveu potporu doivjela u injenici
buenja religioznosti, bilo da se ona vidjela unutar tradicionalnih vjerskih
zajednica, bilo jo vie izvan njih.11 No revitalizaca zapravo pokazuje vanost
drukih kulturolokih obrazaca eksprese religioznosti.
Najutjecajnu svojevrsnu revizu sekularizacske teore izvrio je J. Casanova ralanjujui ju na tri elementa.12 Sekularizaca kao funkcionalna diferencaca (gdje razliiti drutveni sustavi, kao to su ekonoma, kolstvo,
zdravstvo, dravna uprava, funkcioniraju sukladno svojim internim pravilima
i bez potrebe za religskom involviranou) jest moderan strukturalan trend
i ona jest nesumnjivo na djelu. No, druga dva vida sekularizacske teore,
onaj o deprivatizaci relige, kao i onaj o zalazu relige, nisu se pokazali tonima te ih je potrebno redefinirati, tvrdi Casanova. Upravo suprotno, religa
ne (samo) privatna stvar ve i dalje ima jake mobilizacske potencale te se
pojavljuje u svojoj zamjetnoj javnoj funkci. Javna uloga relige jest ona dimenza njezine drutvene involviranosti koja izaziva najvie sporova, ali jest
nesumnjivo na djelu i to ak vrlo jasno u takozvanim visoko sekulariziranim
10
11

12

Usp. R. STARK, Secularization, R.I.P., u: Sociology of Religion, 60 (1999.), 3, str. 249-273.

Usp. S. TADI, Traitelji svetoga, Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, 2002.;
J. JUKI, Povratak svetoga, Crkva u svetu, Split, 1988.; ISTI, Budunost relige, Matica
hrvatska, Split, 1991.
Usp. J. CASANOVA, Public Religions in the Modern World, Chicago University Press, Chicago, 1994.

31

S. ZRINAK
TO JE RELIGIJA I EMU RELIGIJA: SOCIOLOKI PRISTUP

zemljama.13 Na taj se pogled nadovezuje onaj koji pokuava ublaiti vrsto

shvaenu vezu izmeu sekularizace i modernizace. Razvoj drutva od tradicionalnoga k modernom te postmodernom osnovica je ne samo uobiajenoga
sociolokog razumevanja razvoja zapadnih drutava, koji nuno ukljuuje
smanjenje religioznosti u njima, ve i konstrukce velikih teora koje pokazuju jasnu vezu izmeu napredovanja modernizace i smanjenja religioznosti u
veini razvenog sveta, neovisno o njihovim drutveno-povesnim te religskim specifinostima.14 Nasuprot tome, ima autora koji tvrde da je europska
sekularizaca iznimka jer je svet itekako, i ak sve vie, religiozan i da su na
djelu razliite modernizacske paradigme, ne iskljuivo i jednoznano ona zapadna.15 Globalni pogled na svet, pogled koji kao jedinicu analize uzima celi
svet, ne samo Europu ili Ameriku, stimulirao je nesumnjivo diferencirani
pogled na ulogu relige u njemu.16
Jo dva pristupa mogu ovdje biti zanimljiva, posebice to je jednom i
drugom, neovisno o stvarnim dosezima, nakana izdizanje iznad sekularizacsko-revitalizacske zamke.17 Prvi je pristup konstruktivistiki, koji su u suvremenoj sociologi svojim velikim utjecajem proirili sociolozi fenomenoloke
orentace Berger i Luckmann 60-ih godina 20. stoljea. No, svojevrsni meki
konstruktivistiki pristup nedavno je promovirao J. Beckford tvrdnjom da je
religa drutvena i kulturoloka konstrukca vrlo promjenjiva znaenja.18 Nasuprot stavu da je sasvim jasno to religa jest, autor eli naglasiti da su njezino znaenje i njezina uporaba bitno razliiti u razliitim drutvima i meu
razliitim drutvenim skupinama, da je njezina konkretna definica podlona
velikim i unim raspravama (npr. je li scentologa religa i treba li ju takvom priznati?). Pojam relige konstruiraju i rabe razliite instituce, kao to
su pravosudni sustav, drava, masovni medi, kolski i zdravstveni sustav itd.
13

14

15
16

17

18

32

Usp. S. ZRINAK, Religa, civilno drutvo, socalni problemi, u: Drutvena istraivanja, 75-76 (2005.), 1-2, str. 71-96.
Prvo, zakljuujemo da se, zbog porasta razine ljudske sigurnosti, publike praktiki sviju razvenih industrskih drutava kreu ka svjetovnim orentacama. Dokazujemo da
modernizaca (proces industralizace, urbanizace te podizanja razine obrazovanja i
bogatstva) uvelike slabi utjecaj religskih instituca u drutvima obilja, to donosi i nie
stope posjeenosti religskih slubi, te ini religu subjektivno manje vanom u ljudskim ivotima. R. INGLEHART P. NORRIS, Sveto i svjetovno. Religa i politika u svetu,
Politika kultura, Zagreb, 2007., str. 33.
Usp. G. DAVIE, The Sociology of Religion, Sage Publications, London, 2007.
Usp. G. DAVIE, Europe: The Exceptional Case. Parameters of Faith in Modern Europe, Darton, Longman and Todd Ltd, London, 2002.; J. CASANOVA, Beyond European and
American Exceptionalisms: towards a Global Perspective, u: G. DAVIE P. HEELAS
L. WOODHEAD (ur.), Predicting Religion. Christian, Secular and Alternative Futures, Ashgate, Aldershot, 2003.; P. BEYER, Religion in a Global Society, Routledge, 2006.
Usp. E. PACE, Sociology of religion; the state of art, u: E. RVAY M. TOMKA (ur.),
Eastern European Religion, Budapest Piliscsaba, 2006.
Usp. J. BECKFORD, Social Theory & Religion, Cambridge University Press, Cambridge,
2003.

BOGOSLOVSKA SMOTRA EPHEMERIDES THEOLOGICAE ZAGRABIENSES

GOD. LXXVIII (2008.), BR. 1, STR. 25-37

Premda na ovakav nain religa moe postati vrlo inkluzivnom te sasvim neodreenom, Beckford s pravom upozorava na mnogostrukost njezinih znaenja i njezinih uporaba.
Znaenje, odnosno konstrukca identiteta, lina je na kojoj svoj pristup
gradi i ugledna francuska sociologinja Daniele Hervieu-Lger. Ona religu
vidi kao sredstvo vjerovanja, memorski lanac koji povezuje prole, sadanje
i budue generace.19 Religa na taj nain postaje neiscrpnim rezervoarom
smisla i identiteta neovisno o tome to su, prema njezinim reima, moderna
drutva korozivna, tj. sve manje religska, jer modernitet proizvodi nove
potrebe za smislom, ak i kad se ta potreba ne zadovoljava religom. Time
ona eli, premda pomalo rizinim pothvatom, sauvati bit religskoga unutar
razliitih drutvenih naina potrage za smislom.
Ve ovako siromaan i povran prikaz nesumnjivo pokazuje svu sloenost religskog fenomena u suvremenosti. Preostaje nam jo kratak opis
religske svakodnevnice, koji je najbolja potvrda (bes)korisnosti teorskih
pristupa.

3. Religska svakodnevica
Kompleksnost je ponovno pojam koji valja uporabiti. To najbolje pokazuju stude koje fokusiraju europsku religioznost, a povrh najosnovnih podataka o religioznosti,20 ime se demonstrira nunost kombinace te vieznanost
pojedinih indikatora religioznosti.21
Tablica 1: Temeljni religski profil Europe, 1999. 2001., prema Europskom i Svjetskom istraivanju vrjednota, %22

Zemlja
Austra
Belga
Bosna i Hercegovina
Bugarska
Hrvatska

19
20

21

22

Pripadnost vjerskoj zajednici

Osobe koje su se
identificirale kao
religiozne osobe

88,1
63,5
75,3
70,0
88,9

75,0
65,1
72,8
46,7
79,9

Uestalost pohaanja vjerskih

obreda, jednom
mjeseno i ee
42,5
27,3
45,2
20,2
52,8

Usp. D. HERVIEU-LGER, Religion as a Chain of Memory, Polity Press, Cambridge, 2000.

Usp. G. DAVIE, Religa u suvremenoj Europi. Mutaca sjeanja, Golden marketing
Tehnika knjiga, Zagreb, 2005.
Usp. G. RPI S. ZRINAK, Izmeu identiteta i svakodnevnog ivota. Religioznost
u hrvatskom drutvu iz europske komparativne perspektive.
Usp. European Values Study. Online Data Analysis; http://www.jdsurvey.net/web/evs1.htm.

33

S. ZRINAK
TO JE RELIGIJA I EMU RELIGIJA: SOCIOLOKI PRISTUP

Zemlja
eka R.
Danska
Estona
Finska
Francuska
Grka
Maarska
Itala
Latva
Litva
Malta
Nizozemska
Poljska
Portugal
Rumunjska
Ruska Federaca
Slovaka
Slovena
panjolska
vedska
Ukrajina
Makedona
Velika Britana
Zapadna Njemaka
Istona Njemaka
Sjeverna Irska
Srba
Crna Gora

34

Pripadnost vjerskoj zajednici

Osobe koje su se
identificirale kao
religiozne osobe

33,7
90,0
24,8
88,1
57,5
96,0
57,1
82,2
59,3
81,3
98,5
44,8
95,7
89,0
97,6
50,5
76,8
70,0
82,0
75,8
56,4
85,9
83,5
86,6
33,5
86,0
94,0
97,2

40,4
70,7
35,7
61,6
44,4
74,8
57,6
83,2
70,6
74,3
74,6
61,1
91,8
85,4
80,9
60,1
76,7
64,6
56,2
37,1
67,3
82,3
37,3
58,1
26,8
59,6
68,2
62,5

Uestalost pohaanja vjerskih

obreda, jednom
mjeseno i ee
11,7
11,9
11,2
14,0
11,9
33,5
17,6
53,7
15,1
31,5
86,6
25,1
78,2
51,2
46,5
9,1
49,8
30,7
35,9
9,4
16,8
32,8
18,9
34,2
12,4
63,4
19,9
16,9

to se tie konfesionalne pripadnosti moe se generalno govoriti o dosta visokoj razini konfesionalne identifikace. Uz zemlje koje se uobiajeno
ubrajaju u visokoreligiozne, a koje postotcima konfesionalne identifikace to
potvruju (Poljska, Rumunjska, Grka, Malta) valja zapaziti da je ona vrlo visoka i, primjerice, u Danskoj i Finskoj. Zemlje s najniom razinom konfesionalne identifikace jesu, zaudno(?) postkomunistike zemlje: eka, Estona
i istona Njemaka.
Religijska samoidentifikacija pokazuje poprilian kontinuum, ali u
usporedbi s konfesionalnom identifikacijom tri se skupine zemalja mogu
razluiti. Prvo su zemlje u kojima nema velike razlike izmeu ova dva indikatora (Austrija, Belgija, BiH, Italija, Poljska ...). U drugoj skupini nala-

BOGOSLOVSKA SMOTRA EPHEMERIDES THEOLOGICAE ZAGRABIENSES

GOD. LXXVIII (2008.), BR. 1, STR. 25-37

zimo zemlje u kojima je religijska samoidentifikacija znatno nia u odnosu

na onu konfesionalnu (Bugarska, Danska, Finska, Grka, Sjeverna Irska ...).
Konano, tu je i vrlo zanimljiva skupina zemalja u kojima je religijska identifikacija via nego konfesionalna, a to su upravo zemlje izrazito niske
konfesionalne identifikacije (eka, Estonija, Latvija, Nizozemska, Rusija).
Ako kod druge skupine moemo ustvrditi da identifikacija s odreenom
zajednicom moda znai priznanje nacionalnog ili kolektivnog identiteta, neovisno o konkretnoj religioznosti, tada kod ove posljednje podatci
moda sugeriraju da, zbog niza povijesnih okolnosti, dominantne vjerske
zajednice ne pruaju zadovoljavajui identitetski okvir, ali da velik dio stanovnitva religijske odgovore intenzivno trai izvan tih i takvih religijskih
zajednica.
U podruju religske prakse najvie dolazi do izraaja i razliitost pojedinih konfesa, odnosno razliitost njihovih doktrinarnih zahtjeva, pa je i tu
vrlo teko izvoditi jednostavne zakljuke. Ipak, praksa je uobiajeno na nioj
razini i spram konfesionalne i spram religske samoidentifikace, a u nizu
je zemalja na vrlo niskoj razini. Niska razina prakse zamjetna je u zemljama s niim indikatorima religioznosti, ali i u zemljama koje zadravaju vrlo
visoku konfesionalnu identifikacu, kao to je sluaj kod ve spomenutih
Danske i Finske. Tim se vie pokazuje kako je vano kombinirati razliite
indikatore istraivanja religioznosti, jer jedan sam za sebe, pa ak i nekoliko
njih, mogu dati posve pogrjenu sliku. U ovoj je prigodi zanimljivo uoiti i
zemlje nastale raspadom bive Jugoslave, koje imaju visoke razine konfesionalne pa i religske samoidentifikace, ali vrlo razliitu praksu, koja je
na osobito niskoj razini kod Srbe te Crne Gore. Kod te dve zemlje to se ne
moe objasniti samo pravoslavnom tradicom ve i spektakularnim porastom konfesionalne identifikace u postjugoslavenskom razdoblju, ali ne i
drugim indikatorima religioznosti.23
Na takvu se temeljnu socioloku analizu nadovezuje ona inovativna,
sociologski imaginativna, koja upravo mora objasniti pravilnost uoenih
nepravilnosti. Otkuda takve razlike na, kako se to kolokvalno kazuje, jedinstvenom i sekulariziranom europskom kontinentu i kakva to sve znaenja i zato poprimaju pojedine religske dimenze u pojedinim zemljama?
Naime: Pristup je izrazito socioloki, jer knjiga zagleda u istanane i neuhvatljive veze izmeu relige, u svim njezinim zapanjujuim oitovanjima,
i ireg drutva; u ovom sluaju drutva koje se brzo menja, ali i onoga a
je povest nerazmrsivo povezana s pojavom i razvojem kranstva. ... Empi23

Usp. S. ZRINAK, Anonymous Believers as a Sociological Challenge: Religions and

Religious Changes in Post-Yugoslav States, u: I. BOROWIK (ur.), Religions, Churches, and
Religiosity in Post-Communist Europe, Nomos, Krakow, 2006.

35

S. ZRINAK
TO JE RELIGIJA I EMU RELIGIJA: SOCIOLOKI PRISTUP

rski se polazi od razliitih sociolokih izvora, i kvantitativnih najvie Europskog istraivanja vrjednota i kvalitativnih. to se tie ovog posljednjega,
naroita je pozornost usmjerena na povesnu dimenzu, bez koje ne bi bilo
mogue razumjeti ni europsku religu kao cjelinu, a kamoli religski ivot
europskih zemalja.24

Zakljuak
Temeljno razumevane relige kao one povezane s komunikacom i akcom te, shodno tome, kao ivotne (svjesne, racionalne) prakse25 prua niz
izazova sociologi relige i, tovie, nadovezuje se na klasian Durkheimov
pristup. Ritualna je dimenza relige kljuna jer putem rituala, tvrdi Durkheim, pojedinci zapravo oboavaju svoju zajednicu i postaju njezin neraskidiv
dio. Religa jest osnovica postojanja zajednice. Kod Lbbea26 religa se ozbiljuje ritualnom dimenzom, ali, suprotno njemu, valja ustvrditi da ritual itekako menja stvarnost, menja percepcu stvarnosti, jer stvarnost ne egzistira
(barem ne za nas) mimo nae percepce, mimo nae interakce s njom. Razvoj
sociologe relige od Durkheima do danas, a temeljem izloenih teorskih i
empirskih uvida, pokazuje da rituale, praksu ne treba niti podcjenjivati niti
precjenjivati. Ritual je samo jedan od elemenata religioznosti, ali religa ipak
ostaje vanim elementom kreace zajednice, ne idealne, neproturjene, nego
zajednice koja postoji kao takva i i smo mi konstitutivni dio. No konstrukca i ivot zajednice odvaju se na vrlo razliite naine te su i razliiti naini
religske involviranosti. Religa Finaca i religa Poljaka bitan su element konstrukce njihove zajednice, ali one to ine na razliite naine, jer su zajednice
druke, njihove su percepce druke, njihove su potrebe druke. U jednom
je sluaju veza vrsta, ali ne sveproimajua, u drugom labava, ali jo uvek
funkcionirajua u okviru ope identitetske ivotne orentace. To su barem
uvidi koje, ini se, neodoljivo namee suvremena sociologa relige.

24
25

36

26

Usp. G. DAVIE, Religa u suvremenoj Europi. Mutaca sjeanja, str. 14.

Usp. E. ARENS, to je religa i emu slui? Razmiljanja u svjetlu komunikativne teologe, u: Bogoslovska smotra, 1 (2008.), str. 9-23.
Usp. isto, str. 11-12.

BOGOSLOVSKA SMOTRA EPHEMERIDES THEOLOGICAE ZAGRABIENSES

GOD. LXXVIII (2008.), BR. 1, STR. 25-37

Summary
WHAT IS RELIGION, AND WHAT IS RELIGION FOR:
A SOCIOLOGICAL APPROACH
This article presents the fundamental elements of a sociological approach to the
phenomena of religion primarily to the advantages and disadvantages of two basic
definitions of religion substantive and functional that endeavour to answer the
question of what is religion and what religion for. Limitations of individual approaches
are overcoming in research by measuring various dimensions of religion (believing,
alternative believing, religiousness in the narrowest sense, churchness, the public role
of the Church, repercussive dimensions of religion). Dominant theoretical approaches
on their part indicate a challenge to understanding changing social relations and the
role of religion within these processes. Although for quite some time there was a dilemma whether secularisation or revitalisation trends were in force, today there are
many theories that accept secularisation as a dominant structural trend. However,
that theory cannot explain an entire series of other dimensions of the role of religion
in the world. Other particularly interesting theoretical directions indicate a continual
(re)(de)construction of the meaning and role of religion by various social groups, that
is, that religion remains to be a vital source of meaning and identity. The article concludes by presenting some fundamental empirical data regarding religion in several
European countries which once again indicate huge dierences in the role of religion
in individual societies but also within individual social groups.
Key words: religion, sociology, society, dimension religiousness, theoretical approaches,
empirical variety.

37